Professional Documents
Culture Documents
Dan izbora
Zadnje dvije godine Liz nije bila na blagdanskim zabavama koje su novine
pripremale. Hodajući stepenicama prema gore u jednom baru u centru
grada, kojeg su novine iznajmile za noć sa Haydenom, ona je shvatila da nije
puno ni propustila. Jeftine božićne dekoracije su ukrašavale prostoriju i bor
je bio smješten u kutu. Stol je bio popunjen sa pladnjevima božićnih slastica
i punčem. Većina ljudi, niti malo iznenađujuće, nije bilo prigodno obučeno.
Neki su imali upadljive džempere, ali Liz ih je definitivno sve nadmašila.
Imala je prevelik pulover koji je izgledao kao da je izašao iz bakinog
ormara, uparen sa božićnim drvcem, te sa svijetlećim lampicama i sa ručno
rađenim i obojenim figuricama i darovima. To je uparila sa uskim crnim
tajicama i Rudolph teniskim cipelama koje je nabavila na dječjem odjelu.
Vrpca sa zvončićima joj je bila omotana oko njenog vrata, te je čak imala
nekoliko plastičnih crvenih i zelenih mašnica zataknutih u kosi. Victoria joj
je u šali rekla da izgleda kao bomba koja će svaki čas eksplodirati u božićnom
djelu u Walmartu.
Ljudi su se migoljiti oko stola za hranu i bara koji je bio na susjednom zidu
ili su čudno plesali na božićne pjesme koje su svirale kroz zvučnike. Liz je
pokupila Massey koja je razgovarala sa ostatkom Washingtonskog
odjeljenja. Gestikulirala je svojoj očaranoj publici. Tristan je bio sakriven u
čošku radeći na svom laptopu. Taj mali je ozbiljno trebao neku stanku ili bar
piće. Liz je uočila da Bradyjeva sestra, Savannah, nije još stigla, te je ispustila
mali uzdah olakšanja. Nije joj smetalo da ona i Savannah rade zajedno u
novinama, ali podsjetnici na njenog brata Bradyja su bilo dovoljno teški iako
nije bilo prvi put da je Liz izašla u javnost sa Haydenom.
„Hayden! Liz!” Meagan je rekla, zureći prema njima da ih pozdravi. Imala
je kričavi džemper koji Liz nije mogla niti opisati. Bio je kao eksplozija
crvenog, zelenog i bijelog glitera u nasumičnom dizajnu koji je bio i
zastrašujući i teško za gledati bez žmirkanja.
„Hej Meagan,” Hayden je odgovorio ljubazno. „Odličan posao sa
zabavom ove godine. Mislim da je puno bolja od prošle godine.”
Liz je bila uvjerena da je bio samo ljubazan. Tipično za Haydena.
„Liz, tako si slatka. Drago mi je da si se tako obukla. Brinula sam se da ću
biti jedina,” Meagan kaže sretno.
„Hvala. Mislila sam da će više ljudi biti ovako obučeno,” rekla je Liz. „Bar
su neki ljudi ovaj put to napravili. Prošle godine sam bila samo ja i još njih
par. Pretpostavljam da je Calleigh rekla svima da se ona neće tematski
obući... pa nije ni nitko drugi,” rekla je Meagan slegnuvši ramenima. Zatim
se, čini se, brzo ispravila. „Ništa protiv Calleigh, naravno. Izgledala je
fenomenalno kao uvijek! Volim je!”
„Pa, hvala ti šta si sve ovako skupila,” Hayden je rekao. Liz je podigla
pogled prema njegovim licu kada je čula naprezanje u njegovom glasu.
Huh. Stvarno, šta se događa između Calleigh i Hayden? Rekao je da su on
i prekrasna reporterka kratko bili u vezi i da je to završilo. Liz ga nikada nije
dalje ispitivala od toga. Štogod da su bili, očito je da nije bilo nikada za
javnost, jer je ona bila sigurna da bi to primijetila. Možda bi ona našla
vremena da ga pita nešta šta je ne bi napravilo kao da je ljubomorna. Znači...
nikada.
Hayden je omotao ruku oko njenog ramena i usmjerio ju je dalje od
Meagan. Nisu napravili ni dva koraka i već im se Massey našla na putu. Bila
je na kraćoj strani sa plavom kosom do ramena. Tvrdoglava djevojka iz
sestrinstva koja je čak nosila na božićnu zabavu svoja pisma.
„O moj Bože! Pogledaj vas dvoje! Tako neodoljivo slatki. Ne mogu se čak
ni boriti sa tom slatkoćom. Pa, drago mi je da vas dvoje više ne skrivate svoju
vezu,” Massey je rekla hvatajući Lizinu ruku i vukući ih u središte grupe.
Massey je ranije rekla Liz prošlog tjedna da se neće tematski obući, jer nije
htjela nositi šareni pulover koji je bila dobila za sestrinsko noćno druženje.
Nije mogla biti uslikana u tome jer bi mogla umrijeti. Liz se samo smijala.
Oh, problemi zbog aktivnog društvenog života.
„Hej svi, zar nisu Hayden i Liz najslađi par ikada?” Massey je pitala
odmah u startu.
Liz se nasmijala, boreći se sa crvenilom neugodnosti koje se pojačavali na
njenim obrazima. Hayden ju je samo povukao sebi bliže. Iako ga nije
pogledala, bila je sigurna da se smješkao. Prije je možda bio nervozan zbog
reakcije drugih ljudi, ali ne sada. Upravo sada je bio u svom elementu. Ovo
su bile njegove novine. Ovo su bili ljudi sa kojima je radio, ljudi koji su radili
za njega. Četiri godine je dobivao njihov respekt. Hayden je osvojio ovu
grupu sa ničim više nego osmijehom.
Totalna kontrola koja je izlazila iz njega je povukla tenzije ravno iz njenih
ramena. Zašto ju je bilo briga šta ovi ljudi misle? To je bila njena veza, ne
njihova. Ona i Hayden su mjesec dana svoju veze držali u privatnosti. Iako
su se pogledavali u u uredu i napuštali ured u isto vrijeme, ovo je bilo
njihovo prvo službeno pojavljivanje. Liz je samo trebala uvjeriti samu sebe
da to nije poljuljalo njenu profesionalnost na poslu i očito da su svi već znali.
Ona je trebala raščistiti stvari sama sa sobom.
Ona nije neka djevojka koja se krije iza muškarca. Željela je biti urednik
sljedeće godine, a onda bi trebala dobiti isti respekt koji sada ima Hayden.
Liz se naočigled uspravila, ignorirajući zvončiće koji dolaze iz njene ogrlice.
„Hvala za to, Massey,” rekla je Liz.
„Samo vas je lijepo vidjeti vani,” Massey je rekla.
„Nije kao da već niste svi znali,” Hayden kaže.
Cijela grupa je slegnula ramenima i sakrila svoje osmijehe iza svojih pića.
„Pa, vi niste suptilni,” odgovori Massey.
Hayden se nasmijao i prošao rukom kroz svoju plavu kosu. „Zašto bi
ikada uopće poželio sakriti Liz? Samo je pogledaj.”
Podigla je pogled prema njemu i progutala. To je sve što je ikad bila sa
Bradyjem - sakrivena - i to joj je pokidalo srce na milijune sitnih komadića.
Ali obožavanje na Haydenovom licu joj je bar na trenutak zaustavilo
destrukciju i, čini se, zavilo ranu.
„Ok. Moj Bože, skužili smo. Ne trebate toliko skakati jedan po drugome,”
Massey je izustila. „Čovječe, nađite sobu ili tako nešto.”
„Nemoj biti ljubomorna Massey,” Liz kaže.
„Uopće nisam ljubomorna, ali možemo li na trenutak razgovarati malo o
ovoj preslatkoj odjeći?” Massey je pitala. I sa time je tenzija o vezi Liz i
Haydena nestala.
Ništa ne možete vidjeti ovdje, ljudi. Prošećite.
Liz se približila Massey, koja je očito bila super ljubomorna zbog Lizine
ogrlice sa zvončićima. Brzo je predala ogrlicu Massey da je nosi umjesto da
ju je zadržala cijelu večer. Zatim je Liz krenula do Tristanovog stola
pokušavajući ga nagovoriti da izađe iz svog čoška. Piljio je u njene velike oči
i izmijenio sa njom nekoliko riječi o zabavi, govoreći joj da se super zabavio.
Nije ga mogla nagovoriti da napusti svoj stol, iako je ubrzo nakon što je
odšetala od njega, on nastavio da radi na svom laptopu.
Činilo se da vrijeme leti, a Liz je od početka znala da se stvarno super
provela. Njena anksioznost je bila nepotrebna. Kao da je poželjela da je bila
na ovim zabavama i prije dvije godine. Bilo kako bilo, lijepo je bilo se družiti
sa svojim prijateljima i kolegama i opustiti se malo za promjenu nego da je
stalno u nekakvoj stisci zbog rokova.
Hayden je isto bio blizu, nikada predaleko, ali nikako bi preblizu. I...
osjećaj je bio ispravan.
Soba se utišala kako je Hayden zamolio sve za pozornost sa mjesta gdje je
stajao. Bez imalo razmišljanja ona se pomaknula da stane pokraj njega i on
ju je jako stisnuo za ruku.
„Pozdrav svima! Puno hvala što ste došli na godišnju blagdansku zabavu.
Nemam neki dugi govor ili tako nešto, ali samo želim svima zahvaliti za sav
vaš rad i predanost poslu ovog semestra. Svi ste dali sve od sebe baš onoliko
koliko je bilo potrebno da se novine podignu na veću razinu na fakultetskom
novinarstvu,” Hayden je rekao masi koja je aplaudirala.
Liz mu se nasmijala. Osjetila je poznato uzbuđenje koje joj se razlilo tijelom
zbog tih riječi. Bila je ponosna. Ponosna na Haydena, ponosna na novine,
ponosna na sve što su postigli. Bila je dio nečega vrijednog.
„Znam da nikada ne bih mogao stajati ovdje danas i pričati o toliko puno
postignuća da nije bilo nekoga od vas. Od naše trojke zaduženu za
kampanju, na polugodišnjim izborima, pa do naše kolumne, zabavljali smo
studente, pa sve do fotografa za novine, bilježili smo aktivnosti u kampusu,
mi smo srce sveučilišta. Imamo samo jedan tjedan što nam je ostalo od ovog
semestra i znam da će ispuniti sva moja očekivanja za novine. Ne mogu čak
ni dočekati sljedeći semestar koji uvijek donese nove ljude, nove izazove i
nove prilike za sjati. Pa eto, hvala što ste došli večeras i sretni blagdani!”
Hayden je podignuo svoju času u zrak i svi su slijedili njegov primjer,
vičući sretni blagdani i sretan Božić, zatim su ispili svoja pića.
Vika se utišala čim je Hayden ispio svoje piće, zatim se okrenuo prema Liz
povlačeći je na sebe. Privukla je svoje ruke, zagrlila ga i naslonila glavu na
njegova prsa. Osjećaj je bio totalno normalan, kao da je ovo radila mnogo
duže nego što ustvari je.
„To je bio dobar govor,” rekla mu je zadovoljno.
„Hvala. To sam smislio onako usput.”
„Vidi se,” našalila se.
Hayden ju je zaigrano škakljao sa strane sve dok se nije počela hihotati i
pokušala se odmaknuti. Podignula je pogled prema njemu da mu kaže da
prestane, ali su se njegove usne našle na njenim. Poljubac je bio kratak, ali
vruć i kada ju je pustio, činilo joj se kao da je zaboravila zbog čeka je htjela
vikati na njega.
„Jesi spremna da se maknemo odavde?” pitao je.
„Gdje idemo?” Nije bila sigurna zašto je to važno jer ju je gledao onim
pogledom.
„Pa, možemo ići nazad kod mene,” rekao je tiho. „Ili možemo ići na tu
zabavu sa mojim prijateljima.”
Hmm. Ići nazad kod njega je zvučalo dobro. Stvarno dobro. Ali da li je ona
bila spremna za to?
„Zabava? Nisam još umorna,” Liz je brzo rekla. Kao da on želi da odu kući
i da spavaju.
Bilo su zajedno mjesec dana i još uvijek je ona mijenjala temu svaki put
kada bi se seks spominjao. Bože, voljela je seks, ali mali dio... ok, veliki dio
njenog vriska je govorio da još nije spremna na to.
Još uvijek je povezivala Bradyja sa toliko puno emocija i osjećaja koje se
tiču seksa. Nije u redu da odmah skoči u krevet sa Haydenom kada nije
mogla čak ni vlastite misli maknuti sa subjekta. Ponekad je mislila da to želi
i znala je da i Hayden želi — koji lik to ne želi? — ali nije mogla sve dok se
ne uvjeri da je spremna, a Hayden je nije požurivao. Pravi džentlmen.
„U redu. Kako želiš. Reći ću ekipi da znaju,” Hayden je rekao, posežući za
svojim mobitelom i skrivajući skoro neprimjetan pogled razočarenje koje mu
se pojavilo na licu.
Kada je Hayden počeo sa pozivom, pomaknuli su se naprijed prema ulazu
tako da bi mogao bolje čuti sugovornika. Liz je izvukla svoj mobitel da vidi
ako joj se Victoria javila. Pojavio joj se prazan zaslon baš u trenutku kada je
Savannah Maxwell ušetala na zabavu.
Kao i uvijek, izgledala je nevjerojatno, večeras je bila u crvenoj vunenoj
tuniki, uskim crnim hlačama i crnim štiklama. Zlatni nakit joj se njihao na
ušima i dugački lančić joj je visio oko vrata. Njena tamno smeđa kosa je bila
ispeglana i ravno je padala preko njenih ramena. I još uvijek... podsjećala je
Liz na Bradyja. Imali su isti oblik očiju, isto samopouzdanje, čak su imali i
isti dugi korak.
Liz se borila sama sa sobom svaki dan ovaj semestar dok je radila sa
Savannah. Voljela je tu curu, Savannah nije bila Brady. To je bilo prokleto
jasno. Ali ponekad se sve činilo krivo, a Liz je razmišljala o tome da stvari
mogu biti opet onako kako bi trebale biti.
„Liz,” Savannah kaže sa svojim namještenim političkim osmijehom.
Stvarno bi trebala razmisliti da se prijavi za mjesto u politici, iako je Liz znala
da nju to nimalo ne interesira. „Oprosti što kasnim. Malo sam se zadržala.
Šta sam propustila?”
Liz je na trenutak htjela upitati da gdje je bila. Nije vjerojatno da je bila sa
Bradyjem, ali ne mijenja puno toga ni da je bila.
Kriste, Liz je trebala samu sebe malo primiriti. Sve u njenom životu se
vrtilo oko Brady jebenog Maxwella.
„Ne puno. Hayden je držao govor. Družili smo se,” Liz joj je rekla.
„Kul. Idem brzo da sve pozdravim. Sutra ujutro imam test iz fizike,” rekla
je preokrećući svojim velikim smeđim očima.
Liz se nasmijala. „Sranje. Sretno.”
„Hvala. Vidimo se u novinama.”
„Ćao Savannah.”
Liz ju je gledala dok se udaljavala, pao joj je kamen da srca.
„Jesi spremna?” Hayden je upitao, klizeći svojom rukom opet po njenom
ramenu.
Prebacila je svoju pozornost na Haydena. „Jesam.”
Odšetali su brzo niz ulicu pokušavajući pobjeći od hladnoće. Prvi tjedan
prosinca je pretežno hladan, ali ovo je bilo previše. Hladna struja je baš
zapuhala kroz Chapel Hill. Njoj je sada stvarno nedostajala kuća njenih
roditelja u Tampi.
Kada su došli do bara gdje su se ostali Haydenovi prijatelji okupljali,
Hayden je pridržao vrata za Liz i ona je brzo prošla kroz njih. Trljajući ruke
jednu o drugu pokušavajući ih vratiti u život, pričekala je Haydena da krene
za njom. Utisnuo joj je poljubac u čelo te joj primio ruke da ih zagrije umjesto
nje. Zatim je isprepleo prste sa njenima i povukao je da prođu zajedno kroz
gužvu.
Njegovi prijatelji su bili grupirani na samome kraju šanka sa pivama u
rukama. Ona je većinu upoznala na početku semestra kada je pomogla
Haydenu da se preseli i je dobila priliku da ih upozna malo bolje zadnjih
mjesec dana.
Kada se dovoljno približila, Hannity ju je pozdravio sa zagrljajem i
povukao je u centar grupe. Trojica tipova iz grupe su se zvala Andrew, tako
da su ih oslovljavali po prezimenu: Bynum, Cush i Lightsey. Ostali su bili
Jake Morgan i Henry Evans, koje su također oslovljavali po prezimenu. Bilo
je zbunjujuće i trebalo joj je neko vrijeme da se navikne.
„Drago mi je da ste se pojavili, Lane,” Bynum je rekao, dok su se
međusobno potapšali po leđima.
„Da, kako je prošla vaša slatka blagdanska zabava?” Hannity je pitao.
Dotaknuo je Lizine mašnice na glavi i ona je preokrenula očima. Totalno je
zaboravila da ih ima još na glavi.
„Bilo je odlično. Besplatna hrana. Jeftina cuga. Baš onako kako možeš
očekivati,” Hayden im je rekao.
„Sviđa mi se tvoja odjeća, Liz,” Lightsey je rekao namignuvši. Bio je
najmlađi u ekipi i znao je flertovati, ali nije bio baš puno uspješan.
„Hvala, ispričajte me, idem pronaći toalet,” Liz je rekla. Ekipa se
razdvojila dopuštajući Liz da prođe i pokazali joj rukom tamni hodnik
odmah iza njih. Odvojila se od njih i pronašla ženski toalet na kraju hodnika.
Nakon što je obavila svoje, Liz je skinula Božićne mašnice iz kose i prstima
je popravila nestašne kovrče. Nije mislila da joj je trik stvarno uspio, ali nije
imala niti jednu drugu opciju. Bar je Massey uzela njenu ogrlicu sa
zvončićima i Liz je ugasila svjetla na svom puloveru. Nije ništa mogla učiniti
sa tenisicama za tenis. Zašto nije razmišljala o promjeni odjeće?
Odlučujući da je ovo najbolje šta je mogla napraviti, Liz je izašla iz toaleta
i krenula natrag hodnikom. Stala je nakratko na izlazu kada je čula svoje ime
od jednog iz ekipe.
„Ne, stvarno, ona je jebeno dobra riba,” Hannity je rekao.
Liz se sakrila iza ugla i vidjela cijelu ekipu kako klima glavom slažući sa
izrečenim. Hayden je samo slegnuo ramenima. Nisu je vidjeli i iako nije bilo
uredu da prisluškuje, bila je zainteresirana.
„Kažeš mi da još uvijek niste spavali?” Bynum je pitao, gestikulirajući
svojim rukama.
„Nije to velika stvar,” Hayden im je rekao.
Lizini obrazi su gorjeli iako ju je Hayden obranio. Znala je da pričaju o tom
sranju. Ona i Viktorija su znale biti deset puta vulgarnije, ali nekako ju je ovo
u ovakvom kontekstu posramilo. Oni nisu znali da je ona bila samo par
koraka od njih, ali šta su mislili koliko joj treba za toalet?
„Mislim, mi smo mislili da si gej kada si tvrdio da se družiš sa ovom curom
cijelu godinu,” Lightsey je rekao slegnuvši ramenima.
„Ti nam nešta govoriš, Lightsey,” Cush je rekao glasnije, udarivši ga u
ruku.
„Odjebi Cush.”
„Jebeno me natjeraj!”
„Kriste,” Hannity je rekao, udarajući nazad Cusha. „Vi sportaši bi trebali
koristiti manje tog sokića.”
Cijela ekipa se nasmijala. Steroidi su bili zabranjeni čak i za sportske
timove, ali svi su se šalili da ih sprinteri koriste da si skrate vrijeme u trkama.
„Da li je ona djevica ili? U čemu je fora?” Hannity je pitao. „Nalazite se
već tjednima i ti nisi uopće ni pokušavao? Ne čini mi se ona kao neka svetica?
Šta je onda sa njom?”
„Nije ništa sa njom, vi ste seronje,” Hayden je rekao klimajući glavom. Što
god da je dalje govorio sve joj se izgubilo jer je napravila nekoliko koraka
unazad prema toaletu i naslonila svoju glavu na zid.
Nebitno. Nebitno. Nebitno.
Prošlo je samo mjesec dana. Zašto su oni takve seronje zbog tog sranja?
Ona i Hayden nisu još spavali zajedno u prvih mjesec dana. Bilo je to
savršeno primjeren raspon vremena. Hayden ne bi silio. Poštovao je nju i
njene odluke. Čak ju je i branio pred svojim prijateljima.
Samo su se glupirali. Nikada to ne bi rekli da su znali da je ona slušala.
Samo se mora smiriti i shvatiti to kao šalu. Sve je u redu sa njom.
Liz je duboko udahnula i iskoračila prema njima sa visoko podignutom
glavom.
„Lizzie,” Hayden je rekao, krećući prema njoj. Dopustila mu je da ju
privuče sebi. „Skinula si svoje mašnice.”
„Shvatila sam da ne trebam i ovdje izgledati kao božićna bomba. To je bilo
za zabavu.”
„Mislim da si izgledala slatko.”
„Hvala,” promrmljala je, bezuspješno pokušavajući ne zijevali stiskajući
vilicu. Nije ni shvatila da je bila toliko umorna, ali sva energija je nestala iz
nje od onih komentara.
„Hej, želiš li da idemo odavde?” Hayden je pitao.
Liz je kimnula. Stvarno je željela što dalje odavde. „Možeš voziti?” Nije
obraćala pozornost koliko je on bio popio, ali nakon što je njen prijatelj Justin
platio kaznu, nije željela napraviti pogrešku da uđe u auto sa nekim ko je
popio.
„Da, popio sam samo jedno piće na onoj zabavi,” rekao joj je dok je stavljao
svoju skoro puni bocu pive nazad na šank.
„Ne odlazite valjda?” Bynum je pitao.
„Da čovječe, idemo polako. Liz ima predavanja ujutro.”
„Ok, čuvajte se.”
Hayden se rukovao sa svima iz ekipe. Mali đavolji pogled se primijetio u
Hannitynim očima dok je gledao u njih dvoje. Zagrlio ju je još jednom iz čega
se ona pokušala izvući što je njega natjeralo na smijeh. I zatim su krenuli
prema Haydenovom autu, ušli unutra i vozili prema njenoj kući.
Liz je dopustila Haydenu da joj otvori vrata i ona je teškim koracima ušla
unutra, uhvatila ju je iscrpljenost. Zgrabila je tajice i vestu iz ladice i ušla u
kupaonu da se presvuče iz svoje smiješne božićne kombinacije. Vratila se
minutu kasnije i ugledala Haydena kako gleda u slike na njenom ormariću.
Okrenuo se prema njoj kad je ušla u sobu i pogledao ju je sa blistavim
osmijehom. „Hej ljepotice.”
Ugrizla se je za usnu i krenula prema njemu. Hayden je motao njen
pramen na svom prstu te su se njene oči zatvorile. Prošao je rukom od
tjemena sve do njenih vratnih mišića. Nije si mogla pomoći te je ispustila
zvuk zadovoljstva.
Bože, samo se htjela izgubiti u ovom momentu. Željela je osjetiti njegove
usne na svojima, da ju pritisne leđima na krevet, samo da dopusti osjećajima
da prođu kroz nju. Ali misli na Bradyja su iskočile, izmiješane sa riječima
njegovih prijatelja i odjednom se sve činilo tako krivim. Nikada joj se ovako
nešto prije nije dogodilo. Uvijek je dopustila romantici da je vodi, ali svaki
put kada je to bilo sa Haydenom, osjećala je kako joj Brady prepriječi put.
Tijelo joj se stisnulo i nije mogla nastaviti.
Čitajući njen govor tijela, Hayden se odmaknuo da je pogleda. „Jel’ sve
ok?”
Liz je kimnula potvrdno i nakon par sekundi negativno. Nema smisla da
krije od njega. To ne bi pomoglo ničemu, čak nije ni mislila ići sa njime dalje
jer je još uvijek imala taj neki osjećaj. A sviđao joj se Hayden.
„Šta se događa?” pitao ju je, povlačeći je prema krevetu. Bio je ogroman i
udoban sa udobnim madracima u koje je potonula kada je sjela. Skupila se
više u sredinu.
„Čula sam šta su tvoji prijatelji pričali u baru,” rekla je u jednom dahu.
Hayden je problijedio. Ona ga nikada nije vidjela da izgleda tako
posramljeno i da mu je toliko neugodno.
„Ne znam što ti misliš o... ovoj vezi,” rekla je. „Ali nisam znala da nešto
nije u redu sa mnom jer sam čekala.”
„Liz, sve je u redu sa tobom.”
„Znam. I osjećam se glupo jer sam ovo uopće spominjala ili što sam se
osjećala loše zbog toga...”
„Molim te da se ne osjećaš glupo,” rekao je, stavljajući njene ruke u svoje.
„Oni su ti koji su glupi. Ne znaju ništa o pravoj vezi i ne znaju ništa o našoj
vezi.”
„Čini se da znaju dosta o našoj vezi.” Liz je podignula obrvu.
„Nikada ne bih želio da se osjećaš loše zbog svojih odluka, Liz.” Zaustavio
se kao da je razmišljao šta da kaže sljedeće zatim joj se približio na krevetu i
približio njene ruke do svojih usana i poljubio ih. Njegove svijetlosmeđe oči,
skoro zelene na prigušenom svijetlu, gledale su u nju kao da je nikada ne bi
mogao uvjeriti samo riječima. „Ako ne želiš se... ići dalje, onda možemo
čekati. Ne žuri mi se.”
„Ni ja nisam u žurbi,” prošaptala je, izgubljena u njegovom pogledu, u
njegovoj brizi, u tom njegovom glasiću.
„Dobro, jer te ne planiram pustiti.”
Treće poglavlje
Samo je to važno
Hayden je skrenuo s autoceste I-85 u središte grada Charlotte. Liz nije bila
ovdje od večere Jefferson-Jacksona, kad je otišla s Bradyjem. Nije znala te
noći koliko bi se njezin život mogao promijeniti. Sada se vraćala kako bi
stvorila nova sjećanja.
Slijedio je GPS upute i skrenuo niz ulicu. Liz je bila sve više uzbuđena,
nikad nije ostala u hotelu s Haydenom. Ne radi se o tome da bi bilo drugačije
od toga da budu u njenom stanu ili njegovom stanu, ali postojalo je nešto u
ekskluzivnosti što je povećavalo njeno uzbuđenje.
Ali to je trajalo samo dok se nisu zaustavili ispred hotela.
Lizin se želudac podigao. Od svih mjesta koje je mogao izabrati da
proslave njen rođendan, morao je odabrati taj hotel.
Zurila je u hotel u kojem je te prve noći pristala otići kući s Bradyjem
nakon svečanosti Jefferson-Jackson. Njezin um jednostavno nije mogao
shvatiti činjenicu da je opet ovdje… s Haydenom.
Kako je mogao izabrati ovo mjesto?
„Wow,“ šapnula je, samo da bi prekinula tišinu. „Ovo izgleda lijepo. Kako
si saznao za njega?“
Hayden se tiho nasmije. Poželjela je da je i napola zabavno. „Čuo sam da
su sve sobe dobile ime po različitim političkim pozicijama. S obzirom na
našu profesiju, činilo se prikladnim. Pročitao sam da sobe variraju od
reprezentativnog apartmana pa sve do predsjedničkog.“
Lizino lice bilo je obojeno kad se sjetila što se točno dogodilo u
predsjedničkom apartmanu. „Kakvu sobu imamo?“ upitala je, ali nije bila
sigurna da želi čuti odgovor.
Bio je Haydenov red da pomalo preblijedi. „Pa, nisam nam nabavio
apartman, ali mislim da će biti lijepo imati vlastitu sobu s velikim krevetom
i sve ostalo. Zar ne misliš?“
Uf! To je imalo smisla ako je Hayden pokrivao troškove.
„Da,“ priznala je, gurajući Bradyja u stražnji dio uma što je bolje mogla.
„Mislim da to zvuči jako lijepo.“
Hayden je izgledao tako sretno što je to učinio za nju. Apsolutno nije
mogla tražiti od njega da promijene hotel. Nije imala dovoljno dobro
objašnjenje osim da mu kaže sve o Bradyju. Osim toga, jasno je da je već neko
vrijeme tražio pravi hotel. Nije mu to moglo oduzeti.
Parkirali su automobil i ušli u poznati hotel. Hayden je dobio ključ od
recepcije i odveo ih u njihovu sobu. U usporedbi s predsjedničkim
apartmanom, to nije bilo ništa specijalno, zapravo, izgledalo je kao i svaka
druga hotelska soba. Veći dio prostora zauzimao je ogroman krevet, a tu je
bio i veliki ormar s TV-om ravnog ekrana. Kupaonica je bila mala, ali je imala
pristojnu tuš kabinu. Bila je to lijepa promjena tempa od Chapel Hilla.
Trebala bi biti sretna što je ovdje s Haydenom, da je odvojio vrijeme da
bude s njom na njezin rođendan, da planira nešto takvo. Bio je očito vrlo
promišljen. Savršen. Klasični Hayden.
Bez obzira što se dogodilo s Bradyjem, ta su vrata bila zatvorena. Nije
htjela živjeti u prošlosti i razmišljala o tome što je moglo biti kad je pred njom
imala nešto nevjerojatno.
Proveli su noć jedan drugome u naručju i zapetljani u hotelskim plahtama.
Zaspala je uvučena u Haydenova prsa, izgubljena u stalnom ritmu disanja.
Sljedećeg jutra Hayden se uzrujao zbog odijela koje je nosio na razgovoru.
Glačao je već besprijekorno bijelu košulju dok nije bila savršena i crte
njegovih crnih hlača dok nisu postale savršene. Vezao je i odvezivao svoju
zelenu kravatu desetak puta sve dok ne bude savršena. Zbog toga su se
njegove oči boje lješnjaka isticale, a kad joj se nasmiješio kroz zrcalo dok je
popravljala šminku, sjetila se točno zašto je pala na Haydena.
Bio je samouvjeren, ali ne arogantan. Bio je šarmantan, ali nije bio
umišljen. Bio je inteligentan, ali nije bio egoističan. Htio je biti tamo, biti s
njom, brinuti se o njoj, ali nije morao biti silan da to učini. Poštovao je njezinu
odluku da odmah ne bude s njim, da se ne seksa odmah s njim… pričao joj
je sve i vjerova u nju. Bilo je gotovo previše da sve odjednom osjeti.
Hayden je obukao svoj crni sako i zakopčao gumb. „Kako izgledam?“
pitao je, okrećući se polagano u krug.
„Možeš li podignuti tu jaknu od iza?” upitala je s hihotanjem, nagnuvši
glavu u stranu kako bi provjerila njegovo dupe.
„Sumnjam da će o tome suditi.“
„Nikad ne znaš.“
Odmahnuo je glavom, a onda ju je zgrabio oko struka i povukao je na sebe.
„Mislim da provodiš previše vremena s Victorijom.“
„Reći ću joj da je više ne zoveš Vickie.“
„Da se nisi usudila,“ promrmljao je, a zatim spustio usne na njezine.
Lagano se nasmijala dok mu je rukama grlila vrat i pojačavala poljubac.
On je stenjao u njezina usta i to je samo napravio da joj se osmijeh poveća.
Ovako. Upravo je ovako trebalo biti.
„Bit ćeš sjajan danas,“ prošaptala je, otvarajući oči gledavši u njega.
„Mogao bih osvojiti svijet kad si ti na mojoj strani.“
I u tom trenutku, povjerovala mu je.
Ljubila je Bradyja.
Njene ruke stiskale su revere njegova sakoa. Njegove su bile zapetljane u njenoj
kosi. Njihova tijela bila su na istoj razini. Nekako su se premjestili tamo gdje ju je
pritiskao u podnožje kreveta. Njihova usta kretala su se u ritmu, a jezici tražili
svoj položaj. Mogla je osjetiti svoje srce kako joj kuca u grlu i svoja prsa koja su se
dizala i spuštala dok je adrenalin kolao njenim tijelom.
Prošli su mjeseci… više od godine dana od kad su zadnji put bili zajedno.
Izgrađena tenzija zagrijavala je sobu dok nije osjetila da ne može disati. Bilo je
previše svega odjednom. A i dalje je trebala više. Željela je više. Nikad joj neće biti
dosta.
„Liz,“ zastenjao je na njena usta. Pomicao je ruke niz njeno tijelo i čvrsto stisnuo
njene bokove, približavajući je njemu.
A onda se njen svijet srušio svuda oko nje.
„O, ne,“ šapnula je, odmahujući glavom.
„Ne. Nemoj to raditi.“ Podigao je njeno lice prema njemu da ga pogleda.
„Ne. Brady, ne,“ rekla je, odgurujući njegova prsa i hodajući preko sobe. „O ne.
Ne. Ne. Ne.“
„Liz,“ rekao je bez daha.
„Stani.“ Podigla je ruke pokušavajući spriječiti da bilo što kaže.
„Zašto me odguruješ?“
„Otišla sam s razlogom Brady, a ti nisi krenuo za mnom. Ta vrata su se zatvorila
prije godinu dana,“ rekla je tiho. Prsa su je boljela dok je izgovara riječi.
„Zar si ozbiljna? Što si očekivala da napravim, da trčim za ženom koja me ne
želi? Koja me ostavila?“
„Ne znam što sam željela da napraviš, ali činjenica je da nijedno od nas nije
napravilo ništa. Apsolutno ništa. Ako, ali, ili, nisu važni, zato jer sam otišla, a ti me
nisi slijedio. I nismo napravili ništa u sljedećoj godini.“
Brady se vidno uspravio dok je hodao preko sobe. „Dakle, godinu dana kasnije
stojim ovdje za ništa.“
„Kao što si i stajao godinu prije toga,“ prošaptala je.
Teško je progutala i čekala da je ispravi, ali nije. Kako bi i mogao? Bili su na
čekanju onda, a trenutno su išli unazad. Ovo je bilo grozna, grozna pogreška. Ona
koju nije namjeravala napraviti. Ona u kojoj nije uzela u obzir posljedice kada ga
je nazvala u ljutnji.
Stajali su u tišini, čekajući da onaj drugi napravi prvi korak. Ali nijedno od njih
nije.
Bradyjev telefon je zazvonio u njegovom džepu i prekinuo je kontakt očima sa
Liz. Izvukao ga je iz svog džepa, provjerio ime, a onda ga utišao i vratio nazad.
„Nije važno?“ pitala je, iako je znala da ne bi trebala.
Njegove oči ponovno su pronašle njene. „Ne.“
Liz nije provjerila svoj telefon otkad je ušla u auto s Bradyjem. Pitala se koliko
ima poruka od Haydena. Znala je da ga ne bi trebala ignorirati. Vjerojatno je ludio,
a neodgovaranje nije baš bio zreli način nošenja sa situacijom. Ali sigurno ga neće
sada nazvati. Ne dok je s Bradyjem.
„Mislim da si samo tvrdoglava,“ konačno je rekao, prekidajući tišinu.
Liz je nagnula glavu naprijed i pogledala ga s nevjericom. „Ja sam tvrdoglava?
Ti, od svih ljudi, mi govoriš da sam tvrdoglava? Lonac našao poklopac,“ rekla je,
mašući rukama pred njim.
„Tvoj sarkazam je dobar obrambeni mehanizam,“ rekao je ležerno. „Vjerojatno
pali na nekome drugome.“
„Palilo je na tebi.“
Liz se nasmijala i okrenula očima prema stropu. „Misliš da sam bila pod
dojmom tvog kurčevitog ponašanja? Prilično sam sigurna da sam te prozrela
kilometrima dalje. Čak nisam ni koristila tvoj broj kad si mi ga dao prve večeri
kad smo se sreli.“
„Nastavi si to govoriti.“
„Ti si nepodnošljiv,“ prasnula je, odmičući se od njega.
„I tebi se sviđala svaka minuta toga.“
Zaobišla ga je. „Što je s vremenom kad si me ostavio samu u Hilton Headu i
nisi me nazvao? Ili kad si bio ljut jer sam napisala članak koji sam željela, a ne onaj
koji si ti predložio? Ili kad si doveo drugu djevojku na galu na koju si me pozvao?“
„Liz…“
„Ili kad si me držao u tajnosti. Oh, vidi, mi smo na mjestu gdje nema kamera,
usred noći. Kako prikladno,“ procijedila je, odmahujući glavom.
Brady je smanjio udaljenost između njih tjerajući je da hoda unazad dok nije
bila pritisnuta uza zid. Dah joj je zastao u grlu zbog njegove blizine. Cijelo tijelo
joj se probudilo. Srane! Kako je to radio?
„Čini se da se prisjećaš stvari različito od mene,“ rekao je, prolazeći rukom od
njenog vrata do njenih ramena. Druga ruka bila mu je naslonjena na zid lijevo od
njene glave. Progutala je. „Ja se sjećam popodneva koja smo proveli na jezeru,
skidanja tvoje odjeće u baldahinu, držanja te blizu kad si previše popila, kad sam
ostao s tobom još jednu noć na 4.srpanja…“
Njegova ruka prošla je stranom njenih grudi, a njena glava nagnula se nazad u
zid. Zlobno se nasmiješio i pomaknuo ruku na njen tanki struk.
„Jesi zaboravila na te stvari?“ pitao je, probadajući je pogledom.
Glas. Imala je glas. Bio je tu negdje.
„Ne… ne, nisam,“ konačno je izgovorila.
„Nisam ni mislio.“
Arogantni kujin sin…
„Ako mi sada kažeš da me ne želiš, prestat ću.“ Njegovi prsti pronašli su rub
njenog struka i prošao je ispod majice preko osjetljive kože, s jedne na drugu
stranu. Oči su joj lebdjele dok je pokušala pronaći riječi.
„Oprosti. Nisam te čuo,“ zadirkivao je. Njegova ruka skliznula je u njene hlače
i nestašno se igrala s rubom njenih tangi. Njegove usne pomaknule su se prema
njenom uhu, i ugrizao ju je za ušnu školjku prije nego je zavodljivo izgovorio.
„Ako ništa ne kažeš, namjeravam te jebati do sutra.“
Njeno tijelo je vrištalo, stenjalo i jecalo. Bilo je zahtjevno sve što je Brady nudio.
Ali njen mozak borio se s njenim tijelom. Šaptao joj je u pozadini glave,
podsjećajući je zašto je otišla, podsjećajući je da postoji netko drugi… u oba
njihova života.
U vremenu koje je trebalo da njen mozak progovori jače od njenog tijela, Brady
je otkopčao gumb na njenim hlačama i spuštao patent.
„Stani,“ promrmljala je, podižući ruke. „Brady, ti si s nekim drugim.“
„Mislim da si je nazvala arogantnom smetnjom,“ rekao je s uzdahom dok se
uspravljao.
„Ne mogu ovo napraviti dok smo s drugim ljudima. Dokle god jesmo, ova vrata
ostaju zatvorena,“ prošaptala je. Njeno tijelo bilo je izdajica.
„Zar ćeš ostati s tim tipom nakon što te toliko uzrujao da si me nazvala i došla
ovdje sa mnom?“
„Ne želim to slušati od tebe.“
„Koji kurac si me onda nazvala?“ zahtijevao je odgovor.
„Ne znam, u redu!“ viknula je, podižući ruke prema glavi i grabeći svoju kosu.
„Samo nisam željela biti… ja.“
„Tako znači,“ tiho je rekao.
Liz je uzela sekundu da se sabere. Dok se ispravljala i sređivala kosu, njegov
telefon je zazvonio, označavajući da je stigla poruka. Gledala je kako provjerava
telefon, a onda ga vraća u džep.
„Ionako je to vjerojatno tvoja djevojka,“ rekla je nakon minute.
Brady je samo stajao zureću u nju. Mogla je osjetiti kao je njegove oči
procjenjuju, ali nije željela podignuti pogled. Nije željela znati što misli. Želio ju je
jebati. Bože! Vjerojatno i dalje želi, i bilo bi jednostavno samo se predati, ali ona
nije bila taj tip cure. Kako bi opet mogla skočiti u nešto s Bradyjem bez garancije
da opet sve neće postati sranje?
Kako je mogla pomisliti da mi moglo biti išta drugo osim seksa? Najgori dio je
da ona jednostavno nije znala. Nikad nije znala što će dobiti s Bradyjem. Nije bilo
osiguranja. I dok je to bilo seksi, uzbudljivo i simpatično dok su bili zajedno preko
ljeta... Bilo je zastrašujuće razmišljati o tome u budućnosti.
„Bila je,“ konačno je odgovorio.
Liz je kimnula. Toliko je i sama shvatila. „Što je rekla?“
Slegnuo je ramenima. „Ništa.“
„Uh,“ rekla s nevjericom. „Trebala bih ići.“
„Ne ideš nigdje.“
„Reci mi što je rekla.“
„Zašto je to važno?“
Liz je slegnula. Nije znala zašto je važno. Samo je bilo. „U redu. Nije važno.
Mogu li sada ići kući?“
„Ne.“
Liz je naglo otvorila vrata spavaće sobe i krenula prema hodniku. Brady ju je
lagano sustigao i zgrabio za ručni zglob. „Nemoj me dirati,“ rekla je, odgurujući
se od njega. „Idi razgovarati sa svojom djevojkom ili što već.“
„Bilo je doslovno ništa,“ rekao je, zaustavljajući je. „Samo je zaželjela laku noć.“
To je u stvari imalo smisla. A ipak joj se trbuh okrenuo.
„Pročitaj ako mi ne vjeruješ,“ rekao je, gurajući telefon u njenu ruku.
Poruka je i dalje svijetlila i čitala je riječ po riječ.
Laku noć. Mislila sam da ćemo se čuti, ali sam iscrpljena i idem spavati. Volim te!!!
Liz je skoro povratila. Erin ga je voljela. Pa, naravno da je. Tko ne voli Bradyja
Maxwella? Bio je u potpunosti dopadljiv ispod te arogantne vanjštine. Liz se
zaljubila u njega, nakon svega… i u mnogo kraćem roku nego što su on i Erin bili
zajedno.
„Ona te voli.“ Bilo je sve što je uspjela izgovoriti.
Brady nije rekao ništa. Njegove oči samo su zurile u telefon koji je držala u
rukama. Nije znala zašto je postavila sljedeće pitanje. Bila je mazohist. Voljela je
mučiti samu sebe. Nikad više nije željela biti sretna.
„Da li ti nju voliš?“
Brady najprije nije ništa rekao, i to je bio jedini odgovor koji je trebala. O Bože!
Uhvatila se za trbuh i zatvorila oči. Ovo se nije događalo. Nije bilo važno koliko
je bilo cinično osjećati se tako o tome da Brady voli neku drugu. Rekla je Haydenu
da ga voli preko ljeta, ali ovo… ovo je bilo drugačije.
Kad Brady nije odgovorio, Liz je rekla prvu stvar koja joj je pala na pamet.
„Znaš da je Savannah mrzi, zar ne?“
„Što?“ pitao je, očito uhvaćen nespreman.
„Nije važno,“ rekla je Liz, odmahujući glavom. „Voliš je. Nije važno.“
Liz je pogledala u njega još jednom. Hayden joj je davao skoro sve što je željela,
ali on nije bio Brady Maxwell. A Brady Maxwell je sve davao nekoj drugoj.
Osamnaesto poglavlje
Jasno i glasno
Liz je odmah trebala nazvati Haydena. Imali su toliko toga za raspraviti, ali nije
se ovakva mogla suočiti s njim.
Možda je bio seronja, ali nazvati Bradyja i otići s njim bilo je puno gore. Poljubiti
ga i skoro spavati s njim bilo je još gore. Hayden to nije zaslužio. Osjećala se kao
kukavica što se nije suočila s njim nakon onoga što je učinila, ali bila je sredina
noći, nije imala ideju gdje je otišao, i samo je željela prespavati depresiju u kojoj je
bilo njeno srce.
Sjela je na prednje sjedalo svog auta, i u magli se odvezla kući. Nije se zapravo
sjećala vožnje, ali nije imala nezgodu, pa nije bilo važno. Svjetla su bila upaljena
u kući. Liz je provjerila sat. Pola sata nakon ponoći. Zaista je mislila da je kasnije.
Osjećala se kao da je nije bilo cijelu noć.
Zadnje što je željela bilo je sresti nekoga dok ovako izgleda. Samo se nadala da
Hayden neće doći i da mu neće morati odgovarati na pitanja.
S dubokim udahom otvorila je vrata. Victoria je sjedila na kauču u trenirci i nisko
rezanoj majici, jela kokice, i gledala reprize neke emisije iz devedesetih. Poskočila
je kad je vidjela da Liz ulazi kroz vrata. Izletjela je sa svog mjesta i bacila kokice
na stolić.
„Gdje si dovraga ti bila? Zovem te satima!“ vrisnula je Victoria.
„Što?“ tupo je pitala.
„Hayden me zvao i dolazio je da priča s tobom, ali očito da nisi bila ovdje. Rekao
mi je da ste se posvađali i mislio je da znam gdje si. Koji vrag sam mu trebala
reći?“
„Da nisam ovdje?“ ponudila je Liz. Što je drugo trebala reći? „Žao mi je što si se
morala nositi s tim.“
„Oh, Hayden, ccc,“ rekla je Victoria, gurajući ruke u stranu. „Nije me briga za
njega. Briga me za tebe, i za činjenicu da sam ti morala pokriti guzicu.“
„Pokriti me?“
„Gdje si dovraga otišla nakon što ste se posvađali ako nisi bila s nekim
drugim?“ zahtijevala je Victoria.
Liz je problijedila. Ne. Ne. Ne. Nitko to ne smije znati. Brady je bio van njenog
života. Brady je otišao. Što god da su imali više nije postojalo. Nije mogla reći
nikome o tome.
„Vozila sam se okolo…“
„Sereš! Više od tri sata?“
„Što želiš da ti kažem Victoria? Hvala ti što si umjesto mene razgovarala s
Haydenom jer ja trenutno nisam spremna za to?“
Victoria je slegnula ramenima i prošla rukom kroz svoju tamnu kosu. „Ne želim
da išta kažeš. Samo te ne želim pokrivati kad mi čak niti ne želiš reći sočne detalje
tvog seksi bijega!“
„Prekasno je za ovo,“ rekla je Liz, odmahujući glavom i prolazeći kraj Victorie.
„Nisam spavala sa nikim osim s mojim dečkom, a nakon naše svađe, sumnjam i
u to.“
„Čekaj… zar ćeš zaista prekinuti s Laneom?“
„Mislim da bi to trebala prespavati.“
„Vau,“ rekla je Victoria, očito zapanjena. „Nisam se nadala tome. Mislila sam da
ćete se vjenčati i imati dvanaest beba na farmi i ta sranja.“
Liz je suzila oči. „Na farmi, Vic?“
„Znaš što sam mislila. Ali što se dogodilo?“ pitala je, hodajući nazad i uzimajući
kokice. Utrpala je nekoliko u usta i čekala Lizin odgovor kao da gleda film.
„Posvađali smo se. Bio je seronja. Rekao je da od novina radim sranje jer imam
druge stvari kojima se bavim. A kad sam otišla vidjela sam ga da puši i da lupa
vratima,“ sumirala je Liz.
„Hayden puši?“ pitala je Victoria. „Vruće!“
„Što? Ne to je totalno odvratno!“
„Ma daj! Zar ne misliš da je vruće kad se gospodin Sa Štapom u Guzici pobuni i
probije neke barijere? Barem malo?“
„Ne,“ izrično je rekla Liz. To je bila zadnja stvar na koju je pomislila kad je vidjela
Haydena da puši. Gadilo joj se i osjećala se izdano. Koliko dugo puši? Koliko dugo
joj je to tajio? Što je još tajio od nje?
„Ok. Hoćeš li razgovarati o tome s njim? Mogu i ja doći i razbiti njegovo
dupe,“ rekla je, dok su joj oči svijetlile. „Doslovno.“
„Hvala na ponudi, ali mislim da ću sutra razgovarati s njim.“
„Hej,“ rekla je Victoria, posežući i dotičući Lizinu jaknu. Izgledala je ozbiljno za
promjenu. „Žao mi je zbog toga što se dogodilo. Znam da ti se zaista sviđa
Hayden. Ne bi mu se toliko rugala da ti se ne sviđa. Nadam se da će se sve riješiti.
Znaš… zbog tebe. Ne želim da budeš tužna kao što si bila prošle jeseni.“
Liz je zagrizla usnu. Nije mogla misliti o prošloj jeseni. To je bio Bradyjev teritorij,
a Brady više nije postojao.
„Hvala,“ nježno je rekla Liz.
Victoria je spustila svoje kokice na pod i povukla Liz u zagrljaj. To ju je slomilo.
Suze su padale iz Lizinih očiju dok je plakala na ramenu svoje najbolje prijateljice.
Nisu trebale ništa više reći. Victoria ju je pustila da plače koliko god je trebalo.
Sljedeće jutro nije se trudila proći kroz propuštene pozive, poruke i govornu
poštu. Samo je podigla kosu u neurednu punđu na vrhu glave i obukla hlače za
jogu i vestu. Onda je nazvala Haydena.
Javio se na prvo zvono. Možda čak i prije nego je odzvonilo do kraja. Sigurno ga
je držao kad se tako brzo javio.
„Lizzie…“
„Hej,“ promrmljala je.
„Drago mi je da si nazvala.“
„Vidi, Hayden,“ rekla je, zakapajući glavu u svoje ruke. „Mislim da moramo
razgovarati.“
Čula je oštar udah na drugoj strani.
„Ja sam u Hannityju. Mogu doći do tebe ako ti to odgovara.“
I dalje je bio u Chapel Hillu. Naravno da je i dalje bio u Chapel Hillu. To je jedino
imalo smisla. Vjerojatno nije želio otići dok ju ponovno ne vidi.
„Naravno. Dođi.“
„Biti ću tamo za deset minuta,“ rekao je. „Liz?“
„Hmm?“
Teško je izdahnuo. „Molim te nemoj napraviti ništa drastično.“
„Haydene, možemo li razgovarati kad dođeš?“ prošaptala je.
„Naravno. Da, vidimo se uskoro.“
Hayden je stigao za točno deset minuta. Uvijek točan. Kao što je rekao da će doći.
Nije očekivala ništa manje, ali nakon sinoć sve je bilo moguće. Hayden je
uobičajeno bio savršeno posložen. Pedantan bi bila prava riječ za opisati ga, ali
nije tako izgledao danas.
Izgledao je kao nered. Izgledao je kao da nije spavao cijelu noć. Ili kao da je ono
što je spavao bilo u nemiru. Nosio je istu odjeću od jučer, ali zgužvanu, kao da je
spavao u njoj. Oči su mu bile lagano natečene i imao je male čekinje po obrazima
i bradi. Nikad ga nije vidjela neobrijanog.
Pri pogledu na njega, njeno srce malo je omekšalo. Očito je bio sjeban zbog toga
što se dogodilo i shvatio je koliku je pogrešku napravio. I ona je napravila grešku.
Veliku jebenu grešku. On nije bio jedini kriv u ovoj situaciji, ali on to nije znao, i
izgledao je plaho kad je ušao.
„Hej,“ rekao je, zatvarajući vrata iza sebe.
„Hej,“ prekrižila je ruke preko prsa osjećajući se nelagodno. Ovo će biti bolno.
Pogledao je prema zatvorenim vratima Victorijine sobe, a onda opet u Liz.
„Možemo li razgovarati u tvojoj sobi?“
Liz je kimnula. „Naravno.“
Povukli su se u spavaću sobu i Liz je sjela na svoj krevet. Prekrižila je noge dok
je sjedala i gledala u svoje ruke. Znala je da bi ona trebala početi, ali jednostavno
nije znala gdje početi.
„Vidi, Liz,“ rekao je Hayden, prolazeći prstima kroz kosu. „Znam da si rekla da
moramo razgovarati, ali ja bih zaista želio reći prvi, ako je to u redu.“
„Hm… naravno.“
„Zaista mi je žao zbog svega što sam rekao. To nije bilo potrebno, i bilo je
neodgovorno od mene optužiti te da zanemaruješ novine zbog nekoliko
nepročitanih mailova. Znam da imaš puno toga na listi, svoju frustraciju zbog
novog posla sam istresa na tebe. I bilo je to neodgovorno od mene kao tvog
dečka,“ rekao je, gledajući je u oči, „odbaciti tako lako tvoje osjećaje.“
„Hayden, promrmljala je.
„Ne, Liz, molim te. Ne znaš što je bilo sinoć sa mnom. Nisam uopće trebao reći
te stvari. A sigurno nisam te trebao pustiti da ljuta odeš kroz vrata. Ja nisam takva
osoba. Trebao sam ići za tobom. Trebao sam te zaustaviti.“
„Da, trebao si,“ rekla je nježno. Krivnja ju je pogodila dok su riječi izlazile iz
njenih usta.
Lagano je kimnuo. „Bio sam glup što te nisam slijedio. Bio sam glup u puno
stvari. Ali u godini koliko hodamo, nikad se ovako nismo posvađali. Rasprave o
razlikama, ali ništa ovakvo. Mislim da to nešto govori o nama. Ne mogu ti obećati
da će uvijek biti savršeno, Liz, zato jer neće. I ne mogu ti obećati da ću uvijek biti
savršen tip za tebe.“
Liz je pokušala lagano disati… normalno. Sve stvari koje joj nije mogao obećati
zvučale su tako poznato.
Hayden je nastavio. „Ne mogu ti obećati da se nećemo svađati ili raspravljati
kao sinoć. Ne mogu obećati ništa od toga, ali mogu ti obećati, službeno,“ rekao je,
sa tim predivnim Haydenovim osmijehom, „da ću uvijek biti tu i da te nikad neću
pustiti. Ja nisam savršen, ali ću uvijek biti tvoj, nesavršen i sve to, ako me želiš.“
O ta iskrenost. Liz je stavila ruku na glavu i pokušala to procesuirati. Mislila je
da će se ispričati, ali sve ovo. Bilo je to previše.
Bio je u pravu nikad se nisu ovako posvađali. Bio je to pravi argument. Da ne
spominjemo sranje s pušenjem. Nije znala što da napravi s tim, ali kako ga je to
mogla pitati ako mu nije rekla da ga je špijunirala i da nije odmah otišla? Kako je
to mogla logično objasniti?
Znala je kako to napraviti. Trebala mu je reći za Bradyja, ali kad je otvorila usta
da govori, riječi su joj zapele u grlu. Držala je to u sebi toliko dugo da nije mogla
ni izreći te riječi.
„Znaš li kako se netko osjeća kad mu oduzmu sve na čemu je do sada radio i da
mu sve to netko podere? Ti od svih ljudi znaš koliko truda ulažem u uredništvo
da dobijem pripravništvo, da budem Moreheadova stipendistica. Znaš koliko
truda ulažem u ovu vezu. A onda si sve to uzeo, Haydene, bacio na pod i
zgazio“ prošaptala je, gledajući u njegove oči boje lješnjaka.
„Znam da jesam. Bilo je to pogrešno od mene. Pogrešno i sebično. Nisam siguran
što se dogodilo, ali nešto je ušlo u mene. Naporno sam radio na koledžu da bih
dospio gdje sam sada, a onda sam nekako zapeo na prosječnoj reporterskoj
poziciji u Charlotteu. Bio sam preplavljen i napravio sam najgoru moguću
stvar,“ rekao je, hodajući prema njoj, braneći se. Teško je sjeo na krevet i gledao u
njene oči. Dozvolila je da je uzme za ruku i pomilovao joj je dlan sa svoj palcem.
„Nikad to nisam trebao istresti na tebe.“
Kimnula je, ali nije se povukla. Bila je ljuta na Haydena, ali ljuća na sebe. U očaju
je nazvala Bradyja umjesto da radi na svojim problemima s Haydenom. Hayden
je bio onaj koji je zaslužio drugu priliku… ne ona.
„Volim te, Liz. Bio sam kreten. Reći ću ti to milijun puta da ti dokažem koliko
sam pogriješio,“ prošaptao je, gledajući u njene oči. „Samo me nemoj ostaviti.
Treba te. Ti si moj svijet.“
Liz je zagrizla usnu. Znala je da bi mu trebala dati odgovor. Znala je da bi mu
trebala reći sve što osjeća. Ali iscrpljenost je izbijala iz nje sa svih strana. I tako je
već donijela odluku.
„U redu,“ promrmljala je.
„Da?“ pitao je, dok su mu se oči razvedravale.
„Ali, Hayden, ako me ikada više natjeraš da se ovako osjećam, gotovo je,” rekla
mu je otvoreno.
Devetnaesto poglavlje
Butik
Nekoliko sati kasnije Hayden i Liz vratili su se kući, pripiti od vina koje je teklo
cijelu noć, i pijani od energije večeri. Victoria i Daniel ostali su na banketu, budući
da je Victoria dobila seniorsku nagradu Moreheadove stipendije, koja je
omogućivala financiranje generičkih projekata na kojima je radila. Dr. Mires bila
je prisutna i razgovarala je s Liz o svim reporterskim poslovima na koje se
prijavila preko praznika. Obje su se nadale da će ponude početi stizati u sljedećih
nekoliko tjedana.
Bilo je uzbudljivo i stimulirajuće biti na banketu, diskutirati o budućnosti, i
konačno shvatiti da je ovo kraj. Ovo je bio njen zadnji semestar koledža i onda će
biti u stvarnom svijetu.
Haydenove ruke kliznule su stranama njene haljine čim su se vrata zatvorila.
Jedna je zgrabila njenu guzu, a druga je bila oko njenog struka, privlačeći je njemu.
Njegov dah bio je topao na njenom vratu, a ona se privila uz njega.
„Spavaća soba,“ zavodljivo je rekao.
„Hayden…“
Pustio joj je struk i brzo je okrenuo. Zateturala je u petama, držeći se za njega
kao da joj je potpora prije nego su njegove usne zaposjele njene. To je prekinulo
sav razgovor. Nakon što je prekinuo poljubac, Hayden ju je uzeo za ruku i poveo
je do njene sobe. Zateturala je naprijed za njim.
Došli su do sobe i Liz je skinula svoje štikle. Nije baš bila pijana, ali bile su
opasne čak i dok je bila trijezna.
Hayden ju je ponovno povukao prema sebi i počeli su hodati unazad. Još
jednom njegove usne pronašle su njene. Između poljubaca, promrmljao je,
„krevet.“
Liz je teško progutala. Željela je ovo. Željela je da se ovo dogodi. Željela je da je
Hayden podsjeti zašto ga voli. Ali kad su njena koljena dotaknula rub krevet još
jedan par očiju iskočio je u njenoj glavi. Smeđih očiju. Velikih prodornih smeđih
očiju. Oči koje su je potrošile do srži. Iste oči osobe koju je poljubila prije nekoliko
mjeseci.
Odmaknula se s uzdahom. Sveto sranje! Nije mogla sad ovo napraviti s tako
teškim srcem. Divno su se proveli na zabavi. Plesali su i pili i slavili zajedno. Jako
se potrudila da i dalje budu ono što su bili. Zamalo je zaboravila što je napravila.
Zamalo.
„Hayden, stani,“ rekla je tiho, lagano se odmičući od njegovih prsa.
„Zatvorit ću vrata,“ rekao je kao odgovor. Počeo je hodati preko sobe.
„Ne, nisam na to mislila.“ Sjela je na krevet, a njena glava je zaplivala. Nije bila
sigurna da li je riječ o alkoholu ili o strahu zbog onoga što će upravo napraviti.
Liz nije očekivala da će ikada ikome reći o onome što se dogodilo s Bradyjem.
Zaklela se da neće reći. Nije željela povrijediti Bradyja. Ali svejedno ga je
povrijedila i sada je bio zauvijek udaljen iz njenog života. Samo je znala da nije
mogla nastaviti s životom koji je vodila. Nije mogla nastaviti s osjećajem krivnje i
gađenja zbog poljupca s tim čovjekom kojeg je očajnički tako dugo voljela. Samo
je trebala biti slobodna.
„Želim razgovarati s tobom,“ izdahnula je.
Hayden je zatvorio vrata i ponovno došao do nje. Njegove ruke pronašle su
njeno lice, i uhvatio ga je među svoje dlanove. „Možemo li kasnije razgovarati.“
Nikad nije bio tip za prvo seks, a onda razgovor. Mora da je alkohol progovarao
iz njega. Kao što je njoj davao hrabrost da govori.
„Ne. Prvo razgovor,“ poticala je.
Teško je udahnuo. „Mislim da bi trebali pričekati.“ Nagnuo ju je unazad na
krevet i počeo je ljubiti niz vrat.
„Hayden…“
„Šššš…“ šapnuo je prolazeći rukom po njenom golom bedru. „Samo te želim
osjetiti kraj sebe.“
Bilo koju drugu večer, ona bi preferirala njegovu ustrajnost. Nije uobičajeno bio
ovakav. Nije inače bio zahtjevan. I sviđao joj se ovaj novi Hayden. Shvatila je da
ga je zapravo jako, jako željela. Ali nije mogla.
„Ne, Hayden. Ne,“ rekla je snažnije. Odgurnula ga je sa nje i otkotrljala se s
kreveta. Upalila je lampu kraj kreveta da može vidjeti njegovo lice. „Zaista
moramo razgovarati.“
Alkohol je slao hrabrost kroz njene vene, ali i dalje je njen trbuh bio zavezan sa
nervozom. Kako će primiti ono što mu je trebala reći? Rekla je Victoriji da je
najgora stvar koja se može desiti da je Hayden ostavi. Nesigurnost ju je izjedala.
Hoće li eksplodirati na nju? Hoće li samo biti šokiran? Nije znala dok mu ne kaže,
ali dok je stajala ispred njega, jezik joj je zapeo na vrhu usta.
„O čemu trebamo razgovarati?“ pitao je Hayden, očito frustriran. Uspravio se,
prekrižio noge na člancima i nagnuo se naprijed.
Mogla je reći da nije imao pojma što će upravo baciti na njega. Nije bilo šanse
da je mogla prići ovome onako kako je s Victorijom. U to vrijeme, samo je
izbrbljala da se poljubila s nekim drugim, ali s Haydenom nije mogla zamisliti što
bi mu to moglo napraviti. Mogla bi ga slomiti.
„Hm… namjeravala sam ti ovo reći već neko vrijeme,“ počela je pažljivo. „Samo
nisam znala kako.“
„Nisi znala kako što reći?“ pitao je Hayden. Nije bilo nimalo opreza u njegovom
glasu. Nije imao pojma. U ovom trenutku mrzila je samu sebe zbog onoga što će
napraviti.
„Znam da ćeš možda biti ljut na mene, ali molim te dozvoli mi da objasnim.“
Sad je sigurno imala njegovu pažnju. Sjeo je uspravnije, a njegove oči su se
suzile. Mogla je vidjeti da je pokušavao shvatiti gdje ovo ide, i da to nije uopće
očekivao. Sada nije bilo povratka.
„Dakle… prije dva ljeta, hodala sam s nekim drugim,“ počela je Liz.
„Jesi?“ pitao je, očito zbunjen.
„Jesam. Upoznala sam tog tipa, i imali smo tajnu vezu u ljeto prije moje treće
godine. Bila sam s njim i kad sam te posjetila u D.C.-u.“
Haydenove obrve oštro su se podigle na taj komentar. Mrzila je što mu govori
cijelu priču, ali znala je da mora. Ne bi razumio da nije počela ispočetka.
„Bila je to čudna veza. Ona koju je teško objasniti. Ona za koju do prošlog tjedna
nikad nikom nisam rekla. Nismo bili skroz ekskluzivni, ali…“ Liz se stisnula.
Željela je da postoji lakši način da ovo objasni. „U svakom slučaju, bila sam s
tobom u D.C.-u i uskoro nakon toga škola je počela, a on i ja smo prekinuli.
Ustvari, ja sam ga ostavila.“
„Zašto mi sad sve ovo govoriš?“ pitao je Hayden, nemoćan da zadrži ljutiti ton
svog glasa.
Nije ga krivila.
„Zato jer sam ga ponovno vidjela u listopadu.“
Hayden se prestao kretati. Do sada se samo lagano vrpoljio u svom sakou i
tapkao nogom, ali kad je to rekla prestao je sa svime i samo zurio u nju.
„Kad u listopadu?“
Mogla je reći da je već znao odgovor. Njeno srce udaralo je u njenim prsima.
Ovo će biti teže nego što je mislila.
„Kad smo se posvađali,“ šapnula je.
Hayden se ustao na tu izjavu. Hodao je do kraja kreveta i odmarao svoje ruke
na ivici, ne gledajući u nju. Njegova prsa su se dizala i spuštala s jedva skrivenom
ljutnjom i boli… s izdajom.
„Cijelo vrijeme sam ti namjeravala reći, ali nikad nisam znala kako. Uvijek je
bilo nešto drugo.“
„Što se dogodilo?“ pitao je hladnim glasom.
„Pokupio me iz novina. Poljubili smo se. To je sve,“ iskreno je rekla.
Hayden se naslonio na podnožje kreveta. Digao je ruke do svoje glave i vidjela
je kako mu se ramena tresu. Evo. Slomila ga je. I to je jebeno boljelo. Nije mu čak
mogla ni vidjeti lice, ali je znala, znala je da ga je povrijedila preko granica. Mogla
je zamisliti kako mu se lice stisnulo i šupljinu u njegovim očima na njene riječi.
„Kunem se da se to nikada više neće ponoviti. Složili smo se da se nikada više
nećemo vidjeti nakon toga,“ rekla mu je. Nije baš tako išlo, ali nije ni bilo daleko
od istine. „Grozno sam se osjećala, i željela sam ti reći Haydene. Zaista jesam.“
„Zašto onda nisi?“ pitao je, istim hladnim proračunatim glasom.
„Ne znam.“
Naglo se okrenuo. „Bio sam totalni seronja prema tebi taj dan. Bio sam sto posto
u krivu. Ispričao sam ti se. Rekao sam ti točno sve što sam napravio, a ti si me
pustila da sjedim i gmižem. Možda sam te tog dana gurnuo njemu, ali imala si
priliku reći mi što se dogodilo, a ti si izabrala da ne kažeš.“
„Znam,“ prošaptala je Liz, dok su se suze skupljale u njenim očima. Trebala mu
je reći što se dogodilo. Trebala je biti iskrena, ali nije.
„Osjećala sam se kao govno mjesecima. Pokušao sam napraviti sve što sam
mogao da budem bolji. Calleigh mi je disala uz jebeni vrat od kad sam počeo raditi
tamo. Zašto se ne bi jednostavno vratio u Charlotte i poljubio je?“
Liz je uzdahnula. Njene ruke odletjele su do njenog lica i suze su počele padati
iz njenih očiju. „Ne.“
„Ne bi bilo puno drugačije, zar ne?“
„Ne,“ šapnula je, odmahujući glavom. Nije znala da li mu je odgovorila na
pitanje ili je samo bila zgrožena samom idejom.
„Da li je pokušao još nešto?“ zahtijevao je Hayden, i dalje s vatrom u očima.
Liz je odmahnula glavom.
„Nemoj mi jebeno lagati!“ viknuo je.
Liz se odmaknula korak unazad, zapanjena ispadom. Ovo nije bilo nalik
Haydenu. „Da! U redu! Da li se sada osjećaš bolje?“ plakala je. „Želio me jebati.
Ali nisam mu dozvolila. Natjerala sam ga da me odveze kući. U redu?“
„Isuse Kriste, Liz,“ prasnuo je Hayden. „Imala si na sebi ruke drugog tipa,
njegova usta na sebi, njegovo tijelo uz tvoje…“
„Nisam rekla…“
„Tko je to?“ zahtijevao je.
„Hayden, ne mogu.“
Lagano je hodao do nje dok nije stajao direktno ispred nje. Lagano se stisnula
na osjećaj da lebdi iznad nje. „Liz, tko je on?“ pitao, niskim i promišljenim glasom.
„Nije važno.“
„Jebeno je važno,“ zarežao je.
Liz je zagrizla usnu i pogledala dolje. Nije mu mogla reći. Nema jebene šanse.
„Da li je u novinama?“
Ponovno je pogledala u njegove oči i odmahnula glavom. „Ne.“
„Nije Justin?“
Liz se nasmijala, a onda brzo pročistila grlo. Nikako nije primjereno.
Hayden je gledao u nju. „Ti se zapravo smiješ? Da li ti je nešto smiješno u
ovome?“
„Ne. Ne, nije Justin,“ ciknula je.
„Znam li tog tipa?“
„Hm…“ rekla je, razmišljajući kako da odgovori na to. Bože, nije željela voditi
ovaj razgovor. „Vi ste se sreli.“
Posegnuo je i uhvatio je za njena ramena. Gledala je u njegove oči i vidjela je
bijes kakav nikad prije nije vidjela. „Gledaj, neću mu se suprotstaviti. Samo
trebam znati. Razumiješ li? Ludim ovdje. Toliko te jebeno volim. Ti si cijeli moj
svijet Lizzi. Ti si mi sve. Bio sam idiot jer sam te odgurnuo, i obećao sam ti da se
nikada više nećeš tako osjećati. Ako ne znam tko je taj tip, natjerati ćeš me da se
zauvijek ovako osjećam.“
Liz se odmaknula od optužbi. Nije željela da se ovako osjeća. Dovoljno dugo je
nju izjedalo. Nije ga željela povrijediti, ali nije mu mogla reći. Odmahnula je
glavom, prekidajući kontakt očima.
„Zaista? Nećeš mi reći?“
Kad nije odgovorila, odmahnuo je glavom i činilo se da uzima u obzir druge
opcije.
„Rekla si da sam ga upoznao. Gdje?“ pitao je, ponovno zapovijedanim tonom.
„Nije važno.“
„Lizzie, gdje sam ga upoznao?“ rekao je, lagano je tresući dok nije pogledala u
njega. „Gdje?“
„Na kolokviju, prošlog proljeća,“ konačno je od krivnje progovorila. Hayden je
spustio ruke i samo zurio u nju. O ne. Molim te nemoj shvatiti. Mogla je vidjeti da
njegov mozak radi, spajajući kockice, stavljajući stvari na svoje mjesto. Vidio je
rješenje ispred sebe ali nije mogao vjerovati. Bio je vraški dobar reporter, a to nije
mogao postati bez sposobnosti da od malih komadića spoji cijelu sliku.
„Ali ja sam kasnio,“ razmišljao je naglas. „Nisam nikoga upoznao na
kolokviju.“
Liz je progutala i ostala smrznuta. Ako on ne vidi, onda mu ona neće pomoći.
Nije mu mogla reći. Bože, osjećala je mučninu u trbuhu. Koji god alkohol da je bio
u njoj polako je odlazio, jedući je iznutra, gurajući žuč u njeno grlo. Pokrila je usta
i pokušala odgurnuti osjećaj kiseline.
„Koga sam tamo upoznao?“ pitao je, mučeći svoj mozak.
Liz je odmahnula glavom. Nije mu mogla reći.
Hayden je stao i pokazao na nju, ali izgledao je jako daleko. Zaledila se na
mjestu dok je njegov prst bio blizu njenog lica.
„Brady Maxwell. Upoznao sam Bradyja Maxwella. Ali on je kongresmen,“
rekao je Hayden. „On je kongresmen u parlamentu.“
Njegove oči pronašle su njene i ona je prestala disati. Bila je uhvaćena u tom
pogledu. Zapovijedao je njenom pažnjom, a sve što je ona željela bilo je pobjeći
sakriti se. Sama si je ovo napravila.
„Prije dva ljeta, tek se kandidirao za Kongres. On je bio tvoj prvi reporterski
posao. Ja sam bio s tobom. On je naš političar,“ rekao je, dok je krivnja prodirala
sve dublje i dublje u nju. „Reci mi da nije on, Lizzie. Reci mi da nije on.“
Liz je samo stajala tamo. Što je mogla reći? Nije mogla potkrijepiti priču. A više
nije mogla lagati.
„Brady Maxwell,“ rekao je Hayden kao da nije mogao vjerovati. „Mrzila si ga.
Nisi se slagala sa ničim što je govorio. Napisala si neke odlične članke prozivajući
ga, a i dalje si se jebala s njim?“
„Hayden…“
„Reci mi kako se dogodilo,“ rekao je Hayden. „Samo ne shvaćam kako si ga
mogla intervjuirati, napisati te članke, a onda završiti u njegovom krevetu.“
Liz je zagrizla usnu i odvratila pogled. „Srela sam ga u klubu u koji smo otišli
nakon njegove konferencije za novinare,“
„Srela si ga, jebala se s njim, a onda si napisala članke?“ pitao je s nevjericom.
„Ne, ne, ne. Bila sam s tobom tu večer. Ali nakon toga, nastavila sam se susretati
s njim dok je tog ljeta bio u kampanji. Samo smo upali u to.“
„Radili ste to cijelo ljeto i nitko vas nije uhvatio?“
„Njegova tajnica za tisak i odvjetnik su nas uhvatili, ali ostali ne. Koristila sam
lažno ime, Sandy Carmichael, tako da trag ne bi vodio do mene,“ prošaptala je.
Kada je to izrekla zvučalo je puno gore nego što je zaista bilo u stvarnosti.
„Lažno ime? Shvaćaš li koliko ludo to zvuči?“ prasnuo je Hayden. „Kriste, zar
nema on trideset? Tebi čak nije bilo dozvoljeno ni piti kad ste bili zajedno.“
Spustio je šaku u svoju kosu.
„Dvadeset sedam,“ šapnula je. „On je imao dvadeset sedam.“
„Nemoj ga jebeno braniti!“ uzviknuo je Hayden. „Tip je manipulirao
dvadesetogodišnjom studenticom koja je napisala loše članke o njemu da bi je
okrenuo na njegovu jebenu stranu.“
„On nije manipulirao sa mnom,“ rekla je, nemoćna da se zaustavi.
„Ti si toliko duboko u tome da čak to ne vidiš. Kreten koji ima moć vidi mladu
curu sa stavom i oduzme joj to sa nekoliko laganih jebačina.“ Odmahnuo je
glavom. „On te iskoristio.“
Liz je stisnula ruke u šake. Nije mogla to ni pomisliti. Ne to se nije tako
dogodilo. Brady ju je volio… u jednom trenutku. On je nije iskoristio. Trebala se
podsjetiti na to. Stvari su bile drugačije. Bilo je lako gledati iz druge perspektive,
rabiti njihovu vezu na komade i prikazati nju kao žrtvu. Ali ona se nikad nije
osjećala kao žrtva sa Bradyjem. Niti jednom.
„Ne,“ izdahnula.
„Onda mi objasni što se dogodilo u listopadu. Pokušao te pojebati, ti si rekla
ne, a onda ste se složili da se više nećete vidjeti, za što pretpostavljam da ti je rekao
da odjebeš. Čini mi se da je došao zato jer te želio, ali to nije dobio.“
„Haydene, stani.“
„Vidim što je to,“ rekao je Hayden, hvatajući njena ramene i tjerajući je da ga
ponovno pogleda. Pojačao je stisak, a ona se trgnula.
„Haydene, pusti me,“ zacvilila je.
„Da li je on razlog zašto nismo mogli biti zajedno prije izbora? Zato si me
odbijala tako dugo? Jebote, da li je to razlog zašto mjesecima nismo spavali
zajedno?“
Pokušala se maknuti iz njegovog stiska, ali ju je čvrsto držao.
„Odgovori mi. Duguješ mi to. Da li je to razlog? Da li je to bilo zbog Bradyja?“
Liz se stisnula na te riječi. Nadala se da nikad neće doći do tog zaključka.
„Hayden, boli me!“
Odgurnuo se od nje i krenuo hodati sobom. Odmarao je ruke na noćnom
ormariću, a onda posegnuo za nečim. Liz je teško progurala. Željela je nešto reći,
bilo što da ispravi stvari, ali nije mogla ništa izgovoriti.
„Što je ovo?“ pitao je Hayden. A onda je Liz vidjela što je držao u ruci, ogrlicu
koju je tamo ostavila kad ju je Victoria pozvala ranije tog popodneva. „Ovo nisu
moji privjesci.“
„Znam,“ uspjela je izgovoriti.
Hayden se okrenuo da se suoči s njom dok je držao ogrlicu kao optužbu.
„Da li je i ovo njegovo? Zato si je nosila do izbora i nikad je ponovno nisam
vidio na tebi?“
Liz je zagrizla usnu i odbila odgovoriti, ali nedostatak njenog odgovora bio je
dovoljan. Hayden je bacio ogrlicu preko sobe gdje se zabila u zid i pala na pod.
Liz je zajecala i pokrila usta.
„Cijelo ovo vrijeme mislio sam da nisi spremna za vezu, a onda nisi bila
spremna za fizički odnos. Ali ti si se samo držala njega.“
„Žao mi je,“ šapnula je. Nije mogla ništa drugo reći. Povrijedila ga je, slomila
ga. Nije bilo povratka nakon toga.
„Zašto ti je žao? Što si ga poljubila? Što si me prevarila? Što je sa emocionalnim
varanjem za vrijeme cijele naše veze?“
„Da. Ne znam,“ promucala je. Nije joj bilo žao zbog Bradyja, a ipak mrzila je
što je povrijedila Haydena. „Zbog svega.“
Okrenuo se prema njoj, uhvatio je čvrsto za bradu, i gledao u njene stakleno
plave oči. „Znaš što. Sad znam. Vidim što ti je napravio. I… opraštam ti.“
„Što?“ Usta su joj se otvorila, iznenađena njegovim riječima.
„Nije tvoja krivnja zbog toga što ti je napravio.“
„Nije mi ništa napravio.“
Hayden je nastavio govoriti kao da ona nije ništa rekla. „On je vješti
manipulator. Natjerao te da vidiš ono što je on želio.“
Teško je uzdahnuo, kad da je sva težina na njegovim prsima, a ona je samo
napeta ostala stajala tamo. Hayden je mislio da je Brady manipulirao njome. Ali
nije. Nikad o tome nije tako razmišljala. Od početka je znala u što se upušta, zar
ne? Postavio je uvjete u zalogajnici, ona se složila. To nije manipulacija. Zar ne?
Osjećala se sjebanom zbog svega što je Hayden rekao. S jedne strane razumjela
je manipulaciju, ali njeno srce je govorilo da se ne radi o tome. A zbog toga se
osjećala još više krivom.
„Lizzie, ja te volim,“ rekao je Hayden, odmičući kosu s njenog lica. „Žao mi je
da ti se to dogodilo. Žao mi je da si me prevarila s nekim tko te iskorištavao… da
si me uopće prevarila.“
„Žao mi je,“ plakala je Liz. „Nisam te namjeravala prevariti. Samo sam bila jako
ljuta i glupa. Nikad više neću biti takva.“
Na njene riječi, njegove usne spustile su se na njene. Dozvolila mu je da je ima.
Što je drugo mogla napraviti? Izgubila je ovu borbu. I zaslužila je puno više od
grubog poljupca. Zaslužila je njegov bijes, i da je ostavi.
Ali on je nije ostavio. Strastveno ju je ljubio. Njegovi prsti bili su zapetljani u
njenoj dugoj kosi, izvlačeći život iz nje. Jedna njegova ruka pronašla je patent na
njenoj haljini, i kada ga je povukao dole, haljina je pala na pod ispred njega.
Slomio je kopču njenog grudnjaka i ostajala je stajati pred njim samo u njenim
crnim tangama.
„Ti si moja,“ zarežao je na njene usne. „Cijela ti. Svaki dio. Kao da te on nikad
nije dodirnuo.“
Liz je cvilila dok joj je grizao donju usnu i usisao je među svoje zube. Njegove
ruke bile su svugdje odjednom. Dražile, milovale, istraživale, posjedovale njeno
tijelo. Jedva se pomaknula dok su njegove ruke grabile njenu kožu. Imao je pravo
biti ljut.
„Okreni si,“ zapovjedio je, usmjeravajući je dok nije bila okrenuta prema
krevetu.
Nije se usudila pomaknuti. Nikad nije vidjela Haydena ovakvog. Dio nje bio je
uzbuđen zbog toga, ali drugi dio je znao da bi to trebala zaustaviti. Nije mu to
trebala dopustiti. Ali nije mogla. Zaslužila je to.
Liz je čula patent njegovih hlača i zvuk kad su pale na pad. Brzina njenog srca
skočila je u sekundi dok je iščekivala što će napraviti. Osjećala je svoje tijelo kako
treperi od iščekivanja i straha od onoga što dolazi sljedeće, što će joj napraviti.
Hayden je grubo savio Liz prema naprijed u njenom struku, a ona se
pridržavala za madrac.
„Hayden,“ šapnula je. „Molim…“
Nije odgovorio, samo je kleknuo iza nje prije nego je skinuo njene tange niz
njene noge. Zadrhtala je na osjećaj njegovih ruku na njenim bedrima. Pomogao joj
je da iskorači iz njene odjeće, a onda grubo raširio njene noge pred njim.
Hayden se nagnuo preko nje, a Liz je okrenula glavu da pogleda u njega.
„Šššš,“ šapnuo je, skupljajući njenu kosu u jednu ruku, lagano je povlačeći.
Odakle je ovo dolazilo? Gotovo cijelo njeno tijelo joj je govorilo da ustane… da
ga zaustavi. Ali ako nije do ovog trenutka, neće ni sada.
Onda je njegov kurac počeo širiti njen ulaz i polako počeo prodirati u nju. Liz
je zastenjala dok ju je ispunjavao, nemoćna da se pomakne zbog načina na koji ju
je pritisnuo dole. Stisnuo je njen bok sa jednom rukom i počeo se pomicati u njoj.
Njegovi zamasi su se ubrzavali. Uskoro se tako jako zabijao u nju da je gurnuo
cijelo njeno tijelo naprijed na krevet.
Nije željela uživati o ovome. Nije željela izvući zadovoljstvo iz toga. Nije željela
osjećati ništa. Ali njeno izdajničko tijelo odbijalo je slušati. Jebao ju je s osvetom.
Ne samo da ju posjeduje, već da mu se i pokorava… potvrđujući svoja prava.
Jebao ju je kao da nije želio da itko ikad pomisli da joj se približi na ovaj način.
I čak dok se pokušavala suzdržati, njeno tijelo mu se otvorilo. Vidjela je crno
dok je orgazam razdirao njeno tijelo. Stisnula se oko njega i vrištala iz dubine
pluća, dok se posljednji put zabijao, i ispraznio se duboko zabijen u nju.
Dvadeset prvo poglavlje
Oćekivao je to
Savannah je otišla deset minuta kasnije kad je primila poziv od svog oca. Liz je
pokušala ne prisluškivati, ali riječi blokiranje i hitno bile su sigurno izrečene. Prije
nego što je Savannah otišla, Liz ju je zagrlila. Željela je da može reći Savannah
koliko joj je žao i koliko bi željela da može sve povući, ali nije bilo moguće. Nitko
ne smije znati što se dogodilo. I dalje je trebala zaštititi Brady koliko god je mogla.
Liz je znala da je najbolja stvar za nju pritajiti se, držati glavu dole, i ne privlačiti
pažnju. Haydenov članak nije spomenuo njeno pravo ime ili činjenicu da je bila
reporterka. To je potragu učinilo prilično širokom, i Liz je željela da tako i ostane.
Nije mogla ni zamisliti vatrenu liniju na kojoj se Brady sada nalazi, zbog ovog
članka. Upravo je objavio namjeru da se ponovno kandidira, a zadnja utrka baš
nije bila kao šetnja u parku. Njegovi protivnici sigurno će ovo iskoristiti da ga
izbace iz utrke. Toga se i bojala na prošlim izborima.
Razmišljajući o tome učinilo je da tupi osjećaj koji je nosila zadnjih nekoliko dana
pukne kao razbijeno staklo. Odmah je zamijenjen sa bijesom koji nikada tako nije
osjećala. Hayden, njen jebeni savršeni dečko, bio je najsebičniji seronja kojeg je u
životu upoznala.
I bez razgovora s njim, Liz je znala zašto je ovo napravio. Bio je povrijeđen zbog
onoga što je učinila, ljut i ljubomoran. Ali to mu nije davalo opravdanje da
iskoristi njeno povjerenje i razbije ga u milijun komadića. Znala je da Hayden želi
napredovati u karijeri, i uzeo je prvu priliku koja se dogodila. Iskoristio je njenu
priču kad mu je vjerovala. Čak nije imamo hrabrosti da je nazove.
Liz je uzela svoj telefon sa stola. Zvala je Haydena samo trideset minuta ranije
da mu kaže za ponudu za posao. Bila je uzbuđena, htjela je s njim podijeliti dobre
vijesti. Sada ga je zvala iz posve drugog razloga.
Birala je broj i čekala. Kao što je očekivala, nakon tri zvona ponovno je otišlo u
govornu poštu. Ili je namjerno izbjegavao njene pozive ili je bio pretrpan sa
pozivima zbog članka. Liz je sumnjala da je ovo drugo.
Linija je dala signal da može ostaviti poruku.
Liz je duboko udahnula prije nego je progovorila. „Haydene. Ovdje Liz. Možda
si čuo za mene. Zvala sam te prije trideset minuta sa zaista dobrim vijestima. Sada
te zovem jer imam neke još bolje vijesti o kojima zaista moram razgovarati s
tobom. Nazovi me na ovaj broj. Mislim da ga nisi uspio izgubiti preko noći. Ali
za slučaj da jesi, nemoj se brinuti… ne bih mogla misliti gore o tebi nego u ovom
trenutku.“
Liz je prekinula poziv i bacila telefon u svoju torbicu. Bila je ljuta, bila je spremna
da uskoči u svoj auto, vozi do Charlotte, zavrne njegov savršeni jebeni vrat. Od
listopada je bila opsjednuta zbog svega što se dogodilo s Bradyjem konačno je
rekla Haydenu, a on joj je ovako vratio.
Nije i dalje mogla ostati u uredu osjećajući se ovako. Sigurno neće ništa napraviti
večeras. Liz je izjurila iz ureda i prebacila svoju torbu preko ramena. Potražila je
Massey.
„Hej!“ rekla je Massey vedro kad joj je Liz prišla. Onda je njeno lice palo. „Jesi
dobro?“
„I dalje se ne osjećam dobro, pretpostavljam,“ rekla je Liz, pretjerujući.
„Oh, ne. Da li te treba ponovno pokriti?“
„To bi bilo lijepo. Mislim da se guram malo previše.“
Massey je kimnula glavom i stisnula tipku na kompjuteru. „Vjerojatno bi se
trebala odmoriti. Ne brini za sutra. Pobrinut ću se za to. Vidimo se u ponedjeljak
ujutro, Liz.“
„Puno hvala Massey,“ iskreno je rekla Liz. Ova žena joj je spašavala život.
Liz je izletjela iz ureda i silazila stepenicama do zadnjeg kata Unije preskačući
dvije odjednom. Čvršće je zamotala jaknu oko svog tijela dok je izlazila na svježi
zrak. Hladan zrak prizivao je uspomene. U ovo vrije prošle godine bio je njen
snježni dan s Haydenom. Odlučila je da se konačno odrekne Bradyja, nakon što
je saznala za Erin i dala se Haydenu prvi put. Sada je sve izgledalo kao šala.
Velika, debela šala.
Nikad nije preboljela Bradyja, nikad se nije odrekla Bradyja i nikad se nije
potpuno dala Haydenu. I čim je on saznao, to je iskoristio protiv nje. Ironija je bila
u tome da kad je Hayden bio bijesan i povrijeđen zbog njihove veze, izabrao je
svoju karijeru umjesto nje, a to je bila stvar zbog koje se bojala zbog Bradyja.
Otišla je, provela skoro godinu dana pateći za Bradyjem, odgurnula ga do točke
bez povratka – za ništa. Sve što je željela bilo je nazvati ga, pokušati objasniti,
preklinjati ga da joj da još jednu šansu.
Ali nije mogla.
Ne. Neće.
Brady je zatvorio ta vrata, Rekao joj je da ga ne zove kad joj Hayden slomi srce,
a Hayden je upravo to napravio. Brady je vjerojatno bio bijesan, i zadnja stvar koju
je trebao bilo je da ga zove zbog Haydenovog članka. Željela je otići kod njega i
ispraviti sve, ali najbolji način da to ispravi bio je da ostane nevidljiva.
Da je želio doći do nje, onda bi došao. Ali sumnjala je da hoće. Brady je bio tip
koji nije kršio obećanja. Koliko često joj je govori da ne daje obećanja koja ne može
održati? Zar to nije bio razlog zašto joj nikad nije rekao da je voli? Samo
razmišljanje o toj riječi dozvalo je bol u njena prsa. Ljubav. Kakva šala.
Liz je žurila kući, parkirala auto na prilazu, i uletjela na prednja vrata.
„Victoria!“ pozvala je, lupajući vratima iza nje. „Gdje si?“
Prošla je kroz mali hodnik i lupila po vratima. „Vic, jesi tu?“
„Da, zauzeta sam,“ izustila je Victoria. „Možeš li se vratiti nakon petnaest
minuta?“ Čuli su se neki šapati na drugoj strani vrata, a onda se Victoria
nasmijala.
„Ne. Ovo ne može čekati. Osim ako ne želiš pronaći svoju cimericu s prerezanim
venama na podu kupaonice za petnaest minuta.“
Liz je kleknula ispred Victorijinih vrata i gurnula ruke u svoju kosu. Cijelo tijelo
ju je boljelo i željela je da prestane. Znala je da bi se trebala sabrati, ali nije mogla
vidjeti ili misliti ili osjećati ništa osim bijesa. Sve što je vidjela bilo je Haydenovo
lice kad je saznao, kad ju je pitao za detalje, kada ju je zlonamjerno jebao zbog
njene greške koja nikad nije bila greška. Da li je tada znao? Da li je znao da ju
planira uništiti… njih… Bradyja? Da li je to bio oproštajni seks? Ta pomisao još ju
je više naljutila.
„Mnogo melodramatično?“ rekla je Victoria.
Čulo se nešto iz druge sobe, a onda su se vrata otvorila. Victoria je bila obučena
u uske traperice i preveliku majicu. Njena kosa bila je u neredu i pokušavala ju je
zavezati u rep dok je izlazila iz sobe. Liz je sumnjala da je Obožavatelj Dukea na
drugoj strani, ali pretpostavljati s Victoriom nije bila dobra ideja. Victoria je
zatvorila vrata i s iščekivanjem pogledala u Liz.
„Dakle, gospođice Melodrama? Što je toliko važno?“
Liz je ustala i krenula prema dnevnoj sobi. Nije željela razgovarati gdje bi ih
Obožavatelj Dukea mogao čuti. Victoria je glasno zagunđala, ali je hodala iza nje.
„Znaš kako smo se složile da je najgora stvar koja se može dogoditi nakon što
kažem Haydenu za Bradyja da će me on ostaviti?“ pitala je Liz dok je izvlačila
svoj telefon.
„Da.“ Victoria je pogledala u zatvorena vrata njene spavaće sobe preko njenih
ramena.
„Bile smo u krivu.“
„Što?“ pitala je Victoria. Njena glava okrenula se prema Liz. „Kako to misliš?“
Liz je pronašla članak na svom telefonu i proslijedila ga Victoriji. „Pisao je o
tome,“ šapnula je Liz.
„Jebote!“ uzviknula je. „Sranje!“ Njene oči prelazile su po članku. „Kakav jebeni
gad! Odsjekla bih mu jaja!“
„Ja te ne bih spriječila.“
„O moj Bože, i Calleighino ime je tu također,“ rekla je Victoria, zapanjena.
„Znam. Vjerojatno su to zajedno planirali.“
Victoria je odmahnula glavom i nastavila čitati članak. „Što ćeš dovraga
napraviti? Jesi zvala Bradyja? Jesi razgovarala s odvjetnikom? Jebote! Što ja mogu
napraviti? Kako mogu pomoći?“
Liz je ponovno skupila prste u šake i okrenula se od Victorije. „Ne znam što ću
napraviti. Još nisam uradila ništa, zato jer moje ime nije u članku. Potpisao me kao
Sandy Carmichael. Mislim da je bolje da se pritajim. Ako reagiram brzopleto onda
će netko spojiti komadiće slagalice, a zadnja stvar koju želim je da budem u očima
javnosti.“
„Jesi razgovarala s Haydenom? Bože, zašto bi ovo napravio?“
„Nisam razgovarala s njim. Neće mi se javiti na telefon.“
„Nikad mi se Lane nije sviđao, ali nisam mislila da je tolika pičkica,“ rekla je
Victoria.
Liz je slegnula ramenima. „Ni ja.“
„U redu. U redu. Sjedni na sekundu,“ rekla je Victoria, požurujući je prema
kauču. Spustila je Lizin telefon na stolić za kavu i sjela kraj nje. „Idemo pričati.
Najvažnija stvar sada si ti. Kako si ti? Trebaš li što?“
„Ja sam dobro.“
„Ccc. Ti si daleko od dobroga. Pričaj sa mnom.“
Liz je teško udahnula i zamotala ruke oko svojim koljena. „Ljuta sam. Kao da je
sve što sam napravila bilo za ništa. Nema Bradyja. Nema Haydena. Ništa,“ rekla
je. „O čekaj, prihvatila sam danas ponudu za posao od New York Timesu.“
„O moj Bože!“ ciknula je Victoria. „Čestitam kujo! To je savršeno. Sve ovo sranje
će se ispuhati, i možeš početi novi život u New Yorku.“
Liz se uspjela nasmiješiti, ali je ubrzo osmijeh pao kad joj je telefon počeo glasno
zvoniti. Liz ga je uzela sa stola i pogledala u ekran.
„Hayden?“ nježno je pitala Victoria.
Liz je odmahnula glavom. Nije poznavala broj. Puls joj se od straha ubrzao. Da
li je bio reporter? Da li su je već pronašli? Grlo joj se stisnulo dok se javljala na
telefon. Možda bi bilo bolje da nije.
„Halo?“ pitala je Liz, pritišćući telefon uz svoje uho.
„Halo. Pokušavam dobiti Liz Dougherty.“
Lizino srce na trenutak je stalo. Ne. Nije reporter. Nitko je nije pronašao tko već
nije znao da ona postoji. Glas na drugoj strani linije bio je nepogrešiv.
Heather Ferrington, Bradyjeva tajnica za odnose s javnošću.
Zadnji put kad je Liz bila blizu Heather, rekla je Bradyju da prekine sa Liz, i
Brady joj je rekao ne. Bila je žestoka žena koja je bila s Bradyjem od početka
njegove karijere i radila je sve što je mogla da ga zaštiti. Liz se nije radovala ovom
razgovoru.
„Tko je pokušava dobiti?“ oprezno je pitala Liz.
Nije željela razgovarati s Heather, ali možda je ova bila njena ulaznica do
Bradyja. Pokušala se ne ponadati previše da se ne bi opet razočarala. A to je bilo
prilično zagarantirano.
„Ovdje Heather Ferrington iz ureda kongresmena Maxwella.“
Liz je uzdahnula.
„Ovdje Liz. Kako ti mogu pomoći Heather?“
Victoria ju je pogledala s pitanjima u njenim očima. Liz je izustila, Bradyjev ured.
Victoria je izbuljila oči, a onda šapnula, „Hoćeš li razgovarati s njim?“
Liz je odmahnula glavom i pokušala se fokusirati na Heather, ne na Victoriu.
„Gospođice Dougherty, željela bih da ovaj razgovor bude kratak i privatan.
Strogo neslužben, ako mi to možete garantirati,“ službeno je rekla Heather.
Što je imala za izgubiti?
„Naravno,“ tiho je rekla Liz. Ako je Heather mislila da će Liz pisati o ovome,
onda je zaista bila luda.
„Ne znam što Vam je došlo nakon više od godinu i pol da izvlačite informacije
Vašeg… odnosa sa kongresmenom Maxwellom.“ Heather je izrekla tu riječ kao
da joj nanosi fizičku bol. „Ali što god bio razlog, nećete ništa postići. A ja bih Vam
predložila, Gospođice Dougherty, da ubuduće ne otkrivate nikakve informacije
bez da shvatite da riskirate svoju karijeru, za koju vjerujem da vam je prilično
važna.“
„Da li je to prijetnja, gospođice Ferrington?“ pitala je Liz, kipeći.
„Teško. Možda bih se trebala bolje izjasniti. Brady Vas ne želi. Vaš jadni pokušaj
uništenja njegove karijere nije čak ni točkica na njegovom radaru. Vi ste ništa.“
„Ako sam ništa, zašto onda razgovaramo?“ Liz je odvratila. Željela je ući u
telefon i opaliti Heather pljusku preko njenog lica. Liz je znala da Heather jedino
želi zaštiti Bradyja, ali njene metode nisu uvijek bile učinkovite.
„Mi razgovaramo zato jer sve što se tiče kongresmena je na mom radaru. Nisam
vam vjerovala u ljeto kad ste krili vašu vezu i ne vjerujem vam sada. Moj posao je
minimizirati probleme. Vi ste problem, i ja ga minimiziram.“
Liz je stisnula zube. Što je dovraga trebala reći na to? Ona je bila problem za
Bradyja. Heather je samo radila svoj posao. Liz bi napravila istu stvar da je u
Heatherinoj situaciji. Vidjela je problem kakav je i otišla ravno do izvora. Nema
skakanja oko grmlja.
„Dakle najbolja stvar za tebe u budućnosti je da radiš apsolutno ništa. Ne
dobivaš ništa otkrivajući se.“
„Da li on uopće zna da mi razgovaramo?“ tiho upita Liz. Nije trebala reći
Heather da neće ništa reći. Već se osjećala kao da je umrla tisuću puta znajući da
je sve u novinama. Heather će se nositi s člankom onako kako je mislila da je
najbolje.
„Kongresmen Maxwell zna sve što treba znati u ovoj situaciji.“
„Dakle ne,“ razočarano je rekla Liz.
„Da li zna ili ne nije tvoja stvar, zato jer tebi ne znači ništa osim kao kongresmen
u tvom okrugu. I ovo ću reći samo jednom, pa slušaj pažljivo. Ako ti je ikad uopće
bilo stalo do Bradyja, onda ćeš dobro razmisliti što od sada radiš. Jesam li jasna?“
prasnula je.
„Kristalno.“
„Drago mi je da smo konačno na istoj strani. Pokušaj ništa ne napraviti da ne
dobiješ ponovno poziv od mene.“
„Dat ću sve od sebe,“ sarkastično je rekla Liz.
„Napravit ćeš i bolje od toga.“
Razgovor je završio i Liz je spustila telefon u svoje krilo. Ruke su joj se tresle.
Osjećala je kako joj ljutnja kipi ispod površine. Željela je otpustiti, ali bilo je samo
dvoje ljudi koje je mogla kriviti zbog onoga što se dogodilo: ona i Hayden.
Hayden joj se nije želio javiti… onda je ostala ona.
Onda opet, imala je predosjećaj da može kriviti i Calleigh Hollingsworth
također.
„Pa… to nije zvučalo dobro,“ rekla je Victoria. „Tko je bio?“
„Heather Ferrington, Bradyjeva tajnica za odnose s javnošću. Rekla mi je da ne
napravim još nešto glupo.“
„Da li misli da si idiot?“
Liz je zagrizla usnu. „Da… mislim da misli.“
„Pa, kuja treba odjebati,“ uzviknula je Victoria. „A Brady? Hoćeš li razgovarati
s njim?“
„Rekla mi je da ne napravim ništa glupo, Vic. Nazvati Bradyja vjerojatno bi bila
najgluplja stvar koju bih u ovom trenutku mogla napraviti.“
Dvadeset treće poglavlje
Pokušati zaboraviti
Nakon petnaest minuta Clay je skrenuo svoj Porsche niz dugačak krivudavi
prilazni put. Prolazili su kroz drveća dok se pred njima nije konačno otkrila
ciglena kuća u rančerskom stilu.
„Ovo je tvoje?“ pitala je Liz, kroz prozor gledajući imanje.
„Da.“
„Nekretnina u vlasništvu Maxwell Industriesa, pretpostavljam?“
„Netko je obavio svoje istraživanje,“ rekao je, usmjeravajući oči prema njoj. „Ili
imaš iskustva i s ostalim nekretninama u vlasništvu Maxwella?“
„Ja sam reporterka. Pokaži malo poštovanja,“ rekla je, pokušavajući ne misliti
na ostale Maxwellove posjede na kojima je bila.
Parkirao je Porsche na prilazu i izašli su iz auta. Liz ga je slijedila do prednjih
vrata. Podigao je vazu za cvijeće i ispod pronašao ključ.
„Visoka sigurnost,“ primijetila je Liz.
Clay se nasmijao prije nego je ugurao ključ, okrenuo kvaku i otvorio vrata.
Lizino tijelo zujalo je od adrenalina dok je Clay ulazio unutra. Pokušala je smiriti
ruke da se ne tresu dok je ulazila za njim. Odlučila je to učiniti, i trebala je održati
malo vedrine ako će proći kroz to.
„Gdje sam uopće sada?“ pitala je Liz, ulazeći unutra. „Ti si diplomirao pravo
prošle godine, zar ne?“
„Pripravnik sam na državnom nivou. Kada istekne godina gdje sam sad,
prebacit ću se na pripravništvo na Vrhovnom sudu.“ Zatvorio je vrata i bacio ključ
na stolić u predvorju.
„Vau. Ambicija teče u obitelji.“
„Jesmo li gotovi s razgovorom?“ pitao je, lagano iživciran.
„Hoćeš li biti seronja?“
Clay je podigao obrvu i namignuo joj. „Apsolutno.“
Bio je ispred nje za dva moćna koraka, grubo je hvatajući oko struka, dok su im
se usne susretale. Imao je nježne, zahtjevne usne koje su poticale njene da se
otvore. Kliznuo je jezikom u njena usta i Liz je skoro udahnula da je osjetila slatki
okus meda. Kvragu, dobro se ljubio. Nije bio Brady, ali koristit će… za sada.
Njegove ruke vodile su njene oko njegovog vrata i držala se za njega za potporu.
Povukao je njeno tijelo dok nisu bili spojeni jedno s drugim. Mogla je osjetiti
njegova definirana prsa kroz tanki materijal njene haljine.
Bilo je lako izgubiti se u Clayu zato jer nije morala ništa raditi. Preuzeo je
kontrolu nad njom, ljubeći je, sišući i ližući njene usne, kušajući je, proždirući je
cijelu. A ona mu je dozvolila. Dozvolila mu je da joj zamuti um uz pomoć viskija
koji je i dalje tekao njenim venama. Bilo je lakše nego razmišljati o vlaku koji je
uništio njen život ili o posljedicama s kojima će se ujutro morati nositi.
Njegov dlan klizio je po njenoj goloj ruci i ona je zadrhtala pored njega. Alkohol
ju je održavao toplom naspram hladnoće u veljači, ali Clay je slao trnce uz njenu
ruku. Pronašao je njene prste i zapetljao ih sa svojima.
Njihove usne konačno su se razdvojile i imao je isti samozadovoljni osmijeh na
licu.
„Dođi sa mnom,“ rekao je, povlačeći je kroz kuću, prema stražnjem dijelu.
Otvorio je vrata, i dalje okrenut prema njoj, i lagano je povukao u veliku glavnu
spavaću sobu. Veliki krevet zauzimao je centralni dio sobe, pokriven sa crvenim
prekrivačem i kolekcijom nabacanih jastuka.
Sranje! Zaista će to napraviti. Ali što je mogla izgubiti? Sve ostalo bilo joj je
oduzeto.
„Izgledaš kao da previše misliš,“ rekao je Clay, spuštajući usta na njena.
„Očito ne radiš dobro svoj posao,“ šapnula je na njegove usne.
„Vidjet ćemo za to.“
Počeo ih je voditi prema krevetu. Njegove ruke klizile su po njenim ramenima,
sljedeći krivine njenih grudi, niz njen struk, dok nisu čvrsto stisnule njene bokove.
Podigla je obrvu prema njemu kao izazov. Ovo je bilo lakše. Bilo je lakše izazvati
ga u akciju. Mogla je ovo napraviti. Željela je to. Clay je bio jebeno nevjerojatno
zgodan i njegove usne bile su slatke kao med. Željela je da je istraži.
Njegove ruke kliznule su do ruba njene haljine, krenuo je rukama nježno ispod
materijala. Disanje joj se ubrzalo, a tijelo zagrijavalo od njegovog dodira. Bez
upozorenja ju je podigao i s lakoćom položio na krevet. Njegove ruke raširile su
njene noge ispred njega tako da je mogao nasloniti svoje tijelo između njih i još
jednom zaposjesti njene usne.
„Kladim se da sada razmišljaš o tome kako te jebem,“ zarežao je, pritišćući se o
nju.
Liz se pretvarala da zijeva, pokušavajući održati igru koju su igrali. „Brady
vjerojatno dobiva ševu iz suosjećanja od svoje djevojke, a ti me čak ne možeš ni
zabaviti.“
Clay se nasmije. Njegove ruke krenule su prema njenim unutarnjim bedrima.
Pokušala je stisnuti noge kao da ga želi zaustaviti, ali sve što je napravila bilo je
da je pojačala stisak svojih nogu na njegovim bokovima.
„Jedina stvar koja će se večeras zabaviti je moj kurac u tvojoj pičkici,“ rekao je, a
njegov prst bio je sve bliže njenoj vrućini. „Zato jer Brady nema djevojku.“
„Što?“ naglo je rekla Liz, ispravljajući se i odgurujući njegovu ruku. „Što si
upravo rekao?“
„Moj kurac će se zabaviti u tvojoj pičkici,“ rekao je zavodljivo.
„Ne, nakon toga!“
Clay je suzio oči. „Uh… Brady nema djevojku?“
„Ma nemoj mi jebeno reći!“
„Što?“ pitao je, pokušavajući ponovno staviti ruke na nju, ali ona ga je odgurnula.
„Kad su prekinuli? Što se dogodilo?“ Liz je zahtijevala odgovore.
„Ne znam. Zaista nije važno.“ Ponovno se pokušao nasloniti.
„Ne. Stani,“ rekla je, izvlačeći se od njegovog poljupca. „Kad su jebote
prekinuli?“
Clay je zakolutao očima i napravio korak unazad, shvaćajući da očito neće dobiti
ovu bitku
„Prije nekoliko mjeseci. Listopad možda? Zašto je to uopće važno?“
Liz je širom otvorila usta. „Jesi li upravo rekao listopad?“
„Da. Brady ju je samo ostavio jedan dan. Ne znam što se dogodilo, pa me nemoj
jebeno ispitivati. Jesmo li gotovi s djelom za pitanje i odgovore. Možemo li se
vratiti na jebanje?“ pitao je, ponovno iznerviran.
„Ne! jesi li poludio? Neću spavati s tobom,“ rekla je Liz, skačući s kreveta,
popravljajući haljinu. „Trebaš me odvesti kući ili još bolje, da vidim Bradyja.“
„Što?“ praktički je viknuo, „Neću te nigdje voziti, posebno ne da vidiš mog brata.
Koji kurac?“
„Samo jebeno zašuti!“ zadrhtala je. „Zar ništa ne razumiješ? To je Brady. Uvijek
je bio Brady. Prestani pokušavati biti svoj brat, jer nikad nećeš biti Brady.“
„Nemaš pojma o čemu pričaš.“
Liz je odmahnula glavom. „Hodaš u sjeni, a spavanje sa mnom neće pomoći da
se osjećaš bolje. Trebam večeras razgovarati s Bradyjem, i napravit ću to bez
obzira da li me odvezeš kući ili ako budem morala sama hodati do kuće tvojih
roditelja u Durhamu.“
„Misliš li da će mu pomoći da se pojaviš u kući u noći nakon što su izašli članci?
Misliš li da ćeš mu zaista pomoći nakon što si potvrdila priču koju je tvoj dečko
napisao?“
„Bivši dečko,“ ispalila je Liz. „I nije me briga. Samo ga trebam vidjeti. Moramo
ovo popraviti. Mora postojati način.“
„Zašto ne zastaneš i ne razmisliš na kratko? Razmisli što će se dogoditi ako te
odvedem do mojih roditelja i uđeš u zatvorenu ratnu zonu. Nećeš samo
razgovarati s Bradyjem. Razgovarat ćeš s mojim roditeljima, njegovim osobljem,
Savannah, svima. Reci mi da želiš ući u to.“
„Zar me nisi čuo? Nije. Me . Briga. Moram ga vidjeti.“
„Ti si luda. Misliš li da će te netko pustiti blizu njega nakon što saznaju da si
Sandy Carmichael? Što se uopće dogodilo u listopadu? Odvalila si zbog
toga,“ primijetio je Clay.
„Ništa,“ odmah je odgovorila. Samo je podigao obrvu. „U redu. Vidjela sam ga,
ali ništa se nije dogodilo i razišli smo se.“
„Razišli ste se. Poznajući mog brata sumnjam da je to dobro dobro prošlo,“ rekao
je Clay. „Ok, onda mi reci ovo. Zašto si se složila da se nađeš sa mnom? Zašto nisi
prije razgovarala s njim? I nemoj mi prodavati sranja o njegovoj djevojci, jer nitko
ne misli je ona zapravo bila važna.“
„Zašto?“
„Želiš li da te tamo odvedem?“ pitao je.
Liz je gledala u njega. „Ti si takav seronja.“
„Ono što vidiš to i dobiješ, dušo.“
„Rekao mi je da ga više ne zovem,“ tiho je rekla Liz. Mrzila je što to mora izreći
na glas. Bradyjeve ljute riječi i dalje su joj, tri mjeseca kasnije, odzvanjale u glavi.
„A ti ipak hoćeš? Zar ne misliš da je to rekao s razlogom?“
„Da, mislim. Mislim da je to rekao zato jer je bio ljut, i imao je svako pravo da
bude. Ali mene očito više nije briga.“ Liz se očešala od njega dok je išla prema
vratima.
„Gdje ideš?“ pitao je, slijedeći je niz hodnik.
„Rekla sam ti da ću hodati do kuće ako me ti ne želiš odvesti,“ tvrdoglavo je
rekla.
Clay je skočio iza nje. „Ne možeš lutati kroz šumu u mini haljini i štiklama.“
„Pokušaj me zaustaviti.“
Liz je došla do sredine prilaznog puta u sredini šume, u noći, dok joj se stražnjica
smrzavala kad je čula lagani šum Porschea iza nje. Zabljesnula su je prednja
svjetla dok joj je Clay prilazio. Spustio je svoj prozor i frustrirano gledao u nju.
„Ulazi, luda ženo.“
Otvorila je vrata i utonula u suvozačko sjedalo. Čim su se vrata zatvorila, Clay
je pokrenuo auto.
Uzdahnula je dok se opuštala. Bila je odlučna da pješači kući, ali realno gledajući
bio je to glup potez. Odahnula je kad je Clay došao i pokupio je.
„Hvala ti,“ prošaptala je Liz.
„Neću te odvesti do kuće mojih roditelja,“ rekao je namrgođen. „Ako želiš
napraviti nešto glupo, napravi to na svoju ruku.“
Liz je kimnula. Nije bila iznenađena da je Clay neće odvesti do Bradyja, i upad
u Maxwellovu kuću nije baš bio najpametniji potez. Samo joj je on prvi pao na
pamet. Možda je i dalje alkohol govorio iz nje. Morat će naći bolji način da dođe
do njega.
„Um…“ počela je, grizući usne.
Nije rekla ništa na sekundu i Clay je pitao, „Što?“
„Možeš li mi dati Bradyjev broj?“
„Vraćam se,“ stišćući kočnicu.
„Što? Zašto?“
„Nema razuma u tebi.“
„U meni? Ti si bio taj koji je želio spavati sa mnom zato jer sam bila s tvojim
bratom.“
Clay je slegnuo ramenima. Otvorio je pretinac između njihovih sjedala, stavio
telefon unutra, a onda ga namjerno čvrsto zatvorio. „To ima više smisla nego da
ti dam njegov broj.“
„Uvijek sam ga pokušavala dobiti na liniju kampanje, a osim ako ne misliš da je
to dobra ideja da sada to napravim, možda bi mi mogao dati njegov osobni
broj,“ ispalila je. Pa, osim kad je prošle godine koristila njegovu osobnu liniju, ali
je obrisala taj broj i nije imalo smisla spominjati to Clayju sada.
„Zvala si ga na liniju kampanje?“ pitao je Clay, kimajući glavom. „Za pametne
ljude, vas dvoje ste jebeni idioti.“
„Samo nastavi voziti, smislit ću sama što napraviti,“ rekla je, ponovno okrećući
glavu prema prozoru.
Milijun scenarija prošlo je kroz njenu glavu dok su se vozili prema njenoj kući.
Kako će dovraga doći do Bradya? Njena ranija taktika uvijek je bila da nazove
ured, kaže da je Sandy Carmichael, i puf! Brady se javio na telefon. Pa, sada više
nije mogla zvati kao Sandy. I sumnjala je da će primati pozive, posebno ne od
reportera. Mogla je izmisliti sranja da zna tko je Sandy Carmichael, ali Liz nije bila
sigurna da će doći dalje od Heather. Nije vjerovala da će preko Heather doći do
Bradyja. Mogla je nazvati Savannah, ali nije bila sigurna da li je spremna da njena
prijateljica sazna da je bila s njenim bratom, a sa Clayjem koji nije surađivao, zaista
nije imala drugog izbora.
Liz je pogledala u pretinac gdje je Clay stavio svoj telefon. Nije bila dovoljno
glupa da ga pokuša izvaditi od tamo. Ali ako je postojala alternativa, ona je nije
vidjela.
Clay je mijenjao brzine dok je jurio prema njenoj kući. Liz se morala odlučiti.
Najgora stvar koja se mogla dogoditi bilo je da će primijetiti kako poseže za njim.
Mogla je živjeti s tim.
Gledala je kroz prozor većinu puta i polako je okrenula tijelo prema Clayu.
„Hej,“ šapnula je nježno.
„O, mi ponovno razgovaramo?“ pitao je.
„Ne moraš biti bezobrazan,“ rekla je, naginjući se naprijed, naslanjajući
podlakticu na središnji pretinac. Većina njenog tijela prekrila je odjeljak pa kad je
gledao cestu, bila je prilično sigurna da jedina stvar koju vidi je periferija gdje su
njene grudi ispadale iz njene haljine. „Samo sam ti željela reći hvala.“
„Mogu nastaviti voziti ako će to uključivati da spustiš glavu.“
Liz se melodramatično nasmijala. Clay će uvijek biti Clay. Samo ga je trebala
zabaviti, zadržati ga da ne vidi ono što planira napraviti.
„Mislim da neću,“ rekla je Liz, lagano stišćući gumb za otvaranje pretinaca. „Ali
bila sam kučka kad sam rekla one stvari o tebi i Bradyju.“
Njegove oči prebacile su se na njene i prestala se pomicati. „I dalje te neću
odvesti kod njega Liz.“
„Nisam te ni pitala.“
„Pušenje bi me moglo uvjeriti,“ rekao je, prebacujući pogled na cestu. Liz je
odmahnula glavom dok je polako, gotovo bolno polagano, počela kliziti stražnjim
dijelom pretinca. „Misliš da ću ti popušiti i onda otići vidjeti Bradyja?“
„Barem ću ja svršiti.“
Da, zaslužio je ovo.
Rupa u pretincu bila je široka dovoljno da može staviti svoju ruku unutra.
Polizala je usne i pokušala ujednačeno disati. Bili su blizu njene kuće, i trebala je
vremena za ovo.
Zaustavili su se na crvenom svijetlu i Liz je bila sigurna da će se početi znojiti
kad se okrenuo da pogleda u nju. Savršeno je držala pogled, iako, nije treptala.
Ako i je, bila je sigurna da će primijetiti da nešto propušta… kao na primjer
činjenicu da se naslanja na njega i da je pretinac u kojem je njegov mobitel otvoren.
„Dakle, što kažeš?“ pitao je Clay, s osmijehom sa rupicama.
„I dalje mislim da ne,“ odgovorila je Liz.
Svjetlo se promijenilo i ponovno su krenuli. Liz je kratko izdahnula od olakšanja
kad je ponovo morao pogledati gdje vozi. Njeni prsti lagano su tražili po pretincu,
onda njen dlan, a onda njena ruka skroz do zgloba.
„Ti gubiš.“
„Što, kao da je privilegija tebi popušiti?“ uspjela je pitati sa osmijehom nevjerice.
„I je.“
Liz se narugala. „Muškarci. Uvijek misle krivom glavom.“
Njeni prsti očešali su mobitel i lagano je uzela uređaj u svoju ruku. Sad ga samo
treba izvaditi.
„Kao da nisi razmišljala o mom kurcu kad si dozvolila da te odvedem do mene?“
Kad je Clay okrenuo glavu na znaku stop da provjeri promet, Liz je podigla
telefon iz pretinca i gurnula ga ispod svojih nogu. Pritisnula je svoj prst na gumb
odjeljka, nježno ga vraćajući na mjesto, a onda se ispravila.
„To je bilo tada, a ovo je sada,“ rekla je Liz.
Sranje. Imala je njegov telefon. Nije mogla vjerovati. Trbuh joj je bio u čvorovima
od iščekivanja i brige zbog zadnjih nekoliko minuta vožnje.
„Žene. Tako promjenjive,“ gunđao je. „Gdje te uopće vozim?“
Liz je dala Clayu upute za zadnjih nekoliko skretanja, a onda je zaustavio
Porsche ispred njene kuće. Vidjela je Victorijin i Danijelov auto na prilazu. Ako
već nisu u seks komi, bila je sigurna da će imati milijun pitanja. Ali prvo je trebala
odjebati iz Clayevog auta.
„Hvala na vožnji,“ rekla mu je Liz prije nego što je otvorila vrata i stavila telefon
u ruku.
„Nisam mogao dozvoliti da pješačiš nazad.“
„Mislila sam da ćeš me ostaviti.“
„Ne dalje od kraja prilaza. Dovoljno dugo da shvatiš koliko je to glupo,“ rekao
je. Rupice na njegovim obrazima bile su vidljive dok je izlazila iz auta. Pomaknula
je ruku iza tijela da je ne može vidjeti.
„Laku noć,“ rekla je pomičući se da sa drugom rukom zatvori vrata.
„Hej!“ pozvao ju je, zaustavljajući je.
„Da?“ promrmljala je.
„Zaboravila si svoju torbicu,“ rekao je, pokazujući na malu torbu na podu.
Liz je teško izdahnula. O hvala ti Bože! Zgrabila je torbicu sa poda automobila,
zatvorila vrata, i praktički sprintala do kuće. Zatvorila je prednja vrata i naslonila
se na njih, teško dišući.
„Sveto sranje,“ šapnula je u tihoj kući.
Pažljivo je zaključala vrata prije nego je odnijela telefon u svoju sobu. Odbacila
je visoke pete, skinula haljinu i nabacila trenerku. Sjela je na krevet, upalila telefon,
prošla prstom preko ekrana, i zasvijetlio je u njenoj ruci.
Unutra je.
Ruke su joj se tresle dok je tražila Bradyjeve kontakte. Bila su četiri broja: D.C.
ured, N.C. ured, osobni i posao. Budući da je prošla kroz muku da ukrade telefon,
prebacila je sve brojeve u svoj telefon, iako je jedini broj koji je namjeravala
koristiti bio onaj osobni.
Liz je spustila Clayev telefon na noćni ormarić prije nego je izvukla Bradyjev
osobni broj i stisnula pošalji. Mogla je čuti svoje srce kako joj lupa u ušima dok je
čekala odgovor. Zvonio je četiri puta, a onda otišao u govornu poštu.
Koliko muke, a on se nije javio na poziv.
Sjedila je na svom krevetu na minutu, samo zureći u prostor čudeći se kakav joj
je život postao. Kako je dovraga dospjela ovdje? Sve što je željela bilo je pronaći
način da sve ispravi, a i dalje to nije mogla napraviti. Prokockala je drugu priliku
i nije zaslužila još jednu. Ali to nije značilo da se neće boriti za nju.
Onda joj se lampica upalila. Clayjev telefon. On će se javiti Clayju. Morat će imati
vraško objašnjenje kako je došla do telefona, ali ipak će dobiti priliku razgovarati
s njim.
Liz je uzela telefon sa ormarića, pronašla Bradyjev osobni broj, i birala. Njena
noga nervozno je tapkala po podu.
Zvoni.
Mogla je proći kroz ovo. Samo je trebala razgovarati s njim.
Zvoni.
Nije znala što će reći, ali nije bilo ni važno. Prebrodit će to. To je bio Brady.
Morala je nešto napraviti.
Zvoni.
Neće se javiti. Napravila je sve ovo za ništa…
„Clay,“ Bradyjev grubi glas korio ga je preko telefona, „gdje si jebote ti bio? Mi
smo zaključani ovdje. Svi lude, a ti samo nestaneš. To je tako nalik na tebe. Zašto
ne možeš napraviti jednu stvar za nekoga osim da usrećiš sam sebe?“
„Brady,“ šapnula je Liz u telefon.
S druge strane nastala je pauza. Njezino srce je stalo.
„Liz,“ rekao je u nevjerici.
Dvadeset peto poglavlje
Prvo razgovor
„Hej,“ reče tiho Liz. Sve jake riječi koje je namjeravala izreći nestale su iz njene
glave kad je čula uglađeni, seksi glas.
„Zoveš me sa Clayevog telefona,“ rekao je, zbunjen.
„Da.“
„Kako si došla do njegovog telefona?“
Liz je zagrizla usnu. Pa, ovo će biti zabavno. „To je zapravo duga priča. Morala
sam doći do tebe. Možemo li se naći?“
„Što?“ pitao je, a onda je čini se shvatio što ga je pitala. Njegov glas postao je
hladan. „Ne. Mislim da je to grozna ideja. Rekao sam ti.“ Duboko je udahnuo, a
onda šapnuo, „Rekao sam ti da me više ne zoveš, da neću biti tu kad te povrijedi.“
„Znam, ali…“
„Ja ne obećavam ako to ne mogu izvršiti, Liz. Ti to znaš.“
Progutala je. Znala je to prilično dobro. To je bio razlog zašto joj nikad nije rekao
da je voli. Ne zato što nije. Ta misao gurala ju je naprijed.
„Znam. Znam da jesi. I žao mi je. Žao mi je zbog svega. Zato što sam otišla, zato
što sam bila s njim, zato što sam mu rekla, zato što sam uništila sve, što sam te
povrijedila.“
„Liz, zaista to ne želim slušati,“ rekao je.
„Pa, ja ću ti svejedno reći,“ očajno je uzviknula. „Zajebala sam. Nisam željela da
stvari budu ovakve. I imam toliko toga što ti moram reći. Samo te molim, molim…
da se nađemo. Ako te nije briga za mene, zašto si onda prekinuo s Erin. Znam da
ne zaslužujem drugu priliku, ali svejedno mi je daj. Molim te.“
Brady je teško uzdahnuo u telefon. „Tko ti je rekao za Erin? Držao sam to u
potpunosti u tajnosti.“
„Um… Clay,“ šapnula je. Imala je toliko toga za objasniti Bradyju. Samo ga je
očajno željela vidjeti.
„Zašto imam osjećaj da ne želim znati kako si odjednom bliska s mojim bratom.“
„Clay je…što god. On nije važan. Ustvari on me vjerojatno sad želi ubiti, zato jer
sam mu ukrala telefon,“ brbljala je.
„Što si napravila?“ uzviknuo je Brady. „Ukrala si Clayev telefon?“
„To je duga priča!“
„Nisi mi rekla da priča uključuje krađu!“ odbrusio je nazad.
„Brady Maxwell gubi svoju pribranost,“ rekla je tiho. „Koliko se često to
događa?“ Ostao je tih. Skoro ga je mogla vidjeti kako hoda i pokušava se smiriti
nakon njenog komentara. „To je zbog mene. To sam ja, Brady. Ja sam ta zbog koje
gubiš kontrolu.“
„Kažeš kao da je to nešto dobro.“
„To znači da postoji jebena strast, i to znači da jebeno mariš. Da si želio prekinuti
ovaj poziv onda bi to napravio čim si čuo moj glas. Ali nisi. I ja znam zašto nisi.
Iz istog razloga zbog kojega te ja nisam uspjela izbaciti iz glave od kad sam otišla
iz konferencijske dvorane. Trudila sam se! Bog zna da sam se trudila da te
zaboravim, ali nisam. I ne mogu. I mislim da ni ti mene ne možeš zaboraviti.“
„Koji je smisao ovoga, Liz?“ pitao je. „Nećemo se vratiti na prošlu godinu.“
„I ne želim to. Ali ne mogu sjediti ovdje znajući da sam imala svoje prste u
otkivanju ovoga javnosti, znajući kako se ti osjećaš, znajući kako se ja osjećam, i
da te ne pokušam vidjeti. Zaslužuješ objašnjenje. Vraga, zaslužuješ puno više,
Brady,“ šapnula je. „Možemo li početi od toga?“
„Ne večeras,“ rekao je.
Liz je skočila sa kreveta. Nije mogla vjerovati. On će je ipak vidjeti.
„Večeras bi bilo najbolje,“ uspjela je izreći.
„Zar da samo odem od svih?“ pitao je. Bilo je to retoričko pitanje, ali ona ga
sigurno neće ostaviti na tome.
„Da. Ti si jebeni kongresmen. Reci im da odjebu.“
Brady se nasmijao i bio je to najljepši zvuk koji je ikad čula. Bože, koliko joj je
nedostajao.
„Citirat ću te točno tako.“
„To je pametno.“
„Heather će poludjeti kad sazna da sam otišao.“
„Ona nije tvoja majka,“ rekla je Liz, okrećući očima. Bilo joj je dosta Heather za
jednu noć. „Čekaj, zaista ćeš otići?“
Stanka ju je učinila nervoznom. Željela je znati o čemu razmišlja u ovom
trenutku. Očajno je željela da shvati, da ima priliku da se iskupi. Neće prihvatiti
ne kao odgovor.
„Mislim da je bolje da ja dođem do tebe,“ konačno je Brady odgovorio.
„Ja sam blago pripita, tako da bi to mogla biti dobra ideja.“
„Zašto me to ne iznenađuje?“
„Hej, prekinula sam danas sa svojim dečkom. Alkohol je dozvoljen,“ rekla je,
pokušavajući razvedriti situaciju.
„Kladim se da je to bio zabavan razgovor,“ kratko je rekao Brady.
„Kad ćeš me pokupiti, sve ću ti ispričati.“
„Ti shvaćaš da si ti žena koja me može najviše razljutiti, od svih koje sam
upoznao?“
„To znači da sam nezaboravna,“ rekla je Liz s lukavim osmijehom.
„Sada, to je zaokret od reportera, ako sam ga ikad čuo.“
„Nisam za bezveze dobila posao u New York Timesu.“
„New York Times?“ pitao je Brady, a nakon toga lagano zviznuo.
Liz se malo prenula na prepoznavanje. Bio je to dobar posao, zaista, zaista dobar
posao. Bila je ponosna na njega, a čak ga nije stigla ni proslaviti.
„Sve ću ti ispričati kad dođeš po mene.“
„Samo nemoj zaspati,“ rekao je čvrsto. „Doći ću kad dođem.“
Brady je dolazio. Zapravo je dolazio da je vidi. Ovo nije bilo kao prošli put, kad
ju je pokupio na fakultetu. Tada je imala neke osjećaje prema Haydenu, a sada
nije skrivala što je osjećala prema Bradyju.
Njeno tijelo je brujalo od iščekivanja. Nije mogla sjediti mirno i završila je
mijenjajući odjeću nekoliko puta. Konačno se odlučila za ležerno, tamne traperice,
crvena vesta sa v izrezom, i crne jahaće čizme sa zlatnim kopčama. Njena kosa i
šminka i dalje su bili na mjestu, od izlaska s Victoriom ranije te večeri. To se činilo
jako davno. Bilo je teško vjerovati da je prošlo tek nekoliko sati od kad joj se svijet
zaokrenuo. Ponuda za posao, Haydenov članak u novinama, Clayevo otkrivanje
da Brady više nije sa Erin i konačno, vidjet će Bradyja. Njeno tijelo jedva se nosilo
s usponima i padovima.
Svaki put kad bi auto prošao niz njenu ulicu, skočila bi i pogledala da li poznati
Lexus dolazi po nju. Ali nakon nekoliko sati, počela se pitati da li joj je Brady lagao.
To nije bilo nalik na njega. On bi joj samo rekao da neće doći da je zapravo nije
želio vidjeti. Ali ipak… nije se mogla suzdržati od frustrirajućeg osjećaja kako su
sati prolazili.
Farovi su joj zabljeskali na prozoru i Liz je skočila, nadajući se, moleći da je on
konačno ovdje. Pogledala je u svoj telefon da provjeri vrijeme. Tri i dvadeset
sedam ujutro. Kriste! Da se radilo o nekome drugome osim Bradyja vjerojatno bi
se već onesvijestila.
Auto je skrenuo na njen prilaz. Lizino srce je ubrzalo. Brady! On je zapravo bio
ovdje. Zgrabila je svoju torbicu, bacila je preko ramena, a onda izjurila iz kuće.
Prije nego je Brady uspio ugasiti motor auta, ona je već sprintala okolo prednjeg
dijela i otvarala vrata. Nespretno je pala na suvozačko sjedalo i zatvorila vrata.
„Hej,“ rekla je bez daha. Trebala je više igrati tenis, ako joj kratki sprint izbije
zrak iz pluća. Ili se možda radilo o Bradyjevom prekrasnom licu koje je gledalo u
nju.
Njegova kosa je narasla od kad su se zadnji put vidjeli. Vjerojatno je bio spreman
za šišanje, ali nije moglo izgledati loše na njemu. Njegove smeđe oči bile su
zasjenjene u noći. Njegove pune usne primamljive kao i uvijek. Liz je bila
iznenađena da je i on u ležernoj odjeći. Bilo je tri ujutro, ali ipak, ovo je bio Brady.
Imao je traperice, crnu usku majicu i Arc'teryx jaknu koju je nosio onaj dan kao su
bili u zalogajnici kad su se dogovorili da nastave svoju vezu. Samo je željela
primaknuti mu se i izljubiti ga.
Odmahnuo je glavom na njen brzi ulet. „Hej.“
„Dobro te je vidjeti,“ šapnula je, grizući usnicu.
Bradyjeve oči istraživale su njeno lice, niz njeno tijelo, a onda su opet bile na
prednjem staklu. Pokrenuo je auto u rikverc izvlačeći se s njenog prilaza. „Ujutro
će puno ljudi biti ljuto na mene,“ rekao je kao odgovor.
Liz nije znala što očekivati. Opet se izložila, a sada se nosila s istim hladnim
Bradyjem. Nadala se da će se, kad jednom stignu tamo gdje idu, led pomalo
otopiti.
„Da li to znači da se nećemo ujutro vratiti?“ s nadom je pitala Liz.
„Vidjet ćemo.“
Pa, ovo je zvučalo obećavajuće.
„Ja… vidi, Brady…“
„Sačuvajmo razgovor kad stignemo tamo gdje idemo,“ rekao je Brady.
„U redu,“ rekla je tiho. „A gdje idemo?“
„Vidjet ćeš,“ rekao joj je. „Trebala bi sad odspavati malo. Potrajat će neko
vrijemo.“
Liz je podigla obrve. Njena znatiželja je kipjela. Vodio ju je negdje dovoljno
daleko da može spavati u vožnji. Vjerojatno se trudi otići negdje gdje ga reporteri
neće pronaći… njih. Da, ako ih večeras vide zajedno, u noći kad je izašla priča. To
ne bi bilo u ničijem interesu.
„U redu,“ rekla je prije nego se namjestila u svom sjedalu i okrenula tijelo da
gleda prema njemu. Prošlo je dugo vremena od kad ga je mogla samo gledati,
tako da će ako će biti ovdje neko vrijeme bez razgovora, iskoristiti prednost te
mogućnosti.
Dvadeset minuta kasnije njene oči su se počele zatvarati i nije bila sigurna da će
se još dugo moći održati budnom.
„Brady,“ šapnula je u tišinu. Pomaknula je ruku preko auta i prekrila njegovu
sa svojom.
„Mislio sam da spavaš.“ Ali nije maknuo njenu ruku.
„Žao mi je.“
Uzdahnuo je, spajajući njihove prste zajedno. „Znam. Spavaj.“
Tihi klik vrata, a onda osjećaj da njeno tijelo nosi neki snažan, sposoban
muškarac probudio je Liz. Onda joj se um prisjetio onoga što se dogodilo. Brady.
Brady ju je nosio. O Bože, može umrijeti sretna. Mora da je zaista čvrsto spavala
kad nije osjetila da ju je iznio iz auta i da ju je donio skoro do ulaza.
„Mmm,“ tiho je zastenjala dok se budila. Naslonila se na njegovo tijelo i
zamotala ruke oko njegovog vrata.
„Dobro jutro,“ rekao je, došavši do cilja i nježno je spuštajući na njena stopala.
Kada je bila dole, lagano se zaljuljala dok se pokušavala probuditi. Brady ju je
držao mirnom, a ona se naslonila naprijed na njega.
„Dobro jutro,“ mrmljala je. Sve što je željela bilo je odmoriti glavu na njegovim
prsima, da bude zamotan oko nje, i da ponovno zaspe. Nije mogla zamisliti ništa
što bi radije radila u ovom trenutku. U redu… možda jednu stvar.
„Izgledaš kao mrtvac na nogama.“
„Samo sam… umorna,“ rekla je zijevajući.
„Nemam pojma zašto. Samo je pet sati ujutro.“
„Gdje smo?“ pitala je, prvi put gledajući oko sebe.
Liz je gledala okolo sebe i oči su joj zasvijetlile kad je shvatila gdje se nalaze.
Kuća na jezeru. Nije mogla vjerovati da ju je doveo ovdje. Zadnji put je tu bila za
vikend povodom 4.srpnja prije dva ljeta. Odavde je imala samo dobra sjećanja.
Nadala se da će tako i ostati.
„Vidim da odobravaš,“ rekao je s malim osmijehom. „Zašto se ne smjestiš na
kauč? Ja ću zapaliti vatru i pokušati zagrijati prostor, a onda možemo razgovarati
o tome zašto si me zvala.“
Žalosno je kimnula. Nije se radovala ovom razgovoru. Bilo je toliko toga za reći,
a nije znala koliko će to napraviti razliku. Očito je mario dovoljno za nju da
napusti sve iza sebe i odvede je do kuće na jezeru. Ali to nije značilo da će se stvari
odjednom promijeniti između njih…da će sve biti bolje.
Petnaest minuta kasnije vatra je gorjela u kaminu, i Brady je sjeo kraj nje. Njene
oči su se širom otvorile. Nije čak ni shvatila da su bili tako blizu.
„Ponovno spavaš na meni dušo,“ rekao je tiho, odmičući kosu s njenog lica.
Dušo. Nazvao ju je dušo. Bila je to tako mala gesta, a opet je značila jako puno.
Njegov dodir poslao je leptiriće kroz njen trbuh. Tako dugo je žudjela za tim. A
dogodilo se tako neočekivano. Očekivala je da bude ljut, da viče na nju. A ipak
bio je nježan i brižan i otvoren. Željela je da zna što to znači.
„Oprosti. Tako sam umorna, ali moramo obaviti ovaj razgovor.“
„Znaš,“ rekao je, uzimajući njeno lice u svoje ruke, prodirući pogledom u nju.
„Inače nisam tip koji prvo razgovara a onda djeluje.“
Lizino srce nakratko je poskočilo. Da li on…? Ne predlaže li… otvorila je i
zatvorila svoja usta nekoliko puta, nemoćna da izgovori odgovor na to.
„Sada ću biti zaista iskren s tobom.“ Liz je liznula usne na Bradyjeve riječi,
pripremajući se na najgore. „Bijesan sam na tebe. Toliko sam ljut da me boli
gledati te. Razmišljati o tebi je bolnije nego dobiti nokaut. Jebeno si prošla kroz
moj život, i ne mogu te se riješiti. Ali u isto vrijeme, Liz, cijelo tijelo me boli od
želje da te dodirnem. Samo želim okusiti tvoje usne i udahnuti te, i zakopati se u
tebe. Osjećam se kao da ludim, da se raspadam. Zato jer mi sve govori da bi trebao
bježati glavom bez obzira u suprotnom smjeru, ali onda te pogledam, čujem tvoj
glas, vidim te molećive plave oči i ja sam izgubljen. Zaboravim što bi sve trebao
napraviti, i samo znam što želim napraviti.“
Povukao ju je naprijed dok njihove usne nisu bile gotovo centimetar udaljene.
Njeno disanje bilo je ubrzano. Na njegovu izjavu srce joj je skoro iskočilo iz prsa.
„A ovo je ono što želim,“ šapnuo je prije nego je zaposjeo njene usne svojima.
Dvadeset šesto poglavlje
Djeluj kasnije
Liz nije mogla zamisliti savršeniji poljubac. Bradyjeve usne, koje su inače bile
jako zahtjevne, senzualno su se pomicale s njenima, izazivale, očaravale. Bili su
spojeni u jedno, izgubljeni u nježnom zagrljaju jedan drugoga. Bio je to samo
poljubac, a ipak bilo je puno više od toga. Sadržavao je obećanja o kojima Brady
nije govorio.
Njene ruke omotale su se oko Bradyjevog vrata dok ju je lagano spuštao natrag
na kauč. Znala je da bi trebali razgovarati. Bilo je puno toga neizgovorenog. Ali
za sada pustila je da njihova tijela govore i znala je da će riječi doći kad bude
trebalo.
Bradyjeve ruke kliznule su ispod njene majice i prolazile njenim ravnim
trbuhom. Zastenjala je dok ga je osjećala. Njegov dodir poslao je trnce kroz njeno
tijelo. Njena pamet bila je izgubljena za ovog čovjeka i ovog osjećaja, kojeg se
nikad zaista nije uspjela riješiti.
Vrućina je isijavala iz njihovih tijela dok su se zajedno pomicali. Više od godinu
dana zadržana seksualna frustracija sada je izbijala i stvarala vatru između njih.
Lizini prsti zapetljali su se u njegovoj kosi dok je njegov jezik susretao njen. Njene
noge podsvjesno su se savile i gurnula je svoju zdjelicu prema njemu. Brady je
zastenjao u njena usta i osjetila je kako pomiče svoje tijelo dok nije osjetila njegovu
tvrdoću kroz njegove traperice.
Prekinuo je poljubac da bi joj skinuo majicu preko glave, a onda je uzeo trenutak
samo da gleda u njeno tijelo dok su njene grudi izlazile iz malog crnog grudnjaka
koji je izabrala. Nije znala što će se dogoditi s Bradyjem, ali je zato odlučila doći
spremna. Sa zločestim smiješkom na licu zaigrano je povukao naramenicu njenog
grudnjaka.
„Crno rublje?“ pitao je, podižući obrvu.
„To nosiš kada želiš da ga netko vidi.“ Prošla je svojim prstima niz njegovu
čeljust. „Nisam bila sigurna da li ćeš, ali baš kad sam pomislila da sam te shvatila,
iznenadio si me.“
Zgrabio je njenu ruku u svoju i nježno je poljubio. „Zanimljivo. Ja smatram da
me ti konstantno iznenađuješ.“
Brady je stavio njenu ruku na svoje rame, a onda spustio svoje ruke na rub njenih
traperica.
„Seksi.“
Otkopčao je gumb.
„Pametna.“
Spustio je patent do kraja.
„Zabavna.“
Njegova ruka kliznula je ispod materijala i povukla ih niz njene noge.
„Ljubazna.“
Spustio je nježne poljupce niz njene listove, preko njenih koljena, i preko njenih
unutarnjih bedara.
„Slasna,“ mrmljao je, lagano hvatajući njene crne čipkaste tange.
Liz je zastenjala i podigla svoje kukove pozivajući ga. Izludit će je. Zvučiš kao
da ćeš me pojesti.“
Pomaknuo je čipku u stranu i spustio svoj jezik u njene nabore. „I hoću.“
„O jebote,“ zajecala je.
Cijelo tijelo joj je zadrhtalo na njegove riječi. Samo je željela njega. Sve od njega.
Kao što nikad nije željela nikoga i ništa u svom životu. Otići od njega bila je najteža
stvar koju je ikad napravila, ali biti sa Bradyjem bila je najlakša. Bilo je jednostavno
ispravno. Kao da su svi dovde dijelovi sjeli na svoje mjesto i svijet je svirao prema
njihovoj melodiji i cijeli svemir je bio usklađen.
Njenu tangu zadesila je ista sudbina kao i njene traperice. Njegov jezik kružio je
po njenom klitorisu, a ona se podigla prema njemu. Brady je grubo pritisnuo njene
bokove dok je nastavio svoj rad, sišući njen klitoris u svojim ustima i lagano je
grickajući. Njeno stenjanje se pojačavalo i iskoristio je priliku da svoj kažiprst
ugura u njenu vlažnost.
Poljubio ju je još jednom prije nego se povukao nazad gledajući je zadihanu na
kauču. „Netko me želi,“ rekao je kružeći prstima ispred njenog otvora.
„Misliš?“ zagunđala je, bacajući ruke preko glave i hvatajući se za naslon.
„Nisam bio siguran. Mislim da ćeš me morati moliti za to, dušo.“ Spustio je još
jedan zadirkujući poljubac na nju.
„Napravit ću sve što želiš,“ mrmljala je. „Samo te molim, molim...“
„Što moliš? Želiš li svršiti?“
„Da,“ cvilila je. Njegovi prsti su se umirili a ona je gotovo zaplakala od frustracije.
„Mislim da ćeš morati biti bolja od toga. Tijelo ti se trese ispod mene, a još te
nisam ni pojebao. Nisam siguran da me zaista želiš,“ rekao je, uživajući imati svu
moć.
„Brady, samo me pojebi. Želim da me natjeraš da svršim. Želim ti se predati.
Želim da me natjeraš da vidim zvijezde,“ molila ga je. „Molim te uzmi me. Tvoja
sam.“
Zlobno se nasmiješio s tim jebenim prekrasnim osmijehom, a onda je udovoljio
njenim molbama. Bradyjevi prsi uronili su u njenu vlažnost dok je njegov jezik
lizao i sisao njen klitoris. Leđa su joj se podigla od kauča dok je osjećala da je
pogađaju prvi valovi orgazma. Toliko dugo je žudjela za njegovim dodirom da se
njeno tijelo nije moglo suzdržati. Osjećala je kako njegovi prsti pogađaju njenu G
točku i izgubila se. Njeni zidovi su se zatvorili oko njega dok je zadovoljstvo
prolazilo njenim tijelom.
Brady je ostavio njene tresuće noge i brzo se skinuo iz svoje majice i traperica.
Sjeo je kraj nje, zgrabio je šaku njene kose i približio njeno lice svome. Liz je
prestala disati dok je gledala u te zapovjedne oči. Znala je da mu nikad više neće
moći odoliti. I nikad nije ni željela.
„Želiš li osjetiti kakvog si dobrog okusa?“ šapnuo je, gurkajući svoj nos preko
njenog.
„Molim te,“ mrmljala je.
Njihove usne nježno su se srele dok ju je držao na mjestu. Bio je to predivan
kontrast, baš kao i njihova veza. Vruća, vatrena i zahtjevna. Nježna, intenzivna i
emocionalna. Kad su se spojili, nitko nije mogao pobjeći gravitacijskoj privlačnosti.
Mogla je osjetiti sebe na njegovim usnama, i njeno tijelo je ponovno reagiralo.
Apsolutno ništa Brady nije mogao napraviti da joj bude neugodno. Toliko je
željela tog čovjeka da je sve drugo bilo izgubljeno za nju. I on je bio izgubljen za
sve osim nje.
Bradyjeva ruka klizila je po njenim leđima i otkopčala njen grudnjak. Polegao ju
je na kauč i prekrio njeno tijelo svojim. Jedna njegova ruka gnječila je njene grudi
dok je druga ostala zapetljana u njenoj kosi. Migoljila je svojim bokovima,
pokušavajući doći do njegove čvrstine. Ali neće joj dati ništa dok ne bude spreman.
„Zahtjevna mala mačkica,“ rekao je dok je ponovno gurao njene bokove na kauč.
Liz je zastenjala od poraza. Bila je zahtjevna, i tako jako ga je željela. Ovo je bilo
mučenje, čisto, prekrasno mučenje, ali svejedno mučenje. Njeno tijelo ponovno je
bilo napeto, i samo je željela da zabije svoj kurac duboko u nju i da se ne osvrne.
„Nisam još dovoljno istražio tvoje tijelo,“ mrmljao je uz njen vrat. Mislim da bi
prvo trebao poljubiti svaki dio tebe. Što ti misliš?“
„Brady,“ gunđala je.
Nasmijao se dok ju je ljubio niz njen vrat i preko ključne kosti.
„Ovo je moje,“ rekao joj je. „I ovo.“
Spustio je poljupce na njene grudi i onda usisao njenu bradavicu.
„Obje.“
Njegove ruke poslale su leptiriće kroz njen trbuh dok je podizao njene bokove i
namještao svoj kurac na njen ulaz. Željela se pomaknuti i pokušati ga namamiti u
sebe, ali sam osjećaj njega uz nju izluđivao ju je. Nije željela da se odmakne.
„Želim obrisati svako sjećanje koje si do večeras imala, dušo.“
„Ne ona na tebe,“ uspjela je reći. „Ta uvijek držim na sigurnom.“
Nasmiješio joj se. To je bila prava stvar za reći.
Brady se grubo nabio u nju, u jednom kratkom potezu bez upozorenja. Liz je
vrisnula dok ju je veličanstveno širio i ispunjavao. Kao što je obećao, Liz je vidjela
zvijezde. Bila je sigurna da nikad ništa nije bilo ovako nevjerojatno.
Počeo je u sporom ritmu i već je bila nestrpljiva da se počne dublje i jače nabijati
u nju. Liz je ponovno podigla leđa, pokušavajući mu dati što više mjesta, ali
zaboravila je na njegovu veličinu. Biti će prekrasno nabreknuta ujutro, a i dalje je
željela još.
„Jače,“ izustila je Liz. „Jebi me. Brady, jebi me jače.“
Brady je zgrabio njenu nogu i stavio je na svoje rame prije nego se počeo zabijati
u nju brže i jače. Stenjala je dok ju je rastezao. Uzimao ju je tako grubo da je bilo
na granici boli, i držala se za kauč kao oslonac.
„Dušo, zbog tvog stenjanja ću svršiti,“ zarežao je.
„O Bože,“ jecala je.
Zlobno se nasmiješio i nagnuo se naprijed i još se jače nabio. Bila je blizu.
Osjećala je kako je oblijeva znoj dok su se njeni zidovi stiskali oko njega.
„Otvori te noge za mene,“ rekao je, spuštajući joj nogu sa ramena na kauč.
Poslušala ga je dok je savijala drugu nogu, šireći se pred njim.
S tim su dobili malo mjesta, Brady se spustio u nju i osjećala je kako joj se zidovi
tresu. „Točno tamo, da, o Bože,“ vikala je, a onda se razbila.
Njene noge nemilosrdno su se tresle dok se još jednom zabio u nju prije nego je
viknuo i ispunio je. Brady se srušio na nju, a ona je zamotala svoje ruke i noge oko
njega. Oboje su bili bez daha i tresli su se od napora, ali nevjerojatno,
nedvosmisleno zasićeni.
Dok se njihovo disanje izjednačavalo, Brady se podigao na laktove i pomaknuo
njenu kosu s njenog lica. Jednom je poljubio njene usne i kad se povukao, nije
mogla spriječiti ogroman osmijeh na svom licu.
„Znaš dušo,“ šapnuo je. „Jako dugo sam bio ljut na tebe da mislim da to više
nemam u sebi. To zahtjeva puno truda. Voljeti te zahtjeva manje truda, a to znači
da mogu vidjeti taj osmijeh.“
Liz je otvorila usta od šoka. Da li je on... da li joj je upravo rekao da je voli?
Lagano se nasmijao, a onda je poljubio u nos. „Sretno Valentinovo dušo.“
Dvadeset sedmo poglavlje
Zobena kaša
Liz se probudila sljedeće jutro osjećajući snažne Bradyjeve ruke zamotane oko
njenog struka, a njeno lice bilo je zakopano na njegovom ramenu. Lagani
prekrivač pokrivao je njihova i dalje gola tijela dok je svijetlo prodiralo u spavaću
sobu kroz stropne prozore. U tom trenutku, Liz si je dozvolila da osjeća radost i
sreću koja je dolazila s tim gdje je bila i što je radila.
Brady Maxwell. Bila je u krevetu s Bradyjem Maxwellom.
A u rano jutro, polusvjesna od nedostatka sna, bolna na pravim mjestima od
sinoć, osjećala je da je na mjestu na kojem bi točno trebala da bude. Znala je da su
teško došli do ovdje, i znala je da im put za naprijed sigurno neće biti lagan. Ali
barem upravo ovdje i upravo sada, mogla je ostaviti ostatak svijeta da odleti,
pretvarati se da Haydenov članak nije u javnosti, zbog skandala, i samo biti ovdje
s Bradyjem.
Priljubila se uz njega i spustila lagani poljubac na njegov vrat. „Mmm,“ mrmljao
je Brady dok se budio.
„Jutro,“ šapnula je.
Stegnuo ju je jače oko struka, približavajući je njemu. „Noćas sam sanjao
prekrasan san.“
„Jesi? Jesam bila u njemu?“ pitala je Liz dok je ispod prekrivača zapetljavala
njihove noge.
„Bila si. Sanjao sam da sam te doveo u kuću na jezeru i seksao se s tobom cijelo
jutro,“ šapnuo je u njeno uho.
„Žao mi je što ti to moram reći ali to nije bio san.“
„Znam,“ rekao je, grickajući je za uho. „Mislim da mi upravo dolazi novi san.“
„Jesam li i u tome?“
„Jebem te i cijelo poslijepodne.“
„Oh,“ šapnula je. „Mislim da i ja imam isti san.“
Lagano se nasmijao, a onda je prebacio na sebe. Liz je naslonila svoje grudi na
njegova prsa i stavila ruke na njegova ramena. Njegova ruka kliznula je između
njih, razdvajajući njene usne i izazovno je dirajući.
„Ovaj put bez moljenja,“ zagunđala je, izbjegavajući njegove zaigrane prste
pritišćući se na njegovu erekciju.
„Moljenje je moj najdraži dio.“ Pronašao je njene usne i nježno je poljubio.
Liz se nasmijala i prekinula njihov poljubac prije nego se lagano spustila na njega.
„Moljenje ili szenjanje? Ili kad ti svršiš?“
Brady ju je uhvatio za bokove i prisilio je da se spusti do kraja na njega. Liz je
zastenjala na neočekivani pokret. „Kada ti svršiš.“
Liz se nije mogla suprotstaviti toj izjavi. Svaki put kad je ona svršila on ju je
slijedio, dok oboje nisu bili istrošeni i nemoćni da se pomaknu. Njihova tijela bila
su savršeno sinkronizirana kao da nikad nije bilo pauze u njihovom seksualnom
životu.
Iako je ona bila gore, dozvolila je Bradyju da odredi ritam. Njegove ruke vodile
su njeno tijelo dole i gore po njemu. Kukovi su im se susretali pod savršenim
kutom. Njene grudi poskakivale su od pokreta, i sve sto su radili bilo je gledanje
jedno u drugo. Nedostajalo joj je ovo. Nedostajao joj je on. Emocije koje su bile
zarobljene u njima pojačavale su se sa svakim dodirom, okusom, osjećajem dok
su ponovno osjećali sve što su propustili u zadnjih godinu i pol.
Vrhunac se srušio na nju u valovima gotovo bez upozorenja, i Liz je ponovno
pala na njegova prsa. Brady se nastavio zabijati u nju, osjećala je kako je snažno
drži za bokove dok se zadnji put zabijao i njegove oči su se zatvorile dok je
svršavao.
„Ovo je najbolji način za buđenje,“ rekla je nježno.
„S tobom.“
„Mmm, s tobom.“
Brady ju je poljubio u sljepoočnicu i prošao svojim rukama po njenim leđima.
„Kako bi bilo da skočiš pod tuš?“
„Pridružiš mi se?“ pitala je, dok je već skoro ponovno zaspala od njegovih ruku
na njoj.
Nasmijao se.“ Oboje znamo kako će to završiti.“
„Dakle, da?“
„Ti se istuširaj. Ja idem vidjeti ako imamo što za jelo. Nisam baš mislio o tome.“
„Tko si ti i što si napravio s Bradyjem Maxwellom?“ promucala je.
„Daj čovjeku šansu. Nisam planirao provesti vikend na jezeru,“ rekao je
poljubivši je u obraz dok se otkotrljao na drugu stranu kreveta.
„Drago mi je da jesi.“
Brady je bacio stopala na pod i u trenu se ustao. „I meni.“
O Bože. Ovaj čovjek bio je definicija za seksipil. Mišićave ruke, široka ramena,
ravni trbušnjaci. To zaista nije bilo pošteno prema ostatku svijeta, ali njoj pogled
nije ni malo smetao.
Pronašao je par bokserica, hlačice za košarku i majicu dugih rukava i pojavio se
iz ormara pokrivajući sve što je ona procjenjivala.
„Upalit ću ti vodu,“ rekao je Brady, ulazeći u kupaonicu.
„U redu. U redu.“ Liz je iskočila iz kreveta i slijedila ga.
Brady je stavio ručnik na pult za nju i otvorio vodu do kraja. Zgrabila je njegovu
majicu i povukla ga na poljubac prije nego je izašao. „Trebao bi ostati,“ mrmljala
je.
„Trebat ćeš hranu.“
„Da,“ rekla je, dirajući ga kroz hlačice. „Hoću.“
„Kladim se da si otečena. Nisam bio nježan,“ rekao je. „I ne želim te povrijediti.“
„Nećeš....“
„Liz, tuš.“ Otvorio je staklena vrata masivnog tuša i pljesnuo je po guzi da se
pokrene.
„U redu. Nemoj reći da nisam pitala,“ rekla je žureći naprijed.
„Obavijestit ću te kad sljedeći put budem želio da moliš.“ Odmahnuo je glavom
i zatvorio vrata tuša.
Liz se nasmijala dok je izlazio iz spavaće sobe. Ušla je pod topli tuš, puštajući
vodu da lije niz njeno tijelo. Iskreno rečeno, bila je oteknuta. I to jako. Malo je bilo
reći da nije bio nježan. Bio je grub kao što je tražila od njega, ali ne bi to povukla.
Ni na sekundu.
Brzo se istuširala, a onda se presvukla u jednu od Bradyjevih majica i neke široke
hlače od trenirke koje je pronašla u ormaru. Nije baš bila seksi odjeća, ali nije ni
sinoć mario kako je obučena. Sišla je stepenicama u dnevnu sobu gdje je vidjela
Bradyja kako ponovno pali vatru. Krenula je prema kuhinji kada je primijetila
odsjaj jezera kroz klizeća staklena vrata.
Jezero je bilo zaleđeno i snijeg je pao na njegovu glatku površinu. Bio je to lagani
snijeg. Vjerojatno se neće zadržati, ali prizor je bio prekrasan.
„Sniježi,“ rekla je dok je ulazila u kuhinju.
„Da, pada od kad smo došli ovdje. Nadajmo se da se neće zadržati inače nećemo
uskoro otići odavde.“
„To mi ne zvuči kao jako loša stvar.”
Nasmiješio se i njeno srce je stalo. „Nadam se da voliš zobenu kašu, zato jer je to
sve što imamo.“
„Zobena kaša je u redu.“
Jeli su u tišini. Oboje su znali da im slijedi važan razgovor, ali svako je želio
produljiti ovo stanje sreće još malo duže. Brady je nemarno spremio suđe, a Liz je
sjedila pijući vodu koju joj je natočio.
„Dakle,“ rekao je naginjući se na pult.
„Dakle,” odgovorila je.
„Postoje stvari o kojima trebamo razgovarati.“
„Da.“
„Možda bi trebali početi iz početka.“
„Dnevna soba?“ pitala je, ustajući i krećući se prema sobi.
„Naravno.“
Liz je ponovno sjela na kauč, ali ovaj put Brady je sjeo nasuprot nje. Već je mrzila
razmak između njih, ali znala je da je potreban.
„Pretpostavljam da bi ja trebala početi s uvodom,“ počela je, „ali te obavještavam
da ti se neki dijelovi vjerojatno neće sviđati.“
„Vjerojatno mi se većina toga neće svidjeti,“ rekao je Brady, naslanjajući se na
stolicu i križajući noge na člancima.
Pa, barem je znao. Možda usput neće nikoga ubiti.
„Dakle, počinjemo u redu?“ Kimnuo je i ona je pokušavala ne izbjegavati te
tamne oči. Liz je duboko udahnula i počela. „Pretpostavljam da priča počinje
nakon mog odlaska sa preliminarnih. Htjela sam da budeš sretan, i nisam željela
da ugroziš izbore. Pa sam otišla i bila jadna cijeli semestar. Nikad nikom nisam
rekla što se dogodilo, i nikad nisam pustila nikoga unutra. Čak ni svoju cimericu.
Nakon što si pobijedio valjda sam shvatila da nema nade za nas, i samo sam željela
zaboraviti. Tad smo Hayden i ja počeli razgovarati.“
Trznula se na Haydenovo ime, i vidjela je da se i Bradyjeva vilica stisnula. Nije
ga krivila. Ni malo.
„Ubrzati ću do listopada. Pa, znaš što se dogodilo te noći.“
„Da, znam.“ ukočeno je rekao.
Bože, mrzila je ovo.
„Dakle, nakon što si ti zatvorio ta vrata, odlučila sam da ništa drugo nije zaista
važno. To je bila prva i jedina svađa koju smo Hayden i ja imali, pa sam mu
oprostila i ostavili smo to iza sebe.“
„Samo tako?“ pitao je frustriran. „Ja sam sljedeći jebeni dan prekinuo s Erin, a ti
si mu samo oprostila.“
„Ja nisam ti Brady. Sama radim svoje pogreške,“ tiho je rekla. „Mislila sam da će
biti u redu.“
Brady je odmahnuo glavom. „Ti previše opraštaš. Taj tip je seronja.“
„Je. Ali moraš shvatiti da se Hayden nikad tako nije ponašao prema meni prije.
A ti si otišao.“ Otvorio je usta da nešto kaže, ali Liz ga je pretekla u tome. „Znam.
Ja sam otišla. Znam. Vjeruj mi. Mogu li ti samo ispričati ostatak.“
Teško je udahnuo. „Što se dogodilo?“
„Sve je bilo u redu s mojom vezom, ali ništa nije bilo u redu sa mnom. Borila
sam se mjesecima sama sa sobom jer sam prevarila Haydena s tobom.“
„Zbog jednog poljupca?“
„I ti i ja znamo da je bilo više od toga, Brady. Ne bi bili sada ovdje da se radilo
samo o poljupcu.“
Kimnuo je. Prihvaćajući njenu izjavu i ona je nastavila.
„Imala sam slom živaca i rekla Victoriji. Rekla je da bih trebala reći Haydenu,
zato jer najgora stvar koja bi se mogla dogoditi je da me ostavi. U to vrijeme, i ja
sam mislila da je to najgora stvar. Samo sam željela skinuti uteg sa svojih prsa.
Nisam mu namjeravala reći da se radi o tebi.“ rekla je Liz. Tijelo ju je zabolilo od
pomisli što se kasnije dogodilo.
„Ali si rekla.“
„Da. Shvatio je sam i ne znam kako da ti objasnim što se dogodilo. Nije se
ponašao kao on. Postao je zastrašujući.“
Brady je suzio oči od brige i izgledao je kao na rubu. „Kako zastrašujući?“
Liz je odmahnula glavom. Nije ga mogla pogledati u oči. Nije mu mogla otkriti
što se dogodilo. Nije mu željela reći. Samo je željela nastaviti sa svim ostalim.
„Liz, zastrašujući kako?“ zahtijevao je odgovor.
„Nije važno,“ izustila je.
„Ne sviđa mi se kako ovo zvuči,“ rekao je grubo. Ustao je i hodao prema njoj,
nježno je uzeo njenu bradu svoje ruke i podigao njeno lice prema njemu.
„Pogledaj me. Što misliš reći s tim?“
Lizina donja usna je zadrhtala dok je zurila u Bradyjeve zabrinute smeđe oči.
„Samo je poludio i zahtijevao detalje. Kako sam mu ih dala, on je samo...“
„Samo što?“
„Natjerao me da se osjetim još više krivom zbog onoga što se dogodilo, spavao
je sa mnom, a onda ujutro otišao.“
Brady je ostao miran na njene riječi. Nije mogla pročitati sve emocije koje su
kružile njegovim tijelom, ali mogla je vidjeti da je ispod površine bijesan. „Da li si
željela....?“
Liz je progutala. Željela je odmahnuti glavom, ali je samo gledala u njega, a strah
joj se i dalje odražavao u očima.
„Jebote!“ uzviknuo je, spuštajući svoju ruku i jureći preko sobe. „Jebote!“
„Brady...“
„Ubit ću ga, Liz.“
„Ne,“ rekla je, skačući i jureći prema njemu. „Ne možeš to napraviti.“
„Gdje su moji ključevi od auta?“ pitao je, gledajući po sobi.
„Brady,“ molila je. Stisnula je svoje ruke na njegova ramena dok je pokušavao
hodati prema vratima. „Molim te.“
„Želiš da ostanem ovdje i dozvolim mu da se izvuče za silovanje?“ zahtijevao je
odgovor.
Liz je odmahnula glavom. Ta riječ. Nije mogla čuti tu riječ. Ne. To nije bilo to.
Nije. Bilo je drugačije. Samo ljuti seks. Samo seks iz mržnje. Samo seks iz krivnje.
Sve osim toga. Još je mogla čuti Haydena kako je ušutkava dok ju je gurao na
krevet. Suze su pale iz njeni očiju dok ih je pokušavala zadržati.
„O, dušo,“ nježno je rekao. Obrisao joj je suze ispod očiju i povukao je u svoje
naručje. „Neću otići.“
„Ne možeš ići za njim,“ rekla je Liz, omotavajući ruke oko njegovog struka.
„Želim ga ubiti jer te ikad dodirnuo.“
„Znam, ali mislim da ubojstvo reportera koji je napisao članak o tebi ne bi
pomogao kod tvog reizbora.“
Poljubio je vrh njene glave i držao je blizu. „Dobro je znati da netko misli o
mojim izbornim šansama.“
„Uvijek,“ izustila je.
Brady ju je ponovno odveo do kauča, i nakon što su suze prestale, počela je
ponovno svoju priču. Barem je najteži dio bio iza nje. Iako je znala da mu se neće
sviđati što dolazi poslije toga.
„Rekla sam Haydenu prije tjedan dana, a priča je jučer odjeknula. Nije mi rekao
da će je staviti u novine. Sve se činilo normalnim... ili normalnim koliko može
biti.“ Brady se napeo kraj nje, i znala je da želi nešto reći o Haydenu. „Vidjela sam
članak u novinama i poludjela. Zapravo sam bila sa Savannah kad je objavljen.“
„Zaista?“
„Da, barem sam imala nekoga s kim ću poludjeti.“ rekla je Liz s tužnim
kimanjem. „Kako god, pokušala sam nazvati Haydena, ali nikad mi se nije javio.“
„Pičkica,“ zarežao je Brady ispod daha.
„Da. Onda sam dobila poziv od Heather.“
„Što?“ zahtijevao je.
„Nisam te isprva namjerava zvati, jer si mi rekao da te ne zovem i željela sam
poštovati tvoje želje. Onda me ona nazvala i rekla da te ne zovem.“
„Ne mogu vjerovati da bi to radila iza mojih leđa.“
„Zaista? Nakon što je onako reagirala kad je saznala za nas, a onda je njeno ime
završilo u Haydenovom članku? Iznenađena sam da to nisi sam shvatio.“
Brady je odmahnuo glavom, pokušavajući probaviti nove informacije. „Mislim
da sam trebao znati da će pokušati prerezati sve za što misli da je smetnja.“
„To sam ja,“ ogorčeno je rekla Liz, „smetnja.“
„Znaš što sam želio reći...“
„Da, znam. Ali kao što možeš zamisliti, nakon tog razgovora odlučila sam se
napiti, baš kada me Clay nazvao.“
Brady ju je pogledao u nevjerici. „A od kuda Clayu tvoj broj telefona?“
„Dala sam mu ga na tvojoj gali u ljeto kad smo bili zajedno. Nikad ga prije nije
koristio, ali sjeti se da je te noći mislio da je moje ime Liz Carmichael.“
„Pa je zbrojio dva i dva,“ rekao je Brady, pomičući se od nje. Spojio je njihove
prste zajedno i gledao u njih kao da pokušava pronaći riječi. „Znam da Clay ima
određenu reputaciju. Nadam se da ne moram ubiti i svog brata.“
„Hm... ne. Ne moraš. Poljubio me, ali to je sve.“
„Poljubila si ga?“
„Hm... jesam.“
„I bio je zadovoljan samo s poljupcem?“
„Pa nije, ali to je komplicirano. Ja sam mislila da te više nikad neću vidjeti, pa
kad sam otišla sa Clayem, pala sam zaista nisko.“
„Ali ste se samo poljubili?“ Brady je pitao da raščisti.
„Da. Rekao mi je da ste ti i Erin prekinuli, i nešto je u meni puklo i vratila sam
se na mjesto. Shvatila sam ono što sam cijelo vrijeme trebala znati. Ti si bio onaj
pravi. Ništa drugo nije zaista važno. Morala sam razgovarati s tobom. Morala sam
doći do tebe da vidiš da ovo možemo popraviti. Nisam slomljena dokle god imam
malo nade u sebi. I tako sam završila u krađi Clayovog mobitela da te nazovem.
A sada smo pretpostavljam ovdje.“
„Puno je toga za probaviti,“ priznao je Brady.
„I je. Zato sam i željela osobno razgovarati s tobom. Ni za milijun godina ne bi
rekla Haydenu da sam znala da će pisati o tome.“
„Da li si mislila da raščistiš s njim da je to neslužbeno?“
Liz je stavila noge ispod sebe i uzdahnula. „Bio je moj dečko. Bili smo zajedno
skoro godinu i pol. Nisam ni pomislila da bi to napravio.“
„Jebeni reporteri.“
Liz je nemoćno slegnula ramenima. „Nikad ih nisam mrzila više nego u ovom
trenutku.“
Brady je ustao i šetao sobom. Mogla je vidjeti da pokušava probaviti sve što mu
je rekla. Znala je da joj već vjeruje. Bila bi to prilično opširna priča da ju je
izmišljala, a što bi dobila s tim? Bila je ovdje. Bila je s njim. Neće sad početi lagati.
Okrenuo se i zagledao u nju. Uzeo je u obzir svaki aspekt dok su njegove oči
procjenjivale njeno tijelo obučeno u vrećastu odjeću, do njene neuredne kose
osušene ručnikom, do njenog lica, otvorenog i ranjivog pred njim. Dala bi sve što
je imala, da sazna što se sad događa u njegovoj glavi.
„Dakle, pitanje je, odakle krenuti,“ rekao je Brady, s glasom ujednačenim na
jednoj razini. Mogla je vidjeti da maska pada na mjesto, vidjeti da se zid podiže i
da se zatvara pred njom.
„Molim te nemoj to raditi,“ šapnula je.
„Raditi što?“
„Ja sam upravo ovdje. Možeš razgovarati sa mnom. Možeš mi reći o čemu
razmišljaš,“ molila je Liz. „Ja nisam javnost. Ja nisam prijetnja. Ne želim da misliš
da se moraš skrivati.“
„Kako to radiš?“ pitao je u nevjerici.
„Radim što?“
„Tako lako vidiš kroz mene. Samo sam te pogledao i postavio pitanje.“
Liz je polako odmahnula glavom. „To nije ono što ja vidim kad te pogledam,
Brady.“ Pomaknula je kosu s ramena, na jednu stranu lica. „Ti nisi kampanja sa
mnom. Ti nisi kongresmen sa mnom. Ti si samo čovjek na kojeg sam pala, a taj
čovjek me pokušao isključiti jednom. Neću dozvoliti da se to opet dogodi.“
Brady je odvratio pogled i prebacio oči na prozor. „Mislim da u ovom slučaju
postoji zajednička krivnja.“
„Postoji. Pretpostavljam da smo oboje glupi.“ Uzdahnula je Liz. Bilo je toliko
toga što je željela znati. Nije ni znala gdje da počne... ili gdje točno da krenu
odavde. „Kako je bilo kad ja nisam bila s tobom na svim tim događajima?“
„Zašto je to važno?“ pitao je, ponovno gledajući u nju.
„Samo sam znatiželjna. Kao, da li je Erin zaista tako sjajna? Zašto si uopće bio s
njom? Bila je u javnosti s tobom, pod tvojom rukom. Činilo se tako pogrešno. A ti
si joj dozvolio da priča o svim tim stvarima na večeri s tvojim roditeljima, a ja sam
samo trebala sjediti tamo. Mislim, voditeljica jutarnjeg programa koja radi
dobrotvorni rad s siromašnom djecom? Zaista? Mora da zaista ima sjajnu glavu,
zato jer je sigurno dosadna...“
„Jesi skoro gotova?“ ispalio je Brady.
Liz je promucala. „Hm...jesam.“
„Dobro. Sad kad ti to više nije na prsima, idemo to ostaviti iza sebe i razmisliti
što ćemo sada raditi. Ne mogu promijeniti ništa što se dogodilo prošle godine, i
ne mogu promijeniti okolnosti u kojima se sada nalazimo. Mogu samo razmišljati
o budućnosti.“ Dok je Brady kopao po svojoj kosi, vratio se nazad i sjeo kraj Liz.
„Želim izaći u javnost.“
„Što?” uzviknula je Liz, ustajući i pokrivajući usta. Bila je sigurna da nije upravo
to rekao. „Oprosti. Što si rekao?“
„Liz, želim izaći u javnost. Imao sam godinu dana da razmislim što bi drugačije
napravio. Nedostaješ mi dovoljno da želim ovo napraviti. Želim se potruditi da
uspijemo. Javnost već zna da postojiš. Jasno, neće biti lako prolaziti kroz to, ali
radije bih da to bude naš izbor, a ne medija. Nismo prije izašli u javnost jer nisam
vidio ništa osim moje karijere. Pa, sada želim oboje. I trebao bih imati oboje.“
Liz je progutala. Osjećala je laganu nesvjesticu. Nikad nije mislila da će voditi
ovaj razgovor s Bradyjem. Ni za milijun godina. Svaki put kad bi sebi dozvolila
da razmišlja o tome gurnula bi tu misao dolje i zakopala je. Sad kad je bila suočena
s mogućnošću, nije čak ni znala kako bi to izgledalo.
„Hm, vau. To je... to je kao veliko. Brady, mislim... Hayden i ja smo upravo
prekinuli. Upravo sam dobila ponudu iz Timesa. Ja sam i dalje na fakultetu,
urednica novina, i tih članaka. Ti se spremaš za izbore.“
„Liz, nije me briga,“ rekao je Brady, ustajući s njom. Uhvatio ju je za ruke i
privukao bliže. „Želim to učiniti. Sve što čujem je propušteno vrijeme. Ti si otišla.
Shvaćam zašto si otišla, ali ja sam bio glup, jer sam to dozvolio.“
„Ja samo... želim to Brady, ali...“
„Ne,“ rekao je, ljubeći njene prste. „Ti to želiš.“
Nasmiješila mu se, ali trbuh joj je bio u čvorovima. Bilo je to upravo ono što je
željela i ono čega se užasavala. Sve se jako brzo mijenjalo.
„Želim Brady. Želim biti s tobom, ali ovo je sve iznenada.“
„Znam. Sve je ludo,“ rekao je. „Ja obično nisam osoba koja brza. Ti si me stvarno
sjebala.“
„Ja samo...znam da sam ja ta koja je prošli put željela izaći u javnost, pa ne bi
trebala oklijevati oko ovoga, ali puno je toga o čemu odjednom treba razmisliti.“
Brady se nasmijao, a onda se sagnuo i poljubio je u usne. „Mislim da bi se
iznenadio kada bi se u potpunosti slagala sa svime. To je velika odluka. Ja sam se
navikao biti u centru pažnje. A morat ćeš i ti dušo.“
Liz se zaledila. Nije razmišljala o tome. Pa, ne zaista. Uvijek je mislila da je bolja
iza kamera nego ispred njih. Radije je pisala članke nego radila kao prezenter.
Kako će biti kad bude tamo s Bradyjem?
„Možemo li... možemo li prvo pričekati da se ovo smiri? Ne želim brzati i staviti
nas tamo pred nečije ispitivanje.“
„Napravit ćemo na tvoj način,“ rekao je s još jednim nježnim poljupcem. „Dokle
god to znači da si moja.“
„Uvijek sam i bila, Brady.“
Dvadeset osmo poglavlje
Okolo kvarta