Melody Anne - Tajkunova Osveta - 1

Book as passion & BalkanDownload
1
TAJKUNOVA
OSVETA
Melody Anne
S engleskog prevela
Jelena Pataki
2
Ovu knjigu posvećujem sinu Jonathanu,

koji mi donosi silnu radost. Uvijek
me nasmijava i svakodnevno se njime
ponosim. Doista je jedinstven i moj život
ne bi bio jednak bez njega.
Volim te, Jonathane..
3
BILJEŠKA SPISATELJICE
Ovo je početak serijala o obitelji Titan. Volim pisati obiteljske romanse

jer smatram da je obiteljska perspektiva jednako važna kao ona romantična.
Život bi mi bio uistinu samotan bez obitelji. Volim ih i ne postoji ništa što ne
bih učinila za njih. Željela sam da Titani budu bratići zato što volim brojne
bratiće i sestrične kao da su mi rođena braća i sestre. Sestrična Tracy u
djetinjstvu mi je neprestano pravila frizure i šminkala me. Šivala mi je
svečane haljine te me, pošto je naučila voziti, posvuda vodila sa sobom.
Sjećam se da sam smatrala divnim to što moja nevjerojatno fora sestrična
misli da sam dovoljno zanimljiva kako bih se s njome družila. Bila mi je uzor
u djetinjstvu i, iskreno, još jest. Prelijepa je, zabavna i sposobna za sve, od
šivanja i friziranja do postavljanja vlastitih podova i ormarića. Ona je super
žena.
Gajim još mnogo dragih uspomena o svojoj obitelji i poslužit ću se
određenim iskustvima u različitim knjigama koje pišem. Nadam se da će vam
Titani prirasti srcu jednako kao i Andersoni. Volim snažne i moćne muške
likove i volim priču o Pepeljugi.
Kao i uvijek, hvala svima koji mi svakodnevno pružaju inspiraciju za
pisanje i hvala na svim vašim predivnim komentarima i recenzijama. Volim
čuti mišljenje svojih obožavatelja i pokušati odgovoriti na svako pitanje.
Najbolji način da mi se javite jest na Facebooku, koji sam ovdje i navela.
Volim razgovarati sa svima vama i volim znati što mislite o mojem radu.
Melody Anne
Kontakt:
Kontakt:
www.melodyanne.com
www. facebook.com/melodyanneauthor
Twitter @authMelodyAnne
4
PROLOG
P romatrajući zvijezdu padalicu, Jasmine je zadivljeno gledala kako svjetlo

gasne, a potom posve iščezava.
Osjećala je pravo blaženstvo dok joj je Derek dlanom milovao leđa te joj
se činilo da bi mogla ondje ležati cijelu noć i nikada se ne vratiti u stvarni
svijet. To mjesto koje su zajedno stvorili bilo je savršeno - nije bilo oca koji bi
joj govorio da griješi, nije bilo briga ni neprilika.
“Silno te volim, Jasmine”, Derek joj je šapnuo na uho. “Ti si moj svijet,
moj život.”
“Znaš koliko ja tebe volim”, odvratila je pridižući glavu kako bi primila
nježan poljubac s njegovih usana. Cijelo joj se tijelo iznova topilo i pred
najmanjim njegovim dodirom.
“Mrzim što te večeras moram vratiti kući”, rekao je dodatno je
povlačeći k sebi.
“Onda nemoj”, preklinjala ga je.
“Otac će ti se dati u lov na nas”, rekao joj je.
“Nije me briga. Znam što želim, a to je biti s tobom, Derek.”
“Tada bismo trebali otići zajedno. Zapravo sam prilično razmišljao o
tome, o odlasku odavde.” Kada se lecnula, dometnuo je: “Samo s tobom,
ljubavi. Nikada te ne bih napustio. Evo što sam zamislio. Moj će tata biti
dobro. Pokreće novi posao. Neće zakazati. Želi da ga vodim s njime, ali ja
sanjam nešto veće od vođenja trgovine računalnom opremom. Želim otići u
grad i raditi kao pripravnik za nekoga poput Billa Gatesa, učiti od njega i
napraviti nešto od sebe”, rekao je mladim glasom prepunim strasti.
“Već si poseban, Derek. Osvojio si moje srce i zauvijek ćeš ga imati”,
odvratila je ljubeći mu vrat dok je mjesečina obasjavala njihova naga tijela.
“Ti me činiš posebnim - ulijevaš mi osjećaj kao da ne postoji ništa što ne
bih mogao učiniti.”
“To je zato što si Superman”, odvratila je uz hihot. “Svakako si snažniji
od lokomotive...”
5
Nasmijao se, a zatim se iznova uozbiljio. “Što kažeš? Brinut ću se o tebi

ako pođeš sa mnom. Možemo se vjenčati i početi život u gradu”, obećao je.
“Možeš čak ići na tečaj kuhanja i otvoriti onaj kafić o kojem uvijek govoriš.”
Postajao je sve uzbuđeniji dok je govorio.
Jasmine je zastala kako bi razmislila o onome što traži od nje. Bi li
mogla sve napustiti? No ako Derek ode, kakav bi razlog imala za ostanak?
Ništa nije bilo dovoljno vrijedno da bi se zadržala. Voljela je svojeg oca, ali
većinom je bio vrlo hladan - koliko bi mu zapravo nedostajala? Njegova bi
ljutnja s vremenom splasnula, pa bi njihov odnos zacijelio, premda bi možda
potrajalo koju godinu.
Derek bi se svakako morao vratiti. Ovdje su mu otac i bratići, i bliskiji
su u odnosu na većinu drugih obitelji. Tri mladića prije su bila braća nego
bratići. Samo bi otpočela novu pustolovinu s mladićem kojeg voli, ali ne bi
posve prekinula odnos s obitelji.
“Da. Poći ću s tobom. Ali moraš mi dati nekoliko dana”, zatražila je.
Derek ju je povukao na sebe uz smijeh. Jasmine je osjetila blagu bol, no
užitak je uvelike nadilazio nelagodu. Vodili su ljubav pod zvijezdama, a
njihova je radost nadmašivala njihov sjaj.
Utabat će novi put samo za njih dvoje. Ništa im se neće ispriječiti na
putu do zajedničke sudbine.
6
PRVO POGLAVLJE
DESET GODINA POSLIJE
Još jedna noć i još jedna zabava, ali za promjenu ne i još jedna žena.
Derek Titan osvrnuo se po krcatoj prostoriji i silom zatomio poriv za
zijevanjem. Mrzio je biti na događajima na kojima su svi previše pili,
preglasno se smijali i pretjerano nastojali zadiviti jedni druge.
Derek je znao da je u ženskim očima pravi ulov. Dovraga, jedan je glupi
časopis objavio članak o najpoželjnijim neženjama u Seattleu i stavio ga,
zajedno s njegovom fotografijom, na prvo mjesto. Pobjesnio je i pokušao ih
navesti da ga izbrišu iz članka, ali odvjetnik mu je klepetao neko sranje o
slobodi govora. Dobro, znači, postoje prednosti prvog amandmana, ali nije im
svjedočio u velikom broju. Otkako se članak pojavio, pristupilo mu je još i
više žena u lovu na zgoditak.
Časopis je navodio da je njegova neto vrijednost jednaka onoj Billa
Gatesa. Premda je podatak bio malčice preuveličan, barem se odnosio na
posao. No od kakvog je mogućeg interesa ili značenja mogla biti otrcana fraza
“visok, crn i zgodan”? Pa što ako je nadvisivao metar osamdeset i imao široka
ramena? Smučilo mu se dok je čitao o “nabreklim mišićima”. Vražji je autor
čak dijelio savjete o tome kako ga upoznati: ne trudite se uhoditi ga u teretani
- ne podnosi ih - nego počnite trčati zato što Derek trči svakog jutra, a katkad
i navečer, kako bi se oslobodio stresa.
Premda je upućivao na to, članak barem nije otvoreno naveo čime se
koristi kao drugim najboljim sredstvom za otpuštanje stresa. Ali evo kako je
glasio - čim bi odveo ženu u krevet, jednostavno bi se udaljio, a to nije bilo
nešto čime biste mogli nadahnuti čitateljice časopisa. Naravno, mnoge su ga
žene pokušale nagnati da ostane, ali nijedna nije uspjela zadržati njegovu
pozornost dulje od vremena potrebnog da zakopča hlače.
Jednom je dopustio ženi da ga porazi u ljubavi. A nakon što mu je
Jasmine slomila srce i uništila poslovni pothvat njegova oca, izgubio je
zanimanje za ženski spol - osim, dakako, u seksualnom smislu. Njegov je
7
prioritet odavno bio osveta. Smatrao je da će, pošto ispuni tu zadaću, početi
razmišljati o skrašavanju.
Obišla ga je žena s previše parfema na sebi, pa se naglo usredotočio.
Uzdahnuo je i uzeo čašu vina s pladnja konobara u prolazu.
Te su se zabave svodile na to tko može najviše ponuditi. Žene su
vrebale, a muškarci pecali. A on jednostavno nije bio zainteresiran.
Promatrao je dvije površne pobornice visokog društva dok su prolazile
u svojim toaletama dubokih izreza i optočene dijamantima. Nastojale su
uloviti njegov pogled, a obično bi im uljepšao dan blagim očijukanjem i
odavanjem dojma da imaju šanse kod njega. Danas nije bio takav dan. Glava
ga je divljački boljela te je bio bijesan jer su ga pozvali na tu dosadnu zabavu.
“A tu si, mladiću. Zašto se skrivaš ovdje u kutu?” Daniel Titan, njegov
otac, prišao je kako bi ga izrešetao.
“Pitam se zašto sam ovdje umjesto kod kuće s viskijem u ruci i sve četiri
u zraku”, odvratio je Derek.
“Ovdje si zato što te otac pozvao. Poslije moramo razgovarati o
određenim stvarima”, ozbiljnim je glasom rekao Daniel.
“I to nije moglo pričekati?” upitao je Derek.
“Joj, živni malo. Vječito si toliko zauzet gomilanjem milijuna na svojem
bankovnom računu da nisi u stanju zastati i pomirisati cabernet sauvignon”,
rekao je njegov otac.
“Živim sasvim pristojno. Kvragu, prošli sam tjedan bio u Milanu.”
“Bio si ondje zbog posla. To se ne računa”, odvratio je Daniel.
“Za mene je idealno vrijeme kad mogu spojiti posao i užitak”, rekao je
Derek migoljeći obrvama. Obojica su se opustila. “Ozbiljno, tata, boli me
glava. Što je toliko važno da nije moglo pričekati jutro?”
Čim je Derek zaradio svoj prvi milijun, preselio je oca u grad. Daniel,
koji je obnašao dužnost glavnoga financijskog direktora njegove goleme
tvrtke, odigrao je ključnu ulogu u njezinu brzom i eksponencijalnom rastu.
No tijekom Derekova djetinjstva otac mu se višekratno zatekao u
nepovoljnom položaju.
U
8
“David Freeman večeras je ovdje i razgovara s određenim ljudima.

Nastoji pronaći nove ulagače”, rekao je Daniel blago zaškiljivši kada mu je
pogled pao na muškarca koji ga je prije nekoliko godina bacio na prosjački
štap.
Derek se smjesta usredotočio. Proučio je prostoriju i uočio neprijatelja.
Upravo je David od Dereka učinio nemilosrdnog poslovnjaka kakav jest.
“Zakasnio je. Do sutra ujutro doznat će da je tvrtka moja, ma što večeras
pokušao”, rekao je Derek.
Derek je ugledao prelijepu ženu kako se približava Davidu i propinje na
prste da bi ga poljubila u obraz. David se nije udostojao ni okrenuti kako bi je
pogledao. Čovjek nije zamjećivao ništa što nije bilo novac, pa čak ni svoju
prekrasnu kćer.
Derekove oči suzile su se u uske proreze. Deset godina nije vidio
Jasmine, no godine su joj silno godile. Nije bila nimalo onakva kakvu je
očekivao, premda je, s obzirom na njezinu iznimnu površnost, trebao znati da
će prije svega polagati pozornost na svoj izgled.
Korzet haljine pripijao joj se uz tijelo uz duboki izrez i sprijeda i straga.
Imala je još naglašenije obline sada kad joj je tijelo sazrelo. Njezina blistava
crna kosa bila je povijena u klasičnu punđu, a oko nježnog su joj lica lelujali
pramenovi. Njezine oči boje čokolade nekoć su ga opčinjavale. Posjedovale su
određenu omamljujuću kvalitetu, s varljivom nedužnošću koja je isijavala
kroz one guste trepavice.
Utroba mu se stegnula pošto ju je ugledao, a to ga je razjarilo. Je li još
patio za njom poput budale? Zamalo mu je razorila obitelj, a svejedno ju je
želio. Ali to je u redu.
Na kraju krajeva, puni opseg njegove osvete uključivao je i nju;
ponovno će biti u njegovoj postelji, a zatim će ga preklinjati da ostane.
Psihijatri bi to nazvali potrebom za zaključkom. Njemu je sve to bilo mnogo
primitivnije.
“Odoh, tata. Večeras ne može ništa učiniti, a sutra me čeka naporan
dan”, rekao je Derek. Stisnuvši očev dlan, okrenuo se i bez osvrtanja napustio
prostoriju.
9
DRUGO POGLAVLJE
Jasmine je uočila Dereka na suprotnoj strani prostorije, a vatra i led

zapodjenuli su rat u njezinoj utrobi. Kako se usuđivao toliko samodopadno
koračati uokolo? Poznavala je njegovu blažu, nježniju stranu, ali taj je mladić
odavno nestao. Vjerojatno nikada nije ni postojao, osim u njezinoj djevojačkoj
mašti.
Muškarac kojeg je večeras uočila nije bio mladić koji joj je oduzeo
nevinost i zakleo joj se na vječnu ljubav. Poželjela je da može zaboraviti ono
davno ljeto kada ga je cijeli dan čekala u napuštenoj crkvi u nadi da se nešto
dogodilo pa ga spriječilo u dolasku. Kada je sunce zašlo, konačno je morala
priznati da neće doći. Da je sve bila samo obična laž.
Baš kao što joj je otac govorio, Derek je rekao sve što je trebalo kako bi
je naveo da spava s njime. Nakon što ju je pridružio popisu svojih ljubavnih
uspjeha, ostavio ju je. Uspomena na bol bila je gotovo odveć snažna, čak i
nakon deset godina.
Promatrala ga je dok se okretao i napuštao prostoriju. Bio je daleko
najzgodniji muškarac na zabavi u svojem smokingu krojenom po mjeri te
prodornih plavih očiju. Premda je cijele dane provodio sjedeći u uredu,
njegovo tijelo nije odavalo znakove mlohavosti. Srce joj je zatreperilo kada je
iznova pomislila na one duge ljetne noći prepune dodira i kušanja onih
čvrstih mišića.
Derek je zamaknuo za ugao jednako kao što je nestao onog ljeta prije
deset godina. Tada je još vjerovala u bajke i čaroliju.
Više ne.
Jasmine je odrasla u vrlo bogatoj obitelji u gradiću u okolici Seattlea u
saveznoj državi Washington. Njezin je otac posjedovao multimilijunsku
tvrtku medicinske opreme, pa je oduvijek imala više negoli se većina ljudi
mogla i nadati da će imati u životu.
Majka joj je umrla pri porodu, a otac se nije ponovno oženio. Izlazio je s
mnogima, ali nijedna nije obraćala pozornost na nju, stoga se ni s jednom nije
zbližila. Jasmine bi katkad razmišljala kako bi lijepo bilo imati ženu koja bi joj
10
pomogla odabrati haljinu ili je naučila napraviti frizuru. No barem ju je

posluga uvijek pomalo tetošila, za što je znala da živcira njezina oca.
Viđala je Dereka u školi od djetinjstva, ali upoznala ga je tek ono ljeto
prije polaska u završni razred srednje škole. Potjecao je iz vrlo siromašne
obitelji, ali oduvijek je bio odlučan u naumu da uspije u životu i preokrene
njihovu sreću. Na kraju joj je pomogao s matematikom, pa su ubrzo postali
dobri prijatelji. Obožavala je njegovu gorljivost, motivaciju te činjenicu da
nikada nikoga nije ogovarao. Smatrala ga je živućim junakom iz bajke.
Uskoro je shvatila da provodi svaki mogući trenutak u njegovu društvu.
Pošto joj je otac doznao da izlazi s mladićem iz siromašnog dijela grada,
pobjesnio je i zahtijevao da prekine vezu. Prvi put u životu otac joj je rekao
da ne može dobiti nešto što želi. Bio je to također prvi put da ga je odbila
poslušati.
Nastavila se viđati s Derekom iza očevih leđa. Obožavala je činjenicu da
se Dereku naizgled sviđala zbog toga kakva je, a ne zbog svojeg novca. Nikada
joj nije dopuštao da troši novac na njega. Naporno je radio u jednoj
građevinskoj tvrtki, što ju je katkad frustriralo zato što je željela da provodi
vrijeme s njom, a ne na poslu. Smijao bi se njezinoj frustraciji, ali vikendom
bi joj se uvijek iskupio.
“Jasmine?”
Jasmine se okrenula pa shvatila da se posve isključila iz razgovora.
Obično je bila utjelovljenje staloženosti - i usrdno se ulizivala očevim
ulagačima. To je bila njezina zadaća na takvim događajima.
Više se puta morala braniti od kakvog perverznog starca. Bio je to
kamen spoticanja između njezina oca i nje - jedan među brojnima.
Ne bi dušu prodala vragu, pa makar vrag bio odjeven u posebno
krojeno poslovno odijelo. Novac je imao svojih prednosti, i svakako joj je
trebao u mnogo većim količinama negoli ga je imala, ali nije bila na prodaju,
ni po koju cijenu.
“Ispričavam se. Večeras me malčice boli glava pa nisam usredotočena”,
dražesno je odvratila šezdesetogodišnjaku koji joj se pohotljivo cerio. Morala
je suspregnuti drhtaj koji joj je kanio prostrujati kralježnicom zbog požude u
njegovim očima.
11
“Upravo sam rekao vašem ocu da bih vas ubrzo volio ugostiti u svojoj
kući na jezeru.”
Ni u ludilu! poželjela je reći.
“Zvuči kao vrlo ugodan vikend. Pobrinite se da me otac obavijesti kad
se bude zbivao”, zauzvrat je odvratila, već planirajući prikladnu bolest.
Muškarac joj se nasmiješio od uha do uha i oslonio dlan na njezinu
nadlakticu, a zatim kliznuo prstima prema dolje.
“Ispričajte me. Trebam nekakav lijek zbog te dosadne glavobolje”, rekla
je diskretno izbjegavajući muškarčevu ljigavu ruku i udaljavajući se. Umalo
joj je pozlilo. Kolikim će još sličnim događajima morati prisustvovati prije
negoli to prevrši mjeru?
Kap koja je večeras prelila čašu bila je činjenica da je vidjela Dereka.
Nije li vrijeme trebalo zaliječiti sve rane? U njezinu slučaju deset godina očito
nije dovoljno vremena. Vidjeti svoju prvu ljubav - i jedinog muškarca kojeg je
ikada voljela - jednostavno joj je bilo previše.
Bilo je vrijeme da ode.
Sutra će biti bolje. Tako je proteklog desetljeća glasio njezin moto.
Jednog dana možda i hoće.
Dok je odlazila sa zabave, Jasmine se prisjetila dana kada su joj ukrali
nevinost, dana kada je shvatila da ne smije vjerovati svojem srcu te da nipošto
ne smije vjerovati muškarcima...
12
TREĆE POGLAVLJE
S tigavši kući nakon cjelonoćnog izlaska, Jasmine je osjetila kako joj koljena
drhte. Prešla je prag pa ugledala oca, lica mrljava od bijesa i pljuvačke koja
je letjela na sve strane.
“Volim ga, tata”, rekla je ispravljajući ramena dok je oštro zurila u
muškarca koji je u nju usadio značenje riječi strah.
“Ne znaš ti što je ljubav. Imaš tek sedamnaest godina”, izderao se
prilazeći joj.
Prvi put u životu pobojala se da će je udariti. Nikada nije bio osobito
brižan ili predan roditelj, ali nikada je nije tukao.
“Vjenčat ćemo se.” Znala je da više ne može tek tako pobjeći. Ako želi
biti odrasla, mora donositi odluke primjerene odrasloj dobi.
Načas, dok mu je lice postajalo još zajapurenije, a ramena mu se potom
spuštala dok je netremice zurio u nju, ljutnja je naizgled iščeznula, a tuga
ispunila lice.
“Jesam li bio toliko grozan otac?”
“Ne, nije stvar u tome, tata. Derek i ja samo želimo biti zajedno. Njegov
otac pokušava otvoriti tvrtku, stoga Derek može otići a da se pritom ne osjeća
loše i učiniti nešto od sebe u gradu. I učinit će to. Pametan je, snažan i silno
me usrećuje”, rekla je. Možda će je otac barem jednom uistinu poslušati.
Prišao joj je, sagnuo se pa je poljubio u obraz. “Kad si prije odrasla?”
šapnuo je, na što joj je srce poskočilo.
Nije ni pomislila da će toliko lako prihvatiti njezinu odluku. Smatrala je
da će napustiti kuću praćena njegovom mržnjom te da će biti potrebne
godine i godine kako bi se pomirili. Voljela je Dereka u dovoljnoj mjeri da se
izloži tom riziku, ali pomisao na to svejedno ju je rastuživala.
“Ne znam. Kad sam s Derekom, jednostavno mi... cvjetaju ruže.
Odgovaramo si, i uz njega se osjećam odraslom.” Zar je mogla bolje objasniti?
“Kakav to posao pokušava pokrenuti njegov otac? Možda mu nekako
mogu pomoći.”
13
S obzirom na silno uzbuđenje zbog očeva odobrenja, nije joj ni palo na

pamet da smjera nekakvu psinu. U pitanju je bio njezin otac - muškarac koji
ju je odgojio.
“Nisam sasvim sigurna. Mislim da pokreće trgovinu računalnom
opremom.”
“Razgovarat ću s bankom i pobrinuti se da mu odobre kredit za
pokretanje posla.”
“Učinio bi to, tata?” Zašto ga je ikada smatrala hladnim ili
nezainteresiranim?
“Ne postoji ništa što ne bih učinio da ti budeš sretna, princezo”, uvjerio
ju je.
Razgovarali su dugo u noć. Ispričala mu je sve, to kako će se ona i
Derek sastati u crkvi - baš sve. Otac joj je dao poljubac za laku noć te je
zaspala kujući planove za budućnost.
Te je noći nazvala Dereka i rekla da mu sprema iznenađenje te da će
doznati što pošto se sastanu u crkvi. Pokušao ju je navesti da mu kaže, ali otac
joj je rekao da će vrijediti više ako mu osobno kaže onog dana kada budu
počinjali svoj novi život.
Budući da je imala očevo dopuštenje, smatrala je da je pomalo budalasto
sastajati se u crkvi umjesto da jednostavno dođe po nju, ali s obzirom na svoje
romantično srce, željela je to učiniti, a otac je pristao. Crkva je označavala
početak njihova novog života.
Nestrpljivo je čekala vidjeti iznenađeni izraz na Derekovu licu i radost
koja će ga preplaviti.
Dva dana poslije Jasmine je spremila stvari i otišla se pozdraviti s ocem.
Nije uvijek bio najbolji roditelj, ali svejedno ju je odgojio posve sam, stoga su
joj suze nahrupile na oči kada mu se približila.
“Vrijeme je, tata”, šapnula je, zapanjena boli koju je osjećala zbog
odlaska. No ushićenje zbog zajedničkog života s Derekom nadjačavalo je bol.
Uostalom, neće biti zategnutih odnosa; otac ju je posve podržavao.
“Ne mogu vjerovati da se seliš u grad. Samo zapamti što si obećala.
Nećete se vjenčati bez mojeg prisustva.” David se smješkao od uha do uha
obraćajući se kćeri.
14
“Strašno sam sretna jer želiš biti ondje”, odvratila je grleći ga.
“Ne bih mogao propustiti vjenčanje svoje djevojčice. Prije nego što se
sastaneš s Derekom, možeš li mi najprije učiniti jednu uslugu? Moram
preuzeti važnu pošiljku, a čeka me sastanak u gradskoj vijećnici. Bi li je
pričekala prije nego što odeš?”
Derek nije imao mobitel, a nije ga mogla nazvati na kućni telefon, ali
neće mu smetati ako malčice zakasni. Iz iskustva je znao da nije uvijek točna,
i shvatit će. Bila je to zadnja molba njezina oca i rastajali su se u prijateljskom
tonu.
“Naravno, tata. Kad stiže pošiljka?”
“Trebala bi stići za manje od jednog sata”, obećao je, ponovno je ljubeći
u obraz na odlasku.
Prošla su dva sata. Jasmine je izjurila i prepuna uzbuđenja odjurila u
crkvu. Nosila je samo naprtnjaču i maleni kovčeg s najnužnijim stvarima.
Otac joj je obećao poslati ostatak stvari pošto stignu na odredište. Pošla je,
gonjena mladenačkom ljubavi i ne trebajući ništa više.
Nije mogla vjerovati koliko je otac bio susretljiv u vezi sa svime.
Dereka nije bilo kada je stigla, ali Jasmine se nije zabrinula. Vjerojatno
se zadržao, baš kao i ona. Sjevši na pokidane stube pred crkvom, osvrtala se
po obližnjem šumarku slušajući cvrkut ptica i jurišanje vjeverica po granama
stabala.
Pošto je prošao jedan sat, zabrinula se. Derek je uvijek dolazio na
vrijeme, a to je bio važan dan za njih. Ne bi li poslao kojeg svojeg bratića u
slučaju da kasni? Nije vjerovala da bi samo došao i otišao. Čekao bi, svjestan
da je spriječena s obzirom na to da se to često događalo tijekom njihova
izlaženja.
Kada je sunce stalo zalaziti, nije ni primijetila suze koje su joj kliznule
lice. Možda se predomislio. Zašto? Što ga je, pobogu, moglo nagnati da učini
takvo što?
Naposljetku je prihvatila činjenicu da neće doći i odvukla se kući,
cijelim putem plačući. Kada je ušla u kuću pa ju je otac vidio, zagrlio ju je kao
što je to činio u njezinu djetinjstvu.
“Što nije u redu, Jasmine?” Glas mu je bio prepun zabrinutosti.
15
“Nije došao. Ne razumijem”, protisnula je između jecaja.

“Ah, dušice, toga sam se pribojavao”, tješio ju je, zbog čega je samo
snažnije plakala.
Pošto se isplakala, otišla je u svoju sobu i legla na krevet, na srce
privijajući jedinu zajedničku fotografiju s Derekom. Nešto jamačno nije u
redu. Ne bi je ostavio da uzaludno čeka bez valjanog razloga.
Skupljajući snagu da ga nazove, gotovo je jedan sat sjedila sa slušalicom
u ruci. Konačno je utipkala njegov kućni broj i ostala sjediti, zadržavajući
dah, dok je zvonio.
“Halo?” javio se Derek. Kod kuće je!
Nasmiješila se. Nešto je iskrsnulo. Nije otišao bez nje.
“Derek?” slabašno je šapnula. Grlo ju je boljelo od prolivenih suza.
“Nemam ti što reći”, zarežao je u slušalicu.
“Ne... ne shvaćam”, protisnula je. Nikada nije zvučao toliko okrutno.
Glas mu je bio gotovo sasvim lišen osjećaja, nalik ledu koji je strujao
telefonskom vezom.
“Ti i tvoj otac obično ste smeće. Jednog ćete dana požeti što ste
posijali.”
Veza se prekinula, a Jasmine je naizgled cijelu vječnost zurila u telefon.
“Jasmine?” Podigla je glavu i ugledala oca na dovratku.
“Ja... Što... Užasno je zvučao”, rekla je pogledom iziskujući očev
odgovor.
“Nisi ga trebala zvati. Donio je odluku u trenutku kad te pustio da ga
čekaš. Nikada nisam vjerovao tom mladiću. Zato sam vas želio razdvojiti i
nisam trebao popustiti. Nisam se trebao nadati da je drukčiji. Mladići poput
njega žele samo jednu stvar, a nakon što je dobiju, odbace djevojke kao da su
obično smeće. Bolje ti je bez njega, Jasmine. Uskoro ćeš to shvatiti. Nastavit
ćemo sa svojim životom.”
Jasmine je iznova legla dok je otac zatvarao vrata. Možda je u pravu.
Možda je Derek dobio sve što je želio, pa više ne želi imati posla s njom.
Jecajući dok je umor nije smlavio, Jasmine je osjećala kao da je te noći
16
izgubila nevinost. Završili su njezini dani kada je bila tinejdžerica puna

povjerenja.
17
ČETVRTO POGLAVLJE
D erek se naslanjao za svojim stolom i cerio se poput luđaka. Potpisao je

sve dokumente i postao vlasnikom tvrtke Freeman Industries. Ukrao ju
je Davidu ispod nosa a da taj gad pritom uopće nije bio svjestan što se događa.
Loše vodstvo srušilo je cijenu dionica i omogućilo kupnju.
Premda je David znao da mu je tvrtka u nevolji, nasilno preuzimanje
zacijelo ga je iznenadilo. Derek nije mogao ne likovati zbog činjenice da je
Davida danas, po ulasku u nekadašnji ured, presrelo Derekovo osiguranje.
O, da, Derek je došao u iskušenje da bude prisutan, da sjedi u njegovu
nekadašnjem stolcu samo kako bi vidio njegovu reakciju. Jedva se spriječio,
ali imao je dovoljno vremena za slavlje. Okrenuo se i zagledao kroz goleme
prozore svojeg ureda u tvrtki Titan Industries, promatrajući užurbanu
panoramu Seattlea pod sobom. Preuzimanje nove tvrtke uvijek ga je
ispunjavalo ponosom, ali to najnovije bilo je posebno. Bio je to vrhunac svega
na čemu je radio proteklih deset godina.
Derek je začuo gungulu pred svojim uredom, pa se okrenuo i uvidio tko
mu je banuo u ured. Mi o vragu...
Derekova tajnica utrčala je za njime. “Gospodine, ne možete ući”,
dahnula je uspaničena glasa i pogleda.
“U redu je, Lana. Ja ću se pobrinuti za to”, rekao joj je.
Ispričala se i ostala stajati ondje ne znajući što učiniti.
“Pozovi osiguranje. Imam osjećaj da će g. Freemana trebati ispratiti iz
zgrade nakon što završimo razgovor.” Derek se nije prestajao smješkati.
Suočavanje je došlo na red prije nego što je očekivao, i silno je uživao u
njemu.
“Smeće bezvrijedno!” proderao se David.
“Drago mi je što se opet vidimo, Davide”, odvratio je Derek, nimalo
uzrujan.
“Sređivao sam stvari, a ti si doletio iz vedra neba i ukrao mi tvrtku”,
muškarac je nastavio vikati.
18
Bio je toliko bijesan da mu je lice sasvim pocrvenjelo, a glas podrhtavao

s ostatkom tijela. Što se David snažnije ljutio, to se Derek spokojnije osjećao.
“Pretpostavljam da bi trebao mrvicu zakonitije voditi svoju tvrtku i ne
prepuštati je mogućnosti preuzimanja”, rekao je Derek.
David je poprimio ubojit pogled poželjevši ga zadaviti, samo kad bi
uspio jurnuti na suprotnu stranu sobe. Derek mu je uputio pogled pun
zadovoljstva i prijezira. Dok je bio tinejdžer, Jasminein otac djelovao mu je
nepobjedivo, ali sada je djelovao poraženo i prerano ostarjelo. Nikakva
prijetnja.
“Više od četrdeset godina uspješno sam vodio posao, smeće jedno
pompozno. Možda si zavarao ostatak svijeta, ali znam odakle dolaziš i tko si
zapravo”, ispljunuo je David.
Derekova spokojna maska konačno je napukla. Suzio je oči. Ipak, odbio
je muškarcu koji mu je prije deset godina promijenio život pružiti reakciju
kakvu je očito tražio.
“Za razliku od tebe, Davide, pomno sam pratio svoje poslove. Možda
sam odrastao u lošem dijelu grada, kao što si oduvijek volio isticati, ali svojim
sam si izborima promijenio život. Počeo sam od nule, ali ti će završiti bez
ičega.” Derek se osmijehom rugao smlavljenom protivniku.
David je nasrnuo na njega upravo u trenutku kada su zaštitari ušli u
prostoriju. Derek je podigao dlan kako bi ih spriječio da ga zadrže. Želio je
vidjeti Davidov pokušaj napada. Derek obično nije bio nasilan, ali veselio se
udaranju Davidove bijedne čeljusti.
Ovaj je uvidio pogled u njegovim očima i hitro se povukao. “Nismo
završili.”
“Osiguranje, molim vas da ispratite g. Freemana iz moje zgrade. I
obavijestite recepciju da ovdje više nije dobrodošao.” Derek mu je okrenuo
leđa.
“Pokazat ću ja tebi zbog ovoga, samo čekaj”, derao se David dok su ga
odvodili.
Derek je sjeo i sa zadovoljnim osmijehom na licu ponovno pregledao
dokumente koji su mu omogućili vlasništvo nad korporacijom Freeman.
Pritisnuo je tipku na telefonu. “Lana, možeš li, molim te, isprintati ona
financijska izvješća?”
19
Donijela mu je materijale, pa je prionuo na proučavanje. Nije odradio

svoj uobičajeni posao tijekom preuzimanja korporacije. Prije negoli bi
preuzeo tvrtku, potanko bi se upoznao s njom. U ovom slučaju jednostavno
nije mario - kupovao ju je bez obzira na ono što se nalazilo ispod površine.
Čak nije mario ni za mogućnost da zbog te kupnje izgubi nekoliko milijuna.
Imao je dovoljno novca. Bilo je to pitanje njegova ponosa i ničega više. Bila je
riječ o osveti.
Dok je tog poslijepodneva proučavao dokumente, iznenadio se otkrivši
da postoje opravdani razlozi da tvrtku i zadrži umjesto da je raspodijeli i
proda kao što je očekivao učiniti. Da je David vodio posao kako treba,
korporacija nikada ne bi bila izložena preuzimanju. Tip je bio veći kreten
negoli je Derek prvotno mislio.
Morao je razmisliti što će učiniti. Ako je odluči zadržati kakva jest,
najprije će joj morati promijeniti naziv. Derek nije namjeravao zadržati
prezime tog bijednika u bilo kojem dijelu svojeg poslovanja. Ako je zadrži,
postat će Titan Medical.
Korporacija je bila veliki proizvođač medicinske opreme. Imala je
visokokvalitetne proizvode, ali marketinški je odjel bio posvemašnji užas.
Kada bi doveo prave ljude, isplatilo bi se zadržati tvrtku.
Dok je idućih nekoliko dana proučavao financijska izvješća, otkrio je da
je David naizgled pronevjerio milijune i milijune - još jedan razlog za bijedno
stanje tvrtke. Prepustit će to pravnom odjelu. Ne, nimalo mu ne bi smetalo
kad bi tip završio u zatvoru. Bio bi to tek šlag na torti.
Čim je David otvorio tvrtku prema javnosti, stekao je odgovornost
prema ulagačima. Budući da ih je godinama pokradao, željet će odgovore.
Derek se snažnije nasmiješio pomislivši kako će se Davidov život nastaviti
srozavati. Ne, nije oduvijek bio toliko brutalan poslovnjak, i trebao bi osjećati
određenu dozu srama zbog svojeg bezbožnog ushićenja. Ali nije ga osjećao, ne
u tom slavodobitnom trenutku.
David i Jasmine njegovu su ocu uništili šanse da vrati život na pravi
put. Preoteli su mu posao i već im se neko vrijeme spremala osveta. Sasvim su
sigurno želi ono što su posijali prije mnogo godina.
Zasad je odlučio zadržati osoblje, ali naredio je da im se pošalje
obavijest kako će morati braniti svoje položaje. Obično bi sve to prepustio
20
svojem osoblju, ali s obzirom na to da je osobno shvaćao tu operaciju,

određene je razgovore odlučio sam provesti.
Dok se Derek s dvama pouzdanim suradnicima spremao za preuzimanje
vodstva nad uredima bivše korporacije Freeman, osjećao je golem ponos.
Premda je tvrtku odlučio zadržati većinom u stanju u kakvom ju je zatekao,
uslijedit će mnogo otkaza i novih zapošljavanja. Trebat će mu nekoliko
mjeseci da sve dovede u red.
Vrijeme mu nije igralo nikakvu ulogu.
Dok je odlazio iz svojeg ureda prema dizalima, susreo je oca. “Kamo ćeš,
sine?”
“Danas idem u novu tvrtku. Moram se riješiti određenog osoblja i
narediti kadrovskoj da zaposli nove radnike”, rekao je Derek.
“Idem s tobom.” Daniel mu se pridružio u dizalu.
“To bi bilo sjajno. Dobro će mi doći još netko, i to netko kome
vjerujem, a ti sjajno procjenjuješ ljude”, Derek je rekao ocu. Znao je da mu je
otac dobroćudan, ali da je također lukav poslovnjak.
“Sine, znam da si sanjao o tome otkad te, sve nas, onaj bijedni nitkov
povrijedio, ali moraš zapamtiti da većina tih zaposlenika nije ni poznavala
Davida Freemana. Nimalo se ne razlikuju od mene i tebe, samo nastoje
zaraditi za život”, rekao je njegov otac.
“Mrzim kad si u pravu, ali znam to. Naravno, zamijenit ću većinu
rukovodilaca. Jednostavno ne mogu vjerovati nijednom Davidovu bliskom
suradniku. Ne brinem se zbog tvorničkih radnika. Moje osoblje pomno će ih
istražiti, ali poslije toga pustit ću ih na miru - dobro, ne sasvim”, dometnuo je.
“Kako misliš?”
“David je potplaćivao tvorničke radnike, a punio džepove
rukovoditelja. Jedva primaju minimalnu plaću.” Derek se skanjivao. “Povećat
ću im plaće i ponuditi bonuse za visoku učinkovitost te prijevremeno
dovršenje projekata.”
“Zato si toliko uspješan, sine. Istinski ti je stalo do onog najvažnijeg u
tvrtki”, rekao mu je otac.
Derek je znao kakav je osjećaj jedva spajati kraj s krajem, i slijedio je
zlatno pravilo kad je riječ o vlastitim zaposlenicima. Stoga mu je stupanj
21
fluktuacije zaposlenika bio nizak - nakon što bi ljudi počeli raditi za njega,
nisu odlazili.
“Gad tvorničkim radnicima čak nije davao ni zdravstveno osiguranje.
Zbilja nije čudo što je sve izgubio”, Derek je nastavio bjesnjeti.
“Pa, samo zapamti da se ti ljudi boje za svoje poslove i da ne znaju da si
drukčiji. Bilo bi dobro da prvo sazoveš sastanak i ohrabriš ih”, rekao je
Daniel.
“Ponovno si u pravu, tata. Nisam to namjeravao osobno učiniti, ali
sazvat ću sastanak rano ujutro. Ali danas želim razgledati tako da mogu
otkloniti nepotreban teret.”
“Dobro zvuči, sine.” Daniel je pljesnuo Dereka po leđima.
Nekoliko dana poslije Derek se šutke odvezao u novu zgradu. Silno ga

je zadovoljilo vidjeti radnike koji su se bavili novim znakom na ulazu.
Postavljali su natpis Titan Medical. Nije mogao dočekati da ga otkriju.
Derek je ušao u zgradu okružen najboljim članovima svojeg tima i
ocem. Znao je da izgledaju prijeteće, ali davao je sve od sebe kako bi ljude
gledao u oči i ne uplašio obično osoblje. Samo su zarađivali za život i nitko
među njima nije znao što David godinama radi.
Njegov se tim približio tvrtkinom osiguranju. To je bila njegova prva
promjena. Oduvijek bi najprije postavio vlastito osiguranje.
“Dobro jutro, g. Titan. Drago mi je što vas vidim”, rekao je zaštitar.
“Bok, Time. Kakva je situacija?”
“Posljednjih nekoliko dana sve je dobro. Gospodin Freeman pokušao je
ući dan nakon preuzimanja, ali ispratili smo ga i otad se nije vraćao”,
izvijestio ga je muškarac.
“Dao sam izraditi nove značke i od sutra više nitko neće moći ući bez
njih. Svi zaposlenici koji ostaju dobit će značku prije kraja radnog dana.
Mnogi će biti opušteni, pa ne želim da potajno dolaze i stvaraju neprilike.
Također želim nekoliko zaštitara na dvadeset petom katu koji će ispratiti
ljude čim dobiju otkaz. Nažalost, današnji dan neće biti ugodan.”
“Nema problema, g. Titan. Odmah ću ih poslati gore”, odvratio je.
22
“Izvolite svoju značku i nekoliko njih za vaše ljude. Sljedećih nekoliko

dana majstori će postavljati tipkovnice za sva dizala i izlaze. Evo popisa
izvođača. Osim tih ljudi, nitko ne smije ući u zgradu. Ako njihova tvrtka
pokuša poslati zamjenske radnike, nazovi me pa ću ti reći hoćete li ih
propustiti ili ne”, rekao je.
“Dobro, šefe”, odvratio je Tim pa prionuo na posao lativši se mobitela.
Derek je prvi dio jutra proveo istražujući golemu zgradu pomnije negoli
je dotad uspio. Većinom je boravio na nižim katovima procjenjujući tvornicu
i radnike. Svi su ga promatrali sa strepnjom, stoga je shvatio da je njegov otac
bio u pravu. Uskoro mora razgovarati s njima. Posao je sporo napredovao te je
uočio očite propuste u radu. Znao je da djelomični razlog tvori njihov
nedostatak entuzijazma zbog potplaćenosti, kao i nesigurnost u vlastitu
budućnost.
Odlučio je smjesta sazvati sastanak.
Razgovarao je sa svojim ljudima, a ovi su potom otišli potražiti
nadglednika ili nadglednicu na svakom katu. Za samo pola sata svi su se
tvornički radnici okupili. Zurio je u približno pet stotina prestrašenih lica.
Čak i u Seattleu, poslovno je tržište za radnike njihovih vještina bilo očajno,
stoga su se svi bojali pridruživanju krugu nezaposlenih.
Stao je za provizornu govornicu i primio se mikrofona. “Svi izgledate
zabrinuto, stoga ću odmah prijeći na stvar. Zovem se Derek Titan i novi sam
vlasnik ove korporacije. Kao prvo, želim da svi znate da ćemo zadržati tvrtku
i nastaviti njezino poslovanje.” Začuo je žamor kada su mnogi u publici
odahnuli.
“Dogodit će se određene promjene, ali mislim da će vam se moji
planovi svidjeti. Ići će u prilog svakome od vas. Pregledao sam financijska
izvješća i uvidio da ste bili mizerno plaćeni te da niste imali nikakve
povlastice. Dobit ćete povećanje plaće od deset posto, kao i zdravstveno
osiguranje. Do kraja dana uručit će vam se dokumenti koji će svjedočiti tim
promjenama. Morat ćete proći provjeru da biste nastavili raditi ovdje, ali
shvatit ćete da će vaše radno okruženje odsad pa nadalje biti uvelike
pogodnije.”
Ugledao je osmijehe, pa čak i pokoja rastvorena usta. S naporom je
susprezao osmijeh na vlastitom licu. Morao je djelovati samopouzdano i
odrješito. Nije mogao nastupati prijateljski - šefa je potrebno poštovati i nije
23
nužno da vam se sviđa - ali ti su ljudi zasluživali mnogo bolje uvjete negoli su
ih imali pod Davidovim vodstvom.
“Budete li marljivo radili i pridržavali se proizvodnih rokova, bit ćete
nagrađeni. Želim preobraziti ovu tvrtku u onu kakva bi trebala biti.
Izrađujete proizvode visoke kvalitete, stoga budimo i visokokvalitetna tvrtka.
Želim da ulagači pri obilasku ovih linija vide zadovoljne zaposlenike koji
obavljaju vrhunski posao. Što bolje budete radili, to ćete veće povišice
dobivati. Poslat ćemo predstavnike kadrovske službe ovdje dolje i nekoliko
dana dovoditi sve vas kako biste potpisali papirologiju. Ovo je nova tvrtka i
ako odlučite otići, ponudit ćemo vam otpremninu. Ako imate bilo kakvih
pitanja, molim vas da pričekate dok vas ne pozovemo kako bismo mogli brže
odraditi posao. Bilo kako bilo, molim vas da se vratite na posao, a šefovi će
vas pozvati tijekom sljedećih nekoliko dana. Molim sve nadglednike da
dođu”, zaključio je.
Potanko im je objasnio što trebaju činiti, pobrinuo se da zaposlenici
koji ostaju prođu provjeru kako bi dobili nove značke, a potom se zaputio do
izvršnih ureda prvi put nakon preuzimanja. Nekoliko tajnica oprezno ga je
odmjerilo dok je prolazio, ali nije susreo previše drugih ljudi.
Ušao je u bivši ured Davida Freemana i uzdahnuo. Prešavši prag,
ispunio ga je silan osjećaj postignuća. Već su zamijenili namještaj. Nije želio
sjediti na istom stolcu niti se koristiti istim stolom kao taj čovjek. Nije dirao
druge urede, ali taj će biti njegov dok radi ovdje, stoga je morao odgovarati
njemu i njegovu načinu rada. A on nije nimalo sličio načinu na koji je radio
David Freeman.
Sjeo je na svoj stolac i okrenuo ga sučelice velikim prozorima. Prostor
nije bio lijep kao u njegovu središnjem uredu, ali poslužit će. Drveni podovi
boje višnje bili su sasvim novi, kao i ugodni, ali otmjeni namještaj. Na
zidovima su visjele neprocjenjive slike, a najnoviji računalni sustav bio
osposobljen. Znao je da to odražava slabost, ali zbog svojih siromašnih
početaka volio se okružiti lijepim stvarima u životu. A tko bi se usudio
prigovoriti mu bilo što zbog toga?
Pogled kroz goleme prozore pružio mu je nekoliko minuta mira prije
negoli je bio primoran nastaviti s radnim danom. Bit će vrlo dug i bit će
sretan ako bude izišao odavde prije ponoći. Ljudi nisu bili voljeli otkaze, a
morao je otpustiti mnogo njih.
24
Uzdahnuo je i okrenuo se svojem računalu pa stao pretraživati dosjee

osoblja. Bilo je vrijeme da dozna tko trenutačno zauzima nove urede u tvrtki
Titan Mecdical.
25
PETO POGLAVLJE
Jasmine je morala suspregnuti nalet suza ulazeći u poznatu zgradu. Vani su

se nalazili ljudi koji su postavljali novi znak. Bio je to dodatni dokaz da
tvrtka više ne pripada njezinu ocu. Danima je pokušavala stupiti s njime u
kontakt kako bi ga pitala što se dogodilo, ali uzalud. Nije joj rekao ni da tvrtki
prijeti preuzimanje, a sada se upravo to dogodilo.
Otac joj se nije javljao kad bi ga zvala, niti bi joj uzvratio pozivom.
Nekoliko je puta išla k njemu, ali rekli su joj da nije kod kuće. Toga jutra,
kada je pokušala još jedanput, nije uspjela proći vratnice te je na travnjaku
pred kućom ugledala agenta za prodaju nekretnina.
Da, shvaćala je negativnu prirodu preuzimanja, ali nije shvaćala kako se
to dogodilo njezinu ocu, ni zašto se cijela stvar uopće zbiva. I doista nije
shvaćala zašto odjednom odbija razgovarati s njome.
Odnos im je, blago rečeno, bio daleko od dobroga, ali bila je to velika
stvar i smatrala je da bi joj barem javio kako će morati pronaći novi posao.
Nije li zaslužila barem toliko poštovanja?
Trenutačno je znala samo da će novi vlasnik korporacije Freeman danas
biti u tvrtki te je čvrsto naumila dobiti odgovore. Jasmine nije pretjerano
voljela svoj posao, ali omogućavao joj je da plaća račune - jedva - te je morala
znati je li njezino radno mjesto sigurno. No nije gajila preveliku nadu.
Prvog je dana čitala o nasilnom preuzimanju, i otad je odbijala otvoriti
druge novine. Željela je doznati informacije iz prve ruke, bilo od svojeg oca
ili novog vlasnika. Stoga je došla.
Dok je prolazila kroz vrata povrh kojih su novi radnici postavljali
prekriveni znak, njezina je frustracija iščeznula. Sam prizor uklanjanja očeva
imena naveo ju je da shvati kako je sve odveć stvarno.
Da je samo ona u pitanju, vjerojatno bi odustala. Na kraju krajeva, kao
vlasnikova kći nije imala prevelike šanse zadržati svoje radno mjesto. Ipak,
novi vlasnik možda ne zna tko je ona, i bila je dovoljno očajna da se u tom
slučaju bori za svoj posao. Bio je to kukavičluk s njezine strane, ali potrebna
joj je plaća. Bilo kakva.
26
U prošlosti nije željela da ljudi misle kako nije pošteno zaradila svoj
položaj, stoga se odlučila koristiti majčinim djevojačkim prezimenom umjesto
očeva, Freeman. Hoće li joj to sada pomoći da zadrži posao?
Zadrhtala je pri pomisli na svojeg predivnog sina koji ju je čekao kod
kuće. Zbog njega se morala grčevito boriti za ostanak u tvrtki. Toliko je
nalikovao ocu da bi je katkad zaboljelo srce, ali osobnost mu se silno
razlikovala od Derekove.
Njezin je sin posjedovao dostojanstvo i čast. Bio je prekrasan izvana i
iznutra. Ni zbog čega nije trebala misliti na Dereka i pritom osjećati bilo što
osim prijezira, ali katkad je to bilo vrlo teško postići dok bi gledala u sinove
oči. Ipak, zašto joj je Derek uopće nedostajao? Morala se podsjetiti da otac
njezina sina nije muškarac u kojeg se pouzdala kao naivna tinejdžerica.
Spremila se proći portirnicu, ali zaustavili su je. “Oprostite, gđice
Sanders, ali imamo novu proceduru. Možete li proći ovuda?” upitao ju je
zaštitar.
“Što se događa?” zbunjeno je upitala.
“Novi sustav osiguranja, počevši od danas”, odvratio je Tim.
Pregledavao je zaslon svojeg računala sve dok nije pronašao njezino ime.
Utipkao je određene informacije, a zatim joj pružio novu značku. “Ovo je
samo privremena značka. Šef dijeli hrpu otkaza, a kada sve završi, preostalim
zaposlenicima uručit će trajne značke.” Djelovao je pokajnički, stoga je
shvatila da je njezin posao vjerojatno osuđen na propast.
Ušla je u dizalo i udahnula kako bi se pribrala. Ako joj i predstoji poraz,
nije se namjeravala predati bez borbe. Taj novi šef zvučao je kao prava
mustra.
Premda joj je posao bio naporan, nije bio posve loš. Ponosila se
činjenicom da je zaposlila većinu radnika u tvrtki te je najviše strahovala radi
njih. Mnogo se puta prepirala s ocem radi povećanja njihovih plaća i
povlastica, ali postupao je s njom kao s djetetom govoreći joj da ne zna voditi
uspješan posao.
Sada je zvučalo pomalo ironično; eto kamo ga je odvelo sve njegovo
poslovno umijeće. Zašto nije razgovarao s njom i objasnio joj što se događa?
27
Jasmine je ušla u svoj ured i zatekla nekoliko stranaca kako

pregledavaju dokumente na njezinu računalu. “Što se ovdje zbiva?” oštro je
upitala.
“Tko ste vi?” odsječno je odvratila iznimno zgodna plavuša.
“Igrom slučaja, ja sam šefica kadrovske službe, a vi kopate po mojem
uredu. Tko ste, dovraga, vi?” rekla je.
“Ja sam Amy Snailer, i mi smo trenutačna kadrovska služba. Radimo na
tome tko će ostati, a tko otići. Vlasnik nas je zamolio da vas odvedemo u
njegov ured čim se vratite”, hladno je rekla žena.
“Rado ću se sastati s njime”, Jasmine se okrenula na peti. Reći će mu što
ga ide. Bilo je nepristojno što joj tako prekapaju po dokumentima a da prije
toga nisu ni razgovarali s njom. Ionako je vjerovala da će dobiti otkaz, stoga
će reći što joj je na umu.
Dobro je poznavala kat, stoga je odjurila prema očevu starom uredu
uvjerena da ga je taj čovjek preuzeo. Na kraju krajeva, bio je to najveći ured u
zgradi, a tip je očito bio lud za moći. Amy ju je hitro slijedila nastojeći uloviti
korak s njom.
Odlučno obišavši zatečenu tajnicu, Jasmine se nije ni potrudila kucati.
Naglo je otvorila vrata i prišla stolu. Muškarac joj je sjedio okrenut leđima, ali
nije marila za to. Čut će je kamo god da gledao.
“Što si vi, dovraga, umišljate da tako šaljete hrpu stranaca u moj ured da
mi kopa po dokumentima? Rado bih im pokazala sve što bi zatražili, ali vaš
način poslovanja potpuno je narušavanje privatnosti, i moje i ovdašnjih
zaposlenika”, gotovo se proderala. Rijetko je podizala glas, ali bila je toliko
bijesna da se nije mogla kontrolirati.
“Tako mi je žao, g. Titan. Vratila se s ručka, a zatim izjurila iz
kadrovskog ureda prije negoli sam je uspjela spriječiti”, Amy je gotovo
prodahtala. Jasminein cijeli svijet naizgled se zaledio pošto je žena izgovorila
njegovo ime. Polako se okrenuo u svojem stolcu i sreo njezin pogled.
Nije mogla disati shvativši da je muškarac koji joj je iznova okrenuo
svijet naglavce nitko drugi doli besramnik koji joj je oduzeo nevinost i
napustio je bez ijedne riječi.
Znala je da se Derek proslavio, da je postao nekakva međunarodna faca,
ali nije imala pojma da se vratio u Seattle, toliko blizu nje... i njihova sina.
28
Zna li da radi ovdje? Je li igrao kakvu poremećenu igru? Zašto? Naizgled ništa
nije imalo smisla.
Koljena je više nisu slušala, stoga je utonula u stolac koji se srećom
nalazio odmah iza nje. Sekunde su otkucavale dok su zurili jedno u drugo.
“Hvala ti, Amy. Možeš ići”, bilo je sve što je rekao hladnim, suzdržanim
glasom.
“Ali, gospodine, rekli ste da želite da jedno od nas bude prisutno dok ih
budete otpuštali...” pobunila se.
“Rekao sam da možeš ići.” Amy ga je iznenađeno pogledala, ali hitro se
pribrala i napustila prostoriju, no prethodno je Jasmine uputila neugodan
pogled.
Jasmine se ne bi čudila da Derek spava sa svojim zaposlenicama. Postao
je bezobrazno bogat i očito je smatrao da može činiti što god mu se prohtije.
“Nisam znao da radiš ovdje. Pretpostavljam da sam trebao dulje
proučavati dokumente o osoblju”, rekao je naposljetku. Smatrao je da
princeza nije radila ni jedan jedini dan u životu.
“Zašto to činiš?” upitala je. Zašto bi želio uništiti njezina oca? Derek je
napustio nju. Zašto bi joj se vratio u život na toliko prijeziran način? Već je
dobio što je želio od nje.
“Bila je to dobra poslovna prilika”, odvratio je. Led mu je okivao i glas i
pogled.
A Jasmine se nakostriješila od glave do pete. Odakle mu pravo na toliko
bahato ponašanje? Zbilja je hladnokrvni gad.
Sjedili su zureći jedno u drugo te je odbila prva narušiti tišinu.
“Na kojemu mjestu radiš?” upitao je mračno se smješkajući, kao da ne
može zamisliti da je sposobna za rad. Njegov ju je ton dodatno razbjesnio.
“Šefica sam osoblja i sjajno obavljam svoj posao”, protisnula je stišćući
zube. Derek je šutio otvarajući njezin dosje na svojem računalu. Sjedio je
ondje i punih deset minuta pregledavao dokument dok je ona sjedila na
stolcu i kiptjela od bijesa.
29
“Pametno. Poslužila si se drugim prezimenom. Da sam to shvatio,

mnogo bih te ranije pozvao. Čini se da šest godina radiš ovdje. Čudi me da si
se potrudila studirati.” Prijezirno ju je promatrao.
“Služim se majčinim djevojačkim prezimenom. Bila sam među
najboljima u generaciji na fakultetu i izvrsna sam u tome što radim. Ako me
opustiš, tužit ću te za nezakoniti otkaz.”
“Ubrzo ćete otkriti da ne volim kad mi prijete, gđice Freeman”, rekao je
odbijajući se poslužiti prezimenom za koje se odlučila. “Neću te opustiti...
danas, ali zadržat ćeš posao, zasad, na probnom roku. Nazovimo to pukom
znatiželjom. Međutim, ako ne budeš radila u skladu s mojim mnogo
zahtjevnijim kriterijima, u tom ćeš slučaju dobiti otkaz.” Zavalio se u svoj
stolac.
Poželjela je ustati i pljusnuti ga posred toga bahatog lica. Nikada u
životu nije osjećala toliki bijes. Kako ju je mogao toliko hladno gledati? Kako
se pretvorio u toliko okrutnog, bešćutnog muškarca? Bila je zahvalna jer ju je
napustio prije negoli je doznala da je trudna, jer nije znao za njihova sina -
bila je uvjerena da bi ga se pokušao domoći na jednak način na koji je dolazio
do svojih tvrtki.
“Vrlo dobro obavljam svoj posao. Očekujem da se sa mnom postupa kao
sa svakim drugim zaposlenikom. Također više ne želim razgovarati s tobom”,
rekla je ustajući kako bi izišla. Morala je pronaći zahod, i to brzo, kako bi se
mogla isplakati a da je nitko ne vidi.
Prije negoli je daleko odmaknula, zgrabio ju je za ruku te mu se
odjednom našla previše blizu. Opsovala je svojem izdajničkom tijelu jer se
željelo osloniti o njega. Njegov joj je miris obuzimao osjetila, ispunjavajući je
vrućinom.
Ne, ne, ne, povikala je na samu sebe. To nije u redu; to je bolesno.
Odbijala mu je dopustiti da utječe na nju. Kako je mogla osjećati bilo što
prema tom tiraninu, i još gore, muškarcu koji joj je slomio srce?
Nije ga vidjela deset godina. Vrijeme je trebalo izbrisati svaku dobru
uspomenu koju je gajila o njemu.
30
ŠESTO POGLAVLJE
B ilo bi teško postupati s tobom kao sa svim drugim zaposlenicima s

obzirom na to da si jedina u kojoj sam bio dok si vrištala moje ime”,
šapnuo je približavajući usne njezinima na tek koji centimetar. “I mrzim što ti
to moram reći, ali kao šefica osoblja vrlo ćeš blisko surađivati sa mnom. Na
kraju krajeva, zaposlit ćemo nove ljude na brojnim položajima u ovoj tvrtki.
Ako ne možeš podnijeti biti na tom položaju, slobodno odmah otiđi”, zarežao
je.
Derek ju je namjeravao poniziti, ali dovraga, tijelo ga je izdavalo. Čim
joj je dotaknuo ruku, munja mu je jurnula ravno iz jagodica prstiju u prepone.
Njezin suptilni, blagi parfem ovijao ga je. Poželio ju je zgrabiti u naručje i
uzeti je na licu mjesta na svojem novom stolu.
Pokušavao se poigrati njome, no zauzvrat se sam opekao. Da joj se oči
nisu raširile u znak želje ili da nije počela pliće disati, posve bi izgubio
kontrolu. Spoznaja da nije otporna na njega, čak i sada, ulijevala mu je
određenu snagu. Da, ponovno bi je uzeo, ali pod vlastitim uvjetima i ovog bi
puta on otišao i natjerao je da žudi za njime.
Možda djeluje nedužno, ali znao je kakva ledena krv teče njezinim
žilama. Nije joj bio dovoljno dobar, ali nije ga mogla tek tako napustiti.
Morala je uništiti i život njegova oca.
Nikada više neće biti toliko glup da se pouzda u nju. No njegovo je
tijelo trebalo uvjeriti da je zla, zato što je cijelo desetljeće naizgled isparilo po
načinu na koji je reagirao u odnosu na nju.
Morao je upregnuti svaki djelić samokontrole, ali konačno se
odmaknuo i opušteno se naslonio na rub svojeg stola. Nadao se da djeluje kao
da nimalo nije utjecala na njega. Višegodišnjim poslovnim iskustvom usavršio
je nošenje krinke, ali sasvim ga je sigurno dovodila u iskušenje.
Stiskala je pesnice uz bokove nastojeći se pribrati. Bilo je lako čekati
dok ne padne u stupicu i narugati joj se nemilosrdnim osmijehom.
“Kao prvo, ono što se dogodilo u prošlosti odavno je završilo, g. Titan.
Nisam pomislila na tebe od zadnjeg dana koji smo zajedno proveli. Da to nisi
spomenuo, bila bih posve zaboravila da smo uopće spavali zajedno”, slagala je.
31
Osjetila je određeno zadovoljstvo pošto je hitro promijenio položaj. Izbrisala

mu je onaj osmijeh s lica i oduševljeno promatrala kako sužava oči.
Rado je nastavila s tiradom. “Kao drugo, mogu podnijeti sve što mi
dodijeliš. Ako moramo surađivati, mogu boraviti u tvojoj blizini. Samo radije
ne bih.”
Izišla je, kako je smatrala, sasvim dostojanstveno.
No čim je napustila njegov ured, otrčala je hodnikom u zahod gdje je
povratila doručak. Nekoliko je minuta sjedila skutrena na podu nastojeći se
iznova pribrati. Kako će, pobogu, raditi za tog muškarca? Posve ju je shrvao i
otad se bojala upustiti u bilo kakav odnos. Osim jednoga, pomislila je nježno
se nasmiješivši. Onoga sa svojim sinom.
Nastojat će raditi za Dereka dok god bude mogla i istodobno tražiti
novi posao. Nije mogla živjeti bez plaće. Morala je razmišljati o sinu, a s
obzirom na to da joj je tata odavno obustavio pristup zakladi, živjela je od
plaće do plaće. Zarađivala je crkavicu s obzirom na položaj i nije imala
previše ušteđevine s obzirom na to da je potrošila svu zalihu poslavši sina u
dobru privatnu školu u gradu sa svim popratnim akademskim i rekreativnim
funkcijama.
Priuštivši si ukupno pet minuta, sabrala se i ponosnim korakom vratila
u svoj stari ured. Amy je još bila unutra, a premda je nastojala djelovati
profesionalno, Jasmine se nije dala zavarati. Bilo je očito da se nadala kako je
više neće vidjeti.
“Molim vas da se pomaknete, moram prići svojem stolu”, rekla je
Jasmine, ponosna na odlučnost u svojem glasu.
“Nije vas otpustio?”
“Nema razloga da me otpusti. Izvrsno obavljam svoj posao.” Jasmine je
laknulo kada je Amy brzo izišla.
“Moram skupiti sve dokumente koje ću pregledati s g. Titanom. Mogu
li dobiti malo privatnosti?” upitala je drugo dvoje u prostoriji. Njezin čelični
glas sasvim je jasno upućivao na to da su, premda ih je oblikovala kao pitanje,
riječi naredba. Morali su smjesta otići. Ured joj je još pripadao i željela je
imati kontrolu nad njime.
Otišli su bez riječi. Jesu li odjurili pitati šefa smije li ih izbaciti?
Jednostavno je nije bilo briga.
32
Dan je tek počeo, a već je imala osjećaj kao da joj je najdulji u životu.
Kako će zadržati pribranost cijelo poslijepodne a da i ne govori o cijelom
tjednu? Sve čega se mogla dosjetiti bili su ohrabrujući govori - nešto što je
usavršila proteklih deset godina.
Prošlo je mnogo vremena otkad ju je Derek doslovce napustio pred
oltarom, a zatim zauvijek prekinuo njihovu vezu uz pomoć nekoliko
prijezirnih riječi izgovorenih telefonom.
Tinejdžerska su se srca svakodnevno slamala; nije to ništa posebno, i
bila je dovoljno prisebna da nastavi sa životom. Ako mu dopusti da utječe na
nju u ovom trenutku, predat će moć u njegove ruke, a to nikako nije željela.
Posljedice bi bile stravične.
Duboko udahnuvši i promrmljavši riječ hrabrost sebi u bradu, okrenula
se računalu i potjerala Dereka iz misli. Zadržao joj se u podsvijesti, ali svaki
put kada bi se pokušao probiti u svijest, ponovno bi ga potjerala.
Cijeli se život trudila nešto stvoriti, postala je majka u tinejdžerskim
godinama, a svejedno je uspjela diplomirati, i to bez ičije pomoći. Otac joj
sasvim sigurno nije pomogao kada je doznao.
Podrška i ljubaznost koje joj je ukazao one noći kada ju je Derek
napustio prestale su kada mu se obratila radi utjehe pošto je vidjela rezultat
na testu za trudnoću.
Bezbroj je puta željela nazvati Dereka i reći mu za dijete. No ponos ju je
sprečavao. Njegova obitelj - otac i dva bratića - dotad su bila odselila. Budući
da je posao njegova oca propao, više nisu imali razloga ostati u gradiću izvan
Seattlea.
Nekoliko godina nije čula za Dereka, a zatim se pojavio u lokalnim
novinama.
Lokalni momak čini dobro sa svojom prvom plaćom od milijun dolara,
glasio je naslov. Izjurila je iz prodavaonice i povratila. Ispod naslova stajala je
fotografija malčice starijeg Dereka na kojoj je grlio jeftinu plavušu u
pripijenoj haljini.
Tijekom godina vidjela je i druge naslove, još vijesti o brzom usponu
Dereka Titana. Dopustila si je samo jednu slabost - čuvanje novina u kojima
se spominjao. Tako, ako njezin sin ikada bude istinski preklinjao vidjeti oca,
moći će mu ga pokazati.
33
Pitanje se potegnulo nekoliko puta, ali u nedovoljnoj mjeri da se

osjećala primoranom otkriti mu tko je njegov otac. Ipak, savjest bi je grizla u
prilikama kada bi njezin sin bio među rijetkom djecom koju otac ne bi bodrio
na bejzbolskoj utakmici ili hrvanju.
Zato je Jasmine oduvijek bila najglasniji roditelj među gomilom. Nije
dostajalo, ali činila je što je morala jer ga je voljela svim srcem.
Dosta. Potjeravši turobne misli iz uma, vratila se svojem računalu i
prionula na posao. Naravno da ju je Derek namjeravao otpustiti, ali neće se
predati bez borbe.
34
SEDMO POGLAVLJE
D erek je sjedio za svojim stolom. Bio je srdit na Jasmine, ali daleko više na
samog sebe. Nije mogao vjerovati da joj je dopustio da ga uznemiri. To je
sasvim poremetilo njegovu osvetu.
Kako je bilo divno otkriti da radi u tvrtki! Namjeravao je jednostavno
dokinuti njezinu zalihu lakog novca uništenjem njezina oca. Da je znao da se
nalazi među zaposlenicima, malčice bi prilagodio plan. Pametno se poslužila
drugim prezimenom - vrlo pametno. Ah, sve će biti mnogo bolje negoli se
nadao. Očekivao je da mu se pojavi na pragu i preklinje da njezinu ocu ukaže
malo milosti.
Umjesto toga radit će pod njegovim vodstvom.
Pod njime.
Pri toj je pomisli iznova osjetio zatezanje u preponama. Ponovno ju je
želio pod sobom unatoč onomu što je učinila. Međutim, neće je uzeti, sve dok
ne bude bolje vladao sobom. Teško će je naučiti lekciju zbog njezina postupka
ako iznova poludi za njom i prepusti joj moć nad sobom. Frustrirano je
provukao prste kroz kosu - kako li je samo lako doprla do njega.
Začuo je kucanje na vratima, pa iživcirano podigao pogled. Gdje mu je
tajnica? Prije negoli je stigao pozvati osobu unutra, kvaka se zakrenula te je
ušla Amy. Pogled koji joj je uputio zbog nepristojnosti naizgled nije djelovao
na nju.
Prišla mu je, nesposobna dokraja obuzdati bijes u očima. “Mislila sam
da ćemo raspraviti o svim izvršnim uredima i tome tko će ostati, a tko dobiti
otkaz.”
Nastojala je zauzdati temperament i privlačno mu se, zavodljivo
smiješiti, ali nikako joj nije uspijevalo. Njezin neprestani lov na njega samo
mu je dodatno pokvario raspoloženje. Da nije bila prava zvijer u poslu i dobar
dio njegova tima, odavno bi je otpustio.
“Pretpostavljam da govoriš o gđici Freeman”, odvratio je ne trudeći se
obraćati joj se prezimenom koje je navela u dosjeu. Jasmine je Davidova kći i
često će morati podsjećati samog sebe na tu činjenicu.
35
“Gđicu Freeman?” iznenađeno je upitala. “Želiš reći da je ona žena

zapravo gđica Freeman? Je li u srodstvu s prijašnjim vlasnikom?”
“Da, to mu je kći i zasad ću joj dopustiti da zadrži svoje radno mjesto”,
glas mu nije ostavljao prostora pobuni.
Amy ga je zbunjeno pogledala nastojeći obuzdati ljutnju. Zašto to toliko
osobno doživljava? Zbunjivala ga je njezina reakcija.
“Zadržat ćeš je kao kakvu strategiju moći?” upitala je s nadom.
“Nešto slično”, opušteno je odvratio. Naizgled se zadovoljila tim
odgovorom.
Prišuljala mu se. “Želiš li na ručak? Znam da je još rano, ali skapavam
od gladi. Ili bih mogla naručiti dostavu, pa možemo jesti dok raspravljamo o
drugim strategijama zapošljavanja.” Naslonila se na rub njegova stola, a kratka
joj se suknja zadigla.
Otkrivanjem bedra nije ostvarila željeni učinak na njega; zapravo,
uvidio je jedino to da je vrijeme za njezin otkaz. Ma koliko dobro radila svoj
posao, u ovom trenutku jednostavno mu je bilo previše nositi se s time. I prije
bi svakako natuknula da želi nešto više, ali nikada nije bila toliko izravna.
“Zašto ti i ostali ne biste otišli na rani ručak? Ja moram mnogo toga odraditi
prije nego što počnemo dovoditi ljude. Uostalom, uskoro ću početi
pregledavati dosjee s gđicom Freeman”, odvratio je Derek.
Amy je malčice zaškiljila na spomen Jasmineina imena, a to je učvrstilo
njegovu odluku da je otpusti. Nije namjeravao trpjeti žensku ljubomoru u
svojoj tvrtki, posebno s obzirom na to da je bila neopravdana. Hoće li ikada
naći ženu koja se neće poigravati u vezi s njime? Činilo se da nema toliko
sreće.
Netko je ponovno pokucao na vrata, a zatim su ušla njegova dva
najpouzdanija zaposlenika, i to pomalo izvan sebe. “Što je bilo?” upitao je.
Nije ih bilo lako uznemiriti.
“Upravo su nas izbacili iz kadrovskog ureda, a nismo bili sigurni što
želiš da učinimo, stoga smo pomislili da je pametnije razgovarati s tobom
nego napraviti scenu”, rekao je Greg.
“Shvaćam. Pa dobro ste postupili. Gđica Freeman i ja razgovarat ćemo,
ali vi zasad idite na ručak, pa ćemo to riješiti poslijepodne”, odvratio je Derek.
36
Njegovi su zaposlenici blago raširili oči začuvši njezino ime, ali hitro su se
okrenuli i pohitali van iz prostorije umjesto da bilo što kažu.
Trebao je stanku. Oduvijek je bilo teško otpuštati ljude, posebno kada
preuzimanje iznenadi sve zaposlene. Nikada nije uživao u tom dijelu svojeg
posla, pa čak ni u toj zgradi, shvatio je. Ipak, zaposlenici te tvrtke koji će
dobiti nogu svakako će je zaslužiti. A zatim je tu bila i Amy...
Muškarci su otišli prije negoli se uspio predomisliti. Amy se zadržala
trenutak dulje pa ih slijedila van.
Nazvao je svoj središnji ured i razgovarao s tamošnjim osobljem.
Naredio im je da pripreme Amynu otpremninu i otprave je do kraja dana.
Nakon što se vrati s ručka, poslat će je u sjedište tvrtke.
Prestavši misliti na Amy, prionuo je na posao pa naručio dostavu i
zaputio se u Jasminein ured. Stajao je na njezinu dovratku i nekoliko je
trenutaka promatrao prije negoli ga je zamijetila. Kada je naposljetku podigla
pogled i srela njegov, osjetio je kao da ga netko iznova udara u trbuh.
Kada će taj osjećaj prestati?
Bio je uvjeren da razlog leži u jednostavnoj činjenici da je odavno nije
vidio. Neizvjesnost onoga što slijedi očito mu je uzburkala hormone.
“Jesi li skupila dosjee?” upitao je, ponosan na hladnoću u svojem glasu.
“Da, svi su na okupu, ali bit će lakše odraditi to ovdje. Ima ih mnogo, pa
bismo ih nekoliko puta morali nositi u tvoj ured”, rekla je. “Zbilja ne shvaćam
zašto se ne želiš služiti računalom.”
“Volim pred sobom imati papire u koje ću gledati. Dosadi mi
cjelodnevno zurenje u zaslon. Uostalom, više mi se sviđa moj ured. Imamo
veliki stol na kojem sve možemo raširiti. Također tamo ćemo pozivati ljude,
stoga će biti zgodnije”, odvratio je. Nije znao zašto se uopće trudi objasniti.
Posao joj je da ga sluša i ne postavlja pitanja.
Frustrirano je otpuhnula pa ustala. “Dobro, kako želiš, ali neću lomiti
leđa vukući sve one kutije onamo”, rekla je i poput kraljice išetala iz
prostorije.
Prije negoli ga je uspio spriječiti, Derek je osjetio kako mu se osmijeh
razvlači licem. Bila je itekako zgodna dok se ljutila, a ljutita je od trenutka
kada mu je kročila u ured. Počeo se veseliti dugom poslijepodnevu.
37
Derek je zaposlio određeni broj zaštitara za prijenos kutija do njegova

ureda. Kada su završili, stigao je ručak. Naručio je velik izbor salata i sendviča
te ih ponudio Jasmine, ali odbila je. Nasmiješio se njezinoj tvrdoglavosti.
“Možemo li početi, molim te? Ne mogu ostati dokasna.”
Smjesta se nanovo iživcirao. Morao joj je pokazati gdje joj je mjesto.
Više nije bila šefova kći i morala je to smjesta shvatiti.
“Moraš znati da će restrukturiranje ovolike tvrtke uključivati mnoge
prekovremene sate. Očekujem da uložiš vrijeme potrebno da tvrtka uspije
ako očekuješ zadržati posao”, rekao joj je.
Pognula je ramena, a Derek se iznenadio jer nije osjetio radost zbog
njezina poraza. Nije shvaćao što nije u redu s njime. Želio ju je uništiti, i zašto
mu onda taj mali uspjeh nije slavodobitno prštao žilama?
Izvukla je prvi dosje te su ga proučili. Na stolu je počeo slagati dva
različita snopa. Jedan je sadržavao dosjee zaposlenika koji nipošto nisu mogli
zadržati posao. Drugi je uključivao zaposlenike kojima će barem pružiti
priliku za razgovor s njime. Ako mu se svidi što imaju reći, zadržat će svoje
radno mjesto. Ako ne, košarica.
Pošto se Amy vratila s ostalima, poslao ju je u središnji ured. Nije mu
promaknuo pogled što ga je uputila Jasmine na izlasku, koji je samo učvrstio
njegovu odluku da je otpusti.
Poslao je svoje ljude u susjednu dvoranu za sastanke s nekoliko dosjea
kako bi mogli početi pozivati zaposlenike kojima predstoji otkaz. I nije prošlo
dugo prije negoli je kroz zidove začuo viku.
Dereku je taj proces bio poznat; i sam ga je prošao nekoliko puta. No
uvidio je kako se Jasmine napinje pokraj njega kad bi joj pogled odlutao
prema otvorenim vratima dok su ljudi srdito marširali pokraj njih.
Premda je šutjela, bilo je očito da bi radije bila negdje drugdje nego
ondje. Imala je snažniju volju negoli je prvo mislio.
Poslijepodne se nastavilo, a Jasmine je tek u osamnaest sati zabrinuto
podigla pogled. “Zbilja moram kući. Večeras imam neku obvezu”, rekla je.
Opasno je suzio oči. Kasni li na spoj? Znao je da ga se ne tiče, ali
zaključio je da je ponovno želi u svojoj postelji, stoga nije želio da mu se itko
ispriječi na putu.
38
“Sutra možemo nastaviti. Već vidim da će nam trebati cijeli tjedan”,

odvratio je ne otkrivajući koliko bi je volio ispitati. Nije problem. Samo će
unutar sljedećih nekoliko dana morati pronaći izgovor kako bi otišao k njoj i
doznao zašto se toliko žurila otići.
“Hvala ti”, promrmljala je kao da su je riječi gušile dok ih je izgovarala,
a potom je pohitala ustati naizgled želeći što prije pobjeći.
Nakon što se uvjerio da je otišla, Derek je ustao i skupio svoje stvari.
Nije bilo razloga da ostaje imalo dulje.
Izišao je iz gotovo puste zgrade i odvezao se kući. Korak mu je bio blago
poletan dok je otvarao vrata svoje kuće. Suradnja s Jasmine bila je
iznenađujuće poticajna i oraspoložila ga je. Sklonivši osmijeh s usana,
podsjetio se da je u pitanju tek osveta.
Samo će mu možda trebati koja čašica viskija prije nego što povjeruje
vlastitim mislima.
39
OSMO POGLAVLJE
Jasmine je projurila kroz vrata školske dvorane. Nije imala čak ni vremena
otići kući i preodjenuti se. Sin joj je pohađao četvrti razred te se ponosio
svojim članstvom u hrvačkoj momčadi. Borba mu je počela prije dvadeset
minuta, pa se molila da nije propustila cijelu stvar.
Gotovo je proklizala dok se zaustavljala; toliko je jurila, a olakšanje ju je
preplavilo kada je pronašla mjesto na kojem su djeca sjedila. Činilo se da još
nije počeo s borbom. Željela je poljubiti Jacoba, ali znala je da bi ga time
osramotila pred svim prijateljima, stoga je udahnula i usporila korak dok mu
se približavala.
“Nisam propustila tvoju borbu, zar ne?” upitala je.
“Ne, mama, sad će moj red”, odvratio je sliježući ramenima. Jacob se
nastojao ponašati kao da nije važno, ali uvidjela je olakšanje u njegovim
očima. Nije propustila nijednu njegovu utakmicu ili bilo kakav nastup, i
osjetila je zadovoljstvo zbog spoznaje da mu je njezino prisustvo važno.
“Dobro. Žao mi je što sam kasno stigla, ali morala sam nešto dodatno
odraditi na poslu.”
“Nema veze, mama”, odvratio joj je glasom odveć punim razumijevanja,
na što se nasmiješila.
Kratko mu pomrsivši kosu, prišla je tribinama i sjela. Kada je došao red
na njezina sina, bodrila ga je i najglasnije pljeskala kada je pobijedio - pa,
naravno da jest. Ipak je to njezin sin.
Pritrčao joj je i zagrlio je u javnosti, što je to rijetko činio, načas
zaboravljajući da je odveć odrastao da bi majci otvoreno pokazivao nježnost.
“Jako sam ponosna na tebe”, morala je reći.
“Hvala, mama. Sad se moram vratiti momčadi.” Doslovce je otplesao
prema kolegama iz momčadi koji su mu nabacivali petaka dok im se
pridruživao.
Zdušno je poželjela da se može vratiti u djetinjstvo i biti toliko
bezbrižna i ushićena zbog sitnica.
40
Zbog toga joj se želudac stisnuo. Prisjetila se uzbuđenja koje joj je

prostrujalo tijelom dok joj je Derek toga dana stajao onoliko blizu. Trebala bi
osjećati isključivo prijezir, ali jedno poslijepodne u njegovu društvu samo ju
je dodatno zbunilo.
Prestani, naredila je samoj sebi. Sada je sa sinom i neće razmišljati o
Dereku. Mora ga podnositi u uredu, ali neće joj narušavati slobodno vrijeme.
Uzdahnula je shvativši kako će joj biti iznimno teško s obzirom na to da će
morati raditi s njime po cijele dane.
Godine su mu odveć godile. Njegovi dječački mišići sazreli su, a pošto je
svukao sako otkrivajući široka ramena i krupne bicepse, morala se spriječiti
da ne zaslini. Nekoć je posve intimno poznavala njegovo tijelo i nedostajao joj
je osjećaj njegovih ruku na sebi. Odavno nije osjetila muški dodir. Od one
zadnje noći s Derekom. Jedinog muškarca čiji je dodir osjetila.
Možda je vrijeme da ponovno počne izlaziti. Jacobov trener hrvanja
pozvao ju je na spoj i premda ga je odbila, možda bi jednostavno trebala
pristati. No najbolje da prvo razmisli; moglo bi biti opasno s obzirom na
njezine podivljale hormone.
Pošto je borba završila te je Jacob pomogao momčadi da spremi
opremu, sastao se s majkom na tribinama.
“Što bi htio za večeru?” upitala je Jasmine osjećajući iskušenje da mu
uzme naprtnjaču, ali prepuštajući malenome da je sam nosi. Bilo je teško
pustiti ga da odraste.
“Ne znam”, promrmljao je poigravajući se s ručkama na torbi.
“Hmm, u tom slučaju, što kažeš na žablje krakove i sok od kukaca?”
ozbiljno je upitala.
“Baš si grozna, mama”, dahnuo je, ali uspjela ga je nasmijati.
“Da, nikad mi se nisu sviđale žabe - preslane su. Što kažeš na jetrica i
luk?”
“Dobro. Pobijedila si!” Nabrao je čelo i bacio se na razmišljanje.
“Možemo li kupiti pizzu i ponijeti je kući? Želim se malo dobacivati prije
mraka.”
“Znači, pizza i dobacivanje”, rekla je.
41
Svratili su do pizzerije u njezinu monovolumenu i kupili njegovu

omiljenu pizzu, s kobasicom i mnogo sira, a zatim se jedan sat dobacivali
loptom.
Kada se približilo vrijeme za spavanje, Jasmine je u grlu osjetila bolnu
potrebu da razgovara s Jacobom o Dereku, ali toliko je dugo čuvala tu tajnu
da nije znala kako joj otvoriti put. Nikada nije ružno govorila o Dereku, ali
nije mu ni otkrila tko je njegov otac.
Dok je te noći ušuškavala Jacoba, osjetila je da joj riječi naviru na vrh
jezika, ali nije bilo pravo vrijeme. Sve će priznati sinu - samo ne još.
Sljedećeg se jutra Jasmine nastojala ne obazirati na leptiriće u trbuhu

dok se dizalom uspinjala na svoj kat. Nadala se da će Derek imati drugog
posla u svojem matičnom uredu; nije znala koliko dana zaredom može
podnijeti cjelodnevni boravak s njime prije negoli poklekne i sve mu prizna.
Na stranu tajna koju je skrivala, zašto je morao toliko dobro mirisati?
To joj je pomućivalo um, a bio je uštogljeni korporativac, za Boga miloga.
Dok bi boravila s njime u istoj prostoriji, nije mogla iz misli potjerati one
stare prizore u kojima je drži u naručju. Bila je to borba, ali nastavila se
podsjećati da ne samo da ju je napustio ukravši joj nevinost, već da je
pogoršao to nedjelo vrativši se kako bi njezinu ocu preoteo tvrtku.
Dobro će joj doći da se podsjeti na njegovu bešćutnost.
Nije se smjela izlanuti i reći mu za njihova sina. Stalo mu je samo do
sebe, a sve što je smatrao svojim, nemilosrdno je uzimao. Odbila je izgubiti
Jacoba u njegovu korist - dječak je bio sav njezin svijet.
Za manje od pet minuta nakon što je sjela za svoj stol, zazvonio joj je
telefon te je znala tko zove.
“Kad si stigla? Pokušavam te dobiti više od sat vremena”, Derek je
prasnuo u slušalicu.
“Stigla sam prije nekoliko minuta i svakako sam uranila dvadeset
minuta”, frustrirano je odvratila.
“Dolazi ovamo. Čeka nas još dosta posla.” Izdavši naredbu, spustio je
slušalicu.
42
Udahnula je kako bi se pribrala - nije bilo potrebe da ga ljuti govoreći

mu što točno misli o njegovu živčanom tonu - a zatim je još nekoliko minuta
sjedila u uredu kako bi se pržio te kako bi mu pokazala da njoj nitko ne
zapovijeda. Da, zasad je njezin šef, ali to mu ne daje pravo da se ponaša poput
divljaka.
Je li na jednak način postupao s ostalim zaposlenicima? Ili samo s
onima s kojima je spavao pa im okrenuo leđa? Dobro, možda dramatizira, ali
ponašao se poput magarca, a svakako je bila pod prevelikim stresom.
Kada se konačno osjećala dovoljno smirenom da ode u njegov ured,
telefon joj je ponovno zazvonio. Ignorirala ga je. Bože, kako je nestrpljiv!
Zatvorivši vrata uz uzdah, oprezno se zaputila u njegov ured. Tajnice
nije bilo te je na putu prošla niz praznih ureda. Zbilja je mijenjao zgradu iz
temelja. Nije bila osobito sklona nikome koga je otpustio, ali svejedno je bilo
utješno viđati poznata lica oko sebe. A oduzimao joj je čak i to.
Još je jedanput duboko udahnula kako bi se pribrala prije negoli je
zakrenula kvaku na njegovim vratima pa ušla, prikovavši njegov pogled u
napetoj borbi dok je držao slušalicu na uhu.
Pažljivo odloživši slušalicu, mračno se zagledao u nju, a jedina pomisao
koja je Jasmine proletjela glavom glasila je: samo daj.
43
DEVETO POGLAVLJE
D erek je prisilio lice da ostane bezizražajno kada je Jasmine ušla. Nosila je

zeleni kostim s crnim porubom koji je savršeno odgovarao njezinim
očaravajućim očima i naglašavao ih, a premda je kosu ponovno povila u
običnu punđu - zbilja ju je želio raspustiti - to nije narušilo uzvišenu ljepotu
njezina lica. Nije nosila gotovo nimalo šminke, ali bila je među rijetkim
ženama kojoj jednostavno nije bila potrebna.
Izazov u njezinim očima djelovao je poput mahanja crvenom maramom
pred bikom. Poželio ga je prihvatiti pa se dati u napad. S naporom je ostao
sjediti dok mu se primicala.
Premda je nastojala biti suzdržana, uvidio je da joj živci poskakuju te
brigu u njezinim očima. Da, utjecao je na nju u jednakoj mjeri u kojoj je ona
utjecala na njega. Njegova želja ni u kojem smislu nije bila jednostrana te je
imao valjane razloge za svoje osjećaje.
Duboko u sebi znao je da se zavarava, ali otjerao je tu neželjenu misao.
Jasmine je sjela za stol, a nakon nekoliko trenutaka tišine Derek joj se
pridružio. Njezin blagi parfem doplutao je do njega te je osjetio kako mu puls
ubrzava, a donji se dio tijela budi. Morat će je uzeti mnogo prije negoli je
prvotno naumio samo kako bi prestao misliti na nju. Tada će moći iznova
obuzdati svoj libido.
Barem joj se disanje produbilo kad joj se pridružio, a prsa su joj se hitro
spuštala i dizala. Čak je vidio kako joj je bilo ubrzalo kroz nježnu kožu vrata.
Svjestan da je glup, ali nemoćan oduprijeti se, odlučio je iskušati
granice vlastite samokontrole.
Približio je stolac njezinu u većoj mjeri negoli je bilo potrebno ili
pristojno. Vidno se željela odmaknuti, ali naizgled je tvrdoglavo odbijala
pokazati bilo kakvu slabost pred njime. Ramena su im se okrznula dok se
naginjao kako bi proučio dosje koji je netom otvorila pred njime.
“Nego, čime si se bavila posljednjih deset godina?” upitao je iz vedra
neba. Prvi put u životu nije ga ni najmanje zanimao posao pred sobom.
Najprije je želio saznati sve o njoj.
44
“Ne tiče te se. I nema veze s mojim poslom”, prasnula je i pokušala mu

skrenuti pozornost natrag na dosje. “Ovo je Anthony. Radi u računovodstvu.
Nekoliko sam puta razgovarala s njime i čak se obratila ocu jer su njegovi
određeni postupci djelovali neetično, ali otac je rekao da se ništa ne događa.
Osobno mu ne bih vjerovala niti bih željela da radi za mene.” Pogurnula je
dosje prema njemu.
Spomenuvši oca, jednako ga je tako mogla zapljusnuti hladnom vodom
po licu - i krilu. To je ubilo njegov libido.
Proučio je iznimno detaljan dosjee i Anthonyja pridružio snopu “za
otkaz”. Jasmine je smjesta uzela drugi dosje.
Prestali su čavrljati nastavljajući raditi na dosjeima, jednom po jednom,
i iako su se uglavnom slagali o tome tko zaslužuje priliku za ostanak,
povremeno bi se snažno zakvačili.
No kada bi se i zauzela za to da netko ostane, izgubila bi. Pošto bi nešto
odlučio, bilo ga je teško navesti da se predomisli. Zapravo, bilo je prilično
nemoguće.
Nije se pretjerano nadala kada su se stali prepirati oko još jednog
zaposlenika. Izvadila je dosje i tvrdila da ga trebaju ostaviti na radnome
mjestu, ali Derek ga je odlučio otpustiti. No kada je odbacio dosje u hrpu za
otkaze, odlučno ga je uzela s nje.
“Zbilja mislim da moraš razgovarati s Henryjem. Dobar je čovjek i
izvrstan u svojem poslu. I ne poznaješ ga, stoga mu barem možeš pružiti
priliku za razgovor prije nego što mu daš otkaz”, oštro je rekla.
Derek je podigao obrve zbog njezina istupa. Zalagala se za nekoliko
ljudi, ali nipošto nije bila suosjećajna u vezi s time. Stoga se morao zapitati
tko je taj Henry i je li on možda razlog njezina jučerašnjeg odlaska. Derek je
prebacio muškarčev dosje u snop za razgovore samo kako bi izvidio
konkurenciju.
“Hvala”, rekla je, premda je prije protisnula riječ, pa nije zvučala
nimalo zahvalno. Zvučala je kao da ga je željela nazvati određenim epitetima.
“Moram ručati. Idemo van”, rekao je osjetivši da ga zidovi ureda
pritišću.
“Jest ću ovdje”, odvratila je.
45
“Bit će to poslovni ručak, stoga ćeš mi se pridružiti.” Uzeo je sako i

prišao vratima pridržavajući ih kako bi je propustio. Osmijeh koji joj je uputio
bio je izazov, očigledni pokušaj da provjeri njezin sljedeći potez.
Nakon jednoga napetog trenutka ukočeno je ustala i slijedila ga na putu
iz prostorije. Doslovce je vidio kako joj para izlazi iz ušiju. Iznenadila ga je
vlastita zabavljenost na račun njezina stava - nije naviknuo da mu toliko
otvoreno iskazuju neposluh, ali sviđalo mu se što mu se ne boji suprotstaviti.
Dok su uzlazili u dizalo pa je pritiskao gumb za prizemlje, okrenuo je
lice prema njoj, prilično nesiguran u svoje sljedeće riječi. Cijela mu je ta
neizvjesnost godila.
“Ako nastaviš toliko stiskati zube, imat ćeš problema s čeljustima”,
rekao joj je.
Jasmine je načas u nevjerici zurila u njega, a potom opustila čeljust
izvijajući usne u podrugljivi osmijeh.
“Je li sada bolje, Derek? Bih li se trebala nakloniti i načiniti kiks? Radim
li još što pogrešno?” upitala je medenim glasom prepunim otrova.
“Pa, kad si već pitala...” otpočeo je.
Pogled što mu ga je uputila mogao je rastaliti metalne zidove dizala.
Sasvim sigurno nije bio damski osmijeh. Derek se odjednom zatekao kako
suspreže cerek dok su njezini obrazi plamtjeli od bijesa.
“Želim taj posao, doista, ali kunem ti se da, ako se usudiš odgovoriti na
koje od tih pitanja, neću snositi odgovornost za svoju reakciju”, odvratila je
glasa drhtava od žestoke borbe da obuzda bijes.
“Čemu onda pitanja?” usprotivio se.
“Ne pravi se blesav. Oboje znamo koliko si pametan. Bila sam glupa jer
sam povjerovala u tvoju hrpu laži”, prasnula je, a oči su joj iznenada
zasvjetlucale.
Hitro se okrenula, a kada je vratila pogled, lice joj je bilo suzdržano; je
li umislio onaj ranjivi izraz? Bilo kako bilo, počinjao se osjećati kao kreten.
Nije mu se sviđalo - ona bi se tako trebala osjećati. Ona i njezin otac stajali su
ga - njegovu obitelji - toliko toga.
No ispunila ga je sumnja. Drew je smatrao da je nedužna te da je sve
skrivio njezin otac. Ali to nije imalo smisla; izdala je njegovu obitelj svojem
46
ocu. Ipak, bratić ga je bezbroj puta pokušao nagovoriti da razgovara s njom.

Zašto se uopće trudio? Uglavnom, bio je toliko prepun bijesa i povrijeđenosti
da se bojao svojih mogućih riječi i postupaka, stoga se nije obazirao na
bratića. Zakleo joj se da neće proći nekažnjeno, ali trebalo mu je određeno
vrijeme da poradi na svojoj kazni. Točnije, deset godina.
Ali što ako je pogriješio? Ne! Nije smio tako razmišljati. To bi značilo da
je proteklih deset godina ljutnje, samosažaljenja i maštanja o osveti bilo
uzalud. Nije se mogao pomiriti s time.
Dizalo je odzvonilo i vrata su se otvorila prije negoli je dospio reći bilo
što drugo, i vjerojatno je tako bilo bolje. Nije bio siguran što bi mu sljedeće
prevalilo usta.
Ukočeno koračajući pokraj njega, Jasmine je šutjela dok ju je vodio
prema svojem automobilu, pomogao joj da uđe pa ih vozio u otmjeni bistro u
koji je često zalazio.
Budući da je dobro poznavao osoblje, dobio je zabačeni stol u stražnjem
dijelu restorana. Volio je to mjesto zbog privatnosti koju je nudilo kada bi
trebao razgovarati s klijentom ili izvesti ženu na spoj. Trenutačno se smijao
samome sebi; možda će mu trebati privatnost kada se Jasmine baci preko stola
nožem ciljajući njegovo ledeno srce.
Ta ga pomisao nije ni najmanje prestravila. Sve što je zamišljao bilo je
kako mu pada u krilo, a njezine prepone savršeno sjedaju na njegovo
ukrućeno tijelo.
Da, slobodno se mogla baciti na njega, s nožem ili bez njega. Dočekat će
je spreman. Itekako.
47
DESETO POGLAVLJE
Jasmine se natmureno osvrtala po intimnom restoranu. Bila je sredina

poslijepodneva i na stolovima su gorjele svijeće. Dobacila je još jedan
zgađeni pogled Derekovim leđima dok ga je slijedila za privatni stol u kutu
prostorije.
Ako je istinski smatrao da je može zavesti, gadno će se razočarati.
Konobarica ih je smjestila za stol pa upitala što bi voljeli popiti. Derek
je naručio ledeni čaj. Jasmine nije običavala piti alkohol, posebno usred
radnog dana, ali imala je osjećaj da će joj trebati nešto mnogo jače od soka ako
namjerava preživjeti ostatak dana a da se pritom ne izviče na njega ili ga zalije
svojom vodom s ledom.
“Ja ću čašu crnog vina”, rekla je s osmijehom. Derek je podigao obrve,
ali ništa nije rekao. Iskušavala je njegove granice i provjeravala dokle može
ići. Vidjet će hoće li je otpustiti zbog čaše vina na “poslovnom” ručku u
njegovu društvu na koji ju je primorao.
Teška tišina protezala se između njih dok su čekali svoja pića, ali
nijedno od njih nije bilo voljno popustiti.
Kada su im pristigla predjela, Jasmine je shvatila da skapava od gladi.
Ne rekavši ni riječ, prebacila je nekoliko zalogaja na svoj tanjur pa slabašno
zastenjala. Hrana je bila odlična i brzo je nestala.
Derek je lagano raširio oči zbog njezina entuzijazma spram jela koje
prvo nije željela, ali srećom za njega, šutio je kao zaliven. Još su nekoliko
minuta jeli u neugodnoj tišini prije negoli je pročistio grlo. Očito će on morati
prvi morati progovoriti.
“Koliko već radiš u kadrovskoj?” upitao je vilicom nabadajući komadić
ohlađene šparoge.
Jasmine bi ga nastavila ignorirati, ali čaša vina koju je popila opustila ju
je, a pošto je njezina prvotna ljutnja splasnula, zaključila je da može biti
pristojna.
“Diplomirala sam prije četiri godine i otad radim ondje.”
48
Naizgled je odradio računicu u glavi prije negoli je upitao: “Jesi li uzela

malo slobodnog vremena prije studija?”
Jasmine se jedva uspjela spriječiti da mu ne odgovori kako je
namjeravala. Da, uzela je malo slobodnog vremena - rodila je dijete.
“Željela sam stanku nakon srednje škole, stoga sam pričekala godinu
dana prije povratka na školovanje. Zatim sam prvu godinu studirala
izvanredno.” Zagledala se u svoj tanjur i usredotočila na jelo. U načelu,
Jasmine je zbilja mrzila lagati. Jednostavno nije bio pravi trenutak da mu kaže
za Jacoba. Uostalom, zapravo i nije lagala; samo je izostavila nekoliko
pojedinosti.
“Nekim ljudima to sasvim odgovara”, odvratio je Derek. “Drugi se
nikada ne vrate na studij. Meni je bilo teško studirati, ali danju sam radio i
uvečer išao na predavanja. Znao sam da se moram više truditi ako si želim
promijeniti život.”
Jasmine je podigla pogled prema njegovu otvorenom licu. Strastveno je
govorio o tim godinama. Njezina gorčina djelomično je izblijedjela. Tada su
bili vrlo mladi. Da ga je prisilila da je posluša one noći kada su trebali zajedno
otputovati, bi li stvari bile drugačije?
Nikada to neće saznati.
Tijekom ostatka ručka držali su se sigurne teme školovanja i uspjeli se
opustiti. Kada se ispričala radi odlaska na zahod, shvatila je da se nije užasno
provela - zapravo, sasvim obrnuto. Provlačeći četku kroz kosu, Jasmine je
razjapila usta pogledavši u zrcalo i srevši Amyn pogled dok joj se približavala
s leđa.
“Vidim da se silno zbližavaš sa šefom”, rekla je Amy promatrajući je
nepronicljivim pogledom. Shvativši da je proteklih nekoliko dana nije vidjela
na poslu, Jasmine se zapitala što radi u restoranu.
“U pitanju je poslovni ručak premda te se to ne tiče”, odvratila je
Jasmine pa se spremila obići je. Nije imala ni najmanju želju čavrljati.
“Izgledalo je mnogo prisnije od poslovnog ručka”, rekla je Amy. “Ali na
tvojem se mjestu ne bih pretjerano zbližavala s Derekom. Voli gomilati
uspjehe u krevetu, ali brzo mu dosadi pa te još brže izbaci.”
49
Jasmine je ostala tek zuriti u nju. Amy je jedna među ženama koje je
odbacio. Još jedna. Užasnute misli jamačno su joj se odrazile na licu jer je
Amy dodatno izvila usne.
“Vidim da si shvatila. Da, dugo smo intimni. Zapravo očekujem da me
u svakom trenutku zaprosi, ali čini se da se želi još malo zabaviti prije negoli
se skrasi.” Amy se pogledala u zrcalo, izvukla žarkocrveni ruž i pažljivo ga
nanijela kao da je ama baš ništa na svijetu ne zabrinjava.
“Kako možeš biti s muškarcem koji ti neće biti vjeran?” upitala je
Jasmine. Možda je bila malčice odveć naivna za okorjeli poslovni svijet, no je
li bila budalasta jer se brinula zbog osobine kao što je nevjernost?
“Još se može zabavljati - nakon što mi stavi prsten na ruku, bit će moj i
pobrinut ću se da ne odlazi kurvama”, vedro je odvratila Amy. Pogled koji je
uputila Jasmine poručivao je da se Jasmine ubraja u kurve. Žena je izišla iz
toaleta, a Jasmine je ostala zuriti za njom.
Pogledala je vlastiti odraz u zrcalu i odmahnula glavom. Očigledno ju je
željela isprovocirati, ali zašto? Istina je da Jasmine ne zna ništa o Dereku, ali
nije mogla povjerovati u Amyne riječi.
Čak i da nisu istinite, svejedno su joj služile kao podsjetnik da se ne
smije opuštati u Derekovoj blizini. Samo zato što je ugodno ručala s njim, ne
znači da prošlost više ne vrijedi i ne mijenja činjenicu da ju je prije deset
godina onako bezdušno napustio.
Bilo je vrijeme da se pribere i prisjeti se da joj je sada samo šef. Situacija
nije bila najsretnija, ali bit će to njihov novi odnos sve dok ne pronađe novi
posao. Nabacivši profesionalnu masku - onu kojom se godinama služila u
očevu oholom društvu - izišla je iz zahoda i zatekla Dereka kako je čeka za
stolom.
Djelovao je znatiželjno u vezi s njezinim dugim izbivanjem, ali bio je
dovoljno pristojan da se suzdrži od bilo kakve primjedbe. Uzevši torbicu, nije
pričekala da plati, već se jednostavno okrenula i zaputila se prema ulaznim
vratima. Nije trebala ni željela da je Derek časti ručkom i osjećala je nelagodu
premda je ručak bio poslovne prirode. Toliko se dugo brinula sama o sebi da
si nije mogla priuštiti da se osloni na bilo koga drugoga, pa barem samo i u
vezi s jednim obrokom.
A osobito na Dereka Titana.
50
51
JEDANAESTO POGLAVLJE
D erek se pobrinuo za račun i sastao s Jasmine na pločniku pred

restoranom. Nešto se dogodilo između njezina odlaska i povratka sa
zahoda, ali nije mogao odgonetnuti što. Upravo se počela opuštati i onda...
Bilo kako bilo, bolje je za njega dok se drži na oprezu. Kad se ponašala
šarmantno, odveć je lako zaboravljao s kim i čim ima posla. Odveć je lako
zaboravljao što je učinila i njemu i njegovu ocu.
Šutke su se odvezli nazad u zgradu, a dizalo u kojem su sami boravili
odisalo je napetošću dok su brojevi polako treperili pri svakom prijeđenom
katu. Začuo je njezin uzdah olakšanja kada su se vrata otvorila te je iskočila
kao da je goni sam vrag. Uživao je u njihanju njezinih kukova dok ju je
slijedio hodnikom prema svojem uredu.
Prostorija je bila neobično topla te je shvatio kako su se osjećali
Pavlovljevi psi pošto je svukla sako i otkrila svilenkastu bluzu tankih
naramenica. Izrez joj je otkrivao tek natruhu dekoltea rasplamsavajući
njegovu želju.
Način na koji joj se pripijala uz tijelo i savršeno isticala njezin tanašni
struk doslovce ga je izluđivao. S godinama je dobila obline i sada je
posjedovala pravo žensko tijelo umjesto ondašnje tinejdžerske, pretjerano
vitke figure.
Usta su mu se osušila, a disanje ubacilo u petu. S naporom se sprečavao
da je zgrabi i dlanovima iskuša te obline. Godine su joj išle u prilog - grudi bi
joj se sada prelijevale iz njegovih dlanova. Savršeno ugodne hlače ponovno su
mu postale tijesne, stoga je hitro sjeo.
Jasmine je uzela novi dosje, smjesta se vraćajući poslu. To je vjerojatno
bilo najbolje za oboje.
“Trebam stanku od proučavanja tih dosjea. Počet ću pozivati ljude na
razgovor”, rekao joj je Derek. “Sjedni za moj stol i uzmi bilježnicu. Želim da
vodiš bilješke. Počet ćemo s tvojim prijateljem Henryjem”, rekao je praveći
grimasu. Želio je odmjeriti tipa prije negoli mu da nogu u dupe.
“Dobro. U konačnici, ti si šef’, odvratila je odveć sladunjavim glasom.
52
Oči su mu poprimile leden pogled. Zbilja nije volio da mu se rugaju -

možda je to bio zaostatak traume iz mladosti. Došao je u iskušenje da joj očita
bukvicu ili dvije o tome što znači povlačiti ga za nos.
Umjesto toga pozvao je Henryja i rekao mu da se smjesta javi u ured.
Jasmine je prijekorno zurila u njega dok je spuštao slušalicu.
“Zbilja ne moraš sve vrijeme biti toliko bezobrazan”, nije si mogla
pomoći a da mu ne kaže.
Derek se oglušio na njezine riječi jer je začuo kucanje na vratima.
Muškarac je bio brz - možda zato što nije ništa radio.
“Dobar dan, g. Titan. Ja sam Henry Andrews.” Henry mu se približio
pružajući ruku. Derek se rukovao s njime i odmjerio ga. Henry je bio u
kasnim tridesetima i zgodan po ženskim kriterijima. Posao mu je klizio kroz
prste, a sirotan nije imao blage veze.
“Jasmine! Pitao sam se gdje si”, rekao je Henry spazivši je. Prišao joj je i
poljubio je u obraz. Derek je ponovno pobjesnio. Nije ga bilo ni najmanje
briga za ono što mu ima reći. Dobit će otkaz. Morao je upregnuti i zadnji
atom snage kako ga ne bi doslovce izbacio iz ureda i rekao mu da se više
nikada ne pojavljuje u tvrtki.
“Kao što znaš, Henry, moramo otpustiti određeni broj radnika.
Fluktuacija zaposlenika česta je pri preuzimanju tvrtke. Imaš nekoliko minuta
da mi kažeš što točno radiš i obraniš svoj položaj”, ledenim je glasom rekao
Derek.
Osjećao je kako ga Jasmine para pogledom. Istina, bio je okrutniji nego
inače, ali tip mu se nije svidio na prvi pogled i svakako ga je prekrižio. Čemu
izigravati ljubaznost?
“Derek želi reći da pregledavamo dosjee svih zaposlenika i znamo da si
vrijedan član tima. Možeš li nam reći nešto o svojem poslu?” ohrabrujuće ga
je upitala.
Derek je poželio zagalamiti na nju. Uopće to nisam želio reći! Ali znao
je da bi zvučao poput pomahnitalog derišta. Sjeo je na stolac i uperio svoj
hladni pogled ravno u Henryja koji, ili nije bio svjestan njegova agresivnog
stava, ili se jednostavno pretvarao da ga ne zamjećuje.
Henry je stao govoriti o svojem položaju u marketinškom odjelu.
Nabrojio je projekte i razne zadatke na kojima je trenutačno radio. Izložio je
53
projekte koje mjesecima želi provesti, ali koje su ignorirali. Derek se dodatno
oneraspoložio shvativši da muškarac doista zna o čemu govori i da je uistinu
vrijedan zaposlenik.
Henry je položio svoj portfelj na stol, a Derek je ovlaš pregledao
sistematične bilješke. Bilo je jasno da je David sputavao Henryja, a Derek je
zaključio da je jedini razlog Henryjeva ostanka Jasmineina blizina; muškarčev
je talent propadao, to svakako. Ma koliko je želio izbaciti Henryja, morao je
najprije dobro razmisliti.
Nikada u životu nije dopustio nekoj ženi da mu se ispriječi na putu do
cilja, a Henry je zasigurno mogao pridonijeti njegovu poslovanju. Zadržavši
bezizražajan izraz lica, Derek je ustao kako bi mu zahvalio na dolasku pa ga
otpravio. “Sutra ćemo ti javiti što smo odlučili”, rekao je pribjegavajući
službenoj uporabi množine.
Čim je Henry izišao, Jasmine se obrušila na njega. Ukočeno mu je prišla
očiju zažarenih od bijesa. Taj ga je prizor nevjerojatno uzbudio.
“Kako se usuđuješ ponašati kao magarac, ti pompozni korporativni
robote?” proderala se.
Stajala mu je na manje od trideset centimetara i oštro ga gledala
svisoka. Već ju je vidio ljutitu, ali njezin je gnjev sada djelovao eksplozivno.
Njegov vlastiti bijes probijao se na površinu dok su tako stajali. Kako se
usuđuje razgovarati s njime na takav način? On je oštećena stranka! I njezin
šef.
Pritisnuo je gumb na svojem telefonu. “Ne želim da itko uđe u ovu
prostoriju. Nije me briga ni ako dođe do požara”, zarežao je. A s obzirom na
gnjev koji je u tom trenutku sukljao prostorijom, požar nipošto nije bio
isključen.
“Da, gospodine”, začuo se odgovor, a veza se potom prekinula.
Stao se približavati Jasmine polaganim, odmjerenim korakom. Naizgled
je shvatila što joj se sprema, pa je počela žurno uzmicati. Razrogačila je oči te
je osjetio kako njezina ljutnja iščezava. Zacijelo je izgledao zastrašujuće; posve
se oteo kontroli.
Ona je njega ostavila jer je bio siromašan. Ona si je još umišljala da je
nekakva uzvišena gospođica. Ona je njemu gurala svojega novog dečka pod
nos. Nije bio u stanju razmišljati, toliko je pobjesnio.
54
Gonio ju je unatraške sve dok joj noge nisu udarile o stol, pa je ostala
stajati stiješnjena o čvrstu površinu. Nije imala kamo pobjeći. Dah joj je
ubrzao, zbog čega su joj se grudi brzo podizale i spuštale, ovlaš mu dodirujući
prsa. Obrazi su joj porumenjeli, a usne nabubrile od nervoznoga grickanja.
Oči su joj i dalje bile raširene od straha. Da je u pitanju bio tek strah,
možda bi uspio zatomiti bijes, ali duboko u njima naziralo se i uzbuđenje.
Očito ga je željela, ali borila se protiv same sebe koliko i protiv njega. Trebao
ju je.
Smjesta!
Osjetio je tiho režanje u grlu, a potom je naglo prislonio usne o njezine.
Zgrabivši je za vrat kako bi je privukao k sebi, gurnuo joj je jezik o usne
zahtijevajući da ga pusti unutra.
Ispružila je ruku kako bi ga odgurnula, no zauzvrat ga je zgrabila za
košulju. Nije mogla spriječiti vlastito tijelo da je izda dok se topilo o njegovo
kada su mu se usne pretvorile iz gotovo nasilnih u zavodljive. Probio joj se u
usta pa isprepleo jezik s njezinim.
Vrućina joj se stala taložiti u utrobi kada je Derek produbio poljubac i
toliko snažno je privukao o svoja čvrsta prsa da je jedva uspijevala raspoznati
gdje njezino tijelo završava, a njegovo počinje. Dlanovi su joj stali kliziti uz
njegov vrat te se zatekla kako ga privlači bliže.
Začula je kada je zastenjao. Ljutnja se brzo pretvorila u zasljepljujuću
potrebu te je pritisnula bolnu utrobu o njegovu erekciju u potrazi za
olakšanjem. Obuzeo ju je šok iznova začuvši stenjanje i shvativši da potječe
od nje.
Iznenada joj je zgrabio kukove i posjeo je na stol, hitro se namještajući
između njezinih bedara. Svilena joj se suknja zadignula, a zatim ju je povukao
prema naprijed. Stol je bio savršene visine - prianjao je uz nju na najintimniji
mogući način. Trljao je erekciju o njezinu utrobu želeći da sve prepreke
između njihovih tijela nestanu.
Nije mogao razmišljati ni o čemu osim o svojoj potrebi. Osjećao je glad
koju je mogla utažiti isključivo ona. Prekinuo je poljubac tek toliko da klizne
usnama niz njezin vrat. Potom joj je za nekoliko sekundi svukao bluzu pa
ispustio uzdah zadovoljstva ugledavši oskudnu čipku koja je slabašno
55
pokrivala njezine raskošne dojke. Prelijevale su se preko tkanine preklinjući

njegov dodir.
Nije ju razočarao. Otkopčao joj je grudnjak i ovio dlanove oko njihove
veličanstvene težine pa spustio glavu kako bi usnama primio ukrućenu,
tamno ružičastu bradavicu. Usisao je pupoljak duboko u usta i stao ga
okruživati jezikom. Erekcija mu je poskočila kada je zastenjala od
zadovoljstva. Zvukovi užitka hitro su ga gurali prema završetku. Nije mogao
razmišljati. Kvragu, jedva je stajao ondje!
Pomaknuo je glavu kako bi se počastio njezinom drugom bradavicom, a
zatim vratio usne na njezine, nemoćan suzdržati se od toga da je ljubi. Dok je
nastavljao posjedovati njezina usta godinama zauzdavanom strašću, otkopčao
je hlače i strgnuo joj tanke gaćice. Um mu se pribrao dovoljno dugo da se sjeti
pretražiti novčanik i zaštititi se, a zatim se iznova priljubio o njezine vruće
nabore. Zastenjala je u znak slaganja.
Spustio je dlan kako bi provjerio je li spremna za njega. Bila je vlažna,
vruća i uska, i nije mogao čekati ni sekundu dulje. Sklonio je dlan i jednim
hitrim nasrtajem uronio duboko u nju.
Zastenjao je od užitka kada ga je njezino tkivo grčevito primilo. Neće
dugo izdržati - ne nakon što je dugih deset godina maštao upravo o tom
trenutku. Nastavio ju je ljubiti čvrsto joj držeći kukove dok je snažno
prodirao i povlačio se. Uzviknula je od užitka kada ju je ispunio cijelom
dužinom, a trbuh joj je zatreperio o njegov.
Vatra mu je sukljala tijelom dok se iznova sljubljivao s prvom
djevojkom prema kojoj je nešto osjećao. Prije je bila djevojka. Sada je prava
žena. Uzviknula je, a zatim je osjetio kako ga njezino vruće i čvrsto tkivo
steže u navratima. Cijelo joj se tijelo stalo tresti i poslalo ga preko ruba.
Zastenjao je dosegnuvši vrhunac duboko u njoj.
Dok mu se tijelo nastavljalo trzati, privijao se uz nju sve dok ih nije
potresao i zadnji drhtaj. Ispraznivši se, nevoljko se odmaknuo i zagledao u
nju. Bila je sva rumena onako prostrta na stolu, prekrasnih izloženih dojki i
usana nabreklih od poljubaca.
Njezina obično savršena kosa oslobodila se punđe te je, zahvaljujući
rumenim obrazima, bila nešto najljepše što je ikada vidio. Izgledala je kao da
su je upravo proždrli, zbog čega je poželio iznova nasrnuti na nju.
56
Nagnuo se kako bi je poljubio, već osjećajući čežnju za njezinim

dodirom. Izraz posvemašnjeg zadovoljstva na njezinu licu zamijenio je užas
zbog njezina postupka. Nesumnjivo je shvatio da je trenutak završio te da je
vrijeme da se suoče s posljedicama.
Podignula je dlan i snažno ga pljusnula posred lica prije negoli je
shvatio što se događa. Udarac ga je lišio omaglice koja mu je obuzimala um.
Prinijevši dlan obrazu i opipavši vrućinu, nije mogao ništa drugo doli
šokirano je pogledati. No opet si nije mogao pomoći a da se ne nasmiješi snazi
koju je pokazala. Nikada nije izazvao takvu reakciju u ženi nakon seksa.
Obično bi prele, posve zadovoljene, kako je često znao govoriti.
Hitro se odmaknuo zato što je osmijeh bio pogrešan potez. Uvidio je
bijes koji je bujao u njoj. “Oprosti, Jasmine, ali ne možeš svu krivnju svaliti na
mene. Nisi rekla ništa čime bi me spriječila”, odvratio je malčice odveć
samodopadno.
Bio je sve samo ne smiren, ali nije bilo šanse da joj to pokaže. Ako je
smatrao da će mu jednokratni seks pomoći da prestane razmišljati o njoj,
gadno se prevario. Morat će neko vrijeme biti s njom kako bi je konačno
mogao zaboraviti. Sama pomisao na ponovni prodor u njezino usko, vruće
tkivo podizala mu je tlak, među ostalim.
“Kako se, dovraga, usuđuješ, bijedniče!” Glas joj je poprimio podrugljiv
ton: “Oprosti, Jasmine. Jednostavno više nisam mogao zadržati malog u
hlačama. Ali s obzirom na to da nisi rekla ne, savršeno je u redu. Očito se
proteklih deset godina nisi promijenio ili odrastao. Da, možda sam
privremeno izgubila kontrolu, ali to ne opravdava tvoj postupak. Željan si
moći i misliš da posjeduješ sve i svakoga”, protisnula je.
Jasmine je skupila odjeću, preneraženo pogledavši svoje poderane
gaćice, a zatim ušla u njegov privatni zahod zatvarajući vrata za sobom uz
odlučni škljocaj. Nije ih bijesno zalupila, kao što bi učinile mnoge druge, no
škljocaj je ostavljao mnogo snažniji dojam. Dugo se zadržala.
Derek je bio zahvalan na vremenu da dovede misli u red, posebno
nakon njezinih prijezirnih riječi. U tom se trenutku osjećao poput najgoreg
ološa.
Pošto je konačno izišla iz zahoda, lice joj nalikovalo neprobojnoj krinki.
Nitko ne bi mogao prepoznati da mu se upravo rastrojila u naručju. Derek se
57
potišteno osmjehnuo shvativši da su gotovo jednako dobri u skrivanju iza

krinke.
“To se neće ponoviti”, rekla je hladnim, profesionalnim tonom.
Pobješnjela bi da zna da je njezine riječi doživio kao izazov, a dakako, nikada
nije uspio odoljeti izazovu.
Šutio je - na kraju krajeva, tko se jednom opeče... Čudio se što nije
izmarširala iz ureda urlajući da ju je seksualno napastovao. I možda bi imala
valjane argumente, ali čak i da nema, same bi naslovnice bile ubojite. Umjesto
toga sjela je za stol i ponovno počela prolaziti kroz dosjee kao da se ništa nije
dogodilo.
To je malčice umanjilo njegov ponos.
Shvativši da je nekoliko trenutaka beskorisno stajao ondje, prišao je
stolu i nazvao tajnicu da mu donese nekoliko pića, a potom joj rekao da na
odlasku ostavi otvorena vrata. Nije vjerovao samome sebi u Jasmineinu
društvu u uredu do kraja poslijepodneva. Ubijala ga je spoznaja da sjedi točno
ondje pokraj njega i pritom pod tom suknjom ne nosi apsolutno ništa. Ali što
je to govorilo o njemu kao o muškarcu?
Stjerala ga je u kut... baš kao i prije deset godina.
Derek je potjerao sve te misli iz uma te su ostatak dana proveli
pozivajući ljude u ured na razgovor. Nije uživao u tome da je imala pravo u
vezi s većinom koju su pozvali. Oni za čiji se ostanak borila bili su pametni i
znali su svoj posao. Jedini oko čijeg se otkaza premišljao bio je Henry.
U točno sedamnaest sati Henry je promolio glavu kroz vrata. “Bok, ne
želim vas prekidati, ali zaboravio sam ti reći da te Gina za vikend poziva na
zabavu koju priređuje”, rekao je Jasmine.
Iskreno se nasmijala prvi put otkad joj se Derek vratio u život. “Reci joj
da ću rado doći. Mogu li što donijeti?” upitala je.
“Također mi je rekla da ti kažem da ništa ne donosiš. Pobrinula se da to
naglasim s obzirom na to da uvijek daješ sve od sebe kad priređuješ zabavu.
Rekla je da je red malo tetošiti tebe”, dodao je uz osmijeh.
“Dobro, skužila sam. Reci joj da jedva čekam i vidimo se za vikend.”
“Nema šanse da budem sam sa svima vama. Bez uvrede, ali uzet ću
slobodan dan pa ćemo dečki i ja malo pucati.” Henry se potom okrenuo i
58
napustio prostoriju. Derek se sada osjećao i više nego glupo - tip je očigledno
oženjen.
Barem ga neće morati otpustiti. Pomislio je kako bi čak mogao
iskamčiti pozivnicu za pucanje s Henryjem i njegovim prijateljima, samo
kako bi svratio k njemu i vidio Jasmine. Ova je ustala i uzela svoj sako.
“Još nismo završili”, rekao je.
“Ja jesam. Večeras imam posla. Obično u ovo vrijeme idem kući, a i svi
ostali zaposlenici odlaze. Sve može pričekati sutra. Otpusti me ako želiš. Više
me nije briga.” Nije pričekala njegov odgovor, već je jednostavno odmarširala
iz prostorije.
Derek je ostao sjediti, malčice zapanjen i napaljen, i nije bio siguran
koji osjećaj prevladava. I sam je odlučio da je dosta za danas pa prije odlaska
uzeo sve što mu je potrebno.
Razmišljao je o Jasmine tijekom cijele vožnje dizalom u prizemlje, kao i
tijekom vožnje kući. Trebao je dočekati slatku osvetu, a ona je zauzvrat
iznova preuzela uzde njihova odnosa.
Vraški je dobra stvar samo što toga nije svjesna.
59
DVANAESTO POGLAVLJE
S tigavši kući, Derek se oduševio pošto je ugledao bratića Drewa kako sjedi
u njegovu dnevnom boravku s pićem u ruci i osmijehom na licu. Bili su
bliskiji negoli bilo koja braća.
“Ponovno ću morati porazgovarati s portirom o tome da ne pušta ološ
unutra”, rekao je Derek.
“Da, znam na što misliš. Čini se da danas propuštaju svaku skitnicu s
ulice. Zaštita doma ovdje ne postoji”, odvratio je Drew.
“Barem smo složni”, rekao je Derek.
“Kako si, bratiću?” upitao ga je Drew.
“Sjajno sam, Drew, a ti?”
“Pa s obzirom na to da sam pronašao tvoj viski star šezdeset četiri
godine, prilično sam dobro.” Vragolasto se smiješeći, Drew je podigao skupu
bocu u kojoj se nalazilo znatno manje tekućine nego jutros kada je Derek
otišao na posao.
“Dobro. Ako ćeš već piti moje najbolje piće, onda barem i meni natoči
jedno”, rekao je Derek svlačeći sako i sklanjajući kravatu pa zasukao rukave.
“Nema problema. Što ima u svijetu preuzimanja korporacija?” upitao je
Drew pružajući mu čašu.
“Konačno sam kupio tvrtku”, s iskrenim je osmijehom rekao Derek.
Nije morao objašnjavati koja je tvrtka u pitanju. Drew je odrastao s njime. Bio
je ondje kada ga je Jasmine napustila, kada je njezin otac uništio šansu
njegova oca za pravi posao te dok je Derek kovao osvetu.
Drew je potjecao iz istoga siromašnog susjedstva kao i Derek, i bio je
jednako odlučan u namjeri da se izvuče odande. Oduvijek su bili bliski, kao i
s trećim bratićem, Ryanom. Očevi su im bili braća, stoga su nosili zajedničko
prezime. Ryanovi su roditelji poginuli u stravičnoj prometnoj nesreći kada
mu je bilo deset godina pa se uselio k Drewu, odmah pokraj Dereka. Trojica
su dječaka otad nerazdvojna.
60
Svi su otišli kada im je bilo dvadeset godina i postali uspješni. Ostali su

u kontaktu, barem onoliko koliko su im poslovi dopuštali. Derek je katkad
mrzio udaljenost koja ih je razdvajala sada kad su odrasli.
“To je i više nego sjajno, Derek. Kako se sve odigralo?” upitao je Drew s
iskrenim zanimanjem.
“David je vrlo loše vodio tvrtku, pa sam samo trebao biti strpljiv i
čekati. Naposljetku je učinio previše pogrešaka i širom mi otvorio vrata na
putu do preuzimanja njegove tvrtke. Osjećaj je sjajan, ali mislio sam da ću iz
nekog razloga osjećati još i više - nekakvo ispunjenje, zaključak ili nešto
slično.”
“Previše blebećeš o psihologiji uz taj svoj divni viski. Ali evo u čemu je
stvar. Mislim da odrastaš i da ti osveta nije važna kao prije. Što ćeš učiniti s
tvrtkom?”
“Odlučio sam je zadržati kakva jest. Proizvodi su zapravo vrhunske
kvalitete i više od pet stotina zaposlenika izgubilo bi posao kad bih je
rasprodao. Mislim da će odrađivati izvanredan posao nakon što dobiju plaću
kakvu doista zaslužuju”, odvratio je Derek.
“Postaješ mekušac, ha? Što se dogodilo s mojim nemilosrdnim
bratićem?”
“Pretpostavljam da sam, kao što i sam kažeš, odrastao pa sam
povremeno u stanju osim samo o sebi misliti i o nekom drugom”, rekao je
Derek osjećajući blagu nelagodu zbog onoga što se kod njegovih bratića
računalo kao pohvala.
“Ne brini se. Neću svima otkriti tvoje tajne. Neka i dalje misle da si
zvijer”, rekao je pa udario Dereka po nadlanici.
“Dobro. Dosta o meni, Drew. Odavno nismo razgovarali. Reci mi čime
se ti baviš”, odrješito je rekao Derek.
“Upravo sam se vratio iz Španjolske. Otvorili smo još jedno odmaralište.
Moraš otići onamo, prekrasno je.” Drew je izvukao fascikl, a Derek je
pregledao fotografije. Mjesto je doista bilo zadivljujuće i sadržavalo sva
moguća čudesa. “Ima tri olimpijska bazena, spa centar, dvije vrhunske
teretane i još mnogo toga. Raj za žene i ostvarenje snova za muškarce. Ili
obrnuto. Trebao bih dobiti nagradu za to odmaralište”, rekao je Drew.
61
Derek je zaključio da će ljetovati ondje čim riješi trenutačnu situaciju sa

zaposlenicima. Vidio je početnu fazu gradnje novog odmarališta i nije bio
svjestan da je prošlo toliko vremena otkad je posljednji put razgovarao s
bratićem.
Derek je običavao boraviti na ugodnim mjestima, ali posljednjih je pet
godina ljetovao kod bratića kad god je mogao. Volio je Drewu pružiti
povratne informacije o usluzi s obzirom na to da ovaj nije mogao biti svugdje
u isto vrijeme, no odmarališta su mu se također iskreno sviđala. Bila su
vrhunske kvalitete i pružala mu bolju uslugu nego bilo koji drugi hotel.
Prvo je mogao odsjedati ondje a da osoblje pritom ne zna o kome je
riječ, pa bi bratiću mogao prenijeti iskreno mišljenje, ali sada je bio odveć
poznat te bi ga zaposlenici prepoznali čim bi ušao. Ali nije bilo važno. Usluga
je uvijek bila izvanredna, znalo osoblje tko je on ili ne.
“To mi je najdraže odmorište dosad. Znaš, teško je putovati na sva ta
egzotična mjesta.” Drew je uzdahnuo, ali nije uspio zatomiti ogroman cerek
koji mu se razvukao licem. Momci nikada nisu putovali dalje od države
Washington prije negoli su zašli u dvadesete...
“Ozbiljno si moram priuštiti više odmora. Sada kad sam preuzeo
Freeman Industries i pretvorio tvrtku u Titan Medical, mogu malo usporiti”,
odvratio je Derek. Bilo mu je tek trideset godina, ali toliko je toga u životu
prošao da se osjećao daleko starijim.
“Da, mislim da ti vidim koju sijedu”, zadirkivao ga je Drew.
“Možda sam nekoliko mjeseci stariji od tebe, ali svejedno ti mogu
isprašiti tur”, rekao je Derek namigujući mu.
“Da, sav se tresem. Dobro, idemo odavde. Trebam masni hamburger i
pivo. Viski je u redu, ali katkad je boca hladnog piva jedino pravo rješenje”,
rekao je pa iskapio čašu.
“Zvuči sjajno, Drew. Posao mi je stresan pa će biti lijepo opustiti se u
baru s masnom hranom, daleko od poslovnih zvijeri u odijelima.”
“Poput tebe?” upitao je Drew.
Derek se glasno nasmijao i jurnuo na kat kako bi se preodjenuo u
omiljene iznošene traperice i majicu kratkih rukava. Nabacio je omiljenu
bejzbolsku kapu, a potom se nasmiješio pogledavši se u zrcalo. Ljudi s kojima
62
je surađivao u poslovnom svijetu ne bi ga prepoznali u odjeći koju je nosio u

slobodno vrijeme. To mu se sviđalo. Podsjećalo ga je na njegove korijene.
Srećom, nikada nije naišao ni na kojeg poslovnjaka u svojem omiljenom
odredištu, igrom slučaja baru u kojem se puštala country-glazba i to
najtalentiranijih, još neproslavljenih pjevača. Čak je i pomogao nekim
bendovima, bez njihova znanja poslavši njihovu glazbu svojim poznanicima.
Momci su uskočili u Drewov kamionet marke Ford i odvezli se. Vožnja
do bara trajala je jedan sat kada nije bilo prevelike gužve, a tijekom gužve
znala je potrajati nekoliko sati. Srećom, promet nije bio gust, stoga su za tili
čas sjedili za stolom.
Obojica su naručila hamburgere, pržene krumpiriće i pivo, a zatim se
naslonili i uživali slušajući svirku benda. Bilo je to jedno među rijetkim
mjestima za koje je Derek znao da sedam dana u tjednu ima živu glazbu, i
uvijek je bila dobra.
Atmosfera je postigla žarko željeni učinak na njegovo raspoloženje.
Uspio se osloboditi stresa i uživati u razgovoru s bratićem. Nakon klimavog
početka dan se pretvorio u jedan od najboljih koje je odavno doživio.
Sjedio je zavaljen u stolcu probavljajući hranu i pijuckajući pivo kadli
ga je bratić prekinuo iz napola komatoznog stanja.
“Jesi li već vidio Jasmine?” upitao je Drew. Derek se zagrcnuo gutljajem
piva što ga je upravo otpio, a Drew ga je pljeskao po leđima dok je nastojao
ponovno doći do zraka. “Pretpostavljam da to znači da jesi.”
“Radi u tvrtki”, Derek je konačno uspio protisnuti.
“Opa, i kako to funkcionira? Jesi li je već najurio?” upitao je Drew. Bio
je potanko upoznat s razlozima Derekove odavno skovane osvete.
“Ne, nisam je otpustio. Želim da požali jer me nogirala i pomogla ocu
da naudi mojem prije nego što joj dam nogu u dupe”, odvratio je. Pomisao na
to sve mu se manje sviđala kako je provodio sve više vremena s njom, ali
trenutačno nije želio razmišljati o tome.
Bratić je podigao obrve i proučio Dereka. “Shvaćam”, rekao je Drew pa
na lice nalijepio osmijeh.
“Što shvaćaš?” oštro je upitao Derek.
63
“Ponovno se zaljubljuješ u tu djevojku umjesto da bude obratno”,

zadirkivao ga je Drew.
“Ne znaš o čemu govoriš”, prasnuo je Derek. Bio je srdit, prije na sebe
nego na Drewa, zato što je smatrao da u bratićevim riječima ima istine.
“Hej, prošlo je deset godina i ljudi se mijenjaju”, rekao je Drew.
“Neću zaboraviti što mi je učinila i još gore, što je učinila tati”, rekao je
Derek, koliko Drewu toliko i sebi.
“Čak ni tada nisi iskreno vjerovao da je ono što se dogodilo s
pozajmicom tvojeg tate bila njezina ideja. Vjerojatno je samo smatrala da se
prenaglila, a njezin je otac pretjerao. Samo zato što se željela povući iz odnosa
ne znači da te željela uništiti.”
“Kako god”, zarežao je Derek. Drew i Ryan oduvijek su voljeli Jasmine i
bio je to jedan od razloga zašto ju je Derek obožavao. Bila je vrlo dobra prema
njegovoj obitelji - sve do onoga zadnjeg dana.
“Uglavnom, pametan si momak, Derek. Poslušaj instinkt i znat ćeš što
trebaš učiniti”, rekao mu je Drew. Premda je sav svijet doživljavao Drewa kao
zavodnika koji ništa nije doživljavao ozbiljno, zapravo je bio vrlo inteligentan
i najobzirniji muškarac kojeg su Derek i Ryan poznavali. Imali su uvid u
Drewovu stranu koju nitko drugi nije imao pravo vidjeti. “Uostalom, buraz,
oduvijek sam Jasmine smatrao pravim ulovom.”
“Da, pravi ulov koji me prezreo i bacio me na prosjački štap.”
“Još mislim da vam je suđeno biti zajedno. Možda se sudbina konačno
umiješala. Možda je sasvim odrasla.”
“Dobro. Dosta tih emocionalnih sranja. Idemo k meni pa ćemo se
napiti”, rekao je Derek.
Drew je shvatio poruku i povukao se. Platili su račun ostavivši
konobarici velikodušnu napojnicu, a zatim se zaputili prema kamionetu kako
bi se odvezli kući.
Derekovo raspoloženje ubrzo je popustilo dok su se vozili. Znao je da
mu bratić želi dobro i da ga ne provocira, ali cijela ga je stvar potaknula da
previše razmišlja o tome kakve su mu zapravo namjere u odnosu na Jasmine.
Nikada je nije prebolio i nadao se da je ovog puta dovoljno snažan da joj ne
dopusti da ga slomi.
64
Znao je da je svakako zreliji, ali činilo mu se da se vraća ravno u

djetinjstvo dok bi zurio u one njezine tamnosmeđe oči. Posjedovala je način
da mu istrgne tlo pod nogama. Očvrsnut će prije negoli se vrati u ured. I ne
misli očvrsnuti u onom smislu u kojem je to učinio prije manje od osam sati.
Kvragu, što se toga tiče, morat će boraviti ondje još samo koji dan prije
nego što njegovo sposobno osoblje preuzme puni nadzor nad poslovanjem.
Moći će nadgledati tvrtku iz središnjeg ureda i ne viđati Jasmine u prevelikoj
mjeri. Kvragu, zašto mu to nije privlačnije zvučalo? Morat će se udaljiti od
nje, i to brzo.
Odlučio je to učiniti nakon što završi s njome. Još će nekoliko puta
spavati s njom, a zatim će izgubiti interes. Uvijek bi izgubio zanimanje nakon
što ulovi svoj plijen.
To je to. Sve je shvatio. Nije stvar u tome da je još voli. Samo uživa u
lovu.
Premda je slutio da je to živa glupost, uspio se oraspoložiti prije negoli
su stigli k njemu kući. Nestrpljivo se osmjehujući idućem tjednu, ušao je u
stan. Izazov prihvaćen.
65
TRINAESTO POGLAVLJE
Jjeasmine je stigla u školu točno na vrijeme kako bi pokupila Jacoba. Dotrčao

hodnikom i snažno je zagrlio s obzirom na to da u blizini nije bilo nikoga.
Obožavala je rijetke trenutke u kojima bi se opustio i dopustio joj da ga grli.
Postajali su sve rjeđi kako je odrastao.
“Kako je prošao trening?” upitala ga je.
“Bilo je stvarno fora. Prikliještio sam Timmyja za, ono, tri sekunde.”
“Bravo, mali. Jesi li poslije ustao i rukovao se s njime?”
“Naravno, mama”, nestrpljivo je odvratio i blago zakolutao očima.
Dobro je odgojila sina i uživala je u spontanosti s kojom mu je pristojnost
dolazila. Mrzila je vidjeti kad bi muškarci, ili žene, kad je već kod toga,
likovali zbog pobjede.
A kada bi uspjela i to kolutanje očima dovesti u red, bio bi savršeno
dijete.
“Timmy je pitao mogu li u petak spavati kod njega. Ima rođendansku
zabavu i ići će se rolati u Skate World” rekao joj je prepun uzbuđenja.
“Razgovarat ću s Timmyjevom mamom i provjeriti je li to u redu, ali ne
vidim razloga zašto ne bi ostao kod njega.”
“Hvala, mama. Zakon si”, odvratio je s osmijehom koji mu je preobrazio
lice zbog čega je toliko sličio ocu da je doslovce osjećala kao da joj netko
probada utrobu. Kako je odrastao, Jacob je sve više nalikovao Dereku. Molila
se da se nikada na sretnu, inače bi sličnost bila odveć snažna da bi se otpisala
kao puka slučajnost.
To što je Jacob volio nositi frizuru gotovo identičnu Derekovoj nije joj
išlo u prilog. No otresla se tih misli i pomrsila njegovu gustu grivu, a potom
stala koračati pokraj njega dok su napuštali zgradu.
Jacobov trener prišao im je na pločniku. “Jasmine, kako si?”
“Dobro. A ti, Chuck?”
“Sjajno. Jacob je zaboravio uzeti letak. U subotu imamo turnir, počinje
u četiri”, rekao je.
66
“Zvuči zabavno. Mogu li što donijeti?”

“Uvijek znam da mogu računati na tebe”, odvratio je kroz smijeh. “Bi li
bilo previše zamoliti da doneseš glavno jelo za poslije? Neki će donijeti piće i
voće, ali nitko se nije obvezao na glavno jelo. Možeš napraviti sendviče ako
želiš, ali znam da se voliš raspojasati”, rekao je zavodljivo se smiješeći.
Bila je poznata po ukusnim prilozima na raznim događajima, stoga se
vjerojatno zato nitko nije dobrovoljno javio na dužnost.
“Znaš me”, odvratila je nasmijavši se. “Naravno da ću nešto smiješati.
Moram se pobrinuti da se momci dobro najedu. Ti dugi turniri silno iscrpljuju
devetogodišnjake.” Vidjela je da Chuck prikuplja hrabrost kako bi je ponovno
pozvao na spoj, ali nakon onog poslijepodneva s Derekom nije imala želje za
takav spoj. Osjećala se zarobljenom, stoga se pokušavala domisliti bilo čega
što bi rekla kako bi izbjegla njegovo pitanje. Nije bila sigurna želi li posve
odbiti Chucka. Prošlo je deset godina otkad se zbližila s nekime i bilo je
vrijeme da nastavi sa životom, ali s obzirom na Derekovu blizinu, misli su joj
bile u potpunom rasulu.
“Jesi li gledala onaj novi akcijski film s Bruceom Willisom?” upitao je
naizgled tek pristojno čavrljajući.
“Nije li malo prestar za akcijske filmove?”
“Šališ se? Tip je u najboljoj formi u životu”, odvratio je Chuck kroz
smijeh. “Ako ne računaš kosu.”
“Moram priznati, još mi se jako sviđa”, priznala je. “A kosa je katkad
precijenjena.”
“Šokiran sam, gđice Freeman”, rekao je.
“Znam, znam. Ali pomalo sam zaljubljena u njega još od prvog filma
Umri muški. Ali kasno je, Chuck, stoga moram odvesti Jacoba kući kako bi
počeo pisati zadaću. Nadam se da ćeš se večeras ugodno provesti.” Hitro se
okrenula kako ne bi imao izgovor da produlji razgovor.
Dok su Jasmine i Jacob koračali prema njezinu automobilu, začula je
Chuckov pozdrav, ali samo je podigla ruku i mahnula ne okrenuvši se. Morat
će donijeti odluku u vezi s njime, ali ne još.
“Zvuči kao da te čeka naporan vikend”, rekla je sinu dok su se vozili
kući.
67
“Znam. Jedva čekam zabavu. Trevor je rekao da će imati tortu sa

sladoledom”, rekao je Jacob doslovce cupkajući na sjedalu.
“Samo zapamti da se idući dan hrvaš, stoga će ti pozliti pa ćeš povratiti
po timskim kolegama ako pojedeš previše nezdrave hrane.”
“To bi bilo baš fora!” uskliknuo je.
Jasmine je odmahnula glavom - dječaci su katkad bili posve nerazumni.
Razgovor s njima nalikovao je govoru na nekom posve drugačijem jeziku.
“Dobro, Jacobe. Zapamti da sam te upozorila kad ti u subotu
poslijepodne bude zlo”, odvratila je s majčinskim, znalačkim osmijehom.
Dječak je zakolutao očima - ne opet! pomislila je - ali nije ništa rekao.
Kada su stigli kući, oboma im je pripravila lijepu večeru, a zatim su se
dodavali loptom u dvorištu. Obožavala je trenutke kada bi vrijeme u Seattleu
pristalo na suradnju, pa se mogla družiti sa sinom na svježem zraku.
Mora uštedjeti malo novca pa odvesti Jacoba na zimski odmor kako bi
se sklonio od tmurnog neba. Nedostatak sunca nije pogodovao ničijem
raspoloženju, i to nije bilo pošteno ni prema Jacobu ni prema njoj.
Dobacivali su se dok se nije smračilo; nadala se da se dovoljno izmorila
kako bi prespavala cijelu noć. Grozila se odlaska u ured sljedeći dan, ali učinit
će to visoko dignute glave ako u njoj ima imalo soli.
No vježba nije dostajala. Te noći, dok je ležala u krevetu, tijelo joj se
odbilo isključiti. Svaki put kada bi zatvorila oči, sve o čemu je mogla
razmišljati bili su Derekovi nadareni prsti koji joj miluju tijelo i njegov tvrdi
ud dok je savršeno ispunjava.
Njegovo ju je ponašanje trebalo zgroziti i preneraziti, no zauzvrat je
osjećala vrelu potrebu i željela još. Što je potrebno da preboli muškarca koji
joj je bio slomio srce? Nije li jedno užasno odbijanje dovoljno da se drži
podalje od njega?
Očigledno nije, zato što mu je nakon samo nekoliko dana u njegovu
društvu dopuštala da ponovno uđe u njezino srce - i pruži mu priliku da je
izigra i drugi put, na vlastitu sramotu.
68
ČETRNAESTO POGLAVLJE
Jasmine je još jedanput prošla ona vražja vrata i polako se zaputila prema
dizalu. Razmislila je o tome da se uspne stubištem samo kako bi odgodila
neizbježno, ali nije vjerovala da će moći disati pošto stigne na dvadeset peti
kat.
Barem je petak. Izdržat će još jedan dan. Protekla dva bila su ispunjena
nevjerojatnom seksualnom napetošću - barem s njezine strane. Sumnjala je da
Derek razmišlja o vremenu koje su proveli na njegovu stolu otkako je iznova
navukao hlače. Jedva ju je i pogledao. Ali to je dobra stvar, zar ne?
Držala si je prodike cijelim putem do vrha zgrade. Izdržat će još jedan
dan. Preostalo im je još samo nekoliko dosjea. Zatim će se vjerojatno vratiti u
središnji ured, pa će se moći opustiti. Posao će se vratiti u normalu, a život će
joj se nastaviti kao i prije njegova iznenadnog povratka.
Poskočila je kada se oglasilo zvono u dizalu. Vrata su se otvorila te je
izišla osjećajući kao da se kreće prema giljotini. Nije se ni potrudila ući u svoj
ured. Znala je da će je, čim sjedne, Derek nazvati i zahtijevati da se nacrta u
njegovu uredu.
Remen torbice skliznuo joj je s ramena, ali s obzirom na to da su joj
ruke bile zauzete nošenjem plastičnih čaša kave koje je kupila, nije mogla
poduzeti ništa u vezi s time. Ušla je u Derekov ured i uzdahnula. Naravno da
je već stigao. Tip nikada ne bi prespavao niti se pojavio kasnije od sedam
ujutro.
Obično bi jutrom prva pristizala, ali bilo ga je nemoguće preduhitriti, a
ranije nije mogla dolaziti jer je morala ostaviti sina u školi. Spustila je
dodatnu čašu s kavom pred njega pa zauzela svoje mjesto za stolom zagledavši
se u smanjeni snop zaposleničkih dosjea.
“Hvala”, promrsio je Derek pa primio šalicu i ne podigavši pogled.
Donijela mu je kavu jer joj je prethodnog dana, kada je ušla s velikim
macchiatom s okusom karamele, dobacio novčanicu od pedeset dolara i rekao
da sljedeće jutro donese jedan i njemu s obzirom na to da svakako svraća po
kavu.
69
Nije se potrudio upitati hoće li joj to biti nezgodno - nije se potrudio

upitati i točka. Jednostavno je pretpostavio da će to učiniti za njega. Ta bitka
nije bila vrijedna vođenja, stoga mu je jednostavno donijela kavu. Ionako joj
je bilo usput. Uostalom, platio je i njezinu, a ti jutarnji podizači energije nisu
bili jeftini.
Živjela bi isključivo na kavi kada bi mogla. U prošlosti je to učinila
jedanput ili dvaput, ali se na kraju tresla kao prut. Ali, hej, uspjela je
besprijekorno očistiti kuću.
“Danas imamo još nekoliko razgovora s preostalim dosadašnjim
zaposlenicima”, rekao je Derek. “Želim da pregledaš prijave koje su pristigle
ovaj tjedan i probereš ih. Pronađi najbolje kandidate i zakaži razgovore za
sljedeći tjedan. Moramo što prije popuniti ta radna mjesta.” Konačno je
podigao pogled.
Nažalost za nju, pošto je podigao pogled, zatekao ju je kako zuri u
neprikladne dijelove njegova tijela. Podigao je obrve, a Jasmine nije uspjela
zatomiti snažno crvenilo koje joj je obojilo obraze. Okrenula se od njega
moleći se da to jednostavno ignorira kao da se nije ni dogodilo.
Morala je otići iz njegova ureda zato što je, svakog puta kad bi
pogledala stol, zamišljala samu sebe kako sjedi ondje s njime između svojih
bedara. Kimnula je glavom i hinila udubljenost u dosjee pred sobom.
Derek je osjetio kako se napinje čim je Jasmine kročila u prostoriju. Ma
koliko suptilan parfem imala, bio je uvjeren da bi ga namirisao u sobi punoj
pretjerano namirisanih uglednika. Počeo je žudjeti za njezinim mirisom i
želio je priljubiti glavu o njezino rame čisto kako bi ga upio. Kvragu, želio se
priljubiti i uz druge dijelove njezina tijela.
Kada je podigao pogled i uočio njezin upravo na onom dijelu tijela koji
je želio priljubiti o nju, bile su potrebne one brojne godine brutalne
samokontrole da je ne zgrabi i ponovi isto što i ranije tog tjedna. Zatekao je
samog sebe kako se doslovce prima o rub stola da bi se spriječio da skoči na
nju poput napaljenog tinejdžera.
Umjesto toga uspio je ostati profesionalan. Pozvali su preostala četiri
zaposlenika i zadržali samo jednoga. Zadnji razgovor nije dobro tekao.
70
“Hvala ti na višegodišnjem radu u bivšoj tvrtki Freeman Industries,

Andy, ali Titan Medical ima drukčiju viziju budućnosti i mislim da si
međusobno ne bismo odgovarali”, rekao je Derek.
“Bijedni gade! Upao si ovamo zahvaljujući korporativnom preuzimanju
i zamijenio većinu ljudi a da pritom nisi ni trepnuo. Dobit ćeš ti što te ide!”
vikao je muškarac.
Andy je bio toliko bijesan da mu je iz kutova usana prštala pljuvačka.
Ustao je kao da će prići Dereku i odalamiti ga, ali ovaj se nije ni najmanje
prestrašio. Uspravio se do pune visine i suzio oči zureći u muškarca koji mu je
prijetio.
“Vidim da si se slizala s neprijateljem, Jasmine”, proderao se Andy.
“Otac bi se silno razočarao u tebe, ali to nije nikakva novost. Oduvijek je bio
razočaran. Dopustio ti je da zadržiš posao samo zato što bi ga bilo previše
sram da radiš dolje na linijama i kaljaš mu ugled. Nikada ništa nisi učinila
kako treba. Bezbroj se puta žalio na tebe i na kopile od tvojeg sina.”
Čim se Andy okomio na Jasmine, Derek je izgubio nadzor nad sobom.
Nokautirat će ga, a posljedice tko šljivi. Upravo se kretao prema njemu kadli
je tip izgovorio zadnju rečenicu. Derek se naglo okrenuo prema Jasmine.
Imala je sina? Kako to da nije doznao? U njezinu dosjeu nije pisalo ništa
o tome, ali smatrao je da ju je pomnije istražio. Očigledno nije. Koliko je sin
star? Je li još s njegovim ocem? Imao je osjećaj kao da ga je netko šutnuo u
trbuh.
Njegov se bijes iznova razbuktao kada je ugledao njezino lice. Bila je
blijeda poput smrti i izgledala kao da će se onesvijestiti.
“Moj otac nikada to ne bi rekao”, šapnula je.
“Rekao je to i još štošta. Jedva te podnosi. Tako si nevjerojatno naivna”,
muškarac je ispljunuo riječi i zakoračio prema njoj.
Derek se probudio iz svojeg transa i zgrabio Andyja za košulju. Podigao
ga je s poda i gurnuo ga prema vratima, gdje se ovaj spotaknuo i pao na tlo.
“Van iz moje zgrade, i to odmah. Ako ikada više kročiš ovamo, ili se samo i
približiš Jasmine, tužit ću te.” Bijes je preobrazio Derekovo lice u zastrašujuću
masku; čak je i njegov trenutačni protivnik bio dovoljno pametan da ga
dodatno ne izaziva.
71
Jasmine je naizmjence pogledala bivšeg zaposlenika pa njega. Derek je

uvidio šok i strah ispisan posvuda po njezinu licu.
“Osiguranje”, proderao se Derek, na što je poskočila. Za manje od dvije
sekunde dvojica su muškaraca ušla, pogledala Andyja i podigla ga na noge pa
ga odvukla iz ureda.
Čim se udaljio od Dereka, Andy je naizgled povratio djelić hrabrosti.
“Nismo završili”, urlao je dok su ga odvlačili.
Derek je prišao Jasmine i privukao je u naručje. Načas se opirala, a
potom zarila glavu u njegovo rame kada su joj jecaji stali potresati tijelo.
Ovila je ruke oko njega i nakratko plakala. Žene i suze obično bi u njemu
pobudile gađenje, ali iz nje isijavala tolika količina boli da nije mogao ništa
doli pokušati je utješiti.
Kreten je rekao neke vrlo ružne stvari, a Derek je bio uvjeren da ih je
njezin otac doista izgovorio. Počinjala je shvaćati koliko je taj čovjek doista
prijeziran. No Derek se morao suzdržati i ne dopustiti sebi da se odveć
raznježi zbog žene koju je i predobro poznavao. Možda djeluje drugačija u
odnosu na otprije deset godina, ali nekoć ga je odbacila i ne osvrnuvši se, a
zar se ljudi zbilja ikada toliko promijene?
Jasmine je, konačno se sabravši, naizgled shvatila da je grli. Podigavši
pogled prema njemu, crvenih očiju i obraza umrljanih suzama, udahnula je i
skupila hrabrost da progovori. Namjeravao je podignuti dlan i obrisati njezine
suze kadli se odmaknula.
“Oprosti”, štucnula je. Tada se odmaknula i zaputila u zahod iz kojeg
dugo nije izišla. Derek je imao vremena sjesti za svoje računalo. Morao ju je
istražiti kako bi saznao sve što može o njezinu životu. Želio je znati je li se
udavala, kada je njezin sin rođen te je li još u braku. Morao je saznati što se
događa. Ali zapravo sada ne može biti u braku, zar ne? Nipošto se ne bi
upustila s njime u seks da jest. Jasmine je bila djevica za njihova prvog puta -
toliko se jamačno nije promijenila u deset godina. Ipak, jednom ga je izigrala.
Znao je da će potrajati, ali pronaći će željene informacije.
Jasmine je konačno izišla iz zahoda izgledajući mnogo sabranije.
“Derek, danas smo završili s razgovorima, pa mogu odnijeti svoj laptop
kući i pregledati prijave. Odavno nisam imala slobodan dan i zbilja bih ga
72
voljela uzeti. Inače ne bih tražila, ali bila bih ti zahvalna kada bi me danas
ranije pustio.” Uspravila je ramena i glavu. Očekivala je pobunu.
“Slobodno. Samo mi pripremi imena za ponedjeljak ujutro”, odvratio je
jedva je i pogledavši.
Jasmine je uzela svoje stvari i odjurila kroz vrata. Svratila je u svoj ured
i pokupila sve što će trebati tijekom vikenda, a zatim se za petnaest minuta
nalazila u svojem automobilu.
Stigavši kući i smireno odloživši stvari, znala je da je vrijeme da obavi
poziv. Napamet otipkavši očev broj, pričekala je pištanje glasovne pošte.
“Tata, Jasmine je, i ovo je zadnji put da te zovem. Andy Lakenson danas je
dobio otkaz i rekao je da si govorio određene stvari o meni. Ako si ih rekao,
onda znaš o čemu govorim i nemoj se truditi ponovno me zvati, zato što više
nikada neću razgovarati s tobom. Ako ih nisi rekao, u tom slučaju želim da
me nazoveš i objasniš zašto je Andy rekao da jesi. Ako mi se večeras ne javiš,
smatrat ću to tvojim odgovorom.” Glas joj je bio posve lišen emocija dok se
obraćala stroju. Bila je gotovo tupa.
Muškarac kojeg je oduvijek smatrala junakom pretvarao se u čudovište
kakvim su ga drugi opisivali, a stvarnost nedavnih otkrića nipošto joj nije bila
ugodna. Slamalo ju je sve u vezi s preuzimanjem.
Kada je nakon dva sata zazvonio telefon, nevoljko je podigla slušalicu.
No uspravila je ramena i uzela je, tiho se javivši.
“Ovdje tvoj otac”, odsječno je rekao.
“Tata, što se događa? Nisi me nazvao. Samo si nestao, a sada čujem sve
te stvari koje nikako ne mogu biti istinite.” Jasmine je nastojala zvučati
normalno. Njezin je otac mrzio emocionalne izljeve.
“Čuo sam da si se sprijateljila s novim šefom”, obrecnuo se na nju
ignorirajući njezina pitanja.
“Nastojim izvući najbolje iz loše situacije”, odvratila je šokirana
njegovom hladnoćom.
“Pa oduvijek si se znala prilagoditi, zar ne?” upitao je. Nastavio je prije
negoli je uspjela bilo što odgovoriti.
“Ne možeš mi ostaviti poruku govoreći da te ne zovem. Nikada. Ako te
želim nazvati, bogme ću to i učiniti. Godinama sam te trpio, ali dosta mi je.
73
Zbog tebe sam sve izgubio. Onaj gad od tvojeg dečka osjećao je da mi mora
sve oduzeti, a sada si se opet slizala s njime. Vidim kome si odana.”
“Nisam se slizala s njime, tata. Samo trebam posao. Moram uzdržavati
sina”, rekla mu je.
“Oduvijek si bila puna izgovora. Nisi ništa drugačija nego dok si bila
dijete. Dosta je bilo tetošenja. Kad mi skineš tog tipa s vrata, tad me možeš
nazvati. U suprotnom me se kloni!” proderao se.
Veza se prekinula. Jasmine je zurila u slušalicu dok je iz nje pištalo. Što
li se upravo dogodilo?
Bila je isplakala sve suze, što je bila dobra stvar - morala se pribrati radi
sina. Otišla je u kupaonicu kako bi umila lice; pogledavši se u zrcalo, zaklela
se da je više nikada neće iskoristiti ni zlostavljati.
74
PETNAESTO POGLAVLJE
D erek je odgodio sve pozive i sjedio za svojim stolom udubljen u

istraživanje. Uskoro je doznao da se Jasmine nikada nije udala. Naizgled
nije bila ni u ozbiljnoj vezi. No trebalo mu je određeno vrijeme da pronađe
informacije o njezinu sinu zato što je pretpostavljao da je riječ o malenom
djetetu.
Pošto je shvatio koliko je dječaku godina, srce mu je naizgled stalo. U
glavi je odradio ključnu računicu. Iz kojeg god kuta gledao, datum djetetova
rođenja poklapao se s vremenom koje je proveo s njom. Znao je da je djevica
kada su prvi put spavali zajedno i nije mogao zamisliti da bi za nekoliko
tjedana uskočila u tuđi krevet.
Nije imao blage veze koliko je sati sjedio ondje nastojeći sve
odgonetnuti. Ako je on djetetov otac, zašto mu nije rekla? Zašto mu se nije
obratila radi alimentacije? Bio je vrlo bogat čovjek i mogla se pokušati
okoristiti time.
Cijeli je tjedan radio s njom, a nije ni spomenula svojeg sina. Činilo se
da je jedino objašnjenje činjenica da nije njegov otac. Ali nije shvaćao zašto
mu ne bi pokušala podvaliti klinca kao njegova. Znala je da bi se vremena
poklapala i možda je mislila da ne bi inzistirao na DNK analizi.
Morao je dobiti određene odgovore i nema šanse da čeka ponedjeljak.
Dovraga, smjesta će otići k njoj - gdje uopće živi? Potražio je njezinu adresu
pa se iznenadio doznavši u kojoj četvrti živi. Nije to bilo najsiromašnije
područje, ali svakako nije bilo onakvo na kakvo je naviknula. Kvragu, otac joj
je još živio u vili - pa sve dok je nije bio primoran staviti na prodaju.
Živjela je u skromnoj četvrti, a kuća joj je bila velika koliko i njegova
spavaća soba. Nije mu bilo jasno. Ništa nije imalo smisla. Sve njegove
predodžbe pale su u vodu, jedna po jedna. Trebao je odgovore.
Spremajući se izjuriti, pogledao je na sat i frustrirano shvatio da se bliži
ponoć. Proveo je cijeli dan i noć za računalom, posve nesvjestan protoka
vremena, a sada nije imao izbora nego pričekati jutro prije negoli bude mogao
razgovarati s njom. Bit će to duga, besana noć.
75
Ipak, došavši do automobila, nije si mogao pomoći a da se ne odveze u

smjeru njezine kuće. Morao se uvjeriti da je riječ o susjedstvu kakvo je
pokazala njegova pretraga. Trebalo mu je tridesetak minuta da stigne onamo,
i nije bilo posve onakvo kakvo je zamišljao.
Usporio je i promatrao brojeve na kućama dok nije uočio njezinu. Bila
je to lijepa kuća. Nitko nije mogao reći da živi u bijedi, u kakvoj je sam
odrastao, ali toliko se priviknuo na luksuzne stanove i katnice da je gotovo
zaboravio kako izgleda četvrt radničke klase.
Kuća je bila svijetloplave boje s bijelim obrubom. Bacio je pogled na
održavani travnjak - koji će ubrzo trebati pokositi - te silno cvijeće posađeno
oko njega. Vrt je okruživala niska bijela ogradica. Živi u predgrađu, pomislio
je gotovo se histerično nasmijavši.
Sve kuće u četvrti bile su preslika njezine, samo drukčije obojene i
garaža smještenih na suprotnim stranama. Čak i kada je bio mlađi, prezirao je
jednolike kuće u nizu, ali danas su bile silno popularne. Možda ih je mrzio
samo zato što si ih nije mogao priuštiti, a sada pak zato što je ona odabrala
živjeti ovdje.
Sanjao je o tome da živi u takvoj kući dok je odrastao. On i njegovi
bratići šetali bi susjedstvom i birali kuće u kakvima bi živjeli te kakvi bi točno
automobili stajali na prilazu. Snovi su mu se otad uvelike promijenili. Sada je
živio na zadnjem katu goleme zgrade bez imalo travnjaka, i s pregrštom
automobila skrivenih od pogleda koji nisu imali nikakve veze s onima za
kojima je žudio u mladosti.
Derek je sjedio u svojem automobilu i čeznutljivo razmišljao kako bi
bilo lijepo imati vrt. Kuća joj je bila premalena za njegov ukus, ali neprestano
se vraćao na vrt. Ako se doista pokaže da je dječak njegov, počet će tražiti
zemljište na kojem će izgraditi lijepu kuću. Kvragu, čak i ako se pokaže da
nije njegov, počet će ga tražiti. Vrijeme je da kupi zemlju, a možda čak i kojeg
konja i druge životinje koje će vrludati njome.
Borio se sam sa sobom zato što je svim snagama poželio zabubnjati na
njezina vrata i smjesta tražiti odgovore. Nije bio strpljiv čovjek ni u kojem
smislu i morao je doznati ima li sina. Ako je to istina, već je izgubio devet
godina dječakova života, i nije bio spreman izgubiti ni trenutak više.
Nekoliko se minuta prepirao sam sa sobom pa zaključio da nema koristi
od pravljenja scene usred noći. Kada se spremio upaliti automobil, netko mu
76
je pokucao na prozor. Obično nije bio strašljiv, ali srce mu je poskočilo kada
se okrenuo i ugledao jarko svjetlo svjetiljke.
Spustio je prozor da bi provjerio tko ga ometa usred noći. Gotovo se
nadao da je u pitanju provalnik kako bi na nekome mogao iskaliti svoju
frustraciju.
“Zašto stojiš ovdje, sinko?” upitao je strogi glas.
Derek je morao suspregnuti osmijeh koji mu je prijetio rastegnuti usne.
Samo bi mu se u takvom području policajac obratio sa sinko. Da se nalazio u
siromašnom dijelu grada policajac bi držao pištolj, a u bogatom bi mu ukazao
mnogo više poštovanja s obzirom na količinu novca koju je davao za porez.
“Ispričavam se, gospodine policajče. Izgubio sam se i na svojem iPadu
provjeravao kako se vratiti.” Laž mu je glatko sišla s usana.
“Pokaži mi vozačku dozvolu i prometnu. Možeš ugasiti motor dok sve
provjeravam”, sumnjičavo je odvratio policajac. Derek je morao priznati da
djeluje sumnjivo sjedeći pred kućom u obiteljskom susjedstvu, posebno u
svojem Mercedesu. Policajac je vjerojatno mislio da je ukraden s obzirom na
to da nije mogao jasno vidjeti odijelo krojeno po mjeri što ga je Derek još
imao na sebi.
A morao je priznati i da policajac nije previše griješio ako ga je smatrao
uhodom s obzirom na to da je upravo uhodio Jasmine.
“Izvolite”, rekao je Derek pružajući mu dokumente kroz prozor.
Policajac ga je ponovno pogledao pa se vratio do svojeg vozila. Derek je bio
zahvalan jer nije upalio rotirku. Molio se da Jasmine spava u svojoj kući i da
nikada ne sazna za to.
Premda se još ljutio na nju, nije mu trebao sukob usred noći, i to s
policajcem kao svjedokom i upaljenim svjetlima u susjedstvu.
Policajca nije bilo deset minuta, dovoljno da Derek postane nervozan,
kao da se vratio u srednju školu i upravo ukrao gradonačelnikov automobil.
Da, učinio je to, ali u pitanju je bila psina. Naravno, ulovili su ga, pa je morao
prenoćiti u ćeliji dok su Drew i Ryan sjedili kod kuće gledajući horor i jedući
čokoladu.
Više nije bio takav glupi klinac i morao se pribrati. Postao je ugledni
član zajednice, iznimno cijenjen i uglavnom obožavan kamo god bi pošao.
77
Sve to vraćanje u prošlost izbacilo ga je iz kolosijeka. Jasmine je ponovno

izvukla deblji kraj.
Sve će prestati, dovraga - i to smjesta.
“G. Titan, ispričavam se zbog ovoga. Da ste mi jednostavno rekli tko
ste...” Policajac mu se obratio vrativši se do prozora, blago uznemiren. “Mogu
li vas kamo uputiti?”
Tako su obično postupali s Derekom i na to je bio naviknuo. Policajcu
nije trebalo dugo da shvati o kome je riječ.
“Ne, gospodine. Sada sve znam”, odvratio je Derek, samo želeći poći
svojim putem. Dan se iz lošeg brzo pretvorio u vrlo loš.
“Pa ugodnu noć vam želim.” Policajac se okrenuo i vratio svojem
vozilu, a zatim se uključio na cestu i nestao.
Derek je uzdahnuo pa upalio automobil i odvezao se, uskoro stigavši do
glavne ceste. Sasvim se razbudio i nije se veselio povratku u prazan stan.
Konačno stigavši kući, posegnuo je u stražnji dio ladice svojeg stola pa
izvukao fotografiju koju je ondje čuvao prinijevši je pod svjetlo kako bi je
promotrio.
Prikazivala je njega i Jasmine, snimljena onog ljeta kada se zaljubio u
nju. Mnogo je puta pokušao baciti fotografiju, ali nikada se nije uspio dokraja
nagovoriti da to učini. Sjaj u njezinim očima doslovce je prštao iz fotografije
dok ga je grlila oko struka.
Drew ih je fotografirao i nemilosrdno zadirkivao Dereka zbog
budalastog cereka.
Derek je bio silno zaljubljen u nju i spreman otići na kraj svijeta pa se
vratiti kada bi mu naredila.
Nasilu se otrgnuvši od trošne fotografije, ustao je i zaputio se u spavaću
sobu. Noć mu neće brzo proći, a što prije ode spavati, to će prije dobiti željene
odgovore.
78
ŠESNAESTO POGLAVLJE
Jasmine je probudio zvuk bubnjanja na vratima. Nipošto nije bila jutarnji tip,
a ustrajno kucanje to je jutro učinilo jednim među gorima.
Izišla je iz kreveta i nespretno sišla stubištem ne potrudivši se navući
ogrtač kako bi sakrila staru majicu kratkih rukava i oskudne bokserice na
sebi. Ako je kreten na vratima dovoljno nepristojan da je probudi u rano
subotnje jutro, tko god da jest, otrpjet će njezinu pidžamu.
Znala je da joj kosa izgleda strašno i da su joj oči poluzatvorene. Možda
će preplašiti i otjerati nepoželjnog posjetitelja tako da mu nikada više neće
pasti na um doći toliko rano. Naglo je otvorila vrata. “Što, zaboga, želite u ovo
doba?” prasnula je i ne podigavši pogled.
Dahnula je ugledavši Dereka na svojem trijemu. Nije izgledao sretno. E
pa, nije bio jedini.
“Dočekuješ li tako sve goste?” upitao je uz podrugljiv osmijeh.
“Kao prvo, nisi gost”, ispalila je u odgovor. “A kao drugo, većina je ljudi
previše pametna da bi mi za vikend u cik zore banula na vrata.” Što, zaboga,
uopće traži ovdje?
No njezin pospani mozak izgubio je nit. Namirisala je kavu, a oči su joj
se raširile postoje udahnula tu predivnu aromu. Držao je dvije velike čaše te
se hrvala sama sa sobom - bi li mu trebala zalupiti vrata u lice ili prvo uzeti
čašu? Razbudila se i užasno joj je trebala kava.
Osmijeh je zaprijetio preuzeti Derekovo lice kada je na Jasmineinu
ugledao čistu požudu izazvanu kavom. Morao se potruditi da ga zatomi. U
zadnji je trenutak odlučio svratiti i kupiti kavu jer je čak i nakon
jednotjednog rada s njom shvatio da nije sretna dok ne iskapi barem koju
šalicu. Naučio je da mora pričekati na razgovor s njom dok ne bude očito da
je kofein proradio i ostvario svoj čarobni učinak.
Ponudio joj je kavu kao zalog mira, načas zaboravljajući da je došao
zahtijevati odgovore. Zgrabila ju je i otpila velik gutljaj, zadovoljno
uzdahnuvši pošto joj je kava kliznula grlom.
79
Osjetio je njezin uzdah sve do nožnih prstiju. Do vraga, bila je sposobna

preobraziti se iz gotovo zastrašujuće u doslovce erotičnu u djeliću sekunde.
Želio je vidjeti taj izraz na njezinu licu dok bi prodirao duboko u njezino
tijelo. Svakako je probudila taj dio njegove anatomije.
“Ovaj, hvala na kavi. A sad idi i vrati se u pristojno vrijeme”, rekla je pa
mu počela zatvarati vrata pred nosom. Toliko se šokirao što ga je tako odbila
da joj je gotovo dopustio da zalupi vratima. U zadnjem ih je trenutku
zaustavio stopalom.
“Moram razgovarati s tobom”, gotovo je zarežao.
“Što god bilo, može pričekati ponedjeljak ujutro. Ponijela sam posao
kući i dotad ću ti sve pripremiti”, rekla je. “Isuse, Derek.”
Znači, smatrala je da je došao zbog posla. Pa, rekao je samome sebi,
zašto bi inače mislila da je došao?
“Ući ću, Jasmine. Razgovarat ćemo”, rekao je svojim najautoritativnijim
glasom. Tim je tonom više puta naveo osobu da se povuče i zadrhti.
Samo je slegnula ramenima. “Kako god, Derek. Požuri da mogu opet
prileći. Koliko je uopće sati?” upitala je. Zatim se okrenula prema satu i
zgroženo uzdahnula ponovno se okrećući prema njemu. “Kvragu, šest i
trideset je”, proderala se kao da ne može vjerovati da bi se usudio doći toliko
rano. “I to na moj slobodni dan!”
Bio je to prvi vikend nakon bogzna koliko vremena da je Jacob kod
prijatelja, pa je mogla spavati barem još nekoliko sati. Sada je toliko
pobješnjela na Dereka da nije bilo šanse da ponovno zaspi.
Odmjereno je koračala prema njemu s izrazom na licu toliko prepunim
bijesa da je ustuknuo. No kada je shvatio što je učinio, zastao je kao ukopan.
Nije namjeravao popustiti, posebno ne sada.
Približila mu se na nekoliko centimetara od lica i prstom ga snažno
ubola u prsa. “Bolje ti je da je ovo pitanje života ili smrti”, zarežala je.
Toliko ga je nevjerojatno uzbudila da je zaboravio zašto je došao i zašto
moraju razgovarati. Nakon protekle noći nije mogao vjerovati da mu je um u
stanju lutati. Koji mu je vrag? Što je ta žena činila njegovu obično hladnom i
sabranom stavu?
80
Uzeo je njezinu čašu, zbog čega je ponovno bijesno uzdahnula, a potom

obje odložio na obližnji stol. Nekoliko napetih trenutaka zurili su jedno u
drugo, ona bijesno, a on zbunjeno. Potom je izgubio bitku s voljom te je
privukao u naručje i poljubio je svom silinom i željom koje je cijeli tjedan
obuzdavao.
Otprilike dvije sekunde udarala ga je po prsima, a zatim joj je tijelo
omlohavilo u znak predaje. Namjeravao ju je tek poljubiti, pokazati joj da on
vodi glavnu riječ, ali čim je usnama dotaknuo njezine, naizgled nije mogao
prestati. Dlanovima je kliznuo njezinim leđima do raskošne stražnjice i
podigao je na svoje posve uzbuđeno tijelo.
Dahnula je kada joj se tijelo spojilo s njegovim te je osjetila kako mu se
erekcija pritišće o njezino središte. Ovila je ruke oko njegova vrata i čvrsto ga
zadržala dok ju je naizgled cijelu proždirao. Nastavio ju je držati rukom,
posve je podižući s poda, a zatim je okrenuo pritišćući joj leđa o zid. Upirao se
kukovima o nju nastojeći se osloboditi silnog pritiska ispod svojeg pojasa.
Želio ju je, i kada bi se pribrala i rekla mu da stane, mogao bi umrijeti
na licu mjesta. Isprepletao je jezik s njezinim, dlanovima joj milujući
prekrasnu stražnjicu. Imala je nevjerojatne obline na pravim mjestima.
Stražnjica joj je savršeno pristajala njegovim krupnim dlanovima te ga tjerala
da je snažnije stišće. Nesvjesno je zastenjala, ispunivši Dereka novom razinom
želje. Ustvari, očaja.
“Gdje ti je soba?” upitao je pa je iznova stao mahnito ljubiti. Nemoćna
progovoriti, podigla je ruku i pokazala u smjeru hodnika. Shvatio je to kao
potvrdu, pa se zaputio onamo, ruku i dalje ovijenih oko njezina struka.
Stigao je do otvorenih vrata pa snažnije osjetio njezin miris kada je
dolelujao do njega izazivajući ga. Znao je da je riječ o njezinoj spavaćoj sobi.
Ušao je i polegao je na krevet. Svukavši odjeću i legavši na nju, ponovno je
prislonio usne o njezine prije negoli je ijedno od njih shvatilo da griješe.
Prekinuo je kontakt tek toliko da joj prevuče majicu preko glave i svuče
bokserice. Odbacio ih je u stranu ne mareći za to gdje će završiti. Konačno se
posve opružio uz nju, kožom o kožu, a tijelo mu je toliko plamtjelo da ju je
jamačno žarilo. Nije ju mogao prestati dodirivati; dlanovi su mu lutali od
njezinih prekrasnih grudi do bedara, a zatim se vraćali gore.
Naposljetku ju je prestao ljubiti tek kako bi usnama kliznuo njezinim
glatkim vratom. Liznuo je mjesto na kojem joj je osjetio otkucaje srca,
81
osjećajući kako mu vlastito poskakuje kada je shvatio koliko njezino snažno

tuče. Bila je strastvena u njihovoj mladosti, ali kao odrasla bila je neobuzdana.
Iznova se upoznao sa svim njezinim oblinama uživajući u načinu na koji joj je
tijelo sazrelo.
U uredu nije mogao leći na nju, i nije vidio njezine slasne obline, stoga
se potpuno okorištavao mogućnošću da joj iznova upozna tijelo.
Spustio je usne na brežuljke njezinih dojki i posisao ukrućenu
bradavicu. Kada ju je nastavio milovati, izvila je leđa posežući kako bi mu
privila glavu uz svoje tijelo. Gricnuo je nabubrili vršak te ga liznuo. Ponovno
je nehotice zastenjala.
Prebacio se na drugu stranu, jednako se posvećujući drugoj dojci, pa se
nastavio spuštati njezinim tijelom. Želio je istražiti svaki milimetar koji je
propustio proteklih deset godina.
Stigao joj je do trbuha i jezikom prešao svilenkastom kožom. Spustivši
se niže, blizu njezina središta, otkrio je nekoliko sitnih ožiljaka koji su samo
pridonosili njezinoj privlačnosti. Načas se zapitao potječu li od trudnoće, ali s
obzirom na svu strast, nije se mogao dovoljno dugo usredotočiti da je upita.
Bila je najljepša žena s kojom je ikada vodio ljubav. Bio je opasno uzbuđen i
nesposoban razmišljati o bilo čemu osim o tome da prodre duboko u nju.
Konačno je stigao do njezine slatke ženske srži i liznuo otečeno
ružičasto tkivo. Njezin okus naveo mu je erekciju da stane bolno pulsirati.
Ljubio ju je na najintimniji način na koji muškarac može ljubiti ženu
sve dok se nije stala vrpoljiti pod njime i stenjati njegovo ime moleći još.
Gurnuo je prste u nju - bila je i više nego spremna, i više nije mogao čekati.
Hitro se uspeo na nju i ponovno spojio usne s njezinima.
Pohlepno je uzimala sve što joj je davao, dlanovima gladeći njegove
napete mišiće dok se upirala da mu se što više približi. “Molim te, Derek”,
uzviknula je. “Molim te. Odmah!”
Raširio joj je noge i protrljao svoj nabrekli ud o njezine nabore. Zbog
vrućine koja je isijavala iz nje zavrtjelo mu se u glavi. Bila je toliko vlažna i
vruća da se više nije mogao igrati. Zgrabio je njezine kukove i ušao jednim
hitrim pokretom. Uzviknula je kada ju je ispunio cijelom dužinom.
Nakratko je zastao. Neće je moći zadovoljiti ako se ne obuzda.
Odgovorila mu je podizanjem kukova u znak potrebe, na što više nije mogao
82
izdržati. Počeo je žestoko nabijati, unutra pa van, cijelo joj vrijeme

pridržavajući kukove.
Jezici su im oponašali vođenje ljubavi, ispreplećući se i gurajući jedno
drugome u usta, dok su oboje strastveno stenjali. Stao je brže i snažnije
nasrtati u nju uživajući u izvanrednom zadovoljstvu koje mu je strujalo
tijelom. Osjetio je kako se napinje dok se približavala vrhuncu.
Glasno je uzdahnula, zabacila glavu o krevet i uzviknula kada joj se
tijelo stalo grčiti oko njega. Čvrsto ga je primila, duboko u sebi, te je gotovo
izgubio svijest kada mu je sjeme eksplodiralo duboko u njoj. Imao je osjećaj
kao da ga je ošinula munja.
Njezino grčenje oboje ih je zadržalo čvrsto na mjestu, a on se dokraja
ispraznio. Bio je to najsnažniji orgazam koji je doživio, pa je lišen snage
klonuo na njezino tijelo ljepljivo od znoja. Oboje su snažno dahtali nastojeći
doći do zraka.
Jamačno ju je gnječio, stoga se zadnjim atomom snage okrenuo i snažno
je priljubio uza se dok su ležali na boku. I dalje su bili spojeni - nije želio
napustiti njezinu vrelu utrobu. Promeškoljila se - je li mu se pokušavala
dodatno približiti, kao da ni ona njega ne može pustiti? Da. Očigledno.
Nekoliko su minuta nastavili ležati dok im je disanje usporavalo, a
zasljepljujuća silina njihova vođenja ljubavi splašnjavala. Prepoznao je
trenutak u kojem je shvatila što je učinila - tijelo joj se ukočilo te ga je stala
odgurivati.
Nevoljko ju je pustio. Pošto je prekinula njihovu sponu, osjetio je
nekakvu prazninu, ali nije shvaćao zašto. S drugim ženama uvijek bi se prvi
izvukao iz kreveta i otišao prije nego bi uspjele poželjeti nešto intimno i
zamorno kao što je maženje. To je nešto što se čini prije seksa.
Izgleda li ovako pravo vođenje ljubavi?
Jasmine je razrogačenih očiju zurila u njega. Zgrabila je plahtu i pokrila
se, što je produbilo njegovo razočaranje. Uživao je u pogledu na njezino tijelo
i želio ga je nastaviti istraživati. Nije se uspio ni približno dovoljno nagledati
njezinih novih oblina.
“Ja... n... ne znam zašto se to neprestano događa”, promucala je
porumenjevši u obrazima.
83
“Zato što je kemija između nas neporeciva”, odvratio je sa svojim

prepoznatljivim osmijehom koji je zračio pretjeranim samopouzdanjem.
Trenutačno se osjećao prilično dobro. Nije namjeravao otpočeti dan tako da je
nemilosrdno uzme, ali na um su mu padale i mnogo gore stvari kojima se
mogao baviti.
“Ne spavam sa strancima”, ispalila je.
“Nismo stranci, Jasmine, stoga mi nemoj prodavati ta sranja. Bila si
djevica kad sam te prvi put uzeo, i osjeti se da nisi imala previše ljubavnika”,
rekao je. Ležao je gol kao od majke rođen, pa su joj oči kliznule nadolje prema
njegovoj polovičnoj erekciji. Hitro je vratila pogled na njegovo lice, a zatim
suzila oči kada joj se široko osmjehnuo.
Ispružila je ruku i još ga jedanput snažno pljusnula prije negoli je uspio
reagirati. Prestao se smiješiti i bacio se na nju tako da nije imala vremena
pobjeći. Plahta je skliznula te ju je zadržao. Tijelo mu se ponovno sasvim
probudilo.
“To je već drugi put da sam ti dopustio da me udariš. Neće se ponoviti”,
zarežao je pa je poljubio. Jasmine je snažno stisnula usne i prijekorno se
zagledala u njega. Nasmiješio se, a zatim joj polizao otečenu donju usnu.
Usisao ju je u usta i stao je nježno grickati. Dahnula je kada joj je vatra iznova
planula u utrobi.
Kako li je jednim jedinim dodirom uspio rastočiti sve njezine razumne
misli? Pošto je ponovno kliznuo jezikom povrh njezina i zadržao joj ruke
visoko nad glavom, polako mu se prepustila, a kada je iznova gurnuo jezik u
njezina usta, promeškoljila se. Kako da to spriječi?
Utroba joj se stegnula. Jednom rukom i dalje pridržavajući obje njezine,
sklonio je plahtu s nje i dlanom pratio sve konture njezina tijela. Ubrzo je
očajnički žudjela za time da opet vode ljubav.
“Reci da me želiš”, zarežao je pritišćući svoju impresivnu muškost o
njezinu srž. Tijelo joj je plamtjelo i željela ga je duboko u sebi, ali nije željela
izgovoriti te riječi predaje. Odmahnula je glavom.
Nastavio ju je milovati jezikom, a potom gurnuo prste duboko u njezino
vlažno i vruće tkivo. “Reci”, šapnuo joj je na uho odaslavši drhtaj njezinom
kralježnicom.
84
Nije mu se više mogla opirati. Željela ga je više nego što je željela disati.
“Želim te. Molim te”, naposljetku je stala preklinjati. Povukao je prste i
polako ušao u nju ne žureći se da je ispuni. Prije samo nekoliko trenutaka
pokreti su im bili bjesomučni i divlji, ali sada je bio prepun nježnosti i ljubavi.
Tijelo joj je treperilo od potrebe dok je svojom impresivnom dužinom
ulazio i povlačio se iz njezine vrele utrobe i pritom joj ljubio usne, vrat i
grudi. Željela je, trebala još. Nalazila se na samom rubu litice i samo ju je on
mogao pogurnuti preko ruba.
Čvrsto je primila njegove kukove i uprla se o njega, stenjući kada ju je
posve prekrio tijelom. “Molim te, Derek, brže. Trebam...” dahnula je.
Oči su joj se raširile dok je izgovarala riječi. Ubrzao je tempo tako da su
ponovno uzvikivali od užitka.
Pošto su zadovoljili strast, obrnuo je njihov položaj i čvrsto je zagrlio ne
želeći je pustiti.
Naizgled je shvatila da je izgubila bitku i sklupčala se uz njega. Bio je
toliko iscrpljen da nije mogao otvoriti oči. Pokrio ih je i zadrijemao osjećajući
se bolje nego ikada u životu. Uskoro će se pobrinuti za stvarni svijet, tako je
glasila njegova zadnja misao prije negoli je utonuo u duboki drijemež.
85
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
M ama, stigao sam!” Jacobova ushićena galama probudila je Jasmine iz

sna. Čula je kako trči stubištem, a zatim ga ugledala kada je provirio
kroz njezina vrata. “Da, ovdje je, gđo Winters. Hvala na vožnji!”
Nakon što je to rekao, začula je zatvaranje ulaznih vrata.
“Bok, Jacobe”, pospano je rekla. Potom je pogledala na sat. Zapanjila se
uvidjevši da je prošlo jedanaest. Osjetivši meškoljenje pokraj sebe, Jasmine se
smjesta razbudila i silno smela. Nakratko je pomislila da je cijelo jutro bilo
samo san.
Sin joj je razrogačio oči zureći u Dereka. “Tko si ti?” upitao je.
Jasmine je zacijelo izgledala posve užasnuto. Sin je nikada nije vidio u
krevetu s muškarcem; zapravo nikada nije bila ni s kime osim s Derekom.
Pogledala je svojeg ljubavnika te ga, postajući sve uznemirenija, zatekla kako
usredotočeno zuri u njezina sina.
Poželjela je iskočiti iz kreveta i sakriti Jacoba od Derekova
procjenjivačkog pogleda, ali bilo je prekasno. Nije imala blage veze kako se
izvući iz te situacije. Nije mogla vjerovati da je vodila ljubav s njime u kući
koju je dijelila sa sinom - i to ne jedanput, već dva puta. A zatim je zapravo
zaspala u njegovu naručju premda joj se sin trebao vratiti kući. Ponijela se
vrlo glupo a da i ne govori, krajnje neodgovorno. Oduvijek je osjećala
isključivo prijezir spram ljudi koji su dopuštali djeci da ih zateknu u krevetu s
ljubavnicima. Um joj je bjesomučno tragao za načinima na koje bi to objasnila
svom devetogodišnjem sinu.
Derek je nastavio zuriti u dječaka, a prvotni razlog njegova posjeta
odalamio ga je u glavu silinom dvotonske kugle za rušenje. Imao je osjećaj
kao da gleda svoju fotografiju iz djetinjstva i nije ni najmanje sumnjao da je
dječak njegov. Kako je mogao zaboraviti - samo i načas - zašto je pokucao na
Jasmineina vrata u cik zore?
Proturječni osjećaji hrvali su se u njemu. Ponajprije je osjećao radost jer
ima sina, a zatim i bijes jer ga je Jasmine zatajila pred njime. I zbunjenost je
strujala njime - upravo je doživio najljepše vođenje ljubavi u životu, a opet je
86
želio zadaviti majku svojeg djeteta i ženu u čijem se tijelu izgubio prije negoli
je zaspao s njome u naručju.
Derek nije znao koji osjećaj najprije prigrliti. No sin ga je upitao tko je,
a Jasmine je sva preneražena sjedila pokraj njega.
“Ja sam tvoj tata”, rekao je. Čuo je kada je Jasmine udahnula, ali nije se
ni potrudio pogledati je. Odviše se bojao da bi se mogao predati porivu da je
uguši.
“Stvarno?” sumnjičavo ga je upitao Jacob, a oči mu je zastrla sjena kao
da nije siguran bi li vjerovao tom muškarcu ili ne.
Dječakovo je lice bilo tolika preslika njegova da je Derek poželio
uskliknuti od sreće. Upoznao je svojeg sina. Poželio je iskočiti iz kreveta i
zagrliti ga, ali još je bio potpuno gol ispod pokrivača. Znao je da je Jasmine i
dalje u krevetu isključivo iz istog razloga.
“Stvarno jesam”, odvratio je Derek primoran obuzdati osjećaje dok mu
se grlo stezalo.
Jacob je poprimio čeznutljiv pogled, kao da želi vjerovati tom strancu
koji leži pokraj njegove majke, ali i ne želi biti razočaran. Derekovo je srce
zabubnjalo. Što će se sljedeće dogoditi? Ako prestraši to dijete, njihov odnos
neće dobro početi.
“Ako si ti moj tata, što si onda govorio mami svake noći prije nego što si
morao otići?” upitao je Jacob, a Derek je shvatio da ga iskušava. Derek
godinama nije pomislio na te riječi, no ipak ih nije zaboravio.
Duboko je uzdahnuo pa izgovorio riječi koje je posljednji put rekao onu
noć prije negoli se trebao sastati i otputovati s Jasmine. “Laku noć, princezo
moja. U zoru ću te spasiti iz kule.” U grlu ga je stalo lagano grepsti.
Ponovno je začuo Jasminein uzdah i osjetio kako joj tijelo blago
podrhtava. Pogledao je prema njoj i ugledao suze koje su joj kliznule niz
obraze. Zašto plače? Je li se uplašila da je njezina tajna otkrivena? Bi li mu
ikada rekla da nije došao? Na tolika je pitanja trebalo odgovoriti.
Prije negoli je uspio sročiti ijedno od njih, ostao je bez zraka kada se
Jacob bacio na krevet i snažno ga zagrlio. Preplavila ga je silna radost pošto je
prvi put u životu zagrlio sina. Zapanjio ga je i oduševio taj čovječuljak. Čvrsto
je ovio ruke oko njega i prislonio njegovo tjelešce na svoje krupno tijelo. Bez
oklijevanja.
87
“Ti si moj tata”, zadivljeno je rekao dječak. Podigao je dlanove kako bi

opipao Derekovo lice, kao da se pokušava uvjeriti je li stvaran. “Mama je rekla
da si morao otputovati zbog posla, ali da ćeš se jednog dana vratiti, i vratio si
se. Stvarno si se vratio”, rekao je Jacob dok mu je suza klizila iz oka.
Derek je osjećao kao da će mu se srce rasprsnuti. Jasmine je sada jecala
pokraj njih na krevetu. Lagala je Jacobu, i njemu, ne rekavši mu ni riječ.
Derek se bojao pogledati u nju ne želeći da mu ljutnja naruši taj radosni
trenutak.
Jasmine je promatrala oca i sina dok su se grlili, a njezin svijet naizgled
se rušio. Jacob je toliko dugo želio oca, ali ispravno je postupila. Pokušala je
nazvati Dereka onoga dana kada nije došao u crkvu - pokušala je doznati što
se događa.
Odavno joj se nije bio javio kada je saznala da nosi njegovo dijete. A
sada joj se vratio u život prije samo jednog tjedna. Kako je mogla predvidjeti
njegovu reakciju na polu odraslo dijete? Sve joj je to bilo previše. Trebala je
nekoliko trenutaka kako bi se pribrala.
U samo jedan tjedan njezin se život, koji je posve sama izgradila,
stropoštao poput kule od karata, a preslagivanje i ponovno stvaranje djelovalo
joj je gotovo beznadno.
Ispričala je sinu sve o Dereku, premda mu nije otkrila njegov identitet
te je naglašeno govorila o njemu kao da je princ na bijelom konju. Nikada mu
nije spominjala kako joj je slomio srce - kako ga je uzaludno čekala u ruševnoj
crkvici. Željela je da joj sin misli kako je njegov otac u stanju prevrnuti nebo i
zemlju da bi bio s njime, zato što dijete treba imati takav dojam o ocu.
Jacob je govorio sto na sat postavljajući gomilu pitanja, a Derek je
pažljivo odgovarao na sve i jedno. Nastavili su se grliti, a Jasmine se osjećala
poput uljeza. Bila bi ustala i ostavila ih nasamo, ali bila je zarobljena pod
pokrivačem i nije ih željela prekidati, nije željela ugasiti sjaj u djetetovim
očima. U tom je trenutku bio silno sretan. Pomaknula se u stranu, ali njezin
krevet nije bio velik, a Derek je krupan tip. Ma koliko se odmaknula, još su se
dodirivali.
“Hoćeš li doći kad se budem hrvao?” upitao je Jacob, a oči mu je ozarila
nada. “Ali ako ne želiš, možemo to preskočiti.”
88
Dječak nikada nije propuštao borbe. Srce joj se kidalo zbog spoznaje da
njezin dječačić toliko želi zadiviti oca netom nakon što ga je upoznao.
“Ništa ne bih radije volio nego gledati te dok se hrvaš”, odvratio je
Derek.
“Stvarno je zabavno. Pitaj mamu. Nikad ne propušta moje borbe.
Uvijek preglasno viče, ali trener kaže da je u redu zato što je zbilja ponosna
na mene”, rekao je. “Ali pomalo mi se to i sviđa”, šapnuo je Dereku misleći da
ga Jasmine neće čuti.
Prvi put otkad joj je sin banuo u spavaću sobu, osjetila je sićušno
potezanje osmijeha na usnama. Da, bodrila je Jacoba najglasnije među
gomilom. Devet mu je godina bila i majka i otac.
“Možeš li nakratko sići u kuhinju tako da se tvoja mama i ja možemo
spremiti?” upitao je Derek. Jasmine je odlanulo. Morala je izići iz kreveta.
“Obećavaš da nećeš otići?” upitao je Jacob, naizgled na rubu suza.
Derek ga je ponovno zagrlio. “Obećavam ti da više nikada neću otići”,
odvratio je pa se oštro zagledao u Jasmine preko Jacobova ramena.
Kralježnicom joj je prostrujao drhtaj. Znači, nije bio zadovoljan
njome... Ukočila se i uzvratila mu prijekornim pogledom. On je napustio nju.
Kako se usuđuje tako je gledati!
“Dobro, bit ću vani”, rekao je Jacob, gotovo kao da mu prijeti u slučaju
da Derek odluči nestati.
Dječak je polako izišao iz prostorije i zatvorio vrata za sobom. Čim je
otišao, Jasmine je zgrabila plahtu i skočila s kreveta. Odjurila je u kupaonicu
zaključavajući vrata. Bilo joj je potrebno nekoliko minuta da se pribere prije
negoli se suoči s Derekom. Oslonila se o umivaonik i stala duboko udisati.
Nekoliko sekundi poslije čula je Dereka pred vratima.
“Otvori ta vrata ili ću ih srušiti. Sama odaberi”, rekao je ubojito tihim
glasom. Malo je pričekala, nastojeći odrediti koliko su joj vrata važna. Nije
sumnjala da će ih Derek srušiti. Naposljetku je nevoljko okrenula kvaku.
Stajao je ondje samo u hlačama. Nekoliko je trenutaka šutjela ne
znajući kako početi razgovor. Znala je da joj jednog dana to predstoji, ali
pretpostavila je da će Jacob dotad odrasti.
89
Odlučila se za napad. “Nisi mu to morao izlanuti. Što ako mu nisi otac?”

upitala je, a potom uzmaknula pred bijesom u njegovim očima. Toliko su
isijavale da je osjetila kako joj griju lice.
“I ne pokušavaj se poigravati mnome, Jasmine. I više je nego očito da je
moj i već si mi ukrala devet godina njegova života. Nećeš uzeti ni trenutka
više. Jesam li bio jasan?” Stjerao ju je u kut.
Za nekoliko se sekundi iz napada prebacila u obrambeni pristup.
“Nisam rekla da nije tvoj. Samo kažem da si me prvo trebao pitati umjesto da
si se tako izlanuo.”
“Pa da smisliš još koju laž? Ne bih rekao, Jasmine. Saberi se. Pokušat ću
provesti dan sa sinom i radije bih da ne zna kako želim nauditi njegovoj
majci”, prasnuo je pa se spremio otići.
“Ma čekaj malo, gade bezvrijedni.”
“Kako si me to nazvala?”
“Mislim da si me čuo. Nijedno od nas neće dobiti nagradu za roditelja
desetljeća, posebno nakon što nas je Jacob zatekao u krevetu. Kad si jutros
došao, je li to bilo zato što da saznaš ima li moj sin kakve veze s tobom? Ili
kako bi došao do brze i lagane ševe? Očito sam se brzo svalila na leđa, stoga
pretpostavljam da je u pitanju posljednje.”
“Našeg sina. I da, došao sam saznati je li moj.” Derek ju je odmjereno
promatrao ignorirajući primjedbu o seksu i usredotočujući se na Jacoba.
Baš prikladno kako se sav uzjogunio i zabrinuo na račun očinstva. Nije
to činio dok je ležao na njoj.
“Prekrasno. Znači, upadneš mi u kuću i mjesto da pitaš za dječaka,
skočiš na mene. Ja sam znala da Jacob nije kod kuće, ali ti nisi, zar ne?
Zapravo, trebao si pomisliti da je ovdje i da spava. Ali nisi ni pomislio na
njega nakon što se tvoj ‘drugi mozak’ bacio u akciju, zar ne?”
“Dobro, poveli su me osjećaji. Čini se da se to događa kad god se
nađemo zajedno. To ne mijenja činjenicu da si mi lagala, Jasmine - oduzela si
mi devet godina u kojima bih itekako uživao.”
“Genijalna obrana”, frknula je Jasmine. “To si vjerojatno rekao samome
sebi i kada si mi prije deset godina oduzeo nevinost.”
90
“Gledaj, željela si to koliko i ja, čak i tada. I sasvim sigurno si to željela i

sada.” Dobacio joj je uvredljiv, bahat pogled.
“Nepodnošljiv si. Eto, govoriš o seksu, a naš se sin nalazi dvije prostorije
dalje. Kako da te ozbiljno doživim?” prasnula je.
“Vjeruj mi, bolje ti je da me ozbiljno doživiš, zato što je malo reći da
sam bijesan. Svakodnevno bih bio uz svojeg sina.”
“Odakle da ja to znam, Derek? Ozbiljno? Ostavio si me ondje kao
budalu i zbrisao na drugi kraj svijeta. Nisam imala načina da stupim s tobom
u kontakt i kažem ti da sam trudna. Kako sam mogla znati da bi želio biti
otac?”
“Oboma ću nam učiniti uslugu i otići odavde. To nipošto ne znači da je
ovaj razgovor završen, već samo da želim provesti neko vrijeme sa svojim
sinom, a neću to moći učiniti ako me bace u zatvor zbog ubojstva”, zaurlao je.
“Ti to meni prijetiš, Derek? Zbilja? Znači, takav si. Pretpostavljam da te
prije nisam uistinu poznavala.”
“To su samo riječi, Jasmine. Prestani izvrtati sve što kažem”, protisnuo
je provlačeći prste kroz kosu dok je koračao prema vratima.
“Ne poznajem te, Derek!” viknula je, a potom umirila glas.
“Jednostavno te ne poznajem.” Tuga i srditost hrvale su se u njoj dok je zurila
u muškarca koji je nekoć bio mladić kojeg je silno voljela.
“Mogla si me poznavati. Odlučila si to ne učiniti jer te svladala
pohlepa”, odvratio je, ponovno suzivši oči i natjeravši je da se ukoči.
Morala je zatomiti poriv da i treći put ne pljusne tog kurvinog sina.
“Pohlepa? Nisam neka moćna milijarderka kao ti, i ne živim u obilju, zar ne?
Uglavnom, imala sam pravo misliti da bi odbacio mene i mojeg sina nakon što
bi se prestrašio. Pitam se o tvojem ondašnjem odlasku. Jesi li zaključio da ne
želiš uprljati svoje ruke srednje klase milijarderovom kćeri?”
“Zapanjuješ me svojom revizionističkom poviješću. I pod
revizionističkom poviješću mislim na bezočne laži. Znaš točno što se
dogodilo. I trenutačno mi se previše gadiš da bih ostao u tvojem društvu.”
Derek je izjurio ne rekavši više ni riječ.
91
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Jasmine je klonula na pod i ostala sjediti susprežući poriv da zajeca od

ljutnje i frustracije. Kako joj se taj bijednik uvukao pod kožu i utjecao na nju,
čak i nakon što su bili razdvojeni približno deset godina? Nije joj pomagala
spoznaja da će joj sada biti užasno teško riješiti ga se. On posjeduje novac i
moć. Što, zaboga, može učiniti kako bi obranila svoj život i sebe?
Konačno je ustala i ušla u kupaonicu ne trudeći se zaključati vrata. Ušla
je pod tuš i stajala ondje dok se voda nije ohladila. Potom je nevoljko izišla,
dršćući - sasvim u skladu s raspoloženjem.
Navukla je debelu trenirku i majicu s kapuljačom, skupila kosu u
konjski rep i nije se potrudila našminkati. Nije imala snage mariti za izgled
premda je izlazila u javnost. Jednostavno se odveć pribojavala onoga što će
uslijediti. Također je znala da ne smije pokazati taj strah pred Derekom i
otkriti mu slabu točku u koju bi zario očnjake.
Ušla je u kuhinju i zatekla sina kako se smije. Nasmiješila mu se i
poljubila ga u tjeme. Prizor tolike radosti od koje su mu oči blistale učinio je
njezinu tugu gotovo vrijednom.
“Joj, mama”, progunđao je, a potom izveo svoje osebujno kolutanje
očima za Dereka. Jasmine je zadržala dah jer joj, ako Derek kaže da je prestar
da bi ga mama ljubila pred drugima - da, kako odvratno! - Jacob to više
nikada neće dopustiti. Već mu se bacao pred noge kao svojem junaku.
Derek ju je iznenadio zgrabivši je oko struka i poremetivši joj
ravnotežu tako da mu je pala na krilo. Poljubio ju je ravno u usta, a potom
jednako hitro ispustio. Nije stigla ni reagirati na njegovu drskost.
“Jacobe, nikada se ne bunimo kada nas lijepa žena želi poljubiti”, rekao
je, a potom zamigoljio obrvama zureći u njega. Jacob se zahihotao, a
Jasmineino se srce malčice smekšalo. Derek je rekao pravu stvar - zasad. Da,
pravilno je postupio u jednome, ali to nije značilo da će biti sjajan otac, i
sasvim sigurno nije značilo da je zaradio pravo na očinstvo.
92
“Fuj, tata”, rekao je Jacob dodatno se hihoćući, a zatim se bacio na

doručak. Svakih nekoliko sekundi podizao je pogled prema Dereku. Samo je
provjeravao.
“Moram skuhati jelo za momke poslije hrvanja”, promrmljala je
Jasmine pa prionula na spravljanje velikog lonca okruglica s čilijem.
Miris koji je dopirao iz kuhinje nagnao je Derekov želudac da zakruli.
Oduševila ga je brzina kojom se kretala uokolo. Spremila je obrok u tren oka.
“Trener je rekao da mama pravi najbolju hranu na svijetu i zato uvijek
žele da ona kuha za turnire.”
“Ako je ukusna kao što miriše, jasno mi je zašto ti to trener govori”,
rekao je Derek.
Jasmine je osjetila kako njome struji tračak ponosa. Obožavala je kuhati
za svojeg sina. Kvragu, obožavala je kuhati za sve koji su to cijenili.
“Požuri, mama, inače ćemo zakasniti”, rekao je Jacob nakon jednog
sata. Spremala je čili u termos-torbu. Morala je odvući nekoliko stvari u
automobil te se osjećala smeteno s obzirom na to da je prespavala i službeno
kasnila.
“Pomoći ću ti”, rekao je Derek, na što je poskočila.
Nije bila priviknuta primati pomoć.
“Hvala”, promrsila je riješivši se nekoliko vrećica.
“Možemo ići mojim autom.” Te riječi, iz usta običnog smrtnika, bile bi
prijedlog. Iz Derekovih, bila je to naredba.
“Tooo”, odvratio je Jacob, a zatim uzdahnuo ugledavši blistavi crni
automobil uz rub ceste. “Je li to tvoj auto?”
“Aha”, odvratno je umišljeno rekao Derek. Jasmine je zakolutala očima
zbog njihova oduševljenja dok su se obojica divila sramotno skupom
Porscheu.
“Prijatelji će misliti da sam strašno kul”, rekao je Jacob. Poskakivao je u
mjestu pri samoj pomisli na vožnju u skupom sportskom automobilu. Kada je
Derek pogledao svoj uglađeni sportski automobil, a zatim sina, počeo je
razmišljati kako je vrijeme da se prebaci na kakvo vozilo naklonjenije obitelji.
93
Međutim, zbog uzbuđenja u Jacobovim blistavim očima veselio se

predstojećoj vožnji.
“Želiš da spustimo krov?” upitao je Derek.
“Da!” proderao se Jacob, a potom se zahihotao pošto je Derek pritisnuo
gumb, pa se krov počeo polako pomicati. Jasmine nije bila ushićena zbog
ulaska u skučeni automobil. Mnogo joj se više sviđao vlastiti robusni
monovolumen koji je okruživalo itekako više metala za vožnju po Seattleu.
Jacob se uspeo na stražnje sjedalo i zavezao pojas. Bila je dobra stvar što
je još malen jer je jedva stao otraga. Odrasla osoba nikako se ne bi uspjela
ugurati onamo. Nevoljko je sjela na suvozačko mjesto spremivši torbe u
sićušni prtljažnik, a kada je Derek sjeo za upravljač, bila je zahvalna jer je
spustio krov. U skučenom se automobilu osjećala klaustrofobično, a Derek je
bio odveć blizu za njezine okrhnute živce.
Derek je ubacio u brzinu pa se uključio u promet ubrzavajući kada su
stigli do glavne ceste.
“Ne žurimo se baš toliko”, dahnula je Jasmine čvrsto se pridržavajući za
upravljačku ploču.
“Joj, mama”, zastenjao je Jacob. “Vozi brže”, rekao je Dereku.
Derek je zanemario Jasmineinu primjedbu, zbog čega je srdito
zaškrgutala zubima nakon što se ovaj široko osmjehnuo Jacobu u stražnjem
zrcalu pa jurnuo cestom, snažno nagazivši papučicu gasa.
Toliko su brzo pretjecali vozila da su im drugi ljudi izgledali kao da
stoje u mjestu. Jacob se nije prestajao smijati dok mu je kosa vijorila na vjetru
kako su letjeli cestom. Derek očito nije dobar otac ako će dovoditi njihova
sina u opasnost. Razgovarat će s njime nakon što se sigurno zaustave - i neće
mu se svidjeti što mu ima reći.
Stigli su do izlaza i morali usporiti, na što je Jasmine konačno počela
disati.
“Moramo to ponoviti”, uzviknuo je Jacob sa stražnjeg sjedala.
“Otići ćemo na dugu vožnju nakon hrvanja, a zatim na večeru”,
odvratio je Derek.
94
Jasmine se nije sviđalo kako je pretpostavio da ona i Jacob nemaju

nikakve planove. Željela je nešto reći, ali nije se htjela svađati pred sinom.
Jedva je čekala ostati nasamo s tim muškarcem!
Zaustavili su se pred školom, a Jacob je primio Dereka za ruku. “Dođi,
tata. Želim te upoznati sa svojim trenerom.”
“Pričekaj da pomognem mami unijeti hranu pa ću ga upoznati”,
odvratio je. Premda je Derek djelovao kao da trenutačno uživa u Jacobovu
uzbuđenju, to ništa nije značilo. Svatko može biti strpljiv i uzbuđen nekoliko
sati u djetetovu društvu, ali vidjet će kako će se ponašati za jedan tjedan ili
čak mjesec. Tako će doista iskušati njegovu želju za očinstvom.
Ušli su u sportsku dvoranu dok je Derek držao Jacobov maleni dlan u
svojem, a Jasmine je koračala s dječakove suprotne strane. U očima ostatka
svijeta djelovat će kao savršena obitelj iz predgrađa. No Jasmine je znala
istinu. Znala je da im predstoji sukob i nastojala se pripremiti za njega.
Derek je jedva dospio odložiti hranu u prostoru predviđenom za jelo
prije negoli ga je Jacob odvukao. Silno se ponosio što može pokazati oca
svojem treneru i svim prijateljima. Promatrala je kako odlazi na suprotan kraj
i trči prema Chucku.
Chuck je iznenađeno podigao pogled, a čelo mu se nabralo prije negoli
se uspio prisilno nasmiješiti i rukovati s Derekom. Znala je da se pita što se
događa s obzirom na to da dotad nije spominjala Jacobova oca.
Jacob je zacijelo ustrajao na tome da Derek sjedi s njime u prostoru za
igrače, nevoljan pustiti oca da se udalji od njega, zato što je vidjela kako se
tajkun Derek Titan spušta na koljena i sjeda na strunjače. Ulovila bi muhu da
je zujala uokolo; toliko je široko razjapila usta. Hitro ih je zatvorila i pomogla
pripremiti hranu za dječake.
“Tko je ta frajerčina s tvojim sinom?” upitala je jedna vrlo samohrana
majka primaknuvši se Jasmine. “Molim te, reci mi da ti je to davno izgubljeni
brat i da je slobodan.”
Jasmine je smjesta obuzela ljubomora. Marla je, za razliku od nje, nosila
pripijenu odjeću te imala savršenu frizuru i šminku.
Kako bi opisala Dereka? Nisu zajedno i nisu to bili cijelo desetljeće. Bio
je otac njezina djeteta i nedavno je toliko strastveno vodio ljubav s njom da se
čudila što nisu spržili plahte, ali nije polagala nikakvo pravo na njega.
95
“On je Jacobov otac”, jednostavno je odvratila. Nije znala što drugo

dometnuti.
“Njam. Dosad nisi spominjala njegova oca. Živi li izvan grada?”
Previše znatiželje.
“Nekoliko godina nismo bili u kontaktu, ali mislim da više neće željeti
biti udaljen od Jacoba’’, odvratila je.
“Kužim”, rekla je Marla pa se prišuljala vlastitom sinu, koji se igrom
slučaja nalazio blizu Dereka. Jasmine je promatrala kako se ova doslovce
pretvara da se spotaknula i pada na Dereka. Kakva drskost! A on je,
nevjerojatno, ispružio ruke kako bi je ulovio - koliko glup čovjek može biti?
Jasmine je osjetila kako se njezina ljutnja otima kontroli pošto je Marla
sjela nepristojno blizu Dereku te su stali čavrljati poput davno izgubljenih
prijatelja. Zapitala se koji im je vrag toliko zabavan. Ipak, ne tiče je se ako će
očijukati s nekom droljastom majkom malog nogometaša - ovaj hrvača.
Dovraga, može se i hrvati s Marlom što se nje tiče. Može je oženiti i imati
veliku sretnu obitelj, samo da nju i Jacoba ostavi na miru.
Znala je da zvuči poput ljubomorne bivše - čak i u vlastitoj glavi - ali
nije se ni trudio prikriti činjenicu da očijuka s drugom ženom dok u istoj
prostoriji boravi žena koju je prije samo nekoliko sati strastveno uzeo. Gad je
i bolje joj je bez njega.
“Znači, to je Jacobov otac, ha?” upitao je Chuck prilazeći stolu.
Jasmine je bila ljutita i povrijeđena i trebala je nešto čime bi si
popravila raspoloženje, stoga je prisvojila vrlo ugodan jezik tijela sa sirotim
trenerom.
“Da, dugo ga nije bilo i želi se iznova zbližiti s Jacobom”, odvratila je.
Nije željela da svi prisutni doznaju sve o njezinu privatnom životu, a sasvim
sigurno nije željela javno obznaniti pojedinost da je Derek tek danas doznao
da ima sina.
“Jacob djeluje prilično sretno”, rekao je Chuck dok su oboje pogledavali
prema njemu.
Derek je zurio ravno u nju i naizgled se više nije smijao. Možda mu je
malčice zasmetalo sjediti ondje i gledati je dok očijuka. Sjajno!
96
“Da, Jacob je stvarno uzbuđen.” Zatekla je samu sebe kako se hihoće

dotičući mu ruku. Koji joj je vrag? Ponašala se poput prepredene majke koja
je plazila po Dereku. Morala je doći sebi, a ne nekom drugome.
Chuck je raširio oči pošto ga je dotaknula i lagano joj se približio. Bio je
vrlo zgodan tip. Otprilike jednako visok i težak kao Derek, premda ne toliko
mišićav. Znala je da se mnoge majke pale na trenera dječaka te da su očijukale
s njime nadajući se spoju, ali jedno je vrijeme naizgled bio usredotočen na
nju.
“Što radiš navečer?” upitao ju je na što je Jasmine vidjela kako mu
mozak naporno radi. Ponovno ju je pozivao na spoj, ohrabren njezinim
očijukanjem. Kvragu, nije razmišljala o tome. Prije negoli se domislila
odgovora, Derek se pojavio i prekinuo njihov razgovor.
“Žao mi je, Chuck. Večeras idemo u grad.” Derek ju je zagrlio jednom
rukom dajući Chucku i svim drugim muškarcima u prostoriji na znanje da je
zauzeta. A prije manje od dvije sekunde doslovce je slinio u krilo druge žene.
Derek je naizgled bio nesvjestan ironije.
“Ma, samo sam pomislio da bismo mogli naručiti pizzu za malu zabavu
za dečke kako bismo proslavili kraj sezone”, odvratio je Chuck.
Jasmine je zadivila njegova brzo smišljena laž; zacijelo je imao rezervni
plan ako ga ponovno odbije. Zašto se okoristila njime kako bi se bolje
osjećala? Sramila se same sebe. Nije se trebala tako prepustiti ljutnji, a
posebno na račun muškarca kojeg je već dvije godine poznavala kao dobrog
trenera i čovjeka.
“Trebali bismo razmisliti o tome za sljedeći vikend. Mogu naručiti
trofeje za dečke ako ćeš mi dati popis njihovih imena”, rekao je Derek.
“To bi bilo vrlo velikodušno od tebe.” Chuckov odgovor bio je iskren,
premda se u njemu osjetila natruha ljubomore.
“Bilo bi mi zadovoljstvo. Propustio sam previše toga u sinovom životu i
namjeravam mu se iskupiti tako što više neću provesti ni trenutak daleko od
njega”, odvratio je Derek.
“To je sjajno. Pa bolje da se vratim trenirati dečke.” Chuck je odjurio.
Znao je da je Jasmine zabranjena zona, pa je zbrisao.
Poželjela je nešto reći Dereku zbog njegova bahatog ponašanja, ali nije
željela znatiželjnim roditeljima pružiti zadovoljstvo da svjedoče javnoj svađi.
97
Derek se nagnuo i podario joj intiman poljubac, očigledno kako bi

obilježio svoj teritorij pred svima. Znala je da se ponaša poput Tarzana, ali
nadala se da će Marla zbog toga odbiti. Nije stvar u tome da mari ako izlazi s
nekom drugom - dobro, možda malčice mari - ali sasvim sigurno nije željela
da to bude koja među njezinim susjedama.
Dok se Derek vraćao k Jacobu, konačno je shvatila da zuri u vražjeg
tipa. No kada se prisilila skrenuti pogled, zamijetila je da je gotovo svi u
zgradi promatraju. Obrazi su joj planuli.
Morala je prestati zaboravljati na svijet oko sebe kad god bi je
dotaknuo. Zabavila se hranom stavljajući je u kuhalo i posložila okruglice
pokraj salata i deserata, prestavši tek kada je došao red na Jacoba da se počne
hrvati. Više nije bila najglasnija u publici; Derek je bodrio Jacoba tijekom
cijele borbe.
Pošto je pobijedio, Jacob je dotrčao do oca, a ovaj ga je podigao i zavrtio
čvrsto ga grleći. Osjetila je nekakvo zatezanje oko srca kada je njezin sin
pohitao k njoj i dopustio joj da ga poljubi u obraz i čestita mu. Toliko ga je
silno voljela da bi učinila sve da mu uljepša život, pa makar to značilo trpjeti
svojeg nepodnošljivog bivšeg.
Turnir je završio, stoga su svi dječaci pohrlili do njezina stola i navalili
na glavno jelo. Veselila se slušajući zadovoljne uzdahe dok su gutali čili kao
da jedu zadnji put u životu. Uskoro su sve slistili. Budući da će večerati za
samo dva sata, nadala se da će dotad ponovno ogladnjeti.
Uvijek je ostajala kako bi pomogla počistiti, stoga su se morali zadržati
otprilike još jedan sat. Većina je roditelja otišla kući, ali zamijetila je gđu
Očijukavicu kako se i dalje mota uokolo s nekoliko slobodnih žena. Zar su
smatrale da je, s obzirom na to da na ruci nije imao prsten, svejedno fer loviti
ga? Ili je možda samo vidjela nešto čega nema na temelju vlastite nesigurnosti
kada je Derek u pitanju.
Ali opet, zašto ju je briga? Napustio ju je i zlostavlja je otkad joj se
vratio u život. Neka ga uzmu. Nije željela igrati njegove igrice niti boraviti u
njegovu krevetu.
Kada su konačno otišli iz dvorane, osjećala se pomalo nesigurno
prilazeći njegovu automobilu. Nije bila riječ o jednoj od skupljih školi u
Seattleu pred kojima su takvi automobili prirodna pojava. Pozornost koju su
privlačili prilazeći mu nimalo joj nije godila.
98
“Vidimo se”, Jasmine je tiho rekla preostaloj nekolicini ulazeći u

razmetljivu metalnu zvijer. Samo se željela maknuti od žena koje je nekoć
smatrala prijateljicama. Pretpostavljala je da prijateljstvo ima svoje granice, a
impresivni Derek Titan svakako ih je nadilazio.
“Hvala na pomoći, dame”, rekao je Derek srdačno im mahnuvši.
“Izgleda da moram proučiti hrvanje kako bih bolje znao čime mi se sin bavi.”
Jasmine je sjedila i šutjela dok su se udaljavali od škole. Nije mogla
razmišljati ni o čemu drugom osim o tome da ga ulovi nasamo radi razgovora.
A duga vožnja do njezina prilaza nije joj popravila raspoloženje.
Ona je odrasla kao najbogatija klinka u gradu, dok je on bio siromašan i
zarađivao svaki dolar. Sada se kolo sreće okrenulo. Milijarder je, a ona jedva
spaja kraj s krajem zbog sinove školarine i mjesečnih računa. Nije joj toliko
smetalo - nikada nije bila opsjednuta otmjenošću i prihodima koji su na njega
ostavljali snažan utjecaj u djetinjstvu, a možda i sada - no njegov novi položaj
pratile su umišljenost i distanciranost koje joj se nisu sviđale. Bilo je tužno
vidjeti da se mladić koji je nekoć djelovao silno blago i velikodušno
promijenio.
Izišli su iz njegova automobila i ušli u kuću. Jacob je jedva gledao, ali
borio se protiv iscrpljenosti. Znala je da se boji zaspati u strahu da se ne
probudi i otkrije da mu oca nema. Premda je bila tek rana večer, dan je bio
prepun uzbuđenja za njezina malenog sina, koji se vjerojatno ni prethodne
noći nije naspavao.
Bilo bi okrutno udaljiti Dereka od njega. Jacob je osjetio kako je to biti
u očevu društvu. Poželjela je da može vratiti vrijeme pa mu jutros odoljeti u
dovoljnoj mjeri da ga potjera iz kuće kako bi razmislila. Nije željela da njezin
sin bude povrijeđen.
“Vrijeme je za spavanje, dušo. Ujutro se možeš istuširati”, rekla je.
“Ali nisam umoran, mama.” Netom nakon što je odgovorio lice mu se
izobličilo od zijevanja.
“To zijevanje poručuje da si prilično umoran, dušice”, rekla je vodeći ga
prema njegovoj sobi.
“Hoćeš li i sutra biti ovdje?” Jacob je upitao Dereka krupnih, tužnih
očiju.
99
“Obećavam ti, sine, bit ću upravo ovdje kad se ujutro probudiš.” Derek
se sagnuo i podigao Jacoba u naručje kao da je lagan poput pera.
“Hoćeš li mi večeras pročitati priču?” upitao ga je Jacob.
Jasmine se mrzila zbog ljubomore izazvane njegovim pitanjem. Čitanje
priče pred spavanje oduvijek je pripadalo samo njima i nije željela dijeliti to
vrijeme. Dječakove sljedeće riječi upućivale su na to da je osjetio njezino
nezadovoljstvo. “Ako se mama slaže, zato što ona najbolje čita.”
To je pomalo ublažilo njezine povrijeđene osjećaje.
“Rado ću ti čitati”, odvratio je Derek.
“Dođi i ti, mama”, rekao je Jacob pa ponovno zijevnuo.
“Naravno, dušo”, rekla je.
Sve su troje otišli u Jacobovu sobu, prepunu njegovih omiljenih
igračaka. Plakati s likom Spidermana prekrivali su zidove; dječak je bio
opsjednut tim super junakom otprilike jednu godinu te je, zahvaljujući svojoj
djetinjastoj opsesiji i majčinoj dobroj volji, imao svaki plakat i akcijsku
figuricu koje mu je uspjela pronaći.
“Jako mi se sviđa tvoja soba”, rekao mu je Derek.
“Hvala, tata. Mama i ja stalno tražimo nove stvari.”
“Zvuči zabavno”, rekao je Derek. “Koju priču želiš čuti?” Pogledao je
krcatu policu s knjigama.
“Ti biraj. Sve ih volim”, odvratio je Jacob dok mu je Jasmine pomagala
pronaći pidžamu. Hitro se presvukao i uvukao u krevet naslanjajući se na
uzglavlje. Jasmine se naslonila pokraj sina dok je Derek odabirao knjigu.
Pronašao je slikovnicu o superjunaku i pročitao priču oponašajući
negativčev glas po potrebi. Kada je užasno pokušao oponašati bespomoćnu
damu, i Jacob i Jasmine prasnuli su u smijeh. Njegova unutrašnja ženstvenost
nimalo nije došla do izražaja.
“Hej, meni je to bilo prilično dobro”, rekao je Derek smiješeći se.
Pročitao je priču do kraja, a Jasmine je zašuškala Jacoba do brade.
“Laku noć, ljubavi. Vidimo se ujutro.” Okrenula se kako bi načas
ostavila oca i sina nasamo.
100
“Ne govoriš to, mama”, rekao joj je i stao čekati.

Nesigurno je pogledala Dereka, a zatim sina, koji je i dalje čekao.
Šapnula mu je. “Laku noć, moj mladi prinče. Neka ti zora donese pustolovine,
blago i još štošta.” Izrekavši to, hitro je napustila prostoriju.
Obraćala mu se istim riječima otkad je bio novorođenče. Bio je to jedan
od njezinih načina da mu pruži djelić romantične strane njegova oca. Bila je
na samom rubu suza s obzirom na to da je Derek prisutan, ali više nije bio
njezin princ na bijelom konju. Bit će joj bolje ako to zapamti.
Derek je nakon nekoliko minuta došao za njom u dnevni boravak, pa su
stajali ondje zureći jedno u drugo. Znala je da je vrijeme za sukob. Samo, bit
će joj potrebna sva snaga da ne eksplodira i probudi Jacoba.
Moraš ostati prisebna, pomislila je, no kada joj je Derek dobacio svoj
umišljeni pogled, znala je da su riječi jedno, a djela nešto sasvim drugo.
101
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Z ašto si mi ga zatajila?” Derekove oči bile su prepune bijesa. No gora od

toga bila je tuga koju je nazrela onkraj bijesa. Nehotice ga je povrijedila.
Ali što je očekivao od nje? Napustio ju je, a bila mu je spremna posvetiti cijeli
život.
“Nisam ti ga namjerno zatajila - barem u početku. Nisam imala pojma
gdje si, a kada sam te i uspjela pronaći, bilo je jednostavno prekasno. Već je
hodao i govorio i bili smo dobro. Godine su se jednostavno nagomilale.”
“To je moj sin, Jasmine.” Gotovo je vikao. “Jesi li mi namjeravala reći
nakon što smo počeli surađivati?” Šutjela je, ali pogled koji mu je uputila sve
mu je rekao. “Tako znači”, gotovo je zarežao.
Ushodao se malenom prostorijom zbog čega se osjećala poput miša pred
zmijom otrovnicom. Znala je da će je napasti, ali ne i kada, gdje ni kako. Sav
gnjev koji se cijeli dan skupljao u njoj samo što se nije oslobodio.
“Toliko sam bijesan na tebe da nisam u stanju razmišljati. Ne mogu
vjerovati da si sjedila ondje sa mnom iz dana u dan, svjesna da je to još jedan
dan koji neću provesti sa sinom. Ne mogu vjerovati da si spavala sa mnom i
svejedno mi nisi željela reći. Kako možeš biti toliko okrutna?” ispljunuo je
riječi.
“Ja... ti... ne znam”, odvratila je i podigla ruke u zrak. “Ali zašto sve
svaljuješ na mene? Zašto ne preuzmeš odgovornost za svoje postupke?”
“Svoje postupke?”
Žestina i zapanjenost njegova pitanja iznenadile su je.
“Da, svoje postupke, Derek. Znam da si trenutačno ljutit i frustriran, ali
moraš priznati da si ti taj koji je otišao.”
“Nemoj opet s time! Ne očekuješ valjda da ću slušati tvoju izvrgnutu
verziju?”
“Ne, ne očekujem. Ja svakako ne bih da sam na tvojem mjestu - ne bih
željela da me prozivaju zbog svih laži i odbijanja priznanja onoga što se
dogodilo.” Ako je i bio srdit i frustriran, Jasmine nije pretjerano zaostajala za
njime.
102
“Začepi, Jasmine, i odgovori mi jedno. Jesi li znala da si trudna one

zadnje noći - kad smo sve isplanirali?” upitao je.
“Da, svi oni planovi”, prezirno je rekla. “Ne, saznala sam tek nakon
mjesec dana. A što bi se promijenilo? Zašto bi ostao radi djeteta kad nisi želio
ostati radi mene?”
“Da, baš, ja nisam želio ostati.” Dereku je podrhtavao glas. “E pa sad
želim ostati i nećeš imati što reći osim da, gospodine. Neću provesti više
nijedan jedini dan bez njega ”
Znala je da će doći do toga.
“Da, gospodine? Ozbiljno? Očekuješ da ću se jednostavno prikloniti
tvojim planovima?” upitala je u nevjerici.
“O, da, Jasmine. Ako mu i dalje želiš biti majka bogme ćeš se
prikloniti.” Glas mu je bio jezivo tih, a okrutna istina u njegovim očima
potresla ju je do same duše.
“Bi li se doista borio sa mnom za njega?” Bila je odveć šokirana da bi
vikala. Dok ju je promatrao ledenim pogledom, osjetila je kako joj koljena
podrhtavaju te se uplašila da će je izdati, stoga se spustila na kauč. Nije ga više
mogla ni gledati, toliko ju je boljelo.
Stajao je ondje u prostoriji - natmuren i bez riječi - ali odbila je sresti
njegov pogled. Njegova tišina naizgled joj je odgovorila. Znala je da će se
boriti protiv nje za Jacoba. Devet mu je godina bila majka i odradila je posao
najbolje što je mogla, ali on je imao novca za najbolje odvjetnike. Ako je
izvede pred sud, vjerojatno će pobijediti. Ili će barem dobiti zajedničko
skrbništvo i ukrasti joj polovicu vremena sa sinom.
Nije joj išlo na ruku što je Jacob toliko očajno želio oca da se smjesta
povezao s Derekom. Sudovi uvijek ispituju djecu. Pitat će njezina sina želi li
biti s ocem ili majkom, a on će im, nedužan kakav jest, reći da želi biti s oba
roditelja.
Gledat će se što svaki roditelj može pružiti, a Derek bi mogao bez
napora dobiti skrbništvo. Borit će se protiv njega do kraja, ali nije imala
beskrajna sredstva kojima je on raspolagao. Osjećala se poraženom i
shrvanom.
“Neću te tužiti, Jasmine”, naposljetku je rekao, “ali ne zato što mi je
stalo do toga kako bi to utjecalo na tebe. Ne zaslužuješ da razmišljam o tebi.
103
Jedini razlog zbog kojeg to neću učiniti jest da odbijam nauditi svojem sinu
tako što ću ga odvojiti od majke, koju očigledno voli.”
Jasmine je osjetila tračak nade. Mogla se nositi s posjetom za vikend
jedanput mjesečno. “Hvala ti”, odvratila je.
“Nisam završio”, rekao je tonom koji ju je natjerao da naglo podigne
glavu i pogled prema njemu. “Rekao sam da ti neću oduzeti Jacoba, ali
također sam ti rekao da više neću provesti nijedan dan bez njega.” Pričekao je
da joj se njegove riječi slegnu.
Jasmine je razrogačila oči shvativši što joj govori. “Želiš da živimo
zajedno?” šokirano je upitala.
“Neću sramotiti sina tako što ću tek živjeti s njegovom majkom. Neću
dopustiti da ga druga djeca zadirkuju jer mu je majka nečija ljubavnica.”
“Ne shvaćam”, počela je.
“Daj, Jasmine. Dovoljno si pametna.” Nastavila je tupo zuriti u njega.
“Vjenčat ćemo se. Jesi li shvatila, draga?”
Jasmine je razjapila usta zureći u njega. Upravo ju je zaprosio. Odnosno
- upravo joj je naredio da se uda za njega. Nije znala što bi mu odgovorila.
“Ne... ne želim se vjenčati”, konačno je uspjela promucati.
“To mi je jasno po tvojem ponašanju otprije deset godina, ali nije riječ o
tebi, pa čak ni o meni. Riječ je o Jacobu i onomu što je najbolje za njega, stoga
ćeš se udati za mene jer je to najbolje za našeg sina.” Derek više nije vikao niti
joj se oštro obraćao. Bio je smrtno ozbiljan i miran te djelovao gotovo
poraženo, zbog čega se osjećala još gore jer je sve djelovalo mnogo stvarnije.
“Kako to misliš, mojem ponašanju otprije deset godina?” Jednostavno
nije shvaćala.
“Prestani odugovlačiti, Jasmine. Nema smisla iznova proživljavati
prošlost, posebno s obzirom na tvoju kreativnost u vezi s njom.”
“Dobro, dosta mi je svađanja s tobom; danas si mi u dovoljnoj mjeri
pokazao da nisi najrazumniji ni najiskreniji čovjek na svijetu.” Zakolutao je
očima, ali nije ju prekidao. “Mora postojati razumnije rješenje od braka.
Možemo odrediti raspored posjeta.” Upirala se da popravi situaciju koja je
vrtoglavo izmicala kontroli.
104
“Ne postoji drugo rješenje. Rekao sam ti da želim provesti ama baš svaki
dan sa sinom. Ne želim ga tek posjećivati svaki drugi vikend i svaki drugi
praznik. Već sam izgubio pola njegova djetinjstva. Više neću”, odvratio je.
“Možemo li barem odvojiti nekoliko dana kako bismo promislili i
dodatno razgovarali? Sve je ovo odveć novo i oboje smo pod prevelikim
utjecajem osjećaja.” Možda bi se, kad bi ga pokušala umiriti, pribrao i počeo
razumno razmišljati. Premda se nije pretjerano nadala.
“Jasmine, bit će tako ili...” rekao je ostavljajući tu prikrivenu prijetnju
neizrečenom.
Znala je što znači ili, i nije se namjeravala izložiti tom riziku.
“Onda ne vidim drugu mogućnost.” Odbila je skriti svoj prijezir.
“Dobro. Ali nemoj misliti da nećemo imati neopozivi predbračni
ugovor. Kada nam sin navrši osamnaest godina i ode na studij, naš će lažni
brak završiti i tad ćemo se osloboditi jedno drugoga. Ali ne brini se, nešto ću
ti ostaviti. Samo razmisli, dok budemo u braku, živjet ćeš životom na koji si
naviknula. Možda ti nisam bio dovoljno dobar prije deset godina, ali sada
vrijedim mnogo više nego što je tvoj otac ikada vrijedio.”
“Nisi bio dovoljno dobar za mene prije deset godina? Varaš se, jer mi
sada nisi dovoljno dobar. Nije me briga za tvoj novac ni ono što mi možeš
pružiti. Ja sam ta koja se više ne želi vjenčati. Mislim da možemo i trebamo
pronaći drugo rješenje.” Frustrirano je uzdahnula. Što se više iskaljivao na
njoj, to je srditija postajala.
“Umoran sam, Jasmine. Spavat ću u gostinskoj sobi.” Stoti je put
provukao dlan kroz kosu.
Ustajući kako bi ga pustila da se sam snađe, odvukla se u svoju sobu
osjećajući se poraženo i iznurenije negoli ikada prije u životu.
Jasmine je vjerovala da će se uvući u krevet i budna preležati cijeli noć.
Umjesto toga teške su joj se vjeđe sklopile, a bezdan ju je brzo progutao.
105
DVADESETO POGLAVLJE
T ata!” Jacob je dotrčao u njezinu sobu u cik zore. To je prelazilo u naviku

koja joj se nije sviđala. Najprije je pomislila: Zašto me neprestano bude
tako užasno rano? A zatim ju je obuzela panika ugledavši krajnji očaj na
djetetovu licu.
“Znao sam da neće biti ovdje.” Suze su stale kliziti Jacobovim licem.
Uvukao se u krevet pokraj nje pa joj stao jecati na ramenu.
“U redu je, dušo. Ovdje je. Samo je u drugoj sobi. Nije otišao.” Jedna joj
je suza pobjegla zbog nepodnošljive tuge sirotog djeteta jer je mislio da mu je
otac otišao.
“Hej, prijatelju. Jesi dobro?” Derek je ušao u sobu i ugledao Jacoba kako
jeca u Jasmineinu naručju. Dječak je podigao pogled, a suze su smjesta
presušile te mu se lice raširilo u suzni osmijeh.
“Nisi otišao!” uskliknuo je Jacob.
Skočio je s kreveta i snažno zagrlio oca. Derek ga je podigao i sjeo s
njime na krevet. Jasmine se uspravila u sjedeći položaj i privukla koljena na
prsa, Čvrsto ih grleći.
Derek joj je uputio pogled koji je naizgled poručivao, Rekao sam ti da
nema druge. Nažalost, morala je priznati da je vjerojatno u pravu. Zasad.
“A gdje si bio?” upitao je Jacob pogledavajući oca pa majku.
“Spavao sam u drugoj sobi, prijatelju”, rekao je Derek. Kao da će ga to
zadovoljiti!
“Ali mame i tate spavaju zajedno. Maryanne kaže da su, kad su njezini
mama i tata prestali spavati u istom krevetu, prestali biti u braku pa je njezin
tata pronašao drugu koju Maryanne mora zvati mamom, iako joj se ne sviđa.
Kaže da mora imati dvije kuće i da više ne može biti s mamom i tatom.”
Jasmine nikada nije čula sina da dulje govori u jednom navratu. A Jacob
je iznova zaplakao razmišljajući o tome.
“Tvoja mama i ja nećemo živjeti u zasebnim kućama, Jacobe. Sinoć smo
razmisliti i odlučili da nijedno ne može podnijeti biti daleko od tebe. Živjet
ćemo zajedno i biti prava obitelj.”
106
“Obećavaš?” upitao je Jacob štucnuvši.

“Obećavam”, odvratio je Derek. “Ustvari, možeš mi biti kum kad se
budemo vjenčali.”
“Zbilja? Hoću li nositi smo... smo... Ah, ne mogu se sjetiti kako se
zove”, rekao je Jacob i frustrirano otpuhnuo.
“Zove se smoking i ako ga želiš nositi, nosit ćeš ga. Imat ćemo jednake
smokinge.”
“A mama će nositi svoju haljinu za princeze?” upitao je Jacob.
“Ako želi”, rekao je Derek.
“Dušo, ne moram nositi haljinu za princeze. Imat ćemo maleno
vjenčanje i smiješno bih izgledala u velikoj, napuhanoj haljini”, odvratila je.
Znala je da će se vjenčati pred matičarem; sasvim prikladno za obred
bez ljubavi. Ipak, nije se mogla othrvati razočaranju. Oduvijek je sanjala o
vjenčanju iz bajke. Još ga može imati s obzirom na to da će se razvesti za
devet godina, ali silno je sumnjala u to.
Šteta što je odavno naučila da su bajke samo to - bajke.
“Ali, mama... Čekaj.” Jacob je skočio s kreveta i otrčao iz sobe. Jasmine
je pogledala Dereka i slegnula ramenima.
Jacob je ponovno utrčao u sobu te je ugledala poznatu bilježnicu
otprilike dvije sekunde prekasno. Pokušala ju je uzeti, ali Jacob se već uspeo
na Derekovo krilo i otvorio naslovnicu. Jasmine je osjetila kako joj lice
oblijeva rumenilo dok je Derek promatrao bilježnicu koja mu je doslovce
otkrivala njezine snove.
“Jacobe, tata to ne želi gledati”, rekla je iznova se pokušavajući domoći
knjige.
“Želiš, zar ne, tata?”
“Naravno da želim, Jacobe.”
Jasmine je stisnula zube i snažno se namrštila. Složit će se sa svime što
Jacob kaže. Klinac bi vjerojatno dobio nov novcati motocikl od njega samo
kad bi zatražio. Morat će porazgovarati s njim o tome. A to je bilo zadnje što
je željela - otvorenu knjigu svojih snova i nada upravo pred muškarcem koji
107
ju je slomio. Zadržavala je suze dok su njih dvojica proučavala njezine

najintimnije želje.
“Vidiš, tata, u takvoj se haljini mama želi udati. Rekla je da će, kad se
bude udala, biti kao u bajci i da će biti princeza koja će se udati za svojeg
princa, a ja ću biti mladi princ. Rekla je da će jednog dana pronaći žapca i
poljubiti ga, pa će postati njezin princ i spasiti je iz kule. To valjda znači da si
ti žabac.” Jacob se stao hihotati.
Dok je Derek listao bilježnicu, znao je da zadire u njezine privatne
misli. No nije mogao prestati gledati. Imala je fotografije i bilješke svega što je
željela na svojem vjenčanju iz snova. Došao je do kraja i ponovno je pogledao
podignutih obrva. Čak je imala i crteže onoga što želi nositi na medenome
mjesecu. Imala je sjajan ukus i slina mu je udarila na usta dok ju je zamišljao u
tih nekoliko odjevnih kombinacija. Ili bez njih. Nakon što bi ih zgulio s nje.
“Vidiš, mora dobiti vjenčanje princeze iz bajke. Natjerala me da slušam
tonu ženskastih slikovnica o princezama. Rekla mi je da ću tako naučiti biti
savršeni princ za svoju princezu. Ne volim cure, ali mama kaže da će se to
promijeniti. Stvarno mislim da se vara zato što cure imaju uši. Ali u redu je
ako se tata ženi.” Jacob je na licu imao krajnje znalački izraz.
“Onda ćemo tvojoj mami pružiti vjenčanje iz bajke”, odvratio je Derek.
“Pomoći ćeš mi da sve bude kako treba, zar ne?”
Jacob je zadivljeno raširio oči jer mu je otac ukazao tu čast. “Naravno.”
“Dobro. Onda smo se dogovorili. Želiš li doručkovati?” Derek je gurnuo
bilježnicu ispod ruke.
“Ja ću to uzeti”, rekla je Jasmine i ispružila dlan.
Derek je ignorirao njezine riječi i bijesni izraz na njezinu licu pa izišao
iz sobe s njezinom bilježnicom pod rukom. Ako njezin sin želi da se majčini
snovi ostvare, to će se i dogoditi.
I dalje je bio užasno bijesan na Jasmine, ali ispod površine događalo se
nešto što nije mogao objasniti. Djevojka koja mu je zarobila srce i dalje je bila
ondje, premda se nije želio tako osjećati. Bit će mu teško ostati tvrda srca, ali
morat će.
Jednom ga je shrvala, i to je bilo dovoljno - neće joj dopustiti da to
ponovi. Ipak, nije joj mogao uskratiti vjenčanje iz snova.
108
Zašto?
Nije znao, i odbio je pretjerano pomno tragati za razlogom. Bilo je
najbolje jednostavno predati se.
109
DVADESET PRVO POGLAVLJE
Z nam da zbilja voliš svoju kuću, barem tako kažeš, ali jednostavno je
premalena”, Derek je rekao Jasmine idući dan tijekom piknika u parku.
“Danas ću kontaktirati s agenticom i dogovoriti nekoliko termina. Sinoć sam
letimično pregledao ponudu i na tržištu postoji nekoliko zbilja sjajnih kuća
koje bih volio vidjeti. Najradije bih dao sagraditi vlastitu, ali predugo će
trajati, a želim da se što prije smjestimo.” Jacob je igrao nogomet s drugom
djecom, zbog čega su Jasmine i Derek ostali nasamo prvi put tog dana. Cijelo
joj se tijelo napelo zbog njegovih riječi. Voljela je svoj dom. Znala je da je
malen, ali posve ga je sama plaćala i nije ga se željela odreći.
“Ne želim prodati svoju kuću.” Prekrižila je ruke na prsima i prijekorno
zurila u njega.
“Ne moraš je prodati. Možeš je iznajmiti ako želiš ili je pustiti da stoji
prazna. Mogu unajmiti čistačice da dolaze svakog tjedna tako da ne dođe do
plijesni ili kakvog propadanja.”
“Znam o čemu je riječ. Tvoja nesigurnost u vezi s novcem ponovno ti
naređuje što da radiš. Moja ti kuća jednostavno nije dovoljno dobra, zar ne?”
“Moja nesigurnost u vezi s novcem? Ti znaš sve o tome. Naravno, ne
živiš poput bogate, razmažene male bogatašice kakva jesi - ili si bila - ali
opsesija spram novca oduvijek leži u pozadini svega što činiš. Posebno s time
da se pobrineš da nitko osim tvoje obitelji ne dođe do njega.”
“A govori mi g. Milijarder, običan tip sa sportskim automobilom i
mamcem za ženske. Ne možeš podnijeti pomisao na kuću u kakvoj živim.
Mogla bi se loše odraziti na veličinu tvojeg... novčanika.”
“Kuća ti je u redu, Jasmine, ali …”
“Ali doslovno si odisao prijezirom od trenutka kad si stigao”, obrecnula
se.
“Samo me zabavljala činjenica na što se srozala jedna bogatašica. Moja
ponuda o čistačicama još vrijedi.”
“Još jedanput, zapravo nemam izbora, zar ne?” prasnula je.
110
“Nisam ti neprijatelj, Jasmine. Pokušavam učiniti pravu stvar za svojeg

sina. Kako zbog svoje želje da ga gledam dok raste ispadam zlikovac?”
“Sjajno. Neka ja ispadnem loša. Sljedećih devet godina mojeg života
djelovat će kao vječnost.” Kako se mogla nositi s takvim čovjekom, koji je
uzimao što god poželi i kad god poželi? “Gledaj, Derek. Sasvim sam pristojno
odgajala Jacoba posljednjih devet godina. Nećeš nam upasti u život i posve
poremetiti sve što sam izgradila. Voljna sam se žrtvovati, ali morat ćeš i ti.”
Pokušaj kompromisa ostavio joj je gorak okus u ustima.
“Dobro. Hoćemo li zasad, radi našeg sina, proglasiti primirje?” upitao je.
“Kakvo primirje? Pa ti govoriš što ćemo, a što nećemo učiniti. Ne
podrazumijeva li primirje i moje mišljenje? Što ako se ne želim preseliti?”
Netremice ga je gledala u oči.
“Znači, radi tvrdoglavosti i želje da pokažeš da si u pravu žrtvovat ćeš
ono najbolje za Jacoba?”
“Znam što je najbolje za mojeg sina i dovoljno sam se žrtvovala radi
njega. Nemoj me uvijek prikazivati kao zlikovku!” prosiktala je.
“Onda se prestati grčevito držati prošlosti. Svakako je ne želiš pustiti, ili
se barem meni tako čini. Ilije pogrešno od mene što ću sinu pružiti dvorište?”
“Imam dvorište.” Dakako, bilo je maleno, ali svejedno je bilo dvorište.
“Zašto ne pitamo Jacoba želi li veću kuću?” Derek je bio spreman
pozvati dječaka.
“Naravno da će željeti veću kuću. Čini se da je žele svi dječaci - veliki i
mali”
“Hoćemo li makar jedanput uspjeti razgovarati a da nam se razgovor
pritom ne pretvori u svađu?”
“Kad mi prestaneš naređivati.”
Derek ju je šokirao osmijehom. Izraz u njegovim očima naveo je
njezinu ljutnju da iščezne, a premda je to mrzila priznati, ne bi joj smetalo
imati malo više prostora. Smetao ju je samo način na koji je pristupao
problemu.
“Dobro. Pogledat ću kuće, ali ništa ne obećavam”, rekla je nakon
nekoliko trenutaka.
111
Derek je obavio nekoliko telefonskih poziva dok se Jacob igrao te je za

jedan sat uspio dogovoriti termine za šest različitih lokacija. Zapanjila ju je
brzina kojom je taj bijednik uspijevao obaviti stvari.
Jacob je dotrčao do njih i bacio se na hranu.
“Hej, prijatelju. Želiš ići razgledati kuće?” upitao ga je Derek.
“Zašto?”
“Pronaći ćemo veću kuću tako da imaš više mjesta za igru”, rekao mu je
Derek.
Jacob se silno zainteresirao nakon toga. Nije mogao dočekati da napuste
park i odu razgledavati kuće. Prvih nekoliko koje su posjetili zadivilo je
Jasmine. Odrasla je u najvećoj kući u svojem rodnom gradu, ali nije se mogla
usporediti s onima koje su sada proučavali.
Svaka je imala elektroničke vratnice koje su zahtijevale ukucavanje
zaporke pri ulasku na prilaz. Kuće su bile goleme te se bojala da će izgubiti
Jacoba ako se presele u koju. Jedina prednost, pretpostavljala je, jest da bi se u
tolikoj kući mogla mnogo učinkovitije sakriti od Dereka.
Svaki put kada su napustili određeno mjesto a da nisu smjesta zagrizli,
agentica za nekretnine bila je razočarana, no Jasmine je ostala zadivljena
njezinom vještinom prikrivanja. Bila je uvjerena da će dobiti bogovsku
proviziju, s obzirom na to da su cijene bile milijunske.
Četvrta kuća u koju su otišli imala je sličan prilaz s vratnicama te je bila
jednako velika kao i ostale, ali Jasmine je naizgled djelovala drukčije. Nije se
činila toliko hladnom, već kao da su vlasnici doista živjeli u domu, a ne se
koristili njime kao muzejom. Bila je to kuća u kolonijalnom stilu s visokim
ulazom od bijeloga kamena koji je sezao do trećega kata. Ulazna su vrata bila
dovoljno velika da kroz njih može proći kamion, pomislila je.
“Rekli ste dvadeset jutara, je li tako?” Derek je upitao agenticu dok su
ulazili u impresivno predvorje onkraj ulaznih vrata.
“Da, i tenisko igralište, potpuno opremljeno unutrašnje i vanjsko
košarkaško igralište te vanjski i unutrašnji bazen.”
“To je malo previše, zar ne?” upitala je Jasmine. Osjećala se posve
nepristalo. Kuća je bila lijepa, ali njih je samo troje. Djelovalo je smiješno.
112
“Od viška glava ne boli”, spremno je odvratila agentica. Jasminein

pogled nevoljko je odlutao do Derekovih hlača dok se slagala sa ženom uz
potajni osmijeh na licu.
Derek ju je pogledao upravo kada je podizala pogled, Pa joj je sakrivši
iznenađenje namignuo, zbog čega je porumenjela.
Ne! On je zlikovac.
Agentica je nastavila govoriti ignorirajući njihovu malenu razmjenu, ili
samo gorljivo nastojeći prodati kuću.
Kada su ušli u glavnu spavaću sobu, Jasmine je imala osjećaj da su ušli u
posve drugu kuću. Nikada nije zamišljala toliko prostranu sobu. Prošavši
zaseban boravak, ušli su u golemi apartman s dva velika ormara u obliku
prostorije s posebno ugrađenim ormarićima, a zatim, prošavši još jedna vrata,
u glavnu kupaonicu s jacuzzijem i zasebnim običnim tušem, parnim tušem te
saunom. Prostorija je također imala privatni balkon s plinskim kamionom, u
sobi i na natkrivenom balkonu.
Ajme. To je bilo sve. Nije znala što reći osim toga. Poželjela je da ni
agentica ne zna što reći.
Tiho izišavši iz prostorije, agentica ih je pustila da razgledaju u miru.
Jasmine nije bila sklona priznati, ali oduševila se. Kuća je nalikovala palači, ali
zbog mnogih je detalja prije djelovala poput doma a ne hotela te joj se sviđala
više od ostalih. Samo je željela da nije toliko velika.
Je li to znak Derekove prošlosti? Je li trebao toliku kuću da pokaže kako
više nije siromašni dječak? Nije znala. Lice mu je bilo bezizražajno dok se
osvrtao uokolo. Na njemu nije bilo užitka, ni prijezira, samo... dosada.
“Mama, odabrao sam si sobu i baš je fora”, rekao je Jacob dotrčavši u
glavnu spavaću sobu. “Ima golemi ormar velik kao moja stara soba i pronašao
sam tajni prolaz koji nekamo vodi. Bilo je mračno, a nisam mogao pronaći
prekidač i nisam ponio svoju svjetiljku, stoga nisam mogao ući, ali stvarno mi
se sviđa, mama. Mogao bih imati još mnogo plakata jer su zidovi skroz
visoki.” Dječak je posve ostao bez daha i bio je i više nego uzbuđen. Derek je
pogledao Jacoba, a Jasmine je shvatila da je donio odluku.
“Želimo tu kuću”, rekao je Derek.
Agentica za nekretnine gotovo mu je zaslinila cipele. Naglo je izvukla
snop papira kako bi ih popunio.
113
Derek je odlučio izigravati mačo muškarca, pomislila je Jasmine.

“Budući da su prodavači već napustili kuću, volio bih je preuzeti sljedeći
tjedan”, rekao je agentici. “Ne trebamo pozajmicu, stoga to neće biti problem.
Moja će vam pomoćnica danas ispuniti sve dokumente i dostaviti vam ih u
ured u ponedjeljak ujutro.”
Agentica je bila izvan sebe. “Javit ću im, ali s obzirom na sve potrebne
provjere, nisam sigurna da ćemo sve stići riješiti u tom roku.”
“Razgovarat ću sa svojim ljudima i neće biti problema. Ako prodavatelji
pristanu na moju ponudu, kuća će biti spremna za najviše tri dana”, odvratio
je. Čovjek je govorio na način zbog kojeg su ljudi hitali poslušati ga.
Moć.
Bila je to potpuna i neoboriva moć.
Drhtaj je prostrujao Jasmineinom kralježnicom kada je shvatila da će se
udati za njega. Uvijek će morati pamtiti tko je i ne stopiti se s njegovom
sjenom. To bi joj moglo odveć lako poći za rukom.
“Dobro, g. Titan”, rekla mu je agentica. “Čut ću se s prodajnim agentom
- a nadam se i prodavačima - poslijepodne. Obavijestit ću vas čim mi daju
odgovor.”
“Hvala i čekat ćemo vašu obavijest.” Derek je rekao kao da mu se ne
sviđa čak ni izgovoriti tu riječ.
Dok se Derek zaustavljao pred njezinom kućom, Jasmine je pomislila
kako izgleda manja nego prije. Uspravila je ramena prolazeći kroz vrata.
Možda je manja od dnevnog boravka one kuće, ali učinila ju je sjajnim
mjestom za svoju malenu obitelj i ništa joj nije nedostajalo.
Derek joj je prišao sleđa i položio dlan na rame. “Jasmine, zbilja ne
omalovažavam tvoju kuću. Samo mnogo radim od kuće i treba mi više
prostora. Jacobu će također trebati dodatna sigurnost nakon što mediji shvate
da mi je sin. Imam mnogo prijatelja i još više neprijatelja. To je loša strana
zarađivanja za život od preuzimanja tvrtki. Neću dopustiti da mu se nešto
dogodi samo zato što će neka nezadovoljna osoba odlučiti nauditi meni preko
mojeg djeteta.”
“Shvaćam”, rekla je Jasmine, premda istinski nije shvaćala. Sasvim
sigurno nije shvaćala zašto se sve moralo odvijati brzinom svjetlosti. Ali nije
114
više željela razgovarati o tome, stoga je otišla u svoju sobu kako bi bila sama.
Sva ju je borba zasad napustila.
Nadala se da će je ujutro ponovno pronaći.
115
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
N aravno, naravno. Sve mu je uvijek polazilo za rukom. Kuća je postala

njegova u tren oka.
Kada je Derek ponudio Jasmine da unajmi tvrtku za selidbu kako bi joj
spremila stvari u kutije, oštro se usprotivila. Da joj stranac prebire po
imovini? Neće ići! Doslovce se drznuo zakolutati očima pred njom. Očigledno
je smatrao da ne posjeduje ništa vrijedno zadržavanja. Možda za njega i ne
posjeduje, ali bile su to njezine stvari i željela ih je pregledati i posložiti.
Znala je da će većinu pokućstva morati donirati, i to joj nije smetalo.
Stvari koje je željela zadržati, zadržat će, i ničime je neće moći spriječiti.
Rano sljedećeg jutra Jacob je ponovno utrčao u njezinu sobu. Trebalo
joj je određeno vrijeme, ali počela se privikavati na to upadanje u cik zore.
Zajedno su se spremili, a Derek je ustrajao na vožnji svojim automobilom
rekavši da je smiješno koristiti se dvama vozilima. Oprezno je pristala na to;
na kraju krajeva Jacob je bio uzbuđen što ga oba roditelja vode u školu.
“Moram otići kući i uzeti nekoliko stvari”, rekao je Derek. “Poslije neće
biti vremena prije nego što budemo morali po Jacoba.”
Zaustavili su se pred luksuznim stambenim kompleksom i pozdravili
zaštitara na ulaznim vratima. Jasmine je osjećala bojazan, kao i uvijek, zbog
količine novca koju je Derek posjedovao. Nedostajao joj je mladić koji je
nekoć nosio rabljene traperice i vječito se smiješio. Taj novi muškarac bio je
silno ciničan prema svijetu oko sebe i zdravo za gotovo uzimao stvari koje bi
zadivile onog dvadesetogodišnjaka.
Ušli su u njegov golemi stan, a premda je bio lijep, bio je vrlo hladan. U
cijelom se stanu nalazila samo jedna fotografija, koja je prikazivala njega u
dalekoj mladosti dok je grlio svoja dva bratića. Dobro ih se sjećala iz
tinejdžerskih dana. Oduvijek su je nasmijavali. Nasmiješila se toj uspomeni
prisjetivši se opuštenijih dana. Premda su zajedno proveli samo jednu godinu,
bila je to najbezbrižnija godina njezina života.
116
“Kako su ti bratići?” Pretpostavila je da im ide jednako dobro kao i

njemu zato što je trojka bila gotovo nerazdvojna i nikako nije mogao ne
podijeliti svoj uspjeh s njima.
“Obojica sjajno napreduju. Upravo sam neki dan vidio Drewa, a Ryan je
trenutačno na nekom putovanju. Svi se moramo uskoro okupiti. Prošlo je
previše vremena.”
“Oduvijek su me nasmijavali”, rekla je i dalje promatrajući fotografiju.
“Da, obojica znaju razveseliti druge.” Spremio je malo odjeće pa je
poveo natrag do dizala. Izišli su u garažu, a umjesto da se vrate u Porscheu,
prišao je terencu.
“Mislim da bismo trebali zamijeniti prijevozno sredstvo. Sportski je
automobil zabavan, ali u ovome ima mnogo više prostora za Jacoba”, rekao je.
“Možeš li ti voziti? Imam posla koji bih mogao obaviti u vožnji.” Dobacio joj
je ključeve. Tek tako. I premda ju je pitao, nesumnjivo je znala da očekuje
potvrdan odgovor.
No s obzirom na to da ga je žarko željela voziti, nije se bunila. Ušla je i
zamijetila skromnu brojku na mjeraču prijeđenih kilometara.
“Sigurno si ga nedavno kupio”, primijetila je.
“Jučer su mi ga isporučili. Pomislio sam da će nam trebati radi Jacoba, a
voditelj mojeg ureda rekao je da je pri vrhu ljestvice što se sigurnosti tiče.”
“Kupio si ga a da ga pritom nisi ni vidio?”
“Vjerujem svojem osoblju”, jednostavno je odvratio, a potom se
posvetio laptopu. Jasmine je tek odmahnula glavom zbog činjenice koliko se
razlikuju. Novac ga više nije zabrinjavao, ali dok je bio tinejdžer, neprestano
je govorio o svojim snovima i tome što namjerava učiniti u životu. Vremena
su se zbilja promijenila, potišteno je pomislila.
Prije deset godina oduševljeno bi promatrao taj automobil i prepričavao
joj sve svoje planove o tome kako namjerava doći do njega - govoreći joj da će
prevrnuti nebo i zemlju kako bi joj pružio sve što poželi.
Činio je to, pružao joj sve za što je pretpostavljao da želi, ali ne iz
ljubavi, već iz neke sulude potrebe da joj pokaže svijet do kojeg je došao.
Barem joj se tako činilo.
117
Nije poznavala Dereka, a iako ga je željela - to je bilo očito - nije

smatrala da joj se previše sviđa. Uopće.
Očigledno je mrzio njezina oca. No je li znao koliko sličnosti dijeli s
muškarcem kojeg smatra neprijateljem?
Odlučila je to prešutjeti. Time će samo početi novu svađu, a već je
ispunila tjednu kvotu.
Stigli su u ured i prva dva sata pregledavali prijave koje je Jasmine
prethodno probrala. Derek joj je potom zadao da nekoliko sati dogovara
razgovore koji će se održati do kraja tjedna. Rekao je da želi brzo srediti
situaciju kako bi tvrtka mogla funkcionirati onako kako je odavno trebala.
Nije bila sretna s time, ali morala se složiti s njim u vezi s mnogočime.
Otac joj je bio zaposlio određene sumnjive ljude i tvrtka je otišla u propast.
Uz novo osoblje vjerojatno će joj ići bolje nego prije.
Sada kad se sele još dalje, bit će joj i gore dolaziti u tu zgradu koja je
pobuđivala brojne loše uspomene i silno je podsjećala na oca koji ju je
napustio izdavši i nju i njezina sina.
Osjećala je zahvalnost kada je dan konačno došao kraju, a Derek se nije
požalio kada je rekla kako je vrijeme da odu.
Zapravo, zapanjile su je njegove riječi. Spremala se za svađu kada mu je
pokušala objasniti način na koji voli raditi svoj posao.
“Derek, kad Jacob ne trenira, ranije izlazi iz škole. Dosad sam uspijevala
odnositi dio posla kući kako ga ne bih morala davati na čuvanje. Znam da ti
drukčije posluješ, ali zbilja dobro radim od kuće i voljela bih to nastaviti
činiti.” Ali bila je vrlo uvjerena da zna što slijedi. Reći će joj da više nije
vlasnikova kći i da nema nikakve povlastice.
Baš i ne. “Možeš i dati otkaz, ako želiš. Naravno, naš je sin na prvome
mjestu, i nema potrebe da radiš”, rekao joj je.
“Ne želim dati otkaz.” Jasmine je ostala stajati prekriživši ruke na
prsima. “Važno mi je zarađivati za sebe. Samo zato što ga imaš više nego što je
potrebno omanjem narodu, ne znači da će mi ikada biti ugodno trošiti tvoj
novac. Ako ne želiš da radim ovdje, mogu potražiti drugi posao.” Nije
spomenula da ga je već počela tražiti.
118
“Nisam rekao da ti želim dati otkaz. Samo sam natuknuo da bi možda

željela provesti više vremena s našim sinom. Odrast će prije nego što se
snađeš i ne želim da ti zbog bilo čega bude žao”, nestrpljivo je odvratio.
“A ti? Hoćeš li i ti prestati raditi kako bi bio s njime? Ni ti ne moraš
raditi, a ne bih željela ni da tebi zbog nečega bude žao.”
“U redu, možda sam to krivo sročio. Obožavam svoj posao. Ujutro
ustajem i sretan idem na posao. Volim to uzbuđenje, potjeru za dobrom
pogodbom. Jednostavno mislim da svi trebaju osjećati istu stvar dok rade.
Ako želiš raditi od kuće, sredit ćemo ti uredski prostor. Ako želiš dolaziti u
ured, možemo i tako. Ako želiš pronaći drugi posao, i to je u redu. Ne
pokušavam biti konj - za promjenu.”
Jasmine je blago rastvorila usta. Dobro, to je bilo bolje.
Osjetila je zatezanje u prsima pri pomisli na više vremena s Jacobom.
Zbilja bi voljela češće odlaziti do škole. Oduvijek je bila pomalo ljubomorna
na one mame koje su tijekom tjedna sa svojom djecom pomagale u školi.
Provodila je dovoljno vremena sa sinom i sudjelovala u svim njegovim
posebnim prilikama, ali Derek je imao pravo kad kaže da je mnogo toga
propuštala. Propuštao je i on.
No hoće li Jacobu biti bolje ako jedno od njih ili oboje žrtvuju vlastito
zadovoljstvo i ambicije u njegovu korist? Dječaku je ionako dobro išlo. Bilo je
to teško pitanje.
“Radit ću od kuće nakon što se preselimo. Barem dok ne odlučim što
želim”, odvratila je i završila taj razgovor. Napustili su zgradu uspostavivši
kratko primirje.
Jacob je istrčao dok su se zaustavljali pred školom pa se osvrnuo uokolo
s gorljivim izrazom na licu. Pogledom je prešao terenac, stoga je izišla i
zazvala ga. Prišao joj je namrštenih obrva i razočaran jer nije bilo Porschea.
No brzo je to prebolio i uspentrao se u terenac.
Svratili su u tvrtku za selidbu i nakrcali terenac praznim kutijama, uzeli
hranu za van i zaputili se prema njezinoj kući. Unijeli su sve kutije, a momci
su otišli u Jacobovu sobu kako bi počeli sa zahtjevnim pakiranjem njegovih
stvari dok je Jasmine razmišljala što učiniti s ostatkom kuće.
Nakon pola sata stala je na dovratak i nekoliko trenutaka šutke
promatrala Dereka i Jacoba uživajući u njihovu smijehu. Silno su se zbližili za
119
samo nekoliko dana i to ju je veselilo. Prestali su spremati stvari pa je Derek

srušio Jacoba na krevet i škakljao ga dok mu suze nisu stale curiti od smijeha.
Jasmine je nevoljko napustila prostoriju i zaputila se u kuhinju. Složila
je nekoliko kutija i počela odlučivati što će zadržati, a što donirati. Znala je da
se velik dio njezinih stvari neće uklapati u novu kuću, stoga je hrpa za
donaciju djelovala većom, a kutije za selidbu nisu zauzimale previše prostora.
Derek bi svako malo došao i odnio njezine kutije u garažu, gdje ih je
slagao u uredni snop za poslije.
S određenim se stvarima nije željela rastati, poput bezbroj svojih knjiga
i majčina starinskog keramičkog posuđa, ali mnogih se stvari riješila bez
razmišljanja. Do kraja se večeri iscrpila, a prošla je tek djelić stvari u svojem
malenom domu.
“Derek, nema šanse da završim na vrijeme pa makar radila cijeli dan.
Trebat će mi cijeli tjedan da sve pregledam. Kada završim, sredit ćemo moj
kućni ured.” Sjela je na kauč, posve iznurena.
“I sam sam to pomislio. Ovaj tjedan ionako imamo samo hrpu
razgovora. Uzmi slobodne dane i dovrši to. Ja ću sutra srediti ured, pa ću i
sam uzeti slobodan tjedan. Ovdje ima mnogo više posla nego što sam mislio.”
Zvučao je jednako umorno.
“Odavno nisi radio fizički posao?” Bilo je vrlo primamljivo zadirkivati
ga.
Derek ju je pogledao nabravši obrve. “Ti to mene nazivaš slabićem?”
“Pa...” odvratila je umorno se smiješeći.
“Dobro, priznajem.” Nasmijao se i oslonio glavu o kauč.
Jasmine si je pripisala bod. Odvukla je iscrpljeno tijelo u svoju sobu i
sručila na krevet posve odjevena, i nimalo ne mareći za to.
120
DVADESET TREĆE POGLAVLJE
V rijeme leti kad se ne zabavljate.

Tijekom slobodnog tjedna Jasmine je ostvarila zadivljujući
napredak u spremanju stvari i dvaput pozvala kamione iz lokalnog
dobrotvornog dućana zato što su se predmeti kojih se odlučila riješiti
nagomilali i zauzimali joj sav dnevni boravak. Bilo je pomalo tužno
promatrati kako se broj predmeta skupljanih deset godina toliko dramatično
smanjuje i gledati kako dom koji je voljela postaje prazan i gotovo stran, ali
barem je osjećala zadovoljstvo jer posao privodi kraju.
U petak ujutro Derek će potpisati završne dokumente, a tvrtka za
selidbu doći će po njezine stvari u podne.
Jasmine je polako obilazila to nekoć domaće mjesto i nije mogla
spriječiti suze. Ta je kuća njezinoj malenoj obitelji pružila prvi osjećaj prave
sigurnosti. Bila je silno ponosna potpisavši one dokumente i shvativši da je
njezina te da joj je nitko ne može oduzeti sve dok bude plaćala hipoteku, a
sada je napušta. Osjećala se kao da napušta svoje utočište.
Sve je bilo u kutijama - ili poklonjeno - te se spremala za novu
pustolovinu. Otrla je suze i odlučila prodati kuću. Pomisao da se u nju vrati
sama bila je odveć depresivna da bi i razmišljala o njoj. Prolazila bi
prostorijama i na svakom koraku vidjela Jacoba, a sada bi zamišljala i
Derekovu znatnu prisutnost. Pomalo će joj se slomiti srce kada se ondje
nastani netko drugi, ali barem će je voljeti i moći stvarati nove uspomene u
njoj.
Sabrala se u pravi trenutak jer je Derek ušao i osvrnuo se oko sebe.
“Izgleda da nam preostaje samo čekati tvrtku za selidbu”, rekao je.
“Donio sam ručak, pa jedimo, a zatim ću nazvati tvrtku i reći da dođu ranije.”
Radnici su za dva sata unijeli sadržaj kuće u kamion i krenuli. Kuća joj
je ostala prazna, posve prazna. Derek je čekao Jasmine dok je razgledala
uokolo osjećajući zadivljenost i žaljenje. Dvaput je provjerila svaki ormarić
kako bi se uvjerila da ništa nije zaboravila i produljila posljednje trenutke u
domu koji je obožavala.
121
Moralo mu se priznati, Derek nije rekao ni riječ dok je odugovlačila.

Čak je izišao na ulicu kako bi joj pružio nekoliko dodatnih minuta nasamo. Iz
oka joj je kliznula i zadnja suza. Potom je uspravila ramena, otrla lice pa izišla
čvrsto zatvarajući ulazna vrata za sobom dok se pozdravljala sa svojim starim
životom.
“Jesi li dobro?” upitao ju je Derek dok su koračali prema automobilima.
Bio je to rijedak i nježan trenutak, pa su suze gotovo iznova nahrupile. Ipak,
on nije mogao razumjeti zašto joj odlazak toliko teško pada. On nije imao
poteškoća s napuštanjem svojeg nekadašnjeg života. Ta joj je pomisao i dalje
nanosila bol, čak i nakon svih tih godina.
“Dobro sam. Samo mi je malo teže oprostiti se s kućom nego što sam
mislila. Znam da nije mnogo, ali bila mi je dom gotovo devet godina”,
odvratila je blago šmrcnuvši.
“Kuća je sjajna i predivno si je održavala.” Zvučao je pomalo nelagodno.
“Hvala ti, Derek. Cijenim to, premda znam da ti se zapravo nije
sviđala”, rekla je lagano kolutajući očima. O, ne! Kupim sinove loše navike!
“Uvijek mogu reći tvrtki za preseljenje da je prevezu na zemljište, ako
želiš. Ima dovoljno prostora”, rekao joj je.
Zurila je u njega usta razjapljenih od iznenađenja. Vidjela je da misli
posve ozbiljno. Kada bi zatražila, doslovce bi platio suludu cijenu i preselio
njezinu kuću, samo da prestane plakati.
Zahihotala se na tu pomisao. Nisu li ljudi uglavnom selili kuće koje
posjeduju povijesnu vrijednost? Nisu selili smiješne kućerke samo zato što se
osoba vezala za njih. Snažnije se nasmijala pomislivši na količinu novca koju
Derek dnevno troši. Vjerojatno je riječ o većoj svoti negoli ju je ona potrošila
za cijela Jacobova života.
“Hvala ti što si me nasmijao, Derek. Osjećam se mnogo bolje”, rekla je,
a zatim, sasvim vođena instinktom, ovila ruke oko njegova vrata i zagrlila ga.
Nijednom nije inicirala kontakt otkad su se ponovno sreli, pa se Derek načas
šokirano ukipio, a potom je zagrlio.
Trebala je utjehu, premda je on bio izvor njezine boli. No ipak, naizgled
se nije mogla odmaknuti. Derek joj je trljao leđa, a iako je upravo on bio
razlog te drastične promjene u njezinu životu, njegove su joj utješne ruke
popravljale raspoloženje. Poslije će razmišljati o ironiji.
122
Dodiri su mu prestali biti samo suosjećajni. Počeo ju je privlačiti još

bliže sebi i sve dalje spuštati ruke. Disanje joj se produbilo kada je njegov
dodir rasplamsao snažnu vatru u njezinu tijelu. Prinio je jedan dlan njezinoj
bradi i pogurnuo je uvis. Prije negoli je stigla trepnuti, spustio je usne na
njezine u slatkom i opojnom poljupcu. Da je bio silovit kao obično, možda bi
mu mogla odoljeti, ali nije imala šanse protiv te njegove nježne strane.
Nagnula se dok je produbljivao poljubac i tjerao joj utrobu da zatreperi
od potrebe. Nije mogla spriječiti osjećaj zadovoljstva izazvanog njegovim
zagrljajem i okusom pošto je jezikom prodro u njezina usta. Naizgled mu se
nije uspijevala dovoljno približiti.
“Nisam znala da odlaziš”, netko je rekao vraćajući je u stvarnost.
Jasmine se odmaknula od Dereka, koji je izgledalo malčice potreseno, i
okrenuvši se prema izvoru zvuka, ugledala postariju susjedu kako stoji
nekoliko metara dalje od nje. Žena ili nije bila svjesna njihova zagrljaja, ili
nije marila. Djelovala je posve nesmetano činjenicom da je prekinula njihov
strastveni klinč.
“Da, Mary. Sve se toliko brzo zbilo da nisam ni s kime razgovarala o
tome”, Jasmine je rekla susjedi osjećajući blagu grižnju savjesti jer se selila bez
pozdrava.
“Pa svakako ćete nam nedostajati ti i dražesni Jacob”, odvratila je žena.
“I vi ćete meni nedostajati, i vaši prekrasni keksi s maslacem i
kikirikijem”, Jasmine je blago zadrhtao glas. Prišla je susjedi i zagrlila je, a
potom se oprostila s njom.
“Možeš voziti za mnom”, Derek je rekao Jasmine ulazeći u svoj
automobil.
Ušla je u svoj pouzdani monovolumen - koji joj se, nažalost, više nije
pretjerano sviđao nakon što je vozila njegov luksuzni terenac - pa izišla s
prilaza. Zurila je u stražnje zrcalo sve dok se njezina kuća više nije mogla
vidjeti, a zatim duboko uzdahnula.
Pošto su se zaustavili pred novom kućom, Derek je utipkao zaporku za
otvaranje vratnica. Dovezla se dugačkim prilazom za njime, gorljivo
promatrajući sve oko sebe. Bila je ondje samo jedanput te je promatrala kuću
novim očima nastojeći sve upiti.
123
Kuća je sasvim sigurno bila razmetljiva. Travnjaci su bili besprijekorno

uređeni, premda su sadržavali iznenađujuće malenu količinu cvijeća, stoga se
zaklela da će to što prije promijeniti. Prilaz je okruživao prekrasnu fontanu.
Imanje je bilo veličanstveno, a opet istodobno odisalo prisnošću tipičnom za
dom. Mogla bi ga zavoljeti - ako shvati kako stići s jednoga kraja na drugi.
Morala je zaustaviti automobil na prilazu s obzirom na to da su dva
golema kamiona za selidbu stajala pred divovskom garažom. Nekoliko
muškaraca iznosilo je kutije iz prikolice kamiona i nosilo ih u kuću. Ušla je za
Derekom pa se iznenadila činjenicom da se kuća silno razlikuje od one kakvu
je doživjela dok su zidovi bili prazni, a pokućstvo odsutno. Ugledala je
nekoliko komada namještaja iz Derekova stana, ali bio je mnogo manji, stoga
će morati kupiti još mnogo toga da bi popunili kuću.
No sve joj je izgledalo mnogo bolje bez imovine prijašnjih vlasnika.
Sada je mogla zamisliti vlastite stvari kako popunjavaju prostor. Što je dulje
obilazila praznu kuću, to je sretnija bivala. Poželjela je da se može poslužiti
jednim od bazena kako bi se riješila viška energije, ali bit će spremni tek idući
dan. Premda su Jasmine djelovali besprijekorno uredno, Derek je unajmio
ljude radi posebnog čišćenja zato što će se njihov sin kupati ondje.
“Oduvijek sam maštao o seksu u kabini pokraj bazena.”
Poskočivši, Jasmine se okrenula i zatekla Dereka kako stoji pokraj nje
pred bazenom. Preplavile su je silne emocije, pa je krenula van u pokušaju da
se pribere.
“Pa, nastavi maštati”, rekla je nastojeći ga obići, no ispružio je ruku i
privukao je k sebi.
“Silno sam se razočarao ranijim prekidom. Pomislio sam da bismo sada
mogli nastaviti”, rekao je naginjući se prema njoj.
Jasmine je podigla dlan i zaustavila ga. “Slobodno ostani razočaran”,
rekla mu je, premda joj je srce malčice ubrzalo.
“Zašto bih bio razočaran kad smo ovdje? Novu kuću treba propisno
krstiti”, rekao je primajući njezin dlan pa joj nježno okrznuo usne. Grickao joj
je donju usnu odašiljući vatru kroz njezinu krv.
“Derek...” upozorila ga je, premda joj se um pomutio, pa nije znala što
dalje reći.
124
“Zašto se opireš, Jasmine? Očito na tom planu nemamo problema”,

rekao je snažnije joj pritišćući leđa i klizeći njezinim oblinama.
Stala je drhtati.
“Zato što...” Zašto nije uspijevala dovršiti običnu misao?
Tolike je godine bila bez seksa - i to bez problema -no tijelo joj je sada
naizgled bilo spremno za neprestanu akciju i bio je potreban samo jedan
njegov dodir da poželi pronaći krevet. Što joj se dogodilo s voljom?
Derek je šutio; pustio je njezin dlan i silovito im spojio tijela, pohlepno
je ljubeći.
Kvragu sve, pomislila je Jasmine, pa ovila ruke oko njegova vrata, u sebi
obznanivši privremeno ludilo utoliko što je uopće mogla razmišljati.
“Ovaj, g. Titan... ja... ovaj... ispričavam se što smetam, ali morate nešto
potpisati.”
Derek je podigao glavu i prijekorno se zagledao u muškarca. Drugi put
u dva sata. Večeras neće biti upadica. Barem se nadao, radi svojeg tijela.
Napustivši Jasmine, slijedio je muškarca u kuću.
Tvrtka za selidbu istovarila je kamione u samo dva sata, a zatim su
Derek i Jasmine prvi put ostali sami u toj golemoj kući. Zaputila se ravno u
kuhinju, uzbuđenija zbog te prostorije više negoli zbog bilo koje druge -
dobro, osim knjižnice - i stala raspakiravati kutije.
Derek ju je pokušao uvjeriti da to prepusti radnicima, ali dio uzbuđenja
zbog selidbe temeljio se na njezinu pronalaženju vlastitog blaga i njegova
smještanja kamo poželi. Nije željela da to čine stranci. Uostalom, znala je da
nikada ništa neće moći pronaći ako to ne odradi sama. Kuhinja je bila jedino
mjesto u njezinoj staroj kući na kojem se istrošila. A predmeti koje je Derek
donio također su bili prilično sjajni. Bilo je zabavno sortirati kutije za
kuhinju, gotovo kao za Božić.
“Idem po Jacoba”, rekao joj je Derek. “Brzo se vraćamo.”
Jasmine je iznenađeno pogledala na sat. Kako li je prošlo toliko
vremena?
“Mogu s tobom”, nevoljko je odvratila, a osmijeh na njegovu licu
poručio joj je da Derek zna što osjeća.
125
“Samo ti nastavi sa svojim poslom. Čini se da uživaš”, odvratio je i

spremio se otići.
“Ah, gle”, uskliknula je. “Imamo pokretne police u svim kutnim
ormarićima.” Derek je pao u zaborav.
Promaknuo joj je osmijeh koji mu je zatitrao na čeljusti prije negoli je
napustio prostoriju ostavljajući je da prouči sve zakutke svoje nove kuhinje.
Da, smatrala ga je čudovištem, ali želio je da uspiju i učinit će što god je
potrebno da bi to ostvario.
Derek je doslovce osjećao toplinu zbog njezine ljubavi prema sitnicama.
Uzbuđivale su je pokretne police, ali mrštila se zbog veličine kuće. Upravo
kad bi pomislio da ju je prozreo, učinila bi nešto sasvim drugo zbog čega bi se
osjećao nekakvo zatezanje oko srca.
To i nije bila najzgodnija situacija. Nije riječ o braku iz ljubavi i najbolje
mu je da to zapamti.
Silno se zaljubio u nju kao tinejdžer jer se, premda je bila najbogatija
klinka u gradu, nikada nije uzdizala ni nad kime - za razliku od svojeg oca.
Uvijek bi radije odabrala iznošene traperice i majicu kratkih rukava nego
najnovije modne krpice. Djelovala je daleko sličnije njemu nego ostalim
bogatim klincima u gradu.
Ako razmisli o njezinoj kući, automobilu i imovini, naizgled se ništa
nije pretjerano promijenilo. Sve što je posjedovala uredno je održavala, ali
ništa nije bilo posebno ekstravagantno. Ustvari, sin joj je imao više stvari u
svojoj malenoj sobi nego ona, i bilo je vrlo očito koliko voli Jacoba i koliko ga
je razmazila. Također je znao iznos njezine plaće, i bio je smiješno malen za
posao koji je obavljala. Otac joj nije dao povišicu otkad se zaposlila. Derek je
pretpostavljao da je sve to samo službeno, da joj tata daje novac sa strane, ali
po načinu na koji je živjela više nije vjerovao u to.
Je li pogriješio? Možda nije bila hladna materijalistica kakvom ju je
smatrao kada je poslala oca da se oprosti umjesto nje. Možda postoji drugi
razlog za sve što se dogodilo. Ne, to nema smisla. Izdala je njegova oca i sve
ispričala svojemu, a banka je opozvala pozajmicu koju su obećali Danielu radi
otvaranja trgovine računalnom opremom. Nije imalo smisla pitati je za
razloge. Vraćanje u prošlost neće im koristiti.
126
Kada je Derek stigao do škole, Jacob je stajao na pločniku i uskočio u

automobil gotovo prije negoli se zaustavio. Dječak je govorio kao navijen i
nije uspijevao obuzdati uzbuđenje zbog odlaska u novu kuću.
Jacob ga je upitao jesu li sve njegove stvari stigle te jesu li bazeni
spremni za plivanje. Želio je znati je li mu Derek kupio košarkašku loptu te
mogu li udomiti štene. Derek je odgovorio na sva pitanja na koja je mogao, ali
nije znao je li ga Jacob uopće čuo - sin bi ispalio novo pitanje prije negoli bi
uopće odgovorio.
Terenac se jedva zaustavio u garaži kada je Jacob iskočio iz njega i
jurnuo kroz vrata. Derek je čuo kako dječak glasno pozdravlja majku prije
negoli su koraci otutnjali stubištem.
“Nadam se da se neće izgubiti”, rekla je Jasmine zureći za energičnim
vrtlogom od svojeg sina.
“Pa u tom bismo se slučaju mogli igrati Marca Pola na suhom”, odvratio
je Derek kroz smijeh. Načas je zurila u njega, a potom se predala i dopustila si
da se zabavi. “Provjerit ću je li pronašao svoju sobu pa vidjeti što mogu učiniti
kako bih sredio kuću”, rekao je pa nestao.
Jasmine dva sata nije vidjela nijednoga od njih. Svi su se udubili u
različite projekte i prepustili radosti novih početaka.
127
DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE
P ogledaj ti tko se uzdigao na društvenoj ljestvici”, rekao je Drew u

slušalicu čekajući da se vratnice otvore. Nije se čudio što su ga rođaci
pronašli u novoj kući, premda su u gradu tek dva dana. Zapravo su stigli s
jednim danom zakašnjenja.
“Kako si me pronašao? Mislio sam da se skrivam”, odvratio je Derek.
Pitao se tko mu zvoni.
“Ah, uvijek s lakoćom pronalazim plijen”, rekao mu je Drew.
Ryanov glas odjeknuo je interfonom: “Hej! Otvaraj vratnice prije nego
što ih preskočim i namlatim te kao vola u kupusu.”
“Zašto si, do vraga, njega doveo?” upitao je Derek ukucavajući zaporku
za otvaranje vratnica. Izišao je kroz ulazna vrata i pričekao bratiće dok su se
dovozili dugačkim prilazom pa izlazili iz kamioneta.
“Lijepa ti je kuća. Imaš koju sobu viška?” upitao je Ryan uspinjući se
stubištem i plješćući Dereka po leđima.
“Naravno. Trebat ću vrtlara”, odvratio je Derek pa zaradio još jedan
udarac.
“Kvragu, netko je zbilja odrastao. Imaš kuću, sina i ženu. Što se
dogodilo s našim zavjetom da ćemo zauvijek ostati neženje?” upitao je Drew
prolazeći dvokrilna vrata.
“Tad smo imali dvanaest godina”, podsjetio ga je Derek.
“Kvragu, nisam mislio da imaš dovoljno prostora”, tiho je zazviždao
Ryan.
“Što god, Ryane. Bogat si koliko i ja, ako ne i bogatiji”, odvratio je
Derek kolutajući očima.
“E pa sad sam bogatiji od tebe zato što nisam sve potrošio na kuću”, ovaj
je odvratio zlobno se cereći. Znao je da novac što ga je utrošio na kupnju kuće
nije ni djelić onoga što Derek ima.
Otišli su otraga, privučeni zvukom Jacobova praćakanja po vodi. Dječak
je uočio pridošlice i znatiželjno raširio oči. Derek ih je predstavio Jacobu kao
128
stričeve - na kraju krajeva bili su mu gotovo poput braće. Jacob se oduševio

doznavši da ima stričeve s obzirom na to da mu je majka jedinica, pa nije
imao veliku obitelj.
“Nadam se da imaš kupaće viška jer ću svakako ući u tu vodu, a ne
želim te sramotiti pred zaručnicom ističući tvoj nedostatak”, rekao je Drew
migoljeći obrvama.
Ovoga je puta Derek njega udario po ruci, a zatim ga uputio prema
svlačionici pokraj bazena. Već je sadržavala dodatne kupaće gaće. Bratići su
mu se hitro preodjenuli te su se uskoro sva četvorica natjecala u prskanju,
zbog čega se Jacob hihotao kao lud.
“A gdje je Jasmine?” upitao je Ryan blago napeta glasa. Ryan i Drew
svojevremeno su obožavali Jasmine, no Ryan je znao za njezinu izdaju i nije
djelovao pretjerano ushićeno jer se vratila.
“Budi oprezan, Ryane. Uskoro će mi postati žena”, upozorio ga je
Derek.
“Razumijem. Jednako bih postupio. Međutim...” Nije dovršio rečenicu.
“Možda je jednostavno vrijeme da zaboraviš prošlost”, rekao je Drew,
vječito najležerniji među njima.
“Možda te se ne tiče”, odvratio je Ryan pa izišao iz bazena. Srećom,
Jacob nije načuo ništa od toga.
“Meni je obitelj najvažnija, to je sve. Ono što je učinila... Pa, kvragu,
zbilja je bilo grozno.”
“Gledajte, ne želim se prepirati. Oženit ću Jasmine. Morao sam
zaboraviti prošlost, a mislim da trebate i vi. Radi mojeg sina”, rekao je Derek
znakovito pogledavši prema Jacobu koji se upravo vraćao sa zahoda.
“Znaš da ću ti uvijek čuvati leđa”, rekao je Ryan pa pljesnuo Dereka po
ramenu.
Muškarci su se brisali ručnicima ulazeći u kuću kako bi se preodjenuli.
“Nisi nam rekao gdje je”, Drew je istaknuo očitu stvar, to jest da
Jasmine nije bilo u kući.
129
“Morala je otići po namirnice kako bismo jeli. Jacob je rupa bez dna. Ali
naizgled ne voli ići u kupnju namirnica”, rekao je Derek. “To je staromodno.
Morat ćemo unajmiti ljude kako bi se brinuli za te zamorne poslove.”
Presvukavši se, Drew i Ryan pomogli su Dereku raspremiti stvari. Kuća
je sadržavala knjižnicu s policama koje su prekrivale cijele zidove zbog koje je
Jasmine gotovo zaplakala. Derek ju je želio iznenaditi tako što će posložiti sve
njezine knjige na njih. Imala je golemu kolekciju, ali nije ni blizu ispunila
prostoriju. Soba je bila impresivna i ugodna s obzirom na drveni kamin i
golemi prozor s divanom. Sljedeći će tjedan kupovati pokućstvo kako bi
namjestili tu prostoriju, zajedno s mnogim drugima.
Budući da su mu bratići pomagali, u tili su čas raspremili stvari u
knjižnici i dnevnom boravku. Čak su uspjeli povješati i većinu slika na zidove
i, ako je smio primijetiti, pritom nisu odradili loš posao. Osvrnuo se uokolo,
silno zadovoljan njihovim napretkom.
Upravo su sjeli kadli je začuo otvaranje garažnih vrata. Ustao je kako bi
Jasmine pomogao unijeti namirnice, a Drew i Ryan pošli su za njime.
Pošto su ušli u garažu pa ih je Jasmine ugledala, cijelo joj se lice ozarilo.
“Drew! Ryan! Baš mi je drago što vas vidim”, rekla je pohitavši prema njima,
vidno ushićena.
“Jasmine, ljepša si nego prije. Jesi li sigurna da želiš biti s tim
propalicom? Mislim da ga mogu uvjeriti da je klinac moj, pa možeš pobjeći sa
mnom”, Drew se prepredeno nacerio bratiću. Njegovo zadovoljstvo jer vidi
Jasmine bilo je očigledno. Jednako je tako bilo očito da je Ryan suzdržaniji,
premda ju je zagrlio, ali toliko ukočeno da je zamijetila i odmaknula se.
“Drew, nedostajao mi je tvoj smisao za humor”, rekla je usredotočivši se
na njega. “Moraš mi ispričati sve što si radio zadnjih deset godina. Sigurna
sam da si putem slomio mnoga ženska srca.”
“Da, Drew je da umreš od smijeha”, odvratio je Derek, nezadovoljan jer
je Jasmine toliko otvorena i opuštena u Drewovu društvu, a u njegovu silno
povučena.
Momci su ponijeli namirnice i odložili ih na kuhinjski ormarić kako bi
ih spremila. Sjeli su za ormariće i nastavili razgovarati s njom dok je spremala
stvari na njihovo mjesto i počinjala kuhati večeru.
130
Kuhinju su uskoro ispunili fantastični mirisi, a premda je njezino i

Drewovo opušteno čavrljanje pratila blaga napetost, davala je sve od sebe da
je zanemari te naposljetku potjerala muškarce iz kuhinje jer nisu prestajali
krasti stvari i smetati joj dok je kuhala. Također joj je bilo lakše disati bez
Ryanova budnog oka koje je pratilo svaki njezin pokret.
Što mu je skrivila? Nije znala.
Smiješavši salatu i stavivši složenac u pećnicu, odlučila je otići poraditi
na knjižnici. Nije mogla dočekati da ispuni police od vrha do dna. Trebat će
joj mnogo godina, ali dio zabave sačinjavat će tjedno povećavanje zbirke.
Ušla je u prostoriju i dahnula. Momci su sve raspremili. Ništa nije bilo
na svojemu mjestu, ali potrudili su se. Osjetila je toplinu oko srca uvidjevši da
je Derek pokušao učiniti nešto posebno za nju. Dok se vraćala u dnevni
boravak, ugledala je skupocjene slike na zidovima. Doista je imao dobar ukus.
Osjećala je da će se moći dogovoriti o uređenju kuće ako je trenutačno
stanje služilo kao i najmanji pokazatelj. Vidjela je samo nekoliko slika, ali bile
su prekrasne te se veselila kupnji novih. Ušavši u dnevni boravak, prišla je
Dereku i zagrlila ga.
“Hvala ti što si stavio sve knjige na police. Sigurno si se namučio jer ih
imam mnogo”, rekla je ne spomenuvši da to nije učinio kako treba. Važna je
namjera.
“Nema na čemu. Želio sam da se počneš osjećati kao kod kuće. Znam da
te ova kuća pomalo plaši”, rekao je sliježući ramenima.
“Baš lijepo od tebe.”
“Hej, i mi smo pomogli. Gdje su naši zagrljaji?” rekao je Drew
vragolasto se cereći. Prišla mu je i zagrlila ga ne pogledavši Ryana. Morat će
razgovarati s njime i doznati zašto je toliko hladan prema njoj, ali trenutačno
nije imala snage za to. Posebno nakon sve napetosti između sebe i Dereka s
kojom se nosila.
“Jedva čekam otići u knjižare rabljenim knjigama i napuniti ostatak
polica”, uzbuđeno je rekla.
“Kladim se da ćeš ih napuniti do kraja tjedna, a zatim ćeš nas zvati da ti
napravimo još polica.”
131
Jasmine je oduvijek bila strastvena čitateljica tijekom školovanja.

Nikada nije odlazila nikamo bez barem jedne knjige u torbi, čisto ako zapne u
nekakvom redu ili u podzemnoj željeznici. Ako je uza se imala knjigu, nikada
joj nije nedostajalo zabave. Imala je elektronički čitač, ali osjećaj nije bio
jednak kao dok bi u ruci držala papirnatu knjigu.
“Jedva čekam nabaviti jedan onaj supermekani kauč kako bih mogla
boraviti ondje i zaspati uz dobru knjigu”, rekla je pomalo sanjivo.
“Joj, bratiću. Izgleda da će te zamijeniti dobar kauč i neki razmetljivi
književni junak”, zadirkivao ga je Drew.
“Obojicu ću vas najuriti bez večere”, zarežao je Derek. No obojica su
znala da su to puste prijetnje.
Tajmer na pećnici stao je zvoniti, pa su se muškarci smjesta zaputili u
blagovaonicu. Srećom, Derek je već imao golemi stol, stoga je bilo dovoljno
mjesta za sve. Naredila im je da odnesu posuđe do stola, a potom zadivljeno
promatrala kako sve što je skuhala nestaje dok je trepnula.
“Ovo je fino, mama”, rekao je Jacob. Muškarci su se hitro složili između
zalogaja.
Jasmine se osjećala dobro, vrlo dobro. Kuhinja joj je bila san svakog
pravog kuhara, a društvo je uživalo u njezinu jelu.
“I, što ima kod tebe otkad si napustila Dereka i počela novi život?”
upitao je Ryan otpijajući gutljaj piva kao da joj netom nije uputio veliku
uvredu.
132
DVADESET PETO POGLAVLJE
Jasmine se sledila ostavši bez teka dok je zurila u Ryana, mnogo okorjelijeg u
odnosu na mladića kojeg je poznavala otprije deset godina.
Jao.
“Ryane”, upozorio ga je Derek. Jacob je nastavio jesti, nesvjestan
napetosti s obzirom na to da Ryan nije podizao ton.
“Ne razumijem”, naposljetku je rekla Jasmine gledajući Ryana ravno u
oči. “Što ti točno smeta?” Ako želi prepirku, bogme će je i dobiti.
“Ne volim da mi bilo tko vrijeđa obitelj”, odvratio je Ryan ne
popuštajući.
“Hej, prijatelju. Želiš li mi pokazati svoju sobu?” Drew je upitao Jacoba,
a ovaj je ushićeno podigao pogled pa u usta utrpao još nekoliko zalogaja prije
negoli je skočio sa stolca.
“Može. Imam hrpu stvari sa Spidermanovim likom.” Dječak je odveo
Drewa ostavljajući Jasmine, Dereka i Ryana za odjednom tihim stolom.
“Dobro, Ryane, moraš se smiriti”, rekao je Derek prijekorno zureći u
bratića.
“Znam zašto je moraš oženiti. Kužim to. Jednako bih postupio radi
vlastitog djeteta. Ali ukrala ti je devet godina života. Ne uzrujava li te to
barem malo?” upitao je Ryan, ponajprije zbunjen.
“Ukrala sam mu devet godina života?” prasnula je Jasmine. “Otišao je,
Ryane. Zar ne misliš da i on snosi dio krivice?”
Nije se željela svađati, ali Ryan je djelovao odlučno, stoga nije
namjeravala sjediti prekriženih ruku i dopuštati mu da je vrijeđa.
Derek joj je uputio letimičan, neobičan pogled pa se okrenuo bratiću.
“Radi našeg prijateljstva molim te da prestaneš”, rekao je Derek moleći
se da ga bratić posluša. Nije ga želio izgubiti. Nije smio. No također mu nije
mogao dopustiti da tako razgovara s njegovom zaručnicom. Nije bilo u redu.
“Dobro, zbog tebe ću prestati. Kad će vjenčanje?”
133
Jasmine je pogledala Dereka zato što još nisu razgovarali o datumu,

stoga nije znala. Uostalom, u tom trenutku doista nije imala volje razgovarati
s Ryanom.
“Želio sam da se najprije smjestimo u kući, pa bih rekao za mjesec dana.
To je dovoljno vremena - zar ne, Jasmine?” upitao je Derek.
“I više nego dovoljno”, odvratila je sretna zbog promjene teme, ali ne i
do kraja voljna razgovarati o vjenčanju kojem se nije veselila.
“Pa, eto. To je riješeno. Vjenčat ćemo se za četiri tjedna. Subota je
uvijek dobar dan za vjenčanje, zar ne?” upitao je Derek.
“To bi bilo dobro, ali iskreno, ne mora biti ništa posebno. Možemo
samo otići matičaru ili nešto slično. Jacob svakako može nositi smoking.” Nije
trebala gomilati uspomene koje će joj nanositi bol pošto svemu dođe kraj.
“Ne možete se tako vjenčati”, oglasio se Drew vrativši se s Jacobom. “To
je vaše vjenčanje. Željet ćete fotografije i tortu, a naravno da će svi gosti
željeti jesti.”
Jasmine se iznenadila začuvši Drewove riječi. Naizgled joj nije sjedala
činjenica da poznati obiteljski plejboj govori o vjenčanju.
“Ne brini se. Imat ćemo pravo vjenčanje”, odvratio je Derek. Dobacio je
Jasmine upozoravajući pogled; večeras je to često činio.
“Samo želim pojednostavniti stvari”, rekla je.
“Pa ne želim kvariti zabavu, ali moramo ići. Sutra ujutro odlazim na
poslovni put”, rekao je Drew očigledno osjećajući kako je mudro odvući
Ryana odande prije nego što ponovno počnu raspravljati o prošlosti. “Hvala ti
na sjajnoj večeri, Jasmine. Jedva čekam ponovno doći.” Sagnuo se kako bi je
poljubio u obraz prije odlaska.
“Da, hvala ti”, rekao je Ryan, još pomalo ukočeno, pa se okrenuo
Jacobu. “Drago mi je što sam te upoznao, mladiću. Jako sličiš ocu kada je bio u
tim godinama.” Sagnuo se i zagrlio Jacoba, već osjećajući iskrenu privrženost
prema dječaku.
Derek ih je ispratio do vrata i odlučno se zagledao u Ryana. “To se ne
smije ponoviti, Ryane. Znam da ti je stalo do mene i mojeg oca, ali bit će mi
žena. Nisam sretan zbog onoga što se dogodilo prije deset godina, ali moram
to zaboraviti, a moraš i ti.”
134
Ryan je načas zurio u njega, a potom malčice spustio ramena.

“Jednostavno ne mogu zaboraviti koliko si shrvan bio, kao i stric Dan. Ali
pustit ću to radi tebe. Samo bih volio da znamo zašto je to učinila. Možda bi
tako sve ovo bilo lakše.”
“Možda nikada ne saznamo”, odvratio je Derek pa uzdahnuo.
“Možda zato što to nije učinila”, rekao je Drew, vječiti glas razuma.
Obojica su se okrenula prema njemu. “Ma, daj. Godinama ti govorim da
trebaš razgovarati s njom o tome. Jasmine nije hladnokrvna kučka. Kako bi
mogla učiniti takvo što? Razgovaraj s njom, Derek, prije nego što ti uništi
novostečenu obitelj.”
Derek nije ništa rekao; samo je promatrao bratiće kako prilaze svojem
automobilu i ulaze u njega. Tko je u pravu? Bi li trebao poslušati Drewa? Nije
znao.
Vrativši se unutra, zatekao je Jasmine i Jacoba kako čiste stol te im se
pridružio ubrzavajući stvar. Svi su bili umorni, a što prije zgotove posao, to će
večer prije završiti.
Pošto su sve očistili, Jasmine i Derek odveli su Jacoba u njegovu sobu.
Naizmjence su mu čitali priču, a zatim ga prepustili ugodnom snu. Jasmine se
prethodne noći toliko umorila da je zaspala zajedno sa sinom dok mu je čitala
priču. Shvatila je da nema pojma gdje bi noćas trebala spavati.
Izišla je u hodnik i ostala stajati ondje osvrćući se oko sebe.
“Nešto nije u redu?” upitao je Derek.
“Samo ne znam koja je moja soba. Imala sam toliko posla da nisam
stigla istražiti kat.”
“Mislio sam da znaš gdje se nalazi glavna spavaća soba”, rekao je.
Zatečeno ga je pogledala. Nije bila spremna ponovno spavati s njim u
istom krevetu, ali dobro su se slagali i nije željela okončati primirje. Nije
znala što učiniti.
Derek ju je zgrabio za ruku i silovito je poljubio sljubljujući njihova
tijela. Za nekoliko je sekundi stala dahtati. Vrlo se lako prepuštala njegovim
potrebama - ali i vlastitim. Protekla dva dana gotovo je vrištala od želje.
Vraga protekla dva dana! Trajalo je cijeli tjedan.
135
“Gledaj, Derek, mislim da sam te navela na pogrešan put. Trenutačno

ne želim spavati s tobom.” S naporom je sprečavala glas da joj ne zadrhti.
Derekove oči smjesta su se pomračile. Pustio ju je jednako naglo kao što
ju je primio, a zatim odrješito rekao. “Nikada nisam morao tjerati ženu da
bude sa mnom, i neću tjerati ni tebe. Uzmi spavaću sobu, a ja ću uzeti jednu
gostinsku - zasad. Uskoro ćeš me preklinjati da ti se pridružim ” Iznenadio je i
samog sebe vlastitom bahatošću.
“Na tvojem se mjestu ne bih pretrgla od čekanja”, prasnula je pa
odmarširala hodnikom i zalupila vratima.
Derek je načas razmišljao o tome da pođe za njom, ali shvatio je da bi
samo ponovno završili u krevetu, a time ne bi ništa riješili.
Može izdržati još malo, ali ako mu uskoro ne dođe... Odrješito se
zaputio na suprotni kraj hodnika pa ušao u zasad jedinu drugu sobu s
krevetom. Uskočio je pod tuš i pustio hladnu vodu da se otarasi njegove
erekcije pa se uvukao u ne pretjerano udoban krevet.
Satima je ležao ondje zamišljajući je u svojem golemom krevetu s
četirima stupovima, zbog čega se ponovno uzbudio i rastužio. Spoznaja da se
nalazi na drugom kraju hodnika i spava na njegovim plahtama nije mu ni
najmanje pomagala. Prevrtao se po krevetu, gotovo zastenjavši od frustracije.
Uskoro moraju postići dogovor, inače neće izdržati. Tijelo mu
jednostavno neće još dugo moći podnositi bol.
Negdje oko svitanja uspio je utonuti u nemiran san.
136
DVADESET ŠESTO POGLAVLJE
Jasmine je spavala nevjerojatno dobro. Osjetila je tračak krivnje jer je

zaposjela Derekov krevet, ali bio je to itekakav krevet! Golem i ugodan, a
plahte i pokrivači mekani i svilenkasti. Legla je misleći da će probdjeti sate i
sate, ali u sljedećem je trenutku svanulo. Protegnula je ruke i shvatila da je
ništa ne boli. Odavno je trebala kupiti takav krevet.
Dugo se tuširala u glavnoj kupaonici i oduševila se četirima različitim
baterijama tuša koje su radile raznolik pritisak na njezino tijelo. Ostala je
ondje gotovo pola sata, a voda se nije ohladila. Nije mogla dočekati da iskuša
kadu s mlaznicama. Dok je odrastala, njezin otac nije razmišljao o tome da joj
priušti takav luksuz, premda je u sklopu vlastite spavaće sobe imao
nevjerojatno divnu kupaonicu.
Jasmine je sišla pa zatekla Jacoba i Dereka za stolom dok su jeli žitne
pahuljice. Jacob je brbljao kao i uvijek govoreći o svojoj novoj sobi te kako
jedva čeka da mu dođu prijatelji.
Derek je podigao pogled prema njoj, na što je gotovo uzdahnula zbog
njegova ispaćenog izgleda. Imao je tamne podočnjake kao da uopće nije
spavao, a sva mu je odjeća bila zgužvana. Zacijelo ju je izvadio ravno iz kutije
i vjerojatno nije bio sretan zbog njezine odluke da sami raspreme stvari iz
kutija. Nije znala što da mu kaže s obzirom na to da je u njegovu divnom
krevetu spavala bolje nego prije, dok se on, sudeći prema izgledu, prevrtao
cijelu noć.
“Dobro jutro”, rekla je naposljetku - gotovo je pjevušila; toliko se dobro
osjećala.
Derek je samo progunđao. Morala je suspregnuti nalet smijeha. Bio je
još ljepši tako namrgođen, izgužvan i razjaren.
“Uskoro trebamo krenuti. Želim da odemo u salon namještaja kako
bismo popunili kuću”, naposljetku je rekao otpijajući gutljaj kave koja mu je
naizgled pomagala da se usredotoči.
“Salon namještaja? Želiš reći da milijarderi posjećuju salone
namještaja?”
137
“Mislim da ne razumijem tvoje pitanje, Jasmine”, rekao je Derek,

zabrinuto pogledavši Jacoba.
Jasmine je srela njegov pogled, pa shvatila kako se boji da će im se sin
pretjerano razmaziti s obzirom na poboljšanje svoje financijske situacije. Ta je
baka s kolačima prošla još kad je riječ o Porscheu i vili. Morali su biti
realistični. I morala ga je zadirkivati.
“Dobro ti znaš na što mislim, Derek. Istinski bogataši unajmljuju
zaposlenike koji će kupovati umjesto njih tako da ne moraju umarati svoje
lijepe glavice svakodnevnim zadatcima kao što je odabir pokućstva. I sasvim
sigurno ne odlaze u lokalne prodavaonice. Misliš li da je ovdašnji luster
potekao iz neke gradske trgovine? Ne. Prijašnji vlasnici dali su izraditi stvari
po mjeri u najboljim prodavaonica diljem svijeta.”
“Igrom slučaja volim činiti stvari onako kako ih oduvijek činim.
Zaboravljaš da si odrasla u većem bogatstvu u usporedbi sa mnom. Samo zato
što sam posao uspješan, ne znači da se moram ulijeniti ili biti rastrošan.
Zbilja. Vidiš li igdje vozača? Vojsku osoblja za stvari koje mogu obaviti sam ili
privremeno unajmiti radnike?”
“Mislila sam da namjeravaš zaposliti puno osoblje”, odvratila je sliježući
ramenima.
“Ne. Zaposlit ću vrtlare i nekoliko kućnih pomoćnica, ali s ponosom
obavljam stvari u kojima sam dobar. Još se sjećam kako se kosi travnjak.
Uostalom, mogu naučiti Jacoba kako se to radi. Dobro je da dječak
povremeno zaprlja ruke.”
“Pretpostavljam da još pamtiš svoje korijene.”
Nije ga namjeravala uvrijediti, no Derek je suzio oči nastojeći odrediti
je li loše govorila o njegovu odgoju. Možda nisu imali novca, ali obitelj mu je
oduvijek bila bliska te je bio zahvalan jer je odrastao bez njega.
“Imaš nešto protiv kupnje? Koliko ja imam iskustva s tim, žene
objeručke prihvaćaju priliku za nju.”
“Uživam u povremenoj kupnji. Samo se čudim što i ti uživaš”, odvratila
je pa mu se nasmiješila.
“Onda dogovoreno”, rekao je, a napetost je iščeznula jednako brzo kao
što se i pojavila.
138
“Dobro, ako zbilja tako želiš”, rekla je Jasmine. “Ustvari, kupnja zvuči
zabavno.” Zapravo nije bila pretjerano zainteresirana za kupnju pokućstva.
Radije bi kupovala namirnice ili, naravno, knjige, ali nije smatrala da je dobar
trenutak da to spomene Dereku - osobito s obzirom na njegovu
neraspoloženost.
“Idem se presvući. Ti izgledaš spremno, stoga me pričekajte pola sata pa
ćemo krenuti”, rekao je i gotovo odmarširao iz kuhinje.
Pošto je Derek ponovno sišao, tamni podočnjaci nisu ga sprečavali da
izgleda zgodno kao i uvijek u onomu što je smatrao ležernom odjevnom
kombinacijom - crnim hlačama te bijelom košuljom s gumbima. Seksualna
napetost vratila se u punom jeku.
Jasmine i Jacob slijedili su ga do terenca te su se uskoro zaputili u grad.
Sišao je s ceste i zaustavio automobil pokraj golemog, otmjenog salona
namještaja. Zgrada je imala barem tri kata. Izišla je i pošla za njime prema
vratima, kadli je nekoliko kuća dalje ugledala knjižaru s rabljenim knjigama.
Također je bila velika i dozivala ju je.
“Možemo li se naći poslije u salonu?” upitala je. Derek je upitno
podigao obrve. “Tamo je knjižara pa je želim pogledati. Neće me biti samo
nekoliko minuta”, gotovo je preklinjala.
“Ne moraš kupovati rabljene knjige. Mogu ti kupiti koju god novu
poželiš”, odvratio je krajnje zbunjeno.
“Ah, ne.” Jasmine nije mogla zatomiti zgranuti i užasnuti zvuk zbog
njegova posvemašnjeg neznanja. “Unutra se nalazi pravo blago, Derek. Možeš
pronaći potpisane primjerke i knjiga kojih više nema na policama. Možeš
pronaći izvorne naslovnice i prastaru literaturu. Knjižare s rabljenim
knjigama pravi su lov na blago”, objasnila je. “Neki ljudi kažu da je prašina od
knjiga korisna.” Nije zamijetio njezin prepredeni osmijeh.
“Ako zbilja želiš...” rekao je, i dalje zapanjen njezinim ushićenjem.
“Savršeno. Vi idite i odaberite što god želite za kuću. Samo, molim vas,
knjižnicu ostavite za kraj. Ah, i molim vas, nemojte uzeti ništa od crnoga ili
smeđeg platna - zbilja ne volim kožu jer se znojiš dok sjediš na njoj. Osim
toga, nije me briga kako će nam pokućstvo izgledati.” Izgovorila je sve to u
jednom navratu jer je zbilja željela u onu knjižaru. Derek je kimnuo, pa se
okrenula i odjurila unutra.
139
Derek ju je promatrao dok je odlazila, a potom pogledao Jacoba

raširenih očiju i podignutih obrva, poručujući mu da misli kako mu je majka
pomalo luda.
“Mama je uvijek takva kad pronađe knjižaru u kojoj nikada nije bila.
Bit će ondje cijeli dan. Obično pokušam pronaći neku knjigu koju ću čitati u
njihovom udobnom naslonjaču, zato što znam da će vječno trajati. Ali uvijek
se osjeća loše zbog toga koliko ostane, zato mi poslije kupi veliki sladoled.”
Jacob je očito pokušavao zaključiti isplati li mu se slijediti mamu kako bi
dobio sladoled.
“Odvest ću te na sladoled, ali nećeš morati sjediti cijeli dan u knjižari”,
rekao je Derek pročitavši mu misli.
“Aha”, rekao je Jacob, očigledno odlučivši i pošavši za tatom u salon
namještaja. “Mogu li dobiti novi krevet? Znam da je moj dobar, ali imam ga
već sto godina, a zbilja želim krevet na kat tako da mi prijatelji imaju gdje
spavati.”
“Možeš dobiti sve novo pokućstvo za sobu. Velik si i vrijeme je da
dobiješ stol, novi ormar i ostale stvari koje će ti bolje odgovarati”, rekao je
Derek, još nesposoban bilo što uskratiti sinu. “Idemo najprije odabrati tvoje
stvari.” Primio je Jacobovu ruku.
Zbog dječakova uzbuđenja oko novog pokućstva i zahvalnosti na svemu
što je dobio Derek se osjećao poniznim. Jacob je nekoliko puta zahvalio
trgovcu koji im je pomogao. Jasmine ga očito nije razmazila na loš način,
stoga je bio zahvalan na stvarima i pristojan prema svima.
Derek je počeo uviđati da Jasmine nije materijalistica kakvom ju je
nekoć smatrao. Njezin izbor pokućstva - kada je iole obraćala pozornost na
njega - bio je još jedan primjer njezine osobnosti. Nije željela otmjeno i
razmetljivo kožnato pokućstvo. Željela je nešto udobno za sebe i svoje goste.
Jednostavno nije marila za to što će ljudi vidjeti nakon što uđu u prostoriju.
Bit će pravo osvježenje u svijetu nemilosrdnih poslovnih ljudi.
Poslije tri sata, nakon što su odabrali i naručili pokućstvo za sve
prostorije u kući osim knjižnice, Derek je shvatio da još nema ni traga od
Jasmine. “Jesi li vidio mamu?” upitao je Jacoba.
“Upozorio sam te. Zaboravila je koliko je prošlo, kao i uvijek.”
140
“Idemo je pronaći”, rekao je Derek. Nije li dražesno što se tako izgubi

među knjigama?
Jasmine je stajala za blagajnom u knjižari. Pred stopalima imala četiri
krcate vrećice te još dvije na pultu. Pogledao je nju pa vrećice, pa vratio
pogled na nju. Uočila ih je dok je blagajnica provlačila njezinu kreditnu
karticu.
“Ah, oprostite što sam se toliko zadržala. Izgubila sam pojam o
vremenu, ali imali su sjajnu rasprodaju i jednostavno sam našla toliko knjiga”,
hitro je objasnila pa pogledavši vrećice Dereku i sinu uputila pokajnički izraz.
“Bolje da to počnemo vući u auto”, rekao je Derek smiješeći se.
“Znam da sam previše potrošila i žao mi je, ali te prazne police treba
popuniti - i imali su baš sjajnu rasprodaju”, ponovila je slijedeći ih i noseći
dvije vrećice. Derek će se morati vratiti po ostatak.
Iskreno ga je zanimalo što smatra prevelikom količinom novca. “Koliko
je sve to stajalo?” upitao je.
Lice joj je pocrvenjelo na što je pomislio da je potrošila nekoliko tisuća
dolara, premda je taj iznos za njega bio sitniš.
“Dvjesto dvadeset četiri dolara”, promrmljala je. “Dobro, i nešto sitno.”
Jedva ju je čuo, pa je zamolio da ponovi. Kad je to učinila, zastao je i zagledao
se u nju. Osjećala je grižnju savjesti jer je potrošila dvjesto dolara na knjige!
Prasnuo je smijeh - prvo tiho, a zatim sve glasnije dok se nije
presamitio; toliko se silovito smijao. Pokušavao je prestati, ali nije mogao te se
toliko tresao da ga je bolio trbuh. Trebalo mu je otprilike pet minuta da se
pribere u dovoljnoj mjeri da može govoriti, a Jasmine ga je dotad parala
pogledom. Jacob se smješkao slušajući očev smijeh.
“Ne shvaćam što ti je toliko smiješno”, prasnula je.
“Ne mogu vjerovati da osjećaš grižnju savjesti jer si potrošila dvjesto
dolara na knjige. Ozbiljno, Jasmine. Jedna među stolicama koje smo danas
kupili stajala je dvostruko više.” Još se cerekao.
“Kako god”, frknula je, a potom se zaputila u salon namještaja. Bilo joj
je drago što joj ne nabija osjećaj krivnje zbog kupnje, ali nije joj se morao
smijati. Otac joj je oduvijek govorio da baca novac na knjige. Nije razumio
zašto želi čitati “sve te gluposti”, kako je govorio. Voljela je uranjati u svoje
141
čarobne svjetove i nije marila što drugi misle o tome. Dobro, možda malo jest,
dok joj se Derek rugao.
Derek i Jacob brzo su je sustigli, a premda se Derek više nije smijao,
svejedno je vidjela kako mu se oči svjetlucaju te je znala da suspreže poriv za
smijehom. Naposljetku se nasmiješila shvativši da je pomalo budalasto od nje
što je toliko uštogljena. Samo, otac joj je toliko dugo govorio da je ono što joj
se sviđa glupo da je postala nesigurna zbog toga, premda već devet godina nije
živjela s njime. Odlučivši se ne obazirati na to, opustila se i zaklela da će se
zabaviti pri pronalasku pokućstva za knjižnicu.
Moralo joj se svidjeti platno prije svega, stoga je opipala brojne kauče.
Kada bi pronašla materijal koji joj se svidio, sjela bi na njega i provjerila
udobnost. Zacijelo je tako iskušala desetak kauča prije negoli je pronašla onaj
koji je tražila. Ostalo pokućstvo za knjižnicu bilo je lako pronaći, stoga su
ubrzo završili.
Nije znala kojim se vezama Derek poslužio - nesumnjivo novcem i
ugledom - ali sve je trebalo biti dostavljeno idući dan. Nije mogla dočekati da
potpuno opremi knjižnicu.
Kada su stigli kući, sve su se troje vukli. Bio je to naporan, ali vrlo
uspješan dan.
“Što kažete na to da večeras naručim pizzu pa da se opustimo pred
kaminom?” upitao je Derek nakon što su odvukli knjige u knjižnicu.
“Zvuči dobro. Ne mogu dva sata stajati za kuhinjskim ormarićem”,
rekla je Jasmine, posve iscrpljena.
“Ja želim pizzu s kobasicom”, rekao je Jacob pa odjurio.
Jasmine je odmahnula glavom. “Kad bih mogla pohraniti njegovu
energiju u bočicu, pokradala bih vlastitog sina.”
“Udijelit ću ti malo svoje”, rekao je Derek prilazeći joj. Obećao je da je
više neće zavoditi, ali naizgled joj nije mogao odoljeti.
“Provjerit ću što imamo od pića”, rekla je Jasmine hitro ga obilazeći i
napuštajući prostoriju.
Derek je frustrirano zastenjao, ali pustio ju je podsjećajući samoga sebe
kako želi da ona dođe k njemu. Jamačno neće još dugo izdržati. Vidio je glad
na njezinu licu.
142
Dok su svi sjedili pred kaminom i jeli pizzu, Jasmine je više puta srela
njegov pogled. Budući da je nije mogao prestati gledati, nije se čudio.
Spremivši Jacoba u krevet, nekoliko su napetih trenutaka stajali pred
njegovim vratima dok se Derek molio da ga pozove u svoju sobu.
Molim te, nijemo ju je preklinjao.
“Laku noć, Derek. Danas je bilo... ovaj... dobro”, tiho je rekla dok joj je
pogled lutao prema njegovim usnama.
“Samo me trebaš pitati, Jasmine”, tiho je podsjetio prilazeći joj.
Udahnula je, a oči su joj se načas raširile prije negoli je vidio kako se
zatvara u sebe.
“Laku noć”, odlučnije je ponovila, a zatim je promatrao njihanje njezine
lijepe okrugle stražnjice dok se udaljavala od njega.
Izgleda da mu i večeras predstoji hladan tuš, tmurno je razmišljao
pošavši u suprotnome smjeru te se zapitao hoće li se ikada više pošteno
naspavati.
143
DVADESET SEDMO POGLAVLJE

E ksplodirat će. To je to. Stvarno će se dogoditi. Tijelo joj je bilo posve
sputano i frustracija ju je ubijala.
Prošla su dva tjedna otkad se uselila k Dereku i toliko je izgarala od
želje da više nije bila sigurna što učiniti.
Je li joj olakšavao stvar? Nikako!
Pri jutarnjem ulasku u kuhinju pobrinuo bi se da se očeše o nju. Nakon
što bi navečer Jacobu pročitali priču, prislonio bi tijelo o njezino na odlasku iz
sobe.
I pogledi.
Ah, ti pogledi!
Neprestano ju je pržio pogledom koji joj je naizgled prodirao ravno u
dušu. Žarko ga je željela, ali morala je imati malo ponosa, zar ne?
Naravno, od kakve bi joj koristi bio ponos kad bi se rastopila pred
njime? Tome će jednom morati doći kraj. Samo nije znala kako.
Kako su tjedni prolazili, napetost između Jasmine i Dereka postala je
toliko čvrsta da je ne bi presjekao ni najoštriji nož. Puštao ju je da spava sama
u glavnoj spavaćoj sobi, ali bila je vrlo usamljena.
Hoće li pokleknuti pa ga preklinjati da joj se pridruži?
Bila je itekako blizu da to učini - baš kao što je predvidio.
Zajedno su planirali vjenčanje, ali Derek je većinom bio zadužen za sve,
osim za to da se umjesto nje pojavi na probi za vjenčanicu. Obožavala je
haljinu koju joj je dao sašiti; nije znala kako mu je uspjelo, ali dizajner je šivao
haljinu gotovo identičnu onoj koju je naslikala.
Da, bio je to crtež desetogodišnjakinje, ali uz nekoliko modernih
dodataka bio je savršen. Apsolutno božanstven. Zašto mu je stalo? Čini li sve
to samo zato što ga je Jacob zamolio?
Negdje u dubini duše željela je da to čini radi nje, ali nije se usuđivala
nadati.
Svakako se smekšao spram nje, no je li to bio razlog da mu oprosti zbog
načina na koji joj je slomio srce? Ne. Morala je zapamtiti bol koju je
144
pretrpjela, inače će je vjerojatno ponovno doživjeti - a ovaj je put imala

osjećaj da će biti deset puta gora.
No ipak, nešto u njezinu umu govorilo joj je da su tada bili tek djeca.
Zar se ljudi ne mogu promijeniti? Možda. A je li to opravdavalo slamanje
srca? Nije. Bilo kako bilo, sljedećih će devet godina provesti zajedno. Zar ne
bi bilo mnogo bolje da se slažu?
Očito je između njih postojala sjajna kemija. No to je lako moglo proći
za tjedan ili dva. Bila je vrlo zbunjena.
Držeći do svoje riječi, Derek je malo usporio s poslom odlazeći u ured
tek na pola radnog vremena i navečer radeći od kuće pošto bi Jacob zaspao.
Odlazio je po njega u školu i bio na njegovim sportskim nastupima. Uspio je
doći čak i na jedan roditeljski sastanak.
Nije znala koliko će mu to dugo odgovarati, ali zasad je bilo lijepo
dijeliti obveze. Kao što joj je bilo i mnogo teže zaštiti svoje krhko srce.
Kada bi Derek zaglibio na poslu, osjećala bi se razočaranom u jednakoj
mjeri kao Jacob. Ipak, borila se protiv tih osjećaja i nastojala izvući najbolje iz
situacije tako što bi zabavljala Jacoba u njihovu golemom novom domu.
Dogovorio je da prijatelji dođu k njemu prespavati, pa su došla
desetorica dječaka. Zaljubili su se u bazene i košarkaško igralište i nisu mogli
odlučiti na što će prvo navaliti. Smjenjivali su aktivnost za aktivnošću sve dok
se nisu iscrpili i uvukli u vreće za spavanje u boravku nakon gledanja horora i
šopanja brzom hranom.
Jedne se noći Jasmine zatekla posve sama u kući. Derek je odveo Jacoba
i njegove prijatelje u kino, a zatim ostavio Jacoba kod prijatelja radi još jednog
noćenja, stoga je kuća nalik palači bila vrlo pusta. Jedno je vrijeme radila u
svojem kućnom uredu, ali dosadilo joj je, pa se zatekla kako gleda horor
skrivajući se pod dekom i jedući kokice.
Začuvši zvono na vratima, gotovo je doživjela srčani udar. Postoje
sigurnosne vratnice, morala je podsjetiti samu sebe, stoga tko god da je došao,
ima pristup i ne može joj biti neprijatelj. Ipak, oprezno se približila vratima i
povirila kroz špijunku.
Srce joj je potonulo u pete ugledavši Ryana s druge strane vrata.
Duboko udahnuvši radi ohrabrenja, pripremila se za ledenu oluju koja
joj je predstojala te otvorila vrata.
145
“Bok, Ryane. Derek trenutačno nije ovdje”, rekla je najljubaznije što je

mogla. Ipak, boljela ju je njegova hladnoća. Svojevremeno joj je bio prijatelj,
nešto poput brata.
“Znam. Mogu li ući i razgovarati s tobom?”
Glas mu nije ništa otkrivao te je znala da može odbiti, ali kakve bi
koristi imala od toga? Morala se pokušati složiti s Derekovim bratićem ako ne
želi da joj idućih devet godina života bude grozno.
“Može. Kako ti mogu pomoći?” upitala je otvarajući vrata kako bi ga
propustila.
Šutio je dok je zatvarala vrata i vodila ga prema boravku gdje se lagano
nasmiješio njezinu neredu zamijetivši kutiju DVD-a i njezinu deku.
“Nikad nisi podnosila horore”, rekao je blago se nasmijavši, na što se
šokirala. Zar on to zbija šale s njom?
Sjela je. “Ne. Ne znam zašto se mučim i gledam ih.” Sada je on bio na
potezu.
Nakon još nekoliko nelagodnih trenutaka Ryan je uzdahnuo kao da je
upravo donio odluku. “Gledaj, kad se sve ono dogodilo prije deset godina,
promatrao sam kako mi bratić užasno pati, a stričevi snovi padaju u vodu.
Nije mi se svidjelo. Zamjerao sam ti. Ali činjenica je, premda Derek ne
izgleda kao da pretjerano dobro spava, da je sretan. Jacob mu strašno mnogo
znači, a ti si njegova majka, što znači da si sada dio obitelji. Žao mi je zbog
načina na koji sam se prije dva tjedna ponio prema tebi. Zaboravit ću to i
početi ispočetka. Može?”
Ryan ju je pogledao, a njegove su riječi Jasmine donijele više pitanja
nego odgovora, no pružao joj je maslinovu grančicu te je osjećala da, ako je ne
prihvati, možda neće dobiti drugu priliku.
Ma koliko ga željela upitati kako je može smatrati odgovornom,
Jasmine je zauzvrat odlučila zadržati mir.
“Voljela bih početi ispočetka. Oprosti ako sam te na neki način
povrijedila. Nisam to učinila namjerno, ni u kojem smislu”, rekla je, a glas joj
je gotovo neprimjetno zadrhtao.
Ryan je oklijevao prije negoli joj je prišao i pružio ruku. “To je
početak”, rekao je slabašno se osmjehujući dok joj je stiskao njezin dlan.
146
Jasmine je bila na rubu suza. Silno je trebala obitelj, a sada je zapela s

Derekovom najmanje devet godina. U određenom su je trenutku svi voljeli.
Možda bi se mogli vratiti na staro; nadala se, zato što je shvatila da ih sve još
voli više nego što bi trebala i sasvim sigurno više nego što su zaslužili nakon
sve boli koju su joj nanijeli.
No srce ne bira koga će voljeti. To vam se jednostavno prišulja, i prije
negoli uopće shvatite - gotovi ste. Ljudi kojima date srce dužni su ga zaštititi i
cijeniti. Derek i njegova obitelj podbacili su u tome.
Možda će s vremenom povratiti ljubav koju im je toliko bezbrižno dala
dok je bila vrlo mlada.
147
DVADESET OSMO POGLAVLJE
Još samoSamoća
nekoliko dana do njezina vjenčanja.
je postala Jasmineina stalna družica. Otkad joj se Derek vratio
u život, morala je dijeliti Jacoba. Da, ushićenje zbog novostečenog očinstva
splasnulo je, ali Derek se s njime vozio na kvadovima, izvodio ga na brod i
igrao paintball.
Često bi im se pridružila, ali jednostavno nije uživala u svim
aktivnostima, a pošto bi im se pridružili Drew i Ryan, osjećala se poput uljeza
koji očajnički i sažaljivo preklinje da ga prime u društvo.
Derek je radio na još jednom poslovnom preuzimanju te je, nakon što
bi spremili Jacoba na spavanje, ili radio u svojem kućnom uredu ili u gradu.
Bila je pomalo jadna, ali zatekla bi se kako čezne za njegovim društvom.
Godinama je živjela sama, i zašto joj je sada trebala pozornost? Zašto bi
joj njegov povratak trebao promijeniti život? Zašto je jedan njegov osmijeh
naizgled određivao tijek njezina dana?
Glupa je.
Ovaj put, pošto se zvono oglasilo kako bi je obavijestilo da je netko na
vratnicama, gotovo je osjetila uzbuđenje. Kako tužno što se veseli dolasku
dostavljača.
“Mogu li vam pomoći?” upitala je, i dalje se osjećajući pomalo budalasto
jer razgovara s kutijom.
“Amy je. Imam materijale za Dereka”, začuo se senzualan ženski glas.
To je prevršilo mjeru. Kako se Derek usuđuje poslati svoju bivšu
djevojku u njezinu kuću? To je sada njezina kuća i nije smatrala pretjeranim
tražiti od njega da spriječi dolazak žene s kojom je nekoć spavao.
“Derek je još u uredu. Možeš ga naći ondje”, rekla je Jasmine i ne
pokušavši prikriti prijezir.
“Znam. Izričito je zatražio da ih ostavim ovdje. Neće biti sretan ako ne
nađe dokumente pošto se vrati.” Amyn ton poručivao je kako misli da je
Jasmine odveć naivna ili odveć glupa da se razumije u poslovne stvari.
148
Osjećajući kako ljutnja kola njome, Jasmine je otvorila vratnice i samo

se nadala da će Amy brzo ući pa otići.
Pričekavši je na ulaznim vratima kako bi ubrzala posjet, Jasmine je
zaškiljila dok se ova približavala. Nije nalikovala zaposlenici, već utjelovljenju
prljave maštarije svakog muškarca; njezina nevjerojatno kratka suknja,
pripijena bluza i vrtoglave potpetice tvorile su itekakav prizor. Amyni crveni
nokti i odgovarajući ruž odisali su prijetnjom, a Jasmineinu samopouzdanju
nije pridonosila činjenica da je dočekuje u trenirci bez imalo šminke i kose
podignute u nehajnu punđicu.
“Hvala što si ih donijela. Dat ću ih Dereku čim stigne kući”, rekla joj je
Jasmine.
“Stiže svaki čas”, odvratila je Amy natuknuvši da je upravo bila s njime
te da nisu dovršili... posao.
Jasmine je suzila oči u tanašne proreze, ali nije odgovorila Amy.
“Sastat ćemo se ovdje. Moramo riješiti mnogo toga, stoga sam sigurna
da ćeš se nečime zabaviti”, rekla je Amy uz lažan suosjećajni osmijeh.
Jasminein prvi poriv bio je da je šakama potjera sa svojeg praga, ali nije
bila takva osoba. “Dobro. Možeš ga pričekati u njegovu uredu”, rekla je
stišćući zube. Ako Derek namjerava dovoditi svoje drolje u kuću, stvar neće
funkcionirati. Reći će mu što ga ide, i sumnjala je da će mu se svidjeti što mu
ima reći.
Primirila se u knjižnici čekajući da stigne kući, ali naposljetku ju je
svladao san. Probudila se u tri ujutro. Hitro se uspravila i pogledala kroz
prozor. Odahnula je uvidjevši da Amyna automobila nema, ali još je bjesnjela
jer je pozvao tu ženu u njezinu kuću. Određene granice jednostavno se nisu
smjele prelaziti.
Uspela se stubištem i otišla u njegovu sobu. Nije ga pronašla unutra te
se, umjesto da pretraži kuću od vrha do dna, odlučila naspavati i ujutro
suočiti s njime.
Brzo se svukla u gaćice i majicu kratkih rukava pa se uvukla pod
pokrivač. Osjetila je nekakav pokret i prestrašila se zatekavši Dereka u
krevetu. “Što radiš ovdje?” prasnula je i pokušala iskočiti iz kreveta. Bila je
odveć ljuta na njega da bi spavali zajedno. Bilo je prilično samodopadno od
njega uvući joj se u krevet noću nakon što je doveo bivšu u njezinu kuću.
149
“Dosadilo mi je čekati da dođeš i umoran sam od spavanja u gostinskoj

sobi”, rekao je. “Vidio sam da spavaš u knjižnici pa te nisam htio buditi, ali
čvrsto sam naumio doći ovamo.” Derek je hitro pružio ruku kako bi je
spriječio da pobjegne. Shvativši da je gotovo gola, zastenjao je te je osjetila
kako priljubljuje usne o njezine.
Čim ju je stao ljubiti, osjetila je da mu njezino tijelo gorljivo odgovara.
Još se jedanput pokušala odmaknuti, no Derek je samo snažnije pritisnuo
usne o njezine i stao joj kliziti dlanovima po oblinama.
Nisu bili zajedno gotovo mjesec dana i bila je jednako željna nakon sve
one strasti koja je neprestano prštala između njih. Predala se i ovila ruke oko
njegove glave kako bi ga privukla k sebi. Izgarala je i trebao joj je da odagna
taj osjećaj. Sasvim je zaboravila na brige i jednostavno pustila svojem tijelu da
je vodi.
Derek ju je nastavio ljubiti izazivajući je jezikom. Privijao joj se uz bok
te je osjetila kako joj se njegova erekcija pomiče o kuk, na što joj je vrućina
ispunila utrobu. Očajnički je žudjela za time da je ispuni.
Kliznuo je usnama niz njezin vrat i liznuo joj podivljalo bilo, zbog čega
se promeškoljila pod njime. Dlanovi su mu milovali njezino tijelo, a kada je
okrznuo jednu ukrućenu bradavicu, izvila je leđa uvis kao da traži još.
Naposljetku je spustio usne na brežuljke njezinih dojki i ljubio sve
uokolo onoga ključnog mjesta za kojim je vapila da ga poljubi. Jezikom je
naizmjence okruživao aureole oko obje pulsirajuće bradavice, pa se nastojala
zakrenuti u njegovu smjeru kako bi ih primio u usta.
Konačno je učinio što je njezino tijelo tražilo i posisao ukrućeni vršak,
zbog čega su munje sunule ravno u samu njezinu srž. Bila je spremna, vrlo
spremna.
Dlanovima joj je masirao grudi istodobno sišući i ližući otečene dojke.
Nastavila se vrpoljiti pod njime dok joj se naposljetku nije spustio niz trbuh.
Tijelo joj nije prestajalo drhtati od potrebe. Ljubio ju je niz glatku površinu
njezina trbuha pa stigao do bolnog središta, za tili joj čas strgnuvši gaćice.
Dok je naizmjeničnim pokretima jezika milovao njezine nabore,
osjetila je kako pritisak buja u njoj. Usisao je osjetljivi pupoljak, na što se
trznula kada ju je preplavio siloviti orgazam. Nastavila se grčiti dok su joj
150
valovi užitka strujali tijelom. On ju je polako grickao na putu gore pazeći da

ne propusti nijednu zonu užitka.
Pošto je spustio usne na njezine, nježno ih milujući, osjetila je kao da bi
mogla odlebdjeti na oblaku. Sve je bilo toliko intenzivno da je djelovalo
čarobno. Nastavio joj je ljubiti usta i lice, a tijelo joj se stalo iznova zagrijavati.
Odvažno ga je prevrnula na leđa kako bi mu djelomično uzvratila
užitkom koji joj je netom pružio. Jezikom mu je kliznula niz muževni vrat
uživajući u slankastom okusu njegove kože blistave od znoja.
Nastavila je kliziti niz njegove čvrste prsne mišiće uživajući u njihovu
podrhtavanju pod svojim jezikom. Tijelo mu je bilo remek-djelo; površina
njegove glatke, čvrste kože opčinjavala ju je. Spuštala se sve dalje i dalje,
najprije niz njegov trbuh, a potom slijedeći uski trak dlačica podno njegova
pupka. Kukovi su mu se trznuli dok je nastavljala svojom neumoljivom
putanjom.
Naposljetku je stigla do njegove pulsirajuće muškosti i primila je
dlanom te nježno, ali odlučno protrljala prstima. Okružila je glavić, a zatim
liznula vlažno tkivo. Podigao je kukove uvis, baš kao što je i ona učinila.
Jasmine je konačno spustila glavu na njegov kruti ud i primila ga u usta.
Stenjao je dok je spuštala i podizala usne istodobno ga milujući rukom.
Uživala je u okusu i osjećaju njegove svilenkaste kože pa ubrzala pokrete
potaknuta njegovim zadovoljnim uzdasima.
Ukipio se i povukao je za kosu kako bi je odmaknuo. “Ovo će prebrzo
završiti ako tako nastaviš”, zarežao je. Povukao ju je na sebe, pa mu je
zajahala kukove. Nikada dosad nisu vodili ljubav dok je ona gore, stoga je
nervozno sjedila dok su joj njegove oči lutale tijelom. Međutim, moć što ju je
osjećala bila je nevjerojatno erotična.
Namjestio je svoju pulsirajuću erekciju na njezin ulaz, a zatim se
polagano spustila na njega. Dok se spuštala, osjećala je kako u njoj pritisak
iznova raste te da je preuzimaju instinkti. Počela se pomicati gore-dolje kada
joj je vlastito tijelo olakšalo put.
Osjetila je kako iznova počinje drhtati dok se približavala novom
orgazmu. On je podigao ruke kako bi joj milovao grudi koje su se njihale sa
svakim njezinim pokretom. Prstima joj je trljao bradavice, nježno ih
151
štipkajući pa ponovno milujući dlanovima. Osjećala je nekakvo zatezanje

duboko, duboko u sebi.
Spustio je jednu ruku i stao joj trljati otečeni pupoljak čvrstim kružnim
pokretima pridonoseći pritisku u njezinu tijelu. Ubrzala je kada joj se tijelo
napelo te zabacila glavu i oslonila dlanove o krevet. Oboje su drhtali dok se
nastavila opetovano podizati i spuštati.
Snažno je sjela, a potom stala mahnito grčiti kada joj je orgazam
potresao cijelo tijelo. Osjećala je kao da joj vatra suklja nogama dok ju je
zasipao val za valom intenzivnog užitka. Iscrpljena, opružila mu se na prsima.
I jedno i drugo bili su prekriveni tankim slojem znoja, pa mu je klizala
o čvrsta prsa, zbog čega su joj osjetljive bradavice treperile.
Zgrabio je njezine kukove kako bi je umirio i stao se zabijati u njezino
tijelo sve dok se nije napeo i uzviknuo ispuštajući sjeme duboko u njezinu
utrobu. Rastezao je zadovoljstvo koliko je god mogao, a zatim se umirio dok
je ležala opružena na njemu.
Dlanovima ju je milovao po leđima gladeći joj križa i tjerajući je da
treperi od užitka pred njegovim dodirom. Gladio joj je kosu dok su oboje
uživali u posljedicama vođenja ljubavi. Naposljetku joj je okrenuo glavu i
nježno je poljubio. Ta jednostavna gesta navela ju je da se zaljubi u njega
snažnije nego ikada prije.
Jasmine se konačno sklonila s njega prekidajući sponu između njihovih
tijela. Pokušala je ustati, ali nije ju puštao. Nastavio joj je milovati kosu, vrat i
leđa, zbog čega se topila po cijelom tijelu.
Konačno su došli do daha te su dugo ležali u tišini. Počela je tonuti u
san kad je najzad progovorio.
“Zašto nisi samo otvorila Amy, nego si je pustila u naš dom?”
Glas mu nije djelovao srdito - samo iznenađeno jer je učinila takvo što.
Zapanjeno je pogledala u njega. Nije djelovao sretno jer ju je pustila u kuću.
Što se događa?
“Rekla mi je da je donijela poslovne dokumente za tebe i da ste zakazali
sastanak. Doslovce je zvučala kao da ste još zajedno, zbog čega sam
namjeravala razgovarati s tobom, ali... smeo si me”, rekla je, tek nešto glasnije
od šapta.
152
Nekoliko je trenutaka zatečeno zurio u nju. “Nikada nisam spavao s

tom ženom. Ustvari, počela je prelaziti granice svojeg položaja, stoga sam je
otpustio prije mjesec dana. Otada je nisam vidio. Prilično sam se šokirao
zatekavši je u svojem uredu - zapravo, napola golu. Smjesta sam je ispratio.”
Njegov ton nepobitno je potvrđivao istinitost njegovih riječi.
Jasmine je mogla tek zuriti u njega dok su joj olakšanje i radost dopirali
do mozga.
“Bilo je vrlo očito da mi se večeras došla nabacivati”, nastavio je Derek.
“Ali mučilo me to što nisam mogao shvatiti zašto si je pustila. Pretpostavljam
da ti nisam spomenuo da više ne radi za mene... Ipak, ne shvaćam zašto misliš
da smo bili ljubavnici.”
“Onog dana kad smo ručali zajedno, došla je u toalet i rekla mi da ne
samo da ste zajedno, već i da ubrzo očekuje da je zaprosiš”, rekla mu je.
“Mislila sam da zapravo želiš biti s njom, ali da si otkrio kako imaš sina pa si
želio postupiti u njegovu najboljem interesu. Znam da se nećemo vjenčati iz
ljubavi, ali ne želim da ijedno od nas ima ljubavnike ako ćemo dijeliti krevet.”
Okrenula se od njega jer nije željela da zamijeti bol u njezinim očima.
Nije željela da zna koliko uistinu mari. Nije nerazumno što traži od njega da
nema ljubavnice. Iza tog zahtjeva, osim ljubavi, stajalo je i nekoliko drugih
razloga.
“Želim dijeliti krevet s tobom, Derek, ali samo ako ćemo biti vjerni
jedno drugome”, konačno je skupila hrabrosti da kaže. Bilo joj je vrlo teško s
obzirom na to da je, posljednji put kada mu je otvorila srce, otišao i ne
osvrnuvši se.
Derek ju je ponovno okrenuo prema sebi i prekrio joj tijelo vlastitim.
Iznenadila se osjetivši njegovu čvrstu erekciju na svojem središtu koja ju je
preklinjala za ulazak. Nježno joj je raširio noge i kliznuo u njezinu vrelu
utrobu, još vlažnu od njihova prethodnog vođenja ljubavi.
Smjesta se izgubila od strasti; svaka razumna misao iščeznula je iz
njezina uma.
“Ne želim biti ni s jednom drugom kad sam s tobom. Nisam spavao ni s
kime drugim otkad si mi se vratila u život i jamčim ti da to nikada neću
učiniti. Sada si moja”, zarežao je pa sljubio usne s njezinima.
153
Jasmine je osjetila svojevrsni mir dok ju je nastavljao milovati

dlanovima i tijelom. Vodili su ljubav još nekoliko puta te noći jer se nijedno
nije moglo zasititi onog drugog.
Bio je to početak, nešto u što se mogla pouzdati.
154
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
D erek je stajao ne znajući što reći dok ga je Jasmine promatrala

uspaničenih očiju. Sve je bilo riješeno - pa gotovo sve - a ona je svejedno
bila na rubu živaca.
Sutra ih čeka velik dan, a zbog Derekovih planova postao je još i veći -
prevelik za njezine želje i potrebe. Svi su služili mladoženju. Nije li se
vjenčanje trebalo vrtjeti oko nevjeste?
Naravno, vrtjelo se i oko mladoženje, ali svaka izložba, svaki dućan s
vjenčanicama, sve za što je ikada čula govorilo je o uljepšavanju nevjestina
dana.
Osjećala se kao da nije ni potrebna - što je bilo suludo. Bio je to njezin
dan!
“Sve si isplanirao osim najvažnijeg dijela obreda. Tko će me predati?
Otac više nije dio mojeg života, a nemam nikoga drugog tko bi ga zamijenio”,
rekla je nastojeći ublažiti paniku. Nije vjerovala da će moći sama doći do
oltara.
“Ma daj, Jasmine, zar iskreno misliš da sam zaboravio toliko važan dio
tvojeg vjenčanja iz snova? Muškarac koji će utjeloviti nevjestinog oca stiže za
nekoliko minuta.”
“Ali tko? Poznajem li ga?”
“O, da. Nekoć si ga vrlo dobro poznavala.”
Derek je bio svjestan da je taj dio njegovih svadbenih planova okrutan,
ali morao je podsjetiti i nju i sebe na ono što se dogodilo prije deset godina.
Ako namjeravaju napredovati i živjeti iole ugodno prije Jacobova
osamnaestog rođendana, mora se suočiti s onime što je učinila njegovoj
obitelji.
Bilo je krajnje vrijeme za suočavanje.
Ponijela se i prema njemu i prema njegovu ocu kao da su sasvim
nevažni. Tim gore, još se ponašala kao da njezina bezobzirnost i nečovječnost
nisu važne, kao da ih nije obojicu gotovo uništila zbog svoje tvrdoglave
opsesije da se uda za nekoga jednakog financijskog statusa.
155
Daniel nije bio presretan, blago rečeno, kada mu je Derek rekao svoj
plan da oženi Jasmine, ali otac mu je također smatrao da je važno održavati
obitelj na okupu te da otac i majka zajedno odgajaju dijete kad je to iole
moguće.
Ocu mu se slomilo srce kad je saznao da je propustio devet godina
života prvog unučeta, ali namjeravao je nadoknaditi izgubljeno vrijeme sada
kad je doznao za Jacoba. Vrijeme je da se svi nađu u istoj prostoriji.
Trenutak možda nije bio najbolji, ali bolje je nego čekati do pravog
vjenčanja. Derek je osjećao da mu živci počinju pucati.
Daniel je bio dobar čovjek i povrijedili su ga prije deset godina, ali radi
svojeg unuka pristao se ne obazirati na to. Ipak, pomalo se nevoljko dolazio
sastati s Jasmine i sutra je pratiti na putu do oltara.
Derek je samo želio vidjeti kajanje, znati da žali zbog onoga što je
učinila. Možda bi, samo možda, mogli biti sretni dok odgajaju Jacoba kad bi
samo priznala što je učinila i zamolila za oprost.
Nije smatrao da traži previše. Vjerovao je da joj je žao; čak je vjerovao
da mari za njega onoliko koliko je sposobna. Znao je da voli njihova sina. Bila
je sasvim drukčija u njegovu društvu. Doista je bio svijetla točka njezina
života i zbog toga je Dereku bilo stalo do nje - i više negoli je želio.
Kada je Daniel ušao u prostoriju u kojoj su se nalazili, Derek je podigao
pogled u iščekivanju napetosti. Bilo mu je drago što su Drew i Ryan došli s
njegovim ocem. Samo nije znao što će uslijediti.
Jasmine je podigla pogled i srela Danielov. Nije reagirala onako kako je
Derek očekivao. Ni blizu.
“Daniele?” dahnula je prilazeći mu.
“Da, Jasmine.” Stajao je pomalo ukočeno između Ryana i Drewa
nastojeći odlučiti što iduće reći.
“O, moj Bože”, uzviknula je. Suze su joj nahrupile na oči kad je jurnula
prema njemu te ga zagrlila zaplakavši mu o prsa. “Tako si mi nedostajao.”
Daniel ju je odsutno potapšao po leđima. Posve je šokirano sreo
Derekov pogled. Jasmine se nije ponašala nimalo kako su svi očekivali - pa svi
osim Drewa, koji ih je gledao kao da poručuje: Vidite, bio sam u pravu!
156
Derek je zatvorio usta i pročistio grlo nastojeći privući Jasmineinu

pozornost. Nije bio siguran što njegov otac osjeća u vezi s time što ga Jasmine
grli.
“Oprosti”, rekla je blago se hihoćući dok se odmicala i brisala obraz.
“Derek je rekao da radiš za Titan Industries. Kladim se da uživaš u radu sa
sinom. Rekao mi je da si na poslovnom putu, ali strašno mi je drago što si se
vratio na vjenčanje. Toliko sam govorila Jacobu o tebi da osjeća kao da te već
poznaje. Čak jede sendviče s maslacem od kikirikija kao i ti - s običnim
maslacem. Ne znam otkad je razvio tu naviku i znam da vjerojatno nije
zdrava, ali toliko me podsjećala na tebe da ga nisam imala srca odgovarati.
Kako si? Oprosti. Znam da blebećem i ne puštam te da odgovoriš. Pokušat ću
ušutjeti.”
Duboko udahnuvši, Jasmine je zatvorila usta, ali nije sklonila ruku s
Danielove nadlaktice dok ga je uvodila u prostoriju i sjedala pokraj njega na
kauč.
Nije zamjećivala zapanjeni izraz na Ryanovu i Derekovu licu. Nije
vidjela ništa osim Daniela, koji je sada sjedio pokraj nje dok je Jasmine
gorljivo iščekivala odgovor.
“Da, sada radim za Titan Industries. Zapravo prilično uživam”, rekao je
pročistivši grlo kao da je štogod zapelo u njemu. “Sin mi kaže da trebaš
nekoga tko će te odvesti do oltara”, promrmljao je.
Jasmineine su oči ponovno sumnjivo zasvjetlucale. Tiho je odgovorila:
“Da. Moj... ovaj... tata ne razgovara sa mnom.”
“Žao mi je što to čujem, Jasmine”, rekao je instinktivno posežući i
tapšući njezino koljeno.
“Ionako nikada nismo bili bliski. U određenim sam trenutcima mislila...
Nema veze. To je u prošlosti i nije važno.” Pogledala je onkraj njega kada joj
je um načas odlutao.
“Pa ako nemaš ništa protiv, volio bih ti biti pratnja”, rekao joj je.
“To bi bilo divno”, rekla mu je nasmiješivši se od uha do uha. “Hvala ti,
Daniele. Silno ti hvala.”
Nagnula se prema naprijed kako bi ga iznova zagrlila. Ovaj put nije
mnogo oklijevao prije negoli ju je privukao k sebi.
157
“Idem po Jacoba. Odavno je trebao upoznati djeda”, uskliknula je pa

poskočila.
Jacob je bio kod prijatelja, stoga je odjurila u garažu po svoj automobil.
Sva četvorica muškaraca ostala su stajati u boravku i zurila jedan u drugoga.
“E pa meni to ne djeluje kao kriva žena”, rekao je Drew pošto su začuli
kako se Jasminein automobil udaljava prilazom.
“Ali ne razumijem...” Derek je utihnuo zureći kroz prozor. Više ništa
nije imalo smisla.
Mučnina u utrobi govorila mu je da je zaribao, i to ne malo, već toliko
gadno da si je uskratio deset godina života sa ženom koju je volio i dječakom
bez kojeg više nije mogao živjeti.
“Derek, reci mi da si zapravo razgovarao s Jasmine nakon razgovora s
Davidom”, rekao je Daniel. Grižnja savjesti jasno mu se ocrtavala na licu.
“Razgovarali smo dva dana prije. Rekla je da mi sprema iznenađenje u
crkvi. Rekla mi je da je čekam ondje...”
“Je li ti ikad rekla o čemu je bila riječ?” upitao je Ryan, drhtava i
nesigurna glasa.
Nastupila je duga stanka. “Ne”, priznao je Derek.
“Želiš reći da si sve ovo vrijeme vjerovao isključivo Davidovim
riječima?” Daniel je zvučao unezvijereno.
“Ne! Naravno da nisam. Jasmine je rekla...” Ali što je zapravo bila rekla?
Je li ispao budala?
“Moraš razgovarati s njom”, rekao je Drew. Nije se povukao čak ni kada
mu je Derek uputio namršten, prijekoran pogled.
“Gledajte, nije važno!” ustrajao je Derek. “Ako pođemo tim putem,
bojim se da se nikada nećemo vratiti na pravi”, priznao je.
Ryan je ponovno progovorio, ovaj put odlučnije. “Ne možete ići ni
naprijed ako oboje ne shvatite. Ubija me što to moram reći, zato što sam bio
vrlo grub prema njoj, ali mislim da smo možda pogriješili. Samo razmislite o
zbunjenosti na njezinu licu kad god se spomene prošlost. Ono u što smo
vjerovali sve ove godine ne poklapa se s onime kakva je bila ni kakva je sada.
158
Osim što je prošlo deset godina, i dalje djeluje isto - kao ona mlada djevojka
puna života i snova.”
“Cijelo sam vrijeme smatrao da je nedužna”, promrsio je Drew, ali
pobrinuo se da govori dovoljno glasno da ga svi čuju.
“E pa blago tebi.” Derek se počinjao osjećati kao kreten.
Vjerojatno je i bio.
Jasmine se vratila, a njezina radost ostala je sasvim nepomućena kada su
se njezin sin i njegov djed ushićeno i znatiželjno sastali. Derek nije dobio
priliku da nasamo razgovara s njom prije negoli su ga bratići odvukli iz kuće.
Sam je poželio održati tradiciju i provesti noć prije vjenčanja daleko od nje.
Sada je požalio zbog toga.
Dok mu je mahala s dovratka, Derekov um vratio se u prošlost i dan
kada mu se život posve promijenio.
Zaljubio se preko ušiju u nju. Nikada nije smatrao da je dostojan takve
mlade žene, ali bio je odlučan u namjeri da to postane. Pošto joj je pomogao
sa zadaćom i pronašao poveznicu s njom, nije se mogao odvojiti od nje.
Smatrao je da se silno razlikuje od ostale djece bogataša. Obitelj joj je
bila najbogatija u gradu, a otac joj se ponosio tom činjenicom. Hodao je
uokolo u svojim po mjeri krojenim odijelima i vozio skupe automobile.
Kvragu, kuća mu je bila kao za izložbu, dizajnirana da mu se svi poklone pred
pragom.
Kada su Derek i Jasmine prvi put vodili ljubav pa je shvatio da mu je
poklonila svoj najsvetiji dar, još se više zaljubio. Nakon nekoliko mjeseci
zaprosio ju je, svjestan da ne može živjeti bez nje.
Namjeravao je otići u grad i napraviti nešto od sebe kako bi joj mogao
pružiti sve na što je bila naviknula. Želio se pobrinuti da joj nikada ništa ne
nedostaje, pa čak ni luksuzi kojima ju je okružio njezin otac - ili barem sebe -
tada. Derek bi joj dao ili učinio što god bi poželjela.
Došao je u onu crkvu s naivnim tinejdžerskim snovima, trošnim
kamionetom i skromnom zalihom odjeće. Začuvši korake, nestrpljivo se
okrenuo.
Njezin otac.
159
Muškarac mu se približio sa suosjećajnim osmijehom na licu. “Derek,

žao mi je, ali Jasmine me zamolila da dođem razgovarati s tobom”, bio je
rekao David.
Derek nije shvaćao što se događa i zašto je David došao umjesto
Jasmine.
“Jasmine je rekla da se ne može suočiti s tobom”, nastavio je David, “ali
ne želi otići odavde s tobom. Bojim se da se predomislila. Imam malo novca
kako bih ti pomogao da odeš. Rekla je da si planirao otići u grad i želim ti
pomoći da stigneš tamo.” Njezin je otac govorio s istim onim osmijehom na
licu. “Znaš kakve su tinejdžerice. U jednom su trenutku zaljubljene, a već te u
sljedećem mrze. Ah, oprosti, nisam to trebao reći. Samo, Jasmine zna biti...
pa, katkad zna biti malo razmažena i jednostavno je... ovaj... pa, jednostavno
je odlučila da ne želi ići. Neka ostane na tome.” Utihnuo je kao da mu je
neugodno govoriti Dereku bilo što od toga.
Derek je osjećao kao da se sve okrenulo naglavce, kao da je svijet koji je
poznavao poprimio sasvim novo naličje.
Jasminein je otac izvukao omotnicu punu novčanica od stotinu dolara i
pružio je Dereku. Pokušavao ga je podmititi. Kao da govori: Hvala što si mi
zabavljao kćer, ali tvoje usluge više nam nisu potrebne.
“Ne želim vaš novac”, Derek je prezirno odvratio.
David je nastavio pružati omotnicu, nesumnjivo zadivljen što klinac iz
siromašnog dijela grada objeručke ne prihvaća toliku lovu.
“Jasmine se nadala da će to ublažiti tvoje osjećaje i pomoći ti da nastaviš
sa životom”, David se drznuo reći. Nastojala se pobrinuti da njezina pogreška
u obliku zločestog momka nestane. Kako je mogla sjediti u njegovoj kuhinji,
smijati se s njegovim ocem i bratićima, a iznutra biti toliko hladna? Rekla je
da mu sprema iznenađenje. Pa bogme ga je iznenadila. Bio je preneražen i
bijesan.
“Recite Jasmine da sam rekao: Ne, hvala” Derek je zarežao, a potom se
okrenuo i otišao. Nikada se nije osvrnuo prema Davidu i više nikada nije
namjeravao razgovarati s Jasmine. Bio je dovoljno bijesan kada mu je David
ponudio novac, ali pošto je otkrio da je to Jasmineina zamisao, dušu su mu
ispunili gnjev i gađenje.
160
Kada je stigao kući, ohladio se i zapitao se je li David sve izmislio.

Barem će razgovarati s Jasmine i uvjeriti se da doista ona stoji iza toga, a ne
njezin otac.
Ušavši, zatekao je oca opružena za stolom i poražena izraza na licu.
Tada je saznao da je pozajmica povučena. Kada je Derek zatražio da mu
objasni, postalo mu je jasno. Voditelj banke rekao je da su gđica i g. Freeman
smatrali da je to loše ulaganje, pa su zaprijetili povlačenjem vlastitih sredstava
ako pozajmica prođe. Banka nije imala drugog izbora.
Derek je obamro iznutra. Eto mu dokaza. Da, rekla je da mu sprema
iznenađenje - samo nikada nije očekivao da je riječ o iznenađenju kojim će
uništiti cijelu njegovu obitelj. Nije ga samo napustila; željela se pobrinuti da
cijela njegova obitelj napusti grad koji je smatrala svojim.
Pa uspjela je.
Kako li se prevario u njoj. Bio se ponosio svojom pameću, i to mu se
gadilo. Još mu je teže padala tuga koja je stala kolati njime pošto je shvatio da
je više nikada neće vidjeti. Koliki slabić muškarac može postati?
U tom se trenutku zakleo da će je vidjeti ponovno. Dok se njegova
obitelj povlačila iz toga gradića, zakleo se da će je jednog dana natjerati da
preklinje da joj se vrati te da će tada on otići.
Trebale su mu samo dvije godine da zaradi prvi milijun. Upoznao je
jednog čovjeka tijekom prvog mjeseca u Seattleu i počeo raditi za njega. Ti su
dani bili teški, ali Derek, Drew i Ryan radili su napornije nego prije. Svi su se
trebali dokazati, a unutar godinu dana to su i više nego učinili - dokazali su
svoju želju i radnu etiku.
Starac kojeg je Derek upoznao bio je multimilijunaš koji je razbaštinio
cijelu svoju obitelj. Svakom je bratiću dao ponudu koju nisu mogli odbiti. Dao
im je milijun dolara za ulaganje. Ako izgube, bit će osuđeni na cijeli život
rada na gradilištu. Ako profitiraju, moći će nastaviti ulagati.
Sva su tri mladića mudro uložila. Kada je njihov prijatelj umro nakon
nekoliko godina, jedini su bili na njegovu pogrebu kako bi se oprostili.
Njegov novac pripao je jednoj dobrotvornoj zakladi koju je četvorka pomogla
pokrenuti kako bi pomogla drugima poput njih koji samo trebaju poticaj da
nešto učine od sebe.
161
Zaklada je otad pomogla mnogima. Derek je još posjećivao grob svojeg

dobročinitelja.
“Hej, hoćeš li cijelu noć zuriti kroz prozor ili ćeš piti?” upitao je Drew.
Derek se naglo vratio u sadašnjost. Je li se prevario? Postojali su dokazi
za njezina djela. Nije se mogao prevariti.
Iskapio je viski pa uzeo svoje pivo.
“Imam osjećaj kao da se nalazim usred oluje”, morao je priznati.
Ryan je očigledno bio uzrujan. “Da, i ja.”
Muškarci su odlučili da ostatak večeri neće razgovarati o prošlosti. Ali
to nije pomoglo. Smijali su se, pili i jeli, premda to nitko nije zdušno činio.
Sutra će dobiti odgovore. Sutra će saznati što se točno dogodilo onoga
dana kada se Jasmine trebala sastati s njime u njihovoj malenoj bijeloj crkvi.
162
TRIDESETO POGLAVLJE
T rema prije vjenčanja? Teško.

Nije se računalo kao trema ako vam je bilo teško disati, želudac se
okretao, a srce snažno tuklo te ste mahnito drhtali. Svaki otkucaj tog vražjeg
sata djelomično je izluđivao Jasmine.
Ne, ne. Dobro joj je, zaista.
Čupkali su je, depilirali i natjerali da se podvrgne svakoj mogućoj
torturi do te mjere da više nije poznavala osobu koja joj je uzvraćala pogled u
zrcalu.
Polako je napravila krug kako bi se pogledala. Haljina je bila baš onakva
kakvu je željela i još bolja. Korzet je bio uzak, ali sa struka joj je padao sloj za
slojem svile i čipke. Kad je već kod princeza... Derek joj je kupio tijaru s - bila
je prilično sigurna - pravim dijamantima. Ni načas je nije ispustila iz vida.
Ekipa koju je unajmio odradila je fenomenalan posao - čak je i sama
morala priznati da prekrasno izgleda.
Stajala je na ulazu golemog šatora s pregradcima prekriživši ruke na
prsima i gotovo se njišući na stopalima, kolebajući se između straha i
nestrpljenja. Derek joj nije želio reći gdje će se pravo vjenčanje održati.
Svakog su trenutka trebali doći po nju kako bi je odvezli do lokacije. Većina
nevjesti s užitkom je planirala vjenčanje; Jasmine nije nimalo smetalo što je
Derek preuzeo sve planove na sebe - što se manje bude petljala, uvjeravala je
samu sebe, to je manja vjerojatnost da će završiti slomljena srca.
“Gđice Freeman, vaša je kočija stigla”, rekao je jedan čovjek u blizini.
Izišla je i osjetila suze u očima ugledavši kočiju s konjima. Nalikovala je onoj
iz Pepeljuge. Vukla su je četiri bijela konja, a vratar u staromodnom
smokingu pridržavao joj je vrata. Možda to vjenčanje neće biti prava
katastrofa. Možda je doista riječ o vjenčaju iz bajke, pa će živjeti sretno do
kraja života. Da, stvarno joj je dobro.
Otklizala je do kočije mekim sagom prostrtim sve do vrata. Jedan
pomoćnik držao joj je šlep kako se ne bi vukao po tlu. Vratar joj je pomogao
ući, a dvoje joj je ljudi popravilo haljinu pošto je sjela.
163
Uskoro se kočija pokrenula te je zurila kroz otvorene prozore pitajući

se što će uslijediti. Cijeli dan nije vidjela Jacoba i jedva je čekala vidjeti kako
će izgledati u svojemu malenom smokingu.
Konačno, nakon druge vožnje skrenuli su za ugao te je uvidjela kamo
idu. Zastao joj je dah. Zašto to čini? Znala je da je ljutit jer mu je zatajila sina,
ali zašto bi se toliko pomučio da joj pruži vjenčanje iz bajke kakvo je oduvijek
priželjkivala, a zatim odabrao mjesto na kojem joj se srce rasulo u komadiće?
Dok su se zaustavljali pred crkvicom u kojoj ga je prije deset dugih
godina čekala sama i napuštena, uvidjela je da se naradio. Malena građevina,
koja je nekoć proglašena nesigurnom zbog mogućnosti urušavanja, sada je
bila posve renovirana i prenamijenjena. Bila je to ista ona crkva i izgledala je
onako kako je zacijelo izgledala kada je tek sagrađena; nenarušena, blistava i
nova, a cvijeće je ukrašavalo stubište pred ulaznim vratima.
Odbila je izići iz kočije. Vratar je stajao pred njom djelujući pomalo
uspaničeno. Osjetila je kako joj suza klizi licem i nije marila za to što je
vjerojatno upropastila svoju profesionalnu šminku. Nije marila ni za što.
Samo joj je jedna stvar bila važna, i to ne pozitivna stvar: čak i na njezinu
vjenčanju Derek je osjećao potrebu da je kazni. U redu. Uspio je.
Rekla je vozaču kočije da je odveze, a ovaj ju je pogledao kao da je sišla
s uma. Znala je da ga je Derek unajmio, stoga vjerojatno nije imala šanse za
bijeg, ali morala je pokušati.
Dok je Jasmine nastojala urazumiti vozača, crkvena su se vrata otvorila
te je ugledala Daniela kako silazi stubištem.
Prišao je kočiji i ugledao suze koje su joj klizile licem. Ostavši koji
trenutak u tišini, pružio joj je laneni rupčić.
“Što je bilo, Jasmine?” upitao je.
“Zašto me toliko želi povrijediti? Ne razumijem zašto je odabrao to
mjesto za naše vjenčanje. Na tom me mjestu napustio dok sam čekala da
počnemo zajednički život. Je li uopće unutra ili je sve ovo bila jedna velika
šala?” ispalila je. “Oprosti, Daniele. Znam da ti je sin, ali pretjerao je.”
Daniel je razrogačio oči dok je govorila, ali rekao je samo da će se
vratiti pa se hitro okrenuo od nje. Tiho se obratio vozaču, ponovno se
okrenuo njoj i potapšao je po ramenu, a zatim ušao u crkvu. Kočija se
odjednom ponovno pokrenula, a Jasmine se iznenadila, ali i osjetila silnu
164
sreću pošto su skrenuli za ugao. Nisu daleko odmaknuli, ali barem nije gledala
mjesto na kojem su počivale njezine najbolnije uspomene.
Nastojala je odlučiti bi li otišla pješice - bilo bi joj teško i privukla bi
silnu pozornost u toj raskošnoj haljini - ili da jednostavno sjedi ondje dok
vozač ne zaključi da mogu otići. Zatim su se vrata kočije ponovno otvorila, a
Derek je sjeo pokraj nje. Zbunjeno ju je promatrao dok je nijemo plakala.
“Otac mi je rekao da moram razgovarati s tobom pa sam došao.
Dogovorili smo se, Jasmine, i nadam se da si dovoljno pametna da to znaš.
Učinio sam sve što sam mogao da ti priuštim vjenčanje kakvo si željela.”
“Zašto si odabrao to mjesto?” upitala ga je, a nove su suze nahrupile.
Zurio je u nju jedan trenutak prije negoli je progovorio. “Smatrao sam
ga vrlo prikladnim. Na kraju krajeva, poslala si oca ovamo kako bi likovao
zbog tvoje izdaje spram mene i mojeg oca. Smatram to ironičnim.”
Sada je Jasmine razjapljenih usta zurila u njega. O čemu on to, zaboga,
govori? On je izdao nju. Suze su joj presušile od zbunjenosti te je jedva
zamijetila kada je uzeo ubrus i obrisao joj lice.
“Ti si napustio mene”, slabašno mu je šapnula. “Zašto kažeš da sam
izdala tvojeg oca? Zašto sve to govoriš? Ne shvaćam.” Zbog boravka na tome
mjestu bol se iznova probudila. Stravične uspomene toga dana još su je
proganjale, posebno dok bi gledala sinovo lice.
Pogledali su se u oči, iznenađeni i oprezni.
“Zašto mi ne ispričaš što se tog dana dogodilo?” naposljetku je upitao
Derek. Utrobu mu je ispunio nekakav mučan osjećaj.
“Zašto me želiš poniziti čak i sada?” odvratila je. Nije mogla vjerovati da
uživa u njezinoj boli. I nije namjeravao priznati ništa što bi mu rekla.
Pokušala mu je objasniti i svojom otvorenošću odagnati njegovu srdžbu, ali
uvijek bi tvrdio da laže i otišao.
“Molim te, samo mi ispričaj sve što se dogodilo nakon što smo se one
noći rastali”, rekao je, a promjena u njegovu glasu poručila joj je da nešto nije
u redu. Nije ju optuživao niti osuđivao, već se iskreno zanimao.
Stoga je stala iznova proživljavati najgori dan svojeg života.
Ispričala je većinu priče, a zatim stigla do dijela s pozajmicom. “Tata je
čak išao u banku i rekao im da se posluže mojom zakladom kako bi odobrili
165
pozajmicu jer sam ga zamolila. Nisam shvaćala zašto je tvoj tata odlučio da
neće otvoriti trgovinu, ali mislila sam da samo želi početi negdje drugdje.”
Pošto više nije mogla plakati, čekala je da stane otvoreno likovati.
Nije se nadala da će ikada iznova proživjeti taj dan, ali natjerao ju je na
to dovevši je na to mjesto, na kojem su njezini snovi i nade počeli i završili.
Derek je šutio dok mu je govorila što se tog jutra dogodilo. Nije
sumnjao u istinitost njezinih riječi. Shvatio je da je sve vrijeme krivac njezin
otac te da ih je uspješno razdvojio.
Otac joj je zacijelo znao da nosi Derekovo dijete, no svejedno nije
pokušao ispraviti stvar. Premda se Derek nije ponosio činjenicom da se toliko
dugo vodio primitivnim porivom za osvetom, nije mogao a da ne pomisli da
je njezin otac dobio što je zaslužio.
Naposljetku je dlanovima primio Jasmineinu bradu i podigao njezine
tužne oči kako bi srele njegov pogled. Izgledala je toliko shrvano i ubijala ga
je spoznaja da je odgovoran za njezinu bol. Nije ga napustila, shvatio je, a srce
mu je prštalo od sreće kad je to pomislio pa stotinu puta ponovio misao u
glavi. Volio ju je čak i više nego dok su bili mladi i naivni.
Kako je mogao toliko silno povrijediti jedinu osobu koja ga je
obožavala? Bio je mlad, ali to nije bilo opravdanje. Trebao je razgovarati s
njom - trebao je pokušati ispraviti situaciju.
Volio je tu ženu - i sada i prije - i nije mogao vjerovati da su potratili
toliko vremena. Prekorio se jer ju je hotimice nastojao povrijediti. Osjećao se
grozno kao nikad u životu i zakleo se da će joj se iskupljivati dok su živi.
Nijemo se zagledao u njezine prekrasne, tužne oči i polako spustio
glavu kako bi joj poljubio usne. Poljubac mu je bio nježan i odisao ljubavlju
koja ga je preplavljivala. Ljubio ju je nekoliko minuta - bilo mu se tako teško
odmaknuti - prije negoli je usnama okrznuo njezine obraze brišući joj suze
poljupcima. Zatim je spustio glavu kako bi joj nježno gricnuo svileni vrat.
Prestala je plakati kada je nastavio utiskivati nježne poljupce u njezine
usne, lice i vrat. Nije ju privukao uza se - znao je koliko voli svoju haljinu -
no svojim joj je nježnim dodirom iskazivao puni opseg ljubavi koju je osjećao
prema njoj.
Nevoljko se odmaknuo i ponovno joj se zagledao u oči. “Jasmine,
moram ti se ispričati za toliko toga - užasno mnogo toga”, otpočeo je. “Bio
166
sam u crkvi tog jutra. Došao sam rano jer nisam mogao dočekati da
pobjegnemo.”
Zbunjeno je raširila oči.
“Tvoj je otac došao, Jasmine. Rekao mi je da više ne želiš biti sa mnom i
ponudio mi mnogo novca da počnem novi život. Doslovce sam mu
povjerovao. Bio sam vrlo ljutit na njega i užasno ljutit na tebe. Mislio sam da
si me odbacila poput običnog smeća. Da stvar bude, gora, nije rekao banci da
odobri pozajmicu. Rekao je tamošnjim službenicima da će povući svoj novac
iz banke ako to učine. Čak ih je naveo da kažu mojem ocu da si se složila s
tim. Tvoj je otac bio vrlo utjecajan u našem gradu i okoristio se time da naudi
mojoj obitelji. Nažalost, tada sam se zakleo da ću se osvetiti”, rekao je
pokajničkim glasom.
Pokušala je nešto reći, ali mahnuo je kako bi je ušutkao. Morao je sve
objasniti.
“Užasno sam patio, a pomisao na osvetu motivirala me, ali kada sam te
ponovno vidio, shvatio sam da te volim. Čak sam lagao samome sebi i rekao
da te samo želim odvesti u krevet i zatim napustiti, kao što si ti iskoristila i
odbacila mene, ali nije bilo tako. Onaj prvi put kad smo ponovno bili zajedno,
nakon tolikih godina, bacio me na koljena. Svaki put kad te dotaknem samo
želim još. U pitanju je mnogo više od seksa zato što te danas volim još i više
nego prije deset godina. Molim te, reci da mi opraštaš i da ovo vjenčanje
može biti početak pravog braka.”
Jasmine ga je slušala, a nada joj je stala preplavljivati srce. Kada je
završio, prsa su joj bila toliko puna da nije shvaćala kako to da joj srce nije
iskočilo iz njih. Rastužila ju je pomisao na sve potraćene godine, ali shvatila je
da ništa od toga više nije važno, zato što je voli i ona voli njega, stoga sada
mogu biti prava obitelj. Mogu ići naprijed.
“Tako mi je žao, Derek. Zbilja sam mislila da si me jednostavno
napustio prije svih tih godina. Nikada nisam posumnjala da je moj otac
umiješan u to, ali trebala sam. Proteklih sam mjeseci shvatila mnogo toga o
njegovoj osobnosti i manama. Žao mi je što je tvojeg oca stajao posla, a tebe
tolikih godina Jacobova djetinjstva. Trebala sam se više potruditi da te
pronađem.”
167
Vratio je usne na njezine i poljubio je s tolikom glađu i ljubavlju da je

došla u iskušenje da preskoči vjenčanje i kaže vozaču da ih odveze kući.
Naizgled joj pročitavši misli, hitro se odmaknuo i iskočio iz kočije.
“Previše me izazivaš, ženo. Moramo na vjenčanje”, rekao je blistavo joj
se osmjehujući. Obratio se vozaču pa otrčao natrag u crkvu pjevajući “Get Me
to the Church on Time”. Ovaj put kada se kočija zaustavila pred crkvom, bila
je i više nego spremna izići. Nije marila za činjenicu da je upropastila šminku,
kao ni za blago pomršenu kosu. Samo je željela doći do Dereka kako više ne
bi izgubili ni minutu zajedničkog života.
Vozač očigledno nije namjeravao ponovno riskirati da mu nevjesta
pobjegne - odvezao se čim je izišla iz kočije. Lagano se zahihotala zbog brzine
kojom je otišao.
Stajala je na širokom sagu i osjećala kako je obuzima nervoza. No prije
negoli joj je srce uspjelo preglasno zabubnjati, ulazna su se vrata otvorila
upravo kada su joj pomoćnici namjestili haljinu. Daniel je ponovno sišao
stubištem i prišao joj.
“Ah, Daniele. Ne mogu vjerovati da si se ponudio odvesti me do oltara
iako si vjerovao da sam ti učinila nešto toliko strašno. Doista si izniman
čovjek.”
Vidjevši iskrenu zahvalnost u njezinim očima, sagnuo se i poljubio je u
obraz. Ispunila ju je toplina zbog prihvaćanja toga prekrasnog čovjeka.
“Joj, Jasmine. Ja sam samo stara budala”, rekao je Derekov otac.
“Poznavao sam te, znao sam da imaš zlatno srce, a svejedno sam poslušao
ljude koji su mi gotovo bili stranci. Samo se molim da mi oprostiš.”
Jasmine je ispunio nalet ljubavi prema tom nevjerojatnom čovjeku. Bio
je otac kakav je njezin oduvijek trebao biti. Suze su joj ponovno nahrupile u
oči, zbog čega su pomoćnici oko nje zastenjali.
“Nemam ti što oprostiti”, šapnula je Danielu.
“Nemoj opet zaplakati, mlada damo, inače te nikad neću odvesti do
oltara”, odvratio je Daniel blago se nasmijavši.
Jasmine je srela njegov pogled i zamijetila da se i njegove oči sumnjivo
cakle.
168
“Onda me bolje brzo odvedi do oltara jer ti trenutačno ne mogu obećati

da neću plakati.”
Isprepleli su ruke te se polako zaputili prema ulazu u crkvu. Dvokrilna
su se vrata otvorila, a Jasmine je ostala bez riječi zbog onoga što je ugledala
onkraj njih. Tisuće treperavih svjećica visjele su po cijeloj crkvi, a miris ruža
lebdio je zrakom uzdižući se iz stotina cvjetnih aranžmana koji su ukrašavali
unutrašnjost od predvorja i broda do oltara.
Malena crkva bila je krcata gostima koji su ustali i okrenuli se prema
njoj. Ponovno je morala spriječiti nalet suza. Pogledala je niz prolaz posut
ružinim laticama prema Dereku, zbog čega joj je dah zastao u grlu kada ga je
ugledala pred sobom u Jacobovu društvu. Drew i Ryan sjedili su na mjestu na
kojem su se obično nalazile djeveruše, stoga njezina strana nije djelovala
prazno.
Muškarci su tvorili zapanjujući prizor, odjeveni u klasične smokinge s
peševima i bijelim kravatama. Jacob joj se široko osmjehivao dok se polako
približavala oltaru; činilo se da se svim snagama obuzdava kako joj ne bi
pritrčao i zagrlio je. Osjećaj je bio uzajaman.
Pošto je iznova srela Derekov pogled, cijeli je svijet naizgled iščeznuo i
nije mogla gledati ni u što drugo. Muškarac je bio prekrasan i nije mogla
vjerovati da je njezin, samo njezin. Ubrzala je korak i ne shvativši što čini, sve
dok nije začula kako se Daniel nasmijao.
Stigli su do propovjedaonice, a zatim je Daniel posegnuo i nježno je
poljubio u obraz pa zauzeo svoje mjesto pokraj njezina sina. Princeza u
raskošnoj bijeloj haljini stajala je zaštićena usred mora muškaraca te ponovila
zavjet na vječnost zureći u Derekove oči.
Na početku njihova prvog plesa, kada ju je Derek pokretom prepunim
ljubavi privukao u naručje, srce joj se rasprsnulo od sreće. Gledao ju je kao da
je skriveno blago koje je upravo pronašao, a knedla u njezinu grlu nije
nestajala.
“Hvala ti što si se tako sjajno brinula o mojem sinu”, rekao je vrteći je u
krug. “Žao mi je što si to sve te godine morala činiti sama. Žao mi je što si
mislila da sam te napustio. Zbilja sam glup jer sam pomislio da bi te išta
moglo navesti na to. Ti si najnesebičnija osoba koju sam ikada upoznao i
obećavam da ću ti do kraja života pokazivati koliko si mi posebna.”
169
“Nedostajao si mi svakog dana”, rekla mu je. “Kad god bih pogledala

našeg sina, ispunila bi me mješavina radosti i tuge. Što je stariji bivao, to si mi
više nedostajao. Ipak, prvi su dani bili najteži jer sam željela podijeliti sve te
trenutke s tobom. Nikada nisam osjetila veću bol nego dok sam razmišljala
kako više nikada neću biti u tvojem naručju. Nikada te nisam mogla istinski
mrziti, iako sam pokušavala.”
“Više nikada nećemo govoriti o lošim vremenima, nesporazumima i
lažima tvojeg oca. Od danas pa nadalje bit ćemo usredotočeni samo na svoju
budućnost. Ako mi možeš oprostiti što sam bio krajnji idiot, obećavam ti da
ću te voljeti dok god smo živi.”
Čvršće je ovila ruke oko njegova vrata. Nikada više neće morati skrivati
svoje osjećaje pred njime.
Drew je ustao, pa je zavladala potpuna tišina, osim zveckanja čaša.
“Vrijeme je za zdravice”, rekao je Drew. “Derek i ja bliskiji smo nego bilo
koja braća. On i Ryan otprilike su jedina dva ljudska bića na ovom planetu za
koja bih umro - odnosno bili su do danas. Mnogo godina poznajem Jasmine i
postoji samo jedna stvar koja premašuje njezinu ljepotu - a to je njezino
istinski dobro srce. Velika mi je čast imati je u svojoj obitelji. Tako mi je
drago što su nam se ona i Jacob pridružili, i postali još dvoje ljudi za koje bih
umro”, rekao je. “Za sretan život i još mnogo djece. Čestitam, Derek i
Jasmine.”
Gomila je gromoglasno zapljeskala.
Jasmine se uspjela odvojiti od Dereka kako bi zagrlila Drewa i zahvalila
mu na ljubaznim riječima. Potom je zagrlila Ryana i rekla mu koliko voli i
njega. Večer se nastavila u obilju smijeha, plesa i mora razmijenjenih
poljubaca, a Jasmine nije mogla zatomiti slabašni nalet tuge pošto je sve
završilo.
Derek je ustrajao na tome da Jacob nekoliko dana izbiva kako bi imali
pravi medeni mjesec te je znala da će ga djed razmaziti do besvijesti. Dječak je
prvo bio bojažljiv pri pomisli da neće biti uz majku, ali toliko se dobro slagao
s djedom da je sve sjajno ispalo.
Dok su Derek i Jasmine trčali kroz rižu prema kočiji koja ih je čekala,
pomislila je da život ne može biti bolji nego u tom trenutku.
170
Prevarila se. Kada ju je Derek odveo u krevet kao svoju ženu, naučila je
da strast i ljubav svakim danom sve čine snažnijim i boljim.
171
EPILOG
M mm, vidim da si ponovno na svojemu omiljenom mjestu u kući”, Derek

joj je šapnuo na uho ovijajući ruke oko rastućeg trbuha svoje supruge.
“Svojoj drugoj omiljenoj prostoriji”, ispravila ga je okrećući se i ljubeći
ga. “Ili trećoj; lomim se između ove prostorije i knjižnice te, naravno, naše
spavaće sobe.” “Svjesna si da kuhari mogu dovršiti jelo i bez tvoje pomoći, zar
ne?” upitao je kroz smijeh.
“Želiš reći da kuhaju bolje od mene?” upitala je šaljivo suzivši oči.
“Nikada ne bih rekao takvu glupost.” Nagnuo se prema naprijed i
poljubio joj nos.
Budući da su medeni mjesec proveli kod kuće, Derek ju je za godišnjicu
namjeravao odvesti na neko posebno mjesto. Zapravo, zavjetovao se da će
odvesti nju i Jacoba na sva Drewova čarobna odmorišta, i uskoro će se
zaputiti u prvu pustolovinu na jedno od njih.
Tijekom njihove prve bračne noći uzeo je predbračni ugovor i spalio ga
u kaminu u znak dobre volje. Sljedećeg će tjedna nazvati svojeg odvjetnika i
dati zauvijek uništiti dokument. Gajio je golemo povjerenje u nju i znala je da
ih više nikada ništa neće moći razdvojiti - a osobito laži ogorčenog starca.
“Znaš da si ostvario moje snove o sretnom završetku, zar ne?” upitala je
priljubivši se o njegova prsa u onoj mjeri u kojoj joj je trudnički trbuh
dopuštao.
“Dugujem ti cijeli život sretnih završetaka. Donosiš mi toliko radosti,
Jasmine. Bio sam tek djelomičan muškarac prije tebe, a sada se osjećam
potpuno.” Nagnuo se i podario joj polagan, željan poljubac.
“Ma koliko bih voljela nastaviti s time na katu, obitelj ti stiže svakog
trenutka radi rođendanske zabave i proslave desetog rođendana našeg sina”,
podsjetila ga je.
Derek ju je nevoljko pustio, a Jasmine se naglo okrenula udarivši
ispupčenim trbuhom o kuhinjski otok. Dijete se ritnulo unutra kao da
poručuje: “Hej! Oprezno, mama!” Glasno se nasmijala trljajući mjesto na
kojem je osjetila djetetov pokret.
172
“Oprezno, draga. Unutra se nalazi vrlo dragocjen teret.” Derek ju je

ponovno zagrlio.
“Ah, Derek, ništa to nije. Međutim, tvojem sinu ili kćeri nije se
svidjelo; odlučilo mi je uzvratiti udarcem, i to poštenim”, rekla je ponovno se
hihoćući.
Derek se smjesta spustio na koljena i zadigao joj majicu preko trbuha
kako bi pregledao cijelo područje, a potom se nagnuo i nježno joj poljubio
trbuh.
“Jesi li dobro? Možda bismo trebali otići u bolnicu čisto da budemo
sigurni.” Zabrinutost mu se jasno ocrtavala između obrva dok se podizao na
noge. Prije negoli je uspjela bilo što reći, podigao ju je u naručje i ponio
prema garaži.
“Derek, da si me odmah spustio. Dobro sam. Samo sam se malo udarila.
Moram se naviknuti na toliki trbuh.” Potajno je uživala u njegovu pretjerano
zaštitničkom instinktu.
Premda nije djelovao zadovoljno, nježno ju je spustio na pod. “Samo
kažem, bolje spriječiti nego liječiti”, mrmljao je te je znala da još razmišlja o
tome da je natjera da posjeti liječnika.
Ponovno se nasmijala i privukla ga radi još jednog poljupca. Brzo je
naučila kako mu odvratiti pozornost, a njezini će ga poljupci jamačno umiriti.
Ubrzo su oboje strastveno stenjali; dlanovima joj je protrljao tijelo i zgrabio
stražnjicu. Jasmine je posve zaboravila na zabavu.
“Dobro, odvratno ste ljigavi tako sretni”, rekao je Drew ulazeći u
kuhinju. “I mučno nam je od vas, pa vas molim - barem na dvije minute - da
se razdvojite, može?”
Derek je frustrirano zastenjao, a zatim gotovo napućio usne pošto ga je
Jasmine pustila. Drew je zaradio tek prijekorni pogled od njega, no Jasmine je
prišla Derekovu bratiću i povukla mu glavu nadolje kako bi ga poljubila u
obraz.
“Samo si jak na jeziku. Ubrzo ćeš se zaljubiti preko ušiju i tada ću ja
tebe zadirkivati. Obožavam te, Drew Titane, a sretnica koja će provesti
ostatak svojeg života s tobom bit će nevjerojatno posebna.”
Drew je porumenio nježno privlačeći Jasmine u zagrljaj.
173
“Hajde, Drew, nađi si vlastitu ženu, a moju pusti na miru”, Derek je

rekao bratiću pa ga odvukao iz prostorije.
Jasmine ih je promatrala pri odlasku, a srce joj je nabujalo od ljubavi.
Konačno je razgovarala s ocem, a razgovor nije dobro prošao. Bio je nesretan
čovjek u bijegu od vlastitih problema. Rastuživalo ju je što je ne želi u svojem
životu, ali imala je novu obitelj, i to sačinjenu od ljudi kojima ste se mogli
ponositi.
Vjerojatno je tako i bolje s obzirom na to da će David vjerojatno ubrzo
završiti u zatvoru. Okružni odvjetnik konačno je prikupio dovoljno dokaza za
tužbu, a parnica treba početi idući mjesec. Jasmine je shvatila da joj doista ne
želi prisustvovati, stoga će je se kloniti, osim ako je ne primoraju na
svjedočenje.
“Nešto dobro miriši, ali nemoj pretjerivati”, rekao je Ryan ulazeći u
kuhinju upravo kad je Jasmine prošla kroz vrata. Da, izluđivala je kuhare, ali
sin joj samo jednom navršava deset godina.
“Vi, momci, previše se brinete, znaš”, rekla mu je Jasmine. “Možda ćeš
se iznenaditi, ali žene svakodnevno rađaju i sasvim im je dobro.” Zagrlila ga
je. “Ostali su kod bazena pa se možeš otići igrati.”
“Zašto ne bi predahnula pa nam se pridružila tako da barem imamo
dobar pogled?” upitao je migoljeći obrvama. Bilo je lijepo što su se stvari
konačno vratile u normalu s Ryanom. Bio je mnogo tiši od Drewa, ali bio je
uistinu predivan u duši.
“Mislim da hoću. Stopalima bi mi dobro došao odmor.” Provukla je
ruku ispod njegove te su izišli.
“Zašto vi kreteni pipate moju ženu?” upitao je Derek pošto su prošli
kroz vrata.
“Gle, žena ti je nevjerojatno zgodna, pa ne možemo držati ruke podalje
od nje”, odvratio je Ryan saginjući se kako bi je poljubio u obraz. Jasmine ga
je blago mlatnula po ruci prije negoli se smjestila na jednu udobnu ležaljku.
Derek je smjesta pohitao k njoj, privukao stolac i podigao joj stopala na
svoje krilo. Stao je trljati bolna mjesta, zbog čega je zadovoljno stenjala kada
bi pritisnuo baš u pravoj mjeri.
“Možeš prestati za nekih deset godina”, rekla je zadovoljno predući.
Nagnuo se prema njoj i nježno je poljubio prije negoli je nastavio. Nije mogla
174
vjerovati koliko ga voli, tog muškarca kojeg je izgubila na previše godina. No

sada im je predstojala vječnost, a prošlost je bila upravo to - prošlost. Nastavili
su sa životom i oboje su bili sretniji negoli je ikada zamišljala.
Dijete joj se blago ritnulo o rebra, na što se nasmiješila. “Ne brini se,
znam da si tu”, šapnula je, a potom nastavila zahvaljivati Bogu na prekrasnim
stvarima u svojem životu, kao što je znala da će činiti do kraja života.
175

Melody Anne - Tajkunova Osveta - 1

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Melody Anne - Tajkunova Osveta - 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BalkanDownload

Ovu knjigu posvećujem sinu Jonathanu,

Ovo je početak serijala o obitelji Titan. Volim pisati obiteljske romanse

P romatrajući zvijezdu padalicu, Jasmine je zadivljeno gledala kako svjetlo

Nasmijao se, a zatim se iznova uozbiljio. “Što kažeš? Brinut ću se o tebi

DESET GODINA POSLIJE

“David Freeman večeras je ovdje i razgovara s određenim ljudima.

Jasmine je uočila Dereka na suprotnoj strani prostorije, a vatra i led

pomogla odabrati haljinu ili je naučila napraviti frizuru. No barem ju je

S obzirom na silno uzbuđenje zbog očeva odobrenja, nije joj ni palo na

“Nije došao. Ne razumijem”, protisnula je između jecaja.

izgubila nevinost. Završili su njezini dani kada je bila tinejdžerica puna

D erek se naslanjao za svojim stolom i cerio se poput luđaka. Potpisao je

Bio je toliko bijesan da mu je lice sasvim pocrvenjelo, a glas podrhtavao

Donijela mu je materijale, pa je prionuo na proučavanje. Nije odradio

svojem osoblju, ali s obzirom na to da je osobno shvaćao tu operaciju,

Nekoliko dana poslije Derek se šutke odvezao u novu zgradu. Silno ga

“Izvolite svoju značku i nekoliko njih za vaše ljude. Sljedećih nekoliko

Uzdahnuo je i okrenuo se svojem računalu pa stao pretraživati dosjee

Jasmine je morala suspregnuti nalet suza ulazeći u poznatu zgradu. Vani su

Jasmine je ušla u svoj ured i zatekla nekoliko stranaca kako

“Pametno. Poslužila si se drugim prezimenom. Da sam to shvatio,

B ilo bi teško postupati s tobom kao sa svim drugim zaposlenicima s

Osjetila je određeno zadovoljstvo pošto je hitro promijenio položaj. Izbrisala

Pitanje se potegnulo nekoliko puta, ali u nedovoljnoj mjeri da se

“Gđicu Freeman?” iznenađeno je upitala. “Želiš reći da je ona žena

Derek je zaposlio određeni broj zaštitara za prijenos kutija do njegova

“Sutra možemo nastaviti. Već vidim da će nam trebati cijeli tjedan”,

Zbog toga joj se želudac stisnuo. Prisjetila se uzbuđenja koje joj je

Svratili su do pizzerije u njezinu monovolumenu i kupili njegovu

Sljedećeg se jutra Jasmine nastojala ne obazirati na leptiriće u trbuhu

Udahnula je kako bi se pribrala - nije bilo potrebe da ga ljuti govoreći

D erek je prisilio lice da ostane bezizražajno kada je Jasmine ušla. Nosila je

“Ne tiče te se. I nema veze s mojim poslom”, prasnula je i pokušala mu

“Bit će to poslovni ručak, stoga ćeš mi se pridružiti.” Uzeo je sako i

ocu. Ipak, bratić ga je bezbroj puta pokušao nagovoriti da razgovara s njom.

Jasmine se natmureno osvrtala po intimnom restoranu. Bila je sredina

Naizgled je odradio računicu u glavi prije negoli je upitao: “Jesi li uzela

D erek se pobrinuo za račun i sastao s Jasmine na pločniku pred

Oči su mu poprimile leden pogled. Zbilja nije volio da mu se rugaju -

pokrivala njezine raskošne dojke. Prelijevale su se preko tkanine preklinjući

Nagnuo se kako bi je poljubio, već osjećajući čežnju za njezinim

potišteno osmjehnuo shvativši da su gotovo jednako dobri u skrivanju iza

Svi su otišli kada im je bilo dvadeset godina i postali uspješni. Ostali su

Derek je zaključio da će ljetovati ondje čim riješi trenutačnu situaciju sa

je surađivao u poslovnom svijetu ne bi ga prepoznali u odjeći koju je nosio u

“Ponovno se zaljubljuješ u tu djevojku umjesto da bude obratno”,

Znao je da je svakako zreliji, ali činilo mu se da se vraća ravno u

Jjeasmine je stigla u školu točno na vrijeme kako bi pokupila Jacoba. Dotrčao

“Zvuči zabavno. Mogu li što donijeti?”

“Znam. Jedva čekam zabavu. Trevor je rekao da će imati tortu sa

Nije se potrudio upitati hoće li joj to biti nezgodno - nije se potrudio

“Hvala ti na višegodišnjem radu u bivšoj tvrtki Freeman Industries,

Jasmine je naizmjence pogledala bivšeg zaposlenika pa njega. Derek je

D erek je odgodio sve pozive i sjedio za svojim stolom udubljen u

Ipak, došavši do automobila, nije si mogao pomoći a da se ne odveze u

Sve to vraćanje u prošlost izbacilo ga je iz kolosijeka. Jasmine je ponovno

Osjetio je njezin uzdah sve do nožnih prstiju. Do vraga, bila je sposobna

Uzeo je njezinu čašu, zbog čega je ponovno bijesno uzdahnula, a potom

osjećajući kako mu vlastito poskakuje kada je shvatio koliko njezino snažno

izdržati. Počeo je žestoko nabijati, unutra pa van, cijelo joj vrijeme

“Zato što je kemija između nas neporeciva”, odvratio je sa svojim

M ama, stigao sam!” Jacobova ushićena galama probudila je Jasmine iz

“Ti si moj tata”, zadivljeno je rekao dječak. Podigao je dlanove kako bi