1

BRAĆA RIGGS 1. DIO

Prijevod: Lorelai i Xenia

Obrada: Lady i Mary

Naslovnica: Sabina
Prije osam godina

Bez obzira koliko sam to već puta napravila, uzbuđenje je isto. Uzbuđenje
parkiranja par blokova dalje, šuljanje po ulicama, kucanje na vrata Luke Riggsa po
mraku.

Možda zato što je bilo zabranjeno. Možda zato što je bilo zabavno. Nisam ni
prestala analizirati, iako sam to radila cijelo ljeto. Vjerojatno bi mi trebalo biti žao, ali
nije.

Vrata su se otvorila, a Luke je bio tamo. Westlake, loš momak Michigana, s druge
strane zakona. Osamnaest godina, mišićav i opasan, tetovaže mu prekrivaju desnu ruku.
Neodoljivo, barem meni.

Živio je u pansionu na ruševnom imanju svoje obitelji. Pansion zvuči bogato, ali
Riggs je bio daleko od toga. Kuća je možda jednom bila lijepa, ali više nije. Nije mi bilo
bitno. Jedino me zanimalo što nam je pansion dao privatnosti.

Umjesto da me pozove unutra, Luke se naslonio na okvir vrata. Nosio je traperice

nisko na bokovima i jako istrošenu majicu. Na licu mu se vidjelo mrštenje. „Nisam mislio
da dolaziš“, rekao je.

„Skoro nisam“, priznala sam. „Moram još puno toga napraviti da se pripremim za
sutra.“

„Odlazak na fakultet velika je stvar.“ Glas mu je bio ravan, nije uobičajeno seksi,
ali ja jedva primjećujem. Bila sam nestrpljiva, rastrojena, srce mi je tuklo u prsima, kao
što je to uvijek situacija kada sam kraj njega.

2
 „Bit će dobro“, rekla sam. „Auto je uglavnom prepun i... Hoćeš li me pustiti
unutra?“

Dugo je promatrao moje lice tamnim očima. „Jesi li sigurna da želiš ući?“

Večeras je bio čudno raspoložen. To ne može biti zbog toga jer sutra odlazim na
fakultet, oduvijek smo znali da će se to dogoditi.

Spetljali smo se prošlo ljeto kada je srednja škola napokon završila i odlazak na
fakultet je uvijek bio moj plan. Uz to, Luke i ja nismo bili u ozbiljnoj vezi. Nitko nije
znao da se viđamo uopće. Samo smo se zabavljali.

„Naravno da sam sigurna, blesavi“, rekla sam. Stavila sam ruke na njegov ravan
trbuh, osjetila sam mišiće kroz majicu i gurnula ga unatrag. Dopustio mi je, krećući se s
vrata, tako da sam i ja mogla ući. Zatvorila sam vrata za sobom.

Sad smo bili sami. Učinili smo to puno puta, Luke i ja u posljednjih nekoliko
mjeseci, počevši od ljubakanja, a zatim prelazak na seks. Bio je moj prvi, odluku koju
nisam shvatila olako i još uvijek nisam požalila. Čak i sada, s mojim djevičanstvom
odavno izgubljenim, osjetila sam puls uzbuđenja među nogama kraj njega.

Ovo će biti posljednji put, a onda odlazim na fakultet. Uzbuđena sam i zbog toga.
Koledž je bio i bit će super. Ali nisam mogla otići, a da nisam vidjela Lukea.

Naslonila sam se na njega, bio je topao i mirisao je divno, poljubila sam ga.
Poljubio me dižući mi glavu rukom, a zatim se odmaknuo. „Kada odlaziš sutra?“ upitao
me, još uvijek me držeći. U kutu sobe bila je upaljena samo jedna svjetiljka, a lice mu je
bilo u sjeni.

Zašto je još bio na ovoj temi? „Rano“, rekoh, ponovno stavivši dlanove na njegov
trbuh i gurnuvši ih ispod njegove košulje. „Moramo biti brzi.“

„Nikad nisam brz“, rekao je, uz naznaku svog uobičajenog seksi humora. Osjetila
sam kako se opušta. To je bio Luke kojeg sam poznavala i stvarno sam ga jako voljela.

I više ga neću vidjeti.

3
 Bila sam u redu s tim. Mislim, fakultet. Išla sam na fakultet i namjeravala sam
rasturiti i tada sam trebala dobiti dobar posao s visokom plaćom. Možda bih kupila veliku
kuću i našla dobrog muža i imala nekoliko prekrasnih beba. Nisam se još odlučila na taj
dio. Prvo sam htjela doći na fakultet.

„Što ćeš učiniti?“ Pitala sam Lukea. „Mislim, nakon što odem.“

Luke nije išao na fakultet. Bio je Riggs i nijedan Riggs nikada nije išao na fakultet.
Nije imao dobre ocjene, a nije imao ni novca. Njegov je otac posjedovao auto-trgovinu u
gradu. Pustio je ruke uz tijelo i nagnuo glavu. „Nikad me to nisi pitala“, rekao je.

Opet loše raspoloženje. „Pa, sada pitam.“

„Mislim da bih mogao raditi u trgovini, pretpostavljam,“ rekao je Luke, „ali

mislim da bih se mogao sada provozati.“

Zatreptala sam u nevjerici. „Ići se provozati? Kamo?“

„Nikud. Bilo kamo. Samo ću ući u auto, upaliti ga, nagaziti na gas i ne zaustavljati
se.“

Razmislila sam o tome. „Misliš, maknuti se iz Westlakea.“

„Da, tako nešto.”

Bio nam je to zajednički osjećaj. Westlake nije imao puno za ponuditi. Ja to dobro
znam, mama mi je bila policajka ovdje. Ona je mislila da je Weslake odličan, ja sam ga
samo željela ostaviti u retrovizoru.

„Trebao bi to napraviti,” rekla sam. „Idi i vidi zemlju. Možeš raditi doslovno bilo
gdje.” Luke je znao popravljati aute tako da bi mogao dobiti posao kamo god da ode.

Opet me pogledao. „Misliš li da bih to trebao učiniti?“

„Naravno da mislim“, rekla sam. „Ali prvo...“ Odmaknula sam se i svukla majicu
preko glave. „Pravi pozdrav.“

4
 Pokušala sam ga razveseliti, ali on je samo prekrižio ruke i pogledao me gore-
dolje, zaustavljajući se na mojem jeftinom grudnjaku. „Je li to sve što znaš?“ rekao je,
glas mu se produbio.

„Ma daj“, rekla sam pokazujući na svoje grudi. „Ti ih voliš.“

„Možda malo“, priznao je.

„Puno“, ispravila sam ga glasom žene koja zna o čemu priča. „Sad je tvoj red.“

Pokušavala sam ga natjerati da skine majicu, jer... o, Bože. Nije bilo važno koliko
puta sam ga vidjela, još uvijek mi je oduzimao dah. Zadirkivao me skidajući majicu i
spuštajući je na pod, dok sam ja buljila u njegove mišiće, njegovu savršenu sjajnu kožu i
trag dlačica koji je vodio ispod njegova pupka.

Nećeš to više vidjeti, rekao mi je glas u glavi. Ovo je zadnji put.

Osjetila sam trnce iza rebra i na sekundu me je stegnulo u grudima. Ali to je bilo
glupo. Ovo nije bilo ništa. Nikada nije bilo ništa. Samo smo se zabavljali.

Bilo je do hormona i dosade i bilo je primamljivo jer je bilo zabranjeno. To je sve

što je bilo.

Ali sada se Luke približavao meni i bacio me na krevet. „Tvoj je red“, rekao je.

Iako su mu riječi bile kao da se igra, njegov glas to nije bio. Glas mu je rekao nešto
drugo.

Stavila sam prste na gumbe svojih kratkih hlača i pogledala sam ga. Njegove
tamne oči su fiksirane na mene. Ne na moje tijelo, na lice. Uvijek na moje lice.

Opet me stegnulo, ali sam uspjela prozboriti. „Posljednji put“, rekoh mu.

„Posljednji put“, složio se.

Još jednom ću biti s Lukeom Riggsom, a onda odlazim na fakultet.

I sve će biti u redu.

5
Danas

Cesta do pakla popločana je dobrim namjerama, a cesta do Westlakea je popločena

sramom. Mi koji smo pokušali izaći i nismo uspjeli, završimo na toj istoj cesti koja vodi
do mjesta koje više nikada nismo htjeli vidjeti.

Ili je to barem slučaj kod mene.

Namjestila sam svoje naočale radi srpanjskog sunca i pokušala se ponašati kao
žena koja je posve u redu s time da se vraća nakon osam godina. Pretpostavila sam da bi
takva žena opušteno sjedila na vozačevom mjestu svojeg, recimo starog Tercela, njene
ruke bi bile na volanu, radio bi joj svirao dok joj gume klize po ovoj praznoj cesti. Bez
obzira što nikoga nema u autu sa mnom, nisam se ponašala kao žena koja potiho paničari
što je nakon skupog fakulteta i pokušaja da napravi neku karijeru postala očajna
dvadesetšestogodišnjakinja. Umjesto toga, ponašala sam se kao žena koja ima sve konce
u rukama.

Mogla sam se praviti oko toga. Bila sam dobra u tome. A moj život još nije gotov.
Kao što bi moja mama uvijek govorila: Emily, ponovno dramatiziraš. Nisam bila mrtva,
bolesna niti gladna. Bila sam samo upravo diplomirana studentica koja je imala veliki
dug, bez posla i planova. Djevojka koja je trebala uspjeti, ali se umjesto toga vraćala u
Westlake jer je njena sestra trebala pomoć, a njeni roditelji su joj ponudili besplatnu sobu
i hranu.

Bez obzira što je ovo trebalo biti kratkoročno, bilo je nevjerojatno lako spakirati
svoj život u Illinoisu nakon što je moja školarina presušila. Nisam imala muža, djecu,
dečka pa čak niti psa. Rekla sam cimerici da selim, spakirala stvari, natrpala ih u svoj
Tercel i uputila se u Westlake da bih pomogla svojoj blizanki Lauren. Ona je vodila
frizerski salon tamo i tvrdila je da joj očajno treba odmor. To je bio poziv za Emily. Bila
6
sam začuđena i iznenađena molbom jer je Lauren uvijek imala sve konce u rukama. Ali
ona nije bila toliko detaljna preko telefona pa ću je oko toga morati pitati kada se vidimo.

Prošla sam polja i sada se krajolik mijenjao, postajao je gušći s drvećem, grmljem.
Westlake se nalazi na obali Michigan jezera i volio se nazivati turističkim gradićem, dok
je istina bila da u okolici postoje bolji turistički gradići. Tako da čak niti činjenica da je
ljeto, nije pogodovalo da su ulice pune. Samo drveće, plavo nebo i povremeno koji jelen,
radi toga sam se držala ograničenja brzine.

Ali, da, ok, lijep je. Morala sam to priznati. Zrak je mirisao dobro kada sam
otvorila prozor. Westlake je bio dosadan, ali bilo je ljeto što je značilo krijesove, roštilji
i vjetrovite dane na plaži s pijeskom u kosi. Barem dok sam bila tinejdžerica. Ali nikada
ne znaš. Ovo nije moralo sve biti tako jako loše. Možda će biti dobro.

Poskočila sam kada je nešto udarilo unutar mog auta. Duboko unutar mog auta.
Čuo se neki zvuk zadnjih stotinjak kilometara, neko zujanje, ali ja sam napravila isto što
i inače, pomolila se i ignorirala.

Sada je zvuk postao jači, što je znak nevolje.

Pod mojim dlanovima, volan se počeo tresti kao da želi pobjeći.

”Jebem ti,” Rekla sam naglas sama sebi. ”Jebem ti, jebem ti, jebem ti.” Mom
malom autiću bilo je deset godina i nije stario dobro. Zgrabila sam volan čvršće i smanjila
gas. Moj auto je nastavio, ali kao da će svakog trena stati. Nisam imala pojma što mu je,
ali imala sam par kilometara prije no što stane i ja budem napuštena usred ničega.

Moj um je radio sto na sat. Gdje sam ja zapravo? Koliko je udaljen grad? Imala
sam mobitel, ali nisam bila sigurna jesam li dovoljno blizu da bih imala signala. U glavi
sam ponovila stvari koje znam i pokušala se sjetiti nekih prirodnih obilježja kraj kojih
sam prošla. Znak za Four points cabin je bio par kilometara iza mene. To znači da je grad
oko 5 kilometara udaljen. Nije bilo ničega između mene i toga, osim…

Tako je. Sada sam se sjetila. Benzinska crpka je ispred mene. Barem je bila tu prije
osam godina. Nadala sam se da je još uvijek tamo. Nije bila velika, par pumpi, pult sa

7
žvakaćama i Slim Jims, ali je bilo mjesto gdje sam se mogla zaustaviti i možda, daj Bože,
dobiti neku pomoć s autom. Pritisnula sam gas trzajući se na zvuk koji je moj auto
proizvodio. Jebote, ovo je loše. Jako jako loše.

I vjerojatno skupo. Ali o tome nisam smjela sada razmišljati.

Nagnula sam se prema naprijed kao da pomažem šepavom konju da trči. ”Hajde,”
Poticala sam ga. ”Hajde. Trebam malo sreće. Hajde.”

Zamalo da sam uspjela. Zamalo.

Moj auto je odustao u onom trenutku kada sam ugledala znak pumpe. Odgurala
sam svoje mrtvo vozilo sa strane. Udarila sam nogom gumu i uzviknula ‘Jebem ti’, još
par puta jer nije oko mene bilo nekoga tko bi to vidio ili čuo. Pogledala sam u mobitel i
vidjela da je baterija prazna pa sam uzviknula još nekoliko Jebem ti.

Tada sam otvorila gepek i prekopala po svojim stvarima kako bih našla stvari u
kojima mogu pješačiti do pumpe.

Niti jedan auto nije prošao kraj mene dok sam hodala. Nije kao da bih prihvatila
vožnju od stranca, ali ipak. Osjećala sam se kao da sam krenula iz Illinoisa i otišla na
mjesec, osim što sam nosila traperice, čizme i majicu kratkih rukava s gumbićima. Bila
je to dobra kombinacija za ujutro kada sam ušla u auto. Sada mi se znoj cijedio po leđima
tako da sam maknula sa sebe majicu koja mi je bila zavezana oko struka dok su moje
čizme udarale po šljunku. Stavila sam svoju plavu kosu u konjski rep.

Uzdahnula sam. Ovo mi je teško padalo, ali morala sam se prisjetiti što je bilo
bitno. Moja mama je dobivala odličje, ona je bila jedina policajka u Westlakeu, a zatim i
narednica u povijesti. Biti će velika ceremonija i ja moram biti tamo.

Još važnije je bilo to što me Lauren treba. Nismo bile jednojajčane blizanke, ali
smo svejedno blizanke. Ona je bila ona koja je imala sve pod kontrolom, udala se za
srednjoškolskog dečka, kupila malu kućicu i započela posao. Ja sam bila ona koja je
ostala sama, nisam ni imala dečka kojeg mogu dovesti doma i koja je otišla na fakultet

8
ganjati bolji život. Bilo je protivno svakoj logici da je Lauren trebala pomoć, ali napravit
ću sve za nju. Barem neko vrijeme.

Kratko vrijeme. Možeš si misliti.

Nisam znala koliko ću dugo biti u Westlakeu. Možda par tjedana; možda mjeseci.
Bilo je čudno ne znati što će mi budućnost donijeti. Bilo je pomalo oslobađajuće, ali u
isto vrijeme sam se osjećala kao da odustajem. Ili će biti takav osjećaj. Ako ikada dođem
do grada.

***
”Ne.” tip za blagajnom mi je rekao. ”Mislim da to ne možemo napraviti.”

Gledala sam u njega. Bio je mojih godina i poznat, vjerojatno smo išli u srednju
zajedno. Imao je dužu kosu i crvene oči što je bio siguran znak da je popušio barem jedan
joint danas. ”Nećeš mi dozvoliti da napunim mobitel malo da obavim poziv?” Upitala
sam. Zgrabila sam punjač za mobitel kada sam krenula pješačiti do benzinske prije jedno
pola sata.

Slegnuo je ramenima. ”Ja nisam šef,” rekao je. ”Jedina utičnica je iza, a nije
dopušteno da kupci tamo odu.”

Pokušala sam ne škrgutati zubima. ”Ima li neki telefon koji bih ovdje mogla
koristiti?”

”Ne,” rekao je. ”Nemamo ovdje telefon, a govornice smo se riješili prije puno
vremena. Jedini telefon koji imam tu je moj.”

Bože, ovo je bilo bolno. Pogledala sam ga u njegove krvave oči. ”Molim te,” rekla
sam razgovijetno i pristojno. ”Mogu li posuditi tvoj mobitel?”

Ali mi je on samo slegnuo ramenima. ”Znam te odnekud, zar ne?” rekao je. ”Ti si
odavde.” Vidim da mu se na licu ocrtalo sjećanje iz davnine. ”Ti si Parkerova. Plava
sestra. Emily. Emily Parker.”

9
 Trznula sam se. Oduvijek su me znali pod plavuša, ali moram priznati da sam
zadivljena što mi se sjetio imena nakon osam godina. ”Da, to sam ja.” Rekla sam.

”Ja sam Ed MacGregor,” tip je rekao. ”Ja sam godinu mlađi od tebe. Bio sam
zaljubljen u tebe i tvoju sestru.” Nasmijao se.

Nasmijala sam se pristojno, ali samo tek toliko. Vidjela sam po njegovom izrazu
lica što dolazi sljedeće i htjela sam to izbjeći. Ne zato što sam bila neka lutrija niti zato
što je Ed MacGregor bio napušen. Nego zato što sam se odrekla muškaraca prije sedam
mjeseci, ali iskreno, to je bilo najboljih sedam mjeseci moga života.

Isprva sam to napravila zbog frustracije radi prekida još jedne veze koja nije vodila
nikuda. Nema više toga, zaboravi, Nikada više ovo neću napraviti. Bilo mi je dosta drame,
ali sam zapravo nakon par tjedana shvatila koliko sam slobodna. Nisam se više morala
brinuti o tome što će dečki misliti o tome što nosim, kako mi stoji kosa, kako se ponašam.
Nisam više morala ići u barove. Obrisala sam profile koje sam napravila na stranicama
za upoznavanje i nisam više mislila na njih. Nisam trebala više brinuti jesam li loše volje,
psujem li previše, jesam li naduta ili pod PMS-om. Nisam se više maltretirala činjenicom
što sam sama s dvadeset šest godina jer mi se sviđalo biti sama. Radila sam što sam htjela,
jela što sam htjela, gledala što sam htjela. I nitko mi nije imao što prigovoriti.

I kada se dogodila situacija da se neki čudan tip zagrije za mene i pozove me van,
jedino što sam trebala reći je: Ne hvala. Nikome nisam dugovala objašnjenje. Bila sam
slobodna.

Iza mene, zvončić se oglasilo na vratima kada je iduća mušterija ušla. Odlično, još
će netko svjedočiti ovom neugodnom trenutku. Možda će mi ta osoba dati da koristim
njen telefon.

”Hej Emily,” Ed je rekao kao da mu je tek sada pala na pamet ideja. ”Ako ostaješ
u gradu, trebali bismo izaći ponekad. Popiti piće ili nešto.”

Trik koji sam naučila je bio u tome da kažem čvrsto i oštro. ”Hvala, ali ne.”

Iza mene, mušterija je otvorila vrata frižidera i uzimala je piće.

10
 ”Biti će zabavno,” Ed kaže kao da ja nisam ništa već rekla. ”Možemo otići na
Krijesove kao svi iz srednje škole. Možemo se družiti.”

Krijesovi su bili restoran sa sendvičima koji nije prodavao alkohol u koji su išli
svi mladi u Westlakeu. Pola svojeg srednjoškolskog obrazovanja sam provela tamo, ali
ideja da sa dvadeset šest idem tamo je bila jeziva. Pokušala sam drugačije reći isto za
Eda MacGregora. ”Ne, hvala. Doista bih samo željela nazvati vučnu službu za svoj auto.”

”Biti će zabavno,” Ed je inzistirao i dalje dok se iza mene začulo zatvaranje

frižidera s pićima. ”Doista izgledaš isto. Dobro, naravno. Dobro izgledaš.” Nasmijao se
ponovno.

Druga mušterija je prišla pultu iza mene i iz nekog razloga sam se naježila po
vratu, ali nisam okrenula glavu. ”Ed,” rekla sam mu izravno. ”Neću izaći s tobom. Ovdje
sam da nazovem vučnu službu za svoj auto.”

Sada se Ed narogušio. ”Samo sam pristojan. Trebalo bi ti laskati.”

Zašto su to frajeri uvijek govorili kada ih odbiješ? ”Pa, nije do tebe. Klonim se
muškaraca.” Nisam znala zašto sam mu to rekla i odmah sam sama sebe željela udariti.

Nemoj mu objašnjavati Emily. Ne je jedina stvar koju trebaš reći.

”Wow,” Ed je rekao. ”Znači li to da te sada interesiraju žene?”

”Ne,” glas je došao od osobe iza mene koja se nagnula prema meni. ”Mislim da ju
ne privlače žene.”

Svaki živac u mome tijelu se ukočio. Ukočila sam se cijela. Nemoguće. Nije
mogao biti. Nema šanse. Ali Ed je pogledao preko moga ramena u tipa koji je stajao iza
mene i koji se sad pomaknuo kraj mene i sada je izgledao kao da je iživciran. ”A sranje,”
rekao je. ”Luke Riggs.”

Ipak da, bio je on. I to je bila priča moga života. A sranje, Luke Riggs.

”Sjećaš se mene?” glas je rekao, a ja sam se zamalo okrenula uvrijeđeno i izderala

se na njega. Ali nije pričao meni, nego Edu.

11
 Edovi obrazi su se zažarili dok je gledao ravno u Lukea koliko god mu je njegov
napušen pogled dopuštao.

”Šesti razred,” rekao je. ”Razbio si mi nos i morao sam provesti sat vremena kod
medicinski sestre. Bio sam u kazni tjedan dana.”

”Tako je bilo lako,” Luke je rekao svojim tipičnim usporenim glasom. Njegov tih
glas odjekivao je mojim tijelom, od bradavica skroz između mojih nogu. ”Praktički da si
se sam nabio na moju šaku. Kao da sam pecao ribu iz bačve. Mogu to napraviti ponovno
ako želiš.”

Ed je bio tih i gledao je u njega. Kao da ga uopće ne pogađa cijela situacija, Luke
je prošao ispred mene i stavio na pult bočicu ledenog čaja. Gledala sam u njegovu ruku,
znala sam tu jebenu ruku, tetovaže, čarobne mišiće njegove nadlaktice, bicepsa ispod
tamno smeđe majice, itekako sam znala tu ruku. O da, znala sam ju. Od samog pogleda
na tu ruku, na njegov široki dlan i majstorske prste, sve u meni je zadrhtalo. Čak i samo
s jednom rukom Luke Riggs me uvijek znao raspametiti.

I ponovno. I ponovno.

Ruka je nestala pa se ponovno pojavila s novcem. Bacio je novac na pult. A tada

je Luke rekao: ”Emily.”

Ostala sam bez daha. Okrenula sam glavu i pogledala sam ga.

Oh sranje. Luke Riggs.

Visok. Vitak. Mišićav. Ta poznata linija njegove čeljusti, tamna od jednodnevne

bradice. Ti obrazi. Ta magična usta, koja su mi bila najdraža stvar u prošlosti. Usta i još
jedan dio koji trenutačno nije vidljiv. Osjetila sam još jedan drhtaj među nogama.

Nosio je tamnu kapu za bejzbol, šilt navučen nisko na lice, ali mogla sam vidjeti
njegove oči u tami. Znala sam ih također. Bile su tamne, intenzivne, a sada su bile uperene
u mene. Trebalo mi je par trenutaka dok mi se mozak resetirao i počeo funkcionirati.
Stajali smo na benzinskoj pumpi. Ed MacGregor nas je gledao, a naši pogledi i tišina je
trajala malo predugo.

12
 Oh da, nitko iz grada nije znao za mene i Lukea Riggsa. Nikada nitko.

Pročistila sam grlo. ”Luke,” rekla sam usranim pokušajem da ga pozdravim.

”Kako ide?”

Nije se trudio da odgovori, samo je prošao kraj mene i uzeo svoju bocu ledenog
čaja. O Bože, mogla sam ga pomirisati, taj poznati miris Lukea Riggsa, kao citrus i vrući,
znojni seks. ”To je tvoj auto niže niz cestu?” upitao je.

Morala sam se pretvarati da je ovo normalan razgovor. Da sa osamnaest nisam

morala vrištati njegovo ime u jastuk kako bih se stišala i ne probudila cijelo susjedstvo.
”Problemi s autom,” prozborila sam.

”Da,” Luke je rekao. ”I nemaš načina da nazoveš pomoć na cesti.” Njegov pogled
prešao je s mene na Eda i nasmijao se. Znala sam taj osmijeh, to je bio Lukeov Ja sam
pobijedio osmijeh. Svi su vidjeli taj osmijeh dok su mu se dečki u školi micali s puta.
Dečki su viđali taj osmijeh kada su im djevojke zaboravljale imena kada su bile kraj
njega. To je bio osmijeh koji je započeo mnoge tučnjave, koje je sve Luke dobio.

”Izgleda kao da mi je danas sretan dan,” Luke je rekao Edu, ”jer ti nećeš dopustiti
djevojci u nevolji da obavi telefonski poziv.”

”Molim?” Ed je započeo. ”Čekaj.”

Ali Luke ga je ignorirao i pogledao u mene., ”Ja imam mobitel,” rekao je, ” i auto
mi je ispred. Što želiš od tog dvojeg?”

”Ja...” Nisam mogla govoriti jer sam u tom trenu opet imala osamnaest i mi smo
opet napustili party kod Patty Dinsmore i ljubakali smo se u garaži, a Lukeova ruka mi je
bila između nogu dok mi je njegov glas šaputao u uho. Moj kurac ili moj jezik, Emily.
Što želiš?

Lukeov pogled prema meni bio je mračan, ali znala sam njegov osmijeh. Jer i on
se prisjećao iste stvari.

13
 ”Čekaj samo malo”, Ed MacGregor je rekao. ”Ona se može poslužiti mojim
telefonom. Emily možeš uzeti moj mobitel.”

”Ona neće uzeti tvoj mobitel,” Luke je rekao.

Škiljila sam prema njemu spremajući mu se reći da ne može tako jer je na kraju
moja odluka. Ali tada sam se sjetila: mogu uzeti Edov mobitel i sjediti ovdje sat vremena,
čekati vučnu službu i braniti se od Edovih upucavanja, ili mogu izaći kroz ova vrata, ući
u Lukeov auto i otići. Nije bilo baš neke odluke koja je trebala biti donesena.

Sranje.

”Dobro.” Uzela sam torbicu s pulta gdje sam ju stavila dok sam gledala Lukea u
oči. ”Trebam prijevoz. Luke, možeš li mi ga dati?”

”Da,” odgovorio mi je. ”Mogu.”

Frknula sam. ”Vidjet ćemo.” Nisam mu namjeravala dati tu priliku, u prošlosti ili
budućnosti. Nemam osamnaest više i klonim se muškaraca. Luke je bio muškarac, pa
neće biti ničega. Uopće. ”Hajmo onda,” rekla sam hodajući prema vratima. ”Požuri.”

Bio je to dobar izlaz. Samo se nadam da me slijedio.

14
 Bila je zategnuta, mogao sam to vidjeti. Bila je jebački zgodna također, ali to je
bila Emily Parker. Imala je isto zgodno tijelo, te krivulje, ti bokovi, ta guza u trapericama.
Ta jebeno lijepa plava kosa. Bila je iritirajuća, znojna, njena košulja bila joj je zavezana
oko bokova, kosa zategnuta u neuredan konjski rep. Njene obrve bile su nisko iznad sivih
trepavica, a njena usne - jebote, radio sam svašta s njima - bile su u čvrstoj liniji. Njeni
pokreti bili su oštri i brzi. Ed joj je digao živac. Bila je predivna, ali ovo je bila Emily
koja je bila jako ljuta.

Jebote, volio sam to.

Osam godina. Jebote. Osam jebenih godina. A sada, danas, od svih mogućih dana,
kada sam napokon vozio prema gradu, evo Emily Parker. Kao poklon za dobrodošlicu.
Hej, seronjo, ovo je ono što si mogao imati da nisi ono što jesi. Da nisi Luke Riggs. Da
si bolji.

Slijedio sam ju kroz vrata - Ed je protestirao što sam ga ignorirao – i izašao sam
na parkiralište.

Zaustavila se na rubu parkirališta, gledala u moj auto, njena torbica je bila

prebačena preko ramena.

Emily je bila kćer policajke, jedna od dvije dobre Parker sestre i predobra za mene,
ali oduvijek je mogla cijeniti dobar auto.

”Da,” rekao sam, hodajući oko nje, dopuštajući sebi da ju okrznem ramenom dok
sam hodao prema crnom Dodge Chargeru. ”To je moj.”

Sada je bio njen red da me slijedi što je i napravila. ”Bože Luke,” rekla je. ”Gdje
si dovraga nabavio to?”

”Ovaj auto?” Zamislio sam se. ”U Omahi.”

15
 ”Kada si bio u Omahi?”

Otvorio sam vrata i gledao ju kako otvara vozačeva vrata. ”Duga je to priča,”
Rekao sam. ”Osam godina duga.”

Ugrizla se za usnicu, a zatim obišla auto do suvozačevog mjesta. ”Znam.”

Nisam imao ništa sramotnog u autu bez obzira što sam bio na putu već par dana.
Nisam imao smotuljke od brze hrane jer nisam jeo ta sranja. Nisam imao kondome jer
nikada nisam jebao cure u svom autu. Ništa drugo. Imao sam majicu s kapuljačom bačenu
na stražnje sjedalo i par torbi sa stvarima u prtljažniku i to je bilo to. Tata me upozoravao
na to još od djetinjstva. Možeš se ponašati prema ljudima i kući kao seronja, ali nikada
se tako ne ponašaš prema svome autu.

Emily je ušla, smjestila se u kožna sjedala i gledala okolo i to je bilo ok sa mnom.

Dobro je izgledala tamo. Vezala se i lagano zadrhtala kada sam upalio auto i u tom
trenutku sam ju poželio. Želio sam staviti svoje ruke na nju kao što sam radio kada nam
je bilo osamnaest. A čovječe, kako sam ju samo imao kada sam imao osamnaest. Na
desetke puta. Stotine. Samo nas dvoje kao tajna koju nitko nikada nije saznao. Niti njena
obitelj niti moja braća. Nitko.

Imao sam auto i tada. Pick up, smeće koje je netko ostavio u radionici moga oca u
zamjenu za par stotina dolara. Otkupio sam ga od tate i provodio svoje slobodno vrijeme
popravljajući ga i nadograđujući. Tog ljeta, kada je srednja škola završila, provodio sam
dane radeći na svom autu, a po noći ako mi se posrećilo, plavuša imena Emily bi mi se
ušuljala u krevet i mi bismo se jebali do zore.

To je bilo dobro ljeto. Do trenutka kada ona nije otišla na fakultet i tada je bilo
gotovo. Jer sam bio Riggs i nisam imao načina da otiđem na fakultet i oboje smo to znali,
a ona je bila Emily Parker. Bila je kći policajke i predodređena za veliku budućnost.

Prekid nije bio težak jer se oduvijek znalo da će se to dogoditi. Imali smo svoju
vruću tajnu dok se ona nije spakirala i otišla započeti život.

Nisam ju vidio do danas.

16
 ”Želiš li pokupiti svoje stvari iz auta?” Pitao sam ju dok sam u rikverc izlazio s
parkirališta, moja ruka je bila oko njenog sjedala.

Ona se odmaknula od mene, ali nisam to uzeo osobno. Vidio sam malo prije u
dućanu da mi se nasmijala. ”Kako znaš da imam stvari u autu?” upitala je.

”Jer svaka cura ima stvari u autu.”

Njene obrve su se spustile. ”Bože, ti si takav seronja.” rekla je. ” I da, i ova cura
ima nešto što treba pokupiti iz auta.”

Vratio sam se na cestu i krenuo prema njenom autu. ”Nemoj ostaviti ništa vrijedno
u autu,” rekao sam. ”Darren je pouzdan, ali ponekad uzme stvari kada se nađu tamo.”

”Molim?” Opet je ljuta. ”To je Darren?”

”Tip koji radi za tatinu radionicu.” Rekao sam. ”Zvat ću ga kada pokupiš svoje
stvari.”

”Ja se mogu pobrinuti za to, Luke, ” rekla je. ”Bez obzira što sam žena. Nisam te
tražila da nazoveš mehaničara.”

”Ne, ali zovem ih svejedno.” Rekao sam kada sam ugledao njen auto, napravio
polukružno okretanje na praznoj cesti i stao iza njenog auta. ”Zato što je tvoj mobitel i
dalje prazan, a ja znam Darrenov broj. Ja sam jednostavno taj tip.”

”Vjeruj mi, znam točno kakav si tip.”

”Otprilike,” složio sam se. Emily je bila puno stvari, ali nikada nije bila glupa.
”Imaš pet minuta,” rekao sam dok sam vadio mobitel, a ona je izlazila iz auta. ”Ako će ti
trebati duže od toga, ostat ćeš bez prijevoza. Možeš onda ići mučiti Eda ostatak vremena
dok čekaš.”

Taman se spremala zalupiti suvozačevim vratima kada se okrenula i nagnula

prema meni. ”Ostaviš li me ovako samu kraj ceste, pozvat ću policiju,” odbrusila je.
”Samo probaj Luke Riggs.” Tada je zalupila vratima i otišla do svoga auta.

Da, još uvijek je bijesna.

17
 Nazvao sam Darrena dok je prebacivala torbe na stražnje sjedalo moga auta - i ne,
nisam joj pomogao. Dala mi je do znanja da to može sama napraviti bez obzira što je
žena. Kada je Emily bila ovakve volje, najbolje ju je bilo pustiti na miru. Kada je završila,
opet je bila znojna pa sam upalio klima uređaj kada je ušla u auto. ”Ledeni čaj?” Rekao
sam pružajući joj svoju neotvorenu bočicu. Uzela ju je i ispila cijelu, a zatim se naslonila
na suvozačevo sjedalo dok sam ja kretao.

”Ok, sad sam se smirila,” izjavila je. ”Što si uopće radio na ovoj cesti?”

”Vraćao sam se u grad,” rekao sam.

”Odakle?”

”Zadnje sam bio na Floridi. Prije toga, na puno mjesta. Putovao sam uokolo.”

Izgledala je kao da razmišlja. ”Zašto se vraćaš sada?” pitala je.

”Doista želiš znati?” Oklijevao sam, ali samo na tren. Jebeš ga. ”Tata mi je u
zatvoru.” Rekao sam joj. Pogledao sam u nju krajičkom oka proučavajući njenu reakciju.
”Znam. Šokantno, zar ne?”

Jer nije bilo. Svi - pogotovo svi u Westlakeu - oduvijek su znali da će Mike Riggs
završiti u zatvoru. Jedino iznenađenje je bilo da mu je trebalo toliko dugo.

Ali Emily se ugrizla za usnicu. ”Isuse, Luke, žao mi je”. rekla je. ”Čekaj, radi
čega je unutra?”

”Udario je tipa autom”, rekao sam. ”Bio je pod utjecajem kada je to napravio i
prepucavao se s tipom tako da je na neki način bilo namjerno. Na kraju je završio u
zatvoru zbog vožnje pod utjecajem i zbog pokušaja ubojstva tako da će biti u zatvoru
neko vrijeme.”

Bila je tiho i nije rekla one riječi koje bi svatko drugi rekao: Što drugo očekuješ
od obitelji Riggs?

Westlake je bio podijeljen tračnicama na dva dijela, a mi smo živjeli na pogrešnoj

strani tračnica. Doslovno na pogrešnoj strani. Naša mama je ostavila tatu, moje troje braće

18
i mene kada mi je bilo četiri godine, ostavljajući tatu samoga da se brine o nama. A tata
je napravio usran posao.

Moja braća i ja smo trčali uokolo radeći što nas je volja. Tukli smo se, zahuktavali
nevolje, radili smo što god smo željeli. Nismo imali vrijeme kada moramo doći doma,
nitko nas nije očekivao doma s večerom, nitko nije provjeravao jesmo li napravili zadaću
- ili jesmo li uopće bili u školi. Tata je vodio garažu gdje smo uglavnom i provodili dane,
pušili travu i pucali u sranja s narkićima koje smo imali za prijatelje. Kada se sjetio da
ima sinove, uglavnom bi jednoga od nas udario par puta šakom u glavu, a zatim ponovno
zaboravio na nas.

I ne, nismo zvali policiju kada nas je tata tukao. Nismo zvali socijalnu službu niti
nikoga. Tata je bio loša opcija, ali što god bi došlo nakon tog poziva bila bi jos gora i svi
smo to znali.

U međuvremenu, živjeli smo kao mačke lutalice. Nismo imali dobru reputaciju.
To je razlog zašto mi Emily, cijenjena kćer policajke Westlakea, nikada nije trebala
dopustiti da ju taknem. Nikada nije trebala prići blizu niti jednom Riggsu.

Ali je. Barem na kratko vrijeme.

19
 ”Dakle, tata više nije ovdje,” rekao sam opušteno kao da je to nešto normalno u
mom životu, a ne nešto čega se sramim priznati. ”Problem je u tome što nema nikoga tko
može voditi radionicu. A radionica stvara profit. Tako da je tata nabavio jedan od onih
usranih zatvorski mobitela i nazvao me. Moj je posao, tako barem ispada, da dođem doma
i da nastavim voditi radionicu i da novci nastave stizati.”

”Tvoj?” Emily je upitala. ”A ne tvoje braće?”

Odmahnuo sam glavom i stao na crveno svjetlo semafora koji je visio na jednoj
žici te skrenuo lijevo prema gradu. ”Recimo samo da moja braća nisu dostupna u ovom
trenu.”

”Zašto ne? Kamo su otišli?”

”Pa ovako...” rekao sam. ”Jace je upravo izašao iz zatvora i on se nalazi u

popravnom domu u Detroitu.”

Ona se nagne naprijed potežući svoj pojas i pogleda u mene. ”Jace? Jace je otišao
u zatvor? Ti me zezaš?”

”Iznenađenje,” Rekao sam joj. Jace je bio najpametniji od nas četvorice - što i nije
bilo jako teško, ali ipak. Jace je oduvijek bio pametan brat. Tih. ”Krađa auta, odgulio je
dvadeset mjeseci. Mora ostati u domu kao dio kazne barem još neko vrijeme tako da ne
može doći i voditi radionicu.”

”O moj bože,” Emily izusti. U jednom trenu sam se čak počeo osjećati kao doma
bez obzira što pričamo o mojoj disfunkcionalnoj obitelji. Emily se vjerojatno ne sviđam
- bez obzira na sve orgazme koje sam joj priuštio prije osam godina - ali ona me zna. Ona
je znala moju obitelj. Odrasla je na istom mjestu kao i mi, znala je iste ljude. Bilo je
olakšanje, na neki način, da joj ne moram sve objašnjavati kao što bih to morao nekom
strancu. Stranci su jedino što sam znao posljednjih osam godina.

20
 Ona nije samo da nije bila stranac, Ona je bila Emily. Osjećao sam se čudno dok
sam ju gledao i slušao njen glas. Ali zanemario sam taj osjećaj. Trudio sam se
zanemarivati taj osjećaj od zadnjeg puta kada sam ju vidio. ”Ok,” Emily je rekla
naslanjajući se ponovno na svoje sjedalo. ”Gdje je Ryan? Zašto on ne može preuzeti brigu
oko radionice? Nemoj mi reći da je on velika zvijezda u bejzbolu.”

Nasmijao sam se gledajući u cestu. ”Ne pratiš bas sport, zar ne?

”Ne pratim ga uopće,” Emily je rekla. ”Znaš to, Luke Riggs. Tako da ako Ryan
nije neka velika sportska zvijezda, onda nemam pojma.”

”Nije,” rekao sam. Ovo isto boli, još jedan udarac za mene. Ryan je bio toliko
talentiran. ”Uspio je u nižoj ligi, ali se ozlijedio prije tri mjeseca. Rame. Gotovo je za
njega za sada. Možda i zauvijek.

”Oh,” rekla je. ”To je grozno.”

”Da, to i također činjenica da se potukao s igračem i da mu je razbio nos pred

publikom tako da ima i drugih problema osim ramena. Mora ići na neke terapije, sastanke
ili slično ili je njegova karijera gotova. Uz to ima i sina o kojem se mora brinuti.”

”Ryan ima sina?”

Kimam. ”Dylana. Ima sedam godina. Majka nije u slici. Ryan nije niti znao da
Dylan postoji do prije tri godine. To je bila jedna od onih ‘iznenađenje, imaš sina, vidimo
se’ situacija.

”Isuse,” Emily kaže. Uzdahnula je. ”Što je Dexom? Mislim da mi je mama rekla
da je policajac.”

”Bio je policajac,” ispravio sam ju. ”Odradio je četiri godine kao policajac u
Detroitu. Dao je otkaz prije godinu dana.”

”Zašto?

Lupnuo sam prstima po volanu. ”To je dobro pitanje. Službena verzija je ta da mu

je posao bio previše stresan. Neslužbena je da su postojale neke potencijalne optužbe za

21
korupciju pa je bilo bolje da se od tamo maknuo dok je još mogao otići čist. On je i dalje
u Detroitu i radi za zaštitarsku firmu.”

Emily je bila tiha na par trenutaka pokušavajući primiti na znanje sve što sam joj
rekao. ”Ok, on ne može doći i pomoći ti?”

”Pitao sam ga,” rekao sam. ”Njegov odgovor je bio: ‘Ja se nikada neću vratiti u taj
grad, seronjo, tako da se snađi sam. Radije bih si odrezao muda hrđavom pilom’.”

Pročistila je grlo, djelomično šokirana, djelomično se smijala. ”To je jako detaljno.

Ali moram priznati da razumijem kako se osjeća.” Pogledala je u mene. ”Dakle, istina je,
ti si jedini koji je ostao da preuzme posao.”

Digao sam ruku s volana, dotaknuo šilt svoje kape i lagano je spustio kao da
salutiram.

”Nezaposlen, bez znanja i bez izbora,” rekao sam. ”A što ti radiš na ovoj cesti s
autom punim prtljage? Rekao sam ti svoju priču, sad mi ti reci svoju.”

Gledao sam ju krajičkom oka kako prelazi rukom preko lica. ”Vraćam se,” rekla
je. ”Kao i ti. Ali moji problemi su tako glupi s obzirom na tvoje.”

”Ničiji problemi nisu gluplji od mojih. Vjeruj mi.”

Ona odmahne glavom. ”Mama mi dobiva odlikovanje u policiji tako da moram

tamo biti u petak.”

”To zvuči lijepo,” rekao sam. Emilyna majka je legenda u Westlakeu, žena
policajka koja je radila među muškarcima i koja nije dozvolila da joj itko išta kaže i sere.
Mogao bih reći da joj se divim i doista to mislim, ali policija i Riggsovi su oduvijek bili
na suprotnim stranama.

Cijelog života sam vidio policiju kao neprijatelje. A jako davno sam i uzeo
djevičanstvo slatkoj kćeri najzloglasnije policajke Westlakea.

Pretpostavljam da Emilyna majka ne bi bila moja velika obožavateljica.

22
 ”Ona je sretna, ali istovremeno šizi,” Emily kaže. ”Kaže da ju to čini starom. A
Lauren treba predah od vođenja frizerskog salona tako da sam ja nominirana.”

Namrštim se sebi u bradu i pokušam prizvati sjećanje. Bio sam prilično siguran da
se Emilyna sestra Lauren udala ubrzo nakon srednje škole. ”Znaš li ti kako voditi frizerski
salon?” Upitao sam Emily.

”Imam diplomu iz ekonomije,” rekla je uspravljajući se u svom sjedalu. ”Mislim

da ću se snaći.”

Naravno. Išla je na fakultet. „Diplomu iz ekonomije,” rekao sam. ”Oduvijek sam

te zamišljao kako ćeš otići i biti velika faca u nekoj velikoj firmi, noseći minice i štikle
svaki dan.”

”Ako već moraš znati, to sam i radila neko vrijeme. I na kraju, eto me, vraćam se
u pokvarenom autu,” rekla je. ”Uvijek si znao kako napraviti da se djevojka dobro osjeća,
Luke.”

Oduvijek sam znao kako to napraviti. Pogotovo njoj. ”To je bio kompliment,”
rekao sam.

”Doista? Nije tako zvučalo. Zvučalo je kao da naglašavaš kakva sam propalica.”

Zakolutao sam očima. ”Imaš pravo,” rekao sam. ”Ti si u Westlakeu kako bi vidjela
svoju majku i kako bi pomogla sestri tako da je tvoj život gotov. Trebala bi se baciti s
mosta Six Point i završiti tu torturu odmah.”

”Ti si takav seronja,” rekla je, njen glas se povisio. ”Ja pričam o tome da moja
karijera odlazi u vjetar. Zašto sam te uopće podnosila prije osam godina?”

”Znaš ti zašto,” rekao sam.

”Nemoj,” rekla je podižući prst prema meni. ”Nemoj. Niti. Pomisliti. Niti
spominjati to. To se nije dogodilo.”

Počešem se po sljepoočnicama, ispod šilta kape. ”Emily,” izgovorim polako kao

da ne shvaća poantu. ”Dogodilo se, barem petnaest puta.”

23
 ”Ne slušam,” rekla je stavljajući prst u uho. ”Ne slušam te.”

Ovo je bila Emily u srednjoj školi: pametna, sexy i uvijek sa svojim mišljenjem.
Tip cure s kakvom se šesnaestogodišnji dečki nisu znali nositi pa su je iza leđa zvali
usidjelicom i luđakinjom.

Govorili su stvari kao što su ‘ona je jebeno zgodna, ali bila bi zgodnija da nije
takva kučka.’

Nisu se usudili to reći njoj u lice. Vrebali su lakši plijen. Nisu znali kako se nositi
s djevojkom koja je toliko samouvjerena, toliko puna sebe da nije trebala njihovo
mišljenje.

Ja, nikada nisam to razumio. Možda je to bilo vezano za moje odrastanje, ali
nikada nisam želio slatko i jednostavno. Volio sam djevojku koja je mogla izgubiti svoju
mirnoću i prigovoriti mi. Bilo je zabavno tada i zabavno je i sada.

I znao sam kako se nositi s Emily. Znao sam tu tajnu. Oduvijek je bila divlja, ali
uvijek je bila slatka kada sam ju natjerao da svrši.

To je funkcioniralo za mene.

”Ok, dobro,” rekao sam. ”Promijenit ćemo temu. Ostaješ kod roditelja?”

”Da,” rekla je. ”Za sada.”

Ušli smo u Westlake i približavali smo se njenom naselju. Koje je, naravno, bilo
na onoj dobroj strani tračnica, naselje s dobrostojećim kućama s lijepim vrtovima, velikim
drvećem gdje žive pošteni ljudi.

U sjedalu do svojeg vidio sam Emily kako sve više postaje ukočena. Gledao sam
u nju, gledala je pred sebe i tom trenu znao sam što misli. Što ju je natjeralo na to da iz
samopouzdane prijeđe u opreznu.

Bila je sa mnom, u mom autu i njena obitelj će to vidjeti.

Došlo mi je to kao iznenađenje, žalac spoznaje. Trebao sam već biti naviknut na
to. Dovraga, da je pitala mene, ja bih joj rekao da ne bi trebala biti viđena s bilo kime od
24
Riggsovih. A ipak, taj pogled ispred sebe, taj položaj njenih ramena koji mi je govorio da
će biti osramoćena - od toga su mi se naježile dlačice na vratu.

Dobro došao kući, Riggs. Dobar stari Westlake.

Ova slika se nikada neće promijeniti. Ne nakon osam godina. Niti jedan tren.

Pa, jebi ga.

”Reci im da sam vozač Ubera,” kažem joj dok ulazim u njenu ulicu. Na ulaznom
prilazu njene kuće su auti što znači da je barem jedna osoba doma.

”Nije to,” rekla je, riječi iz njenih usta izlaze automatski, a iza njih slijedi pauza
koja mi govori da su laži.

”Da,” kažem. Stanem kraj njene kuće. Nije bilo nikakvog pomaka na prozorima,
ali to nije značilo da nitko ne gleda. Otvorio sam vrata i izašao iz auta.

Emily se trudila da me slijedi, izlazila je kada sam ja počeo vaditi stvari sa

stražnjeg sjedala. ”Što radiš?” upitala je.

”Vadim tvoje torbe,” rekao sam. Vadio sam jednu po jednu i stavljao ih na pločnik.
Nisam joj ništa rekao o tome koliko su teške. Nisam ništa rekao. Tišina je pala među nas
kao magla. Gledao sam ju ispod obruba kape kako joj postaje sve neugodnije i kako gleda
prema kući pa prema hrpi torbi.

”Luke,” rekla je na kraju kada sam istovario zadnju torbu na hrpu.

Malo prekasno. Već sam shvatio poruku. Na par trenutaka sam se ponadao da će
stvari biti drugačije, da se možemo ponašati poput normalnih ljudi nakon svog ovog
vremena. Ali nismo mogli. Ili barem ona nije mogla.

Ne bih trebao biti u ovom naselju. Ne bih trebao razgovarati s Emily Parker baš
kao i prije osam godina. Mi smo jebeno previše različiti i uvijek ćemo biti.

Jebeš me ako sam znao zašto to boli, ali eto, boli.

Radi toga sam se emotivno zatvorio .

25
 Zatvorio sam stražnja vrata i naslonio se rukom na Chargera. ”Gotovi smo,” rekao
sam joj. ”Sretno u životu.”

”Luke,” rekla je ponovno.

”Reci im da smo nabasali jedno na drugo sasvim slučajno. To je istina. I možda će

ti vjerovati. I pozdravi policiju Westlakea u moje ime.”

Nije odgovorila. Samo je stajala tamo zbunjeno i predivno i pomalo posramljeno.

Ali nije rekla ništa.

Ušao sam u auto i odvezao se, ostavljajući ju na nogostupu.

26
 Mislila sam isprva da nema nikoga kod kuće kada sam ušla u dnevni boravak.
Prozor gleda prema cesti gdje me Luke ostavio. Čula sam glasove sa stražnje strane kuće,
u kuhinji - mamin glas i sestrin - ali nikoga nije ovdje bilo.

Što znači da me nitko nije vidio kako izlazim iz Lukeovog auta. Sva ta glupost s
moje strane - kada sam se ponašala kao da je Luke kuga - bila je bez ikakvog razloga

Uzdahnula sam i spustila torbicu kada je glas došao s druge strane dnevne sobe.
”Emily.”

Poskočila sam i ušla dublje u dnevnu sobu. Tata je sjedio na stolici, duboko
usredotočen na novine u krilu. Imao je naočale i gledao je prema meni preko ruba,
njegova glava bila je nagnuta prema dolje, njegova kosa s jedne strane glave bila je
podignuta prema gore kao da se počešao.

Osjetila sam kako me ljubav preplavljuje, baš kao i uvijek kada sam vidjela tatu.
Mama je bila policajka obitelji - i istodobno ona koja je dobivala najviše pozornosti -
postigla je puno toga u svojoj karijeri, znala je svakoga u Westlakeu i često je riskirala
svoj život na poslu. Mama, ukratko, je bila glamurozna. Tata je radio u osiguravajućoj
kući i Westlake ga je vidio kao brižnog muža koji se nije ustručavao biti potpora svojoj
ženi. Tata nije imao slavu i popularnost i nije imao posao pun opasnosti i ludo radno
vrijeme. Radio je od 9 do 5 i napravio je puno toga da odgoji mene i Lauren, kuhajući
nam večere i stavljajući nas u krevet svaku večer kada mama nije bila doma.

Tata je isto tako bio tiši od mame. Volio je čitati i šetati. On i mama bili su čudan
par, možda, ali uspijevali su.

”Tata,” rekla sam. ”Zašto sjediš sam?”

”Izbjegavam raspravu u kuhinji,” rekao je. ”Trenutno razmišljam bih li se mogao

ušuljati i napraviti si sendvič s pekmezom i maslacem od kikirikija, a da me ne skuže.”

27
 ”Ozbiljno?” Mama i Lauren se nikada nisu previše svađale. ”Što se događa?”

”Tenzije, mislim barem,” Tata je slegnuo ramenima. ”Trebala je biti posebna

večera jer ti dolaziš doma što se pretvorilo u raspravu gdje nitko nije pobjednik.”

Sjela sam na sofu preko puta njega. To je bilo čudno. Nismo se puno svađali kao
obitelj. Bilo je isto tako čudno što tata sjedi sam u dnevnoj sobi u mraku. ”Bila bih sretna
i da smo naručili samo pizzu,” rekla sam.

”I ja.” Nasmijao mi se i u tom trenu izgledao je kao tata, ali nešto nije bilo u redu.
Izgledao je iscrpljeno kao da ne spava dobro.

”Kako si?” Upitala sam ga.

Iznenadio me odgovorivši mi s pitanjem.

”Koji Riggs je to bio?”

Oh, dakle vidio nas je. ”Hm, Luke.”

”Shvaćam.” Očekivala sam prodiku, ali tata je zvučao zabrinuto. ”Gdje je tvoj
auto?”

”Pokvario se ispred Road sixa. Luke je prolazio i odveo me doma.”

To je bila istina, ali ne znam zašto sam toliko bila nervozna što će moji misliti o
tome da me Luke odbacio doma. To je bila vožnja. Nije kao da me skinuo do gola na
obiteljskom prilazu. Osjetila sam žalac krivnje razmišljajući o izrazu na Lukeovom licu.
Njegova čeljust bila je stisnuta, a njegove oči razočarane. Gotovi smo.

”To je bilo lijepo od njega,” tata je rekao. ”Znaš li da je Mike Riggs u zatvoru jer
je skoro ubio nekoga?”

”Da, Luke je spomenuo. U gradu je da bi vodio radionicu dok njegovog tate

nema.”

”Mmm,” Tata kaže, naslanjajući se natrag na naslon stolice i dalje me gledajući.

Skinuo je naočale. ”Razumijem.”

28
 Protrljala sam ruke o bokove kao da imam ponovno osam godina. ”Razumiješ
što?”

”Razumijem iz vašeg ponašanja da si niste baš u dobrom odnosu jer te ostavio s

prtljagom na cesti.”

”Jedva da ga znam.” Rekla sam, ali ne znam zašto je to toliko grozno zvučalo kada
je izašlo iz mojih usta. Nisam imala problem oko laganja kada sam imala osamnaest
godina. Tijekom dana smo se jedva i sretali, a po noći smo se jebali kao zečevi. Nikada
nisam previše razmišljala o tome. Zašto sam se onda toliko odvratno sada osjećala?
”Uostalom, sama sam dovukla kofere do vrata. Nisam invalid.”

”Samo budi oprezna s Riggsovima,” tata je rekao. ”Do sada ih nije bilo, ali pošto
je Mike u zatvoru, nitko nije siguran što će biti.”

”Što to znači?”

Tata je odmahnuo glavom. ”Samo je pametno držati se podalje od njih. Ti si

oduvijek i bila pametna djevojka. Lijepo je što si došla doma.”

***
Mama i Lauren su bile u kuhinji, mama kraj sudopera, a Lauren se naslonila na
frižider s prekriženim rukama. Kada sam prešla kuhinjski prag, mama je ostavila što je
radila, okrenula se prema meni i raširila ruke za zagrljaj. ”Emily!”

Zakoračila sam prema njoj i zagrlila ju. Mama je bila jako dobra majka, puna
ljubavi, ali i dalje je bila policajka i njen zagrljaj je mogao slomiti kosti. ”Mama, molim
te,” udahnula sam.

”Oh prestani. Samo sam sretna što te napokon imam kod kuće.” Stisnula me
ponovno tako jako da sam ostala bez zraka. Ovo je bilo malo previše emocija čak i za
mamu i iz nekog razloga imam čudan osjećaj oko toga. Zašto me mama tako grli kao da
je zabrinuta za mene?

29
 Kada me napokon pusti, potapša me po obrazu. Mama je prestala biti obična
policajka prije deset godina - sada je narednica i uglavnom radi u uredu - ali nikada nije
izgubila grubost policajca s terena. Čak i s pedeset, kosa joj je spletena u čvrstu pletenicu,
ima snažne ruke i noge, male grudi i uske bokove. Volim svoju mamu, ali ni na kraj
pameti mi ne bi bilo igrati se s njom obaranje ruku. ”Izgledaš predivno,” kaže mi gladeći
mi kosu. ”Dođi i pojedi nešto.”

”Hvala,” pogledam prema Lauren. Ona je i dalje naslonjena na frižider s

prekriženim rukama. ”Hej, seko.”

Lauren i ja smo blizanke - ako baš želite točno - ona je dvije minute starija - ali
smo dvojajčane, tako da nismo identične. Laurenina kosa ima smećkasti, medeno-zlatni
ton uspoređujući s mojom plavom kosom, a njene oči su tamnije sive. Ona ima malo veće
cice - činjenica koju znam jer sam svoje stalno mjerila kao tinejdžerica.

Njeni bokovi su malo zaobljeniji od mojih, moje noge su za par centimetara duže
od njenih, a broj cipela nam je identičan. To su stvari koje sad znate o mojoj sestri.

Ali kada ju pogledam opet, dobijem čudan osjećaj. Izgleda kao Lauren, ali u isto
vrijeme izgleda drugačije. Njeno lice je blijedo i bez šminke. Lauren je oduvijek bila
umišljena i pravila se važnom oko svoje Jennifer Aniston kose, ali danas izgleda traljavo,
kosa joj je napola podignuta kosa s pramenovima koji vise na sve strane. Nosi trenirku s
UCLA logom bez obzira što Lauren nikada nije išla na UCLA.

”Stigla si,” kaže radeći lopticu od masnog papira za pečenje s pulta i bacajući ju
na mene. ”Napokon.”

Nismo previše pokazivale emocije. Možda zato smo dijelile maternicu. Oduvijek
smo bile dovoljno bliske da se ne trebamo grliti. ”Stigla sam,” rekla sam.

Lauren se namrštila. ”Odlučujemo što ćemo jesti za večeru,” rekla je, ”ili barem
pokušavam. Ja volim kuhati, ali mama kaže ne. Jako mi je velika podrška, jelda?”

”Nije to,” kaže mama. ”Samo mislim da ne trebaš kuhati večeras.”

30
 ”Dobivaš veliko priznanje mama,” kaže Lauren. ”Pa misliš da ti trebaš biti ta koja
će odraditi sav posao večeras?”

”Ne, samo mislim...”

”Tata i ja smo za pizzu,” kažem.

Obje su me pogledale - ne znam zašto - i onda je Lauren rekla: ”Nema pizze, rekla
sam vam, ja mogu kuhati.”

”Rekla sam i ja tebi da ne trebaš sve ti napraviti,” kaže mama.

Nagnula sam se nad mamu i ukrala malo povrća koje je sjeckala jer umirem od
gladi. Osjećam da nešto nije u redu. Mama i Lauren se uvijek slažu. Ja sam oduvijek bila
ta koja je radila velike drame. ‘Ne voliš me! Moj život je grozan!’ Da, bila sam milina s
četrnaest dok je Lauren sjedila u svojoj sobi i pisala zadaću. Lauren nikada nije stvarala
probleme.

Čak i kada me tražila za pomoć, napravila je to u neutralnoj sms poruci. Trebam

pomoć oko vođenja salona. Radim po šesnaest sati na dan i previše mi je. Bi li mogla
doći i pomoći mi?

Nešto nije u redu. Tata je sam u dnevnoj sobi, mama i Lauren se svađaju, Lauren
koja izgleda iscijeđeno. Predugo me nije bilo. Što se dovraga događa?

Ispričala sam se iz kuhinje i otišla sam odnijeti svoje stvari u sobu. Svoju dječju
sobu. Sobu koja ima isti krevet koji sam imala kao dijete, koji je mama samo obnovila s
prekrivačima i tamno plavom dekom i moji posteri koje sam imala po zidovima su
skinuti.

Kada sam sklonila posljednji kofer iza vrata, Lauren se pojavila na vratima
gledajući oko sebe. Njene obrve su se podignule i usne zakrvile prema gore čineći to
prvim znakom zainteresiranost koji sam vidjela na njenom licu.

”Lijepo,” zadirkivala me. ”Puno akcije će biti ovdje, Emily.”

”Ugh, zašuti.” Rekla sam. ”To je privremeno.”

31
 ”Stavila bih te ja u našu kuću, ali Vic...” Odlutala je u mislima. ”Naša gostinjska
soba je puna smeća u ovom trenutku.”

”U redu je,” rekla sam. Vic, Laurenin muž nije bio voljan društva. On je bio miran
tip kao i ona. Nikada nisam shvatila što je ona vidjela u njemu. Ja sam oduvijek bila s
popularnim dečkima u srednjoj, onima koji su se hvalili svojim izgledom. Barem jesam
dok se jedne pijane večeri nakon nogometne utakmice nisam poljubila s Lukeom
Riggsom i onda mu se dala nakon tri tjedna. Luke je bio jako zgodan, bio je jako dobro
poznat, ali nikada nije bio jako popularan tip.

Otkad sam se odselila radi fakulteta, vratila sam se svojem starom običaju: tipovi
koji dobro izgledaju, koji vole izlaziti, popularni dečki. Nogometaši. To mi je bilo znano;
to su tipovi s kojima sam trebala biti. Otvorena plavuša i zgodni tipovi - savršenstvo.
Osim što sam postala frustrirana i zaklela se da sam gotova s tipovima zauvijek.

Protegnula sam leđa i pogledala svoju sestru pokušavajući ne misliti na to da sam

promašaj. ”I, što se događa?” Upitala sam.

Na tren je izgledala kao da paničari. ”Kako to misliš?”

”Nešto nije ok,” rekla sam. ”Nešto je čudno.”

”Emily, ništa nije čudno.” Zvučala je frustrirano kao da sam malo dijete. ”Sve je
u redu. Umišljaš.”

Pregrizla sam si jezik. Ovo nije vrijeme za svađu. ”U redu. Želiš li razgovarati?”

”O čemu?”

Nisam joj mogla reći da izgleda stvarno grozno pa sam rekla: ”O salonu.”

”Ne sada.” Protrljala je prstima po sljepoočnicama. ”Navrati sutra i pokazat ću ti

što trebaš znati. Otvaramo u deset pa dođi u devet.”

”Ok.” Sada sam pokušavala ne paničariti. Počinješ dramiti, Emily. ”Ti znaš da ja
ne znam šišati, je li tako?”

32
 ”Ne trebam te da šišaš. Imam frizere za to. Ostale stvari me ubijaju. Vođenje
računa, marketing. Te stvari.”

”To mogu.”

”Samo želim...” Lauren je izgledala frustrirano kroz svu tu premorenost. ”Samo

želim uzeti slobodno poslijepodne. Bože, dan. Jedan cijeli dan.”

”Možeš uzeti cijeli dan,” rekla sam joj. ”Možeš uzeti i cijeli tjedan. Ja ću sve
napraviti umjesto tebe.”

Uzdahnula je. ”Idemo korak po korak. Možemo započeti s par stvari.”

Da. Plavuša i dramilica Emily mora se polako uhodavati u stvari da ne eksplodira.

Koji kontrast od stabilne Lauren sa svojim mužem i poslom. Lauren je ‘odrasla’ dok sam
ja dijete. Bez obzira što sada imam i diplomu s fakulteta.

Čeljust me boljela, ali držala sam usta zatvorenima. ”U devet sutra,” rekla sam.
”Moram ustati u sedam da dođem na red za kupaonicu.”

Na tren se skoro nasmijala - naša kuća je imala samo jednu kupaonicu, a bitke za
su bile legendarne s dvije tinejdžerice u kući. Ona ne živi ovdje više, ali shvatila je šalu.
Zatim je podigla obrvu.

”Luke Riggs?” rekla je.

Čeljust mi se objesila. ”Molim?”

”Luke Riggs,” rekla je ponovno. Radi mog izraza lica uputila mi je prvi osmijeh.
”Zar si mislila da nisam vidjela? Totalno si uhvaćena.”

”Povezao me,” rekla sam. ”To je sve.”

”Aha. Jer je Luke Riggs tako dobar dečko.”

”Bila je nevina vožnja!” Protestirala sam.

”Naaaravno.” Lauren je razvukla riječ baš kao što smo nekada jedna drugoj to
radile kada smo se zadirkivale oko dečkiju.

33
 ”Misliš li da će mu se svidjeti ova soba?” Upitala je gledajući po mojoj jadnoj sobi
ponovno. ”Pretpostavljam da možeš reći mami i tati da mu pomažeš oko zadaće, ali
mislim da ti neće povjerovati.”

Srušila sam se ponovno na krevet. ”Sereš,” rekla sam. ”Odrasla sam žena. Mogu
prihvatiti vožnju od bilo koga.”

Ali me pogledala kao što samo blizanka može pogledati, izašla iz sobe i zatvorila
vrata za sobom.

Zagledala sam se u strop.

”Dovraga,” rekla sam.

34
 Dva dana.

Dva dana nakon što sam je ostavio da stoji pored gomile prtljage na pločniku, stao
sam ispod auta Emily Parker, koji je bio podignut na dizalici. Jedan od mojih mehaničara,
Ted, upravo je završio. „Prijenos je uništen“, rekao je Ted. „Kočnice, ulje, bez tekućine,
gume su ćelave. Sve u svemu, ovaj auto je prilično sjeban.“

Očešao sam si bradu. Bio je u pravu - to sam i sam vidio, jer nas je tata naučio
kako se popravljaju automobili od prvog razreda. „Kako je toliko dugo vozila to govno?“
Rekao sam.

„Žene, čovječe“, rekao je Ted. „One pojma nemaju. Čujem da je ona glupa
plavuša.“

Okrenuo sam se i pogledao ga tako da je napokon skrenuo pogled. „Nadam se da

ne govoriš to sranje pred kupcima. Nije ni čudo što ovdje nikada ne dovodimo žene.“

„Dobili smo puno žena“, rekao je Ted. „Tamo su.“

Slijedio sam njegov stav prema hrpi časopisa naslaganih na starom ormaru u kutu.
„Hustler?” rekao sam. „Imamo jebene Hustlere?“ Što, iz 1975.?

Ted slegne ramenima. „Mikeu su se svidjeli. Tako je bilo kad je Mike bio ovdje.“

Čuo sam to puno puta otkako sam se vratio. Provodio sam puno vremena u očevoj
trgovini - svi smo. Moja braća i ja smo od rane dobi naučili popraviti automobile i to smo
naučili dolazeći ovamo. Znali smo dečke koji su radili za tatu, kupce koji su došli i otišli.
Riggs radionica nije baš bilo sretno mjesto, ali bilo je dovoljno normalno.

Nešto se promijenilo. Momci koji ovdje rade nisu bili ovdje prije osam godina.
Ovi momci bili su lijeni i ljuti, ne bih im povjerio novčanik i činilo se da me pokušavaju

35
razljutiti. Ja sam bio novi momak, Mikeovo dijete, onaj kojem nisu vjerovali, pa sam
proveo pola dana gledajući im preko ramena što ih je činilo još ljućima.

Nismo imali službu za korisnike što je značilo da nemamo toliko klijenata. Pitao
sam se zašto je tata rekao da moram doći i voditi dućan kako bih zadržao profit. Koji
profit?

„Napravite popravke“, rekao sam Tedu.

„Da?“ Rekao je Ted. „Hoće li plavuša platiti?“

„Jučer si rekao klijentu da se zajebava“, rekao sam. „Odjednom ti je stalo do

novca?“

Nasmijao se tome. „Naravno, meni je stalo do novca.“

Nije mi se sviđao zvuk tog smijeha. Posljednja dva dana buljio sam u fakture i
tovarne račune, pokušavajući zbrojiti porez na promet i plaće. Riggs radionica vođena je
na komadu papira, umjesto na računalnom programu. Komadići papira imali su tatin
nečitljiv rukopis i bankovni račun jedva se koristio, no još se nitko nije žalio zbog
propuštene plaće.

Cijela stvar je smrdjela, pa čak je i neki glupan poput mene mogao vidjeti da će
porezna ovdje imati posla.

Uz to imamo i kuću.

Naše mjesto na pogrešnoj strani Westlakeovih staza bilo je nered. Sjedila je na

pola hektara i bila je obrasla korovom, i nekada, možda prije stotinu godina, to je bio dom
za obitelj koja je imala novaca. Sama kuća bila je velika, s trijemom i četiri ogromne
spavaće sobe. Bila je tu i gostinjska kuća smještena iza glavne kuće, svoje zasebno malo
mjesto sa spavaćom sobom i kupaonicom. Živio sam u kući za goste, što je Emily
olakšavalo da se svake noći uvuče u moj krevet, a da je nitko ne vidi. Tog je ljeta
gostinska kuća vjerojatno vidjela više akcije nego kazalište pornografije iz 1970.

36
 Moja braća i ja nismo baš marili o uređenju, a budući da smo svi pobjegli, tata je
pustio da se mjesto raspadne. Boja se oljuštila, crijep je padao, a korov je bio viši od
mojih koljena. Kad se tijekom dana nisam probijao kroz nered u radionici, potrošio sam
svoje večeri pokušavajući učiniti glavnu spavaću sobu i kuhinju ugodnijim za život, tako
da nisam bio u strahu od vlastite kuće. Pranje posteljine, posuđa, zavjesa i poda nije ono
na što sam navikao raditi tako da sam noćima padao u krevet iscrpljen.

Ali sam još uvijek razmišljao o Emily. Jer očigledno onog trenutka kada sam
stigao u Westlake, ona mi je bila glavna stvar na pameti. Čak i nakon što se prema meni
odnosila kao s prljavštinom sa svojih cipela.

„Popravi to“, rekoh ponovo Tomu, pokazujući na njezino sjebano vozilo.

Automobil je bio njezin problem. Ne bih ga trebao popraviti. Rekao sam joj da
smo gotovi. Trebao sam joj dati broj vozača vučne službe i ostaviti ju tamo. Trebala bi
popravljati svoj automobil daleko od mene, od tipa s kojim nije željela biti viđena. Pa
ipak, evo me.

Sranje.

Vratio sam se do prednjeg ureda, koji je bio prazan. Telefon na recepciji zazvonio
je – po tko zna koji put, jer nitko od momaka nikad nije odgovorio - pa sam se ja javio.
„Riggs Auto.“

„Isuse, Luke. Tata te zaposlio kao recepcionara?“

Osjetio sam glavobolju negdje u stražnjem dijelu glave. Bio je to moj brat Ryan
koji je zvao iz predgrađa Detroita.

„Što želiš?“ Pitao sam ga.

„Provjeravam obiteljski posao“, rekao je.

„Ne tiče te se“, rekao sam. „Ti imaš bejzbol.“

37
 Ili je to bilo prije. Ryanova bejzbolska karijera je zaustavljena radi ozljede, a nitko
nije znao bi li se on mogao ikad vratiti na pravi put. U međuvremenu je Ryan živio u
svojoj prigradskoj kući sa svojim sedmogodišnjim sinom i radio.

Nisam imao pojma čime se bavio. Mopedima, možda. Emocionalna stanja moje
braće nisu bila moj glavni prioritet, a ni moja nisu njihov. Odrasli smo u istoj kući, to je
bilo sve. Cimeri više nego braća. Nikad se nismo sviđali jedni drugima.

„Ako se pokaže da nemam,“ rekao je Ryan, „tada će moj posao biti Riggs
radionica.“

„Da? Doći ćeš u Westlake i popravljati automobile?“

„Ako to učinim, hoćeš li me zaustaviti?“

„Ne“, rekao sam. „Trebamo nekoga da očisti kupaonice. I u pravu si, trebamo
sekretaricu.”

„Tata ide u zatvor i odjednom si direktor“, rekao je Ryan. „Kao da je tvoj IQ skočio
preko noći. Od nula do trideset.“

Ako možete vjerovati, Ryan je zapravo bio ljubazniji brat. „Jesi li nazvao s
razlogom ili samo da mi digneš živce?“

„Zvao sam s razlogom.“ U pozadini sam čuo Dylanov glas. „Čekaj“, rekao je Ryan
svom sinu. „Bit ću gotov za sekundu.“

Bila je sredina radnog dana. „Ne bi li trebao biti u školi?“ Pitao sam Ryana.

„Da. Rekao mi je da je jutros bolestan, ali sada mislim da je srao.“

„Upravo si rekao prostotu ispred sedmogodišnjaka“, istaknuo sam.

„Jesam“, rekao je Ryan, „A evo još jedne rečenice: Ne znaš ništa o roditeljstvu.“

„Znaš što?“ Rekao sam. „Upravo sam odlučio da mi je drago što si nazvao. Možda
mi možeš reći što je dovraga tata je naumio.“

38
 „Sada?“ Rekao je Ryan. „Da vidimo. Vjerojatno je upravo završio s odvratnim
zatvorskim obrokom i kreće natrag u svoju ćeliju na gledanje televizije.“

„Znaš na što mislim, dovraga. Mislim na radionicu. Te momke je tata zaposlio.

Činjenica je da nema novca u banci i nema klijenata, ali svi su plaćeni. Činjenica je da
nema zapisa i sef je prazan, ali vjerovnici ne zovu.“

Ryan je bio miran.

„Ja sam glup, ali nisam toliko“, rekao sam. „Ako mi nešto imaš za reći, reci.“

„Dobro, dobro“, rekao je Ryan. „Zbog toga zovem. Moguće je da ima nekih
ilegalnih stvari koje se događaju u radionici.“

Moguće? Osjetio sam kako mi želudac tone. „Čekam da kažeš više“, potaknuo
sam ga.

„Nisam uključen“, rekao je Ryan. „Niko od nas nije. Jedva razgovaramo s tatom,
ali on je bio na rubu posljednjih nekoliko godina. Otpustio je stare zaposlenike i zaposlio
ološ. Nema klijenata, ali odjednom je imao gomilu novca.“

Provukao sam ruku kroz kosu. Sve je to kliknulo. Isuse, kako jebeno glup je mogao
biti tata?

„Ukradeni automobili“, rekoh. „Bavio se time. Mora biti to.“

„Ne znam“, rekao je Ryan „Ozbiljan sam. Ali danas sam dobio telefonski poziv
od tatinog odvjetnika. Pozvani smo u banku.“

„Pozvani u banku?“ Rekao sam.

„Očigledno, postoji sef koji trebamo otvoriti. Tatine upute. Odvjetnik ne zna ništa
drugo. Trebamo biti tamo u petak u dva.“

Ulazna vrata trgovine otvorila su se i Emily Parker je ušla. Zastala je, osvrćući se
oko sebe - vjerojatno tražeći mene.

39
 „Ovo nema smisla“, rekao sam Ryanu, gledajući Emily. „Tata nikad nije imao sef
u svom životu. Što je dovraga u tome?“

„Vjerojatno ne želimo znati, ali nemamo izbora.“

Prokletstvo. Emily se istaknula, a neki su je i tatini radnici primijetili. „Petak u

dva“, rekao sam Ryanu. „Bit ću tamo. Nazovi ostale. Moram ići.“ Spustio sam slušalicu
i napustio recepciju, krenuvši prema Emily kad se okrenula i ugledala me.

Obukla je traperice, bijelu majicu i japanke. Imala je malo šminke na licu i njena
plava kosa bila joj je raspuštena preko ramena. Iako sam bio ljut na nju, ona je bila
najseksipilnija jebena žena koju sam ikad vidio.

Možda zbog toga što sam znao kako izgleda njezino tijelo ispod odjeće - ili sam
barem znao. Imala je obline, vitak struk i besprijekornu kožu i tamno ružičaste bradavice,
a ja sam imao ruke na svakom centimetru toga. I jezik. Nije bilo važno što je Emily nosila
niti koliko godina je prošlo - prema meni, uvijek je izgledala gola. Čak i kad je gledala s
visine na mene.

Njezin je pogled prelazio prema meni i ponovo se povukao dok sam koračao
prema njoj. Bilo je brzo, ali ona me odmjeravala. Pokušao sam se ne nasmijati dok je
njezin izraz lica postao nervozan. „Hej“, rekla je dok sam prilazio.

„Rekao si si da ćeš imati moj automobil. Gdje je?“

Izvukao sam krpu iz stražnjeg džepa i obrisao ruke njome, sporije nego što sam
trebao. „Iza je“, rekao sam joj.

„Dobro“, rekla je. „Mogu li ga dobiti natrag?“

„Ne, jer ne radi.“

Izgledala je zaprepašteno. „Uopće?“

„Je li radio kad sam te neki dan pokupio s ceste?“

Ispustila je dah. „Ponašaš li se ovako zbog onoga što se dogodilo ispred moje
kuće?“
40
 „Misliš, kad si bila kreten?“

„Žene ne mogu biti kreteni.“

„Dokazala si drugačije.“

Izgledala je istovremeno ljuto i krivo. Nitko nije mogao progutati ovoliko emocija
kao Emily.

„Možda nisam bila ok prema tebi“, rekla je.

Stavio sam krpu u džep. „Izgleda da imam neke rezervne dijelove za Tercela.
Ugodan dan ti želim.“

„Dobro, dobro.“ Ugrizla je usnicu i provukla ruku kroz kosu. Uvijek kraljica
drame. „Ispričavam se, Luke „, rekla je, riječi su sporo prolazile kroz njene usne.
„Pomogao si mi i povezao si me, a ja sam bio nepristojna prema tebi. Uh, zapravo, bila
sam pomalo kučka.“ Istaknula je tu zadnju riječ i pogledala me.

Samo će Emily podrazumijevati da sam je trebao nazvati kučkom. „Pretpostavljam

da prihvaćam ispriku“, rekao sam, „ali tvoj automobil je u lošem stanju. To je istina.“

„Mogu li ga vidjeti?“

Slegnuo sam ramenima. „Naravno“, rekao sam. „Iako nećeš znati što gledaš.“

Stavila je ruke na bokove, zbog čega su joj grudi izgledale još ljepše ispod majice.
„Možda ću i znati. Možda sam naučila puno toga o automobilima.“

Samo sam se zagledao u nju i podigao obrve.

Prva je popustila. „Sranje“, rekla je. „OK. Ali ga još uvijek želim vidjeti.“

„Dobro, Emily“, rekoh. „Idemo.“

41
 Sve sam naopako radila. Trebala sam ušetati u Riggsovu radionu, sva mirna i
staložena. Trebala sam se mirno ispričati Lukeu za ono kako sam ga tretirala neki dan,
kao što bi civilizirana osoba napravila. Trebala sam pokupiti auto. I onda sam trebala
otići.

Ništa od toga se nije dogodilo i moja je krivica. Ponovno sam luda ženska i znala
sam i zašto. To je bilo radi njegovog sexy tijela, njegovih predivnih ruku s tetovažama,
divnog lica s visokim obrazima i tamnim očima. Nije nosio kapu danas i njegova crna
kosa bila je kuštrava. Na čeljusti je imao tamnu boju kao da se nije brijao dan ili dva.
Čak su i njegove ruke bile seksi - velike, s par mrlja ulja oko noktiju. Njegove ruke. Takav
sam idiot.

Odveo me pozadi gdje su bili svi auti - grr, Bože, njegovo dupe u trapericama bilo
je jednostavno nevjerojatno baš kao što je i bilo kada sam imala osamnaest - i pokazao
mi je moj auto koji je bio na dizalici. ”Evo ga,” rekao je svojim grubim glasom. ”Sada ga
vidiš.”

Prekrižila sam ruke i gledala u auto ne želeći priznati da je besmisleno bez obzira
što je to i sam već znao. ”Izgleda ok meni,” rekla sam glumeći. ”Ne vidim problem.”

”Da?” Okrenula sam se i ugledala Lukea kako je naslonjen na neke kutije i kako
gleda u mene kako gledam u auto. Izgled lica mu je bio kao da se zabavlja, ali i dalje kao
da ne želi priznati. Pitam se znači li to da je i dalje ljut. ”Je li to tvoje stručno mišljenje?”
rekao je.

Iza njega mogla sam vidjeti još jednog mehaničara kako nas gleda.

„Dobro, u redu“, rekla sam. „Priznajem da ne znam kako izgleda donja strana mog
automobila. Ali ne mogu ti dopustiti da ga popraviš jer si to ne mogu priuštiti.“

42
 Zbog toga se Luke namrštio. „Kako ćeš se snaći?“ upitao je.

„Posudila sam Laurenin automobil“, rekla sam. „Možda mogu nešto smisliti s
njom, možda. Ili će mi moji posuditi svoj.“

„A što onda? Kupit ćeš novi automobil? Imaš novaca za to?“

„Nije važno, jer za ovo nemam novaca.“ Pokazala sam prema svom automobilu.

„Imat ćeš ako ti ja ne naplatim popravak.“

Zurila sam u njega. Bilo je to potpuno neočekivano. „Nećeš mi naplatiti? Za ovako

skup popravak?“

„Ne.“

„Zašto ne?“ Rekla sam. „Što želiš umjesto toga?“

Čim su mi riječi izašle iz usta, znala sam da su glupe. Glupo i - nedostojno. Luke
i ja imali smo puno prošlosti, većina je bila prljava, ali nikad, čak ni s osamnaest, nije
tretirao seks kao transakciju. Bez obzira koliko smo bili napaljeni, seks je uvijek bio nešto
što je bilo radi zabave.

Opet sam ga razbjesnila. Mogla sam ga vidjeti. Imali smo točno dvije interakcije
otkako smo oboje došli natrag u grad, i oba sam ga puta naljutila. Dva od dva, Emily.
Nisam znala zašto se nisam mogla prestati ponašati prema Lukeu kao da je nešto što on
nije. Kao da ga nikad prije nisam upoznala. Kao da nisam imala povjerenja u njega.

Udario je rukom po kutiji. Mehaničar koji nas je gledao - zapravo, sada su nas svi
gledali, i neću lagati, ovi tipovi su bili jezivi. Pratila sam ga do vrata, moji obrazi su se
zarumenili.

Kada je zatvorio vrata za nama, okrenuo se prema meni. ”Isuse Emily,” rekao je.
”Pokušavam napraviti nešto lijepo.”

Nalazili smo se u malenom uredu koji je imao samo stol prekriven papirima i
stolicu. Nije bilo ni kompjutera na stolu. ”Znam,” rekla sam mu. ”Nisam to trebala reći.
Nešto ne valja sa mnom.”
43
 Gledao me s polu zatvorenim očima kao da je nanjušio zasjedu.

Iz nekog razloga to je bilo najgore - kada me tako gledao. Bez obzira koju dramu
sam mu priredila, Luke me uglavnom gledao na taj način, kao da mu je zabavno i kao da
je indiferentan ili kao da je napaljen. Nikada kao da ću ga nabiti u muda.

”Pod stresom sam,” rekla sam. ”Vratila sam se u Westlake jer nemam posao i stan.
Moj zadnji posao je bilo stažiranje i plaća mi je bila nikakva. Doslovno živim u dječjoj
sobi, spavam na malom krevetu, a soba mojih roditelja je kraj moje - i imam dvadeset i
šest godina. Nešto nije u redu s Lauren, ali ne želi pričati sa mnom. Provela sam dva dana
u salonu pokušavajući pohvatati Laurenin posao i udišući sprej za kosu. Voze me drugi
jer mi je auto pokvaren i ne mogu si priuštiti da ga popravim. I uz sve to odlučila sam se
iskaliti na tebi.”

Prekrižio je ruke. Nosio je crnu majicu i traperice. Bože pomozi, Luke Riggs u
crnoj majici i trapericama je bio najzgodnije što sam vidjela u dugih sedam godina u
kojima sam se odrekla muškaraca.

”To je sve?” rekao je, njegov glas je još uvijek krut. ”Jesi li gotova?”

”S iskaljivanjem?” rekla sam. ”Nadam se. Mislim, znam da i sam imaš problema
jer si preuzeo posao i tata ti je u zatvoru. Nakon tog svega još uvijek pokušavaš napraviti
nešto lijepo za mene.”

”Pokušavam”, rekao je s pokeraškim izrazom na licu.

”Platiti ću ti”, rekla sam.

”Nemoj mi jebeno plaćati.”

Ignorirala sam ga i izvadila novčanik. Znala sam da imam točno sto dolara,
uglavnom po pet i deset - novac s kojim sam planirala kupiti namirnice pošto sam već
potamanila hranu svojih roditelja.

Umjesto toga, izvadila sam novčanice i stavila ih na pult.

44
 Luke je pogledao u novčanice, njegove tamne oči su prebrojale na brzinu. ”Sto
dolara?”

”To je polog.”

Sada zvuči kao da je ponovno ljut. ”Bože, jesi li oduvijek bila tako tvrdoglava?
Pokušavam se sjetiti, ali jedino čega se sjećam je tvoje stenjanje.”

”Ne stenjem,” rekla sam.

Njegove obrve su se podigle jer je to bila laž i oboje smo to znali. S njime sam
stenjala. Jako. U stvari nikada se nismo svađali s osamnaest - samo smo se jebali. Na tren
smo mislili na isto i soba je utihnula.

”Koliko je prošlo otkad si se odrekla muškaraca, Parker?” upitao je.

Na tren sam pomislila da mi čita misli, ali sam se onda sjetila da sam to rekla Edu
MacGregoru.

”Ili je to bila laž?” Luke je rekao.

”Nije,” rekla sam oštro.

”Onda, koliko je prošlo?”

”Sedam mjeseci.” Jer očito ja sam bila budala koja je odgovarala na sva Lukeova
osobna pitanja.

Zatresao je glavom u nevjerici. ”Sedam mjeseci bez kurca. Znam te, Emily. Jedva
možeš izdržati sedam dana.”

”To nije istina.” To je jedino bila istina s njim, što ne bih priznala niti da me muči
sada. ”Dobro sam, vjeruj mi. Puno sam sretnija. Ne trebam kurac.”

Je li to bilo nabacivanje? Moj mozak nije znao, ali moje tijelo je reagiralo, fokus
je bio među mojim nogama. Poznati puls je prošao kroz moje tijelo: Luke Riggs! Da,
molim! Sada! Odmah! Ali ne. To se neće dogoditi. Bez obzira što bi osamnaestogodišnja
Emily sada skinula hlače i skočila na stol, ali - ne.

45
 Pročistila sam grlo i čudila se što još uvijek mogu vidjeti kroz testosterone u sobi.

”Moj auto,” rekla sam, pokušavajući zvučati poslovno bez obzira što mi je glas
zvučao kao pjevačici.

”Bit će popravljen.” Luke je rekao završavajući moju rečenicu. ”Ako mi želiš dati
svojih sto dolara, ok, ali mi ćemo pokriti ostatak.”

”Ok,” rekla sam. ”Hvala ti.”

”Imaš broj?” rekao je. ”Nazvat ću te kada bude gotovo.”

Dala sam mu svoj broj i poslao mi je odmah sms da bih i ja imala njegov.

Imala sam njegov broj sada, ali nisam ga planirala koristiti. Samo poslovno.

To je barem ono što sam rekla sama sebi kada sam izlazila kroz vrata.

46
 Ako biste htjeli ponovo ujediniti četiri Riggs brata po prvi put poslije osam godina,
Detroit je vjerojatno najbolje mjesto za to. Osiromašeni Detroit, koji se i dalje borio i
pokazivao svoj stav iako ga je ostatak zemlje otpisao. Dex je bio policajac ovdje; Ryan
je igrao za nižu ligu u Plymouthu; Jace je ovdje u popravnom domu. Bio sam ovdje par
puta za vrijeme svojih stalnih lutanja, nikad zaista u mogućnosti da se držim podalje.
Volio sam hranu i muziku i žene. Rođeni smo u Westlakeu, ali Detroit je bio za Riggse
dom dalje od doma.

Pokupio sam Jaca kod popravnog doma. Tek kada mi je rekao da planira doći
autobusom preko pola grada do banke sam shvatio da on nema auto. „Mislim da ga je
tata prodao dok sam bio unutra,” Jace mi je mirno rekao preko telefona. „Sada samo
uhvatim bus.”

Riggs bez auta - bilo kakvog auta, čak i nekog krša - je kao Riggs bez kurca, i
obojica smo to znali. Nisam mu to rekao jer poslije dvadeset mjeseci u zatvoru, Jace je
prošao dovoljno muka.

Našao sam popravni dom i želudac mi se skupio. To je bila usrana, kockasta zgrada
s fasadnom ciglom iz 80-tih s malim stanovima u prometnoj ulici nekoliko blokova
udaljenoj od općinskog centra. Žena, tanka poput šine i umorna je sjedila na stubama i
pušila cigaretu.

Nisu mi bili strani siromašni ljudi. Koliko god da je novca radionica priskrbila,
tata ga je zadržavao, a moja braća i ja smo živjeli od toga koliko smo novca uspjeli izvući
iz njegovog novčanika. Bilo je dana kada sam išao gladan u školu, kao i moja braća. Tako
da za mene biti na donjoj strani života nije nešto čega se stidim, bilo je nešto što se
naprosto dogodilo nekima od nas. Prva stvar koju vas siromaštvo nauči je da to nema
veze s tim jesi li dobra osoba ili ne.

47
 Ipak, jebeno mi je smetalo da Jace živi na ovakvom mjestu. Zato što, iako je Dex
bio policajac i Ryan bejzbol igrač, Jace je bio najbolji od nas - iako nije dobio nikakvo
priznanje za to. On je bio onaj tihi brat koji je sjedio u zadnjem redu u učionici, ne zato
što je bio glup, nego zato što je bio toliko pametan da mu je bilo dosadno. On je bio brat
koji je ukrao knjige iz biblioteke dok je Dex krao cigarete. Nastavnici su mislili da je
varao kad god bi dobio dobre ocjene, jer je bio Riggs, pa se prestao truditi. Druga djeca
su počinjala tučnjave s njim, ali je uvijek Jace bio suspendiran iz škole.

Tata je uvijek najviše udarao Dexa - tata i Dex su bili kao ulje i voda, dok Dex nije
postao dovoljno velik da mu uzvrati udarce - ali tata se uvijek pretvarao da Jace ne postoji,
kao da se nikada nije ni dogodio. Kod kuće, Jace je bio sjena. Nakon srednje škole je
neko vrijeme radio u radionici dok se nije preselio u Detroit i dobio posao u drugoj garaži.
Mislili smo da se opredijelio za mirniji život, i baš zbog toga smo bili iznenađeni kada je
uhapšen zbog krađe automobila. Njegova specijalnost je bila da otvara parkirane
automobile i nikada nikoga nije povrijedio, ali Jace se izjasnio kao kriv i kažnjen je s
dvadeset mjeseci, a njegov život je otekao niz odvod.

Izašao je iz doma u trapericama, bajkerskim čizmama i iznošenom sivom majicom

ispod crne iznošene košulje kratkih rukava koja je bila raskopčana. Mogao sam vidjeti
tintu na oba njegova bicepsa i trag iste na unutrašnjosti njegove podlaktice. Njegova
tamna kosa bila je kratko ošišana skoro do glave sa strana, a njegova brada uređena.
Izgubio je na kilaži u zatvoru i dobio mišiće, ne preobilne, bio je visok, širokih leđa i
dugih nogu. Izgledao je smrtonosno i kretao se brzo. Svako tko bi naletio na Jacea u
mračnoj ulici bi se okrenuo i otišao na drugu stranu, bez ideje da on vjerojatno razmišlja
o nekoj knjizi koju je pročitao, a ne o tome kako da vas opljačka.

„Hej,” reče kada je došao do suvozačeve strane. „ Hvala za prijevoz.”

„Nabavit ću ti auto,” rekao sam mu izlazeći s parkinga.

„Nema smisla,” Jace kaže. „Netko bi ga odavde ukrao.”

Uključio sam se u promet. Ako je Jace mislio da je ta izjava bila ironična, nije to
i rekao. „Koliko još moraš ostati tu?”

48
 „Tri tjedna,” kaže, gledajući kroz suvozačev prozor u grad koji promiče. „Uvjeti
uslovne kazne. Dobio sam posao mehaničara u garaži udaljenoj par blokova - mnogi su
bivši robijaši. Nije baš neka lova, ali moj supervizor za uvjetnu me povremeno obiđe da
provjeri jesam li tamo gdje bih trebao biti, da provjeri jesam li na poslu, da se uvjeri da
sam čist. Ako prođem testove, mogu se iseliti.”

Namrštim se. „Da se uvjeri da si čist?” pitam.

Nasmiješi se tihim osmijehom pa ponovo pogleda kroz prozor. „Standardna

procedura, Luke,” kaže. „Droga nikada nije bila moja stvar. Većinu večeri me moj
supervizor pronalazio kako sjedim u svom stanu i čitam knjigu. Mislim da misli da ga
nekako radim budalom iako sam pišao u koliko god čašica mi je rekao. Čak i dok je
gledao.”

Isuse. Bio sam ljut jer Jace mora živjeti s ovakvom vrstom poniženja i u isto
vrijeme nisam mogao vjerovati da je moj brat čovjek koji bi trošio svoje vrijeme na krađu
automobila. Tko je ovaj čovjek i što nije bilo u redu s njim?

„Dođi živjeti u kući kad izađeš,” kažem mu. „Možeš uzeti kuću za goste. Naći
ćemo ti neki polovan auto iza radionice da se možeš voziti. A imat ćeš i posao.”

Jace je bio tih dug minut, pogleda i dalje fiksiranog kroz prozor. Polako se počešao
po bradi prstima još više umazanim od ulja od mojih. „Siguran si da želiš prestupnika u
okolini?” pitao me.

„Ne znam,” kažem, moj glas je grublji nego što sam želio. „Hoćeš li me zajebati?”

„Možda,” Jace reče, iznenadivši me. „Zapravo ne znaš ni sam.”

„Ne seri, Jace,” kažem mu.

„U redu,” kaže. „Razmislit ću.”

Zvučao je kao da ima toliko zanimljivih mjesta na koja bi mogao otići, ali ja sam
ga razumio. Ovo je bilo klasika Riggsa. Mrzimo priznati da smo vezani, mrzimo prihvatiti
pomoć - posebno jedni od drugih - i mrzimo reći hvala. To je zato što smo seronje, ali

49
isto tako potječe i od toga što smo sigurni da koja god dobra stvar ti je ponuđena, ili dolazi
s nekom cakom ili ima rok trajanja. Od toga da iako si siguran da je netko dobar prema
tebi, za minutu će prestati biti i onda si opet sam.

Kada ti je Mike Riggs otac to su najranije životne lekcije koje naučiš.

„Ova tatina stvar,” kažem mijenjajući temu, „ovaj sef. Imaš li ikakvu ideju što je
unutra?”

Jace odmahne glavom. „Ne razgovaram mnogo s tatom. Nikada nije rekao ništa u
vezi toga.”

„A što je s tipom kojeg je tata pokušao pregaziti?” pitam. „Znaš li ga?”

„Ron Ruvinsky,” Jace kaže. „Upoznao si ga. Sebe zove Ronny Red.”

„Ronny Red?” kažem, šokiran. Ronny se muvao oko radionice s vremena na

vrijeme dok smo bili tinejdžeri, opijajući se s tatom. „Tata je pokušao ubiti Ronnyja
Reda? Zašto?”

Jace slegne ramenima. „Pretpostavljam da su se porječkali.”

Prođem rukom kroz kosu. Pa, svakako je kasno sada. Koji god da je razlog što je
pokušao pregaziti Ronnyja pijan sada svakako za to plaća.

„Bio si odsutan dugo vremena,” Jace kaže. „Propustio si neke stvari.”

„I ti si također otišao,” pokažem van.

„Svi smo,” Jace se složi. „Htjeli smo otići što dalje od Westlakea, od tate. Ali nitko
od nas nije otišao daleko, osim tebe. Svi smo bili ovdje pa nije uspjelo.”

„Ne podsjećaj me,” kažem. „Ja sam taj koji pokušava shvatiti gomilu tatinih
računa.”

„Budi oprezan,” Jace kaže, i za trenutak glas mu je hladan. „Tata je upao u neka
teška sranja u posljednjih nekoliko godina.”

50
 Stanem na crveno svjetlo i buljim u njega. Prije nego što sam ga uspio pitati na što
točno misli, svjetlo se promijenilo i Jace nastavi. „Uvijek sam ti zavidio,” kaže.

Trepnem. „Molim?”

„To što si otišao,” objasni. „Svi smo pričali o tome, razmišljali o tome, ali ti si
samo sjeo u svoj auto i otišao. Stavio si nogu na gas i nisi je skidao.” Odmahne glavom.
„Učinio si da to izgleda tako lako.”

Osjetio sam kao da sam zadobio udarac iz nekog razloga. Nisam znao zašto, ali
nisam želio da moj brat ima pogrešnu sliku o tome kakav je moj život bio. „Nije bilo tako
lako”, kažem pokušavajući objasniti. „Bilo je trenutaka kada je bilo jako teško. Kao i sve
ostalo, pretpostavljam.”

„Da, ali kada je postalo teško ti bi samo spakirao torbe i nastavio dalje.” Jace kaže.
Glas mu pomalo čežnjiv. Svaki tip koji je bio dvadeset mjeseci u zatvoru bi maštao o
tome da sjedne u auto i odveze se ne osvrćući se.

„I ti možeš spakirati torbe i nastaviti dalje,” kažem mu iskreno, „ali i dalje nosiš
svoja sranja kamo god da odeš. Ti si i dalje ti. Samo što nosiš svoja sranja u gomilu
stranaca.” Slegnem ramenima. „Da ti kažem istinu, vidio sam mnogo lijepih stvari i
mnogo lijepih mesta. Ali većinu vremena sam bio usamljen.”

Bila je to čudna ispovijest i nisam znao zašto sam je izrekao.

Ali Jace je samo klimao glavom.

„Da,” rekao je gledajući ponovo kroz prozor. „Znam taj osjećaj.”

***
Banka se nalazila od Rosa Parka skoro do Zapadnog Riverfront Parka. Parkirao
sam Charger pored velikog crnog upadljivog SUV-a - to je definitivno Ryanov - i tamno
zelene Impale s udubljenim blatobranima koji je sigurno Dexov. Izađem i udahnem miris

51
prljave vode i motornog ulja, uživajući u egzotičnom pogledu na zatvoren plutajući hotel
i CVS (brend apoteka u SAD-u). „Ovo izgleda kao tatino mjesto,” kažem.

„Razmetljivac,” Jace se složi izlazeći sa suvozačevog mjesta.

Ryan i Dex su stajali ispred ulaznih vrata, Ryan naslonjen na zid s rukama u
džepovima, a Dex raširenih nogu s cigaretom u ruci. Izgledali su kao da su okrenuti jedan
od drugog.

Ovo nije bilo ništa novo. Ryan i Dex se nikada nisu slagali, uglavnom zbog toga
što je između njih bilo samo četiri mjeseca razlike. Ne, naša majka nije nikakvo biološko
čudo - Ryan je imao drugu majku i istog oca kao svi mi. Ukratko, tata je napumpao mamu
četiri mjeseca prije nego je napumpao drugu ženu. Mama je rodila Dexa, a druga žena je
rodila Ryana.

Postoji razlog zašto su dobri ljudi Westlakea ostali s druge strane tračnica.

Na kraju su obje žene pobjegle - nijedna žena ne ostaje pored Riggsa dugo - i tata
je ostao s oba sina plus Jace i ja. Bilo je to kao Brady Bunch, bez varanja i s grupom
dječaka koji nisu voljeli jedan drugoga. Ryan i Dex su bili posebno toksični, možda zbog
svojih majki, možda zato što su toliko blizu po godinama, a možda i zato što se nikako
jebeno nisu mogli složiti.

„Hvala bogu da je konjica stigla,” Ryan kaže kada je vidio da Jace i ja stižemo.
„Netko drugi da se bavi s ovim seronjom.” Pokaže palcem na Dexa.

Ryan, proklet bio, vjerojatno najbolje izgleda od braće Riggs, ako volite izgled
filmske zvijezde. Ima tamne oči i gustu tamnu kosu - pažljivo razbarušenu - i rođen je s
emotivnim, duševnim izgledom na licu, kao da tiho razmišlja o dubokoj poeziji umjesto
o prljavim sranjima na koja zaista misli. Također je rođen sa sportskom gracioznošću i
bacačkom rukom što ga je veoma razlikovalo od ostale djece u Westlakeu. Cijeli paket je
činio da djevojke padaju na njega u čoporima, tako da je bilo lako mrziti Ryana jedno
vrijeme.

52
 Ali Ryan je sam sebi bio najgori neprijatelj, upadao je u tuče i nervirao trenere,
kočeći svoju buduću karijeru. Prije tri godine, neka žena mu je ostavila četverogodišnjeg
sina za koga nije znao ni da postoji, a koju je napumpao u jednoj od veza za jednu noć
kada je imao dvadeset. A onda je njegovo rame stopiralo njegovu karijeru. Danas je bio
svježe obrijan, s pilotskim naočalama, trapericama i smeđom kožnom jaknom preko
bijele majice. Oslanjao se na zid pored vrata, a žena koja je izlazila iz banke zamalo nije
pala niz stepenice buljeći u njega. On je nije ni primijetio.

Dex je izgledao grublje, kao da je upravo ustao iz kreveta, što je vjerojatno i slučaj.
Njegove stare traperice su stajale nisko spuštene, a plava karirana košulja je sigurno već
četiri ili pet puta zaredom nošena. Imao je četiri dana staru bradu i polu lud pogled u
očima koji sam znao iz djetinjstva. Dex je bio najstariji, prvi Riggs da terorizira školu i
susjedstvo, i ujedno i najluđi. On je bio onaj koji je prihvaćao izazove da skoči s krova
ili da stoji na sredini tračnica. Bio je onaj koji je mogao krasti po prodavaonicama kao
profesionalac kada je to želio i onaj koji je mogao nekako nabaviti alkohol s petnaest
godina. Njegovi nastavnici su morali ići na posttraumatsko savjetovanje, a savjetnici za
profesionalnu orijentaciju su očajavali.

Činjenica da je Dex završio kao policajac je sve iznenadila, ali nije iznenadila
Jacea, Ryana i mene. Dex nije postao policajac da bi služio i štitio, on je to postao zato
što je i pomisao na tako nešto tatu činilo veoma bijesnim. Dex je možda bio lud, ali kada
bi se odlučio da učini nešto, uvijek bi to i učinio, i na ništa više nije bio usredotočen nego
da učini da tata bude nesretan. Dex je mrzio tatu više nego bilo koga.

„Slušaj seronjo,” rekao je Ryanu, „nisam tražio da budem ovdje isto kao ni ti.
Hajde samo da završimo s tim.”

„Je li to džoint?” pitao sam Dexa, uhvativši miris dima. „Isuse, čovječe, ovo je
banka. Skloni to.”

„Trebao sam nešto da smanjim tenziju,” kaže Dex, uzimajući još jedan dim. „Ovo
će biti bezveze.”

53
 Vjerojatno je u pravu. Bojao sam se svega što nam je tata mogao ostaviti u sefu, a
po izgledu moje braće, i oni se boje.

„Luke lutalica,” Ryan reče, gledajući me naslonjen na zid. „Kako je u Westlakeu?”

„I dalje bezveze, hvala,” rekao sam mu.

„Ima li nekih zgodnih riba iz srednje škole još uvijek tamo?” pitao je.

Bilo je to opasno pitanje, kao da je mogao ući u moj mozak i vidjeti Emily Parker,
ali naravno nije ništa znao o meni i njoj. Nije kao da je bilo nečeg više, osim mojih
prljavih misli. „Nekoliko,” rekao sam.

„Pa, onda nije sve loše,” Ryan reče cereći se.

„Kao da bi imao šanse,” Dex kaže Ryanu bacajući džoint i gazeći ga nogom. „Žene
ne vole kad imaš paket sa sobom.”

Ryan odmjeri Dexa kao što je pogledao i mene. „Pa, Luke ne izgleda kao da je
sastrugan s poda prihvatilišta za beskućnike,” prokomentira, „tako da stavljam novac na
njega.”

„Mislim da je Jace nindža sa ženama,” kažem, jer je Jace stajao tih kao i uvijek.
„Brz i tih, ali mogu se kladiti da počisti za sobom.”

Jace je samo prevrnuo očima i nije rekao i jednu jedinu prokletu riječ.

„Da, misteriozan je,” Ryan kaže gledajući brzo u Jacea. „Mogu to vidjeti. Pa,
idemo li unutra da završimo s tim?”

Pošto smo završili s razgovorom ‘tko ima najveći kurac’ (definitivno ja), ušli smo
u banku. Menadžer koji je zakazao sastanak bio je malo iznenađen da vidi nas izrode, ali
ipak je ovo Detroit i izgledao je poraženo .Nakon što smo potpisali gomilu nekih sranja
proveo nas je u zadnju sobu sa sefom i ostavio nas je tamo.

Nije to bila velika kutija. Bila je veličine dvije kutije cipela, samo obična siva
metalna kutija koja stoji na stolu. Nas četvorica smo se skupili oko nje.

54
 „Okej, znači nije ničije tijelo,” rekao sam. ”To je to.”

„Mogla bi biti ruka ili očna jabučica,” Jace je predočio.

„Mogla bi biti koka unutra,” Dex kaže. „Ili heroin.”

„Antrax,” Ryan kaže. „Antrax nije velik.”

„Znate da je on ovo htio, zar ne?” Dex kaže, gledajući u nas nepovjerljivih očiju.
„Ovaj mali šou je isplaniran prije nego je otišao u zatvor. Želio je da se sastanemo ovdje,
buljimo u ovu kutiju, kao što to i radimo sada. Radimo baš kao što je on htio.”

Prođem rukom kroz kosu. Nitko od nas nije vjerovao tati. Nisam znao što je u
kutiji, ali što god da je nije dobro.

„Otvori je,” rekao sam Dexu, koji je držao ključ u ruci.

„Ovo je jebeno bezveze,” požalio se ponovo, ali je stavio ključ u bravu i okrenuo
ga. Otvorio je poklopac i svi smo zavirili unutra.

Kutija je sadržavala četiri kuverte s našim imenima. Bile su debele.

Izvukao sam svoju i otvorio je. „Isuse Kriste,” rekao sam meko.

Bile su pare. Svežnji od stotina, umotane i zbijene. Tisuće i tisuće dolara - četrdeset
pedeset tisuća možda. I to je bila samo moja kuverta. Moja braća su otvorila svoje i našla
isto što i ja.

Svi smo zaustavili poglede na sekundu u šoku i tišini. Tata nije imao para; on
nikada nije imao para. Vozio je usrani stari pick up kamion, a naša kuća samo što se nije
srušila. Odjednom je imao para da se razbacuje s njima, Ryan mi je rekao preko telefona.

„Pogledaj,” Jace reče, prekidajući tišinu. „Na dnu.”

Na dnu kutije, ispod kuverti koje su tu stajale bila je rukom napisana poruka.

Samo početak. Sljedeća dostava za drugi sef je 19.. Kombinacija je u prvom sefu.
Nemojte zajebati ovo, momci.

55
 „Sef broj dva?” kažem.

„Luke,” Dex reče. Podignem pogled i vidim njegov ludi laserski pogled na sebi.
„Postoji li jebeni drugi sef?”

„Ne,” kažem. „Nemam pojma o čemu priča.” Ima sef u kancelariji radionice bez
novca u njemu - gledao sam.

„Razmisli bolje.” Dex kaže.

Tada mi je sinulo. Bio je još jedan sef iza glavne garaže, iza ograde gdje smo držali
automobile, uprljan je bojom i ostavljen iza dijelova i kutija. Pretpostavljao sam da je
slomljen, i da čeka da bude odnesen na otpad.

„Da,” kažem. „Postoji drugi sef. Nikad ga nisam otvorio. Pretpostavio sam da je
otpad.”

Dex je dobio mračan izraz, lud i proračunat u isto vrijeme, i za sekundu sam
pomislio da zna mnogo više o ovome od mene. Bilo je teško za reći s Dexom, zato što je
on uvijek izgledao kao lud, ali sam uhvatio njegov pogled koji je brzo sklonio.

Jace je bio taj koji je prekinuo tišinu. „Ne uzimam ovaj novac,” rekao je. „Odakle
god da je ovo došlo nije legalno.” Bacio je kuvertu nazad u kutiju. „Upravo sam izašao i
nema šanse da se vratim unutra. Ni zbog para. Ni zbog čega.”

„Ja ću svoje uzeti,” Ryan kaže, stavljajući ih u džep svoje jakne. „Imam dijete koje
moram odgajati.”

„Možda su označene novčanice.” Jace kaže.

Dex frkne. „To bi bilo za neku veliku operaciju. Nitko se ne bi mučio za tako nešto
zbog tate.” Stavi kuvertu u džep. „Ne znam odakle je ovo došlo, i vjerojatno je moralno
pogrešno, ali jebe mi se. Ja ću ga uzeti.”

Ja sam bio tih, gledajući u kuvertu u svojoj ruci. Pedeset tisuća, možda više.

Nemojte zajebati ovo, momci.

56
 „Luke?” Dex reče. Gledao je u mene dok su mu oči igrale. Uživao je u ovome.
„Jesi za ili ne?”

Tata je upao u neka gadna sranja u posljednjih par godina.

Kad je postalo teško samo si spakirao svoje stvari i otišao.

Nemojte zajebati ovo, momci.

Grlo mi se steglo. Vratio sam kuvertu u kutiju.

„Želim znati odakle je ovo došlo,” kažem. „Mislim, hoću točno znati odakle je
ovo došlo.”

„Vjerojatno mudro,” Ryan reče.

„Da,” Dex se složio. „I ja želim znati. Pogledat ću dok budem trošio svoj novac.”

„Želiš znati odakle dolazi,” Jace kaže ispod glasa, „trebaš pitati samo jednog
čovjeka.”

Pogledamo se međusobno. Ryan uzdahne. Dex prođe rukom preko lica.

„Jebi ga,” kaže. „Jedan od nas će morati otići posjetiti tatu.”

57
 Bilo je nekoliko sudionika u takmičenju za najgori dan u mom životu. Jedan od
njih je bila maturalna večer, kada sam provela šest sati u društvu Justina Schachtera,
boreći se s njegovim ljepljivim rukama pretvarajući se da uživam i brinem tko će zaista
biti kraljica večeri. Drugi je posljednji dan mog stažiranja kada su mi rekli da nisam
dovoljno dobra da bih dobila posao. Očigledno sam se trebala više smijati. Zagrizla sam
unutrašnjost svojih obraza do krvi, ali sam otišla bez riječi. To je bio loš dan.

Izgledalo je kao da će ovaj dan nadmašiti oba prethodna.

Probudila sam se u svojoj staroj sobi, u svom krevetu za jednu osobu. Mama je još
uvijek bila kod kuće kada sam sišla, što je bilo čudno, jer je obično odlazila rano na posao,
kao i tata. Nisam trebala biti u Laureninom salonu prije deset pa bi me pokupila oko
devet, tako da sam otkako sam došla kući imala cijelu kuću samo za sebe ujutro.

Ali mama je sjedila za kuhinjskim stolom, potpuno obučena u svoje radne hlače i
bluzu sa šalicom kave ispred sebe. Kao da je mene čekala.

Želudac mi se okrenuo. Bilo je nešto čudno između mame i tate otkako sam se
vratila kući, nešto čudno između svih i svega. Čudna tenzija je lebdjela u zraku i mama
me je samo grlila i gladila po kosi kao da imam pet godina. Tata nije mnogo govorio,
držeći se svojih knjiga i novina u dnevnoj sobi. Otišao je na posao rano i vraćao se kasno.
Nije bilo obiteljskih večera osim one prve večeri jer smo svi bili veoma zaposleni - salon
se nije zatvarao prije sedam, a poslije toga je trebao biti očišćen. Još uvijek sam učila o
Laureninom poslu i ulagala sam puno sati u to dok nisam shvatila ne bi li ona mogla malo
predahnuti.

Zastala sam na kuhinjskim vratima i pogledala mamu, imala je tužan izraz lica bez
obzira koliko je lijepo i uredno spremna za posao. „Što je?” pitala sam.

„Uzmi kavu, dušo,” mama reče.

58
 Ali ja nisam željela kavu. Moj želudac je upravo pao do poda. „Mama. Što je?”
kažem opet.

„Moramo razgovarati.”

Udahnula sam duboko dok mi je svaka moguća loša stvar padala na pamet, sve
odjednom. „O moj Bože. Koliko je loše? Imaš li rak?”

„Što?” mama kaže. „Ne.”

„Ima li tata rak?” Bio je veoma tih, povučen, možda…

„Nitko nema rak,” mama kaže čvrsto.

„Onda reci mi. Samo mi reci.”

Uzdahne i odmahne glavom. „Nikada nisi dobro znala primiti loše vijesti.
Pretjerano reagiraš.”

I sada je priznala da su u pitanju loše vijesti. „Mama.”

„U redu. Spusti glas”, trgne se. „Možda si primijetila da se tvoj tata malo udaljio
otkako si došla kući. Postoji razlog za to.”

Potonem na kuhinjsku stolicu, koljena su mi odjednom slaba.

„Istina je,” mama nastavlja, „tvoj otac i ja imamo određenih poteškoća. Bit ćemo
odvojeni neko vrijeme.”

Na sekundu sam bila previše iznenađena da pričam. Roditelji se razvode sve

vrijeme - mnogim mojim prijateljima su se roditelji razdvojili - ali moji roditelji? Mama
i tata? Oni su bili jedno, nedjeljivi. Naša obitelj je bila funkcionalna, sretna. Mama i tata
su nas zajedno podizali kao tim, svi su to znali.

Mislim, nisu bili mnogo romantični. Nisu se držali za ruke i izlazili ili nešto slično
tome. Ali čiji su roditelji romantični? Je li to važno? Jesam li trebala to vidjeti?

A onda sam shvatila.

59
 Prvo: Lauren ne prisustvuje ovom razgovoru. Što znači da Lauren već zna.

I drugo: „Čekaj minutu,” kažem. „Bit ćete na pauzi? Kao da se to već ne dešava?
Samo što ste oboje ovdje.”

Mama uzdahne i pogleda u mene znalački, i tad sam znala. Nisam vidjela tatu
ujutro. Bio bi tu poslije posla, ali ga nikada nisam vidjela da se sprema za spavanje.

Nisam mogla drugačije; ponovo sam podigla glas što je natjerao mamu da se trgne.
„Tata ne živi ovdje?”

Mamin glas je ostao miran i odmjeren. „Tvoj otac se odselio u svoj stan prije četiri
tjedna.”

„Četiri tjedna?” zvučala sam piskavo i ludo, ali nisam mogla drugačije i nije me
bilo briga. „Vas dvoje ste se razišli prije četiri tjedna i niste mi rekli? I pretvarali ste se
da tata živi ovdje posljednja tri dana?”

„Htjeli smo ti reći,” mama kaže, uzimajući svoju netaknutu kavu i ustajući, „ali
bila si na kraju sa svojim stažiranjem i pod stresom. I to je bilo jako teško vrijeme za tvog
oca i mene.” Odšetala je do sudopera i spustila svoju šalicu, malo energično.

„Pa, ono što želiš reći je, da ste mi rekli bi pogoršalo stvari?”

„Kažem, da je bilo veoma teško i da smo donijeli najbolju moguću odluku.”

„Rekli ste Lauren! I ona je odglumila u ovoj maloj izmišljotini da tata živi ovdje!”

Sada su mamina usta bila skupljena u ravnu liniju. „Rekli smo Lauren jer je bilo
razloga zbog kojih smo morali. Bila je veliki oslonac, bez obzira na svoje probleme.”

„Koje probleme?” Bože, zašto mi nitko ništa ne govori?

„To moraš nju pitati.” Mama je prekrižila ruke. „To je njena priča da je ispriča.
Ovo je mali grad, Emily. Ljudi pričaju. Tvoj otac i ja smo pokušali zadržati svoju
privatnost. I na kraju krajeva, to je naše pravo.”

60
 Buljila sam u nju. To je bila moja mama - prepoznala sam je, sve o njoj, od njenog
držanja do pletenice u njenoj kosi. Pa ipak u ovoj minuti, neki njeni dijelovi su mi bili
totalno nepoznati. Njen outfit, shvatila sam, bio je relativno nov, a njene cipele su bile
ravne na vezanje. Nikada ranije nisam ih vidjela. Smetalo mi je odjednom što nisam znala
da moja majka nosi takve cipele.

„Je li to sve, onda?” pitala sam je. „Je li to sve što trebam znati ili ima još?”
Zastrašujuća misao mi se javila, ali sam se trudila da smirim svoj glas. „Postoji li još
netko na toj slici? Za bilo koga od vas?”

„Ne,” moja majka je rekla čvrsto, i osjetila sam olakšanje. „Nije ništa tako, dušo,
kunem se. Previše dugo smo zajedno i ljudi se mijenjaju. I bilo nam je sve teže i teže
zajedno. Ali tvoj otac dolazi na ceremoniju večeras, pa te molim da naše stvari ostanu
privatne. Okej?”

Isuse. To je večeras - mamina velika dodjela nagrada, dobivanje počasti od strane

policije. Zato mi je to sad rekla - da bih otišla na dodjelu i pretvarala se da se naša obitelj
ne raspada.

Htjela sam vikati na nju, na tatu, na Lauren. To je bilo djetinjasto, ali je bilo tu.
Nikada nisam bila osoba koja je mogla progutati bol i pretvarati se da se to ne dešava;
uvijek sam bila ona koja puca, brzo i glasno, koja izbacuje sve iz svog sistema prije nego
nastavi dalje. Ljudi su to nazivali dramom, ali za mene je bio samo osjećaj za stvari, zaista
ih osjećati skroz do kostiju i baviti se tim osjećajima dok su dio mene. Nisam znala za
drugi način.

Ali sam ugledala patnju na maminom licu i ovaj put sam progutala. Rekla sam:
„Ja neću reći ništa.”

Mamin izraz lica se smekšao. „Oh, dušo,” reče i presječe me na pola to što me
tako dobro znala. „Ovo neće promijeniti stvari. Vidjet ćeš.”

Lagala je, ali imala sam dvadeset i šest, a ne pet. Morat ću to preboljeti.

Ali sam mrzila to. Jebeno sam mrzila.

61
 ***
„Hvala Bogu da ti je napokon rekla,” Lauren kaže. U njenom smo frizerskom
salonu, sjedimo u kancelariji dok su mušterije koje sređuju kosu i nokte naprijed. Lauren
je slobodnoj stolici u kancelariji, nosi tajice, preveliku majicu i japanke. „Postajalo je
veoma čudno u toj kući.”

„Pretvarali su se da tata živi tamo,” kažem. „Tri dana. Ponavljam: Pretvarali su se

da tata živi tamo tri dana. A ti si se složila sa tim. Ma hajde - zar to ne znači da je naša
obitelj luda? Ili ako ništa drugo bar čudna?”

„Tako je bilo najlakše,” Lauren kaže, sliježući ramenima. Kosa joj je bila labavo
vezana, a pramenovi su padali duž graciozne linije njenog vrata. Nikada nisam imala
problem da me momci primijete, ali sam potajno uvijek bila ljubomorna na Laurenin
elegantni izgled. „Nitko te nije želio odmah s vrata zaskočiti s tim.”

„Telefonski poziv je mogao pomoći,” kažem. Sjedila sam za stolom na mjestu gdje
je Lauren obično sjedila. Kompjuter ispred mene je bio uključen i trebale smo proći kroz
računovodstveni sistem da bih znala kako da napravim unose. Podigla sam ruku, palac i
mali prst namjestila u univerzalnom znaku za telefon. „Halo Emily, tvoj otac se iselio.
Hvala, ćao.”

„Poludjela bi,” Lauren kaže. „Ostavila bi sve i dojurila ovamo. Zvala bi tatu i
plakala i vikala na njega.”

Namrštim se. Stvar je u tome što bih tako nešto i učinila. Mama je pametno učinila
što mi je rekla dok je tata na poslu, jer bez obzira jesam li poludjela ili ne, nikada ga ne
bih zvala na posao i sasula privatna sranja na njega. Samo bih čekala da stigne kući i
rasula se kao gigantski tsunami.

Ali nije dolazio kući.

„Čekaj,” kažem. „Ja čak ni ne znam gdje tata živi. Gdje tata živi?”

62
 „Uzeo je stan u Wilmot ulici,” Lauren kaže. „Sladak je, ali isto tako i tužan. Ima
stol, fotelju za čitanje i krevet i ništa više. Bila sam tamo i imao je dvije kutije želea u
svom kredencu. Što tata misli da može učiniti sa želeom?”

Prošla sam rukom kroz kosu. „Jebeš moj život.”

„Ja mislim da on tamo samo čita, kao što je to radio i u dnevnoj sobi,” Lauren
kaže. „To je presađena dnevna soba. Nije pričao mnogo sa mnom o tome, osim što je
rekao da će sve biti u redu.”

To je zvučalo kao tata. Stavila sam glavu u ruke, laktove na stol i uzdahnula.

„Vidiš?” Lauren je predočila. „Drama.”

„Nema ništa loše u drami,” kažem. „Između ostalog, mama mi je rekla da i ti imaš
nekih problema za koje mi nisi rekla. Karte na stol.”

Lauren naglo zašuti i proguta knedlu.

„Pričaj,” kažem, podižući svoju glavu i buljeći u nju. „Vrijeme je za dramu,

Lauren. Ne možeš više odgađati. Pričaj.”

Mišić njene vilice se grči. „Vic i ja se razvodimo,” moja sestra kaže.

Buljila sam u nju, šokirana.

„Ne mogu imati djece.” Riječi su tekle iz nje kao da sam pritisnula dugme na
automatu za prodaju. „Probali smo sve, uključujući i umjetnu oplodnju. To je odnijelo
veći dio novca i sad smo bankrotirali i naš brak više ne funkcionira. Samo se svađamo.
On želi djecu.” Trepne jako, suzdržavajući suze. „I ja želim djecu, ali mi je sad i lakše jer
je to gotovo. I to me čini groznom osobom. Tako da, eto to je problem. To je ono što se
dešava.”

Osjećala sam se kao da me netko udario u trbuh. Mamine vijesti su bile šokantne,
ali ovo… ovo boli. Ovo je Lauren, moja blizanka, moja druga polovica, i ona je u velikoj
patnji. Njena bol je i moja bol - uvijek je tako bilo.

63
 Bilo mi je muka zbog toga. Bilo mi je žao nje. Bila sam kriva jer sam napustila
grad i ostala daleko osam godina. Ali Isuse Kriste, zar nitko u mojoj obitelji nije naučio
koristiti telefon?

„Nemoj vikati,” Lauren kaže, čitajući moje lice. „Nemoj.”

U redu. Čak i kad su mi govorili da su im životi upropašteni nitko nije želio da ja

vičem. „To je razlog zašto sam ti potrebna ovdje?” pitam smireno. „Zato ti je potrebna
moja pomoć oko vođenja salona?”

„Potrebna mi je pauza.” Glas joj pukne malo na zadnjoj riječi, kao da se bori sa
suzama. „Radim cijele dane, sedam dana u tjednu. Moramo srediti stvari i prodati kuću i
naći se s odvjetnicima… agentima za nekretnine… bankarima…” Zatvori oči i protrlja
čelo. „Samo nemoj vikati na mene, Em. Samo mi je potrebna pomoć, ok?”

Ustala sam, obišla stol i povukla je sa stolice da ustane. Obavila sam svoje ruke
oko nje po prvi put posljednjih godina i dala joj medvjeđi zagrljaj. Prvo nije reagirala, a
onda me lagano potapšala po leđima na svoj dostojanstven način.

„Hvala.” reče.

„Ubit ću ga,” kažem.

„Nemoj.”

„Hoću”, inzistirala sam. „Ubit ću njegovo bezvrijedno jebeno dupe. Učinit ću to.
Jebeno je mrtav.”

Uzdahne pored mene i zazvuči zabavljeno. „Ne moraš nikoga ubiti, Em” kaže.

„O, da, moram”, kažem. „Sada hajde da završimo da možeš otići odavde.”

64
 Izdržala sam do četiri sata popodne prije nego sam poslala poruku Lukeu. Njegov
broj je samo stajao u mom telefonu s tom jednom riječju, bok. On nije započinjao
razgovor, ne zaista. I nismo imali o čemu razgovarati jer moj auto još nije bio popravljen.
Osim…

Trebao mi je netko s kim mogu razgovarati. Bilo tko. Lauren je otišla i ja sam
prešla naprijed do recepcije da se javljam na telefon i naplaćujem dok su frizeri radili.
Nije bilo teško - radila sam puno u prodaji u svom životu - ali sam morala biti ugodna i
normalna kao da nemam želju vrištati. I nije djelovalo.

Luke i ja nikada nismo imali vezu gdje smo imali duge iskrene razgovore, ali on
me znao. Sve o meni. Išao je u školu sa mnom, čak i u mojoj fazi s kratkom kosom - uf -
i poznavao je moju obitelj. Možda nismo ništa sad, ali vidio me je golu i uzeo moju
nevinost i za mene to je neka vrsta povezanosti. Naljutila sam ga, ali on je inzistirao da
mi popravi auto. Prijatelji smo - bez povlastica sada. Tako tijekom zatišja na recepciji,
dok sam škripala zubima slušajući ćaskanje frizera iza sebe, izvadila sam svoj telefon i
poslala mu poruku: Imam najgori dan ikad. Ikad.

Bilo je potrebno samo nekoliko sekundi za odgovor da iskoči. Opet?

Ti seronjo, odgovorila sam. Ozbiljna sam. Moji roditelji se rastaju kao i Lauren i
Vic.

Nastala je pauza, očigledno od iznenađenja. To je sranje, Em. Žao mi je.

Nitko mi nije htio reći, prsti su sami letjeli. Svi su to skrivali. Kao da mi ne vjeruju.
Mama kaže da burno reagiram.

Pa…

Zašuti. Imaju li tvoja braća tajne pred tobom?

65
 Em, Luke je napisao, ja čak ne znam gdje Dex živi. Ozbiljno.

Okej, obitelj Riggs je možda disfunkcionalnija od moje. To priznajem. Ipak ni ja

nisam znala do prije nekoliko sati gdje moj tata živi.

A što se tiče mog oca, Luke je pisao, moram reći da ima neke jebene tajne.

Sada je ovo bilo dobro. Što to znači?

Samo da je seronja, Luk je napisao, i sada je seronja čiji su problemi postali moji.

Buljila sam u njegove riječi. Pitala sam se što je njegov otac učinio - pored toga
što se napio i probao pregaziti nekoga.

Da, Lukeova obitelj je bila gora od moje.

Mušterija je ušla na vrata i morala sam spustiti telefon. Onda je telefon u salonu
zazvonio, rješavala sam jednu po jednu stvar i sat vremena kasnije podigla sam svoj
telefon i vidjela da Luke nije napisao ništa više. Osjetila sam ubod razočaranja jer nisam
završila priču s njim. Izgledalo je kao da ja trebam ponovo započeti razgovor. Što me
natjeralo da smislim pitanje.

Poslala sam mu poruku: Tko je započeo?

Trebala mu je minuta da odgovori. Tko je započeo što?

Nas, napisala sam. Tebe i mene. Prije osam godina. Sjećam se da smo se ljubili te
noći kada je bila velika utakmica, ali se ne sjećam tko je započeo.

Nasmiješila sam se sebi. To je bilo dobro sjećanje o kojem nisam dala sebi da
razmišljam dugo vremena. Westlakeov srednjoškolski tim je ušao u finale prvenstva i svi,
bukvalno svi, su otišli na utakmicu - osim mene i očigledno Lukea Riggsa. Ostala sam
daleko od utakmice jer sam izlazila s kvoterbekom koji zamalo nije raskinuo sa mnom
jer nisam htjela spavati s njim. Luke je ostao jer je bio seronja kojeg je baš bilo briga za
ta sranja. Naletjela sam na Lukea u Fire Pitu, mjestu gdje su svi obično izlazili, a koje je
bilo napušteno tu večer. Nosio je nisko spuštene traperice i iznošenu tamno zelenu jaknu

66
zakopčanu do brade. I nekako smo završili na Shaunnesy Beachu u mraku i hladnoći,
ljubeći se u njegovom prljavom starom kamionetu.

I to je bila najbolja stvar ikad. Još se uvijek mogu sjetiti osjećaja njegovih ruku na
svojoj koži te noći, kako su bile tople i jake i željela sam ih svuda. Još uvijek se mogu
sjetiti kako je cijelo moje tijelo zaurlalo. Izlazila sam s momcima i ljubila se s njima, ali
nikada nisam imala seks i te noći sam znala i zašto. Zato što ni jedan od tih momaka nije
učinio da se osjećam tako.

Moj telefon je zazujao porukom. Ti si započela, Luke je napisao.

Ne sjećam se toga, napisala sam mu nazad.

Njegov odgovor je stigao odmah. Definitivno ti.

Jesam li ga zaskočila? Obično nisam ja bila prva, ali opet, to je bio Luke. Ali
odvezao mi si me u Shaunnesy Beach u svom kamionetu, svađala sam se. Jesam li ti ja
rekla da to učiniš?

Rekla si mi da želiš nekud otići, bilo kamo, Luke je napisao nazad. Zar si mislila
da ću ti reći ne?

Ne, Luke nije bio tip koji bi me odbio kada sam predložila nešto. Ali bi me pustio
da predložim umjesto da mi nameće stvari. To je bila jedna od stvari koja me je navela
da mu vjerujem bez obzira na njegovu reputaciju.

Bez obzira na niz tajnih poljubaca koji su pratili tu prvu noć, nije me čak ni tjerao
na seks. Toga se sjećam. Seks je bio moja ideja i Luke je sretno prihvatio. I wow, kako
je samo prihvatio.

Sada, to - to je bila dobra noć.

Ti si džentlmen, zadirkivala sam. Vozikaš djevojku okolo kada zatraži.

Ti me jebeno zezaš? Luke je napisao nazad.

Nasmijala sam se sebi, ali smijeh je došao s drhtavicom. Bože, imali smo
nevjerojatan seks. Nevjerojatan. I bilo je zabavno. Od Lukea seks nije bio zabavan. Bilo
67
je kao da vozim prema cilju za oboje i muškarca i sebe. Da se pojebem, da nađem dečka,
da budem djevojka, da pokažem svog dečka, vezu pa i orgazam. Uvijek je to bila
jednadžba: Što dobivam iz ovoga? Što on dobiva? Dobivam li dovoljno? Dobiva li on
dovoljno? Hoće li netko poželjeti više? Bilo je iscrpljujuće i na kraju sam odustala i
odrekla se muškaraca, jer zašto uopće imati seks kada nije više zabavno? Mogla sam
sama sebi pružiti orgazam.

Ali nisam mogla sama sebi pružiti orgazam Lukea Riggsa. Ne, to nisam mogla
postići. Problem je bio jer je Luke bio na drugoj strani telefona sa mnom i nije više bio
ljut na mene. I dalje je opasno izgledao. I odjednom sam se zapitala što bi bilo kada bih
pitala ponovo. Kada bi počela ponovo.

Vjerojatno loša ideja.

***
Tri sata kasnije sjedila sam u prepunoj sali i gledala kako moja majka prima svoju
nagradu. Moj tata je sjedio s jedne moje strane, a Lauren s druge. Već smo popili pića
dobrodošlice i pojeli predjela tijekom kojih smo stajali čudno, pretvarajući se da je sve
normalno. Mama i tata su uvijek bili metar razmaknuti kao da su magneti koji pokazuju
suprotne strane. Lauren nije povela Vica sa sobom - svima je rekla da je morao do kasno
raditi. Tata me je samo potapšao po ruci kad sam ga vidjela i rekao: „Molim te, nemoj
dramiti, Em. Molim te. Sve će biti ok.”

Ako mi još samo netko kaže da ne dramim, mislim da bih mogla vrištati.

Vilica me je boljela. Nosila sam mornarsko plavu haljinu sa sitnim bijelim

točkama uparenu s bijelim džemperom preko ramena. Pustila sam kosu i uvila je, nanijela
malo šminke i stavila srebrne naušnice. Ljudi koji su prilazili - mamine kolege, drugi
službenici i njihove obitelji, šef policije i još poneki veliki Westlake službenik - gledali
su me s iznenađenjem. A pa ti si Laurenina sestra! Ona druga kći! Mislili smo da si
napustila grad!

68
 Objasnila sam dvadeset puta da sam se vratila i da pomažem Lauren u salonu. Bilo
je mnogo prikrivenih pogleda na moju lijevu ruku. Jedna žena, koja je radila kao referent
u datoteci u policijskoj stanici je rekla Lauren i meni: „Morate joj dati unučiće. Ona čeka.”

Ukrutila sam se, misleći na Lauren, ali je ona posegnula unazad i stisnula me za
dupe natjeravši me da skočim. „Pusti ju, seko,” prošaptala je.

Mogla sam učiniti to. Mogla sam sjediti u mraku i gledati dosadne govore dok
mama nije bila pozvana na podij. Mogla sam ustati i pljeskati s ostatkom sale dajući joj
ogromne ovacije. To je bila moja mama. Mogla sam to učiniti.

Ali one minute kada je sve to završeno, iskrala sam se do hodnika pored ženskog
toaleta i izvukla svoj telefon.

Gdje si sada? poslala sam poruku Lukeu.

Ovaj put mu je trebalo par minuta da odgovori, dovoljno dugo da počnem

paničariti. Možda sam mu dosadila, a možda je još ljut. Možda je izašao s nekom drugom.
Možda je imao neku, a nije spomenuo? Koga je Luke viđao? Mislim stvarno, tko je ona?
Je li lijepa? Moram znati.

Oprosti, napisao je u poruci dok sam se ja znojila. Bio sam vani iza garaže.

Bilo je kasno i radionica je bila zatvorena. Što si radio tamo? pitala sam.

Nije važno, odgovorio je. Gdje si ti?

Mama je upravo primila svoju nagradu, rekla sam mu.

U redu onda, Luke je napisao. To je lijepo.

Riggs braća nisu imala razlog da vole Westlake policiju, pa ipak iz nekog razloga
Luke je bio ljubazan. Tako da sam napisala: Tražiš li nekoga sa seks?

Pa, sranje, napisao je i mogla sam čuti njegovo sporo, seksi razvlačenje. Sad
tražim. Nudiš li se?

69
 To je bilo dobro pitanje. Pitanje od milijun dolara. Znala sam da je loša ideja
započinjati ovo, a ipak sam to radila. Zašto?

Bio je vruć - to je jedna stvar. Dragi Bože, toliko vruć. Koledž nije imao ovakve
primjerke kao Luke Riggs, a isto tako ni poslovni svijet nakon toga. Svaka djevojka bi
pomislila da je Luke seksi, ali mene je to pomalo dovodilo do ludila. Skroz sam skrenula
s uma. Postala sam djevojka koja bi zaskočila tipa kojeg nije trebalo u njegovom
kamionetu i ponudila mu svoju nevinost. Djevojka koja bi se ušuljala u njegovu sobu
nakon toga, da nitko ne zna, da uzme što više može od njega.

Nisam bila ta djevojka osam godina. Nisam pomislila na tu djevojku osam godina
i sad sam shvatila da je to bilo namjerno. Odbacila sam je, ušutkala i pravila se da nikada
nije postojala.

Pogledala sam okolo po sali, svoju obitelj i ljude iz Westlakea. Za njih ja sam bila
jedna verzija Emily Parker. Svi su vidjeli Emily Parker, kći policajke i prije svega
pristojnu mladu ženu. Nekoga tko se trebao skrasiti i početi proizvodi unučiće. Koledž i
posao su vidjeli Emily Parker kao ženu željnu ostvarenja koja nije stigla baš gdje je željela
pa je na kraju odustala. Vjerojatno se vratila kući da počne stvarati unučiće.

Ali jedino je Luke Riggs vidio divlju Emily. Djevojku koja je zanemarivala pravila
i nije bila oprezna. Djevojku koja je tražila zadovoljstva jer su joj se sviđala i koja se
nikada nije ispričala zbog toga jer Luke to nikada nije ni očekivao od nje. Ta djevojka je
bila uzbudljiva i zabavna i nisam je željela više ušutkavati. Željela sam da budem ona,
čak i ako je to samo na par sati.

Znala sam što bi osamnaestogodišnja Emily učinila u ovoj situaciji pa sam napisala
Lukeu: U redu, nudim. A onda je odrasla Emily dodala: Tako sam slaba.

Sedam mjeseci bez kurca, Em, Luke je napisao. Trebala si znati bolje.

Znao me jako dobro.

U pravu si. Ne razmišljam dobro, napisala sam. Pomozi mi da napravim dobru

odluku.

70
 Njegov odgovor je bio: Dolazi ovamo i skini svoju odjeću.

Moje tijelo je odlučilo umjesto mene, s drhtajem koji je prošao skroz niz moju
kičmu i smjestio se između mojih nogu. Hladan znoj je oblio donji dio mojih leđa i čvrsto
sam povukla bijeli kardigan na sebe ne bih li sakrila tvrde bradavice.

Prošla sam smireno preko prostorije i našla Lauren. Mama i tata su bili u sredini
čvora ljudi koji su im čestitali pa sam rekla Lauren: „Idem. Reci mami i tati, okej?”

Pogledala me sa svojim strašnim rendgenskim pogledom sestre blizanke. „Nemaš

auto,” rekla je, kao da je Sherlock Holmes i da je upravo pronašla trag.

„Postoji taxi u Westlakeu,” rekla sam. „Ustvari, postojao je. Uzet ću jedan.”

„Stvarno?” rendgen je zapazio zarez. „Kamo ideš?”

„Idem na piće s prijateljicom. Zato je najbolje da ne vozim.”

„Kojom prijateljicom?”

Prokletstvo, znala je iste ljude kao i ja. „Tracy Harding,” rekla sam u trenutku
inspiracije. Tracy i ja smo izlazile par puta u srednjoj školi, a Lauren je mrzila Tracy - što
je imalo veze s tim da se Tracy nabacivala Vicu na nekoj zabavi..

Zasigurno, Lauren je izgledala kao da je namirisala nešto grozno. „Tracy Harding

ti je prijateljica?”

Slegnula sam ramenima. „U gradu sam četiri dana. Prosjaci ne mogu birati.
Vidimo se sutra.”

Suzila je oči i pritisla me jače. „Lažeš zbog nečega, ali ne znam zbog čega i nemam
vremena da sada to izvlačim iz tebe.”

To je bilo smiješno, s obzirom da je dolazilo od žene koja je sudjelovala u velikoj

prevari, ali sam ipak slegnula ramenima. Idem se poseksati, nevjerojatno, s najžešćim
tipom u Westlakeu i ništa me ne može spriječiti. „Vidimo se”, rekla sam i ostavila je da
bulji za mnom.

71
 Bila je topla lipanjska noć i dok sam čekala taksi, skinula sam svoj kardigan. Ljetni
vjetar je mrsio moju kosu, ohladivši vrelinu mog vrata i obraza. Išla sam na pogrešnu
stranu grada i nisam se osjećala ni najmanje loše zbog toga.

72
 Taksi me ostavio kod trgovačkog centra nekoliko blokova dalje od Lukeove kuće.
Kada ti je majka istaknuti policijski službenik Westlakea, nekad će netko početi pričati.
S osamnaest sam imala svoj auto i obično sam tu parkirala, ispred prodavaonice usisavača
koja nikada nije imala posla i Luke i ja smo se uvijek šalili da je vjerojatno paravan za
mafiju. Svakako me nitko nije vidio da parkiram ispred kuće Riggsa što bi bila propast.

Ništa se puno nije promijenilo, primijetila sam dok sam pješačila ulicom do kuće.
Imovina Riggsa je bila poprilično velika sa zasađenim zrelim drvećem sa susjedima
stotinama metara daleko. I dalje je bilo korova svuda, prilaz je bio ispucao i bilo je
nekoliko trulih dasaka na verandi ispred kuće. Mogla sam vidjeti kuću za goste iza glavne
kuće, gdje smo Luke i ja provodili svo naše vreme. Bilo je mračno i nedostajalo je
nekoliko crijepova, a inače je izgledalo kao i prije osam godina.

Kuća je bila u mraku, osim jednog svjetla u prizemlju. U kući sam bila jednom ili
dva puta, kada me je Luke doveo jer nije bilo nikog u kući. Bilo je zabavno, skrivati se i
seksati na kauču u dnevnoj sobi, ali nisam imala želju da nas netko od Lukeove braće
uhvati pa smo se držali gostinjske kuće kao pravila.

Pravila, sjetila sam se dok sam se penjala uz drvene stepenice verande u mraku.
Moram postaviti neka pravila. Nismo bili tinejdžeri više, obuzeti hormonima. Mora da
biti jasno da je ovo samo seks, ništa više. Da može biti samo večeras. Da moramo paziti
da nitko ne sazna. Da ne ostajem preko noći. Da, to je definitivno dobra ideja. Ja ću...

Podigla sam ruku da pokucam, ali su se ulazna vrata otvorila prije nego što sam to
mogla učiniti otkrivajući tamnu sjenu u dovratku. Tamnu, naziruću sjenu potpuno
poznatu koja je mirisala na prašak za veš, mušku kožu i znojan seks.

Uzeo me za ruku i povukao kroz ulaz, njegov dodir je bio spor i topao. Zatvorio
je vrata iza mene i prislonio me uz njih zarobivši me svojim velikim, suludo vrućim
73
rukama. Luke Riggs se nagnuo bliže, njegov dah je bio na mom vratu i ugrizao me nježno
za udubinu moje vilice.

Otvorila sam usta da nešto kažem, ali sve što je izašlo je bio uzdah.

Luke je jezikom dodirnuo mjesto koje je upravo gricnuo, umirujući ga, i Isuse, već
sam bila mokra između nogu. Imala sam seks - pravi seks - s momcima koji me nisu
toliko napalili koliko Luke s jednim potezom svog jezika. Postavila sam dlanove na vrata
iza sebe pokušavajući se zadržati na mjestu.

„Luke,” uspela sam.

„Rekao sam ti da skineš svoju odjeću,” grubim glasom je rekao u moje uho i sva
sam uzavrela.

Tek tako, započeo je igru. Onu koju smo igrali ranije i koju smo oboje znali i
voljeli. Pravila su bila sljedeća: Luke je preuzimao kontrolu i naređivao, ali sam i ja dalje
sve kontrolirala. On je koristio svoj glas, dodir i jezik, i govorio mi je prljave stvari, ali
sam se uvijek mogla maknuti od njega ili ga odgurnuti ili reći ne.

Voljela sam ovu igru. Nikada nisam rekla ne.

„Znam,” rekla sam mu u dahu.

Stavio je vrh prsta duboko u moj dekolte, između mojih grudi. Onda ga je polako
vukao gore preko mojih grudi i ključne kosti do linije mog vrata, njegova usta su i dalje
bila blizu moje kože ispod uha, a njegova druga ruka me i dalje držala zarobljenom.
Osjećala sam kako mi puls udara u grlu ispod njegovog dodira.

„Sedam mjeseci, Em” rekao je svojim seksi struganjem. „Trebaš biti pojebana
kako treba. Od mene. Sada, skini ovu haljinu prije nego je poderem s tebe.”

Nije mi trebao drugi poticaj. Spustila sam rajsferšlus sa strane haljine i sklonila
haljinu s ramena puštajući je da padne na pod. Iskoračila sam iz nje i šutnula je sa strane.

Nezadovoljan, Luke pomakne vrh prsta ispod naramenice mog grudnjaka. „Sada
ovo.”

74
 Otkopčala sam grudnjak i ispustila ga. Odbacila sam i svoje sandale i sada sam
bila samo u gaćicama od bijele čipke.

Ispravio je ruku kojom me je držao zarobljenom i pogledao niz moje tijelo, čak i
u potpunom mraku dajući sebi na vremenu. „I dalje je to vrelo zgodno tijelo”
prokomentirao je dajući mi mali drhtaj. Nisam izgledala kao kad sam imala osamnaest,
ali sam se nadala da i dalje izgledam poprilično dobro. Prešao je prstom oko obline moje
dojke i pronašao moju čvrstu bradavicu. Pomaknuo je svoju ruku na moj trbuh.

„Želiš li…” pokušala sam reći dok je moj mozak vrištao niže, niže, nastavi, niže.

Njegova ruka je zastala ispod mog pupka. „Želim li što?”

Igrala sam igru. „Želiš li... da skinem i gaćice?”

„Hmm,” Luke je rekao, čistim muškim zvukom duboko iz grla. Ruka mu se

pomaknula niže, ispod pojasa mojih gaćica i moje noge su se raširile kada je uklizao
prstima između njih. Ponovo je naslonio usta na moje uho. „Misliš li da želim da skineš
svoje gaćice?”

Nisam mogla misliti. Riječi se nisu mogle formirati ni u mojoj glavi ni u ustima.
Samo jasan signal užitka dok su njegovi prsti ulazili u moju pičku i krenuli je trljati.
Njegovi veliki, grubi, radnički prsti, na mom mekom mesu, njegov palac koji dodiruje
moj klitoris. Glava mi je udarila nu vrata dok sam jedva dolazila do daha, ponovo i
ponovo.

A onda nisam mogla udahnuti jer je svoja usta spustio na moja i poljubio me.
Dugačak, spor, dubok poljubac, posesivan i pomalo težak. Progurao je svoj jezik u moja
usta i to je bio tako dobar osjećaj, tako poznat i nov u isto vrijeme, da sam se potpuno
predala. Pustila sam ga da mi sisa jezik i trlja pičku i zakuca za vrata. Onda je prekinuo
poljubac, zakačio prste za rubove mojih gaćica i spustio se na koljena.

Nije bilo moguće da se nešto ovako dobro dešava meni. Imala sam fantastičan
erotski san gdje Luke Riggs, potpuno obučen u traperice i majicu skida moje gaćice i
spušta svoja usta između mojih nogu. Prvi put kad mi je to učinio imali smo osamnaest i

75
bili na zadnjem sjedištu njegovog auta i bilo je tako dobro da sam zamalo vrištala. Ovaj
put sam obećala sebi da ću biti bolja.

Mogla sam osjetiti njegov dodir s unutrašnje strane bedara. Mogla sam osjetiti
njegove ruke kako šire moje noge. Onda sam mogla osjetiti njegova usta, njegov jezik
kako putuje preko moje kože, trljajući se u istraživačkim poljupcima. Koljena su mi se
zatresla i morala sam se nasloniti jače uz vrata da bih ostala uspravna. Nagnula sam glavu
i isturila kukove bliže njegovom licu, a on me uzeo pohlepno koristeći svoja usta,
usisavajući me, čineći me još vlažnijom nego što sam već bila. Bože, njegova usta su bila
čisti grijeh, i nisam osjetila ništa čak ni slično tome osam godina. Zacviljela sam pritisnuta
uz vrata kada se pomaknuo na moj klitoris i posvetio mu pažnju kao da je to najbolja
stvar koju je ikada probao. Sisao ga je nježno i prelazio jezikom oko njega, onda preko,
onda ponovo.

Eksplodirala sam kao raketa, vičući i zavijajući dok me zadovoljstvo udaralo

toliko snažno da me je skoro zaboljelo. Nisam ga zadržavala, pustila sam ga da me
obuzme i samo sam se prepustila. Bilo je jebeno nevjerojatno, a kada sam svršila,
zadihana, on me držao da ne bih pala na pod.

Luke je ustao, obrisao rukom svoja usta - zašto je to bilo tako vruće, nemam pojma,
ali me je svakako učinilo slabom - i uzeo me za ruku bez riječi. Onda me poveo gore.

Bilo je mračno, ali on je znao kuda ide. Vodio me, potpuno golu, do spavaće sobe
i povukao me unutra. Sjela sam na krevet, a on je skinuo svoju majicu preko glave, i uh,
bila sam spremna ponovo.

Bio je skoro potpuni mrak, ali sam mogla vidjeti njegovo mišićavo tijelo, tetovažu
na ruci, tamne dlake na njegovim grudima i trbuhu koje vode niže prema njegovim
hlačama. Izgledao je drugačije nego prije osam godina, krupniji i s više mišića, ali i dalje
je bio prekrasno umjetničko djelo. Otkopčao je remen i povukao svoje hlače i bokserice
jednim potezom dok sam promatrala šou. Njegova bedra su bile jaka i posuta istim onim
tamnim dlakama, njegovi kukovi su bili mršavi, trbuh ravan i mišićav, a kada je šutnuo
svoju odjeću i uspravio se, njegov kurac je stajao debeo i čvrst. Za mene.

76
 Poznavala sam svaki njegov centimetar. Bacila sam se nazad na krevet, legla
poprečno i naslonila se na svoje laktove polako podižući pogled prema njegovom.

Luke je zakoračio ruba kreveta gledajući prema meni. Ležerno je stavio ruku na
moje savijeno koljeno i pomaknuo ga u stranu tako da su mi se noge otvorile. Ovo je i
dalje bila igra, ali nije igra, jer je rekao: „Reci mi što želiš.”

Gledala sam ga dok je stajao između mojih nogu, njegov kurac je uspravan i
spreman. Htjela sam to. Htjela sam da sve u mom životu bude prazno osim toga. „Jebi
me jako”, rekla sam mu.

Pogledao je dolje, njegove tamne trepavice su dodirivale njegove obraze dok je

gledao u moje otvorene noge. Pomaknuo je i moje drugo koljeno u stranu da bi imao bolji
pogled upijajući ga u sebe i pogled mu je potamnio. „Izgledaš dobro kao što te i pamtim,”
rekao je oštro.

Ti izgledaš bolje nego što te pamtim, htjela sam reći, ali je kompliment bio previše
sirov. Umjesto toga sam se nagnula unazad, puštajući ga da ima još bolji pogled i
zadirkivala. „Nisam dobra. Još sam bolja.”

„Nemoj dati obećanja koja ne možeš ispuniti.”

Spustila sam ruku između nogu tamo gdje je on gledao i pozvala ga prstom. „Dođi
ovamo, Mr. Big i saznaj sam.”

„Jebeni pakao,” kaže. Nagnuo se i otvorio ladicu uzimajući kutiju kondoma.

„Nova kutija?” pitala sam vidjevši da je neotvorena. Dobro je, kučkasti dio u meni
je piljio, nije napola potrošena.

Luke je otvorio kutiju gledajući me preko trepavica. „Kupio sam je kada si poslala
prvu poruku,” rekao je. „Znam kad se želiš jebati, Em. Obično prije tebe.”

Nisam mogla a da se ne složim s tim, otvorio je kondom i navlačio ga. Još jedna
stvar koja nije bila vruća, ali je činila da mi se utroba grči, toliko jako sam ga željela.
Gledala sam ga s požudom.

77
 „Spremna?” pitao je kad je završio. Nagnuo se naprijed i spustio jedno koljeno na
krevet. „Bolje je da jesi.”

Povukla sam ga na sebe i poljubila ga duboko. Namjestio se iznad mene, prekinuo

poljubac i ušao u mene prelazeći lagano zubima preko moje donje usne. Stenjala sam.
Osjećaj je bio tako dobar. A on je išao polako, polako me otvarao ulazeći skroz do kraja,
a ja sam željela zaborav.

„Još,” molila sam ga.

Stavio je jednu ruku na moje bedro i izvukao se, zabijajući se ponovo. Jedna noga
mu je još uvijek bila na podu, a njegova težina je činila da bude jako baš kao što sam i
tražila.

„Još,” ponovila sam.

Luke je učinio to opet, i opet dok nije uhvatio ritam. Bilo je duboko, na rubu
grubosti, njegovi prsti bili su urezani u moje bedro, a njegovi kukovi se zabijaju u mene,
i moj mozak je postao prazan. Pustila sam sve: poludjele misli, brige, kajanja. Bilo je
bitno samo Lukeovo predivno tijelo i njegov miris koji me je nosio visoko, njegove ruke
na meni, njegov kurac u meni. Morala sam staviti jednu ruku iznad glave da ne bih udarila
u zid. Druga je bila na njegovim leđima osjećajući njegove mišiće kako se grče i skupljaju
dok me jahao.

Nisam imala pojma koja vrsta boga je stvorila Lukea Riggsa, ali sam mu bila
zahvalna. Bila sam veoma religiozna.

Njegova ruka je pustila moje bedro i pomaknula se između mojih nogu i osjetila
sam da se opet gubim.

„Luke...“

„Svršit ćeš sa mnom,” rekao je.

„Bože, to je...“

„Učini to.”

78
 Još jedan orgazam se valjao kroz mene i podigla sam kukove s kreveta. Luke me
je povukao dolje ušaviši duboko i svršio, ispuštajući dubok zvuk iz grla, potpuno muški,
pomalo sladak, kao da je bio suzdržan neko vrijeme. Kao i ja.

Pokušavali smo doći do zraka, Lukeove šake su na krevetu, mišići napregnuti,

moja ruka i dalje iznad glave, a druga na njegovim leđima. Spustio je glavu na trenutak.
Onda se izvukao iz mene, ustao, okrenuo i otišao u kupaonicu.

Gledala sam kroz orgazmičku izmaglicu kako njegovo nevjerojatno dupe odlazi.
A kada je nestalo kroz dovratak, skupila sam svoj glas i rekla: „Luke.”

„Da?” rekao je iz kupaonice. Nije se čak ni potrudio upaliti svjetlo.

„Nadam se da ne misliš da smo završili, jer nismo.”

79
 Napravio sam mali zvuk poput gušenja, ne baš smijeha. Završio sam i vratio se
nazad u spavaću sobu gdje je Emily i dalje bila ispružena preko kreveta gdje sam je
ostavio. Izgledala je kao da se ne može pomaknuti.

Gledala me je dok sam joj prilazio i nije to ni pokušavala sakriti. Vidjela me golog
mnogo puta, ali me je i dalje fascinirano gledala. Smatrao sam to dobrim znakom.

Podigao sam njene noge i okrenuo njeno opušteno tijelo, i povukao plahte. „Em,”
istaknuo sam, ”upravo sam te pošteno izjebao.”

„Znam,” rekla je pospanog glasa gledajući kako ležem na krevet pored nje. „To je
bio početak.”

Legao sam na leđa u mraku. Toliko jako sam svršio da sam vidio zvijezde i to je
pomoglo da smanjim tenziju poslije današnjeg dana. Vidjevši svoju braću ponovo, scena
u banci, pare, drugi sef iza radionice za koji sam našao kombinaciju i otvorio ga - sve to
me izjedalo. Znao sam to. Ali sada sam u krevetu s Emily, mirišem seks, moj mozak
luduje. Ne mogu povezati dvije misli i to je baš ono što sam želio, barem za sada.

Uklizala je ispod pokrivača i okrenula se prema meni, njena ruka je obješena preko
mojih grudi, njeno lice zakopano u udubinu mog vrata, kao da ovo radimo stalno. Kao da
smo ovo radili sinoć i noć prije nje.

Trepnuo sam u mraku i progutao. Stavio sam ruku oko nje i milovao njeno rame.
Još više se mi se približila, topla mirisna žena i spustila obraz na moju kožu. Bio je to
istinski zagrljaj i preuzeo sam svoju prednost prelazeći rukom s njenog boka do njenog
struka dok je ona skoro prela.

Ovo je bila Emily koje sam se sjećao. Uvijek bi se promijenila kada bih je natjerao
da svrši par puta - izgubila bi oštrinu i postala mekana i slatka. Nježna čak. Kao da smo

80
par, iako nismo bili. Ali u tim satima noću prije puno vremena, pretvarali smo se da
jesmo.

Sada je prelazila prstima preko dlaka na mojim grudima i trbuhu pa se podigla na

lakat i poljubila me u prsa. „I dalje mrziš da ti se diraju bradavice?” pitala je.

„Ne idi tamo,” je bio moj odgovor. Mrzio sam to.

Osjetio sam kako se smije uz moju kožu. Poljubila me je niže i prešla rukama
preko mene zahvalno, što nije bila najgora stvar na svijetu, pa sam je pustio da radi što
želi. Gledao sam kako njena plava kosa klizi preko moje kože dok me ljubila niže i našao
sam sebe kako posežem i prolazim prstima kroz njene pramenove gledajući u predivnu
zlatnu boju na svojim rukama. Bila je prirodna plavuša, a ja nikada nisam mogao dovoljno
očistiti masnoću sa svojih prstiju otkad sam se vratio u radionicu. Dio mene je i dalje bio
iznenađen kako me Emily pustila da je dodirujem.

Poljubila je moj trbuh, a onda uzdahnula na svoj pospani način. „Nisi dobio ni
jedan kilogram” rekla je. „Trevor Halbersen se udebljao. Izgleda kao da mu je netko
ugurao jastuk pod košulju.”

To je bilo dobro, jer Halbersen je nogometaš koji je ostavio Emily u srednjoj školi
jer mu nije dala. „Jebala si i njega isto?” pitao sam, riječi su zvučale oštrije nego što sam
želio dok sam promatrao svoje prste u njenoj kosi.

„Ne,” Emily je rekla. „Naletjela sam na njega u Price Martu. Izgleda kao
pedesetogodišnji tata.” Pritisnula je jagodicama moje trbušnjake koje sam stegnuo za nju.

„Izabrala si pravog, onda” rekao sam.

„Daa,” odgovorila je. Uvijek je bila pomalo šašava kada je pijana od seksa. Što je
bio i razlog zašto sam se trudio da bude pijana od seksa. Uvijek je bio trenutak s nama -
uvijek samo trenutak. Samo nas dvoje, koji radimo što god želimo zajedno neko vrijeme.
Istraživala je moje trbušnjake još minutu, kao da dugo vremena nije vidjela nikakve, a
onda je krenula dolje, dolje.

81
 Gunđao sam dok je prstima uhvatila moj kurac koji se još uvijek oporavljao.
„Emily, nemam više osamnaest.”

„Budi tih,” rekla je svojim pijanim glasom. „Tvoj kurac i ja se nismo vidjeli osam
godina, samo ga hoću pozdraviti.”

Nisam znao da li da se nasmijem ili trgnem, jer se nagnula i očešala svoje usne o
njega dok sam još bio preosjetljiv. Shvatio sam da mu je dala poljubac, poprilično sladak,
kao da joj je drago što ga vidi. Podigao sam oči u plafon i uzdahnuo, jer to što mi je Emily
Parker poljubila kurac, još jednom, nije najgora stvar jebena stvar na svijetu. Također,
učinila je da se ponovo probudi.

„Znao sam,” rekao sam dok je ljubila moj trbuh.

„Znao što?”

„Nisi bila propisno pojebana osam godina.”

To ju je natjeralo da me pogleda, sklanjajući kosu s očiju. „Bila sam pojebana

dosta, da znaš,” rekla je.

„Nije istina,” rekao sam. „I što god da si dobivala bilo je loše. Mogu ti reći.”

„Imala sam vrlo ispunjavajući seks.”

„Zašto si se onda odrekla muškaraca?”

Usta je stegla u liniju. „Pa, napao si me kao što gladan muškarac napadne šniclu.
Ne vjerujem da je i kod tebe stalno bila porno zabava.”

„Nikada se nisam zadržavao dugo na jednom mjestu,” rekao sam. „Bez veza.
Nikada se ni s kim nisam vidio više od jedanput.”

Nisam znao zašto sam joj to rekao. Nije bilo nešto o čemu sam inače pričao. Emily
se namrštila još uvijek me gledajući. „Hmm,” rekla je.

Namrštio sam se i ja. „Što?”

82
 „Možda sam užasna osoba,” priznala je, „zato što sam nekako sretna zbog toga.
Mrzim i pomisao da je postojala neka djevojka ljepša i fenomenalnija od mene.”

Osjetio sam osmijeh kako se prevlači preko mog lica. Da, oduvijek je bila
skromna. „Znači, zaista je riječ samo o tvom egu,” primijetio sam. „Ne mojoj sreći.”

Uspravila se i sjela prekoračivši me, dozvolivši mi da vidim sve u punoj slavi -

njene sise (36C, mislite da nisam jebeno znao?), njen tanak struk, njene kukove, njena
savršena bedra koja me stežu, njenu plavu kosu sa seksi loknama preko ramena.

„Luke,” rekla je, prevrćući očima, „ja i moj ego smo tvoja sreća. Mislim, daj.”
Pokazala je na sebe, a onda se malo promeškoljila svojim kukovima što je poslalo udarne
valove u moj kurac. „Zar nisi sretan sada?”

„Ne,” rekao sam i jednim pokretom je skinuo sa sebe i prevrnuo je na krevet, licem
prema dolje. Prevrnuo sam se na nju i nježno je dodirivao, trljajući svoj napola tvrd kurac
o njeno dupe. „Sada možda,” dozvolio sam da zarežim na njeno uho. „Sada sam sretan.”

Smijala se u jastuk, ali je progutala i isturila kukove s kreveta, pritišćući i trljajući

svoje dupe o mene. „O Bože,” rekla je u polu stenjanju. „Reci mi da ćemo to opet raditi.”

Posegnuo sam dolje i obuhvatio njeno dupe, dajući joj brzi pljesak. „Samo ako
budeš dobra.” Ponovo je zastenjala, pa sam rekao. ”Ovaj put je na moj način.”

Nije se smijala više. „Ok, Luke,” rekla je.

Nagnuo sam se i dozvolio da oštra brada očeše nježnu kožu njenog vrata. „Raširi
noge”, rekao sam joj.

Učinila je to.

Oh, da, je.

Bila je to duga noć.

I Emily je bila u pravu.

Po prvi put nakon osam godina, bio sam jebeno zadovoljan.

83
 „Voljela bih da ti mogu pomoći, dušo”, moja majka je rekla, „ali mislim da to nije
dobra ideja.”

Uzdahnula sam i okrenula se na stolici, promatrajući kroz vrata kancelarije kako

frizeri u salonu čiste pod i ogovaraju. Imali smo malo zatišje bez klijenata, i stvari su bile
pod kontrolom. Morala sam pokupiti svoj auto, koji je kako mi je Luke poslao poruku
bio popravljen. Problem je u tome što mi je trebao prijevoz.

„Zašto nije dobra ideja?” pitala sam mamu. „Trebaš me samo odvesti do Riggsove
radionice i ostaviti tamo. Sama ću dalje.”

„Jednostavno nije” rekla je. „Nisi mogla popraviti auto na nekom drugom mjestu
u gradu?”

Tako je. Mama je policajac, Mike Riggs je u zatvoru i svi su pretpostavljali da je

Luke isto smeće kao i njegov otac. I nitko - ponajmanje moja majka - nije znao da sam
tri dana kasnije i dalje letjela visoko od noći orgazama koje sam imala u Lukeovom
krevetu. Ušuljala sam se u kuću u četiri ujutro te noći, na prstima do svoje spavaće sobe
dok je mama spavala. Bože, još uvijek nisam mogla vjerovati da imam dvadeset i šest
godina. Jednog od ovih dana će mi izrasti ponovo kičma.

„Luke nije tako loš,” čula sam sebe da izgovaram. „Išla sam u srednju školu s njim.
Dao mi je popust.”

„Savršeno se sjećam da si išla s braćom Riggs u srednju školu,” mama je rekla.

„Ne bih prihvatila popust ni od jednog od te djece.”

„Nije dijete mama. I zašto vodimo ovaj razgovor? Već je učinjeno, i auto mi je
već popravljen. Ako me ti ne odvezeš da ga pokupim, pretpostavljam da ću zvati tatu.”

Frknula je. „Ni on te neće odvesti. On se uvijek oslanja na mene kada je riječ o
rješavanju ovakvih detalja.”
84
 Tako je. Moja obitelj je poludjelo. Svakako sam pokušala s tatom, dobila sam ga
u kancelariji pet minuta prije nego je završavao s poslom.

„Ne mogu, Emily,” rekao je kada sam mu objasnila. „Naručio sam sofu i rekli su
mi da će je dostaviti za sat vremena.”

„Nova sofa?” Lauren je rekla da tata ima samo stolicu za čitanje i kutiju žele
bombona. „To zvuči kao da je za stalno.”

Tata uzdahne. „Moram nekud sjesti. Samo prekini brinuti, okej?”

Ne. Naravno da ću brinuti jer je tata kupio novu sofu. Novu sofu kupuješ kada se
ne planiraš vratiti u svoju kuću kod svoje možda bivše žene. „Mama je već rekla ne,”
požalila sam se prije nego sam se sjetila s kim razgovaram.

„Je? Zašto?”

„Zato što je moj auto u Riggsovoj radionici, i rekla je da nije dobra ideja.”

„Da, to je vjerojatno točno,” tata je rekao, dodatno me zbunjujući. „Što je još

rekla? Nešto o meni?”

Oh, Isuse. „Tata, neću igrati tu igru.”

„Nije me zvala danima. Reci joj da mi trebaju crne cipele za posao. Zaboravio sam
ih jer su u ormaru u rezervnoj sobi.”

Uzdahnula sam i prošla rukom kroz kosu. „Reci joj sam.”

„Rekao bih joj kada bi se javila na telefon kada je zovem. Poslao sam joj čak i
poruku. Ne znam čak ni je li je dobila. Samo joj reci kada je vidiš, okej? Moram ići
pričekati namještaj.”

Prekinula sam i okrenula se na kancelarijskoj stolici ponovo. Ustvari, nije mi bilo

teško raditi u Laureninom salonu. Bilo je problema, ali uopće nije bilo tako loše. Svaki
dan je bio drugačiji, ljudi su dolazili i odlazili, a ja sam postala šef i donosila odluke.
Također, dok sam prolazila kroz knjige, shvatila sam da je mjesto dobro i profitabilno.
Lauren je izabrala dobru lokaciju s puno automobila i pješaka, godine je potrošila da bi
85
stvorila dobru reputaciju, pobrinuvši se da zapošljava samo najbolje i najljubaznije
frizere, kao i da prostor bude čist i primamljiv. Rezultat je bila grupa redovnih mušterija
koje ne bi otišle nikamo drugamo i koje su se hvalile svojim prijateljima.

Moja sestra je radila odličan posao, i zarađivala je, ali mi nije bilo jasno zašto je
pod stresom. Biti šef značilo je da radi raspored svojim zaposlenicima, završava stvari
kada su bolesni ili kasne i žonglirati sa stotinu različitih pitanja na dan. To je značilo da
prima prigovore od klijenata koji nisu bili zadovoljni i rukovodi sa zaposlenima. Samo
jučer je sistem za kreditne kartice pao na tri cijela sata, koja sam provela uglavnom
čekajući, dok sam pokušavala dobiti odgovor kada će ponovo proraditi.

Mogla sam to podnijeti. Studirala sam ekonomiju i od tada sam imala samo prakse
gdje mi nitko nije davao ništa da radim osim da sjedim na sastancima i izgledam lijepo.
Željela sam biti u centru zbivanja, sklapati poslove, zarađivati novac. To je pomoglo da
možda imam prirodan talenat za šefovanje ljudima okolo. Također je pomoglo da u lošim
trenucima kao sada, mogla sam skratiti kosu ili srediti nokte. Treba prihvatiti sve
privilegije tamo gdje ih možeš dobiti.

Bilo mi je teško bez auta. Lauren bi me ostavila ujutro i pokupila bi me

poslijepodne i sada kada sam bila u brzini, nisam joj htjela smetati. Pustila sam je da se
suoči sa svojim sranjima. Nisam planirala prekršiti pravilo - vjerojatno bih nazvala taksi
da odem i pokupim auto - ali telefon je zazvonio u mojoj ruci s Laurenim brojem.

„Sve je u redu,” rekla sam joj kada sam se javila na telefon. „ Ništa ne propuštaš.
Sve je pod kontrolom.”

„Ako ti tako kažeš,” Lauren je rekla. „Slušaj, pet sati je i ludim u ovoj kući. Vic
bi trebalo stići kući svakog časa. Želiš li da odemo na večeru?”

Pogledala sam ponovo po salonu. Bili smo otvoreni do sedam. Mušterija je ušla i
Bettie, jedna od frizerki ju je preuzela. Shonda, najmlađa frizerka, spremala se da
mušteriji opere kosu. Darlen je sjedila na svom mjestu tipkajući poruke na telefonu -
mušterija joj je dolazila za deset minuta. „Ovdje je poprilično mirno,” rekla sam Lauren.

86
„Možemo na večeru, a ja ću se vratiti da pomognem da zatvore. I moj auto je popravljen,
tako da me možeš odvesti da ga pokupim pa me nećeš više morati vozati okolo.”

„Volim te voziti naokolo,” Lauren je istakla. „To me drži podalje od mog još malo
bivšeg muža.”

To je bio moj život sada, da slušam dva bivša para kako se žale. Božić će biti
sjajan. „Pa, želim svoj auto nazad. Dođi da me pokupiš.”

„Kaži molim te, kučko.” Lauren je rekla, što je bilo nešto kako smo se nazivale od
kad smo imale petnaest godina, ali je prekinula i nakon dvadeset minuta bile smo u
njenom autu. „Idemo li u Riggsovu radionicu?” pitala je.

„Da,” rekla sam stisnuvši ruke u svoje krilo kako ne bih ponovo provjerila svoju
kosu i šminku. Nosila sam kratke hlače, široku bluzu i kožne sandale jer je lipanj bio u
punom zamahu i postajalo je sve toplije. Zaista nisam marila ako Luke Riggs misli da
izgledam dobro, posebno pod Laurenim oštrim okom. „Zašto mi je mama rekla da nije
dobra ideja da me ona odveze?” pitala sam da promijenim temu.

Lauren slegne ramenima. Nosila je velike naočale i haljinu na vezanje i izgledala

je kao zvijezda koja se odlučila provozati po Westlakeu. „Vjerojatno zato što je mama
istraživala Mikea Riggsa jedno pet godina,” rekla je.

Kičma mi je postala hladna, a onda topla. „Molim?” rekla sam, ali mi je glas pukao
pa sam pokušala ponovo. „Kako to misliš?”

Pogledala me. „Stalno zaboravljam koliko si bila odsutna,” rekla je. „Mike Riggs
je upleten u organizirani kriminal. Mama se trudila da ga uhvati.”

„Organizirani kriminal?” Glas mi se podigao. „Kao mafija?”

„Ne, ne mafija.” Lauren je rekla. „Kao ukradeni automobili. Mama mi nije rekla
sve detalje, ali mi je rekla toliko.”

Pomislila sam na Lukeovog oca, krupnog visokog čovjeka sa smeđom kosom

vezanom u mušku punđu. Bio je malo nalik na svoje sinove, ali godine pijanstava, pušenja

87
i droge učinile su ga blijedom starijom kopijom. Nisam ga poznavala dobro, ali nikada
nisam vidjela da radi nešto drugo osim da sjedi u radionici, puši i pije sa svojim
mehaničarima. Čovjek mi nije izgledao kao glavni element u kriminalu, ali nije bilo šanse
da mama nije u pravu.

Pitala sam se da li Luke zna. Pitala sam se bih li mu trebala reći ili da držim svoja
usta zatvorena.

Što ako zna? Što ako je oduvijek znao i nikad mi nije rekao?

„Mike Riggs je već u zatvoru,” istakla sam Lauren, nadajući se da nisam u pravu
što uopće tako mislim o Lukeu.

„To nema veze,” rekla je. „Radionica je i dalje otvorena pa samim tim se i istraga
nastavlja. Što god da se odvija nastavit će se vjerojatno bez njega, a mama planira staviti
pečat na to. Sigurna sam da Mike i njegovi prijatelji znaju da im je policija za petama.
Zato nije dobra ideja da te mama vozi u radionicu i ostavi tamo.”

Da, to bi bilo čudno. Isto tako bi bilo veoma čudno da kći Nore Parker spava sa
sinom Mikea Riggsa. Ha, ha. Zar to ne bi bilo nešto?

Što god da se odvija nastavit će se vjerojatno bez njega. To bi značilo da Luke

preuzima. Ali nije bilo šanse da Luke preuzme očev kriminalni posao. Je li tako?

Je li tako?

Držala sam pogled na cesti dok Lauren nije zaustavila auto na parkingu ispred
radionice. Kada sam se pomaknula da otvorim vrata, prsti su me boljeli koliko sam ih
jako stiskala u svom krilu. Budi kul Emily, za ime Boga.

Jedan od mehaničara je pušio ispred ulaznih vrata od radionice, visok čovjek s

pivskim trbuhom i razbarušenom bradom. Gledao nas je obje s neskrivenom pohlepom
dok smo prolazile pored. Ušle smo unutra, trepnuvši jer smo ušle sa sunca, a Lauren je
skinula naočale. Prije nego što sam i pomislila, moj pogled je pronašao Lukea.

88
 Sjedio je na drvenoj stolici smještenoj nadomak recepcije, u trapericama i
mornarsko plavoj majici, a njegovi tintom išarani bicepsi bili su potpuno vidljivi. Nosio
je šiltericu, nekako skrivajući ljepotu svojih jagodica i nabor na vilici. Bio je naslonjen
na stolici, jedne ruke prebačene preko naslona, jedna crna čizma se odmarala na starom
pohabanom ormariću. Koristio je nogu da balansira sa sobom dok se ljuljao na zadnjim
nogama stolice. Jedan od mehaničara je stajao pored njega, govoreći nešto, a Luke je
gledao u svoje krilo, slušajući, dok mu je šilt skrivao oči.

Kako itko može izgledati tako dobro dok radi nešto tako jednostavno kao sjedenje
na stolici, ljuljajući se i slušajući, nisam imala pojma - ali sam ga gutala pogledom.
Praktično sam ga proždirala svojim očima, od njegovih opuštenih čizama sve do njegovih
sexy nogu do ravnog trbuha i tih ramena i ruku, nagiba njegove brade. Palo mi je na pamet
da sam ga uzela zdravo za gotovo prije osam godina, jer sam upravo sada mi nije bilo
jasno zašto ga jato poželjnih žena ne prati okolo.

Brada mu se nagnula gore i ugledao nas je, pogled mu se zadržao jednu vruću
sekundu na meni prije nego je uspravio stolicu i ustao, ignorirajući onog mehaničara i
krećući se prema nama. Kao i posljednji put, izvadio je krpu iz svog zadnjeg džepa i
obrisao ruke njome. „Emily”, rekao je kao pozdrav. „Lauren.”

„Čujem da si popravio usrani auto moje sestre,” Lauren je rekla dok sam ja stajala
tamo bez riječi. Jesam li ikada bila u Lukeovoj blizini kada je Lauren bila tu? Ne da mogu
se sjetiti, osim ako nije bilo u hodnicima ili na satu u srednjoj školi. To posljednje ljeto,
Lukeovo ljeto, Lauren je bila zauzeta svojom vezom sa Vicom, koja je već išla prema
braku. Nije obraćala mnogo pažnje na mene i moj ljubavni život.

„Da,” Luke je odgovorio mojoj sestri. „Popravio sam ga najbolje što sam mogao.
Bar radi i radit će neko vrijeme.”

„Uh, huh,” Lauren je rekla sužavajući oči. „Koliko ti duguje?”

Podigao je svoju bejzbol kapu, počešao se palcem po čelu pa je vratio nazad. „Već
smo razradili to,” glatko joj je rekao, nabranih obrva kao da je zbunjen zašto postavlja to
pitanje. „Postoji plan isplata.”

89
 Lauren me je pogledala, a ja sam klimnula glavom.

„Pratite me,” Luke je rekao i krenuo prema velikim vratima garaže.

Pratile smo ga, ja pohlepno gledajući u Lukeovu pozadinu pa prebacujući pogled

na Lauren da vidim radi li i ona to isto. Nikada nije pokazala interes za njega, ali sada se
razvodila i dajte - vruć prljavi loš momak mehaničar. Lauren je bila rastavljena, ne mrtva.
Ali njeno lice nije ništa odavalo.

Na zadnjem zidu radionice, Luke je pritisnuo dugme i jedna su se vrata počela

podizati. A moja sestra me je iznenadila pitajući ga: „Kako su tvoja braća, inače?”

„U redu, mislim,” Luke je rekao dok smo čekali da se vrata podignu. „Jace je
izašao iz zatvora, u popravnom je domu. Ryan je u Detroitu također. Ima sina.”

„Mislim da sam čula za to,” Lauren je rekla. Ni jedno ni drugo nisu primijetili da
nisam uključena u ovaj razgovor. „Pokušavam zamisliti Ryana s djetetom.”

„Nitko ne može to zamisliti”, Luke je rekao. „Ponajmanje on. U mojoj obitelji nisu
baš jaki na roditeljstvu.”

I eto ga, Lukeov otac, slon u sobi. Ali Lauren to čak nije ni primijetila. „Što je s
Dexom?” pitala je. „Kako je on?”

Nešto je prostrujalo uz moju kičmu, saznanje koje teče duboko mojom psihom.
Nitko, bukvalno nitko ne bi mogao čuti suptilan ton u glasu moje sestre kada je postavila
ovo pitanje. Ali ja sam dijelila matericu s njom, i bile mi odvojene osam godina ili ne,
poznavala sam Lauren kao što sam znala sebe. Sveto sranje, pomislila sam zaboravljajući
na vlastite probleme na sekundu. Lauren i Dex Riggs?

Luke je slegnuo ramenima, nesvjestan mog šoka. „Dex je i dalje seronja,” rekao
je. „Tu nema iznenađenja.” Vrata su se podigla i poveo nas je prema zadnjem dijelu
radionice gdje je moj auto bio parkiran.

Pratila sam ih, a moj mozak ee grozničavo pokušavao vratiti unazad, pokušavajući
se sjetiti jesam li ikada vidjela Lauren da razgovara s Dexom Riggsom. Nisam se mogla

90
sjetiti niti jednog puta. Lauren je bila sa svojim dečkom Vicom od šesnaeste godine, a
udala se za njega nešto prije dvadesetog rođendana. Zaista je voljela Vica, dovoljno da
potroši godine pokušavajući dobiti bebu s njim, dovoljno da joj zatreba moja pomoć kada
se sve krenulo raspadati. Nema šanse da je moja sestra pogledala ikog drugog dok je u
braku.

Ali nisam umislila to. Što je s Dexom? Kako je on? Razvod nije jedina tajna koju
je moja sestra krila od mene. Mogu se kladiti u svaki novčić koji sam ikada zaradila.

Izvučena sam iz svojih misli u trenutku kada smo stigli do auta. Luke je otvorio
vozačeva vrata, nagnuo se nad kontrolnu tablu - komadić njegovih donjih leđa se ukazao
dok je pokušavao dohvatiti - i stao ponovo, dodajući mi moje ključeve. „Evo ih,” rekao
mi je. „Promijeni ulje s vremena na vrijeme.”

„Mijenjala sam ulje,” lagala sam nečuveno. Nikada nisam, jer kada sam odlazila
na ta mjesta uvijek su se trudili da mi dodatno prodaju kojekakve popravke koji mi nisu
trebali. Vjerojatno da je razlog za to moja plava kosa, ali sam to mrzila jer nisam znala
što je ustvari potrebno, a što ne.

Tako sam ponekad izbjegavala stvari. Važne stvari.

Lukeov izraz lica mi je govorio da čak ni ne razmatra da mi povjeruje. „Dovezi ga

meni na servis,” rekao je. „Nemoj ga voziti kod jebenog Carmichaela tamo na Petoj.
Naplatit će ti tri puta više nego ja.”

„Mi čak ni ne znamo koliko joj naplaćuješ,” moja radoznala sestra se ubacila.

Sada sam je imala pod kontrolom. „Ne brini,” umirujuće sam rekla Lauren misleći
na zgužvane novčanice od pet i deset dolara koje sam mu dala. „Lukeove cijene su veoma
razumne.”

Možete me zvati vidovitom, ali znam da mu je bilo zabavno iako se nije smijao.
„Kao što sam rekao, postigli smo dogovor,” rekao je.

Uzela sam ključeve i slatko mu se nasmiješila. „Hvala ti, Luke,” rekla sam.
„Možda ti dam i napojnicu.”

91
 „Cijenim to,” Luke je rekao dodirujući šilt svoje kape. Njegove oči ispod su me
osvijetlile na jednu vruću, užarenu sekundu i bila sam zapanjena kako se zrak između nas
nije zapalio. Onda je sklonio pogled. „Trebale biste otići,” rekao je. „Bilo bi dobro da vas
mnogo ljudi ne vidi ovdje.”

Na što je mislio? Da ću otići kući i cijeli susret prepričati svojoj majci? Krenula
sam protestirati. „Ja nisam...“

„Idemo,” Lauren je rekla, spustivši ruku na moj zglob i stiskajući ga. Ali osmijeh
koji je dala Lukeu je bio pravi. „Hvala, Luke. Pozdravi braću od nas.”

Luke je kimnuo glavom. „Malo vjerojatno,” rekao je. „Vidimo se.”

***
„Okej,” rekla je Lauren kada smo bile u Tajlandskom restoranu, a naša hrana na
tanjurima ispred nas. „Možeš mi reći istinu. Daješ li Lukeu Riggsu seks za popravak
automobila?”

Buljila sam u nju. Iako sam ga vidjela golog prije tri dana, i dalje sam bila šokirana
njenom sugestijom. „Izvini? Ne, ne dajem.” Podigla sam štapiće. „Hvala što si me
praktično nazvala prostitutkom. Volim i ja tebe, seko.”

Slegnula je ramenima, uzimajući svoje štapiće. „Em, on je samo popravio tvoj

auto besplatno.”

„Kao što smo ti oboje rekli, napravili smo dogovor.”

„Nešto što ne uključuje da mu daš pare ili kreditnu karticu kada ti vrati popravljen
auto,” odgovorila je nazad.

Ovo je razlog zašto sam se izbjegavala vratiti u Westlake osam godina. Osam
godina bez divne radoznale obitelji. Upravo sada nedostajale su mi te usamljene godine.
„Dala sam mu depozit, iako to nije tvoja stvar,” rekla sam joj vjerojatno uzalud. „Ne
dajem mu seks za popravak auta.”

92
 To nije bila laž - dala sam mu sto dolara, i planirala sam mu dati još i nisam mu
davala seks za popravak auta. Davala sam mu seks sto posto besplatno. Iskreno, dala bih
mu i da me onog dana ostavio na putu. Mislila sam da će to biti samo jedanput, ali se
neću zavaravati. Ako Luke nema ženu, ići ću tamo ponovo.

Ako Luke nema ženu.

Bolje mu je da nema ženu.

„Pa, dao ti je pogled,” Lauren je rekla bockajući po rezancima u potrazi za

škampima. „I odrastao je i postao vruć. Dragi Bože.”

Kopala sam svojim štapićima po povrću, probadajući ga. Nisam razmišljala o

situaciji u kojoj je Lauren slobodna. Toliko dugo je bila van ponude da sam zaboravila
da obično kada muškarci biraju između mene i nje, uvijek izaberu nju. „Braća Riggs su
sva vruća,” rekla sam. „Bar su bili.”

„Da, bili su,” Lauren je rekla, uzimajući zalogaj. Maleni osmijeh je prešao preko
njenih usta. „Sjećaš li se Ryana u toj bejzbol uniformi? Išle smo gledati njegove utakmice
samo da bismo mogle gledati u njegovo dupe.”

Ryan je bio poprilično spektakularan. „Jace je bio neki mračni intelektualac,” rekla
sam. „Izmučeni loš dječak s pjesničkom vibrom. Samo smo željele da izrecitira nešto
prljavo.”

„Nikada nisam mislila da je Jace loš kao što su ga nastavnici predstavljali,” Lauren
je rekla. „Uvijek se činio stidljivim, za razliku od ostalih. Kao da je dobio lošu kaznu.
Luke je imao taj opasno dobar auto, sjećaš se?”

Sjećala sam se. Čim je napunio šesnaest, Luke je spustio ruke na stari Mustang
koji je popravio i ofarbao ga u tamno zeleno. Motor je bio glasan kao koncert Metallice i
grmio je svaki dan na parkingu škole ostavljajući za sobom oblak dima. Odrasle je to
izluđivalo. Čak i u to vrijeme, bilo je pomalo smiješno.

93
 Nisam mogla da ne podbodem svoju sestru pa sam lagala: „Uvijek sam mislila da
je Dex najzgodniji od braće Riggs, mislim ako voliš tu ‘loš dečko’ stvar. Imao ga je u
izobilju.”

Dok je Ryan bio sportaš, Jace je bio onaj pametan, a Luke nečuveno cool, Dex je
zaista bio loš dečko. Neurednog držanja, a njegov izgled je uvijek bio pospan i opasan,
kao da je upravo došao s divlje zabave. Nitko nije imao pojma kako je uspio završiti
srednju školu, zato što je rijetko bio viđen na nastavi. Da je postojala nagrada za „Tko je
sigurno šmrkao drogu s dupeta neke djevojke” - Dex Riggs bi sigurno pobijedio.
Činjenica da je postao policajac je sve iznenadila, a činjenica da se kasnije pročulo da je
korumpiran nije nikoga.

Lauren je samo pogledala tužno, iako je gledala u svoj tanjur. „Dex nije nikome
ravan.” rekla je. „Nikad nije bio.”

Buljila sam u nju čitavu minutu, ali nije detaljno objasnila. U redu. Dex Riggs i
moja sestra - tu je bilo nečega. Samo nisam znala čega.

„Zašto smo to radile?” pitala sam je.

Lauren me pogledala. „Zašto smo radile što?”

„Tretirale braću Riggs kao prljavštinu. Kao đubre. Kao što su nam svi govorili.”
Spustila sam svoje štapiće, ta misao mi je stvarala neugodan osjećaj u mom grlu. „Zašto
nismo samo pričale s njima? Tretirale ih isto kao i ostale, a ne kao kugu? Bile prijateljice
s njima?” pogledala sam ju. „Zašto se nismo pobunile?”

Nismo. Bile smo dobre djevojke, Lauren i ja. Kćeri policajke. Odlične učenice.
Nikada se nisam ni ošišala, a da moja majka to nije odobrila ili učinila nešto skroz ludo
kao tetovažu. Lauren i ja smo bile djevojke koje se nikada ne bi zabavljale s momcima
kao što su Luke i Dex Riggs - ali isto tako i djevojke koje nikada ne bi pričale s momcima
kao što su oni.

Do jedne večeri, tijekom velike utakmice, kada sam naletjela na Lukea Riggsa u
Fire Pitu.

94
 Čak i tada ne bih priznala da sam ga i dodirnula. Još uvijek nisam.

I odjednom, to mi je jebeno smetalo.

Lauren nije znala za mene i Lukea, ali je znala na što sam mislila. I dalje je
izgledala tužno i odmahnula je glavom. „Nisu željeli naše prijateljstvo, Em,” rekla je. „Da
smo im ga ponudile, smijali bi nam se.”

„To ne znamo.” protivila sam se.

„Da, znamo.” Bijes je preletio njenim licem i iz nekog razloga sam znala da misli
na Dexa. „Smijali bi nam se u lice. Bili smo u istoj školi s braćom Riggs, ali na različitim
planetima. I čini se kao da bi sada trebalo biti drugačije, ali je ustvari gore.”

Mislila je na to što mama istražuje Mikea. Mikea koji je u zatvoru. Organizirani

kriminal. Organizirani jebeni kriminal. U Westlakeu.

Ugrizla sam se za usnu. Možda je bilo plemenito misliti da razlike između Lukea
i mene nisu bitne više jer nismo više u srednjoj školi. Ali bila sam realna, činjenica je da
spavanjem s Lukeom i dalje prelazim crtu.

Postojale su šanse da zna nešto o poslovanju svog oca. Ili je on preuzimao cijelu
operaciju.

I dalje je bio s pogrešne strane grada i nakon toliko vremena.

A ja sam i dalje bila spremna prijeći crtu ako je to značilo da ću ga vidjeti, samo
nisam znala koje će posljedice biti.

95
 Htjeli smo izvlačiti slamčice tko će posjetiti tatu, ali na kraju nismo ni morali. Jace
je bio izuzet jer je upravo izašao iz zatvora i nije bilo šanse da ide tamo, čak ni u posjet.
Ryan je preklinjao zbog klinca. I upravo sam shvatio da se Ryan samo riječima nemam
dadilju mogao izvući iz svega što nije želio učiniti.

Tako smo ostali Dex i ja. Pokušali smo obaranjem ruku, ali je bilo neriješeno.
Htjeli smo igrati kamen, škare i papir, ali smo na kraju odlučili da ćemo ići zajedno.

Tako sam završio u dvosatnoj vožnji s Dexom u svom autu, zavaljenim na

suvozačevom sjedištu. Nosio je sunčane naočale, a kosa mu je stajala u vis. Bio je
mamuran, naravno, zato što je Dex obično uvijek mamuran. Moj brat je nosio mamurluk
često kao odjeću - možda čak i češće.

Posljednje mjesto kamo sam želio otići je zatvor - tatin zatvor. Nisam ga posjetio
do sada, nitko od nas nije, a ne bismo ni sada da nije bilo glupog novca i poruke. Ne, ono
što sam zaista želio sada je da mi je glava ispod majice Emily Parker, da udišem njene
sise. Jer sada sam se podsjetio kako izgledaju, mirišu i kakvog su ukusa.

Umjesto toga, sjedio sam s ološem od svog brata koji je isključio radio i prošao
rukom kroz kosu. „Reći ću samo jednu stvar,” rekao je. „Ovaj Charger je jebeni gazda.”

„Znam,” rekao sam. „Imao je prijeđenih tisuću milja kada sam ga uzeo. Praktično
nov.”

Pričali smo o autu nekoliko minuta, o autima smo učili usporedno s abecedom , a onda je
Dex rekao: „Kuća i dalje stoji ili?”

Ovo je bilo više zanimanja nego što je i jedan od nas pokazao godinama unazad
za našim rodnim mjestom. Ili mu je samo bilo dosadno. S psihom se nikad ne zna. „I dalje
stoji,” rekao sam. „To je sve što ti mogu reći. Tom mjestu treba poprilično svega od krova
do poda.”

96
 Dex je kimnuo glavom, kao da je to očekivao. „Jesi li pogledao u drugi sef u
radionici?”

„Da, kombinacija je bila u sefu u kancelariji, kao što je pisalo u poruci. Otvorio
sam ga. Ništa nije bilo unutra.”

„Do devetnaestog.”

„Točno.”

Dex je izgledao kao da pokreće zahrđale zupčanike svog mozga na sekundu. „Je
li ti potrebna šifra od alarma radionice da bi došao do drugog sefa?”

Već sam razmišljao o tome. Ako je netko stavljao novac u sef iza garaže, ili se
penjao preko ograde ili je prolazio kroz radionicu. „Da. Ograda je tamo visoka 10 metara
i nisam vidio nikakve tragove penjanja tamo.”

„Znači, tko god da ostavlja pare ili je zaposlen ili je netko izvana tko zna šifru
alarma.”

Slegnuo sam ramenima.

„Pare su zgodne. Iako su prljave.” Dex je potapšao svoje džepove kao da traži
nešto.

„Već si ih potrošio?”

„Potrošio nije baš pravi izraz,” Dex je rekao. „Veći dio sam izgubio na pokeru.”
Izvadio je džoint iz džepa i potapšao ponovo svoju odjeću u potrazi za upaljačem.

„Koji kurac,” rekao sam mu. „Ne pali to ovdje.”

„Ti voziš, ne ja,” Dex je rekao, ignorirajući me i paleći ga.

„Da i ako me zaustave, ja sam i dalje najebao.”

„Onda, nemoj da te zaustave.” Na pola je otvorio prozor. „Isuse, postaješ napet.”

97
 Zaškripao sam zubima. Nisam bio napet zbog džointa nego zbog činjenice da bih
mogao ostati bez dozvole ili auta - i on je to znao. Jer Riggs bez auta je kao Riggs bez
kurca. I dalje, nije bilo načina da natjeram Dexa da baci to bez da se potučem s njim oko
toga.

Ovo je razlog što sam se držao podalje od svoje braće osam godina.

„Hoćeš li mi reći što znaš vezano za tatu?” rekao sam, mijenjajući temu i prelazeći
u napad. „Bilo je očigledno onaj dan da ti znaš nešto što nisi rekao nama ostalima.”

„Nisam više policajac.” Dex je rekao ispuhujući dim kroz prozor.

„Reci mi,” ponovio sam.

Dex je protrljao svoje čelo prstima kao da ga boli glava. „Radiš s Big Jimom u
radionici?”

„Naravno.” Veliki Jim je bio jedan od tatinih novih zaposlenika. Vjeran svom
nadimku jer je bio visok skoro dva metra i građen kao ragbi igrač.

„Ukradeni automobili se kreću kroz Riggs radionicu.” Dex je rekao. „To je

činjenica. Veliki Jim je pomogao tati da to pokrenu i Ronny Red je bio tatin partner. To
mi je Jace rekao kada je uhvaćen.”

Osjećao sam da mi se vrti u glavi i pokušao sam se fokusirati na put. „Jace je krao
automobile za tatu?”

„Naravno da je”, Dex je rekao, bacajući džoint kroz prozor. „Zar si mislio da je
krao automobile za sebe? Misliš da je to bila njegova ideja? Misliš da je to Jace?”

Ne. Nisam to mislio. Mislio sam da je to u suprotnosti s njegovim karakterom i

sada sam znao zašto. Sranje, moram početi razmišljati. „Ne znam zašto,” rekao sam. „Nije
da bi dobio tatino odobravanje. I mislio sam da Jace ima posao.” Ako je Jace imao
dovoljno para za život ne bi se upuštao u kriminal. Nikada nije bio pohlepan. Jace kojeg
sam ja znao je uglavnom želio da ga svi ostave na miru.

98
 „Tko to jebeno zna,” Dex je rekao prezirno, kao da se ne može zamarati s
proučavanjem Jacea. Uglavnom ga je ignorirao dok smo odrastali kao što je to radio i
ostatak svijeta. „Ali je bio jedan od tatinih ljudi.”

Dok ga nisu uhvatili. Jace nije izgledao ljut ili se htio osvetiti. Ali je morao osjetiti
nešto tijekom dvadeset mjeseci na koliko ga je tata smjestio u zatvor.

„Jesi li ti istraživao tatu dok si bio u policiji?” pitao sam ga.

„Nisam,” rekao je Dex. „Radio sam pljačke, ali u Detroitu. Tata je svoju operaciju
ograničio samo na Westlake. Jace je uhvaćen samo jer je ukrao auto u Detroitu umjesto
da se drži blizu kuće.”

Lupio sam prstima po volanu. Slutio sam što se dešavalo, ali kada je to potvrđeno
izjedalo me. Vidio sam nekoliko automobila koji su došli i prošli, ali bez evidencije nisam
mogao biti siguran jesu li legalni ili ne. Činjenica da su se ukradeni automobili vrtjeli
ispred mog nosa od strane seronja koji su radili za mene me je učinila jebeno bijesnim.
„Pa, koja je naša igra s tatom?” pitao sam Dexa.

„Ovisi”, odgovorio je. „Želimo li voditi posao s ukradenim automobilima? Ili ne

želimo?”

Možda je on morao razmisliti o tome, ali ja nisam. „Ne,” rekao sam. „To nije ono
za što sam se prijavio. Jace je već pao zbog toga i ja ga ne želim slijediti. Također ni
Ryan.”

„Možda se i meni jebe,” Dex je rekao.

Bacio sam pogled na njega. „Pokušavaš mi reći da ne mariš ako provedeš vrijeme
u zatvoru? Jer imam osjećaj da je policija Westlakea skroz na ovome.” Bila je to samo
pretpostavka. Tata je možda imao nekakvu operaciju, ali nije bio kriminalni genije. Nema
šanse da je vozio ukradeni auto kroz Westlake bez da ga Nora Parker ne uhvati.

Što je značilo da Emilyna majka najvjerojatnije istražuje kriminalne aktivnosti

mog oca.

99
Što je značilo da smo Emily i ja loša ideja.

Imao sam osjećaj da ću uskoro saznati i koliko loša.

100
 Tata je izgubio na kilaži i pustio je bradu. Nosio je stare traperice i zatvorsku
košulju, kosa mu je i dalje bila duga i vezana kao što je uvijek i nosio. Doveli su ga do
mjesta iza pleksiglas pregrade i naslonio se na stolicu kako je čuvar odmakao.

„Vidi, vidi,” rekao je. „Dva moja sina. Napokon sam dobio vašu pažnju.”

Isuse, bilo je čudno vidjeti ga. Ustvari, nisam vidio svog oca osam godina. Nije
mi nedostajao, njegov lijeni stav, njegovo usrano roditeljstvo, njegovi nasumični udarci
po glavi. Dao nam je krov nad glavom i povremeno nas opskrbio hranom, kao da smo
zalutali psi koje je puštao u kuću. Sam sam morao odgovoriti na velika životna pitanja,
kako da budem dobra osoba, kako da budem dobar muškarac, kako da pronađem ono što
me čini sretnim. Još uvijek nisam shvatio većinu tog sranja, ali sve što sam naučio, naučio
sam sam, dok sam se vozio po zemlji, tražeći nešto što nisam mogao objasniti.

Tako da ne bih trebao ništa osjećati. Razdraženost, možda, i dozu sažaljenja.

Umjesto toga, kada sam ga vidio, mali dječak u meni se zapitao kako bi bilo da sam zaista
imao nekoga na svojoj strani tijekom odrastanja.

Zaustavio sam taj glas, jako.

„Imaš našu pažnju,” Dex je rekao. Sjedio je u stolici na sklapanje pored moje i
mogao sam osjetiti kako se napetost s njega širi poput mirisa. Bez obzira na njegov - jebe
mi se - stav, ni za Dexa ovo nije bilo poput šetnje u parku. „Imaš 15 minuta. Ne želim
provesti više od toga u ovoj rupi.”

„Pretpostavljam da ste dobili moju poruku,” tata je rekao. Gledao je u Dexa ne

obraćajući pažnju na mene na trenutak. „Dex, veliki policajac. Pretpostavljam da nije išlo
baš kao što si zamislio, zar ne?”

Dex je oduvijek bio tatina omiljena vreća za udaranje; trpio je više zlostavljanja
nego bilo koji od nas. Jace i ja smo mogli proći ispod radara, a Ryanov talenat za bejzbol

101
ga je činio djelomično imunim, ali nešto kod Dexa je ušlo pod tatinu kožu. Ideja da Dex
postane policajac ga je razbjesnila i to je jedini razlog zašto je Dex išao do kraja s tim.

„Prekini sa sranjima,” Dex je rekao.

„Je li ti rekao da se nije mogao nositi s tim?” Tata se okrenuo prema meni. „Pukao
je pod pritiskom, naš Dex. Ponaša se kao čvrst, a ustvari je kukavica. Potkupljiva
kukavica.”

„Umukni,” Dex je rekao, varljivo tihim glasom.

Čuo sam neke glasine o tome kako se Dexova karijera srušila i izgorjela, ali kako
nismo bili baš naročito bliski, nikada ga nisam pitao o tome. „Dex nije potkupljiv,” rekao
sam tati.

Tata se samo nasmijao.

„Sranje, zašto sam uopće ovdje?” Dex je mumljao ispod glasa.

„I ti,” obratio se meni. Izgleda da je štedio svoje neprijateljstvo sjedeći u ćeliji.

„Mislio si da možeš samo otići, kao da si bolji od svih nas. Kao da možeš okrenuti leđa.
Ali sam i tebe vratio nazad.”

Je li zaista to mislio? Da sam vidio sebe kao boljeg od njih? „Bila je to više taktika
preživljavanja jebeno otići od vas,” rekao sam.

„Trebao sam se smjestiti u tvoj prtljažnik,” Dex je dodao.

„Znam sve o tebi,” tata je rekao, ignorirajući Dexa ovaj put. Bila je to jedna od
njegovih omiljenih fora, da se pretvara kao da ne postojiš kada nisi govorio nešto što bi
mogao iskoristiti. „Moji sinovi me ne posjećuju ovdje, ali me momci iz radionice
posjećuju. Veliki Jim je bio ovdje jučer. Znam da živiš u kući i da vodiš radionicu kao
dobar dečko. Čak sam čuo i da je zgodna plavušica, kći Nore Parker bila u radionici,
njuškala okolo tebe kao kuja.”

102
 Pokušavao je doprijeti do mene. Ignorirao sam užareni trzaj bijesa u zatiljku i
pustio sam da mi drski smiješak klizne na lice. „Naravno,” rekao sam. „Svud je po meni.
Ne može se zasititi.”

Tata se smijao svojim zlim smijehom, jer nije vjerovao u to. Nitko nije. „Ta
djevojka ne bi pljunula na tebe,” rekao je, „ali bih volio vidjeti kako je moliš za malo
pažnje. To bi mi popravilo dan.”

„Ako ste završili s Oprah momentom,” Dex je rekao, „možemo li razgovarati o

poslu kako bi Luke i ja što prije mogli odjebati odavde? Ovo mjesto smrdi na bljuvotinu.”

Tata se počešao po bradi, lice mu se otrijeznilo kao da se trebao resetirati. „Kao

što je pisalo u poruci, novac se ostavlja devetnaestog,” rekao je. „Napravio sam par
dogovora prije nego što sam otišao. Prijevara će jedno vreme ići sama po sebi.”

„Reci nam nešto o prijevari,” Dex je rekao.

„Neću vam reći ništa.”

Ali oči su ga izdale. Bio je zabrinut - samo malo, ali je bilo prisutno.

Pritisnuo sam ga dok smo u prednosti. „Nemaš izbora,” rekao sam. „Ti si tu, a mi
smo vani. Potrebni smo ti.”

„Ne trebam vas,” rekao je. Ali to je bila laž, a ta laž ga je ubijala. Mrzio je više od
bilo čega što su mu potrebni njegovi sinovi, djeca koju je tretirao kao smeće sve ove
godine.

„Da trebaš,” rekao sam. „Imao si lijep mali poslić sa strane, ali to je sad naš posao.
Mi ga vodimo.”

„Posao sa strane?” tata se glasno nasmijao. „Tu količinu novca nazivaš poslom sa
strane? Ti si još gluplji nego što sam mislio.”

„Prosvijetli nas” rekao je Dex.

Stisnuo je zube. Gledao sam kako ga obuzima frustriranost jer više nije imao
kontrolu. Usprkos svim njegovim prijetnjama mi smo sve što je imao. Napokon je rekao.
103
„Auti ulaze zajedno s drugima za popravak. Vanjski čovjek ih doveze, netko sa strane ne
bi vidio razliku. Mi ih primimo, ofarbamo, sredimo serijske brojeve i tablice i koji god
gps uređaj da imaju i pošaljemo dalje.” Skrenuo je pogled s Dexa na mene. „To radimo
godinama. Laka lova, momci. Sve što trebate napraviti je da pustite Velikog Jima da se
bavi popravcima i pustite da se novac slijeva.”

Osjetio sam kako mi se stvara glavobolja u potiljku i polako se kreće na gore. „I

to je sve?” pitao sam. „Samo vrući automobili?” Kao da godine rada s vrućim
automobilima nisu same po sebi dovoljne.

Tata je slegnuo ramenima. „To je jednostavna operacija. Pitaj Jacea ako meni ne
vjeruješ. On mi je nabavio dosta inventara prije nego je postao suviše glup da ga uhvate.”

„I kamo odlaze ti obnovljeni automobili kada napuste radionicu?” Dex je pitao.

„Ne znam i ne zanima me,” rekao je tata. „Dostavljam ih liku koji radi za drugog
lika koji radi za drugog lika. Nitko me nikada nije upoznao s onim na vrhu. Ja trebam
dostaviti auto. Kako volim svoj život, držim jezik za zubima i ne postavljam pitanja.”

„I to je to?” nepovjerljivo je pitao Dex. „Samo pustimo Velikog Jima da radi svoju
stvar i uzmemo novac? Koji je tvoj dio?”

„Pedeset posto,” odgovorio je tata. „Možete platiti troškove mog advokata i

ostaviti ostatak u sefu. To je moj fond za kad izađem odavde.”

Nasmijao sam se. „U zabludi si. Ti nećeš izaći odavde.”

„I nećeš dobiti pedeset posto, također,” Dex je rekao. „To je sranje.”

„To ti misliš,” rekao je tata. „Vjeruj mi ne planiram umrijeti ovdje. A kada izađem,
želim svoj novac.”

Dex je gurnuo stolicu unazad i ustao. „Ja sam završio,” rekao je čvrstog glasa.
„Možeš ostati ako želiš, Luke. Ja odlazim.” Odšetao je preko sobe za posjetitelje i izašao.

Okrenuo sam se i vidio da me tata gleda. „Što ćeš učiniti, Luke?” pitao me je.
„Ostavio sam ti lijepo malo naslijeđe. Sve što trebaš napraviti je da pustiš da teče.”

104
 Odmahnuo sam glavom. Tata nikada nije bio posebno dopadljiv, ali posljednjih
osam godina plus zatvor su ga odveli na novi nivo seronje. „Ne radim za tebe,” rekao
sam.

„Pogrešno.” Tata je rekao dok sam odgurivao stolicu i ustajao. „Ti radiš za mene.
Svi vi radite za mene.” Nastavio je govoriti i kada sam okrenuo leđa da odem. „Ti misliš
da ne želiš moj novac, Luke, ali ga želiš. Prljav novac ti ne smeta kao ni meni. A ako mi
ne vjeruješ, samo pitaj svog brata. Biti prljav nikada nije brinulo Dexa.”

Nisam odgovorio. Ali kako sam odlazio, mogao čuti tatu kako se smije.

105
 Padala je kiša i bilo je vrijeme zatvaranja što je moj posao danas. Privilegije
menadžera. Netko je morao da otići ranije, a onda je još netko morao isto, i ja sam bila
jedina koja je imala sve ključeve i mogla zatvori i račune i sustav za naručivanje. I
naravno ja sam bila jedina koja nije imala gdje drugdje biti. Patetično.

Dok sam zaključavala ulazna vrata, čučeći ispod male nadstrešnice koja me je
skrivala od kiše, telefon je zazvonio u mojoj torbi. Kopala sam po torbi tražeći telefon.

Luke.

„Hej,” rekla sam javivši se sekundu prije govorne pošte.

„Ne radiš?” pitao je.

Naslonila sam se na zaključana staklena vrata salona, sklanjajući se od kiše i ljudi

koji su prolazili pločnikom. Lukeovo uobičajeno lijeno otezanje je nestalo i zvučao je
skoro napeto. „Upravo sada završavam,” rekla sam, povlačeći ljetni džemper oko sebe.
„Zašto?”

„Jesi li gladna?”

Na sam spomen te riječi, želudac mi se stegao i zakrčio. Bilo je sedam sati i još
nisam večerala. „Umirem od gladi,” rekla sam.

„Pa, ja imam odrezak. I pivo.”

Moj želudac je opet zarežao. Riggsova kuća je imala pokriven trijem u pozadini s
roštiljem koji se činio kao bolji izbor nego gotova hrana iz zamrzivača u maminoj kući
dok ona radi do kasno. „Ti roštiljaš?” pitala sam ga.

Lukeov odgovor je bio ozbiljan. „Da. Jedan za mene i dva za tebe.”

„Ušuti, Luke.”

106
 „Em, budi iskrena. Možeš ih smazati kao nitko.”

Okej, u redu. Imala sam veliki apetit. Uvijek sam ga imala. To nije bilo sexy, ali
nije bio ni zločin. „Ne bi trebao to spominjati.”

„Prekasno,” Luke je rekao. Definitivno je bio napet; ovo i nije bilo neko
zavođenje. Ako je to bilo ono što je trebalo biti. „Odresci i pivo, Em. Jesi li za ili protiv?”

Bila sam tako za, ali sam željela da znam što je ovo bilo. Nikada me nije zvao na
večeru niti je čak spomenuo. Ovo je bilo nešto novo. Namjestila sam svoj glas da bude
lepršav i rekla: „Možda. Što se događa poslije odrezaka i piva?”

„Ti se skineš,” rekao je, „i namjestiš se na sve četiri na mom krevetu. I onda ćemo
vidjeti.”

Tako je prost, totalno prost. I neprikladan. Bila je to naša igra, ona u kojoj je Luke
gazda. Osjetila sam kako se tenzija završenog dana opušta i veoma sretan udar čistog
uzbuđenja dolazi kroz moje tijelo, smjestivši se ugodno između mojih nogu. Iščekivanje,
shvatila sam. Zato što bih s Lukeom sve učinila. Skroz bih.

Bila sam na mnogo spojeva na fakultetu i poslije. U lijepim restoranima, na

tulumima, u kinima. Nije bilo ništa pogrešno s bilo kojim od njih. Ali odrezak, pivo i
mogućnost da probam Lukeov kurac, po stoti put, mi je odzvanjao. Živnula sam odmah,
prestala primjećivati kišu i bolna stopala, moje grudi su postale tople ispod odjeće. Kao
da su njegove ruke već bile na njima.

Nisam znala što je to značilo, da se moje tijelo tako zapali zbog dečka kojeg sam
već znala tako dobro. Okej, poznavala sam njegovo tijelo bolje nego ostatak njega, jer
nismo mnogo pričali prije osam godina.

Ali jesmo nešto malo. Kada si u krevetu toliko često koliko smo Luke i ja bili, bilo
je neizbježno da postoji makar mala doza razgovora. Neobjašnjivo je razumio moje šale
i ja njegove. Također sam znala da je iznenađujuće ozbiljan za lošeg dečka s lošom
reputacijom. Kada sada razmislim o tome, jasno mi je da ni seks nije shvaćao olako. Iako
smo se samo zabavljali, nikad me nije tretirao kao nekog koga bi pojebao i odbacio. On

107
je naše zabavljanje shvaćao ozbiljno, na neki način. I odjednom sam imala plamteće
pitanje, ono koje mi nikada nije palo na pamet da pitam kada smo imali osamnaest.
„Mogu li te pitati nešto?” rekla sam mu.

„Naravno,” rekao je iako nije tako zvučao.

„Kada smo bili…. zajedno onih godina. Jesi li imao i druge djevojke? Ili sam bila
samo ja?”

Nastala je pauza, dovoljno duga da mi se stvori šupljina u grudima. Kako sam bila
nevina prije njega, bilo je prilično očigledno da nisam spavala uokolo. I samo sam…
pretpostavila da Luke nije. Ali nikada ga nisam ustvari pitala.

„Em,” Luke je rekao, a glas mu je očvrsnuo, postao nizak i bijesan. ”Ponekad si

tako jebeno nemoguća. Odrezak i pivo - to je ono što radim. Jesi za ili ne. Tvoj izbor.” I
prekinuo je vezu.

Nikada ranije nije to napravio. Bilo je potpuno nepristojno, spustio mi je slušalicu

usred moje napaljenosti i nazvao me jebeno nemogućom. Trebala bih biti ljuta. Trebala
bih ga nazvati i sve mu reći.

Ali očigledno da sam poznavala Lukea bolje nego što sam mislila, zato što sam
znala još nešto: nešto nije bilo u redu.

Pozvao me kod sebe na prljavi seks, sigurno. Shvatila sam da je samo pokušao
omekšati stvari radeći mi večeru. Pozvao me jer mu je potrebno društvo. Moje društvo.
Želio me tamo.

Za svo ovo vrijeme koliko ga znam, nikada nije to napravio. Da samo… pita da
mu pravim društvo. Kao što bi prijatelj.

Želio je prijatelja? Pa, dobro, dobit će ga.

Nisam bila ljuta. Bila sam za.

***
108
 Iako sam dobila svoj auto nazad i nisam uzela taxi, poduzela sam određene mjere
predostrožnosti. Parkirala sam kod obližnjeg trgovačkog centra iako je padala kiša, a ja
nisam imala kišobran. U stvari, trčala sam, ali kada sam stigla na pola ulice sam stala.

Policijski auto je stajao parkiran na ulici ispred kuće. Bez upaljenih svjetala i
sirene, samo parkirani crno bijeli auto u mraku. Mogla sam vidjeti obrise glava unutra,
što znači da su policajci u njima, samo sjede.

Sagnula sam se unazad prema živoj ogradi, preskočila je, tražeći svoj put kroz
korov iza posjeda, dok je moj mozak trčao. Što se događa? I koliko je sjebana ova
situacija? Vjerojatno sam poznavala dva policajca iz auta, s obzirom da sam tijekom
godina prisustvovala mnogim maminim poslovnim funkcijama. Ustvari, možda sam ih i
pozdravila, tko god da su, na maminoj ceremoniji prije neku večer. A sad se tu skrivam
da me ne vide, kao da sam kriminalac.

Bila sam neugodno mokra kada sam stigla do zadnje strane kuće, kose zalijepljene
za čelo i vrat. Stala sam ispod pokrivene verande i pokucala na zadnja vrata.

Vrata su se otvorila i Luke je stajao tamo u trapericama i majici, karirana košulja

mu prebačena preko majice, bosih stopala. Mrko me je gledao. „Koji kurac, Em?” rekao
je.

„Jesi li znao da je policija ispred?” pitala sam.

Uzeo me za ruku i uvukao u kuću, a vrata su se zalupila iza mene. „Jesu li te

vidjeli?”

„Ne. Koji vrag oni traže ovdje?”

Odmjerio me. „Mokra si.”

„Policajci bi vidjeli kišobran,” istakla sam.

„Sereš,” Luke je rekao. „Nemaš ga.”

„Dosadni su.”

109
 „Skini cipele i ostani tu.” Odšetao je do kuhinje koja je bila odmah kod zadnjih
vrata i vratio se s punom rukom kuhinjskih krpa. „Upozorio bih te, ali sam mislio da ne
dolaziš.”

Prešla sam jednom krpom preko lica, a drugom preko kose. „Što žele?”

„Uplašiti me i iznervirati,” Luke je rekao. „Prišao sam im i pitao ih, rekli su mi da

su tu samo zbog osiguranja. Onda su se samo parkirali i sjede.” Uzeo je nazad mokre krpe
i moj natopljeni džemper, koji sam umotala i predala mu ga. Ostala sam u trapericama i
vlažnoj majici. „Tu su jer sam išao posjetiti tatu u zatvoru danas.”

Prekrižila sam ruke na grudima. „O Luke, žao mi je.”

Slegnuo je ramenima, napeto. „Mislim da me nisu pratili, nego je sigurno neki od

stražara dojavio policiji.”

„Zašto? Što njih briga ako ti posjećuješ oca u zatvoru?”

„Tata je u nekim ozbiljnim sranjima i ostavio me je usred njih. Kako je on u

zatvoru, izgleda kao da sam ja nova vreća za udaranje.” Trepnuo je, vjerojatno se sjetivši
da priča o policiji Westlakea. „Oprosti.”

Uzdahnula sam i sklonila kosu s lica. Ovo je takav kaos. „Rekao si da imaš pivo.”

Uveo me u kuhinju gdje sam sjela na jednu od kuhinjskih stolica. Dešavao se

običan plan večere slobodnog momka: odresci, sol i biber, svježa štruca kruha, šest
limenki piva. Ništa pretjerano i bez povrća. Voda mi je krenula na usta.

Luke je uzeo odreske i dohvatio roštiljske hvataljke. „Odmah se vraćam.”

Stavio je odreske na grill i vratio se nazad. Otvorila sam svoje pivo i promatrala
ga, nadam se prikriveno. Nikada ranije nisam vidjela Lukea u kuhinji. Izgledao je
nevjerojatno dobro, naravno. Nije nosio kapu, a njegova tamna kosa je bila sva zbrkana.
Nije se nedavno šišao i s vlažnim vremenom imao je lokne. S tamnim naborima na svojoj
vilici i nevjerojatnim tijelom, bio je poprilično spektakularan. Da nisam bila toliko gladna
i žudjela za odreskom, mislim da bih odmah prešla na goli dio ako bi me pustio.

110
 Izgleda da nije primjećivao. Oprao je ruke u sudoperu, manžete njegove košulje
bile su podvinute na pola podlaktica. „Pa, pretpostavljam da je odgovor na moje pitanje
bio ne,” rekla sam mu.

Zatvorio je vodu. „Što?”

„Moje pitanje od ranije. O tome jesi li imao druge djevojke dok smo se ti i ja
viđali.”

Slegnuo je ramenima i obrisao ruke, ne gledajući me. „Stvarno ti moram slovkati?

Ne.”

Ignorirala sam olakšanje koje mi je ugrijalo grudi. „Mogao si samo tako reći.”

„Malo sam u iznerviranom raspoloženju.”

To sam mogla vidjeti. Odeš posjetiti oca u zatvoru, a kada se vratiš kući pronađeš
policiju parkiranu ispred tvoje kuće, to bi mnoge ljude ostavilo u iznerviranom
raspoloženju. „Okej, bilo je malo glupo pitanje. Samo sam shvatila da nikada nisam
pitala.”

Spustio je krpu na radnu površinu i nagnuo se gledajući u mene. „Je li to ono što
pitaš i za sad?” pitao je. „Hoćeš ekskluzivnost?”

Njegov pogled je bio pomalo divlji, stvarno nije bio u dobrom raspoloženju. Ipak,
njegovo pitanje je bilo toliko apsurdno da sam se nasmijala vjerojatno bih probudila
zvijer. „Luke Riggs,” rekla sam, „ako jebeš neku drugu ženu sad, nikada mi se nećeš
uvući u gaćice ponovo. Nikad.”

„A koga bih jebao?” Luke je pitao. „Ženu koja vodi pumpu i nema zube? Ili ženu
s druge strane ulice koja me gleda kao da sam pseće govno?”

To me je malo otrijeznilo. „Ti dobro izgledaš, Luke,” rekla sam. „Ženama se

sviđaš.”

„One samo to ne žele priznati,” odvratio je. „Suoči se s tim, Em, ja sam Riggs. To
je sve što ću ikada biti.”

111
 Odšetao je opet do vrata da okrene odreske.

Nikada ga nisam vidjela ovakvog, bodljikavog i spremnog na svađu, ali iz nekog

razloga to mi nije smetalo. Bio je iskren, pravi Luke. To što je vidio oca ga je vjerojatno
uznemirilo, s dobrim razlogom, tako da nisam vidjela razlog da skriva osjećaje. Nisam
bila adekvatna osoba za davanje savjeta u potiskivanju osjećaja.

Bez obzira što je bio ljut, spustila sam se sa svoje stolice, pronašla nož za kruh i
narezala ga dok je on roštiljao. Izvadila sam tanjure i čak pronašla i noževe za odrezak u
ladici, nisu bili upareni, ali će poslužiti. Pronašla sam rolu papirnih ubrusa koje možemo
koristiti umjesto salveta i malo maslaca u frižideru. Kada se Luke vratio po sol i biber
dodala sam mu otvoreno pivo.

„Hvala,” promumljao je i izašao.

Pustila sam ga da se krčka dok odresci nisu bili na tanjurima zajedno sa svježim
kruhom i maslacem. Sjeli smo na barske stolice, ne obraćajući pažnju na kuhinjski stol
koji je bio prekriven nepročitanom poštom.

„Želiš li razgovarati o tome?” pitala sam ga kada smo počeli jesti.

Slegnuo je ramenima, ali onaj bljesak ljutnje je prošao. „Moj otac je seronja,”
rekao je. „A i moj brat je.”

„Koji?”

„Dex,” rekao je. „Dex je seronja.”

Odrezala sam komad odreska. Bio je ukusan. „Išao si na ovaj mali put s Dexom?”

Luke je spustio svoju vilicu i masirao mjesto između svojih očiju kao da ga boli.
„Da,” rekao je. Nije želio objašnjavati.

„Hoćeš li razgovarati o tome?”

„Ne.”

112
 Okej onda. Ako on nije želio govoriti o činjenici da možda vodi posao svog oca s
ukradenim automobilima, onda nisam ni ja. Uzela sam još jedan zalogaj. „Tako, cijeli put
je bio odvratan, a onda si došao kući i našao policiju ispred. I sve je bilo toliko sjebano
da si pozvao mene.”

I dalje je masirao mjesto između svojih očiju. „Tako nešto.”

„Bio je to poziv na seks,” rekla sam, gestikulirajući svojom vilicom, „a i nije.

Shvatila sam to kada sam spustila slušalicu. Ponekad sam spora, Luke, ali shvatim.”

Spustio je ruku i otvorio oči. „Shvatiš što?”

„Želio si društvo,” rekla sam. „Htio si da dođem ovdje da se družimo. Seks je samo
šlag na torti.”

Njegov pogled je potamnio, trepereći po meni. Moja majica bez rukava je bila
vlažna kao i moja kosa. Nisam imala pojma na što mi liči šminka, ali vjerojatno nije bila
dobra. Također sam punila usta hranom, a on je ipak rekao. „Em, seks s tobom nikada
nije bio šlag na torti. Nikada.”

Moje tijelo je lagano zadrhtalo na tu izjavu: U redu onda! To je sve što mi treba!
Hajde da učinimo ovo! Ali sam ga ušutkala i rekla: „Želio si razgovarati sa mnom.
Priznaj.”

Bio je tih koji trenutak. Uzeo je komad kruha i prepolovio ga na pola u svojim
velikim rukama, pogleda usmjerenog na kruh umjesto na mene. „Smeta mi,” rekao je
polako i čisto, „što te nikada nisam mogao odvesti na spoj.”

Zamalo mi je ispala vilica, toliko sam bila šokirana. „Što?”

„Na spoj,” Luke je rekao ponovo. Spustio je kruh. „Nikada te nisam izveo. Uvijek
sam mislio da si od one vrste žena koje bi voljele tako nešto. Da se središ, da odeš na
neko lijepo mjesto. Nikada nisam mogao.” Naslonio se u stolici gledajući u hranu ispred
nas. „Ovo je bilo najbolje što sam mogao.”

113
 Samo sam buljila u njega, zaleđena. Iskreno sam bila tako iznenađena da sam
ostala potpuno bez riječi. Spoj? To je znači ovo? Spoj?

Prije sat vremena sam razmišljala da nikada nisam bila na spoju koji je nekako
poseban. Zašto sam onda kada je Luke spomenuo spoj, poželjela razbacati sve tanjure sa
stola kao u velikom filmskom trenutku i skočiti u njegovo krilo?

„Što?” rekao je mršteći se. Dugo sam bila tiha.

„To...“ pronašla sam svoj glas. „To je najljepša stvar koju si mi ikada rekao.”
Napravila sam pauzu. „To je najljepša stvar koju mi je itko ikad rekao.”

Okrenuo je očima, ali se njegova koža malo zarumenila. „Ponovo si dramatična.”

Uzela sam gutljaj piva i dalje ga gledajući. Bože, bio je divan. „Ne seksam se na
spojevima” rekla sam mu. „Zato me je Trevor Halbersen ostavio u srednjoj školi, sjećaš
se.”

„Njegov gubitak je moj dobitak,” rekao je.

„I koledž…” uzdahnula sam. „Seks na koledžu je bio tako kompliciran. Svi su

zaglavljeni između srednje škole i punoljetnosti. Nitko ne zna da li se samo zezaju ili
pokušavaju naći onog pravog i skrasiti se. Neki se žene i dobivaju djecu, a neki se samo
jebu okolo, svi ostali su u sredini i nikada ne znaš hoće li te netko pokušati oženiti ili će
te ostaviti za sat vremena.”

„Da?” Luke se vratio na svoj odrezak. „Je li te netko pokušao oženiti, Parker?”

„Ne.” Pažljivo sam promatrala njegovo lice, ali je bilo nemoguće pročitati ga.
„Nitko toliko ozbiljan.” I dalje ništa. Dodatno sam bocnula medvjeda, dodatno, jer nikada
nisam mogla stati. „Ne znam zašto, zaista. Cijeli sam paket - izgled, mozak, tijelo za
umrijeti. Netko je definitivno trebao pokušati mi staviti prsten.”

Sada je bio zabavljen, što me je navelo da se opustim. Izvlačila sam ga iz njegovog

napetog raspoloženja. „Misliš?” rekao je.

114
 „Naravno,” rekla sam. „Moja teorija je da me se mnogi muškarci boje. Jedan dečko
je prekinuo sa mnom jer je osjećao kao da me stalno razočarava.”

Luke se ustvari nasmijao na ovo, slab zvuk koji me je oduševio jer je zapravo
veoma rijedak. „Isuse, Em, što si radila tim dečkima?”

Nisam znala što da mu odgovorim na to. Bila sam teška prema dečkima s kojima
sam se zabavljala. Očekivala sam mnogo - sve ustvari. Očekivala sam lagani razgovor,
iščekivanje, razarajući seks, fizičku bliskost bez napora, a koja je u isto vrijeme i
uzbudljiva. Očekivala sam ludu energiju svaki put kada bi me muške ruke dotakle, dah
napetosti koji nikad ne popušta. Očekivala sam orgazme koji bi me natjerali da zaboravim
na sve ostalo u životu, ostavili me u trenutku i učinili život zabavnim.

Kao s Lukeom.

Otišla sam na koledž očekujući da će svaki momak biti kao Luke. I bila sam
užasno, strašno u zabludi.

Ali nisam htjela ništa od toga reći, pa sam umjesto toga rekla: „Nisu me zaposlili
na posljednjoj praksi jer su rekli da nisam dovoljno ljubazna.”

To ga je iznenadilo, njegove tamne oči su se podigle prema mojim. „Što?”

„Dali su mi pregled učinka i rekli da se ne smješkam dovoljno. Rekli su da imam

previše mišljenja i da pričam puno na sastancima. Pa mi nisu dali posao.”

Najgore je što su bili u pravu. Radila sam sve te stvari. Nije da sam mislila da sve
znam ili da sam se pravila važna. Bila sam samo ja. Unijela sam cijelu sebe, rekli su
previše. U korporativnom svijetu to je totalna sramota. Pripravnici bi trebali šutjeti,
izgledati lijepo i donositi kavu.

Trebala sam to shvatiti, poštovati nepisana pravila. Trebala sam promijeniti sebe
da bih dobila posao. Ali nisam uspjela čak ni to kada je moja karijera bila u pitanju.

„To je sranje, Em,” Luke je rekao. „Ne želiš raditi na takvom mjestu.”

Trepnula sam. „Nisam uspjela, Luke.”

115
 Slegnuo je ramenima. „Nisi uspjela biti korporativno odijelo. Pa što?” Dao mi je
dašak osmijeha, iskrivljen i pomalo tužan. „Ti si dobra djevojka, Emily, ali nisi nikada
bila tako dobra.”

Zato što sam bila s njim, na to je mislio. Ni jedna djevojka koja je tako dobra ne
bi bila s njim.

Ni jedna djevojka koja je tako dobra ne bi bila sada s njim, dok je policija parkirana
ispred njegove kuće, pod prismotrom operacije ukradenih automobila njegovog oca.

Opet sam imala osjećaj nelagodnosti želucu. Tako su stajale stvari, zar ne? Ja sam
bila dobra, a Luke nije. Samo što nitko tko je mislio da zna Lukea Riggsa nije vidio dečka
koji sjedi preko puta mene sada.

I nisam bila sretna na toj praksi. Otišla sam na koledž i vrijedno radila i pomislila
sam da ću odmah biti direktor. Umjesto toga, uopće mi se nije svidio korporativni svijet.
Da sam dobila posao, da bih dobila i plaću, ali sam znala u dubini duše da bih bila
nesretna.

Nešto se promijenilo u meni, napuklo malo. Nisam dozvolila sebi da mislim na

Lukea osam godina. Nisam dozvolila sebi da mi nedostaje. Ali je. Biti s njim sada, s
dečkom koji mi je bio prvi i zaista se potrudio da mi bude lijepo bilo je kao otvaranje
vrata koja sam zatvorila prije toliko vremena. Sve je bilo urednije sa zatvorenim vratima,
ali tu je bila cijela soba koja se nije vidjela.

Željela sam ga poljubiti. Kao što je i on to napravio, izluđujući me sa svojim ustima

i rukama na mojoj koži. Oduvijek mi je davao punu pažnju kada me je ljubio, kao da
nijedna žena nikada nije postojala. Išao bi polako ili brzo, duboko s jezikom ili davao
ljene poljupce duž mojih usta. Luke se mogao ljubiti satima bez seksa, znam iz iskustva,
dok smo se zabavljali, a bila sam nevina. To je bila jedna stvar koju sam znala o Lukeu
Riggsu: bio je šampion, prvoklasan u poljupcima, najbolji od najboljih.

Je li ljubio i druge žene tako? Nisam to znala i sada me nije ni bila briga. Mene je
zvao večeras, ja sam sjedila ovdje s njim dok je kiša šibala po prozorima. Meni je htio

116
prirediti pravi spoj. Znala sam ga tako dugo i toliko toga smo napravili, ali je ispalo da
Luke i ja imamo neka nedovršena posla.

Htjela sam da ih dovršimo. Morala sam.

Čak iako bi nas to oboje na kraju slomilo.

117
 Poslije večere, nebo je i dalje bilo crno i kiša je padala, policijski auto je i dalje
bio ispred. Pronašla sam Lukea kako stoji u dnevnoj sobi u prednjem dijelu kuće u mraku
i promatra parkirani auto kroz prorez na zavjesama.

„Neće otići,” rekao je nježno kada me je čuo iza sebe. Nije se okrenuo. Čak i u
mraku, bez da ga dodirujem mogla sam vidjeti napetost u njegovim ramenima, način na
koji se držao, stisnutu vilicu. Ovome se vratio: policiji koja nadgleda svaki njegov pokret,
zahvalnost Mikea Riggsa.

Možda je zaslužio. Nisam imala pojma.

Stavila sam ruku na njegovu, osjećajući njegove čvrste bicepse ispod majice. „Jesi
li znao?” upitala sam ga nježno.

Napravio je pauzu pa odmahnuo glavom brzo, pokret koji bi vam promakao da

niste gledali kao što sam gledala ja. „Nije bio u tom sranju kada sam otišao. Ne da sam
ja znao, svakako. A kada sam se vratio…” Gurnuo je ruke u džepove, i dalje gledajući
kroz prozor. „Nije me iznenadilo. Nije iznenadilo ni jednog od nas. Samo ne znamo što
jebeno da radimo.”

Prišla sam mu bliže, moje grudi su dodirivale njegova leđa, a ruka mi je krivudala
po njegovim ramenima. Zamalo se trznuo pod mojim dodirom i zapitala sam se je li ikad
itko tješio Lukea, je li se netko potrudio da bude okej. „Ništa ne možeš napraviti večeras”,
šaputala sam, oslanjajući bradu na njegovo rame. „Pusti ih neka sjede tamo na kiši ako
žele. Idemo.”

Nije se pomaknuo, ali kada sam pomaknula svoju ruku niže i zakačila je nježno o
njegov remen, okrenuo se i krenuo za mnom. Uz stepenice, mračnim hodnikom do
njegove sobe.

118
 Povukla sam svoju majicu, tako da sam ostala samo u čipkastom grudnjaku.
Povukla sam njegovu košulju, a onda i majicu, preko glave ispuštajući je na pod. Igra se
neće igrati večeras, poslije svega; nisam željela ni ja, a osjetila sam da ne želi ni on. Ono
što sam ja htjela večeras je bilo nešto sasvim drugačije.

Šakama mi je obuhvatio lice, a palcem prelazio preko linije vilice, ali ga nisam
poljubila iako sam to željela. Umjesto toga povlačila sam ruke preko njegovih grudi i
trbuha. Raskopčala sam njegov remen, zatim njegove traperice i spustila se na koljena.

Luke je zastenjao, mekan zvuk je skoro nalik boli, ali me nije zaustavio. Zaustavila
sam se na koljenima i izvukla njegov kurac, prelazeći preko njega dva puta, diveći mu se.
Onda sam stavila svoja usta na njega i nisam bila stidljiva. Dala sam sve od sebe.

Bio je dobar. Bio je ukusan. Luke je bio prvi dečko kojem sam ikada to napravila,
jedna od onih stvari koje sam eksperimentirala onog ljeta, vježbala dok nisam naučila. I
naučila sam. Prije nego što sam probala, mislila sam da je sam čin ponižavajući, ali je
realnost zaista bila potpuno drugačija. Realnost je bila da je Luke jebeno volio ovo, i dok
sam to radila posjedovala sam njegovu dušu i tijelo.

Duboko sam ga usisala, stežući dlanove na njegovim bedrima, ponovo je

zastenjao, ovaj put duboko iz grla.

„Em,” rekao je hrapavog glasa. Osjetila sam njegove ruke u svojoj kosi, nije me
gurao nego sklanjao moju kosu s lica, izvrćući je nježno u stisak. Znala sam da me gleda.
Davao je sebi jasniji pogled.

Uzela sam ga polako i lako. Cijelog do kraja i opet nazad, sisajući vrh. Pa ponovo
cijelog do kraja. Njegove ruke su se stegle u mojoj kosi, a bedra očvrsnula pod mojim
rukama, i potpuno sam se izgubila u njemu, očiju zatvorenih, srce mi je udaralo u galopu,
i mogla sam namirisati koliko je uzbuđen. Mogla sam čuti njegovo isprekidano disanje.
Ponekad mi je znao pričati dok sam to radila, prljave stvari, ali ovaj put nije rekao ništa.
Izgleda da sam ga ostavila bez riječi.

Zadržala sam spor i lak tempo jer nisam željela da brzo svrši. Moje bradavice su
bile čvrste u mom čipkastom grudnjaku i bila sam toliko mokra između nogu da je bilo

119
skoro neugodno. Izvukla sam ga iz usta i stavila ruku na njega, nježno ga stiskajući dok
sam mu lizala vrh, krv je pulsirala između mojih nogu i to je bio trenutak kada je izvukao
ruke iz moje kose i povukao me gore.

Bila sam bačena na leđa, na krevet. Nadvio se iznad mene očiju mračnih i divljih,
a tamna tetovaža je vijugala njegovom rukom. Stavio je šaku na moj trbuh i zakačio prste
za pojas mojih traperica.

„Osam godina, Em,” rekao je hrapavog glasa sve vrijeme gledajući u mene. „Osam
godina sam zamišljao tvoja usta na svom kurcu svaki put kada je neka druga žena to
radila.”

Požuda i bijes su ključali pod mojoj kožom i udarila sam ga u rame taman iznad
prsnih mišića.

„Jebi se,” rekla sam. Neka se jebe sa svojim spominjanjem drugih žena ovdje,
sada. Glas mi je napukao, što me je naljutilo pa sam ga udarila ponovo, jače.

Nije se ni trznuo, ni pomaknuo. Njegova koža je bila vrela na mjestu gdje sam ga
udarila, mišići čvrsti.

„Da,” rekao je, hrapavim glasom s nečim što sam prepoznala kao bol. „Jebao sam
druge žene. Što sam trebao raditi? Otišla si za svojim životom, svojom budućnošću, i
jedina stvar koju sam mogao napraviti je da sjednem u svoj auto i nastavim voziti.”
Otkopčao je moje traperice i povukao ih niz kukove zajedno s mojim gaćicama. Nisam
ga zaustavila. Samo sam ležala, gledajući ga, opčinjena. „Zamišljao sam te negdje na
koledžu kako se jebeš s nekim tipom. Svršavaš kao sa mnom. Možda mu govoriš kako
ga voliš. Možda se želiš udati za njega. I odlazio sam i nalazio neke žene da ih jebem, i
znaš što? To nikada nisi bila ti.”

„Luke,” rekla sam, a glas mi je pukao, ali ovaj put ne od bijesa.

Povukla sam traperice niz noge, bacajući ih. „Sjeo bih u svoj auto i otišao negdje
drugdje,” rekao je, izbacujući riječi iz sebe kao da bole. „Ali kamo god da sam otišao,
zamišljao sam istu stvar. I radio sam istu stvar ponovo. Želiš li znati kako priča završava?

120
Nisi ni tamo bila.” Naslonio se na svoje ruke i nagnuo iznad mene. „Nikada nisi bila ti.
To sam morao shvatiti. Da nikada nećeš biti ti. Nikada više.”

Zar se tako osjećao? To me je ubijalo - razbijalo. „Bebo, dođi ovamo”, rekla sam,
obuhvaćajući mu rukama grubu vilicu. „Dođi ovamo.”

Skinuo je svoje traperice i bokserice, a onda posegnuo u noćni ormarić i uzeo

kondom iz kutije. „Nikada nećemo uspjeti, Em,” rekao je, trgajući omot i spuštajući
kondom niz svoj veliki, debeli kurac dok su mu oči počivale na mojima. „Nikad neće biti
nas. Mi čak ni ne možemo zajedno popiti kavu.”

Bio je u pravu, ali zajebi to. Zajebi sve to. Podigla sam stopalo i spustila svako na
njegova gola ramena. „Dođi ovamo”, rekla sam ponovo.

I dalje me je gledao. Luke je promijenio poziciju, pomičući se naprijed, dolazeći

iznad mene, oslonjen čvrsto na svoje mišiće. Kako se pomicao, moje tijelo se savijalo,
otvaralo za njega s člancima na njegovim ramenima, bilo je ranjivo i vlažno. Pomaknuo
je svoje mišićave kukove i uklizao u mene, toliko duboko da sam povikala.

„Jebem mu,” rekao je, pomičući kukove ponovo i ulazeći još dublje. Bio je skroz
u meni, ispunjavajući me do točke boli toliko da sam voljela to. Leđima sam napravila
luk pokušavajući ga primiti još dublje.

Izvukao se i zakucao ponovo, ovaj put još jače i ponovo sam vikala čak se ni ne
trudeći biti tiha. „O moj Bože.“

Njegov glas je bio nizak kada se izvukao ponovo, spustivši veliku šaku na moje
koljeno. „Tako si jebeno vruća,” rekao je i zabio se u mene ponovo, jako.

Uzvikivala sam ponovo sa svakim njegovim zakucavanjem u mene. Možda su nas

policajci na ulici mogli čuti - nije me bilo briga. „Napravi to ponovo, Luke,” rekla sam.
„Bože da. Napravi to opet.”

Utisnuo se u mene. Moje tijelo je bilo potpuno njegovo, potpuno otvoreno,

njegovo vlasništvo. „Kriste, Em,” rekao je promuklo u moje uho. „Primaš me tako
duboko, i uvijek to jebeno voliš.”

121
 „Još.” zastenjala sam.

Njegova ruka je uzela moju i spustila je između mojih nogu. Njegovi prsti su ostali
na mojima dok smo zajedno prelazili ponovo i ponovo, a on me jebao duboko. Imali smo
onih godina raskalašen tinejdžerski seks u svakoj pozi, ali to je bilo drugačije od ovoga.
To je bilo istraživanje, igra. Ovo je bilo ozbiljno - Luke Riggs je bio muškarac, zvijer, i
jebao me najjače što može.

I svršila sam. Orgazam me potresao, krenuo iz duboka i krenuo prema van, i pustila
sam ga da me obuzme, prepustila sam mu se. Bio je tako žestok da nisam mogla udahnuti
i nisam imala pojma kakve sam zvukove ispuštala. Nije me bilo briga. Luke me je i dalje
dražio, njegova ruka je preko moje, dok se nije smirio i svršio, duboko u meni. Kada je
završio, spustio je moje članke sa svojih ramena, pa sam omotala noge oko njegovog
struka ne želeći ga pustiti.

Namjestio se na svoje laktove iznad mene i spustio čelo u udubinu mog vrata.
„Mislim da ćeš me ubiti” rekao je nakon minute.

I dalje ga nisam puštala. Sviđalo mi se da bude tu gdje je, njegovo veliko tijelo
preko mog, između mojih nogu, njegov kurac i dalje u meni. Suđeno nam je da budemo
ovakvi, on i ja. Kao da su naša tijela stvorena da budu zaključana.

Omotala sam ruke oko njegovog vrata, prošla prstima kroz mekani nered njegovih
lokni, prešla usnama preko grube, prelijepe linije njegove vilice. Ostao je miran, puštajući
me da radim što sam htjela. Je li mu itko ikada pokazao privrženost? Pa, ja ću sad.

„Luke” rekla sam uz njegovu kožu. „Odlučila sam nešto.”

Treptaj mišića njegovog tijela se osjetio pod mojim dodirom, trzaj. Kao da je
pomislio da što god da kažem da će biti loše. I shvatila sam da na taj svoj tihi način Luke
funkcionira. Pomislio je da će biti nešto loše i pripremio se za to.

Možda je ono što sam htjela reći bilo loše. To još nisam znala. Ali ću reći svakako.

Nagnula sam se do njegovog uha. Poljubila sam vruću kožu ispod njega. I onda
sam rekla: „Nismo gotovi. Nikada nećemo biti.”

122
 Tata je bio u pravu. Ukradeni auti su stizali zajedno s legalnim, od strane momka
koji bi dodao ključeve Velikom Jimu, vratio se u auto koji ga je čekao zajedno s još
jednim za volanom i odvezao se dalje. Momak, tko god da je bio, zadržavao se u radionici
najviše šezdeset sekundi.

Provalio sam do sada šablonu. Auto ispred kojeg sam sada stajao je bila obična
Honda SUV, dvije ili tri godine stara, srebrno siva. Tona je takvih na ulicama. Auto koji
se koristi za vožnju djece uokolo, možda, ili auto nekog momka koji ga koristi da iz grada
ode u svoju vikendicu.

„Gdje ih nalaze?” pitao sam Velikog Jima, koji je stajao pored mene. Obojica smo
bili u radnim kombinezonima. Ruke su mi bile prekrižene na grudima, a Veliki Jim je
sjedio na metalnom sanduku, pušeći cigaretu. Nitko se nije obazirao na zabranu pušenja.

„S raznih mjesta,” Veliki Jim je rekao. „S parkinga ispred trgovačkih centara.

Dugotrajni parkinzi na aerodromima su dobri jer danima nitko ne primijeti da ih nema,
ponekad i tjednima. Parking garaže su bile specijalnost tvog brata Jacea. Mogao je ščepati
pravo vozilo iz parking garaže - znao je sve mrtve kutove kamera. Jebeni je nindža taj
klinac.” Zavrtio je glavom i povukao još jedan dim cigarete.

Nisam mislio da bi Jace bio sretan da čuje koliko se dive njegovim vještinama u
krađi automobila. Bacio sam pogled tamo gdje se nalazio prozor. Vidio sam policijski
automobil kako prolazi dva puta danas. Policajci Nore Parker su željeli da znamo da nas
promatraju.

„Ovo je opasno,” rekao sam Velikom Jimu. „Zahvaljujući tati postalo je vruće.”

„Mike je zasrao kraljevski,” rekao je Veliki Jim, bacajući opušak na zemlju i

gazeći ga. „Ali sam dijete poslao na koledž s ovim parama. Ovaj posao ne ide nikuda,
sine.”

123
 Obišao sam oko SUV-a. Pogledao kroz prozore. Bio je u dobrom stanju, nigdje ni
ogrebotine.

„Torbe su na zadnjem sjedištu,” rekao sam.

„To je bonus,” odgovorio je Veliki Jim. „Žene ostave vrećice iz kupovine u autu,
auto je ukraden, Sretan Božić nama. Ljudi kojima prodajemo automobile to ne žele. To
je onda naše.”

„Znači, mi uzimamo njihove stvari, također?”

Veliki Jim se nasmijao. „Ti nisi navikao na ovo sranje, zar ne, dečko?”

Nisam ga pogledao.

„Jace je imao problem sa tim također,” veliki čovjek je rekao. „On bi izbacio stvari
prije nego bi ukrao auto. To je na neki način postao njegov zaštitni znak. Ali da
odgovorim na tvoje pitanje, da, mi krademo i njihove stvari. Pronalazili smo sve od
novčanika do nakita. To je laka lova, dečko. Lutrija.”

Obišao sam SUV, oči su mi i dalje na njemu.

„Siguran sam da ti je Mike rekao da odgovaramo nekim jako velikim ljudima,”

Jim je rekao. „Ljudima s kojima se ne želiš zajebavati.”

„Da,” rekao sam.

„Ti ljudi žele da se operacija nastavi, čak i bez Mikea. U stvari, inzistiraju na
tome.”

Po prvi put sam podigao oči i pogledao ga ispod šilta svoje kape. „Ti misliš da
planiram ovo zatvoriti?”

Veliki Jim se počešao po svojoj sijedoj bradi. „Mislim da razmišljaš o tome,”

rekao je. „Također mislim da je glupa ideja razmišljati o tome.”

„Nisam rekao da razmišljam o tome.”

Slegnuo je ramenima i pokušao se nasmijati. „Otvorena si knjiga, mali.”

124
 „Ne znaš ništa o meni,” rekao sam mu. „Ni jednu jebenu stvar.”

Trznuo se, ali mu se u očima prikazala naznaka uznemirenosti. „Znam da si bio

nezreo mladić bez mozga i s lošim ponašanjem.”

„Da, pa, nekada davno si i ti bio u pelenama, Veliki Jime. Nema razlike kakav si
čovjek danas.”

Veliki Jim je ustao, obrisao masne ruke o svoj kombinezon kao da skida prašinu s
njega. „Kažeš da si dovoljno velik čovjek da vodiš posao sada?”

„Kažem da ako odigramo glupo i policajci nas zatvore, svi ćemo biti unutra s
dragim tatom. I nitko više neće zarađivati. Možeš se pozdraviti sa školarinom za fakultet.”

Sada je bio red na Velikog Jima da prekriži ruke na svojim grudima. Bile su to
velike grudi. On je bio veliki čovjek. „Što ćeš učiniti povodom toga?” rekao je.

To je bilo pitanje. Bio je devetnaesti i kada sam jutros otišao do sefa u dvorištu
pronašao sam plastičnu vrećicu u njemu. Bila je puna para. Nismo imali sigurnosne
kamere - ideja da bi tata stavio tako nešto je bila smiješna - pa sam provjerio zapis s
alarma. Netko je unio kod alarma u dva i trideset sedam jutros i ponovo zaključao u dva
i četrdeset tri. Ostavljanje para je bio posao od šest minuta.

Pretpostavljam da su Veliki Jim i ostali dobili slične dostave. Jebeno nevjerojatno.

Bio sam Riggs. Sin Mikea Riggsa. Nikada sam trebao ići na koledž ili biti bogat
čovjek. Nikada nisam trebao imati jednu od velikih kuća na drugoj strani Westlakea i
poslati svoju djecu u najbolje škole. Nikada nisam trebao proputovati svijet ili ostvariti
neka znanstvena dostignuća. Trebao sam ostati ovdje u Westlakeu, u kući svog oca.
Trebao sam voziti svoj Charger i ako imam sreće izbjeći da napumpam Mindy Green,
koja je živjela dolje niz ulicu i već imala dvoje djece od dva različita muškarca. Našao
bih neku ženu koju bih oženio i živjeli bi od plaće do plaće polu zadovoljni. Ako bi imali
sreće.

Nismo gotovi, Emily Parker je rekla u mojoj glavi, i nikada nećemo biti.

125
 Ni o čemu drugome nisam razmišljao danima osim o Emily. Ništa osim ovog
sranja koje mi je prolazilo kroz glavu. Jer tu posljednju noć kada smo bili zajedno, stvari
su se promijenile za mene. Natjerala me je da shvatim da žena koju sam želio, koju sam
oduvijek želio je bila Emily Parker. Želio sam njeno tijelo i njen mozak, njen smijeh,
želio sam svaku kučkastu, bodljikavu stvar koja bi izašla iz njenih usta. Želio sam način
na koji me jaše i na koji cijedi moj kurac i to što ne misli da sam propalica. Želio sam
način na koji me gleda kao ljudsko biće umjesto još jednog od Riggs braće koji nikada
ništa neće postići.

Nisam trebao željeti ni jednu od tih stvari. Jer ja sam jedan od Riggs braće. Živio
sam u realnom svijetu. U svijetu gdje ja neću dobiti ono što želim.

Imaš problem ovdje, Riggs. Uspravi se.

Ovaj problem, ukradeni automobili problem, je bio povezan s Emily problemom.

Ne samo zbog činjenice da je njena majka bila ta koja me mogla uhapsiti. Bilo je zato što
su me oba problema ostavila s istim pitanjem: Uspravi se, Riggs. Što ćeš učiniti?

„Riješit ću,” rekao sam Velikom Jimu. „Riješit ću sve.”

„Policajci neće prihvatiti isplatu,” rekao je. „To smo već probali. Ta kučka Nora
Parker drži ih za muda. Svaki od tih momaka je čvrsto pritisnut.”

„Misliš da je kučka?” pitao sam.

„Ustvari mislim da je pička, ali i kučka može proći,” odgovorio je.

Izdahnuo sam. To su bili momci s kojima sam radio. Ti momci su radili za mene.
Riggs radionica je bila moja, i ovo su bili momci s kojima bih trebao raditi. Ovakav bi i
ja jednom trebao biti.

Moram li biti? Tata me ničemu nije naučio, i nisam imao nikakve uzore, fine
nastavnike ili trenere koji bi me naučili kakav da budem muškarac. Moja braća nisu bila
od pomoći jer su imala isti problem. Sada je Jace bio bivši robijaš, Ryan je napumpao
djevojku i sjebao svoju bejzbol karijeru, a Dex je jedva bio u svjesnom stanju. To se
dešava kada su dječaci s pogrešne strane grada odgojeni kao leglo podivljalih štenaca.

126
 Jedina osoba koja je bila dobra prema meni je Emily. Bili smo tajni i bili smo
prljavi i ja nikada neću biti netko s kim bi trebala biti viđena javno, ali to nije mijenjalo
činjenicu da je bila dobra. Vjerovala mi je dovoljno da mi dozvoli da joj uzmem nevinost,
što je za Emily bila jebeno velika stvar. Nije me sažalijevala ni prezirala i željela je biti u
mom društvu. Oduvijek sam znao da je to samo privremeno, da će otići, pa kad se to
desilo mislio sam da sam u redu s tim.

Ali sam proveo osam godina na putu ne želeći ništa; ni dom, ni stalni posao, ni
vezu s nekom ženom. To sam radio jer je bilo lakše ne željeti ništa nego željeti, a to nikad
ne dobiti. To sam radio, shvaćam sada, jer jedina stvar koju sam želio nikad nije bila
moja. Pa zašto onda željeti bilo što?

Nismo gotovi, i nikada nećemo biti.

Ono što je započeto kao neka prljava zabava je postalo nešto što nisam očekivao:
šansa. Mogućnost, možda. Ako sam je spreman prihvatiti.

„Riješit ću sve,” rekao sam ponovo.

Veliki Jim je zvučao zabrinuto. Vjerojatno je vidio kako školarina za koledž odlazi
niz odvod. „Mislim da ne možeš.”

Ipak nije bio u pravu. Policajci su bili jedan problem; kriminalci drugi. Mogu
riješiti oba

I moja braća će mi pomoći.

***
„Ne,” Ryan mi je rekao preko telefona. „Neću to raditi. Nema šanse.”

„Učinit ćeš to,” rekao sam mu. „Jace je već pristao.”

„Sranje, Luke. Lažeš.”

127
 Sranje. Jesam. Nisam čak ni pitao Jacea. Računao sam na Ryana, jer je bio bolji u
uvjeravanju druge dvojice od mene. „Okej, u redu, lažem. Ali Jace će sigurno pristati.”

„Da, dobro,” Ryan je rekao. „A Dex?”

„Dex će pristati kad budeš razgovarao s njim.”

Ryan je uzdahnuo. „Čovječe, pusti to.”

„Što?”

„Razgovarao sam s Dylanom.”

Čekao sam.

„Okej,” Ryan je rekao, po svoj prilici meni. „O čemu smo ono pričali? A da, o
tvojoj usranoj ideji.”

„Govoriš sranje pred djetetom ponovo.”

„Hvala, tata godine. Još uvijek nisam za.”

„Onda si u istom problemu kao i svi mi ostali. Zato jer imamo tjedan dana, možda
dva prije nego sve ovo eksplodira i svi odemo u zatvor.”

„Ja ništa nisam učinio,” Ryan je rekao. „Ja sam stalno u Detroitu.”

„Uzeo si pare od tate?”

Ryan je bi tih.

„One minute kada smo otišli u banku i nismo nazvali policiju, dio smo ovoga,”
rekao sam. „Svi smo.”

„Jebi ga, nisam pipnuo taj novac,” Ryan je rekao. „U ladici je. Ne mogu ga čak ni
pogledati. Mislio sam da ću biti u stanju da ga potrošim, ali prokletstvo.” Ušutio je. Znao
je isto kao i ja: svaki rizik, ma kako mali bio, bio je prevelik. Pogotovo čovjeku koji je
bio jedina stvar na svijetu sedmogodišnjem djetetu.

128
 „Onda ćemo to učiniti,” rekao sam, „ili ćeš pronaći nekoga drugog da odgaja
Dylana dok si ti u zatvoru.”

„Jebi se, Luke.”

Sada je ispred djeteta rekao jebi se, ali sam se suzdržao od ukazivanja na to. Bio
je u pravu, vjerojatno sam najgori mogući primjer za davanje očinskih savjeta. Izuzev
Dexa, možda. Dex je gori.

„Sutra navečer,” rekao sam. „Jesi li za ili ne?”

Ryan je uzdahnuo. „U redu, za sam. Samo da pozovem dadilju da vidim može li

pričuvati Dylana.”

„Imaš dadilju?” pitao sam.

„Naravno da imam dadilju. Imam treninge i vježbe i terapiju. Ne mogu ga pokupiti

iz škole svaki dan. Izgleda da pravi roditelji svaki dan kupe svoju djecu iz škole. Tko bi
rekao?”

„Ja ne,” rekao sam. Da je neki od nas spomenuo da tata dođe po nas, on bi mu se
sigurno nasmijao u lice.

„Ni ja,” Ryan je rekao.

„Je li dadilja zgodna?” pitao sam.

Htio sam ga samo malo bocnuti - bilo je potpuno prirodno, mali je Ryan pažljivo
napravio pauzu. „Dadilja je veoma draga žena”, rekao je. „Ima odlične preporuke i
obavlja jako dobro svoj posao,” bio je govor koji sam dobio kao odgovor. „Veoma dobro
pazi na Dylana koji upravo sjedi pored mene.”

„I ti definitivno ne spavaš s njom?” rekao sam.

„To je aktivnost o kojoj nismo razgovarali.”

„Još.”

„Malo je vjerojatno da će se desiti,” Ryan je rekao. „To nije baš najbolja ideja.”

129
 „Čekaj da vidim jesam li dobro razumio,” rekao sam. Uživao sam u ovome.
„Zaglavljen si sa zgodnom dadiljom koja radi za tebe svaki dan, a ne možeš spustiti ruke
na nju.”

Njegov glas je i dalje bio pažljiv. „To je prilično točno, da.”

„Pa, zovi dadilju i vidi je li slobodna sutra. Nakon toga zovi Dexa. Ja ću se
pobrinuti za Jacea.”

„Idi dovraga, Luke,” Ryan je rekao i spustio mi slušalicu. Ali će to učiniti. Već
sam znao da hoće.

Sljedećeg sam nazvao Jacea. Čuo je što sam imao za reći, i onda se na moje
iznenađenje složio. Ja sam za, rekao je. Ali mora doći autobusom iz Detroita. Morao bih
nabaviti auto za svog brata.

Prekinuo sam vezu s Jaceom i sa svim tim završenim, napokon sam nazvao glas
koji sam ustvari želio čuti, glas o kojem mislim cijeli dan. Prelistao sam po brojevima i
nazvao Emily.

130
 Westlake je bio tih u tri sata iza ponoći. Parkirala sam na maminom prilazu i izašla
iz auta najtiše što sam mogla, pokušavajući ne zalupiti vratima. Tiho sam okrenula ključ
u bravi i kliznula unutar kuće, skidajući sandale istog trenutka kad sam kročila unutra.

Na prstima sam se šunjala kroz hodnik prema stepenicama kada sam ugledala
figuru u kuhinji.

Mama je sjedila za kuhinjskim stolom u ogrtaču. Ispred nje se nalazila šalica s

čajem. Mala lampa u ćošku gdje se nalazio telefon, da imali smo ćošak s telefonom, je
bila upaljena osvjetljujući njeno lice. „Sjedi,” rekla je, koristeći svoje stopalo da pogura
stolicu preko puta sebe.

Prvo što sam osjetila je navala krivnje. Stare navike teško umiru. Onda sam se
sjetila da bih trebala imati malo dostojanstva. Podigla sam bradu dok sam prilazila
kuhinjskom stolu da sjednem.

Mama me je gledala jednu dugačku minutu, njen pogled je šarao po meni. Bilo je
očigledno: bila sam potpuno raščupana. Kosa mi je bila razbarušena, grudnjak mi je bio
u torbi, šminka je nestala, a usne su mi otečene.

Opet sam bila kod Lukea večeras. Nisam mogla odoljeti: željela sam ga vidjeti
više nego išta. Ponovo sam otišla na zadnja vrata u slučaju da policija prođe ispred. Ovaj
put nismo imali večeru jer smo oboje bili u istom raspoloženju: intenzivnom,
nestrpljivom i gorućem.

Zaskočio me odmah u kuhinji, povlačeći moju haljinu i spuštajući moje gaćice,

ližući me oslonjenu na kuhinjski pult. Kada sam svršila, okrenuo me i savio preko istog
tog pulta, njegov kurac je bio velik i grub u meni, a na uho mi je govorio prljave stvari.
Snažno se zakucavao u mene dok oboje nismo svršili, oznojeni i zadihani, ali nismo
razmijenili niti jednu riječ prije nego smo otišli gore u njegov krevet, a ja ga zajahala,

131
uvlačeći ponovo njegov kurac u sebe, nesposobna da ga se zasitim. Ponovo smo oboje
svršili, pa smo malo odspavali da bi me opet pojebao prije nego sam krenula kući.

Ukratko, jebali smo se i jebali i jebali, i bilo je slavno i napisano skroz po meni.

Za moju majku da to vidi.

„Dušo,” rekla je.

„Mama.” Glas mi je škripao zbog silnog vrištanja kod Lukea. „Imam dvadeset šest
godina.”

„Znam,” rekla je. Gledala sam u njeno lice i dobro slušala ton njenog glasa i nisam
mogla vidjeti neodobravanje. Umjesto toga, ono što sam vidjela bila je briga pomiješana
s još nečim. Bila je zabrinuta za mene.

Gledala sam u stol i šutjela. Zašto je bila zabrinuta za mene? Nikada joj nisam dala
razloga za to. Nisam bila divlja. Nisam bila droljasta. Ali samim tim što me je gledala na
taj način, automatski me navelo da razmišljam o tome što sam uradila pogrešno.

„Tretira li te lijepo?” Mama me tiho upitala. „Tko god da je?”

Pogledala sam je ponovo. Šali li se? O Lukeu smo pričale, iako ona to nije znala.
„Da, tretira.” rekla sam.

Mama uzdahne. Kosa joj je bila puštena i mada je bila umorna usred noći, znala
sam da je zgodna žena. I tata je dobro izgledao kad su se vjenčali. Lauren i ja smo bile
blagoslovljene genetikom. „Uvijek sam se nadala da ćeš pronaći nekoga,” rekla je.

Namrštila sam se. „Na što točno misliš?”

„Ti si nezavisnog duha,” mama je rekla. „Uvijek si bila. Nikada nisi bila od onih
djevojaka koje su stalno u potrazi za romansom. Misliš li da nisam primijetila?”
Nasmiješila se. „Imala si nekoliko momaka u srednjoj školi, ali ništa ozbiljno. Onda,
poslije malog Halbersena prestala si izlaziti na spojeve dok nisi otišla na koledž. I nije se
činilo da ti nedostaje sve to.”

132
 Buljila sam u nju. Pričala je o periodu kada sam bila s Lukeom. Kada nitko nije
znao. Mama je mislila da sam sama bila tada.

„Na koledžu je bilo isto”, nastavila je. „Rekla si nam za par izlazaka tu i tamo, ali
nikada nikoga nisi dovela kući. Nikada nisi bila ozbiljna ni s jednim.”

„Nisam bila,” rekla sam.

Mama je klimnula glavom. „Mlada si i imaš puno vremena. Ali ja sam tvoja majka
i ponekad se pitam da nisi mnogo usamljena. Smiješna sentimentalna stvar, znam, ali
oduvijek sam te željela vidjeti zaljubljenu. U nekog divnog, naravno. Nekog dostojnog
tebe.”

Mogla sam osjetiti da mi je vilica pala. Nikada u svom životu nisam imala ovakav
razgovor sa svojom majkom. Nisam imala pojma što da joj kažem.

Mama se nasmiješila. „I eto tebe”, rekla je.

Mislila je na ljubav. To je ono na što je mislila. „To je samo seks,” rekla sam riječi
automatski, ali kako su izašle iz mojih usta bile su lošeg ukusa. Naravno, Luke i ja smo
se upravo izjebali kao da nam je to životna misija, ali upravo sada sam bila sretna kao da
hodam po oblaku blaženstva. Postala sam ovisnik. Željela sam to raditi svaku večer, u
koje god vrijeme poželim i samo s Lukeom. Bio je moj. To je bilo ono što sam željela:
cijelog njega. Da bude samo moj.

To nije bio samo seks i nikada nije bio.

Mama je odmahnula glavom kao da čita moje misli. „To je točno ono na što sam
mislila,” rekla je. „Ti nemaš smo seks. Ti si izbirljiva. I dušo, izgled tvog lica sada. Znam
te od prve minute tvog života i mislim da te nikada nisam vidjela ovako sretnu.”
Posegnula je rukom preko stola i uhvatila me za zglob. „Sviđa mi se tko god da je.”

Jako sam trepnula. On je Luke Riggs, htjela sam reći. Riječi su bile tako blizu,
plivale su u dubini mog grla. On je Luke Riggs, i cijeli život si mi govorila da se držim
podalje od njega jer nije dovoljno dobar za mene. Ali je. On je jedini koji je.

133
 „Neću zabadati nos,” mama je rekla, puštajući moj zglob i naslanjajući se na
stolicu. „Znam da izgledam kao roditelj koji nešto ne odobrava, čekajući te usred noći.
Ali došla si već par puta kući ovako kasno i željela sam samo da znaš da znam. I kada
budeš spremna, zaista bih ga voljela upoznati.”

Ustala je i otišla, ostavljajući praznu šalicu od čaja na pultu. Nastavila sam sjediti
pod toplim svjetlom iz telefonskog ćoška, osjećajući kako se nešto veliko dogodilo. Nešto
značajno.

Čula sam kad su se vrata od mamine spavaće sobe zatvorila i kako je prošlo dosta
vremena u tišini znala sam da je zaspala. A ja sam i dalje sjedila na istom mjestu, sama,
razmišljala.

Prokletstvo. Prokletstvo. Kako sam glupa. Tek sad sam shvatila.

Mama je mislila da nikada nisam bila zaljubljena, ali nije bila u pravu. Bila sam
izbirljiva jer sam bila zaljubljena. Bila sam zaljubljena u Lukea Riggsa i dio mene je
uvijek bio.

134
 Večeri petkom u Westlakeu kada nije sezona nogometa nikada nisu bile naročito
divlje. Bilo je nekoliko mjesta u glavnoj ulici koja su imala svoje stalne mušterije: Fire
Pit, koji nije služio alkohol je bio za srednjoškolce; Irish Brogue za pijanice srednjih
godina (iako u Westlakeu nije bilo sigurno ni jedne kapi Irske krvi); White Martini koji
je težio da bude bar za ples/mjesto za muvanje i bio je uglavnom loš. I na kraju ulice,
propalo mjesto po imenu Barn, gde su odlazili okorjeli, ‘ne zajebavaj se sa mnom’ pijanci.

Ronny Red je bio jedan od tih ‘ne zajebavaj se sa mnom’ pijanaca, pogotovo otkad
ga je tata pokušao pregaziti. Sjedio je za masnim barom Barna, ispijajući pivo iz ne tako
čiste čaše, udišući znojan zrak i buljeći ni u što. Dok ja nisam ušao na vrata, a onda je
buljio u mene.

Oči su mu se širom otvorile, pomaknuo se u stolici. Ronny je imao oko pedeset

godina, rijetku kosu i lice koje je pokazivalo godine teškog pijanstva. Nosio je stare
vojničke hlače i flekavu majicu, i imao je gips na jednoj nozi.

Išao sam ravno prema njemu ne gledajući ni lijevo ni desno. „Ronny,” rekao sam.

Spustio je svoje pivo i poskočio sa stolice. „Moram ići,” rekao je šankeru i odšepao
od mene preko zagušljive prostorije prema zadnjim vratima.

„Ronny,” rekao sam, prateći ga, „ne ideš tako brzo.”

„Odjebi, Luke Riggs.”

Nastavio sam ga pratiti, lagano.

„Rekao sam da odjebeš,” Ronny je rekao ponovo. Nisam ga ni pipnuo, nisam ni

imao namjeru, ali mi nije promaklo da nitko od ljudi u Barnu uključujući i šankera nije
krenuo da ga spašava niti je rekao jednu jedinu riječ. Pustili su me da ga otpratim kroz
zadnja vrata dok su i dalje pili svoje pivo.

135
 „Nemam ti ništa za reći,” Ronny je vikao preko ramena dok je šepao niz hodnik
otvarajući zadnja vrata. „Samo se skloni od mene, Luke.”

„A ja?” Ryan je rekao. Stajao je odmah ispred zadnjih vrata Barna prekriženih
ruku i nogu. Iza njega je bio njegov auti, veliki, sjajni crni SUV. Na licu mu se vidio
osmijeh jer je uživao u ovome. „Hoćeš da se i ja sklonim?”

Ronny je nakratko zastao, a onda skrenuo lijevo kada je vidio Ryana. „Zvat ću
policiju,” rekao je brišući znoj s usta. „Misliš da neću. Vi Riggs dječaci ste ludi.”

„Ne, nismo.” Jace je izašao iz sjene usmjeravajući Ronnyja nazad prema SUV-u.
„Samo je Dex.”

„Da, jesam.” Dex se složio. Stajao je pored vozačevih vrata. „Uđi u auto, Ronny.
Želimo porazgovarati.”

Ronny nas je gledao dok smo stajali u krugu oko njega. Četvorica na jednog je
bilo možda pretjerano, ali smo željeli poslati poruku. Da sam sam prišao Ronnyju, otrčao
bi do auta i odvezao se bez i jedne riječi. Ronny je bio kukavica, ali je mogao biti zao
kada je stjeran u ćošak. Morao si pokazati silu da bi ga natjerao da se preda.

Pored toga, nismo ga htjeli prebiti. Toliko sam znao.

„Ozbiljno, čovječe, samo sjedi u auto,” rekao sam mu.

Ronny se uplašio. Odšepao je do SUV-a gdje ga je Jace smjestio na zadnje sjedište.

Jace je sjeo s jedne njegove strane, ja s druge, Ryan na suvozačevo mjesto, a Dex iza
upravljača. Upalio je SUV i izašao na Winchester ulicu.

„O čemu se radi?” Pitao je Ronny.

Ryanov SUV je bio velik, ali sam i dalje bio previše blizu Ronnyjaa, moja noga je
dodirivala njegovu. Bilo je neugodno, najblaže rečeno. „Imamo neka pitanja,” rekao sam.

„Ne znam o čemu. Mike me već pokušao ubiti. Samo želim da me ostavite na
miru.”

136
 Na prednjem sjedištu Dex je rekao Ryanu: „Znaš što kažu za ovakve SUV-e? Da
su pokriće za mali kurac.”

„Umukni Dex,” Ryan je rekao. „Za što, koji vrag ti voziš? Vjerojatno si napušen
kao zmaj.”

„Jer sam najstariji.”

„Pa, ogrebi mi auto i bit ćeš mrtav. Tada ću ja biti najstariji.”

Zatvorio sam oči na sekundu. Isuse. „Momci, usred nečega smo ovdje.”

„U redu.” Ryan je rekao. „Kako si, Ronny Red?”

„Ne tako dobro,” Ronny je rekao. Mirisao je na ustajalo pivo i očaj. „Moj zglob i
sve ostalo.”

„Da, to je baš loše,” Dex je rekao. „Veoma nepristojno od tate da te tako udesi.
Ali pretpostavljam da plaća svoju kaznu.”

Ronny se trznuo na svom mjestu. „Nisam ga ja poslao u zatvor. Nisam čak ni

pozvao policiju. Konobarica iz Barna je to učinila. Ona je sve vidjela. Ja bih se nekako
dogovorio s Mikeom, kao muškarac s muškarcem.”

Mislio je da smo se došli osvetiti. Kao da nas baš briga što je tata zatvoren. „Ono
što mi želimo znati je zašto,” rekao sam mu. „Zašto te pokušao pregaziti?”

Ronny je gledao u svoje krilo i nije rekao ništa.

„Samo nam reci,” rekao sam.

„Ne sjećam se. Mike je bio pijan. Samo je bio lud, to je sve.”

„Ryan,” Dex je rekao s prednjeg sjedišta, „sjećaš li se puta do starog kamenoloma?

Tamo nema nikoga u ovo doba noći.”

„Točno,” Ryan je rekao. „Ideš Petom ulicom, samo desno odavde gore. Skretanje
će se teško vidjeti u mraku.”

137
 „Tako je, sjećam se. Ronny, idemo na put.”

„Nemoj,” rekao je Ronny. Bio je zaista uplašen sada. Dex je tako djelovao na
ljude. U stvari ni ja nisam bio siguran hoće li nas odvesti u stari kamenolom po mraku. I
ako hoće, što će uraditi s Ronnyjem kada stignemo tamo.

„Samo nam reci,” ponovio sam. „Zašto te tata pregazio?”

Ronny je uzdahnuo i obrisao svoje znojne ruke o stare vojničke hlače. „Od nekud
curi,” rekao je.

„Curi?” ovo je bio Ryan.

„U organizaciji,” Ronny je rekao. „Ne samo u redovima. Glavešine na vrhu su

uhapšene. Ljudi koji vrte veliku lovu i znate, robu.”

To je vjerojatno značilo drogu. Ako je tata radio za veliku organizaciju onda je

krađa auta bila samo jedan njen dio. Velika lova je uvijek bila droga.

„Počinju paničariti na vrhu,” Ronny je rekao. „Nisu znali tko cinka policiji. Jedno
vrijeme je bila glasina da si to ti, Jace.”

Jace nije do sada ništa rekao na ovoj našoj maloj ekskurziji, ali se sada okrenuo i
pogledao u Ronnyja očima hladnim kao kocke leda. Nikada nisam vidio oči svog brata
ovakve. „Upravo sam odslužio dvadeset mjeseci unutra,” rekao je. „Redovno mi
pregledavaju sve šupljine i pišam u čašu službeniku za uvjetni otpust. I ti misliš da sam
ja cinkaroš?”

Ronny se ponovo trznuo. „Ne, čovječe, ne,” rekao je. „Ne mislim tako. Nitko ne
misli tako. Samo je bila panika, znaš, tražili su nekoga da ga okrive. I Dex je bio
policajac...“

„Dex nije policajac,” Jace je rekao, njegov glas je bio tako hladan da je čak i Dex
držao usta zatvorena.

„Naravno, naravno,” Ronny je rekao. „U pravu si Jace, u pravu. U svakom slučaju

to je bio samo trač. Bila su sva ta hapšenja. I jedne večeri, Mike se napio i odlučio da sam

138
ja taj koji cinka. Ja! Radio sam s njim šest godina, i obojica smo okretali pare, i odjednom
on odluči da sam ja taj koji priča s pandurima! Jebeno nečuveno.”

„Pa te udario autom,” rekao sam.

„Bili smo u Barnu, situacija se usijala pa smo izašli. Mike je bio veoma pijan. U
svojoj glavi je imao da sam to ja. Bio je uvjeren. Na kraju je ušao u auto, okrenuo ga,
naciljao ravno na mene. Nisam mogao vjerovati što se jebeno dešava. Pokušao sam
pobjeći, ali nisam bio dovoljno brz.”

Pogledao je u svoj gips.

Pogledao sam kroz prozor i vidio da je Dex skrenuo u Petu ulicu i vozi prema
kamenolomu. Bio je to put s dvije trake za nigdje koji ide iz Westlakea, bez osvjetljenja
i prepun rupa. SUV je tiho zarežao kako je Dex ubrzavao.

Ronny je također primijetio. „Što to radiš? Kamo idemo? Ma hajde, čovječe!”

Ovo nije bilo u planu. Dex je improvizirao, kao što je to činio cijelog života. Nisam
rekao da ovo ne bismo trebali raditi. I odjednom, nije me jebeno bilo ni briga.

Kada dolaziš s pogrešne strane ulice, moraš se vremena na vrijeme uvaliti u neko
sranje.

Zgrabio sam Ronnyja za ovratnik da bih privukao njegovu pažnju. „Imena,”

zarežao sam na njega. „Hoću imena od svih njih - ljudi s vrha, onih u sredini, svih. Želim
znati sve što ti znaš.”

„Ne mogu to napraviti,” Ronny je rekao. SUV je ubrzao i jako odskočio preko
ogromne rupe, i malo je nedostajalo da nam glave udare u krov. Naprijed, Ryan je psovao,
brinući o svom dragocjenom automobilu. S druge Ronnyjeve strane, Jace se okrenuo da
pogleda kroz zadnji prozor, provjeravajući da nema policije. Njegove oči su bile
zabrinute, a vilica stegnuta.

„Imena,” rekao sam ponovo Ronnyju, „ili će nas Dex sve odvesti u kamenolom.”

139
 „Juhu!” Dex je viknuo sa prednjeg sjedišta. Upravljao je malim prstom dok je
uzimao džoint iz džepa i palio ga, slatkasti dim je ispunio automobil. Ryan je zgrabio
volan od njega, ponovo psujući.

„Ovo je jebeno ludo!” Ronny je vikao. Znojio se kao fontana. „To su gangsteri!
Opasni ljudi! Igrate se s pogrešnim ljudima.”

„Dex” viknuo sam, „jesi li čuo ovo? To su opasni ljudi.”

„Jebeno sam prestravljen,” Dex je rekao, prelazeći sa SUV-om preko još jedne
rupetine, gurajući nas ponovo prema krovu. „Opasni jebeni ljudi!” vikao je „Opasni
jebeni ljudi!”

Počeo sam se smijati, nisam mogao izdržati. Dex je bio lud. Možda bi bilo
smiješno da te nije bilo briga što se voziš po rubu kamenoloma u posljednjim minutama
svog života, ali sam se ipak smijao.

SUV je prešao preko još jedne rupe i nešto je počelo klepetati u šasiji. Pomislio
sam da će Ryan puknuti, ali umjesto toga se okrenuo sa suvozačevog mjesta i uhvatio
Ronnyja za prednji dio košulje. „Sve sam ostavio klincu”, rekao je, njegove divlje oči su
buljile u Ronnyjeve prestrašene. „Svaki novčić. Jebe mi se za gangstere, također i mojoj
braći. Dex će nas sve odvesti u kamenolom. Kažem ti, on će to napraviti. Sada nam daj
jebene informacije.”

„Jace,” Dex je rekao. „Vidiš li neke policajce tamo?”

„Nema ih,” Jace je rekao. „Idi brže, Dex.”

„Da, gospodine,” Dex je rekao salutirajući rukom i gledajući u mrak kroz dim
džointa. Onda je dodatno ubrzao. „Je li to znak za kamenolom?” povikao je preko rike
motora.

„Bio je,” Jace je viknuo nazad. „Idi brže. Da padnemo brzo.”

„Okej! Okej!” Ronny je vikao toliko jako da mu je glas pukao. „Okej!” povikao
je ponovo. „Pričat ću! Pričat ću! Samo stani!”

140
 Zaista smo se približavali kamenolomu, to nije bila laž. Dex je vozio tamo
maksimalnom brzinom. Srce mi je lupalo, a dah bio kratak, ali adrenalin je bio toliko jak
da ništa drugo nisam osjećao. U tom trenutku, mogao nas je odvesti preko ruba kao što
je obećao, i vjerojatno bi samo otplovio u zaborav. Jedino bi mi bilo žao što više nikada
ne bih vidio Emily Parker golu u svom krevetu.

Ali Dex nije mogao ništa napraviti lako. Pritisnuo je kočnice i okrenuo volan,
zavrtjevši nas jako, bacajući šljunak i prašinu od ispod kotača prema gore. Izgledalo je
da okretanje traje i traje, a onda smo se zaustavili, SUV se ljuljao na svom okviru.
Slomljena ograda koja je okruživala kamenolom je bila zapetljana ispod našeg zadnjeg
dijela i nalazili smo se pod uglom jer je jedna zadnja guma bila ustvari preko ruba
kamenoloma, a njegov obod zagledan u crnilo ispod.

Ryan je i dalje držao Ronnyja za košulju. Jace i ja smo bili oslonjeni na vrata. Dex
se okrenuo i pogledao u Ronnyja žmireći ponovo kroz dim trave. Njegov pogled je bio
miran, mračan i prazan kao kod morskog psa.

„Pričaj,” rekao je.

Ronnyju nije trebalo više poticaja, počeo je govoriti. Govorio je i govorio.

Navodio imena. Rekao nam je sve što smo trebali znati i Ronny Red je znao mnogo više
nego je što bi netko pomislio.

Sada smo i mi to sve znali.

Kada je završio, dovezli smo Ronnyja nazad u grad i ostavili ga na parkingu ispred
Barna, tresao se i pokušavao povraćati. Dex je želio da ga ostavimo u kamenolomu, ali
smo ga bar jednom nas trojica nadglasali. Čak i Riggs mora imati neke manire, na kraju
krajeva.

„Povlačim riječ,” Dex je rekao kada je Ronny otišao i kada smo izašli iz Ryanovog
SUV-a na prazan parking ispred Barna. SUV je bio prljav, zadnji dio potpuno izgreban,
nešto je definitivno lupalo i jedna od guma je ispuštala. „Auto uopće nije loš. Ali ipak i
dalje imaš mali kurac.”

141
„Jebeno mrzim svakoga od vas,” Ryan je rekao.

Za Riggs braću to je bio oproštajni pozdrav.

Svi smo otišli kući.

142
 Rekli su da vreli toplinski val počinje, što je bilo rano za Michigan. Tek za deset
dana je 4. srpanj. Bit će ovo dugo, toplo ljeto.

Luke nije bio kod kuće u osam ujutro, iako sam lupala na zadnja vrata. Sjetila sam
se da imao običaj da ode na trčanje još dok je išao u srednju školu, rekao mi je da je to
jedina stvar koja bi ga mogla natjerati da ustane iz kreveta prije deset sati ujutro. S
obzirom da i dalje ima savršen izgled koji je imao i tada, pretpostavila sam da je tamo i
sjela na zadnju verandu da ga pričekam.

Bila sam u pravu. Pojavio se nakon petnaest minuta, noseći atletske hlače i majicu
na tregere koja je bila skoro crna od znoja. Bilo je već skoro 27 stupnjeva, bez daška
vjetra i zraka, Lukeova kosa je bila natopljena, znoj se presijavao na njegovim rukama i
ključnim kostima.

Zastao je od iznenađenja kada me je ugledao. „Em,” rekao je.

Gledala sam u njega dugu sekundu. Nisam mogla odoljeti. Glava mi je bila puna i
želudac me bolio, ali nikada se neću zasititi gledanja u Lukea Riggsa. Kada budem imala
devedeset i dalje ću voljeti gledati u njega. Bilo je vrijeme da priznam da je to to.

Zakoračio je na zadnju verandu, prilazeći mjestu gdje sam sjedila za starim stolom.
Dohvatio je ručnik s mjesta na verandi gdje ga je vjerojatno on i ostavio i obrisao lice dok
sam ga upijala. Mišićave noge, uski kukovi, trbuh kojem sam se divila i lizala ga prije
nekoliko dana. Te sexi ruke i sposobne šake, tetovaža koju dobro poznajem. Dio mene je
i dalje bio zapanjen da sam spavala s njim, izgledalo je kao da je neka fantazija koju sam
smislila tijekom noći za koju bih željela da je stvarna.

Pa sam natjerala sebe da kažem riječi. „Danas je taj dan.”

Prošao je ručnikom preko vrata. „Danas je koji dan?”

143
 „Dan kada će te uhapsiti,” rekla sam. „Policija Westlakea će danas napraviti raciju
u radionici. Imaju naloge i sve ostalo.” Ostao je tih, gledajući me tamnim očima, pa sam
spustila pogled na svoja koljena. „Čula sam mamu kada je sinoć pričala telefonom.
Zatvaraju te, Luke. Tvoju cijelu operaciju ukradenih automobila.”

Čuo je okrutnost u mom glasu kod posljednjih par riječi jer je rekao, „Moja
operacija ukradenih automobila?”

„To je ono što je, zar ne?” rekla sam, stavljajući ruke na koljena buljeći u njih.
„Mama kaže da je ti vodiš dok je tvoj tata u zatvoru. Ti i tvoja braća. Ona kaže da
najmanje pet ukradenih automobila tjednom prođe kroz radionicu. To je samo dio velikog
organiziranog kriminalnog kruga.” Vrtjela sam prstenje na lijevoj ruci prstima desne.
„Jedan od tvojih... zaposlenih je uhvaćen pokušavajući prodati ukraden sat. Sat je vodio
trag do auta koji je ukraden prošlog tjedna. Tako da znaju da je auto prošao kroz tvoju
operaciju. Tvoj čovjek je uhapšen. To je gotovo.”

Bio je tih, pa sam skupila hrabrost i podigla pogled na njega. Samo je stajao tamo
i gledao u mene, ručnik mu je i dalje bio u rukama. Nisam mogla pročitati sve u njegovim
očima, zbunjenost, bijes, možda naznaku povrijeđenosti. Ali to nije imalo nikakvog
smisla. Zašto bi bio povrijeđen?

„Bi li mi rekao?” pitala sam ga, puštajući riječi da lebde u mirnom, toplom zraku.
„Bi li mi ikada rekao što se događa?”

Sumnjala sam. Lauren mi je rekla na čemu mama radi i znala sam da Lukeov tata
nije dobar momak. Ali to je bio Mike. To nije bio Luke, bar ne u mojoj glavi. Luke je bio
drugačiji.

Ja sam pitala, a on mi nije rekao ništa.

Ali ovo, hapšenje, veliko policijsko hapšenje… Postalo je realnost. Luke isto to
radi. Ne samo njegov otac.

Lukeove oči su se skupile. „Tvoja mama istražuje radionicu mjesecima. Bi li mi

ikada pričala o tome?”

144
 „Kažem ti sada,” rekla sam.

„Da?” Prebacio je ručnik preko ramena i opet se umirio. „Zašto Emily? Zašto mi
to govoriš?”

To je bilo dobro pitanje. Provela sam veliki dio prošle noći potpuno budna,
razmišljajući. Trebala sam samo pustiti da policija stigne bez upozorenja, pustiti da Luke
i ostali budu uhapšeni kako i treba biti. Ono što se dešavalo je ilegalno, bilo je crno bijelo.
Trebala sam ostati po strani i pustiti da zakon odradi svoje.

Umjesto toga, ja sam ovdje.

„Ne znam,” rekla sam mu. „Pretpostavljam da sam ti htjela pružiti šansu da odeš
iz grada.”

Njegove obrve su se na to podigle. „Da napustim grad?”

Slegnula sam ramenima. Kako sam mogla znati kako kriminalci rješavaju te
stvari? „Pretpostavljam. Možeš sada napustiti grad i izbjeći cijelu tu stvar.” Naravno tko
bi želio to napraviti. Tko bi svojevoljno ušao u policijsku raciju?

„Stvarno?” Luke je rekao, ali to nije bilo pitanje. „Ti misliš da bih to napravio.
Sjeo u svoj auto i samo se odvezao.”

Namrštila sam se na njega. Nisam ponovila da je baš to napravio prije osam

godina. „Ići ćeš u zatvor ako to ne napraviš.”

„Da, vjerojatno si u pravu,” rekao je.

Postajala sam ljuta. Bio je jebeno opušten u vezi svega toga, kao da nije bilo važno.
Cijelu noć sam provela budna u agoniji, a za njega je to samo bio detalj. „Znači to je to?”
rekla sam dok se moja narav rasplamsavala u mom glasu. „Znači, nije te briga ako odeš
u zatvor kao i tvoj tata? Je li nekoliko ukradenih auta bilo vrijedno toga?”

„Ti misliš da sam spreman sve odbaciti zbog malo para?” Luke je rekao.

„Ne znam,” pukla sam, „jer mi ništa ne govoriš. Mi se samo jebemo.”

145
 Napravio je korak naprijed i mogla vidjeti da sam ga razbjesnila. „Onda ću ti reći.
Ovo je ono što se desilo. Tata me pozvao nakon osam godina i rekao da moram preuzeti
radionicu jer on ide u zatvor. Tako sam se vratio. Ispostavilo se da tata nije bio samo
usran kao roditelj nego je bio i kriminalac s karijerom, i pretpostavio je da ću biti
oduševljen da preuzmem posao. Svi momci koji rade u radionici su u tome. Novac koji
nisam tražio se već spušta u moje krilo. Bavio sam se kućom, poslom, braćom i s tobom
i morao sam donijeti neke ozbiljne odluke. A za to sam imao dva tjedna.”

Gledala sam u njega i dalje ljuta. „Da, Luke. To je puno posla. I nisi mogao
razgovarati sa mnom ni o jednom od toga?”

„Iskreno, Em?” mrko me je gledao. „Živiš sa svojom majkom. Trebao sam te

staviti u tu poziciju?”

Znala sam na što misli. Da sam znala što se dešava u radionici to bi me stavilo u
poziciju da nešto prešućujem mami. Ili da kažem njoj i izdam Lukea. U realnosti to bi me
stavilo u poziciju da biram između mame i Lukea.

Svakako sam bila u toj poziciji. I izabrala sam Lukea. Samim tim što sam sad
ovdje, upozoravajući ga, izabrala sam njega. I pored toga mi se sve to činilo kao uvreda,
bar meni.

„U redu,” rekla sam mu. „Ti nisi izabrao ništa od ovoga. Sranje. Sada možeš otići
grada i ostaviti sve ovo za sobom.”

„Misliš da bježim,” Luke je rekao, a prezir je kapao iz njegovog glasa.

„Da, mislim da bježiš!” Ustala sam razdraženo. „Ili ne. Ti znaš, briga me. Kako
sam vjerojatno suučesnik samim tim što sam ovdje, moram ići.”

Očešala sam se o njega na putu prema stepenicama verande. Nije me dodirnuo, ali
sam prošla dovoljno blizu da bih čula njegov tihi glas. „Svakako činiš mnogo za mene s
obzirom da se samo jebemo.”

Zastala sam i pogledala ga. Toliko sam ga silno željela dodirnuti da me je boljelo.
Samo da spustim dlanove na njegove grudi, osjetim njegovu vrelinu, otkucaje srca,

146
njegov udah i izdah. Dodirivanje njega mi je postalo toliko poznato kao da dodirujem
sebe. Provlačenje ruku preko njegove kože je bilo kao da dodirujem svoju. Dodirivanje
Lukea je bila tako jednostavna stvar za mene, tijelo o tijelo. Cijele razgovore smo vodili
samo našim rukama i njegovim dahom na mojoj koži. Odgovarali smo jedno drugom.
Oduvijek.

Ali kada sam ga pogledala, nisam imala pojma što će napraviti sljedeće. Hoće li
ili neće sjesti u svoj Charger i odvesti se ponovo, nastaviti voziti i nikad se ne osvrnuti.
Iskreno nisam znala.

Jesam li?

Morala sam održati neku distancu. Morala sam ostati čvrsta. Jer ovaj čovjek me
mogao slomiti, na jedan ili drugi način, i nisam znala hoću li ga ikada više vidjeti. I nisam
mogla dozvoliti da me ta pukotina otvori. Morala sam ostati jaka, cijela. Ostati ja.

„Sretno Luke,” rekla sam i otišla zadnjom stranom do auta. Posljednji put.

147
 Poslije toga, stvari su se odvijale kao što sam i očekivao. Odnosno, dovele do
sranja.

Nije bilo ni naznake da će biti dobar dan.

Već do podneva sam sjedio u maloj sobi, zagušljivoj i bez prozora, a klima uređaj
je šištao kroz ventilacijski otvor, donoseći jedva dah hladnog zraka. Sjedio sam na
plastičnoj stolici ispred malog drvenog stola na kojem se nalazila plastična čaša puna
vode. Bio je jebeno vruć dan, na onaj podmukao način, sa smogom obojenim oblacima
koji nijansiraju nebo i kada zrak miriše na pazuh. Ono što je trebalo ovom danu je jebena
oluja da otpuše sve skroz daleko.

Vrata sobe su se otvorila i policajac je ušao, srednjih godina i u uniformi. „Riggs,”

rekao je.

Pogledao sam ga. „Pozovi mi Noru Parker,” rekao sam.

Odmahnuo je glavom. „To se neće desiti.”

„Jesam li uhapšen?”

„Ne” rekao je. „Ali ti zaista, zaista, predlažemo da odgovoriš na neka pitanja.”

„Onda ti zaista, zaista predlažem da dovedeš Noru Parker. Ili ne odgovaram ni na

jedno prokleto pitanje.”

Izgledao je ljuto, ali nije postojalo ništa što bi mogao napraviti. Obojica smo to
znali. Okrenuo se i izašao.

Čekao sam, a voda se i dalje prelijevala niz stranice plastične čaše.

Na kraju je došla. Nora Parker nije nosila uniformu; bila je promovirana u čin van
nošenja uniforme, iako nisam imao pojma kakvi su policijski činovi uopće. Nosila je

148
svečane hlače i svijetlo plavu košulju, a njena kosa je bila vezana u pletenicu. Bila je
visoka i elegantna kao Lauren, ali su njene oči bile iste kao kod Emily, boja i oblik. Žudio
sam da gledam u te oči pa sam gledao i gledao.

Mi se samo jebemo.

Nora je izvukla stolicu preko puta mene i sjela. Nije izgledala zadovoljno što mora
razgovarati sa mnom, skoro da je bila bolno oprezna, dobro gledajući svaki detalj na
meni. Ona je bila ključni dio jer danas je veliki dan. Pitao sam se što je vidjela dok me je
promatrala kao što sam se pitao što je Emily vidjela kada me je gledala. Duboko u sebi,
mislim da nisam ni želio znati.

Spustila je blok papira i olovku na stol ispred sebe. „Zdravo, Luke,” rekla je. Njen
glas je bio drugačiji od Emilynog, smiren i melodičan. Ali ipak glas Parker žena s tom
čvrstoćom poput čelika.

„Policajko Parker,” rekao sam.

„Narednica, zapravo,” rekla je.

Ništa nisam rekao na to. Gledali smo se preko stola.

„Jesi li žedan?” pitala me, pokazujući na čašu s vodom. „Vruće je.”

„Vaša klimatizacija ne radi baš najbolje” rekao sam.

„Da, zaista bismo je trebali popraviti.”

Skoro sam se nasmijao na to. Skoro. Vjerojatno je to bila psihološka taktika.

Pokušavali su me preznojiti, doslovno.

Gledali smo se još minutu. Emilyna majka i ja.

„Treba li mi odvjetnik?” pitao sam je iako sam već znao odgovor.

„Želiš li ga?” odgovorila je. „Pretpostavljam da ga možeš nazvati, iako si ovdje

samo na ispitivanju. Nisi uhapšen.”

149
 Ne, nisam. Zato što nisu imali ništa zbog čega bi me uhapsili. Policija je došla u
radionicu baš kao što je Emily rekla da će doći. Došli su na prednja vrata s nalogom i
umarširali su unutra, cijeli tim. Bio je to impresivan posao.

Ali nisu ništa pronašli. Nije bilo ukradenih automobila u garaži, niti parkiranih iza.
Kada su mi predali nalog za pretres kuće, znao sam da ni tamo ništa neće pronaći.
Premjestio sam novac iz zadnjeg sefa i sakrio ga. Čak i da su znali kombinaciju, ne bi
ništa pronašli u njemu.

Tako da nisam bio uhapšen. Ali Tim Claver jeste. To je momak koji je pokušao
prodati ukraden sat u zlatari. Bila je to glupa ideja. Oduvijek sam znao da će ukradena
roba biti ta koja će dovesti do kraja cijele stvari.

Nisu me mogli uhapsiti jer nisu imali ništa za što da me optuže. Ali su me mogli
držati u ovoj sobi i preznojavati. Koliko god su htjeli, zapravo. U stvari, upravo sada bio
sam ok s tim. Zato što nisam htio izaći odavde i otići kući ili nazad radionicu. Nisam
mogao otići kamo sam želio.

Mi se samo jebemo.

Pogledao sam u papir i olovku ispred Nore Parker. „Snimaju li nas?” pitao sam.
Nije bilo prozora u ovoj sobi, tako da sam znao da nema prozirnog ogledala.

Malo se nasmiješila na to. „Ne,” rekla je. „Westlake je mala policijska stanica.
Nemamo budžet za tajna snimanja. Kada trebamo razgovarati s nekim, samo sjednemo
licem u lice i pitamo ih. Ako trebamo snimiti razgovor imamo snimač koji donesemo sa
sobom.”

Govorila je istinu, znao sam. Bilo je očigledno da u ovoj maloj sobi nema kamera.
Sve to iz Zakona i Reda, nije se zapravo dešavalo u Westlakeu.

Što je činilo ovaj razgovor privatnim. Pa sam rekao, „Viđam se s Emily posljednja
dva tjedna.”

Na sekundu je njeno lice bilo u šoku. Zatim je prepravila svoj izraz, zadivljujuće
pomislio sam. „Viđaš,” rekla je, izvlačeći riječ iz onoga što sam rekao.

150
 Nije postojao razlog da budem stidljiv. „Spavam s njom,” rekao sam.

Njen izraz je postao čvrst na to, ali me je pažljivo promatrala i vjerovala mi je.
„Znam da se viđa s nekim,” priznala je, majka iz nje se pojavila na sekundu. „Znači, s
tobom.”

„Sa mnom,” rekao sam. Sklonio sam pogled s nje i zagledao se u zid, ako ništa drugo da
saberem misli. Natjerao sam sebe da kažem ove riječi jer su bile važne. „Volim je,” rekao
sam Nori. „Zaljubljen sam u nju. Kako god želiš to reći. Ne bih trebao biti, ali jesam.”
Preuredio sam riječi kako bi me što bolje razumjela. „Želio bih biti ona vrsta momka koji
bi je zaslužio.”

Kada sam se ponovo natjerao da je pogledam, ponovo je imala svoj prirodni

policijski izraz lica. Ali mogao sam vidjeti kroz njega, samo pukotinu. Te riječi su joj
značile nešto. Malo, ali ipak nešto.

„Znam,” rekao sam joj. „Ja sam sin Mikea Riggsa. Nisam taj momak. I možda
nikada više neće htjeti razgovarati sa mnom. Ali i dalje stojim pri odluci da hoću biti taj
momak, momak koji je zaslužuje čak iako ne dobijem šansu. To je momak kakav hoću
biti. To je sve što želim biti.”

Namrštila se na mene. „Luke?”

„Zaista radite odličan posao,” rekao sam joj. „Vi i Vaš tim, s kim god da radite.
Na pravom ste tragu. Vaš čovjek unutra vam daje dobre informacije i uspjeli ste ih
uplašiti.”

Nora je trepnula. „Što?”

„Hapšenja su ih preplašila,” rekao sam. „Samo ih je natjeralo da promijene taktiku,

to je sve. Zatvorili su skladište u Meadowvale Aveniji. Ispraznili su sve jer su shvatili da
je to mjesto na koje ćete ljudi pokucati svaki dan.”

„Svjesni smo postojanja skladišta,” rekla je oprezno.

151
 Odmahnuo sam glavom. „Možete napraviti raciju kad god hoćete, ali ništa tamo
nećete naći. Sve su preselili u staru rafineriju šećera na Putu broj dva. Znate na koju
mislim?”

Učinila se pomalo iznenađena, ali je samo klimnula glavom.

„Rampa za utovar je sa zadnje strane,” rekao sam. „Tamo odvozimo automobile

kada završimo s njima. Veliki Jim uradi najveći dio posla, ali pretpostavljam da to već
znate.” Odveli su Velikog Jima kad i mene, i on vjerojatno sjedi u ćeliji, čekajući svoj
red za ovu vrelu malu sobu. „Čovjek koji nama dovozi automobile se zove Dave
Matthews, kao grupa. On radi u praonici automobila na Roosevelt Aveniji, onoj sa
sapunicom na reklami. Dostava automobila mu je posao sa strane. Vjerojatno je i sada
tamo.”

Nora je povukla blok papira prema sebi i napravila bilješku, a onda još jednu.
Pisala je cijelu minutu, a onda me ponovo pogledala. „Luke, gdje je novac?”

„Imali smo dostavu prije dva dana,” rekao sam. „Čovjek koji dostavlja novac se
zove Gus White. Veliki ćelavi čovjek. On radi za drugog lika koji se zove Dennis
Mitchell.” Vidio sam trzaj na njenom licu kada sam rekao ime, jer je znala tko je to. Bio
je jedna od većih riba u organizaciji. „Gus zna sigurnosni kod u radionici i ostavljao je
novac u sefu iza. Posljednja dostava je bila 150 tisuća, točno.”

„I gdje je sad tih 150 tisuća?”

„Pronašao sam Gasa Whitea i vratio mu ih. Rekao sam mu da ih vrati svom šefu.”
Slegnuo sam ramenima. „Što je ustvari napravio s njima, ne znam točno reći.”

Gledala je u mene šokirana. „Imao si sastanak s Gusom Whiteom lice u lice?”

„Imam svoje načine.” Dex je bio taj koji je pronašao Gusa i ugovorio sastanak,
koristeći neke svoje kontakte. Ali sam držao braću daleko od svega ovoga.

Gus je bio vrlo opušten po pitanju toga što sam mu rekao da više ne šalje
automobile u radionicu. Da izlazimo iz posla.

152
 Mogao je biti bijesan zbog toga. Mogao me čak i ubiti. Ali ljudi su uglavnom
opušteniji kada im vraćaš pare nego kada je obrnuto.

„Okej,” Nora je rekla. „Priznajem da je to impresivno. Ljudi koji vode staro

skladište - rafineriju šećera, mislim. Imaš li njihova imena?”

„Imam imena.”

„Isuse, ovo je kao Božić u lipnju,” rekla je. „Ispitivali smo Rona Ruvinskyja više
puta. Čovjeka koji sebe zove Ronny Red. Nikad nam ništa nije rekao.”

Slegnuo sam ramenima. Policajci nemaju ispitivačku taktiku kao braća Riggs.

„U svakom slučaju,” Nora je nastavila. „Ronny Red je napustio grad. Nitko ne zna
kamo je otišao. Također smo i tvog oca ispitivali prije nego je uhapšen jer je pokušao
ubiti Ronnyja. Sjedio je na toj istoj stolici četiri puta. Nikada nije imao ni jednu jedinu
stvar za reći nam.”

Prošao sam rukom kroz svoju kosu. „Da, pa, ja nisam on.”

„Počinjem to uviđati.”

„Ne, ne počinješ,” rekao sam. „Možda to nikada nećeš vidjeti. Nije ni važno,
zaista. Možda me nećeš morati nikada više vidjeti. A možda će mi Emily pružiti šansu i
bit ćeš zaglavljena sa mnom. To nije ni do jedno od nas dvoje.”

Namrštila se. „Luke, ako je voliš kao što kažeš…” Utihnula je.

„Što onda?” pitao sam.

Nora je zavrtjela glavom. „Dragi Bože, Riggs dečko,” rekla je nježno sama sebi.
Pritisnula je korijen nosa svojim prstima i zatvorila oči. „Od svih muškaraca na ovom
svijetu u koje se moja kći mogla zaljubiti.”

Moje srce je napravilo salto u grudima, ali sam i dalje bio tih. Čekao sam. Ako je
Emily bila zaljubljena u mene, mogao sam dugo čekati.

153
 I pored toga što je to bila uvreda, shvatio sam. Da ja imam kći bio bih iznerviran
da završi s momkom kao što sam ja.

Pa, to bi bilo jednostavno loše.

Nora je uzdahnula i otvorila oči. „Ako je voliš kao što kažeš, onda je ovo bila
prava stvar koju si napravio.” Uzela je svoju bilježnicu i olovku i ustala, krenuvši prema
vratima.

„To je sve?” natjerao sam riječi da izađu. „Slobodan sam?”

Okrenula se. „Ne vidim dokaze za bilo kakvu kriminalnu aktivnost s tvoje strane,”
rekla je - preko volje, pomislio sam. „Izgledaš kao dobar dečko koji pokušava napraviti
pravu stvar. Trudim se da nemam naviku zatvarati takve momke.”

Suzio sam oči i gledao u nju. „To zvuči kao sranje.”

„Stvarno?” rekla je hladno. „I je, malo. Provjerit ću svaki dio ovoga. Provjerit ću
tebe. Moji policajci znaju tko si i gdje si. Znamo što radiš. Ako pokušaš napustiti grad,
izdat ću tjeralicu za tobom prije nego što stigneš do Puta broj Šest.”

„Tako je bolje,” rekao sam. Odgurnuo sam se na stolici i ustao. „Idem iz ove
jebeno vrele sobe i idem kući.”

Nora je napravila pauzu i uhvatila moj pogled. „Reci joj,” rekla je tiho. „Emily
vjerojatno ne zna kako se osjećaš. Ona obično navuče tvrd izgled, ali iznutra je ranjiva.”
Onda se okrenula i izašla iz sobe.

154
 Nisam ga zvala.

Nisam ni namjeravala.

Od Lukea sam to jutro otišla u salon, vozeći auto koji je on popravio za jadnih sto
dolara. Možda je bio darežljiv jer mu nisu više trebali novci. Možda ih je imao u izobilju
od sređivanja ukradenih automobila u svojoj radionici. Možda je imao svežnjeve novaca
skrivene negdje, a više je pristizalo. Možda i njegova braća imaju također. Nisam znala,
zar ne? Ustvari nisam poznavala Lukea uopće.

Ali nisam mislila da je to točno. Nisam mislila da Luke ima gomilu ilegalnih
novaca sakrivenog negdje. Nisam mislila da bi došao kući i preuzeo posao svog lošeg
oca. Nisam mislila da bi sređivao ukradene aute danju, a spavao sa mnom noću. Mi samo
ne znamo što jebeno da radimo, rekao je ono večer kad je policija bila parkirana na prilazu
njegove kuće. Jedini put kada je sa mnom pričao o tome bar malo. Zvučao je razapeto.
Kao da bi mogao otići i u jednom i u drugom pravcu.

Pitanje je bilo koji je pravac odabrao?

Cijeli dan sam u salonu radila kao na autopilotu, jedva primjećujući išta oko sebe.
Kada sam došla kući mama nije bila tu. S velikim hapšenjem vjerojatno je radila do kasno.
Nisam se čula ni s Lauren; bila je zauzeta svojim životom. Kao i tata.

Prekopala sam frižider u potrazi za ostacima hrane i gledala TV sama. U glavi sam
zamišljala gdje bi Luke mogao biti sada. Opcija jedan: u zatvoru. Opcija dva: negdje
daleko, vozi svog Chargera s gepekom punim para. Bila je to šašava Hollywoodska slika,
ali sam je ipak imala.

Pokušala sam zamisliti i treću sliku, ali svaki put bi to bilo nešto grozno. Luke
upucan od strane policije; Luke nekako povrijeđen; Luke mrtav. Moj tih telefon je bio

155
pravo mučenje. Ako je Luke bio povrijeđen ili mrtav nitko me ne bi zvao jer nitko nije
znao da smo zajedno. Nitko ne bi znao da mi je stalo.

Negdje su stvari otišle u pogrešnom pravcu. Je li to bila moja krivnja? Njegova?

Od trenutka kada me je pokupio pored puta, bila sam kao na vrtuljku i to ne samo jer je
moj život bio u trenutnom kaosu. Da sam taj dan došla kući i rekla svima da je Luke moj
dečko, da sam dopustila da svi u gradu znaju, kao što znam da bih sada htjela, bi li se
stvari odvijale drugačije? Ili bi se sve desilo potpuno isto?

Podigla sam svoj telefon tisuću puta. Gdje si? Pisala sam ponovo i ponovo, ali
nikada nisam pritisnula pošalji. Zato što, što ako mi se ne bude svidio odgovor? Što ako
uopće ne odgovori?

Ležala sam na sofi dok su sati prolazili i prolazili. Ugasila sam TV, umorna od
pretvaranja da ga gledam kada nije bilo nikoga da ga prevarim. Sklupčala sam se na stranu
i ležala tako, mučnina mi je bila u trbuhu, a suze su padale na jastuk ispod mog obraza.

Nisam mogla ovo. Ovo je razlog zašto sam sve misli o Lukeu gurala u zatvorenu
sobu osam godina, zato jer sada sve boli. Pokušala sam stvarno pronaći nekoga tko nije
Luke. Dečka koji je normalan, nekoga tko ima posao i normalni odgoj, tko želi normalne
stvari, koji nije buntovnik i lutalica i vjerojatno kriminalac. Zato što sam oduvijek znala
da će biti teško voljeti Lukea, da će dovesti do teških odluka i da će te odluke boljeti.

Ipak sam ga voljela.

Ali nisam ga zvala. Zato što me mogao upropastiti.

Išla sam polako prema snu i posljednja misao koju sam imala prije nego sam
zaspala je bila da ne mislim da je Luke pobjegao.

Mogao je, ali nisam mislila da je. Mogu se kladiti u život.

I onda sam zaspala.

156
 ***
Probudila sam se na zvuk aparata za kavu. Okrenula sam se na sofi i vidjela da je
i dalje mrak.

Ustala sam i odšetala do kuhinje, gdje je bilo upaljeno svjetlo. Mama je bila tamo,
potpuno obučena za posao, točeći sebi šalicu kave. Sat na pećnici je pokazivao da je pet
ujutro.

Mama se okrenula i pogledala me. Zagledala se u olupinu na kakvu sam vjerojatno

ličila. „Dušice,” rekla je.

I pukla sam. Napokon sam pukla. „Što se dogodilo?” pitala sam, moj glas je pucao.
„Molim te, reci mi.”

Mama je srknula svoju kavu, gledajući me preko ruba. U tom trenutku bila je
mama i bila je i veoma dobar policajac u isto vrijeme. Uvijek je uspijevala u tome, da
bude i mama i policajac istovremeno. „Zabrinuta si za Lukea,” rekla je.

Zagledala sam se u nju.

Klimnula je glavom, srknula kavu ponovo. „Imamo puno tema za razgovor,” rekla
je. „Počevši od teme Lukea Riggs.”

„Je li dobro?” pitala sam.

„Posljednji put kad sam ga vidjela bio je dobro,” mama je rekla.

Natjerala sam riječi. „A kada je to bilo?”

„Jučer, u sobi za ispitivanja u stanici.” Gledala je u moje lice. „Jednog dana moja
djevojčice, saznat ću točno što si znala, i kada si saznala.”

Ovo je bila situacija koju je Luke želio izbjeći: mene koja moram birati između
mame i njega. Protrljala sam prstima obraze, osjetivši tragove od osušenih suza. „Znam

157
da je došao kući i saznao u što se njegov otac upetljao,” rekla sam. „Nije mi htio ništa
više reći. To je istina.”

Mama me je pažljivo promatrala, a onda ponovo srknula kavu. „Pokušao te ne

staviti između,” rekla je. „Zaista je pametan dečko. Nikada ne bih pomislila da Mike
Riggs ima sina koji je tako pametan. I da dobro izgleda.”

Zar mu je mama dala kompliment? To nije moglo biti. „Je li u zatvoru?” pitala
sam jer nisam više mogla izdržati da ne znam.

„Ne,” mama je rekla. Namrštila se na svoju šalicu kave ne primijetivši kako sam
odahnula. „U stvari bio je poprilično divan.”

„Divan?” nisam dobro čula.

„Da, znam,” mama je rekla. „Riggs momci su mnogo toga, ali divni nisu. Ali ja
sam dovoljno velika osoba da priznam da je sjedio u sobi za ispitivanja i predao mi
ogroman komad moje istrage. Ako je rekao istinu o svemu tome, vjerojatno ću dobiti
unapređenje. Na kraju krajeva učinio je moj posao mnogo, mnogo lakšim.”

Upijala sam ono što je govorila. Luke nije otišao i nije uhapšen. Rekao je mami
sve što zna.

Mogao je biti uhapšen. Ako je cinkao pogrešne ljude, mogao je biti ubijen. I dalje
može. Ali je ipak to napravio.

I rekao je mami za mene i njega. Morao je nešto reći, jer ona je znala.

„Što ti je rekao za mene?” pitala sam.

„Morat ćeš njega to pitati,” mama je rekla. „Ali znaš, nisam policajac bez razloga.
Po tome što je rekao i po tome kako ti izgledaš sada, rekla bih da se vas dvoje poznajete
malo više od dva tjedna. Jesam li u pravu?”

O Bože. Sve će izaći na vidjelo, sve. Uključujući i početak priče kada smo imali
osamnaest.

158
 I to me nije više plašilo. Umjesto toga, osjetila sam nalet nečega u grudima.
Uzbuđenja, možda. I malo nade.

„Reći ću ti sve,” rekla sam joj. „Reći ću ti cijelu priču.” Bez dijelova eksplicitnog
seksa. „Samo kasnije. Sada se idem oprati.”

„Da, i ja moram na posao,” mama je rekla. „Došla sam kasno sinoć i počinjem
rano danas. Vrijeme je da smjestimo loše momke daleko.” Nasmijala se. Njen brak se
može raspadati i život se može događati njenim kćerima, ali njen posao ju je uvijek činio
sretnom. Rođena je da bude policajac. Bila je jebeni heroj.

„Volim te, mama,” rekla sam puknutog glasa.

„I ja tebe volim, dušo.” Dotakla je moj obraz. „Pokušaj ga ne upropastiti. Mislila

sam ono što sam rekla. Zaista dobro izgleda.”

„Mama.”

„Ja sam policajac. Imam moć zapažanja. I ako vas dvoje uspijete, dovedi ga na
večeru.”

159
 Bio je prometan dan u Big Dou. Svih šest stolca su bile zauzete stalnim
mušterijama plus još dvije u dijelu za manikiranje. Gospođa Lepnicki je sjedila na bočnoj
sofi sa šalicom kave pored sebe, čitajući novine i čekajući da se neka od stolica oslobodi.
Zastupnica linije proizvoda za salone je bila tu prelazeći po inventaru koji bi mogli staviti
u zalihe za naredna tri mjeseca. Kako je to bila bitna odluka, Lauren je došla u na sastanak
i nas tri smo stajale kod recepcije, ja sam se javljala na telefon i pozdravljala klijente,
slušajući što Lauren i zastupnica pričaju kad sam mogla.

Želudac mi je krčao. Bila sam i previše uznemirena i umorna jutros da bih

doručkovala, a moj želudac je i za ručak još bio u čvorovima. Sada je bilo skoro vrijeme
večere i bila sam gladna. Osjećala sam se neugodno, sposobna da mislim samo na
osnovne stvari i ne mnogo više od toga. Trebala sam razgovarati s Lukeom, ali se posao
nije usporio za tako nešto. Posao nije stao zato što ja nisam znala na čemu sam s dečkom
u kojeg sam zaljubljena.

Lauren mi nije prestajala upućivati zabrinute poglede, mada je i ona izgledala

neugodno. Zbog razvoda ona i Vic prodaju kuću i bila je zauzeta čišćenjem, pripremom
za prodaju i bavljenjem s agentom za prodaju nekretnina, plus pronalaženjem gdje će
živjeti. Imala sam osjećaj da će biti u svom krevetu u svojoj sobi odmah pored moje u
maminoj kući vrlo uskoro. Barem ćemo zajedno biti ponižene.

Upravo sam spustila slušalicu ponovo i pokušala pratiti razgovor o suhim

šamponima kada se začulo zvono iznad vrata.

Dlake na vratu su mi se digle kao i onaj dan na benzinskoj pumpi. Nekoliko

razgovora je utihnulo od iznenađenja. Zastupnica proizvoda je prestala govoriti. Okrenula
sam se.

Luke je stajao tamo.

160
 Nosio je crnu košulju, traperice i čizme. Njegova tamna kosa je bila čista i
raščupana, a brada podšišana. Izgledao je veliko i veoma, veoma muževno usred salona,
a njegov pogled je bio prikovan za mene. Svi razgovori oko mene su utihnuli.

Osjetila sam kako nalet daha izlazi iz mene. Prošla sam oko recepcije bez
razmišljanja, ostavljajući ništa između nas.

„Emily?” Lauren je rekla.

Ignorirala sam je. Gledala sam u Lukea i ništa me nije moglo natjerati da pogledam
na drugu stranu.

„Jesi li dobro?” pitala sam ga.

Njegov pogled je palio po meni. Moja ljetna haljina i lagani kardigan zamalo nisu
nestali u dimu. Skupila sam prste u sandalama.

„Još uvijek sam u gradu,” Luke je rekao svojim niskim otezanjem.

„Vidim to,” rekoh.

„Mislila si da bih te jebeno ostavio?” Luke je rekao.

Iza mene u salonu, jedna žena je rekla, „Oh, slatka bebo Isuse.”

Mjesto je utihnulo; svi su gledali, slušali. Ispred prozora na vratima salona, ljudi
su prolazili ulicom. Bili smo u centru Westlakea. Luke i ja. U javnosti. Pun pogled.

„Žao mi je,” rekla sam. „Znala sam da nećeš pobjeći. Ja samo nisam znala…”
Bacila sam pogled preko njegovog ramena na ulicu gdje je policijski auto prolazio polako.
„Tko je to?” pitala sam.

Luke se nije ni morao okrenuti i pogledati. „Moja pratnja,” rekao je, „Ljubaznost
narednice Parker. Do sada su me danas pratili do banke i gledali dok sam točio gorivo.
Izgleda da ne žele da napustim grad.”

„Policija te prati okolo?”

161
 „Ja sam samo taj tip momka,” Luke je rekao. Kada sam se ugrizla za usnu i
pogledala ga, rekao je: „Jesi li u redu s tim?”

On je pitao je li to ono što želim. Je li on ono što želim. Kao da bih rekla da nije
dovoljno dobar i izbacila ga kroz vrata. Željela sam ga poljubiti i protresti. Minutu nisam
bila u stanju govoriti.

Iza mene u salonu, jedna žena je rekla: „Reci da si u redu s tim, dušo.”

„U redu sam s tim.” rekla sam Lukeu.

„Dobro,” Luke je rekao. Prišao je naprijed i zarobio me uz pult recepcije, njegove

ruke su bile s obje moje strane. „Smatram da ako policajci žele da znaju koji je moj posao,
mogu ga naučiti. Moj posao si ti.”

„Koji vrag,” Lauren je rekla iza mojih leđa. „Znala sam.”

„Prokletstvo, ženo,” jedna od mušterija je dodala. „Skoči u to. Ja bih.”

Moji obrazi su bili vreli, ali me nije bilo sram. Čak ni malo. Imala sam dobar
osjećaj. Poslije toliko skrivanja i pretvaranja da nismo ono što jesmo, osjetila sam da
nešto raste i leprša u mojim grudima. Sreća. Kao da sam konačno pokazala svijetu tko
sam zaista.

Stavila sam ruke na Lukeovu vilicu, osjećajući grubu glatkoću njegove brade.
Prošla sam do njegovog vrata, uvlačeći prste u preklop njegove kragne. Bio je visok i
topao i bitan i moj.

„Rekla sam ti da nismo gotovi,” rekla sam mu, pokušavajući zaustaviti glas da ne
pukne. „Mislila sam to.”

„Nikada nećemo biti gotovi,” Luke je rekao. Nagnuo se naprijed i poljubio me.

Uzvratila sam mu s jednom rukom oko njegovog vrata, uvlačeći drugu u njegovu
kosu. Podigao je ruke s recepcijskog pulta i stavio ih na moja leđa, približavajući moje
tijelo svom u trenutku kada sam otvorila usta. Žene u salonu su zviždale i vikale.

„Isuse,” Lauren je rekla.

162
 Zvono iznad vrata iza nas je zazvonilo i još jedna mušterija je ušla. „O moj,” rekla
je.

Prekinuli smo prije nego smo dali svima previše toga da vide, ali Luke nije skidao
svoje ruke s mojih leđa. „Jesi li gladna?” pitao me.

„Umirem od gladi,” rekla sam jer je znao da jesam. „Idemo na večeru.”

„Kamo?”

„U Ariju.” Bio je to lijep restoran tri ulice odavde, mjesto za spojeve na koje sam
oduvijek željela otići.

„Okej,” Luke je rekao. Spustio je ruke s mojih leđa i uzeo moju ruku u svoju
umjesto toga. Pogledao je preko mog ramena u moju sestru. „Emily odlazi sada,” rekao
je. „Neće se vraćati večeras.”

Okrenula sam se da vidim sestru s otvorenim ustima. Načinila je napor da ih

zatvori. Pored nje zastupnica prodaje je svoje ruke prekrižila na grudima uz osmijeh na
licu. „Okej,” Lauren je jedva rekla.

„O, i Luren,” rekla sam. „Trebala bih ti reći. Zabavljam se s Lukeom Riggsom.”

„Okej,” Lauren je rekla ponovo, a onda se dovoljno oporavila da suzi oči i pogleda
me. „Nazvat ću te kasnije.”

„Ne kasnije,” ispravila sam je. „Sutra.”

„U pravu si!” jedna od žena je povikala, a netko je aplaudirao. Napustili smo salon
i krenuli pješke prema Ariji.

Poslije osam godina, bila sam na spoju s Lukeom Riggsom.

I to je bilo jedino mjesto na kojem sam željela biti.

163
Dva mjeseca kasnije

Prolazio sam rukom po Emilynim leđima, crtajući prstima duž njene kičme. Koža
joj je bila vlažna od ljetnog znoja, ali je i dalje podrhtavala pod mojim dodirom.

„To je lijepo,” rekla je u jastuk, svojim opuštenim orgazmičkim glasom. „Misliš

li da nas je netko čuo?”

„Vjerojatno,” rekao sam, prolazeći prstima preko nje ponovo. „Glasna si, dušo.”

„Ne mogu si pomoći,” rekla je. „Znaš da mi se sviđa kada me saviješ tako.”

Sklonio sam kosu s njenog vrata, nagnuo se i poljubio njenu toplu kožu. „I meni
se sviđa kada sisaš moj kurac,” rekao sam u njeno uho, „ali ja ne radim takvu buku.”

Izmigoljila se. „Radiš više buke nego što ti misliš. Nadam se da Jace ima slušalice
za zaštitu od buke.”

Nasmijao sam se uz njenu kožu. Jace se iselio iz popravnog doma i sada živi u
kući za goste. Lijepo smo je sredili za njega, s novim namještajem. Gostinjska kuća je
bila odvojena i tiha, ali je prozor na spavaćoj sobi bio polu otvoren da bi ušao zrak, tako
da je moguće da se zvuk prenosio.

Glavna kuća je bila samo za nas, jer Emily je živjela sada ovdje. Nije nam trebalo
mnogo da odlučimo da se treba iseliti od svoje majke i preseliti kod mene. To se činilo
kao prirodan sljedeći korak i ispalo je savršeno. Dovoljno smo već vremena potrošili.

Stavio sam ruku na Emilyn kuk i prevrnuo je na leđa. Bila je oduvijek posebno
popustljiva kada bih učinio da svrši, pa me je pustila. Podupro sam glavu na svoju ruku i

164
gledao u nju. Bila je nedjelja popodne, najbolje vrijeme, po mom mišljenju, za lijeni,
vrući seks s mojom djevojkom. Kada sam mogao vidjeti svaki njen milimetar.

„Moraš raditi sutra?” pitao sam.

Zastenjala je nježno. „Da. Uzeli smo nove kemikalije za bojenje kose. Pošiljka
stiže u osam i moram biti tamo.”

Emily nije više samo vodila salon svoje sestre; bila je sada suvlasnik. Laurin
razvod je bio pri kraju, ali je rekla da je izgorjela u poslu i da joj treba još slobodnog
vremena. Emily s druge strane je bila prirodno rođena da vodi salon i voljela je to. Moja
djevojka je voljela biti sama svoj gazda.

Tako da su sestre napravile dogovor: Emily vodi salon, dok je Lauren više kao tihi
partner, pomaže samo kod velikih odluka. Emily uzima veći dio profita, ali Lauren i dalje
dobiva dio. Poslije šest mjeseci, ako se Lauren i dalje ne bude željela vratiti, Emily će
potpuno pripasti salon.

Bio je to dogovor koji je objema odgovarao.

„Što ćeš ti raditi?” Emily me pitala.

Prošao sam prstima preko njene gole ključne kosti. „Jace i ja idemo do radionice.
Pokušat ćemo ju srediti za otvaranje sljedećeg tjedna.”

Nakon hapšenja, zatvorio sam radionicu na neodređeno vrijeme. Svi koji su radili
tamo su ili uhapšeni ili su dobili otkaze. Nije bilo više ukradenih automobila koji dolaze
i polako je vrelina koja je dolazila od policije prolazila. Nora Parker je dobila svoja
hapšenja, dobila je zasluge, dobila je unapređenje.

I da, išao sam na večeru u kuću Detektivke Parker. Često. Dobro smo se slagali.
Zato što je bila Emilyna majka, a Emily mi je bila bitna.

Radio sam neke poslove sa strane u ova dva mjeseca da bih zaradio, popravljajući
automobile sam u zatvorenoj radionici. Ali Jace se vratio sada i trebao mu je posao. I

165
imali smo mušterije, one prave, koje su se htjele vratiti. I tko zna, možda ćemo naći i neke
nove kada otvorimo ako sve budemo radili kako treba.

Tako da smo radili na tome, Jace i ja. Sklanjali smo zbunjujuću gomilu papira i
stavili kompjuter u kancelariju radionice. Pokušavali smo shvatiti kreditne kartice i
prodajne poreze i sva druga sranja koja je tata uvijek završavao ispod stola. Uzeli smo
novu opremu i očistili radionicu, otarasili se starog govna koje nije radilo i samo činilo
da radionica izgleda usrano. Čak smo razmišljali da stavimo i novi znak.

Imali smo novaca, poslije svega. Bio je u sefu u Detroitu u kovertama s našim
imenima na njima. Ryan nam je dao svoju kovertu da je koristimo, a Dexov dio je nestao.
Shvatili smo da je najbolji način da iskoristimo tatine novce da sredimo njegovu prljavu
radionicu, potpuno suprotno od njegovih uputa.

Mi, braća Riggs, smo bili po zakonu, ali ne baš toliko po zakonu.

Emily je ustala s kreveta i otišla u kupaonicu. Gledao sam je dok je odlazila. Odnio
sam je maloprije tamo da se opere, jer smo odlučili da budemo bez kondoma, nešto što
ni s jednom ženom nikada nisam napravio. Bilo je drugačije i bilo je fenomenalno. Nema
boljeg osjećaja nego kad svršiš bez kondoma unutar svoje žene, iako nismo pokušavali
dobiti djecu. Ne sada, a možda nikada. Nismo žurili.

Kada je izašla, podigla je moju odbačenu majicu i obukla je na sebe. Sjela je na

krevet i prošla rukom kroz svoju raščupanu kosu. „Misliš li da je usamljen tamo?” rekla
je.

„Tko?”

„Jace.” Prošla je prstom preko tetovaže na mojoj ruci. „Tako je tih. Nema
prijatelje, djevojku. Radi i čita knjige. Čini se usamljenim.”

„Izlazak iz zatvora je težak, dušo,” rekao sam. „Mnogi momci se ne mogu ponovo
prilagoditi.”

Klimnula je glavom i dalje prelazeći mojom tetovažom. Zabrinutost se vidjela

između njenih očiju. „Možda bi trebao potražiti pomoć.”

166
 „I je”, rekao sam. „Šalju ga kod savjetnika. Ide tamo prekosutra.”

„Možda će to biti dobro,” odobrila je.

Povukao sam je za njeno savijeno koljeno preko posteljine prema sebi. „Brineš se
za moju braću?” pitao sam je.

Okrenula je očima i legla nazad na jastuke. „Samo Jacea,” rekla je. „Ryan i Dex
su beznadni slučajevi.”

Smijao sam se. Ryan je i dalje bio s Dylanom u Detroitu i nisam imao pojma gdje
je Dex. Kako je bila nedjelja popodne, vjerojatno je još spavao zbog sinoćnje zabave.
„Dobro,” rekao sam. „Jace je dobar, ali samo je jedan Riggs tvoj posao.”

Gledala je u mene s tim svojim divnim sivim očima i smiješila se. Zakačila je ruku
oko moga vrata. „Ti si moj posao”, rekla je.

„Da,” rekao sam. „Jesam.”

Onda sam je poljubio.

I bacili smo se na posao.

167