Knjigu “Debela” napisala je Silvija Šesto u obliku dnevnika 15-godišnje

djevojke Lade. U njemu ona zapisuje svoja zapažanja i unutarnja stanja.

Knjiga je podijeljena na 106 odlomaka, koji su zamišljeni kao stranice i
zapisi Ladinog dnevnika. Lada je tinejdžerica, pa tako pratimo mnogo
situacija specifičnih za tu dob. Ona je opsjednuta svojim izgledom, često
nesigurna i iskompleksirana, nestrpljiva, stalno se uspoređuje sa svima i
tako umanjuje svoju vrijednost. Kako brzo padne u ponore svojih misli, tako
se lako i izdigne kad joj se dogodi nešto lijepo (npr. kad dobije pozornost
osobe koja je zanima).

U tom razdoblju punom previranja i nesigurnosti, u neposrednoj sredini

susreće se prvi put s alkoholom, cigaretama, seksom, trudnoćom,
pobačajem, homoseksualnošću, nesretnim ljubavima itd. Sve nevolje koje
joj život servira, ona ne uzima srcu, već se nepokolebljivo hvata u koštac s
njima.

U početku Ladinog dnevnika, fokus je uglavnom na debljini – na njenom

fizičkom izgledu. Iako je taj motiv sveprisutan do kraja knjige, miče se fokus
s njega, jer u životu postoje teže situacije i važnije stvari od fizičkog izgleda.
Kod nekih ljudi pretilost nije samo estetski problem, već ozbiljna psihička
bolest koja može dovesti do ozbiljnih medicinskih problema, kao i ovisnost
u hrani i traženje utjehe u istoj kako bi se nadomjestili nedostaci i neuspjesi
na drugim životnim poljima. Važno je na vrijeme razaznati o kakvim
problemima se radi i stati im na rep, baš kao što je Lada to učinila u knjizi.

Stil pisanja je kolokvijalan, često se koriste žargonizmi kako bi bio privlačniji

mladima. Roman obuhvaća skoro sve kontroverzne teme i nedaće koje bi
mogle pogoditi mladu osobu. Poanta je da kroz stranice knjige osjete da
nisu sami i da se te stvari događaju svima, ali unatoč tome je moguć sretan
završetak, baš kao što je i Ladu u romanu dočekao sretan završetak svih tih
ljudskih drama.

“Osim što sam se osjećala nekako normalnom u pozitivnom smislu, neke

sam strahove i more jednostavno zaboravila. Opet sam počela normalno
klopati i ništa se strašno nije dogodilo. Čini se da ima istine u onoj da se
čovjek stvarno može udebljati od zraka, samo ako je taj zrak pomiješan s
nekim neutješnim osjećajem kako si nevoljen, neprihvaćen, kako ne
zadovoljavaš neke nametnute norme. Kad shvatiš da si ih upravo ti
nametnuo, stvar se raspliće. No, bolje je da više ništa ne objašnjavam.
Nema istovjetnih situacija.”

Knjiga “Debela” je radi takozvane nepoćudnosti više puta bila sporna u

nekim udrugama civilnog društva, iako je bila na programu Male Scene i
ima više od 400 izvedbi. Tako se Silvija Šesto više puta našla na
naslovnicama novina, u dnevniku i u ostalim medijima kao top tema, što je
samo po sebi kritično za stanje književnosti u Hrvatskoj. Kako sama kaže,
ideološkim popravljanjem književnosti i cenzuriranjem umjetnosti vraćamo
se u neka davnija vremena, koja ne idu u prilog razvitku svjetlije budućnosti
za djecu.

Vrsta djela: roman za mlade (u obliku dnevnika)

Mjesto radnje: Zagreb

Vrijeme radnje: srednja škola

Tema djela: doživljaji okoline adolescentice Lade koja ima problema s

kilogramima

Ideja djela: prihvaćanje sebe

Kratak sadržaj
Lada ima 15 godina. Slika koju ima o sebi može se najbolje sažeti u par
kratkih rečenica koje je zapisala u svom dnevniku:

“Ja sam Lada, i debela sam. Kako god okrenem. Debela sam na javi i na
fotografijama. Imam taj glupi izraz lica koji imaju svi debeli ljudi”.

Živi s roditeljima i bratom, koji su svi redom mršavi i ne moraju paziti na

prehranu, niti su opterećeni izgledom. Nemaju grižnju savjesti niti ikakve
unutarnje bitke kad požele jesti sladoled. Ne listaju stare fotografije
razmišljajući kako su prije izgledali bolje niti se druže s vagom
svakodnevno. Lada nije kao oni – 89 kilograma na njenu visinu joj ne čine
uslugu.

Svaki minorni događaj u njenom životu podsjećao ju je na to kako je debela.

Majka je postavila veliko zrcalo u hodnik, a u njegovom odrazu našla bi se
debela cura. Prijateljica Ivana bi je zvala u grad, vitka i mršava Ivana koja je
privlačila mnogo dečkiju, dok je Lada privukla samo lika koji je debeo kao i
ona. To je, naravno, rezultiralo generalnom porugom. Kad si debeo, hrana ti
postane zabranjeno voće pa si prisiljen izbjegavati svako društveno
događanje koje uključuje hranu, a vrlo često i lagati roditeljima o svojim
obrocima. Lada je bila upoznata s tom vještinom, ali bi svejedno razmišljala
o maminom umaku dok bi ležala u krevetu praznog trbuha prije spavanja.
Puno je to za procesuirati u životu mlade djevojke, a kako nevolja nikad ne
dolazi sama, ubrzo se odala još jednom poroku – pušenju.

“Istina, počela sam još na kraju osnovnjaka. Najprije sam držala curama
stražu, a onda sam i sama počela povlačiti dimove. Krasno. Zakvačila sam
se kao budala. Nikad nisam pomislila da ću biti pušač, osobito gledajući
odmalena svoje starce koji su se vječno gušili u dimu i davili njime nas
klince. Moj brat Dado, recimo, ne puši. Valjda su dečki jače volje. Danas,
kad je već prva godina srednje pri kraju, može se reći da sam propušila i
zbog toga što sam počela kupovati cigarete. Faza žicanja i isprobavanja
bila je iza mene.”

Lada je bila spremna pokušati sve da smršavi, a navodno se od cigareta

gube i kilogrami i apetit, pa je pomislila da je dobra ideja i to isprobati. To
joj, naravno, nije donijelo sreću.

Novu Godinu je planirala provesti u društvu, ali ju je iza ugla dočekala još
jedna katastrofa. Dobila je prišt pa sada nije bila samo debela, već debela i
krastava. To je bio velik udarac za njeno ionako nisko samopouzdanje pa je
ostala doma s roditeljima i prežderavala se do mile volje. U tom tonu je
nastavila provoditi čitave praznike, a rezultat je bio još samosažalijevanja i
nesreće. Nije izlazila iz kuće, pa je njena prijateljica Ivana rekla svima da
uči, ali to nije bila istina:

“Buljila sam u sve samo ne u knjige, pretežno u klopu. Uvijek je to bilo s

mislima: samo danas, a sutra se ubijam. Dosta! Zašit ću si usta.
Zabetonirati ih. Skinuti ih s lica. Ima li takvih plastičnih operacija?”

Ivana je bila dobra prijateljica, ali kako je samopouzdanje Lade bilo jako
nisko radi fizičkog izgleda, pitala se ponekad druži li se Ivana s njom samo
zato što joj se sviđa njezin brat.

Lada nije bila nešto uspješna ni na ljubavnom planu. Dopisivala se s nekim

dečkom koji je živio u Beču, a zajednički interes im je bio skupljanje salveta.
Često su si slali pisma pa je on nakon nekog vremena zatražio i njenu
fotografiju. Ona je, srameći se svog izgleda, poslala fotografiju Ivane. Ubrzo
je shvatila da je to velika greška, jer on dolazi u Zagreb za praznike i želi je
upoznati. Do toga je preostalo pet mjeseci. Ime mu je bilo Branko, a na
fotografiji koju je on poslao njoj, izgledao je odlično:

“Branko je na fotki ispao faca. Kovrčava kosa i zelene oči. Tko bi rekao da
takvi tipovi skupljaju salvete?! Možda je kakav perverznjak, pomislila sam i
odmah se pokajala, jer su to stvarno bile ružne misli. Osim toga, bio je
mršav i to sam opazila kao jednu od temeljnih činjenica.”

Znala je da će se teško izvući iz novonastale situacije pa je krenula u

teretanu s Ivanom. Nedugo nakon toga su se posvađale, jer je Lada
primijetila da u istu teretanu ide i njen brat, što je dovelo do zaključka da se
Ivana ipak druži s njom samo radi Dade. Svađa je potrajala mjesec dana,
dok Lada nije odlučila nazvati je na telefon i stati na kraj svemu. Svejedno
joj nije rekla da je Branku poslala njenu fotografiju umjesto svoje.

Branko joj je poslao novo pismo u kojem je opisao koliko je uzbuđen radi
nadolazećih praznika i što je sve planirao raditi s njom. Izgledalo je kao da
mu je entuzijazam porastao otkad je vidio Ivaninu sliku, što je samo značilo
da će biti još više razočaran kad vidi Ladu. Kombinacija fitnesa i povraćanja
nakon jela rezultirala je nekakvim mršavljenjem pa se Lada osjećala malo
bolje. U međuvremenu je njen brat doveo doma svoju djevojku Zinku, i na
njeno iznenađenje, i ona je bila debela. Nije imala srca podijeliti tu
informaciju s Ivanom, a i nije htjela potencijalno ugroziti odlazak na fitnes,
koji joj se sve više sviđao. Smršavila je čak tri kilograma, ali je iz nekog
razloga tu sve stalo, iako je i dalje jednako trenirala.

Osim Ivane, Lada se povremeno družila sa Sanjom, koja je također bila

debela, i sa Zlatkom, kojemu je glavni hobi bio tračanje. Zapravo, tako su
se i upoznali, Zlatko je bacio neki zloban trač o njoj pa su bili u teškoj svađi,
ali kad su se pomirili shvatili su da su ustvari dobro društvo. Dobro je bilo
imati rezervu, jer nije znala kako će Ivana reagirati na njenu malu
nepodopštinu sa slanjem njene slike Branku. Čvrsto je odlučila da joj mora
reći. Ivana je reagirala odlično – nije se ljutila, dapače, pristala je praviti se
da je Lada kad on napokon stigne.

Pošto je do toga bilo još dobrih 128 dana, Lada je odlučila da bi trebala
nešto raditi. Sanja je radila na radiju pa joj je ponudila nekakav novinarski
posao u redakciji, što je bilo super jer joj se sviđala i Sanja i tip posla. Osim
toga, barem je malo mogla smetnuti misli s debljine i izgleda.

“Lijepo je samo što su me posljednjih dana obuzele misli o novinarskoj

karijeri, pa manje patim zbog izgleda. Eto, čak se dva dana nisam vagala, a
kad sam se posljednji put pogledala u zrcalo? Hm, mislim prije pet minuta”.

Posao je bio jako ozbiljan, ali Ladi to nije smetalo. Već prvi dan u redakciji
Sanja i ona su dobile zadatak.
“Onda nam je dala da tražimo neke podatke o zlostavljanoj djeci i uputila
nas na nekoliko adresa. Ja sam dobila mali diktafon i identifikacijsku
iskaznicu koju je Sanja imala od prošle godine. Fenomenalno. Bila sam
presretna.”

U jednoj od trač partija sa Zlatkom, došla je do neugodne informacije –

postojala je šansa da Ivanina majka ima ljubavnika. Zlatko je vidio kako se
ljubi s tipom puno mlađim od sebe ispred neke zgrade. Lada nije znala što
napraviti, nije joj mogla reći tako važnu i neugodnu stvar, pa je okolišala.
Ivana je već bila dovoljno utučena što je Ladin brat s nekakvom debelom
curom, a ni u školi joj nije nešto najbolje išlo. Da stvar bude gora, sad su i
Ladini roditelji načuli da se nešto događa.

U međuvremenu, Dado je prekinuo sa svojom curom Zinkom. Pokušala je

saznati od njega zašto, ali je on samo dobacio nekoliko zajedljivih
komentara. Išle su joj na živce sve te ljubavne priče, jer je bila opterećena
što i sama nije dio njih. Imala je već 15 godina i nijednog stvarnog dečka.
Za sve je više manje okrivljavala svoje nesretne kilograme, jer je tako bilo
najlakše, ali bila je svjesna da postoje i dublji razlozi.

“Hoće li mi se u životu netko upucati tko će mi se svidjeti i hoće li mi se

sreća u tom smislu nasmiješiti, veliko je pitanje. To što ja za sve
prebacujem na svoje kilograme viška nije pravi razlog. Pravi se razlog krije
puno dublje, a izazvan je valjda i tim kilogramima viška koji se vuku na
meni godinama. Istina je da nisam sigurna u sebe. To je prava istina.”

Škola je odmicala kraju, pa su klinci organizirali tulum da proslave. Lada je

bila pozvana i osjećala se vrlo dobro u vezi sebe. Išli su u Tanjinu vikendicu
gdje su mogli ludovati do mile volje jer nije bilo roditelja ni drugih nametnika
koji bi mogli smetati. Zabava je bila super – pili su, igrali zabavne igre i
općenito uživali. Jedna od tih igara bila je i boca istine, gdje je Sanja istupila
s malo mračnijom pričom. Kad je bila mlađa, rođak ju je pokušao silovati, a
nedugo nakon toga je poginuo na brodu. Lada se zamislila radi toga, jer je
Sanja uvijek bila vesela i nikad ne bi pomislila da bi se njoj takvo što moglo
dogoditi.

“Malo me iznenadila Sanja sa svojom istinom. Nikad ne bih rekla za nju da

joj se tako nešto dogodilo i da je u sebi nosila takvu tajnu. Onako vesela i
bezbrižna. To je potvrdilo činjenicu kako se pokatkad iza jako veselih ljudi
kriju teški depresivci. Kao što je bila mamina frendica Vera. Ona je bila živa
vicmaherica, smijala se cijelo vrijeme, sve je svodila na šalu, a jednog se
dana jednostavno objesila”.
Ta mračna priča ih je samo još jače povezala pa je Lada došla jako
zadovoljna kući nakon dva dana. Ekipa iz razreda joj je bila super.

Nakon izleta, vratila se druženju s Ivanom. Roditelji su joj išli na ljetovanje,

a brat u Francusku, tako da je Lada imala cijelu kuću samo za sebe. Dok
one radile planove kako će dovesti Branka u kuću dok nema nikoga, iz vani
se čuo zvuk otključavanja. Bio je to njen brat Dado, koji je već sad trebao
biti u Francuskoj. Nije bio sam, već u društvu svoje bivše djevojke Zinke.
Lada i Ivana su se sakrile ispod kreveta i prisluškivale njihovu svađu.
Situacija je bila jako ozbiljna, Zinka je bila trudna, a zajedno nisu imali ni 35
godina. Nisu znale što da rade, samo su se u tišini odšuljale iz kuće.

“Kad smo stigli do Ivane, činilo nam se kao da smo preživjele neku veliku
nesreću. Trebalo nam je još neko vrijeme da se priviknemo na normalan
govor. Od svega jada obje smo ogladnjele i potamanile sve što nam je
došlo pod ruku. Kad je Ivana zaspala, ja sam otišla u zahod i stavila prst u
usta. Bilo je odvratno i sasvim nalik na taj dan.”

Drame su sad vrebale iza svakog ugla. Ivanina majka se ponašala čudno,
što je ukazivalo na to da stvarno ima aferu, Dado se bavio neželjenom
trudnoćom, a sutradan su se Lada i Ivana trebale naći s Brankom, koji je
stigao iz Beča. Debljina je nakratko pala u drugi plan. Dogovorile su se naći
s njim u kafiću “Irena”.

Večer prije su smišljale kako da ga nasamare, glumeći jedna drugu i

zamišljajući kako će sve ispasti. Naravno, nije ispalo tako jer je Branko
došao u društvu rođaka koji je išao u osnovnu školu s Ladom i Ivanom, tako
da je varka odmah pala u vodu. Branko se nije ljutio, već je situacija svima
bila smiješna. Branko je bio jako visok i simpatičan. Nalazak je bio dosta
uspješan pa su se dogovorili da navečer idu na zabavu u “Saloon”. Tom
planu pridružili su se Zlatko i Sanja.

Nažalost, zabava nije išla toliko po planu, barem što se tiče Lade. Branko
se zapalio za Ivanu, što je bilo i za očekivati nakon što mu je Lada poslala
njenu sliku. Sanja je plesala s njegovim rođakom pa je Lada ostala sjediti
sa Zlatkom, što ju je dovelo do razmišljanja o dobrim starim kompleksima.

“A ja? Debela ili poludebela. Iskompleksirana. Sama sebe šamaram i

dopuštam da me šamaraju. Svjesna sam da od tih ljubavnih jada ne mogu
pobjeći. Potpuno.”

Bilo je kasno pa su odlučili otići kući. Ujutro se Ivana pokušala ispričati što
je preotela Branka. Lada je odglumila da je nije briga za to, ali zapravo je
bila strašno povrijeđena. Unatoč tome, ubrzo joj se osmjehnula sreća jer se
ispostavilo da se sviđa Silviju, Brankovom rođaku. Pozvao ju je u kino, a
ona je pristala. Cijela situacija je bila pomalo smiješna, jer je Silvio u
osnovnoj školi bio debeo, baš kao i ona, ali sada je bio mršav i jako zgodan.
Ispostavilo se da je to zato što se drogira.

“Pričao je, i pričao, i rekao kako je i sad na nekim tabletama koje mu

pomažu da se odvikne od heroina. Bilo mi je jasno zašto je tako smršavio.
Glavom mi je prostrujila suluda ideja kako bih se i ja mogla početi drogirati.
Čini se da je to najbolja metoda mršavljenja, a mogla bih je odmah i radno
nazvati Silvijevom metodom. No, to uopće nije bilo smiješno. Zaključala
sam te misli duboko u sebi, osjećajući krivnju što su uopće izvirile.”

Dok su gledali film, Silvio ju je napokon poljubio. Bila je presretna i htjela da

taj trenutak traje zauvijek. Dogovorili su se da se vide i sutradan.

Sutradan ju je ipak dočekao samo Zlatkov poziv. Na kavi joj je ispričao da je

ispred Ivanine kuće sinoć bila policija, izgledalo je kao da se napokon
saznalo za ljubavnu aferu njene majke. Situacija je poprilično eskalirala,
Ivanin otac ju je udario, a ona je skupila stvari i otišla iz kuće. Osim toga, u
kuću je došao Dado sa Zinkom i priznao Ladi da je Zinka bila trudna, ali da
je sada pobacila i da će ostati kod njih u kući nekoliko dana. Silvio i dalje
nije zvao Ladu.

Lada je zaključila da životni problemi možda ipak nisu toliko povezani s

debljinom, već da svi ljudi proživljavaju teške trenutke, bez obzira na izgled.
Sljedeći dan je od Branka saznala da se Silvio ne javlja jer je ponovno upao
u problem s drogom i da joj je bolje da ne računa na njega. Uz sve to, Sanja
joj je priznala da je lezbijka. Sve je to bilo previše za jedan
petnaestogodišnji tinejdžerski um.

“Osjećala sam se popišano. Kao stup javne rasvjete na kojemu svi cucki
grada ostavljaju svoje bioporuke. Definitivno moram napisati roman. Ovo
stvarno nije normalno.”

U svjetlu svih tih događaja, Lada je odlučila otići do roditelja na more i malo
se odmoriti od svih. Bilo je lijepo osjetiti malo izolacije, ali brzo ju je
ponovno uhvatila želja za životom koji je ostavila u Zagrebu. Kad se vratila,
saznala je da je Zlatko otišao na otok u međuvremenu, Branko i Ivana su se
oprostili, više manje se sve vratilo u kolotečinu. Jedina promjena je bila
zapravo to što se ona vratila sa psićem – Bucom. Istina, osjećala se malo
čudno bez Zlatka u blizini, pa su joj se po umu počele vrtjeti svakakve
stvari. Uvijek ga je uzimala zdravo za gotovo, ali sad kad ga nije bilo,
počela se pitati sviđa li joj se on možda i više nego prijatelj.

Taman kad je došla do zaključka da joj se stvarno sviđa, Zlatko ju je

dočekao s velikim novostima s mora – počeo je izlaziti s drugom djevojkom
iz svog razreda. Novi šok za Ladu. Malo pomalo ga je počela izbjegavati,
jer nije mogla podnijeti da ona nije ta cura. Da stvar bude gora, umrla mu je
majka, pa je sad morala na sprovod. Nakon toga su se još više udaljili, a nju
su još više mučili ljubavni jadi.

“Stigla sam kući. Staraca još nije bilo. Bila sam sama. Sama sa sobom.
Najgluplje društvo od pamtivijeka. Pogledala sam se u zrcalo. Hrana mi nije
padala na pamet. Pogledala sam Bucu, no ni njegovo veselo mahanje
repom nije me moglo razvedriti. Prvi put u životu odlučila sam: napit ću se!
Onako kao onaj puta Sanja u Saloonu. Ne! Još više. Napit ću se do smrti.
Što je život bez neostvarene ljubavi? Sranje! Napit ću se i spustiti vodu da
me više nikada nema.”

Lada se opila do nesvjestice, a našao je nitko drugi nego Zlatko. Kasnije se

probudila u bolnici na ispumpavanju želuca. Zlatko je i dalje bio uz nju pa su
popričali o svemu. Ispalo je da je on zaljubljen u nju i da je s Dunjom izlazio
samo da bi nju učinio ljubomornom, što mu je poprilično uspjelo.

Nakon nekoliko mjeseci hodanja sa Zlatkom, zajedno su izgubili nevinost.

Lada se napokon osjećala normalnom, počela je normalno jesti i zaboravila
je na debljinu. Stvari su sjedale na svoje mjesto, a šlag na tortu bio je –
dobitak na lotu. Zlatko i Lada su uplatili listiće na lotu i osvojili jackpot od
dva milijuna i dvjesto tisuća kuna. Sve nesuglasice i nevolje su
zaboravljene, Ladina perspektiva se promijenila i mogla je nastaviti svoj
život iščekujući sljedeću avanturu s pozitivnim uzbuđenjem.

Likovi: Lada, Zlatko, Ivana, Sanja, Dado, Silvio, Stari, Stara ili Vesna,
Branko…

Analiza likova
Lada – glavni protagonist romana. Nema neko visoko mišljenje o sebi, ali je
pametna, duhovita i zabavna. Okružena je ljudima koji je vole, roditeljima i
prijateljima. Sve njene dogodovštine prožete su kompleksom zbog debljine.
“Ja sam Lada, i debela sam. Kako god okrenem. Debela sam na javi i na
fotografijama. Imam taj glupi izraz lica koji imaju svi debeli ljudi. Za poludit.
Nešto između smijeha i plača.”

Iako nema dečka, ima prijateljicu koja slovi za najzgodniju djevojku u školi
te prijatelja Zlatka, žicara. Lada nije jedino dijete, ona ima brata koji je
uvijek u svom svijetu te vječno zaposlene roditelje intelektualce.

Lada je djevojka kao i sve ostale – ima uobičajene probleme kao što su
vječna borba s prištićima i kilogramima, ali i prvim ljubavima. Na početku se
predstavlja kao debela cura s glupim izrazom lica na fotografijama. Priznaje
da uvijek razmišlja o hrani i da ima jednu od najgorih navika, a to je da se
preko dana izgladnjuje, a navečer prejeda.

Ide u prvi razred gimnazije i ima 89 kila. Svaki dan krene na spavanje s
mišlju kako će promijeniti svoje navike te se riješiti one loše, a to je pušenje.
Naime Lada puši već od osnovne škole ili bolje rečeno prisiljava se na
cigarete kako bi joj pomogle da smanji apetit.

Napominje kako se zaljubila dok je imala deset godina, a onda je u

sedmom razredu, kada je postala svjesna da joj levisice užasno stoje,
pročitala u novinama da se neki tamo oženio staricom koja je imala
dvadeset i sedam godina. Bila je toliko mršava da su joj virile kosti.

Njezina najveća želja je bila da smršavi pa ju je prijateljica nagovorila da

krenu na program vježbanja. Nakon određenog razdoblja smanjenog unosa
hrane i vježbanja, Lada je počela mršavjeti pa je prvo izgubila tri kile i na
kraju narasla. Napokon je bez problema na sebe navukla levisice koje su
tako dugo čekale na dnu ormara.

Iako je imala problema s kilogramima, Lada je bila psihički čvrsta osoba,

koja se nikada nije dala nagovoriti na nešto osim ako nije vjerovala da je to
zaista u redu. U sebi je imala i crtu osvetoljubivosti, pa se tako jednom
odlučila osvetiti dječaku Vatroslavu koji je za nju skladao pjesme-rugalice o
debeljini. Kada se nije uspio upisati nigdje osim u vodoinstalatersku školu,
Lada mu je poručila da je to super jer će imati koga da joj popravlja wc.

Zlatko – Ladin najbolji prijatelj. Uvijek ga je uzimala zdravo za gotovo,

družila se s njim gotovo svaki dan, a glavna osobina mu je bila to što voli
tračati. Družio se samo s curama jer je poput babe tračare. Lada ga od
milja zove Slatki, a kako nikada nema cigarete uz sebe, cijelo vrijeme ih
žica od drugih. Zlatko je s vremenom od običnog susjeda za Ladu postao
prava slatkica, crne poluduge kose, bijelih zuba i savršenih crta lica te
osoba koja ju je uvijek mogla nasmijati.

Do kraja svojih zapisa, Lada shvaća da joj je jako stalo do njega, pa završe
skupa.

“Zlatko je moj susjed koji izlazi samo s curama jer je rođena baba tračara.
Zakvačili smo se na početku škole, jer me gadno otračao. Dugo je trebalo
da zatoplimo odnose. Poslije tog vatrenog tračerskog krštenja baš je mene
od svih cura izabrao za ravnopravnog partnera, što će reći da mi je to bio
svojevrsni kompliment. Opet će biti isto. Zvat će me da idemo van, da
popušimo jednu, a to ispada dvije, jer on nikada nema cigarete i zato me
valjda i zove.”

Ivana – Ladina najbolja prijateljica, vitka, prekrasnog tijela i duge plave

kose. Ivana je Ladina suprotnost, mršava i samouvjerena. Opisana je kao
površna, nagla te lakomislena osoba. Lada ju je doživljavala nimfomankom
i da nije toliko opsjednuta dečkima, smatrala je da bi bila puno bolja
prijateljica.

Dečki se hvataju za nju. Lada je često bila ljubomorna na nju i gledala ju je

s visoka, ali uvijek su ostajale jedna uz drugu.

“Ivana je visoka i mršava i u osnovnjaku su se svi dečki na nju palili. Ja

sam niska i, oh, pa zar vam već nisam to rekla i još ću vam tisuću puta reći,
niska i debela!”

Sanja – Ladina otkvačena prijateljica, jako je voljela izlaziti i zabavljati se.

Ide u isti razred kao i Lada. Sprijateljile su se nakon što se Lada posvađala
s Ivanom. Lada se sjeća Sanje kao djevojke koja je imala problema s
kilogramima, a koja je sada mršava. Voli piti, a ne bi smjela zbog šećerne
bolesti.

Majka joj je radila na radiju pa je sredila njoj i Ladi da preko ljeta rade na
novinarskom poslu. Prijateljstvo im je nakratko zahladilo kada je Sanja
priznala Ladi da je lezbijka. Ipak, ostale su velike prijateljice.

“Zbog toga mi se činila toliko drugačijom, otkvačenijom? – Shvatila sam da

nisam dovoljno zrela za tu spoznaju, a i Sanja me krivo procijenila. Nisam
se uopće mogla ufurati u njezin film. Od svega mi je ostalo veliko pitanje: –
Jesam li ja bila predmet Sanjinih lezbijskih sklonosti?”
Dado – Ladin brat koji školu doživljava samo kao igru. Od malena voli crtati
i upis u Primijenjenu svi smatraju samo jednim korakom od Akademije.
Uspješan je u svemu što radi, zbog čega se Lada osjeća loše i
nesposobno. Ravnopravan odnos između brata i sestre razvija se onog
trenutka kada Dado prizna Ladi za Zrinkinu trudnoću i pobačaj.

Silvio – s Ladom je išao u osnovnu školu. Ona ga se sjeća kao dječaka koji
je imao puno kilograma. Kada ga je opet susrela nakon nekoliko godina,
iznenadila se kako je postao lijep dječak koji više nema problema s
kilogramima. Silvio je Brankov bratić.

Nije trebalo dugo da se zaljubi, a nakon što su se poljubili, on joj se nije

javio. Razlog je nepouzdanost uzrokovana ovisnošću o drogama. Shvatila
je kako ne može biti u vezi s narkomanom pa ga je ostavila i prepustila da
se liječi uz poseban program odvikavanja.

Stari – ima pravo ime, a to je Vlado. Zaposlen je kao novinar. Lada se

sjeća vremena dok je znao po mjesec dana dežurati ne bi li dobio dobru
reportažu. Unatoč financijskim problemima ne želi se uzrujavati. Lada ga
doživljava kao dobrog prijatelja, a kada se skoro otrovala alkoholom,
poručio joj je da kada će idući put htjeti opet piti da ga pozove pa će to
učiniti zajedno.

Stara ili Vesna – imala je problema s nikotinskim krizama. Lada ju cijeni jer
se druži i pije kavu samo s onima koje odabere. Da je drugačije možda bi
imala veću plaću i mjesto urednice. Nije voljela kuhati, a svaki put kada bi
joj nešto izgorjelo, rekla je da je to majmunski posao.

Branko – dečko koji je skupljao salvete, živio je u Beču i s njim se Lada

dopisivala. Porijeklom je iz Siska, a otišao je s roditeljima zbog boljeg
života. Tata je tako radio u građevini, a mama u školskoj kuhinji.

Počeli su se dopisivati kada je Lada ugledala njegov oglas u jednom od

časopisa. Poslala mu je Ivaninu fotografiju jer joj je bilo neugodno, dok je
Braanko ispao prava faca sa zelenim očima i kovrčavom kosom. Bio je
previše ozbiljan za svoje godine. Išao je u medicinsku školu i planirao
upisati medicinu.