Naslov romana

Seks i glamur
Copyright © 2016 by Ana Bukovac
Urednik
Dean Stefan
Lektorirao
Bonislav Kamenjašević
Nakladnik
BUNA

Sva prava pridržana. Niti jedan dio romana „Seks i glamur“ ne smije se reproducirati u bilo
kojem obliku ili na bilo koji način, niti pohranjivati u baze podataka bilo kojeg oblika ili namjene
bez prethodne pismene dozvole izdavača ili vlasnice rukopisa. Izrada kopija bilo kojeg dijela
navedenog romana u bilo kojem obliku predstavlja povredu Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima.

~2~
 Dragi prijatelju,
ovaj put donosim ti laganije štivo
u nadi da ćeš ga prihvatiti te shvatiti
kako put kojim kročimo ne smije biti određen željama drugih
već popločen vlastitim snovima koje svakim korakom razotkrivamo.
Ovo su moji snovi, a ja ih slijedim motivirana
srećom koju u meni izaziva pisanje i želja za otkrivanjem
novih spoznaja.
Uostalom, čemu izmišljati priče kada život svakog pojedinca nosi svoju.
Ovo je jedna posebna.
Ana Bukovac

~3~
 Maji Andrijašević Drmač,
ženi radi koje je nastao ovaj roman
i
Mariji Mićanović, koja nas je podržala kada su svi
pokušali razrušiti naše snove,
hvala na podršci i bezuvjetnoj ljubavi.

~4~
 JA SAM NIKOLA

Počeo je još jedan savršen dan ne tako savršena muškarca. Fizički, on je poseban u svakom
pogledu. Opasno muževan i zgodan, no još opasnije inteligentan. Odrastao u imućnoj obitelji oca
poduzetnika koji je potjecao iz drevne austrijske plemićke obitelji i majke, proslavljene dive rođene
u Srbiji. Nije imao previše prepreka na svom putu do uspjeha i bezobrazno velike svote novaca na
svojim bankovnim računima, no itekako ih je imao u pokušaju dobivanja roditeljske ljubavi i
priznanja za svoj uspjeh. Na svim drugim poljima dobio je što je htio i kada je to htio.
Jedino što nikada nije imao bila je ona privrženost roditelja. Nekako se uvijek trebao dokazivati
upravo njima. Iako je imao sve, prema standardima promatrača i bogatih prijatelja, opet nikada nije
imao ono za čime je on najviše žudio.
Upravo je završio razgovor s ocem. Naravno da se sve svodilo na pitanja o poslu. Tek jedno,
ono zadnje, bilo je o njegovoj majci. Pitao je samo je li ona dobro.
Kratko mu je na to odgovorio te ga pozdravio. Stisnuo je crveni znak slušalice na svom
mobilnom uređaju i zavalio se u udobnu kožnu stolicu u svom uredu. Noge je podigao na stol od
ebanovine te ih prekrižio. Zasukao je rukave i u ruku uzeo čašu u kojoj je bio kao i uvijek Hennessy
X.O s nekoliko kockica leda. Iako se to piće pije ugrijano, on je volio biti iznimka.
Volio je to jako piće koje ga je smirivalo i pružalo utjehu kada bi ga stvarni svijet gurnuo do
ruba. Zagledao se u zlatni sat koji mu je stajao na zapešću, a blag osmijeh pojavio mu se na licu.
Taj sat darovala mu je baka za 18 rođendan. Jedina žena koja mu je približila riječ „obitelj“, a onda
je i nju izgubio.
Njegov mlađi brat Aleksandar rodio se 15 godina nakon njega. Balavac je imao majčinu
bezuvjetnu ljubav i pažnju. Otac ga nije previše volio, baš kao što nije volio niti Nikolu. Često je
vodio prepirke s majkom o tome je li on njegov sin ili nije.
Tako iz razmišljanja Nikolu prene zvonce i glas njegove nove tajnice:
— Gospodin Shuman iz Mercedesa došao je s ponudom — njen zvonki glas ispunio je
prostoriju i Nikoline misli krenule su u krivom smjeru.
— Pošalji ga slobodno — kratko je rekao i već u mislima vidio tajnicu kako se zarumenjela.
Nakon što je na stolu ispred sebe vodio ljubav s njom, ili točnije, zvjerski je isprašio, nije ga mogla
pogledati u oči ni odgovoriti na postavljena pitanja bez da se ne zarumeni kao rajčica i skrene
pogled.
Prisjećanje na nju izazove osmjeh na Nikolinu licu, a onda se brzo pribere pa spusti noge i
pristojno sjedne kako bi primio ulizicu iz Mercedesa koji će mu pokušati uvaliti bezobrazno skup
izvanserijski automobil svoje korporacije. Nikola je znao da će prihvatiti ponudu kakva god ona
bila jer je znao koliko ta korporacija drži do njega pa je bio siguran da auto vrijedi svakog eura koji
će za njega platiti. S druge strane nije mu se dalo previše razmišljati o tome koji će ga auto narednih
godinu dana prevoziti po tmurnom Beču koji je morao zvati domom, a on to nije bio.
Iz misli ga je prenuo ulazak uzvrpoljenog Mercedesova zastupnika koji se gotovo naklonio
prilikom ulaska. Nije uspio zadobiti svu Nikolinu pažnju jer je ona i dalje bila dijelom prikovana za
razmišljanje o tajnici, no nakon 15 minuta kada se Shuman zaputio prema izlazu, oba muškarca bila
su sretna. Shuman jer je ugovor bio potpisan, a Nikola jer će napokon moći pozvati tajnicu na
kratki razgovor.
Iako je njegov najbolji prijatelj Stefan tvrdio da je Nikolina nova tajnica čedna djevojka i da
nema šanse da i nju „okrene“, Nikola je to shvatio kao izazov i naravno nabacio okladu.

~5~
 — Za mjesec dana ta ista čedna tajnica vrištat će moje ime i moliti me za još, dok bude gola i
razvaljena ležala na ovom radnom stolu! — rekao mu je Nikola, a Stefan je znao da je izgubio prije
nego je pružio ruku prijatelju. — Oklada je bačena, ali imaš 3 tjedna — naglasio je Stefan. Nakon
tri tjedna priznao je poraz te postao „lakši“ za šesteroznamenkasti iznos.
Ono što u cijeloj okladi Stefan nije znao bilo je to da se tajnica sama javila. Nikola je točno znao
koji su njezini motivi bili s obzirom na kvalifikacije kojima se mogla pohvaliti. Isto tako, Stefanu je
zaboravio reći da je njegova omiljena poslovna tajnica i asistentica upravo na zasluženom odmoru
na Baliju sa svojom obitelji odakle i dalje vodi njegove poslove.
Isti tren je stisnuo gumb za spajanje s recepcijom. Javio se napet glas tajnice. Kada je rekao da
svrati kratko u njegov ured, ona je nakon nekoliko sekundi nesigurno ušetala. Nije mogao, a da se
ne zapita što su sve žene spremne napraviti za novac. Pokušao se sjetiti kada je upoznao mladu
djevojku s karakterom, a onda bezuspješno odustao od razmišljanja jer bi trebao kopati previše po
prošlosti. One moralne koje je sretao bile su oženjene, posvećene poslu i obitelji, a one nemoralne
lijepile su se uz njega kao krpelji.
— Privlačiš onakve ljude kakvom energijom zračiš — rekla mu je voljena baka jednom prilikom.
Znači da pod hitno treba napraviti nešto po pitanju energije ili će sam osobno svaku pohotnicu
koja ga progoni posjesti i učiti o životnim vrijednostima.
Tajnica, koja to zapravo nije bila, nijemo je stajala. Kada je Nikola pogledao prema njoj bilo mu
je krivo. Djevojka je uistinu djelovala milo i neiskusno, ali opet bilo je jasno kao dan da joj je cilj
bio zavesti ga. Dobro je glumila. Najviše se ogadio sam sebi kada je prije tjedan dana vidio
zaručnički prsten na njezinoj ruci. Neki dan vidio je i tog zaručnika s buketom crvenih ruža i sjajem
u očima kada mu je prilazila ispred zgrade Weber Korporacije. Da taj isti zaručnik nije došao po
nju s najnovijim modelom Mercedesove S klase, sigurno bi mu rekao da je prije sat vremena njegova
zaručnica obrađivala njega. Ovako mu nije bilo previše žao. Natjerao je razmišljanja da se rasprše
kako bi napokon pokrenuo razgovor.
— Zatvorite vrata, molim Vas — pristojno je zamolio, a ona ga je poslušala. Kada se okrenula,
Nikola je bacio pogled na njezinu savršeno oblu stražnjicu. Nosila je crnu suknju do koljena, a
ispod najlonke. Znao je da njih pridržavaju crni čipkasti halteri ispod kojih zasigurno nosi čipkaste
gaćice. Kada se okrenula, pribrao je misli.
— Umirem od znatiželje, zašto ste se javili za ovaj posao? — nastala je tišina. Tajnica nije imala
namjeru progovoriti, pa je Nikola nastavio. — Sami znate da niste kvalificirani. Po struci ste
slastičar, a opet izrazili ste želju da postanete tajnica. Moja poslovna tajnica koju zapravo mijenjate
radi poslove kompleksnije od poslova kojima rukovode direktori koji upravljaju velikim
korporacijama. Ona je moja desna ruka i poslovni partner, a Vi vjerujem pečete izvrsne kolače i
javljate mi kada tko dolazi u moj ured. Imate još pokoju kvalitetu, ali vezano uz posao niste baš
dominirali — promatrao ju je dok se od nelagode ona ponovno zarumenjela i spustila pogled.
— Dobivam otkaz? — promuklo je upitala na rubu suza. Nikola nije želio da razgovor ide u
ovom smjeru.
— Naravno da ne. Kada se moja tajnica vrati, pomagat ćete njoj, a ja bih samo volio znati
odgovor. Obećavam da se neću ljutiti — iskreno je rekao. Očito je bio dovoljno uvjerljiv jer je
tajnica odlučila surađivati.
— Nikada nisam ništa radila. Posao tajnice nije se činio težak. Više od svega željela sam biti blizu
Vas — iskreno je rekla zacrvenjevši se još više. Nikola je naslućivao odgovor, ali mu je bilo teško
prihvatiti da je to stvarno moguće. Možda je tajnica voljela film „Zgodna žena“, pa poželjela svoju
bajku.
— Sada ste vrlo blizu. Što Vam je daljnji cilj? Inače posao tajnice možda zvuči lagano, ali
izuzetno je težak i potrebno je jako veliko znanje da bi se dobro obavljao. Vidjet ćete kada se moja

~6~
službena tajnica vrati ― nije odgovorila. Očito je ovo zadnje i nije previše zanimalo. Poznavao je
on žene koje su bile ostavljene ili same pa bi uživale u životu i u tom uživanju naletjele na njega.
Zabavile se i nastavile dalje bez osvrtanja putem koji su zacrtale. Takvih je bilo sve manje. Sve više
je bilo onih koje su proračunato hvatale njega, zapravo njegov bankovni račun. On je bio muškarac
koji želi loviti, a ne biti ulovljen. Ova ženska percepcija nije mu se sviđala.
— Znate da je ovo samo zabava? Nećete biti ništa više od razonode nakon posla i za vrijeme
posla. Nećete od mene primati one slatke poruke koje neki muškarci pišu nakon ševe — sjetio se
Stefana kojemu je to bila specijalnost — ja pojebem, platim i odjebem, ukratko — zaključio je
surovo. Uvijek bi ženama ostavio novac ili poslao neki skup poklon kako bi im dao do znanja da
to između njih nije ništa emotivno već odnos poslodavac—zaposlenik. — Ako Vam je to dovoljno,
slobodno ostanite ― sarkastično je dovršio.
Tajnica je ostala.

~7~
 NIJE SVE KAKO SE ČINI

Nekoliko stotina kilometara od Beča ljepotica kovrčave kose, Barbara, žurno je spremala negliže,
crvene štikle i gumeni bič ukrašen perjem u svoju veliku torbu. Večeras je rođendan njezinu
muškarcu, a ona je odlučila biti buntovna te ga iznenaditi. Osim „poklona“ koji mu je pripremila
za nakon večere, kupila mu je i elegantni muški sat te najfinije vino koje je pronašla u trgovini s
vinima.
Naravno da je sve ovo isplanirala uz pomoć svojih triju najboljih prijateljica: Maje, Ane i Marije.
Sama nije bila toliko odvažna, no samo jednom se živi, pa neka onda to bude sa stilom i bez previše
razmišljanja.
Premda je obično u prosincu Zagrebom vladao kaos, ove godine neka umirujuća atmosfera širila
se iz svakog kuta zagrebačkih ulica. Ljudi su bili opušteniji nego inače. Barbara i prijateljice držale
su da je razlog tomu izlazak iz recesije. One same nikada nisu bile sretnije. Sve u njihovim životima
bilo je savršeno. Toliko dobro da su se počele bojati kako nešto uskoro mora krenuti po zlu jer je
predobro da bi bilo istinito.
Živjele su „američki san“ u Zagrebu. Dok je većina njihovih prijatelja otputovala izvan Hrvatske
kako bi zgrnuli bogatstvo, one su odlučile da će ostati ovdje i jednostavno se „pretrgnuti“ od posla
pa što život donese. Voljele su Balkan i tamo su odlučile ostati. Radile su u Hrvatskoj, ali kao da su
živjele u Americi, pa su sada, čini se, živjele hrvatski san stvoren na američkim principima. U
svakom slučaju radile su ono što vole i uživale u tome. Bilo je teških i depresivnih dana, neispavanih
noći, teških odluka i borbe s birokracijom, ali na kraju sve se isplatilo. Bile su tu jedna za drugu i
zato je Zagreb za njih bio obećani grad. Držao ih je na okupu i pružio im ono što očito ostalima
nije mogao pružiti.
Barbara je napokon odahnula. Silno je željela voditi uspješan posao, imati u blizini prijateljice i
voljenog muškarca te zadovoljne klijentice. Sve je bilo na broju. Jedino što je sada mogla bilo je
održati taj savršeni balans u svom životu.
Radni dan napokon je bio gotov i ništa je nije moglo spriječiti da svom voljenom muškarcu
osobno čestita rođendan i to na poseban način.
Zadnjih 6 mjeseci koliko su bili u vezi sve je bilo bajkovito. Mislila je da nikada neće naći idealnog
muškarca, ali onda je upoznala Davida u Green Gold centru. Trebalo joj je nekoliko mjeseci da
shvati kako je on pravi muškarac za nju.
Njezine prijateljice bile su od prvog susreta s njim skeptične. Maju je brinulo što David nema
Facebook te ga tako nije mogla „pročekirati“, a Ana je poznavala jednog muškarca iz njegova
društva koji ju je upozorio da se klone Barbarina odabranika. Nije želio reći puno osim da budu
oprezne. Marija je s druge strane čvrsto odlučila spojiti Barbaru sa svojim prijateljem iz srednje
škole, pa su svi drugi kandidati bili neprihvatljivi.
Barbara je bila razočarana što ne dijele njezinu sreću jer je ona njihov odabir objeručke podržala,
a njihove muškarce voljela kao braću.
No danas ne misli gubiti živce na njihova razmišljanja. David je upravo javio kako je na večeri s
prijateljem pa će ranije u „krpe“. To je značilo da Barbarina misija počinje.
Brzo je utrpala stvari u svoj Volvo i vratila se po mobitel. Bacila je zadnji pogled na svoju
odjevnu kombinaciju i make up. Sve je bilo na svom mjestu osim njezine kovrčave kose koja je
padala na sve strane, no tomu nije bilo pomoći.

~8~
 Za 10 minuta jurila je autoputom prema Rijeci nestrpljivo iščekujući susret s voljenim Davidom.
* * * *
Nervoza, strah i silna želja da vidim voljenog muškarca nakupili su mi se u želucu. Bojala sam
se da ću od tih emocija zablokirati kada stanem ispred njega. Ukoliko u njegovim očima ne vidim
oduševljenje napokon ću naučiti da ne trebam baš uvijek biti impulzivna, već razumno donositi
odluke. No, razum i ja dvije smo nepoznanice.
Parkirala sam auto ispred kuće čiju mi je adresu dao Babić, moj knjigovođa i prijatelj. Davida
nikada nisam pitala za adresu, pa bi bilo glupo da se raspitujem sada kada ga želim iznenaditi.
Spominjao je kako ima veliku trokatnicu u Rijeci, no nikada nije izrazio želju da mu dođem u posjet.
To me ljutilo neko vrijeme jer sam mu ja širom otvorila vrata svog stana i bez razmišljala mu
ponudila da useli kod mene. S vremenom sam odlučila zanemariti taj propust jer je sve ostalo u
vezi s njim bilo idealno.
Parkirala sam na kolniku ispred ograde. U velikom dvorištu bio je parkiran njegov bijeli
automobil BMW X5. Znači, bio je doma.
Zarumenjela sam se od ushita. Brzo sam popravila nestašne kovrče koje su mi padale preko lica
i pritegnula elegantni dugi baloner koji sam obukla na stajalištu netom prije ulaska u grad. Ispod
sam imala samo crveni negliže. Nisam ga željela obući prije nego stignem jer sam praznovjerna.
Zamislite da sam izletjela s ceste i zaglavila u autu? Kakav bi prizor dočekao vučnu službu?!
Udahnula sam duboko još jednom kako bih se smirila, a onda izašla iz auta. Zadovoljno sam se
nasmiješila dok sam samouvjereno koračala prema dvorišnim vratima. Bila su otključana. Ušla sam
u dvorište i zaputila se prema velikim ulaznim vratima.
Zaustavila sam se ispred njih i pritisnula zvonce. Nabacila sam najtopliji osmijeh, a onda sam
začula glasove s druge strane. To je pokolebalo moj ushit jer sam očito bila na krivoj adresi. Čula
sam dječje krikove i ženski glas koji ih je nastojao umiriti.
Razmišljala sam o tome da se okrenem i odem, a onda su se vrata širom otvorila. Pogledala sam
raščupanu smeđokosu ženu, vrlo lijepih crta lica. Toplo mi je uzvratila pogled.
— Ispričavam se, nestašni su — rekla je i podignula bebu koju je držala u naručju kako bi
uhvatila i drugo dijete koje se objesilo za njezinu nogu.
― Trebate nešto?
Ja sam je zbunjeno gledala i umalo rekla da sam pogriješila adresu kada sam iza nje ugledala neku
pojavu. Pogledala sam prema tamo i tada mi se cijeli svijet srušio.
DAVID! Sve je u meni vrištalo. Stajao je tamo i gledao me zaprepašteno. Nisam znala što bih
rekla. Blijedo sam gledala u njega pa u ženu i onda je sve bilo jasno. Bio je oženjen, a ispred mene
stajala je njegova žena. Dok sam ja kao najveća prostitutka stajala pred njom u baloneru ispod
kojega sam praktički bila gola radi gada čija me žena gledala toplim pogledom. Žena tog GADA!
Nisam mogla ništa izustiti. Bijes i tuga pomiješali su se u meni i David je to vidio. Požurio je
prema nama pa nešto potražio pogledom.
— Auto Vam se pokvario? — oprezno je upitao.
— Da! — promucala sam.
Mogu pogledati pa ako ne nađemo rješenje, pozvat ćemo vučnu službu — rekao je pa se obratio
ženi — ne izlazi da se malena ne prehladi.
Žena je poslušno klimnula glavom. Prije odlaska me pozdravila, a ja sam se na peti okrenula i
pošla do auta. Za koji tren, kada je bio siguran da je žena otišla u kuću i da su ulazna vrata zatvorena,
pojavio se iza mene. Bacila sam pogled na njega. Bio je uzrujan i ljuto me gledao. Očito sam ja bila

~9~
ovdje jedini krivac jer sam uzburkala njegov život i razotkrila njegovu odvratnu laž koju je on očito
smatrao prihvatljivom.
― Došla sam te iznenaditi za rođendan! Ti imaš obitelj! Vodiš dvostruki život gade prokleti!
Ljuto sam zamahnula prema njegovu licu. On je bio brži i uhvatio moju ruku.
— Smiri se! Nisi trebala dolaziti! Koja glupa ideja! ― ljuto je prosiktao.
— Moja ideja je glupa? Zato što sam ti pokvarila planove. Sramoto jedna! — pucala sam od
ljutnje, no njega sve to nije previše brinulo.
— U procesu smo razvoda, pa te nisam želio zamarati s tim dok ne bude gotovo! Vrati se u
Zagreb, javit ću se čim stignem! ― pokušavao me smiriti kao da sam nerazumno dijete, a on strog
otac.
— Ti ćeš se meni javiti? Zar ličim na prostitutku? — pregrizla sam jezik. Nisam dobro promislila
jer sam trenutno uistinu izgledala kao skupa prostitutka, a ovaj govnar želio je sa mnom postupati
kao s glupim djetetom. Učinilo mi se da tako postupa i sa svojom suprugom.
— Ne! ― prekinuo je moje misli — ti ćeš biti moja žena. Razvodim se! Zar me nisi dobro čula?
Kroz par mjeseci, naviše godinu dana bit ću samo tvoj! — samodopadno je rekao. Čekao je kao da
sada ja trebam skočiti veselo u njegov zagrljaj i time bi ova zamršena situacija bila riješena, a on
može mirno nastaviti sa svojim jadnim životom.
— Samo moj! ― vrisnula sam ― ne želim te i nisam glupa! Nikada je nećeš ostaviti. Zašto i bi?
Predivna je i imate djecu. Sramim se same sebe jer si me upleo u ovaj grijeh. Na tren sam mislila da
si mi sve, a sada si mi ništa.
Gurnula sam ga iz sve snage pa brzo ušla u auto te okrenula ključ.
— Doći ću po stvari! — viknuo je.
— Potraži ih na Jakuševcu! — rekla sam i stisnula gas. Vozila sam satima po Rijeci koja je bila
divna, ali u ovoj boli tako nestvarna.
Napokon sam stala na zapušten parking i pustila suzama da natope moje lice.
U jednom trenu izgubila sam ljubav koju sam u mašti stvorila i saznala pravu moć ljudske
gluposti i laži. Znala sam da nisam jedina. Mnogo je takvih kao što sam ja. Čula sam priče, ali sam
se smijala tim priglupim djevojkama. Nisu one bile priglupe već naivne i željne ljubavi. Sada sam to
znala. Neću se ljutiti ako me nazovu priglupom. Obećavam.

~ 10 ~
 PRIJATELJICE SU TU DA SPASE STVARI

Mobitel se oglasio u neposrednoj blizini moje glave. Bljedunjavo sunce jedva se pojavilo iznad
Korza, a ja sam osluškivala čudan zvuk cvokotanja i pokušavala detektirati odakle dolazi. Na svoj
užas shvatila sam da ga proizvode moji zubi. Cvokotala sam zbog zime. Nespretno sam upalila
auto, a potom i grijanje. Nakon nekoliko minuta vratio mi se osjet u promrzlim prstima pa sam
uhvatila mobitel. Znala sam tko je i prije nego sam ušla u WhatsApp aplikaciju:
— Jutro spavalice!
Maja je jedina osoba koju znam da se budi svojevoljno u 5 sati ujutro. Uspješnim ljudima dan
počinje rano, a nekima završava kasno. Kako bih bila što uspješnija, nagovorila sam je da mi glumi
osobnu budilicu.
Maju je Ana najbolje opisala na svom blogu riječima: „Maja je uspješna poslovna žena s
vrhunskim smislom za humor i modu. To je žena kojoj možete dati limun i reći da napravi nešto
pametno s njim, a ona će se za par mjeseci vratiti kako bi javila da vodi najuspješniju tvornicu koja
proizvodi limunadu.“ Upravo to je bila moja Maja, koja je zajedno s Anom i njezinom sestrom
Marijom činila centar mog svijeta, koji je do jučer bio savršen.
Gledala sam u tipkovnicu i pitala se hoću li zaplakati, dok su mi svježa sjećanja od sinoć navirala
u mislima. Progutala sam „knedlu“ koja mi je zapinjala u grlu. Bilo je previše bolno.
„Jutro poduzetnice godine J Stižem u Zagreb za 2 sata. Budi Anu i Mariju. Dolazite do mene!
Pričam sve kada se vidimo :*“
Spustila sam mobitel i krenula put Zagreba.
Bilo je 7:30 sati kada sam kao uragan ušla u svoj stan. Došlo mi je da vrištim kada sam vidjela
Davidove stvari u njemu. Ja glupača, odmah sam mu dozvolila da se useli kod mene. Iskoristio me
maksimalno. Za sve sam mu još rekla i HVALA!
Nisam stigla puno razmišljati jer sam već čula kucanje na vratima. Za par trenutaka uletjele su
Maja, Ana i Marija. Zabrinuto su me proučavale. Nisam baš bila pojava ovaj tren, no nisu željele
puno pitati. Maja se odmah uhvatila kuhanja neskafea od vanilije, dok je Ana pošla u sobu i donijela
deku te je prebacila preko mene. Marija je upalila grijanje.
Kada je neskafe bio gotov, sjele su nasuprot mene i sa strepnjom me gledale. Tri plavuše
okupirale su moj stan, pa je bilo vrijeme da im sve ispričam.
— Nije sramota plakati pred ljudima koji te vole... zar ne? ― promuklo sam upitala i suze su se
slile niz moje lice. Kako da im sve pojasnim kada je tako teško govoriti?
— Tražila sam ljubav, a dobila prevaru... ― počela sam, a one su plakale zajedno sa mnom. Do
12 sati njegove stvari su bile upakirane i na putu prema otpadu. Marija je sve organizirala i osobno
ih ubacila u teretni automobil te se zaputila prema ciljanoj lokaciji. Ja sam se spremala za pjenušavu
kupku, dok su Ana i Maja titrale oko mene.
— Trebaš promjenu. Otkazat ćemo sve tvoje poslove, a ti ideš sa mnom u Novi Sad! Novi Sad
za novi početak! — rekla je Maja. Nisam željela proturječiti.
* * * *
Maja, žena koju smo Ana, Marija i ja iz milja zvale „poduzetnica godine“, zapravo je iz Novog
Sada. Fakultet ju je doveo u Zagreb. Nakon njega, ljubav je ta radi koje je ostala u glavnom gradu

~ 11 ~
Hrvatske i stvorila svoje „rich“ carstvo. Studirale smo zajedno i tako nekako ostale u kontaktu, ali
tek nekoliko godina nakon završetka fakulteta postale smo prave, iskrene prijateljice. U to vrijeme
počele smo se više družiti s Aninom sestrom Marijom. Sada smo nepobjediva četvorka. Ana je
spisateljica i vlasnica modnog brenda. Marija službeno radi u kreditnoj administraciji jedne banke,
a neslužbeno je glavni provokator za nas tri poduzetnice jer ona ima radno vrijeme na čemu joj
zavidimo. Radi od 8:00 do 16:00 sati kroz tjedan, a vikendom je slobodna.
Za razliku od njih, ja sam pokrenula Beauty studio i postala dobro plaćena vizažistica za koju
rade tri predivne radnice. Često sam putovala, zbog čega moje ljubavne veze nisu bile održive.
Zbog ove s Davidom bila sam spremna sve riskirati. Srećom, na vrijeme sam sve saznala.
Sada sam opet sama, a uskoro ću biti sretna, zaokupljena poslom i svime što on donosi uz
podršku svojih triju voljenih prijateljica.
Majina ideja da odemo u Novi Sad bila je najbolja ideja koju je netko mogao osmisliti. Stigle
smo tamo dan nakon one katastrofe s Davidom. Uživala sam u proučavanju grada i odmoru od
posla. Blagdansko vrijeme nisam mogla provesti zatvorena u svom stanu u kojemu me sve
podsjećalo na Davida. Ovdje, okružena predivnim ljudima i pozitivnom energijom, mogla sam
smiriti napete živce i sastaviti komadiće srca.
Novi Sad, grad po svačijoj mjeri. Zamišljeno sam gledala predivne građevine s obiju strana ulice
pitajući se koliko je generacija ljudi prije mene hodalo ovuda. Koliko je vedrih ili pak zamišljenih
očiju uživalo u pogledu na znamenitosti grada koji je bio tako blizu Zagrebu, a opet toliko daleko
kada ga ranije nisam stigla posjetiti.
Neopisivo sam se razveselila kada me Maja odvela u Petrovaradin. Bilo je toliko čarobno i
nestvarno da sam u jednom trenu skoro zaplakala. Maja je dobro znala zašto. Obožavala sam
povijest i stare utvrđene gradove i uvijek maštala da ću sa svojim muškarcem posjetiti neke. Davida
vikendom nikada nije bilo, a sada sam znala i zašto. S druge strane, ja sam preko tjedna radila tako
da je ta moja želja ostala neostvarena. Opet smo bile samo moje prijateljice i ja.
— Kladim se da će te jednog dana ovdje dovesti jedan predivan muškarac ― rekla je Maja i
kleknula pa zaneseno nastavila — onda će kleknuti pred tebe i izvaditi prsten!
— A ja ću se zahvaliti i reći da mogu sama! Majo, ubit će te ta romantika! ― zločesto sam
zakolutala očima i vidjela da sam je povrijedila. Ona je uistinu bila nepopravljiv romantik.
— Samo obećaj da ćeš reći „DA“ pa onda kasnije razmišljati racionalno!
— Naravno, prvom čovjeku koji me odluči zaprositi reći ću „DA!“ Ipak sam ja očajna žena od
28 godina koja je za sada imala jednu ozbiljnu vezu i to sa, zamisli čudo, oženjenim muškarcem.
Netko se ozbiljno šali s mojim životom! — previše sam glasno i histerično rekla ovo. Zamijetila
sam kako se neki muškarac u prolazu osvrnuo. Kada sam susrela njegov pogled, na tren sam ostala
bez daha. Nešto oko srca me zaškakljalo, dok me on ravnodušno promatrao. Nesigurno sam se
osmjehnula radi nelagode. Uzvratio je osmijehom i nijemo kimnuo glavom. Kao pravi gospodin o
kakvima sam čitala u povijesnim romanima. Napokon se okrenuo i otvorio vrata restorana
prepuštajući zanosnu plavušu da uđe prije njega.
— O, Bože, zašto su svi savršeni muškarci zauzeti! — očajno sam procijedila, dok sam
pogledom pratila kako njegova snažna pojava u elegantnom dugom kaputu nestaje iza vrata
restorana. Da vjerujem u ljubav na prvi pogled, rekla bih da sam se zaljubila. Zapravo, možda i
počnem vjerovati. Ova neopisiva privlačnost nema drugo objašnjenje. Na moje riječi Maja se
osvrnula, ali nije vidjela muškarca kojeg sam malo čas odmjeravala. Bilo mi je drago da mi nije
mogla pročitati misli.
— Napredujemo, Barbi! Pogledala si drugog muškarca! To je prvi korak u onom famoznom
„Okrećem novu stranicu u životu!“.

~ 12 ~
 Dok su Maji moje muke bile smiješne, ja sam bila poprilično razdražljiva. Zbog finog mirisa
pečenog mesa koji se širio iz restorana, moj je želudac podivljao.
— Gladna sam — napokon sam se predala.
— Idemo u ovaj restoran. Hrana je prvoklasna, a na glasu je kao najbolji.
— Nećemo u taj! — nikako si nisam mogla dopustiti da ponovno sretnem pogled onog
neznanca. Previše bi to bilo za mene. — Može u onaj tamo? — prstom sam pokazala prema
najudaljenijem restoranu. Maja se nasmijala i povukla me da odmah krenemo prema njemu.
— Svidjet će ti se — rekla je dok smo se približavali restoranu — ljudi su toliko srdačni da ćeš
poželjeti svaki dan jesti ovdje.
* * * *
Idući dan ponovno sam zapela sa svojim mislima, dok sam koračala ulicom Bulevar oslobođenja
koja je prolazila kroz centar Novog Sada. Javio se David, ali ja nisam odgovarala. Nije zaslužio. To
je prošlo svršeno vrijeme. Tako u mislima šetala sam razgledavajući izloge u potrazi za savršenim
božićnim poklonom za Maju i Anu. Za Mariju je već bio upakiran i skriven u mom ormaru.
Najednom mi je za oko zapeo izlog knjižnice i odmah sam znala što će biti idealan poklon za
jednu spisateljicu, naravno, knjiga koje nema u Hrvatskoj. Ušla sam sva sretna i stala razgledavati
knjige.
Prodavačica se ponudila za pomoć, no zahvalila sam joj jer sam sama željela odabrati još koji
naslov za sebe uz ona dva za koja sam bila sigurna da ću kupiti. Ubrzo je u knjižnicu ušao i stasit
muškarac. Bio mi je okrenut leđima, pa se nisam previše zamarala njime. Samo sam odmjerila
savršeno skrojen kaput kakav ranije nikad nisam zapazila. Zapravo možda i jesam, jučer. Pogurala
sam tu misao, a potom se okrenula prema polici s knjigama. Na vrhu police pisalo je „POVIJESNI
ROMANI“. Odjednom sam ugledala Aninu knjigu. Toliko sam bila uzbuđena da nisam čula
prodavačicu i muškarca koji su se približili. Kada sam uhvatila roman „Hrvatsko plemstvo“, osjetila
sam nečiji dodir. Muškarac koji je posegnuo za knjigom i pritom gledao prodavačicu koja mu je
objašnjavala koju knjigu da uzme, smeo se i pogledao me. Onda se osmjehnuo. Onim osmijehom
koji automatski baca ženu u neku drugu dimenziju. Bože, kako je bio lijep. Kada je vidio kako sam
pogubljeno povukla ruku, dok je knjiga gotovo odletjela, a on ju spretno uhvatio, pronicljivo me
pogledao. Onda je vjerojatno shvatio odakle sam mu poznata. Snažan elektricitet koji me pogodio
prilikom našeg dodira u potpunosti me smeo. Ne sjećam se kada sam zadnji puta osjetila tako nešto!
Jesam li ikada? A ovaj njegov pogled stvarao mi je nelagodu. Osjećala sam se manjom od makova
zrna.
Prodavačica mu je nešto pričala, ali je ja nisam razumjela. Izgubila sam se u njegovu osmijehu i
onom hladnom pogledu, a onda i glasu kada joj je odgovorio.
— Razumijem, prepustit ću je dami. Vjerujem da ima koji primjerak u Beogradu pa ću je tamo
kupiti.
Sada sam tek shvatila da misli na mene i da odgovara prodavačici. Ja sam izgubila razum zbog
još jednog predivnog muškarca koji je sve držao pod kontrolom. Znatiželjno me proučavao ledeno
sivim očima koje su obrubljivale, kao ugljen crne, duge trepavice.
― Možete zadržati knjigu. Samo sam se željela slikati s njom ― ponovno sam nešto rekla prije
nego sam dobro promislila o svemu. Tek kada sam čula ono što sam upravo izrekla, bila sam svjesna
kako je ovo glupo ispalo.
― O! — nekoliko trenutaka je razmišljao, a onda progovorio ― rado ću Vas ja slikati s knjigom.
Imate možda i naočale da djelujete pametnije? — ironično je, ali i šaljivo, nastavio — vjerujem da
ćete s njima skupiti više lajkova — posprdno se nasmijao još jednom me odmjerivši od glave do

~ 13 ~
pete kao da pokušava nešto dokučiti.
Bila sam svjesna kako me obasipa rumenilo, a ujedno bijesna i povrijeđena zbog njegovih riječi.
Bio je drzak, a zapravo nije dopustio da pojasnim sve do kraja. Možda sam zapravo bila povrijeđena
što sam pala na ovog muškarca prije nego je progovorio jer je očito ispred mene stajala još jedna
svinja u nizu. Zapravo ovime nisam željela vrijeđati životinje.
— Nema potrebe za vrijeđanjem. Prepuštam Vam knjigu i tako je imam — hladno sam
odgovorila i na peti se okrenula te prišla prodavačici.
0 Molim Vas knjige „Tajne Dunava“ Nikole Dumitraškovića i „Ponovno s njim“ Nataše Ikonić.
Prodavačica se okrenula i pošla po knjige, no uljez koji je zapeo za „Hrvatsko plemstvo“ nije mislio
odustati tek tako.
— Oprostite što sam Vas uzrujao. Moju ironiju malo tko shvaća. Imate uistinu zanimljiv ukus
vezan za knjige. Pročitao sam obje. Odlične su. Domaći autori puno su mi draži od stranih.
— Drago mi je da cijenite domaće autore. Slažem se da odlično pišu jer sam njihove knjige već
pročitala i imaju počasno mjesto na mojoj polici. Ove koje sada kupujem nisu za mene — u trenu
sam shvatila da sam prebrzo popustila pred ovim gigantom od dva metra koji čita romane, a prije
nekoliko sekundi bacao mi je uvrede u lice upakirane u celofan. — O ukusima se inače ne raspravlja.
Molim Vas da se zabavljate knjigama, a ne provokacijama koje idu na moj račun — skrenula sam
pogled i osjetila da se nasmijao, a onda vedro odvratio kao da uživa u ovoj igrici.
— Ako još malo podignete taj lijepi nosić, mogli biste njime rasparati oblake — veselo je
zaključio.
— Gospodine! — ljuto sam se okrenula prema njemu — upozoravam Vas da znam biti jako
neuljudna ako netko zadire u moj osobni prostor!
— Ja ne zadirem u Vaš prostor, samo donosim blesave zaključke na osnovi Vaših riječi.
Dopustite mi da Vas slikam s knjigom „Hrvatsko plemstvo“ i ostavit ću Vas na miru. Nisam Vas
mislio uzrujati niti spriječiti u naumu. I obećavam da ću „lajkati“ sliku kada je objavite, premda
nemam Instagram, no vjerujem da će Facebook poslužiti.
— Želite li Vi tu knjigu ili ne? — bacila sam pogled na knjigu u njegovim rukama. Roman od
gotovo petsto stranica izgledao je poprilično malo naspram njegovih ruku.
— Osobno ne. Nije da me previše zanimaju rodoslovlja, a i moje mi je dovoljan teret — nehajno
je rekao i izazvao bujicu reakcija kod mene. Prišla sam mu i u sekundi izvukla knjigu iz njegovih
velikih muževnih ruku. Nije se opirao da je ne potrgam prilikom ovog buntovnog čina. Prodavačica
je ostavila knjige na pultu pa se pomaknula iza polica dajući nam privatnost.
— Koji temperament! — zadivljeno me pogledao, a ja sam željela vrištati na njega.
— Ovo nije knjiga o rodoslovlju. To je povijesni pustolovni roman i ako ga Vi ne želite, ja ću
ga uzeti!
— Previše osobno ovo shvaćate — otpuhnuo je pa se pokušao opravdati — mislio sam da je to
samo nabrajanje rodoslovlja. Već ga duže vrijeme tražim jer ga moja majka želi pročitati. Želio sam
kupiti knjigu njoj kao božićni poklon. Nisam omalovažavao nikog.
— Hvala što ste se traljavo ispričali. Evo Vam je. Razveselite majku. Sigurno je zaslužila neku
lijepu gestu od Vas jer ne vjerujem da joj je lako izaći na kraj s Vama!
Gurnula sam mu knjigu u naručje i odmarširala do pulta. Platila knjige i krenula prema izlazu.
On se nije pomaknuo. Bacila sam pogled na njega i vidjela tisuću pitanja u njegovom pogledu.
Uhvatila sam kvaku i tada sam znala da me želi zadržati pitanjem koje nije mogao smisliti.
Prekinula sam ga kada je otvorio usta da progovori.

~ 14 ~
 — Ana Bukovac je moja prijateljica. Željela sam joj se pohvaliti jer sam pronašla njezinu knjigu
u centru Novog Sada. Lijep pozdrav, gospodine ― u hipu sam izašla na cestu.
Za to vrijeme Nikola je čas gledao u knjigu, a čas u temperamentnu ženu koja ga je besramno
uvrijedila. Osmijeh se pojavio na njegovu licu kada se pribrao. Rado bi sreo tu kovrčavu rospiju još
koji put da mu popravi bezlične dane.

~ 15 ~
 SUDBINA

Prošla su dva dana od kada sam kupila poklon za Anu. Još je falio samo za Maju. Nisam mogla
odlučiti što bi je posebno obradovalo, stoga sam imala dug pohod na grad u nadi da će mi ideja
sinuti, dok budem promatrala izloge. Mislim da je jedan od najvećih ženskih problema, naravno
ako izuzmemo one vezane uz muškarce, odabir poklona. Vrijeme prilikom ove kupnje nije išlo u
moju korist.
Jutros je počeo padati snijeg i velike snježne pahulje lijepile su mi se za šubaru i bundu od
umjetnog krzna. Napokon sam u izlogu vidjela predivnu torbu i znala sam da će se svidjeti Maji.
Kupila sam je bez puno premišljanja i krenula klizavim nogostupom punih ruku. Šubara mi se
spuštala sve više na oči, time me živcirajući. Kada sam ispred sebe ugledala zeleno svjetlo na
pješačkom prijelazu, potrčala sam kako bih prešla cestu, a zatim popravila šubaru. Nespretno sam
se zaustavila na snijegu i iduće čega se sjećam bio je snažan udarac. Čula sam ubrzane korake, a
onda su me snažne ruke uhvatile ispod pazuha. Podizale su me, dok se ozbiljan muški glas probijao
do mog mozga:
— Jeste li dobro?! — trebalo mi je par trenutaka da povežem da je to glas koji sam čula ranije,
a nadala sam se da ga više nikada neću morati čuti. Muškarac mi je popravio šubaru, pritom me
počupavši za kosu.
— Čupate me! — vrisnula sam.
— Kad imate toliko puno kose, teško vas je ne počupati! — progunđao je, a onda mi pogledao
lice i tek tada u svoj toj brizi shvatio koga to jednom rukom drži da ne padne na tlo, dok drugom
popravlja šubaru nataknutu na kovrčavu kosu.
— Opet Vi! — previše je veselo zaključio, dok mu je laknulo što sam upravo ja doživjela
nezgodu. Baš divno, na tren sam bila sigurna da mu je bilo krivo što me nije jače lupio vratima
automobila koja su očito bila razlog ove pomutnje.
— Istog trena da ste maknuli svoje ruke s mene! — prosiktala sam. Odmah me poslušao.
Bezglavo sam se stala okretati i skupljati stvari rasute po podu. Podigla sam raskošno upakiranu
kutiju koja je sada bila sva mokra i prekrivena bljuzgom.
Bacila sam se na koljena pored smočene kutije i stala skidati snijeg koji je neumoljivo padao.
Pokušala sam vrećicu, iz koje je izletjela kutija, podići za ručku, no ona je popucala.
— Molim Vas, smirite se! — ponovno me podigao na noge — ja sam kriv za ovu nezgodu jer
nisam dobro gledao. Zapravo budimo iskreni, nisam očekivao da će se bezglava žena zaletjeti tom
brzinom preko pješačkog prijelaza. No, krivnja je moja, pa Vas molim da se sklonimo u hotel
Prezident kako biste se osušili i ugrijali toplom čokoladom. Restoran hotela na glasu je kao onaj s
najboljom vrućom čokoladom u gradu, pa vjerujem da će se i Vama svidjeti i ublažiti ovaj Vaš
ratoboran stav koji imate kada ste u mojoj blizini.
Kako ništa nisam odgovorila jer su mi sve lađe potonule, čula sam kako se nekome obraća.
― Raul, uzmi torbu i idi u prodavaonicu po novu. Čekat ćemo unutra — nije čekao odgovor,
već me podigao za nadlakticu i poveo prema hotelu ispred kojega se nezgoda dogodila.
Osoblje se odmah ustrčalo čim smo ušli. Nisam bila sigurna jesu li uvijek toliko uslužni ili sam
ja bila toliko prljava od bljuzge da su se bojali kako ne bi oštetila mramorni pod. Ili možda njihov
ugled kad se ovakva tamo pojavim. Kada sam bolje promotrila situaciju, učinilo mi se da su sve

~ 16 ~
žene iz osoblja hotela toliko uslužne zbog muškarca koji je došao sa mnom. Stvarno, tko bi mu
mogao odoljeti?
Za petnaestak minuta sjedila sam u restoranu i pila vruću čokoladu, zabavljena mislima. Nisam
namjeravala komunicirati s muškarcem koji me pažljivo proučavao. Kada su nam se pogledi sreli,
stresla sam se od osjećaja koji me pogodio. Definitivno vjerujem u ljubav na prvi pogled jer sam
sigurna da sam se zaljubila u ovog muškarca nasuprot mene. Ugledala sam nešto sakriveno u
njegovom sanjivom pogledu. Kao da me vidi negdje drugdje, u nekom drugom okruženju, a možda
i u svom krevetu. Već idući tren mogla bih se zakleti da me proučava samo zato da upamti svaku
moju crtu lica ako me više nikada ne sretne. Teškom mukom odlijepila sam svoj pogled od njegova
i spustila ga na vruću čokoladu čiji mi je miris ispunio nosnice i pomalo me opustio.
― Još jednom se ispričavam što sam pokvario veselje prijateljici spisateljici. Siguran sam da bi
bila oduševljena da ste joj poslali onu fotografiju — napokon je odlučio pokrenuti razgovor.
― Hvala, isprika je prihvaćena — kratko sam odgovorila.
― Loše smo počeli. Vjerujem da imate krivu sliku o meni.
― Krivu? ― napokon sam ga bolje promotrila. Njegove pravilno oblikovane obrve skupile su
se u ravnu crtu iznad sivih očiju, dok je pokušavao dokučiti nešto vezano uz moj stav. Bio je friško
obrijan, a njegova snažna vilica jasno je svakome davala do znanja da je on alfa mužjak. S njim nije
bilo šale. On je muškarac koji dobiva sve. Nadala sam se samo da ja neću zaglaviti među tim „svim“.
— Ja vjerujem da ste se Vi ovdje našli kako bi moj savršen odmor u Novom Sadu pretvorili u
ne tako savršen, samo kako biste razbili iluziju da sam stigla u raj.
― Sasvim krivo. Više bih volio da ja budem razlog zbog kojeg ćete se rado vraćati u ovaj grad.
No, ne vjerujem da ćete mi oprostiti u potpunosti, premda sam Vam se i sto puta ispričao.
Povrijeđeni ste. Ja sam se u pravo vrijeme našao da prema sebi usmjerim Vašu ljutnju.
Sledila sam se. Nisam željela da me dokuči. Sve je pogodio. Nakon onog događaja i prekida s
Davidom on je prvi muškarac s kojim sam komunicirala. Osim toga, zasmetalo me što je ovime
pokazao da nije samo lijep primjerak muškarca, već raspolaže i mozgom. Da, i ja sam imala
predrasude o zgodnim muškarcima, baš kao što su muškarci imali predrasude o zgodnim ženama.
Jedina razlika bila je ta što su moje bile utemeljene, nisu li?
― Imate predivnu kosu — vješto je promijenio temu zagledavši se u moje neuredne kovrče boje
meda. Nesvjesno sam popravila nestašan čuperak koji mi je visio preko lica i time potvrdila da
brinem o tome kako izgledam pred njim. Muškarcem koji bi trebao biti nebitan. Postalo mi je još
više neugodno. Znala sam da mi izdajničko rumenilo prekriva obraze.
— I svakako je imam u prevelikim količinama.
Na ovo smo se oboje nasmijali. Moj smijeh kao da ga je veselio i dodatno nasmijavao. Bio je to
dovoljan razlog da spustim gard. Nesvjesno sam pogledala njegove usne i pitala se kako se ljubi.
Njegov naglasak me neupitno osvojio, a sigurna sam da bi i poljupci o kojima sad ne smijem
razmišljati. Zapravo o njima nikada ne smijem razmišljati. Više ga nikad ne smijem vidjeti.
— To bi trebalo zakonom zabraniti.
— Što to? — znatiželjno je upitao.
— Taj Vaš naglasak. Barem kada pričate sa ženama iz Hrvatske. Shvatite to kako god želite.
— Shvatit ću to kao kompliment — lijeno se osmjehnuo. Taj tren znala sam da je on čovjek koji
često prima komplimente, pa ih upravo zato i zna primiti.
— Dokad ste u Novom Sadu? — nije skrivao znatiželju.
— Do idućeg petka.

~ 17 ~
 — Mogu li Vas onda pozvati na večeru jedan dan prije Vašeg odlaska?
Nastala je tišina. Sasvim nestvarno mi je sve ovo djelovalo. Taj savršen muškarac želi večerati sa
mnom. Ja ću prihvatiti poziv, a onda kada idući put ja izrazim želju da se ponovno vidimo, odgovor
nikada neće stići. Nisam jednom to proživjela. Sada teško da bih preživjela, dok su rane za Davidom
previše svježe. Onda mi se upalio „kliker“. Neugodno mu je radi ovoga što se dogodilo, a ja se
ponovno, glupača, ponadala da me čovjek spontano poziva na večeru.
— Ne morate se brinuti. Ne ljutim se na Vas, ne više.
Ponovno je nastala tišina jer je on pokušavao shvatiti moje nagle promjene raspoloženja. Bio je
vrlo inteligentan i nije trebalo puno da shvati tok mojih misli.
— Da zovem na večeru ljude kako bih izgladio stvari i „smanjio“ količinu njihove ljutnje
usmjerene prema meni, vjerujte da bih bio bukiran svake večeri do kraja života.
— Vi ste onda jako loša osoba! — preneraženo sam rekla prije nego sam promislila.
— Ja sam poslovan čovjek. Tko danas oprašta uspjeh? Prijatelji? Rodbina? — ironično je upitao
više sebe nego mene.
— Ja imam uspješne prijateljice i ne zavidimo jedna drugoj na uspjehu ― sjetila sam se svojih
triju ludica koje su bile moja obitelj ― nadopunjujemo se i potičemo da budemo bolje. Ana stalno
naglašava da joj je Maja poslovni uzor i da je zbog nje toliko uporna, a ja isto tako dajem sve od
sebe da ih pratim u stopu. Marija nas sve gura kada zagusti jer je liderica. Nikada ne zavidimo jedna
drugoj.... — i tada sam naglo ušutjela jer mi se jezik razvezao pred potpunim strancem. Ja nikada
ne pričam o svojim curama, a njemu sam rekla apsolutno previše. Zagrizla sam usnicu i u mislima
se lupila po ovoj ludoj glavi koju nosim na ramenima.
Osmjehnuo se kao da sam mu upravo ispričala bajku.
— Onda čuvajte svoje prijateljice jer vrijede više od svakog uspjeha — iskreno je rekao.
— Naravno.
— Večera?
— Nikako.
— Paše li Vam više u srijedu ili četvrtak? — umiljato je nastavio biti uporan. On je očito bio
čovjek koji dobije što god poželi. Kada mi se tako lijeno osmjehne, ja sam spremna na mnogo više
od večere, kao i svaka žena na koju bi se namjerio svojim bezobraznim šarmom.
— Ne. Da skratim priču: i Vi i ja smo odrasle osobe. One zablude da ćemo ostati prijatelji neće
se obistiniti. Ja sam jedna od onih žena koje sanjare kroz život. Previše sam vremena izgubila na
ljude u prolazu. Sjednite na tu večeru i zamislite da sam s Vama. I tako me kasnije nikada nećete
sresti. A sjećanja? Ona s vremenom izblijede, pa je teško razlučiti što je stvarnost, a što java.
— Iz Zagreba ste ako sam Vas dobro pročitao. Ja sam često u Zagrebu — nehajno je rekao.
Kao da ja nisam rekla ništa bitno ili vrijedno njegove pažnje. Time je probudio ljutnju u meni.
Ljutnju i bol jer sam na trenutak osjetila kamo ovo vodi. Nisam bila savršeno lijepa, no sasvim
prikladna za ljubavnicu koju bi mogao posjetiti kada svrati u Zagreb. Samo budale lijepe se za mene,
a preko puta sjedi još jedna. O, Bože!
— Gospodine, ja sam uspješna žena koja se ne mora baviti prostitucijom da bi kupila željenu
torbicu ili štikle koje su bolesno preskupe.
— Nikola Weber — rekao je nježno, ne bi li ublažio moj bijesni napad — moje je ime Nikola.
Mogu li znati vaše?
— Barbara! — drsko sam odgovorila, mrvicu preglasno, još uvijek bijesna zbog njegove zle

~ 18 ~
ponude. Osvrnula sam se po raskošnoj prostoriji i bila sretna što se stručno osoblje zabavljalo
svojim poslom ne obraćajući pozornost na naš razgovor.
— Barbara — rekao je pomirujuće — nisam Vas imao namjeru uvrijediti. Imam osjećaj da se
sve urotilo protiv nas. Sve što kažem doživite kao provokaciju. Zapravo ste Vi prva osoba koju mi
nije bilo u cilju isprovocirati, no ispada da je moja ironija našla plodno tlo koje je netko prije mene
dobro pripremio.
Pogledala sam ga u sive oči i znala da on sve zna. Znao je da je netko slomio moje srce. Nisam
se željela sjetiti Davida, premda je njegov lik opasno skakao po mojim mislima. U jednom trenu
bila sam sigurna da ću puknuti i rasplakati se pred tim zgodnim strancem koji me pronicljivo gledao.
Na tren je zažmirio, a onda hladno rekao.
— To mjesto je popunjeno.
— Mjesto?
— Da, radno mjesto „moja ljubavnica“.
― Šalite se? — razjapila sam usta i shvatila da sam pretjerano reagirala.
― Kada bih sada rekao da djelujete kao da su vam sve lađe potonule, sigurno bih opet bio krivo
shvaćen — osmjehnuo se kao da priča o tome što će naručiti za jelo.
Ljuto sam se podigla i bila sigurna da bih ga zapalila pogledom kada bi to bilo moguće. Uhvatio
me za ruke i povukao da sjednem. Izvukla sam svoje ledene ruke iz njegovih toplih i u prolazu
bacila pogled na njegov prstenjak. VJENČANI PRSTEN! Njega tamo nije bilo. Otvorila sam usta
da nešto izustim, ali bila sam previše ljuta.
Pogledao je ruku, a onda shvatio što sam željela reći, no prije nego je reagirao moj dug jezik je
proradio.
— Gorjet ćete u paklu! Jednom sve dođe na svoje i vrati se. O, itekako se vrati. Proklinjat ćete
svaki tren sreće što ste proveli dok ste varali jadnu ženu.
Gledao me izbezumljeno, a ja nisam mogla prestati bacati uvrede.
— Te riječi zaslužuje netko drugi. Barbara, ja nisam on! — snažnim glasom prekinuo je bujicu
mojih uvreda — to njemu saspite u lice. Ne mislim primati „zasluge“ koje pripadaju drugima. Časna
sam osoba i jako vrijeđate moja načela ovakvim ispadima.
Bio je povrijeđen i ljut. To sam iz njegova pogleda razabrala, a vilica mu se stegnula, dok je
spremno čekao moj novi napad. No, bio je u pravu. Napala sam neznanca koji je bio prijateljski
nastrojen prema meni u stranom gradu. Samo zato što me tamo neki David miljama daleko
povrijedio.
— Oprostite. Ne znam što me spopalo ― spustila sam pogled i bez snage se spustila na stolac.
Pustio je moje ruke i na tren me preplavio osjećaj tuge jer sam željela osjećati njegov dodir na sebi.
Brzo sam preusmjerila misli na njegove riječi.
— Riječ ljubavnica krivo ste protumačili — mirno je rekao pa nastavio — nisam oženjen i nisam
u vezi, ali imam ljubavnicu. Iskren sam s Vama jer vidim da Vas je nečija neiskrenost slomila —
mirno je rekao kao da objašnjava lošem učeniku koliko je 2+2.
— Ako imate sve opcije otvorene, zašto je ljubavnica, a ne djevojka? — tiho sam prošaputala,
dok mi je zbog onog ispada rumenilo oblilo obraze. Osjetila sam da se premišlja treba li dati
odgovor na to pitanje, pa sam odlučila promijeniti temu.
— Nisam nikada pila ukusniju vruću čokoladu od ove. Morat ću sa svojim curama navratiti u
Prezident — progunđala sam, dok sam podizala vruću šalicu ispunjenu finom vrućom čokoladom

~ 19 ~
koja je mirisala nestvarno, u jednakoj mjeri kao što je muškarac ispred mene izgledao, apsolutno
nestvarno.
Shvatio je moju namjeru, pa je ležerno počeo govoriti, dok me pratio pogledom. Nisam to vidjela
ali sam osjećala kako njegove sive oči proučavaju svaki moj pokret, pa sam počela osjećati trnce
koji su kao blesavi jurili po mom tijelu.
— Zato što djevojku ne plaćaš svaki mjesec za usluge. Moj knjigovođa moju ljubavnicu u
poslovnim knjigama vodi kao radnika. Kada dvoje odraslih ljudi zna što želi, onda nije nikakva
uvreda biti nečija ljubavnica — ležerno je rekao kao da priča o analizi prošlogodišnjih rezultata i
dobiti svoje firme.
— A kada jedno od to dvoje poželi više? — bez razmišljanja sam upitala.
— Kada radnik poželi višu plaću, a gazda ga ne može više platiti, što se dogodi?
— Radnik odlazi u drugu firmu — automatski sam odgovorila.
— Ako je pošten, a ako nije, narušava odnos i onda je gazda dužan uručiti mu otkaz kako ostali
radnici ne bi bili ugroženi.
— Vrlo slikovito. Da Ana nema dečka, sigurna sam da bi uživala u ovako umnom čavrljanju s
Vama — ironično sam rekla sjetivši se svoje prijateljice koja obožava ovakav način izražavanja.
— A Vi ne uživate? — znatiželjno je upitao, pa sam ga napokon pogledala. Premda je imao
preko 30 godina, sada je djelovao vragolasto i daleko mlađe. Osmjehnula sam mu se spontano.
— Zanimljiv ste Vi čovjek — zaključila sam.
— I Vi žena — nekoliko trenutaka gledali smo se, a meni se želudac spustio u pete. Od nelagode
ili njegova pogleda. Nisam bila sigurna, ali je svakako situacija postala opasna. Dobro, ovo je bilo
ništa naspram onoga što se upravo dogodilo. Nikola je bez najave posegnuo preko stola za mojom
lijevom rukom koju sam držala na stolu. Nisam se uspjela snaći, a iz mene je isparilo i zadnje zrno
protesta kada je na svoj desni dlan stavio moju ruku te je prekrio svojim lijevim dlanom. Potreba
za njegovim dodirom, koja se u meni budila, bila je neobjašnjiva i sasvim nestvarna, a moje ludo
srce je podivljalo.
— Primirje? — upitao je vedro i prijateljski.
— Prijatelji — službeno sam potvrdila.
Idući tren iza Nikole je stao član osoblja hotela i uljudno se nakašljao. Na tren sam bacila pogled
na Nikolino lice i vidjela da mu nije baš drago što onaj čovjek stoji iza jer je očito znao zašto je
došao. Kada sam uputila pogled čovjeku prepun isprike, rekao je:
— Poslali su me da gospodinu Weberu javim kako je u sali za sastanke sve spremno. Samo se
on željno iščekuje. Ispričajte me — završio je te se uljudno udaljio ostavivši nas same.
— Moram održati važan sastanak. Nadam se da ćete me pričekati — tupo sam kimnula, a onda
je napravio kardinalnu grešku — Barb — završio je i namignuo mi pa se u trenu dignuo sa stolca i
ležerno napustio prostoriju. Gledala sam za njegovim širokim ramenima kako nestaju u drugoj
prostoriji i tada sam znala da i on zna da je prevršio svaku mjeru izgovorivši moj nadimak tako
erotično kao što niti jedan muškarac ranije nije.
Jedva sam se koncentrirala na čovjeka koji je uzrujano ušetao u prostoriju i došao ravno do mog
stola te mi pružio kutiju. Trebalo mi je par trenutaka da shvatim kako je to torba koju sam kupila
Maji za poklon u sasvim novoj ambalaži.
— Hvala! — rekla sam brzo ustajući.
Nikola je sve predvidio, ali nije mogao ono razočaranje koje ga je pogodilo kada je ušetao u

~ 20 ~
prazan restoran. Napola ispijena šalica vruće čokolade stajala je na stolu, a praznina za stolcem koju
je Nikola uočio zapekla ga je. Bio je uvjeren da ga nestrpljivo čeka, kao što je on nestrpljivo čekao
trenutak da vidi nju.
Srest će je opet. Znao je to jer će u narednih pet dana zasigurno napraviti još koju glupost u
Novom Sadu, a on će se naći tu da tome svjedoči. Tim mislima ublažio je nelagodu koja ga je
obuzela, no za svaki slučaj još je jednom pogledao po prostoriji ne bi li je možda negdje ugledao.

~ 21 ~
 TKO JE NIKOLA

— Ljepote moje, kako ide skitanje po Novom Sadu?! — veseo Anin glas dopirao je iz zvučnika
laptopa, dok smo Maja i ja sjedile zavaljene na kauču u raskošnom boravku njezina doma. Bilo je
nekako čudno što Ana i Marija nisu ovdje. Gotovo uvijek smo sve radile zajedno, a ovakve iznimke
nisu mi godile. Nedostajala mi je Anina ironija. Valjda je to odlika načitanih ljudi. Postoji li
mogućnost da i Nikola ima privatnu biblioteku koju sačinjavaju raznorazni naslovi, kao što je to
slučaj kod Ane? Neke od njih bile su poredane na polici iza nje. Znala sam da se brzo moram
pribrati, pa sam progovorila.
— Odlično! Da samo znaš koliko sam gluposti napravila u ovih 10 dana otkad sam ovdje,
osobno bi došla po mene da me odvučeš u Zagreb! — zaključila sam.
— Nespretno naše, bitno je da se trudiš! Da čujemo gdje je problem? Baš mi treba tema za novi
blog — iz Ane je prštala znatiželja. Zagledala sam se u njezine crne Just Cavalli naočale koje su bile
u izrazitom kontrastu s njezinim sivim očima i sjetila se Nikolinih riječi — „Stavi naočale da izgledaš
pametnije!“ — Ani one nisu trebale jer joj je za to bila dovoljna i titula magistra. Upravo sam
shvatila koliko je moj i Nikolin susret bio komičan. Pokušavala sam potisnuti osmijeh.
— Prvo nam reci ima li tamo novosti? — Maja se ubacila, dok je Ani u krilo skočila Tina, čupava
maltezerica i znatiželjno promatrala sučelje na kojemu je očito vidjela mene i Maju.
— Ima. David me stotinu puta zvao i poslao mi stotinu mailova ne bi li došao do tebe. Primila
sam i prijetnje, pa sam mu jednako uzvratila. Dobila sam u njegovo ime ispriku od poznanika iz tih
krugova s molbom da nitko ne sazna za vašu vezu jer je njegova punica jako utjecajna i u slučaju
da se za to sazna David bi imao problema, a trenutno ne razmišlja glavom nego onim među
nogama.
— Gad. A ja se ponadala da je zvao jer je želi vidjeti i ispričati se — rekla je ljuto Maja.
— Ti si nepopravljiv romantik! ― zaključila je Ana zakolutavši očima.
— Kad smo kod toga, kad se ti udaješ? Ja volim vjenčanja i vjenčanice i ...
— Jesi li ga preboljela? Barem malo? ― Ana je hitro prekinula Majin zanos. Nije voljela svadbe
i sebe još nije vidjela u bijeloj vjenčanici.
— Jesam, donekle. Znam da djelujem glupo, ali zavoljela sam ga. Ne mogu preko noći sve
zaboraviti. Zaljubila sam se u duha koji je bio savršen, a sada je taj duh nestao i ja sam ostala sama
― nervozno sam oko prsta namatala odbjeglu kovrču svoje neposlušne kose.
— Sama? Kako sama! — upitala je Maja, a Ana se brzo složila.
― No dobro, sama u smislu bez voljene osobe. Još dugo ću patiti i noćima maštati o onome što
sam imala, a zapravo nisam imala ništa. Čini se da je sve relativno — otpuhnula sam snuždeno.
Nije mi se pričalo o Davidu.
— Naići će pravi! — Maja je zagrlila Barbaru ne bi li je utješila.
— Ti, Ana i Marija našle ste dečke, dok ste bile mlade. Cijelu vječnost ste s njima. Ja imam 28
godina. Dvadeset i osam! — slovkala sam uzrujano — svi muškarci koji mi se sviđaju, a da nisu
balavci, ili su oženjeni ili su razvedeni. Ja ću biti jedna od onih očajnih žena koje na „dejting“
platformi traže muškarca svojih snova, a zapravo s druge strane nalaze perverzne debile.
— Istina, ali nije nemoguće! Naići će pravi, samo vjeruj u to. Nisi li spomenula da si neki dan u

~ 22 ~
gradu upoznala naočitog muškarca. Kako si rekla da se zove? Nikola? — upitala je Maja, dok joj se
čelo naboralo od silnog truda da se prisjeti točnog imena jer sam u zadnja tri dana samo u jednoj
rečenici spomenula Nikolu.
— Zašto ja ne znam ništa o tome!? Da čujem sve detalje! — tužno je rekla Ana koja je silno
željela sa nama u Novi Sad, no ovaj put nije mogla jer je uz svoj posao morala voditi brigu i o mom
poslu te uskočiti Maji ako što zatreba.
— Niti ja ih baš ne znam — osuđujući zaključi Maja kao da je shvatila da nešto zapravo tajim.
Izdajničko rumenilo oblilo je moje lice onaj tren kada sam se sjetila susreta s Nikolom. Sto puta
sam se u zadnjih nekoliko dana naljutila na sebe što sam onako pobjegla. Sto puta sam poželjela da
ga slučajno sretnem. Poželjela sam „guglati“ sve o njemu, ali nisam. Ranije sam to stalno radila, kao
i Maja, ali ovaj put sam poslušala savjet koji mi je Ana davno dala: „Pusti ljude da sami ostave dojam
o sebi jer ih Google ne poznaje najbolje. Ljudima treba dati priliku da se brane.“ Iako je bila aktivna
na svim društvenim mrežama, Ana nije bila od onih koji osude prije nego su svi dokazi posloženi
pred njom, a u sudnici se nalazi i optužena osoba. Pogledala sam njezine sive oči u monitoru i
svježe obojanu plavu kosu, dok mi se znatiželjno smiješila. Stvarno nije izgledala onako kako se
očekuje da pisci izgledaju. Često se borila s vjetrenjačama i komentarima: „Ti si napisala povijesni
roman? Ne izgledaš tako pametno!“ Čini se da su današnji moderni ljudi imali predodžbu o svemu,
pa i o tome kako bi spisateljice trebale izgledati, a Ana se u to nije uklapala.
Ovoga puta curama ću prešutjeti potpunu istinu. Nikolino prezime ne smije preći preko mojih
usana jer znam da će onda Maja odraditi „prljavi“ posao. Ipak je ona bila pravi privatni Google
inspektor.
Duboko sam uzdahnula i privukla koljena rukama uz sebe te se sklupčala na kauču u nadi da će
se umiriti oni leptirići koji bi se u mom trbuhu pojavili svaki put kada bih se sjetila Nikole.
— Nikolu sam zapravo srela dva puta. Prvi je bio u prolazu kada smo Maja i ja obilazile
Petrovaradinsku tvrđavu. Taj ne brojimo. Oba puta koji se računaju, naš susret više je bio okršaj. I
oba puta se to dogodilo kada sam za vas kupovala božićne poklone, tako da ću morati izostaviti
pojedinosti.
— Znači danas ideš kupiti poklon za Majinu sestru? ― veselo je upitala Ana ― pa da tvoja priča
ima nastavak!
— Ne znam koliko bi to bilo mudro. Uglavnom naša prepirka i niz nespretnih okolnosti doveli
su do toga da i malo ozbiljnije porazgovaramo. Uglavnom, Nikola je šarmantan, bezobrazno lijep
i arogantan muškarac s odličnim smislom za humor prožet ironijom. Nije oženjen i nema djevojku,
ali ima nekog ― izostavila sam onaj dio s ljubavnicom jer mi je o tome bilo čudno govoriti, pa sam
samo kratko dodala ― i to bi bilo sve.
— Sve!? A odakle je? Je li uzeo tvoj broj? Kako se preziva? — ustrajala je Maja.
— Više se i ne sjećam. Rekao je da je često u Zagrebu i da nije iz Novog Sada. A što radi ovdje
zapravo ne znam. Vjerojatno je poslovno odsjeo u hotelu Prezident.
— Ojla .. i to je više informacija od očekivanog.
— Znam, Anči, ali opet premalo da bi nastavila razbijati glavu njime. Pozvao me na večeru.
Odbila sam jer ne želim opet biti povrijeđena. Ja sam zanesenjak i nakon večere, ukoliko bi ona
dobro prošla, utuvila bih si u glavu sto i jednu stvar, a onda ostala razočarana jer ga vjerojatno više
nikad ne bih srela.
— Istina. Kao i svaka žena. Sve poblesavimo kad nam se neki muškarac svidi ― mudro je
zaključila Maja jer me dobro poznavala, no na tome se nije zaustavila, već je nakon kratkog kimanja
glavom dodala — ali je često u Zagrebu pa bi se možda iznenadila.

~ 23 ~
 — Nepopravljivo romantična! — obrecnula se Ana na Maju — nakon svega što je prošla, ne
treba joj još neka budala koja će joj opet slomiti srce. Neka samo bude strpljiva. Ako im je suđeno,
itekako će se sresti. Ako je proveo s tobom 15 minuta, prepoznao je tvoje kvalitete i javit će se.
Pravi muškarci uvijek se prvi jave ženi. A onda neka se malo potrudi i pozove te na večeru u
Zagrebu, na koju bi naravno trebala otići. Ljudi kažu da treba vremena da preboliš staru vezu, a
ponekad nemamo izbora. Možda je pravi došao u nezgodno vrijeme, ali treba dobiti priliku.
— Tako je. I ako dođe do toga, nemoj njemu prepisivati krivnju koja ide Davidu. Muškarci to
ne vole — nadovezala se Maja, a ja sam se refleksno ugrizla za usnicu.
— Napravila si to?! — izbezumljeno me upitala svrativši pogled na moju usnicu. Znala je da
grizem usnicu kada sam nervozna.
— O, da, jesam — priznala sam — itekako sam svalila na njega krivnju. Bio je malo ljut, ali mi
je oprostio.
— U—la—la! Pa niste se vi samo u prolazu sreli ako je uspjelo i do toga doći — mudro je rekla
Ana — znači da on zna da je postojao netko u nedavnoj prošlosti tko te „ranio“? — nijemo sam
potvrdila kimanjem na Anin upit.
— E onda imamo problem. Vrlo vjerojatno te više neće nazvati niti se javiti, a da ne pričam o
tome da će povući prijedlog da idete na večeru. Niti jednom muškarcu ne da se natjecati s bivšim
koji zapravo još to nije.
— Ali jest Majo, on je bivši i ti to jako dobro znaš — nervozno sam podigla ton jer sam shvatila
pravu težinu njezinih riječi.
— A ti si se potrudila pojasniti mu sve o prekidu s bivšim, naravno? Spomenula si i njegovu
ženu i djecu te činjenicu da je od tebe napravio budalu te da bi prije umrla nego progovorila jednu
riječ s tim gadom Davidom? Sve si mu to pojasnila? — Ana me značajno pogledala.
— Nisam! — spustila sam glavu, poražena.
— E pa draga moja, onda on misli da je tvoj bivši Gerard Butler koji te malo napucao da okrene
sve ono rijetko što još nije, pa će ti se za par mjeseci vratiti, a ti ćeš bez razmišljanja napucati onog
s kojim ćeš se spetljati u međuvremenu. U ovom slučaju tajanstvenog Nikolu.
Nastala je šutnja. Upravo tako je mogao shvatiti. Sto puta sam svjedočila situacijama gdje su se
moje poznanice vraćale zločestim bivšim dečkima, dok su sadašnji dobri dečki uredno izvisili. Ali
ja nisam bila jedna od njih. Ja se nikada ne bih vratila Davidu, no Nikola to nije mogao znati.
— Imaš pravo. Zaboravimo Nikolu. Stvorile smo priču tamo gdje je nema — smireno sam rekla.
— Dogovoreno — složila se Ana — samo nam obećaj da ukoliko sretneš Nikolu, nećeš
propustiti priliku da mu pojasniš detalje iz svoje bivše veze. Muškarcima sve trebaš nacrtati, u
suprotnom sve krivo shvate.
I mojim obećanjem ova tema bila je gotova. Razgovor me toliko izmorio, no i probudio nemir
zvan Nikola.

~ 24 ~
 NEOČEKIVANI SUSRET

Nakon onog razgovora Nikola je bio stalan gost mojim mislima i mojim snovima. Više zapravo
nisam bila sigurna niti kako izgleda. Nisam se mogla sjetiti njegovih crta lica, no oči su me
proganjale u snovima, kao i njegov nestašni osmijeh. Pokušala sam uvjeriti sebe da je njegova
ljepota samo plod moje mašte. Obično je tako bilo. Neki muškarac bi mi se svidio do besvijesti, a
onda kada bih se odvojila od njega na neko vrijeme i ponovno ga srela, shvatila bih da je daleko od
onoga što sam mislila da jest. Obično bi bili svoja ružnija verzija. Ili sam baš u tom trenu
„progledala“. U svakom slučaju, zašto bi Nikola bio iznimka?
Tijekom dana misli bih prigušila umnim pitanjima koja sam postavljala radnicima tvrtke čija je
vlasnica bila Majina majka. Shvatila sam da postajem ekspert za madrace i krevete pa ako se uskoro
ne suočim sa sobom i svojim mislima, postoji mogućnost da me uposle u firmi. U svakom slučaju
veselo sam dočekala Maju koja se očito pobojala da ću promijeniti profesiju, pa me došla vratiti u
stvarnost.
— Ola, mlada damo, idemo se pošteno pozdraviti od Novog Sada jer sutra odlazimo u Beograd.
Nemanja nam je pripremio iznenađenje! — veselo je rekla.
— Juhu! — bila sam sretna što ću napokon posjetiti Beograd. Onda sam se odjednom sjetila
kreveta. Da, dobro ste me shvatili — bijelog savršenog kreveta koji je česta tema naših razgovora.
Svi su željeli bijeli krevet koji je proizvodila firma HK „Andrijašević“, a sada je bila prilika da ga
napokon vidim.
— Hoćemo li navratiti u trgovinu da vidim de luxe krevet?
— Hajde, brzinski! — povukla me za ruku te me odvela u njihovu najbližu trgovinu s krevetima
i madracima u Novom Sadu.
Čim sam ušla kroz vrata ugledala sam de luxe krevet, bijeli s cirkonima, raskošan, elegantan i
jednostavno SAVRŠEN! Veselo sam potrčala prema njemu i bacila se na njega pazeći samo da mi
cipele ne dotaknu madrac.
— Savršen je! — viknula sam Maji koja mi se smijala, dok sam krajičkom oka spazila
zaprepašteni pogled trgovca. Kada je svratio pogled prema ulazu i zapazio Maju, pozdravio ju je pa
se vratio kupcu s kojim je raspravljao, s očitim olakšanjem što luđakinja kao ja ima nekog tko je
nadzire.
Posprdan osmijeh dopro mi je s lijeve strane.
― Upakirajte mi dva ovakva! — veselo sam se protegnula na krevetu i već sam mogla zamisliti
kako će se savršeno uklopiti u moj stan.
— Što će vam dva kad istovremeno ne možete spavati na obama? — riječi koje su doprle do
mene sledile su me. Ostala sam na tren bez zraka, dok mi je srce stalo sve luđe kucati. Znala sam
da ću ako okrenem glavu i ugledam osobu koja je to izgovorila, propasti u zemlju od srama. To nije
komentirao trgovac. Nikola je stajao tamo i očito do malo prije pričao s njim. Moje cijelo tijelo
postalo je svjesno njegove blizine. Veseli osmijeh Maje probudio me iz kome u koju sam pala i tada
sam skroz smireno okrenula glavu. Kao žena kojoj su sve lađe potonule. Moj pogled pao je na
stasitog muškarca. Savršenog crnokosog muškarca čije su prodorno sive oči gledale u mene s
velikom znatiželjom ili možda ushitom kakvim mu ja nisam mogla uzvratiti. Na tren se uozbiljio, a
onda ponovno progovorio shvativši da ja imam namjeru i dalje nijemo zuriti u njega.

~ 25 ~
 — Moja ironija u Vašoj blizini prelazi na višu razinu. Obećavam da Vas neću više provocirati
— službeno je rekao.
— Nije to do ironije, nego do činjenice da stalno ispadnem kreten kada se nađem u Vašoj blizini.
Eto, sve karte su otvorene.
Usmjerila sam pogled prema Maji koja je pronicljivo gledala Nikolu i tada je on pogledao nju.
Vidio je nešto što mu se sviđa, a ja taj tren nisam znala što točno. Nije predivnu Maju za kojom su
muškarci uzdisali gledao pogledom zanesena muškarca, nego kao muškarac koji je zadovoljan
onime što vidi.
— Meni upakirajte jedan za Beograd — obratio se prodavaču, a onda se obratio nama — mogu
li vas počastiti pićem? — nije pitao mene, već je ustrajno gledao Maju koja je uz osmijeh prihvatila
ponudu.
— Meni zapakirajte dva za Zagreb! — naglasila sam prodavaču ponovno i ponosno ustala s
kreveta.
— Vaš nos ... — prošaputao je Nikola prolazeći mi sasvim blizu, a ja sam mu poželjela nagaziti
na nogu.
— Stvoren je da para oblake — prokomentirala sam i pošla za njim.
— Zašto dva? — glasnije je upitao.
— Jedan će biti vjenčani poklon za Anu i Deana, moje prijatelje — slavodobitno sam rekla.
— Kad se žene? Meni nitko nije ništa rekao? Tko je kuma? A vjenčanica? — okrenula sam se
prema Maji koju je rijetko što bacalo iz takta, ali ova tema je bila sasvim po njezinu ukusu. Šok koji
je upravo doživjela skoro ju je bacio u trans. Znala sam da je zaprepaštena jer ona nije ništa o tome
znala. Zapravo nisam niti ja, ali sam odlučila pogurati stvari sada kada sam pronašla savršen
svadbeni poklon.
— Ne znam. Ali potrudit ćemo se da to bude uskoro — značajno sam naglasila, a ona je
odahnula.
— Bravo! Ja ću pokloniti madrac!
— Ja ću se potruditi da i mene pozovu na vjenčanje pa ću im pokloniti noćni ormarić koji ide
uz krevet — nadovezao se ležerno Nikola i time me uspio natjerati da se spontano nasmijem.
Uskoro smo sjedili u luksuznom baru. Nevoljko sam se promeškoljila u udobnoj fotelji i
nervozno pogledavala Maju pa Nikolu, koji su opušteno sjedili kao da im je sve ravno do neba. Za
to vrijeme ja sam se borila s tisuću i jednim pitanjem, a glavno je svakako bilo „KAKO JE
MOGUĆE DA JE SADA LJEPŠI NEGO ŠTO SAM GA UPAMTILA?“.
Parfem koji je koristio opasno mi se zavukao u nosnice, a od nervoze mi je srce sve jače lupalo.
Napokon je stigla konobarica i previše prisno stala pored Nikole i šapnula mu nekoliko riječi, no
on je nije previše doživljavao. Samo je naručio „kao i obično“, a onda se konobarica nevoljko
okrenula prema meni. Osjećala sam se tako jadno pred pogledom naočite ljepotice s prevelikim
silikonskim grudima i „patkica“ ustima koje su bile pretjerano naglašene.
— Donesi nam bocu Dom Perignona — rekla je Maja, dok je elegantno držala cigaretu između
dvaju prsta koje su krasila dva savršeno manikirana nokta. Znala sam da se zvjerski trudi izgledati
tako opušteno. Sigurna sam da bi najradije predložila da odemo u WC kako bi mi postavila tisuću
i jedno pitanje. Ona je znala nešto što ja nisam.
Konobarica se šutke okrenula i prije nego je pošla prema šanku dobacila nam je zvjerski pogled,
a ja sam nehajno progovorila.
— Sad ćemo morati naručiti ćevape. Kaže Kerum da savršeno idu uz Dom Perignon — ironično

~ 26 ~
sam rekla sjetivši se natpisa iz novina od prije nekoliko godina.
Maja me sumnjičavo pogledala kao da sam luda, ali Nikola je očito shvatio što sam rekla, pa ga
je uhvatio napadaj smijeha, na što sam se i ja nasmijala. Maja se osjećala neupućeno, stoga je
promijenila temu, a meni nije imalo smisla objašnjavati sve o poduzetniku koji je u centru Zagreba
naručio ćevape i zasmrdio cijeli lokal, a onda sve „popravio“ skupocjenim pjenušcem. Naš dragi
Balkan.
— Kako je majka? — Maja se obratila Nikoli. Nikola je podigao obrvu kao da ga je ovaj potez
iznenadio.
— Odlično. Titra oko mojeg brata, a meni povremeno pošalje pozdrave. Poznajete je?
— Naravno. Prijateljica je moje majke. Vas rijetko spominje, ali su joj zato puna usta Ace, Vašeg
mlađeg brata.
— Naravno, on je njezin mezimac. Ja sam slučaj koji joj je upropastio život i povezao je s mojim
ocem na mnogo nesretnih godina.
— Tako nekako — složila se Maja s tom činjenicom, a ja sam je prostrijelila pogledom. Nikada
nije bila tako otvorena, pa sam se ozbiljno zabrinula. Ako joj nije drag, onda vjerojatno zna nešto
što ja ne znam. Kada je uhvatila moj upitan pogled, duboko je udahnula, kao da samu sebe tješi, a
onda je mirno nastavila.
— Nikola je veliki gospodin, a isto tako osoba čije društvo mnogi priželjkuju, stoga možemo
reći da smo prave sretnice što uživamo u bezobrazno skupom piću i jednako profinjenu društvu
— zaključi Maja, dok je konobarica spuštala pića na stol.
— Ozbiljno? — tupo sam upitala odmjerivši Nikolu.
— Nećemo se zamarati glupim tračevima. Ja sam samo neželjeno dijete bezobrazno bogatih
roditelja koje se izborilo za svoje mjesto pod zvijezdama. Mišljenje o tome tko sam ja kao osoba
donijet ćete s vremenom, ukoliko mi za to date priliku.
— Tu sam Vas čekala. Imate moju potpunu pozornost i krećete od nule. Što se mene tiče, Vi
ste samo jedan muškarac s dobrim smislom za humor izvezen ironijom — rekla je Maja i skrenula
pogled na piće koje je konobarica stavila pred Nikolu pa dodala — muškarac koji pije Hennessy
X.O s dvjema kockama leda. Fizički previše zgodan ako se mene pita i nimalo arogantan, premda
je arogancija jedina riječ kojom Vas ljudi obično opisuju.
Pažljivo sam slušala ovaj razgovor, a Nikola se najednom ponovno opustio kao da je shvatio da
u Maji ne leži neprijatelj.
— Ja jesam arogantan prema svima osim ljudima u kojima spazim da postoji šansa da ih jednog
dana nazivam prijateljima. To je tolika rijetkost da ljudi vjeruju kako je to samo mit, no Vi svjedočite
da je to ipak istina — zatim je svoj pogled usmjerio prema meni, a ja sam poželjela da nije. Rastopila
sam se u udobnoj fotelji. Nisam ga mogla prestati gledati i uživati u njegovim muževnim crtama
lica i raskuštranoj crnoj kosi. Njegov osmijeh bio je čaroban, a od baritona njegova glasa prolazili
su me trnci — kako ste me Vi doživjeli? — zbunio me pitanjem, pa se tekućina u mojoj čaši opasno
zatresla.
— Previše formalno. Ako uskoro ne prijeđemo na ti, ozbiljno ću se naljutiti, pa tko god do vraga
Vi bili — toplo sam se nakesila, premda nisam toplo to izgovorila — stigla sam u Novi Sad kako
bih uživala. Ne da mi se razbijati glavu razmišljanjima tko ste Vi i kako bih se trebala ponašati u
Vašem društvu ili još gore, što bih trebala reći. Možda se više nikada ne sretnemo, pa hajde da
uživamo u ovom piću prije nego što Maja zaključi da je vrijeme za polazak.
— Ti i dalje misliš da ćeš imati toliko sreće i više me nikada nećeš sresti? — upitao me kao da je
samo to bilo najvažnije od svega izgovorenog. Nemilosrdno me gledao u oči kao da mi ne želi dati

~ 27 ~
priliku da se povučem.
— Vi ste iz Srbije, ja sam iz Hrvatske. Ne znam kada ću ponovno stići u Novi Sad iz kojega Vi
zapravo i niste. Osim ako me ne uhodite, šanse da se ponovno sretnemo toliko su male koliko su i
one da će Vam se avion srušiti prilikom sljedećeg leta — nervozno sam popravila kovrčave
pramenove koji su mi kliznuli preko lica. Zataknula sam ih iza uha. Postalo mi je strašno vruće, pa
sam otkopčala gornji gumb košulje koji me počeo gušiti, dok sam nervozno čekala njegov odgovor.
Činjenice koje sam upravo izrekla bile su nepobitne, no on nije ništa na njih rekao. Ispio je gutljaj
Hennessya X.O i zagledao se u mobitel na stolu koji je neprestano vibrirao, premda je bio stavljen
na bešumno.
― Što si zapravo radio u trgovini? Odakle ti ideja da baš tamo kupiš krevet?
Lijeno se osmjehnuo i odmjerio me pogledom, a ja sam zadrhtala pred njim.
― Da te želim uhoditi, to bi bilo odviše lako. Spomenula si svoju prijateljicu koja vodi vrlo
zanimljiv blog. Mogao sam se javiti njoj ili samo pratiti gdje je ona da bih otkrio gdje si ti, a da ne
spominjem koliko često navodi mjesta gdje zalazite. Jednostavno bih vas mogao sve tri čekati i
uhoditi da sam neki psihopat. Prema postovima na blogu shvatio sam da ti je Maja prijateljica i što
radi, ali nisam znao da ima veze s krevetima i madracima. Odsjeo sam u hotelu Prezident i
jednostavno me oduševio krevet, pa mi je vlasnik rekao gdje se može nabaviti. Danas sam imao
nešto slobodnog vremena, stoga sam odlučio nabaviti novi krevet za kuću u Beogradu. To je cijela
istina. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću dobiti besplatnu demonstraciju o udobnosti istog i to
baš od žene koju sam danima želio sresti — nije se šalio niti pokazivao znakove ironije. Smireno
me promatrao dajući mi do znanja da je mislio ozbiljno svaku riječ koju je rekao uključujući i zadnju
rečenicu zbog čega su leptirići u mom trbuhu poblesavili.
Tada se dogodilo nekoliko stvari. Mene je oblilo rumenilo jer sam pred njim ponovno ispala
glupa, a i zato što me nasmijao. Maja se istovremeno nasmijala i ispričala da mora do toaleta. Ja
sam ostala kao pokisla sjediti, dok me njegov pogled palio kao užarena lava. Upravo je priznao da
me želio sresti zadnjih nekoliko dana, a Maja je to shvatila kao znak da je vrijeme da nam ustupi
malo privatnosti. Najradije bih je zadavila jer nisam znala što napraviti. Da je Ana bila ovdje,
vjerojatno bi shvatila moju nelagodu i u šaljivu tonu promijenila temu. Sada sam se sama morala
izvući iz ovih „govana“. Osjećala sam se kao da opet imam 18 godina i nosim fiksni aparatić, pa
željno maštam o tome kakav bi osjećaj bilo poljubiti se po prvi puta s najzgodnijim dečkom iz
srednje škole koji me u prolazu pogledao, a vjerojatno me se nikada više nije sjetio, dok sam ja
umirala za njim mjesecima. Nesvjesno sam spustila pogled na njegove usne. Shvatio je o čemu
razmišljam pa se lijeno osmjehnu.
— Nezgodno — rekao je, a ja sam se odvalila smijati. U ovakvim trenucima možda je bolje biti
spontan nego razbijati glavu s glupim pitanjima. Nije li?
— Sve vezano uz tebe je nezgodno. Čini se da stvarno postoji šansa da se ponovno sretnemo
ako je svaki dosadašnji put bio slučajan. Iskačemo iz statistike.
— Tri, odnosno četiri puta sudbina je odigrala svoju igru, pa je možda vrijeme da odmori.
Provedi sa mnom ovaj dan?
Prvi tren sam mislila da sam ga krivo razumjela. Njegova stisnuta čeljust dala mi je do znanja da
na iglama iščekuje moj odgovor, premda je svoju želju ležerno iznio. Nisam ga krivo razumjela i
više od svega željela sam pristati na ovu ludu zamisao. O, kako bih voljela provesti dan s njim pa
da vidim tko je on zapravo.
— Imam planove — odgovorila sam nehajno i popila gutljaj pića.
— Zašto si zadnji puta nestala bez pozdrava? — sad je govorio malo autoritativno. Kao da sam
dužna polagati mu račune. Nije mi bilo drago što mi je postavio ovo pitanje. Okrenula sam čašu i

~ 28 ~
ispila sadržaj do kraja pa pričekala par sekundi da alkohol iz pjenušca donekle počne djelovati i
smanji moju nelagodu. Nisam navikla na alkohol, pa mi ga nije trebalo previše da se opustim.
— Zato što sam sjebana. I sam si to vidio — namjerno sam ga podsjetila na onaj nezgodni dio
razgovora u restoranu hotela Prezident — ti si muškarac nakon kojega se ne bih nikako oporavila
— iskreno sam rekla, a on se arogantno nasmijao kao da mu je drago što to čuje. Tako arogantan
izgledao je premoćno i previše privlačno. Opet su mi misli krenule u krivom smjeru, pa sam se
ugrizla za usnicu. Pogled mu je pao na moju usnicu. Naglo se uozbiljio.
— Svi smo mi sjebani na svoj način. Mogao sam odmah doći do tvog broja i zvati te, ali nisam
jer se i ja bojim da sam previše opasan za tebe. A opet sto puta sam prevrtio naš razgovor kroz
glavu jer me svaki puta iznova nasmijao.
Zacrvenjela sam se kao srednjoškolka kojoj se onaj najzgodniji dečko iz srednje napokon
obratio, ali samo da je pita koliko je sati? Pa onda opet produžio dalje.
— Nezgodno ... — rekla sam i osmjehnula mu se. Moj osmjeh kao da ga je potakao da kaže sve
što ima.
― Ja sam posesivan muškarac, Barb. Ni s kim ne dijelim svoje igračke, a opet one su samo to —
igračke. Ti zaslužuješ više, a ja si ne mogu dopustiti da se vežem za nekoga tko je povezan s
demonima iz prošlosti. Totalno smo sjebani — ironično je rekao ponovivši moj raniji zaključak.
U mislima sam upravo vidjela onog savršenog srednjoškolca, koji me pitao: „Koliko je sati?“,
kako iza ugla ljubi najljepšu curu iz razreda.
Otpuhnula sam misli i pozabavila se činjenicama. Znala sam što je želio reći. Ja sam napokon
sama sa sobom donijela odluku da mu predložim da se vidimo službeno i po dogovoru, a on je
upravo rekao da je to zapravo neprihvadjivo.
― Slažem se, samo si u jednom pogriješio — značajno sam ga pogledala — nema demona iz
prošlosti, samo hrpa svježih ožiljaka koji će jednom nestati — sjetila sam se Davida i njegove izdaje.
Premda sam ga zavoljela i živjela u zabludi, relativno sam lako prešla preko toga, ali i relativno brzo
osjetila leptiriće u trbuhu. Onakve kakve ranije nikada nisam. Za sve je bio kriv muškarac koji me
palio svojim pogledom sjedeći nasuprot mene.
— Pogledaj me — naredio mi je autoritativno i ja sam ga šutke pogledala u oči, a on se nagnuo
prema meni da naglasi važnost onoga što će reći. Miris njegova parfema omamio me i gotovo sam
prostenjala od želje da mu se bacim u naručje. — Ti si pametna žena. Zaslužuješ muškarca koji će
te bezuvjetno voljeti i nazvati te svojom ženom. Zbog kojega nećeš prestati biti ono što jesi i s
kojim ćeš imati obitelj. Sve ostalo je ispod tvog nivoa. Ja sam ispod njega, premda trenutno možda
ne izgleda tako, ali jesam. Ako se sjetiš razgovora iz Prezidenta, shvatit ćeš.
I shvatila sam. On je muškarac koji nema djevojke, već ljubavnice. Žene koje plaća i kojih se
rješava s otpremninom. To je bila činjenica, a ja sam žena koja zaslužuje bolje, a opet naleti na
ljigavca kao što je bio David koji ima ženu i djecu. Trenutno moj mudar um važe je li bolje biti
ljubavnica čovjeku koji nema ženu ili biti ljubavnica čovjeku koji ima ženu. U svakom slučaju
sjebana situacija. Ja ne želim biti ljubavnica. Rođena sam da budem žena i on to zna. Imam 28
godina i ako mu budem ljubavnica, izgubit ću još nekoliko godina, a onda ga nikada neću moći
preboljeti kada pronađe mlađu zamjenu, a meni isplati otpremninu koju naravno ne bih prihvatila.
— U pravu si. Nakon ovog druženja putovi nam se razilaze — prije nego sam spustila pogled
na krilo, vidjela sam da je stegnuo vilicu. Očito se prikriveno nadao da bih mogla prihvatiti ponudu
i biti mu ljubavnica ili što već. Premda je znao da nisam taj tip žene.
Najednom se njegova ruka našla na mojem koljenu. Gotovo sam iskočila iz vlastite kože, a on
mi se opasno približio i šapnuo na uho.
— Barb, svašta bih ti radio, ali znam da ne smijem. Ako nam danas pokloniš jedan zajednički

~ 29 ~
dan, obećavam da te neću taknuti. Samo želim uživati u tvom društvu. Nakon toga će nam se putovi
razići. Krajnji rezultat je isti, nije li? Pristaješ? ― nježno mi je prstima prošao niz vrat, a ja sam
zadrhtala od želje i potrebe. On nije prihvaćao „ne“ kao odgovor. Što on to priča? Što neće? Ja ću
njemu svašta raditi ako mi se još jednom ovako bezobrazno približi. Podigla sam lice prema njemu.
Nosovi su nam se gotovo susreli.
— Možda nećeš, ali ćeš mene dovesti do ludila i ja ću taknuti tebe — prošaputala sam u nadi da
će se pomaknuti, ali nije. Gledao me vrelim pogledom. Želio me i to nije skrivao.
— To bih volio više od svega — podigao je ruku s mog koljena i nježno prstima prošao preko
mog vrata. Zatim je prste upleo u moju kosu. Nije više bilo prostora za uzmak.
― Nakon ovoga više te neću dirnuti — njegov topao dah izazivao je trnce u mojoj kralješnici,
a moje je srce zaplesalo u ludom ritmu. Čega ovoga? I prije nego sam shvatila na što je mislio, on
mi je to dočarao. Nježno je prislonio svoje usne na moje i utisnuo mi nježan poljubac koji je
prerastao u strastven. Toliko strastven da nije bilo uzmaka. Bespomoćno sam zastenjala i poželjela
se priviti uz njega. Ovo je bilo tako ispravno, a nije smjelo biti. Kako se samo ljubi. Umrla sam i
ponovno se rodila kada je napokon shvatio da je vrijeme za uzmak. Pogledao me nježnim pogledom
i utisnuo lagano još jedan poljubac na moje usne. Udaljio se, a ja sam zajapureno sjedila i željela
još. Zašto je stao? Gdje mu je razum? Gdje je moj razum?
— Ovaj lokal je predivno uređen! — rekla je Maja koja se upravo vratila i sjela pored nas. Tek
sam sad shvatila da je njezino izbivanje potrajalo. Vjerojatno je obavila nekoliko telefonskih poziva
i popravila šminku tri puta prije nego se vratila i to baš u pravo vrijeme. Odahnula sam.
— Hvala. Uzeo sam najpoznatijeg dizajnera i iskreno nisam baš previše zagledavao kako je
odradio posao — rekao je Nikola osvrnuvši se po lokalu kao da ga prvi put vidi.
— Tvoj lokal? — upitala sam utučeno i on je to shvatio, pa je samo nijemo kimnuo. Sigurno je
prešutio da ima još desetak ovakvih lokala i tko zna što još. Bio je bezobrazno bogat i to je bio
njegov prvi minus. Muškarac s previše novaca privlači previše žena, a obične žene kao ja vole do
nezamislivih razmjera. Umiru od tuge ako se moraju boriti za ljubav svog muškarca.
Mobitel mu je ponovno zazvonio, pa se ispričao i izašao kako bi prihvatio poziv. Maja je jedva
dočekala da me protrese pitanjima.
— NIKOLA? Da si mi odmah rekla prezime, zapakirala bih te u kofer i zamotala ga ljepljivom
vrpcom da se slučajno ne otvori, dok ga katapultiram prema Zagrebu — duboko je udahnula pa
nastavila, a ja je nisam prekidala — morala sam reći što bih napravila, a sada kada sam ga imala
priliku upoznati, moram priznati da je on dobar muškarac. Jedina mana mu je što je plejboj. Bojim
se da bi te povrijedio ako ga zavoliš. Ti bi ga lako zavoljela, a onda bi ti on slomio srce, vrlo
vjerojatno, a možda i ne bi — utješno je rekla. — I najgori muškarci promijene se uz pravu ženu
— slavodobitno je zaključila — samo budi oprezna. Nikada nisi bila s nekim muškarcem iz zabave,
pa eto da i to jednom napraviš. Neobavezan seks danas je vid razonode. Ti procijeni što i kako,
samo oprezno sa srcem.
Zacrvenjela sam se kao rajčica na ove njezine riječi i baš tada Nikola se vratio i sjeo.
— Jesi slobodan sutra navečer? Moj prijatelj nas vodi na koncert Jelene Karleuše pa da nam se
pridružiš?
Trknula sam je laktom, no sada je i tako bilo kasno jer je poziv bio upućen. Znala sam da ga
neće prihvatiti i boljelo me slušati ga kako poslovno daje odgovor.
— Hvala na pozivu, no sutra imam neodgodivih obaveza — Biti s ljubavnicom! Pomislila sam.
Maja je samo tužno uzdahnula. A ja sam naglo ustala.
— Baš mi je drago što smo se sreli. Uživaj u blagdanima — službeno sam ga pozdravila jer je
sve bilo rečeno. Nije mu bilo drago što sam odjednom odlučila prekinuti druženje i nije se trudio

~ 30 ~
prikriti nezadovoljstvo.
— Ne volim blagdane. Obično ih provedem radno — rekao je ironično i učinilo mi se
povrijeđeno.
— Onda uživajte radeći — posprdno sam dobacila i očito ga uzrujala pa se Maja ubacila vadeći
novac iz novčanika i stavljajući ga na stol — bilo mi je uistinu drago.
— I meni Majo — rekao je i uzeo novac te joj ga ubacio u torbicu — ja sam zvao na piće. Maja
je šutke kimnula i krenula prema izlazu. Isto sam učinila i ja te se okrenula i napravila korak kada
me njegov bariton zaustavio.
— Barb...
Okrenula sam se i pogledala ga preko ramena.
— Neću ti obećati da neću pokušati, ali vraški ću se truditi oduprijeti toj potrebi — rekao je, a
ja sam se bez odgovora okrenula i napustila luksuzan lokal. Znala sam što je ostalo nedorečeno. Ne
može mi obećati da me jednom neće pokušati učiniti svojom ljubavnicom, na što ja nikada neću
pristati, barem se nadam.
Maja je umirala od znatiželje. Zanimalo ju je što smo pričali, dok je nije bilo. Bilo mi je drago
što je ne zanima što smo radili, dok je nije bilo. Sreća da je stao na vrijeme. Najednom mi se mobitel
oglasio. Facebook Messenger, da budem preciznija. Automatski sam kliknula na ikonicu i otvorila
poruku. FJMe
— Sada je 13 sati. Pola našeg dana je već prošlo. Dozvoli nam da i drugu polovinu provedemo
zajedno. Pokupim te u 14 sati ispred Majine kuće? — obrisala sam prozorčić. Nisam ga željela
vidjeti, premda sam znala da ću kasnije u očaju kopati po njegovu profilu kako bih pronašla barem
jednu njegovu sliku za uspomenu.
Kada smo stigli kod Maje, bacila sam se na kauč. Mobitel mi se ponovno oglasio. Bacila sam
pogled, premda sam znala tko je.
U poruci je stajao samo upitnik. Nisam odgovorila. Krenula sam se presvući u nešto udobnije.
Baš sam zakopčavala traperice kada sam čula zvuk trube. Ubrzo zatim i zvuk Messengera.
Prestravljeno sam pogledala na zaslon. Otvorila sam poruku.
— Čekam te ispred!
— ISPRED! — sve je u meni vrištalo. Znam da ga ne smijem vidjeti, a tako bih to voljela.
Razmišljala sam o svim mogućim razlozima zašto bih se trebala sakriti ispod pokrivača i čekati da
sve ovo prođe. Bilo ih je milijun, a samo jedan bio je za — sudbina. U nju sam itekako vjerovala i
nekako sam znala da je onaj muškarac vani — moj muškarac. Da ću se za njega prije ili kasnije
boriti. Ponovno sam začula trubu koja me probudila iz razmišljanja.
— Izlazim — natipkala sam i skoknula do stolića sa šminkom kako bih svoj make up brzinski
dovela u red.
Kada sam istrčala u boravak, srela sam Maju koja me u čudu odmjerila.
— Nekamo idemo?
— Idem s Nikolom — spustila sam pogled zbog nelagode i istrčala van. Čula sam da se
nasmijala, a dok sam izlazila njezin komentar je i mene nasmijao.
— Mislila sam da je samo mit ono o ženama i Nikoli. Uživajte!
Onaj tren kada sam izašla iz kuće, poželjela sam se okrenuti i vratiti unutra. Osim što sam radi
nervoze jedva disala, između nas se uvukao još jedan problem. Nikola je bio u sportskom Ferrariu,
a ja sam se bojala brzih automobila. U vrijeme kada su mi roditelji poginuli zbog pijanog vozača

~ 31 ~
koji je skrivio nesreću, moja dva prijatelja doživjela su jednaku sudbinu. Ona njihova — ne sjedaj
s nepoznatim ljudima u auto — ozbiljno mi je odzvanjala glavom.
Napokon je Nikola izašao iz automobila i sa zanimanjem me promatrao.
— Nešto nije u redu? — napokon sam uspjela odvojiti pogled od njegova automobila i usmjeriti
ga prema njemu. Bolje da nisam jer sam umalo pala na guzicu kada su nam se pogledi sreli.
— Bojim se voziti u sportskim automobilima — obrve su mu se kupile u ravnu liniju. Pokušavao
je dokučiti moj odgovor.
— Drago mi je da uzrok toj tvojoj grimasi nisam bio direktno ja — šaljivo je rekao, a njegov
opušteni stav i mene je malo umirio — pozvat ću Raula. On će nas odvesti — rekao je kao da mu
ni najmanje ne smeta što na željenu destinaciju neće ići sa svojom jurilicom. Meni je bilo krivo što
izazivam pomutnju koje možda ne bi trebalo biti.
— U redu je. Samo te molim da ne voziš brzo. Mene ne trebaš impresionirati. Taj dio smo već
prošli — nastojala sam zvučati opušteno, a kada se lijeno osmjehnuo na moj komentar, moju
nervozu dodatno su ublažili leptirići koji su pobjesnili u mojoj utrobi.
Otvorio mi je vrata automobila. Kada sam sjela, nadvio se nad mene. U meni je sve vrištalo
zbog njegove blizine, dok me njegov fini miris u trenu uznemirio. Iako su mi zločeste misli projurile
glavom, on je samo vješto preko mene zakopčao zaštitni pojas i baš kad sam mislila da je gotov s
naumom te da će se odmaknuti, on je podigao pogled.
— Sad si sigurna — rekao je i na tren spustio pogled, a onda me nježno poljubio, onako u
prolazu, dok sam ja šokirano pokušavala shvatiti što se to upravo dogodilo. Idući tren začula sam
„škljoc“ jer je zatvorio moja vrata i još jedan „škljoc“ kada je otvorio svoja te sjeo pored mene.
Lagane vibracije protresle su automobil čim se motor pokrenuo.
— Kamo idemo? — nastojala sam zvučati što smirenije, dok je on stisnuo neki gumbić i pustio
album grupe Vigor.
— Nisam imao previše vremena za razmišljanje o tom pitanju s obzirom na to da sam odlučio
po prvi put u životu biti spontan.
— Kada sam ja prošli put bila spontana, nije dobro završilo, pa ti to možda nije pametan potez
— sjetila sam se Davida i kako je neslavno i katastrofalno završio moj spontani odlazak u Rijeku.
— Nadam se da ishod neće biti isti — pogledao me s odobravanjem.
— Splavovi u Beogradu? — upitao me, a ja bih najradije rekla ne. No, rekla sam — svejedno.
— Gdje bi ti mene odvela da smo u Zagrebu? — kao da je shvatio da nisam ranije iskreno
odgovorila. Automatski sam imala odgovor na njegovo pitanje, a ni sama nisam znala odakle se
stvorio — na Medvedgrad.
Crveno se upalilo na semaforu, pa je stao. Uistinu je vozio polako i oprezno. Bila sam mu
zahvalna na tome.
— Reci gdje želiš da skrenem? — pogledao me, a ja sam zijevala kao riba na suhom. Što da mu
kažem?
— Vozi tamo gdje bi tebi odgovaralo.
— Meni odgovara ovdje s tobom, a gdje ćemo ići svejedno je.
Najradije bih se složila s njim, ali se bojim da bismo na kraju završili na nekom parkiralištu, a za
ostalo možete pretpostaviti.
— Vozi iz grada najkraćim putem i kada stigneš do nekog manjeg mjesta, našao si naše odredište.
Hoće li muškarac koji živi prema načelu „seks i glamur“ preživjeti ovo?

~ 32 ~
 — Drugo svakako, a za prvo ću se potruditi? — zločesto mi se nasmijao — iznenađen sam.
Žene vole glamur, a ti ga se dobrovoljno odričeš? Splavovi su top destinacija ispred koje želiš biti
viđen u najnovijoj liniji Ferraria.
— Naravno, ako želim da mi poraste cijena za zanimanje kojim se ne bavim — ironično sam
rekla. — Rekao si da imamo samo ovo popodne, pa bih voljela da ga provedemo opušteno, bez
razmišljanja o drugima i o tome što će tko reći. Ako preživimo prvi dio našeg druženja, možemo
kasnije na večeru u Beograd — onda mi je nešto najednom sinulo. Želio me odvesti na
SPLAVOVE! Nije me mislio skrivati. Možda se samo želio pohvaliti ulovom ili mu jednostavno
nije smetalo da ga vide sa mnom. Čvrsto sam se nadala da je ovo drugo.
— Ispravak netočnog navoda. Nisam rekao da imamo samo ovo popodne. Ja sam želio dobiti
priliku za ovo popodne kako bih si osigurao naše daljnje druženje — rekao je iskreno. — Sama si
pokrenula posao ili imaš sponzora? — upitao me ravnodušno, a ja sam se pitala šali li se on to? Ne,
bio je ozbiljan. Osjetila sam da me rumenilo obasipa.
— Preko koliko još uvreda moram prijeći zbog tebe prije nego te zauvijek prekrižim iz života?
— ljuto sam ga upitala, a onda me on pogledao i potom prasnuo u smijeh. Toliko iskren i zarazan
smijeh da sam se i ja najednom počela smijati.
— Predivna si kad se ljutiš. Šalio sam se — namignuo mi je, a ja sam se ponovno opustila i
rastopila u udobnom sjedalu. Kako je samo bio sladak, dok je rukom nehajno prošao kroz kosu, a
nestašni čuperci davali su mu zaigran izgled.
— Sigurno si preko Anina bloga doznao mnogo toga o meni. A tko si ti? Čime se baviš?
— Nekretninama i investicijama.
— I ugostiteljstvom? — sjetila sam se onog luksuznog lokala u kojem smo danas sjedili.
— Zapravo to nekako ne smatram svojom djelatnošću. To spada pod nekretnine. Nekretninu
otplaćuju ti sadržaji koji se u njima nude.
— Mudro! — toga se ranije nikada ne bih sjetila — a kako je to biti čovjek koji ima sve?
— Sve? — pogledao me krajičkom oka — nemam sve, ali se nadam da ću uskoro imati. Znala
sam na što aludira i automatski sam pocrvenila kao rajčica.
— Draga moja Barb, nedokučiva si mi. Nadam se da ću do kraja dana riješiti tu nepoznanicu.
Nastala je šutnja, a onda sam ju ja prekinula.
— Bojim se da sam ti nepoznanica samo zato što ranije nisi bio okružen ljudima koji ne žive
glamurozno.
— Ali ti živiš — ispravio me je — družiš se s elitom. Danas sam nazvao nekoliko prijatelja koji
drže lokale po Zagrebu. Znaju te. Ti živiš glamurozno, ali ne vidiš glamur — zamislila sam se sad
nad ovim riječima.
— Ne trebaš me istraživati — iz torbice sam izvukla svoju vizitku i stavila je u pretinac pored
mjenjača. Slobodno mene nazoveš i pitaš. Ja sam kao otvorena knjiga — ovo s glamurom me i dalje
nekako čudilo jer smo očito imali različite poglede na ono što ljudi smatraju glamuroznim stilom
života.
— Možda jednostavno glamur nije toliko sjajan ako ga sam stvoriš. Možda su neke moje
prijateljice ili poznanice glamurozne, ali meni su sasvim obične, predivne prijateljice. Valjda sve to
ovisi o našoj percepciji. U Zagrebu se pametni ljudi s glamurom zamaraju do 20 godine, a oni
priglupi njemu teže i kasnije. Do tada oni pametni rade na sebi, pa ni ne primijete kada život postane
glamurozan.
— Zanimljivo, živiš glamurozno, ali ne težiš glamuru.

~ 33 ~
 — Kaže se da ponekad ne vidimo ono što nam je ispred nosa.
— Istina, zato progledaj! — pokazao je rukom na sebe, a meni je preostalo samo da prasnem u
smijeh.
Zagledala sam se kroz prozor. Snijeg trenutno nije padao, ali je prekrio obzorje. Priroda je
izgledala tako netaknuto i predivno, nestvarno, baš kao što je ova cijela situacija bila. Pitala sam se
kada će ovaj san prestati, dok sam svim svojim bićem željela da se to nikada ne dogodi.
— Gdje lutaš? — upitao me znatiželjno. Znala sam da ga zanima gdje su moje misli trenutno
usmjerene. Naravno da mu neću otkriti pravu istinu.
— Predivno je u Srbiji — rekla sam sanjivo.
— I meni je ovdje uvijek bilo divno, a otkad sam tebe sreo, postalo je predivno — nasmijala
sam se ovom udvaranju.
— Nemoj mi prodavati jeftine fore. To ostavi za one mlade djevojke koje ćeš sutra vozati po
Beogradu, dok će one uzdisati za tobom i tvojim glamuroznim automobilom.
— Mrtvo sam ozbiljan, a ti ne znaš prihvatiti udvaranje, nego mi vraćaš uvredom.
— Činjenicom — ispravila sam ga.
— U pravu si. Činjenicom. Sutra ću se tebi u inat vozati s nekom tek punoljetnom starletom i
neću se truditi oko nje jer neće biti potrebno.
Bio je povrijeđen, a bila sam i ja. Nisam željela imati takvu sliku u mislima. Moj karakter se uz
njega promijenio. Zbog Davida nikada nisam bila ljubomorna, premda sam očito imala razlog za
to. Dok sam zbog ovog neznanca umirala od ljubomore. Ako već sada tako boli, kako bi tek bilo
kada bih se uistinu zaljubila u njega ili ga zavoljela?
— Nećeš — tiho sam prošaptala.
Okrenuo se prema meni i razvedrio.
— Neću —potvrdio je — ako me zamoliš da to ne radim — sada sam ja njega ljuto pogledala.
Nikada to ne bih učinila. Isto tako, jasno je kao dan da nema smisla boriti se s vjetrenjačama. Sutra
će u svojoj skupocjenoj igrački provozati neku drugu, a ja se nemam prava ljutiti na njega. Stisnula
sam se u sjedalu i on je osjetio moju nelagodu.
Spustio je ruku na moju nogu. Njegov nježan dodir probudio je bujicu emocija u meni, a ja bih
sad najradije zaplakala jer to što je on nudio nije moglo biti samo moje. Jednostavno sam previše
umorna od dijeljenja.
Pogledao me nježnim pogledom kao da me razumije. Nisam željela da me tako gleda. Da mi
daje lažnu nadu.
— Rekao si da neće biti ovoga — pokazala sam na njegovu ruku. Pogledao me i najednom
usporio pa stao na odmaralište pored ceste. Idući tren nadvio se nad mene i uhvatio moje lice
svojim rukama. Pogledao me i zločesto se osmjehnuo, a ja sam znala da mi ne preostaje drugo nego
da mu dopustim da napravi što je naumio. A naumio je biti itekako strastven i poslati me svojim
poljupcem do zvijezda i natrag. Kad sam mislila da ne može biti bolje, svojim usnama rastvorio je
moje pa svojim jezikom dotakao moj. Nisam si mogla pomoći, a da ne zastenjem kao pohotnica,
trenutno spremna na sve.
Uvukao je desnu ruku pod moju kosu i podržavao me kao da se bojao da ću se odmaknuti. Kao
da bi mi to ikada palo na pamet. Refleksno sam podigla ruke i prošla prstima kroz njegovu kosu.
Razum? Koji razum? I svaka najdalja misao na otpor rasprsnula se kao balončić kada sam osjetila
kako mi rukom podiže majicu i baš u trenu kada je došao do mog grudnjaka zaustavio se. Nježno
me poljubio pa se odmaknuo od mene.

~ 34 ~
 Nekoliko trenutaka teško smo disali. Nesvjesno sam popravljala raščupanu kosu.
Vidjela sam da se i on nastoji umiriti, dovesti u red svoje misli, a onda je progovorio promuklim
glasom.
— Ovoga neće biti. Ovo je bila demonstracija kako bi znala na što sam mislio — rekao je
ozbiljno kao da govori o poslovnom potezu. Idući tren počela sam se previjati od smijeha, a on mi
se pridružio.
Ubrzo smo stigli do malog mjesta pored Beograda. Parkirao je auto u centru, potom izašao i
otvorio vrata suvozačkog mjesta. Nespretno sam pokušala otkopčati pojas samo da mi se ne približi
jer nisam željela njega u svojoj blizini, ne sada kad bi to moglo postati jako opasno. Uspjela sam
otkopčati pojas, a on se počeo smijati. Kada sam ga ljuto pogledala, brzo se umirio. Idući tren
nagnuo se i iz automobila izvukao kaput.
— K vragu!
Kada me pogledao, shvatio je na što mislim i počeo se smijati.
— Polaskan sam! Zbog silnog uzbuđenja, zaboravila si uzeti jaknu. Meni je ovo veliko priznanje.
Najradije bih ga ošamarila po tom muževnom licu, ali na sreću sagnuo se ponovno u auto i
izvadio svoju sportsku jaknu. Okrenuo se prema meni pa me umotao u nju. Protestirala sam, no
nije ga to previše diralo.
— Toplo?
Zapravo sam se odlično osjećala u njegovoj jakni. Nijemo sam kimnula glavom i okrenula se
prema glavnoj ulici. Ono što je uslijedilo zaustavilo mi je srce. Nikola me uhvatio za ruku i povukao
da hodam bliže njemu. Ovio je svoje prste oko mojih i nije me puštao. Ranije nikada s nekim
dečkom nisam hodala tako uokolo, a kamoli s muškarcem. Naravno da mi je sad bilo jasno zašto
mi se David nikada nije približavao u javnosti. To sam ja ranije prepisivala njegovu mačo stavu, a
zapravo je bio stav — imam ženu doma, pa pazi da nas netko od njezinih poznanika ne sretne!
Odlučila sam sebi dopustiti da uživam, stoga se nisam odupirala, već sam ovila prste oko njegove
ruke.
Šetali smo glavnom ulicom malog mjesta. Ulice su bile ukrašene u božićnom duhu. Maleni gradić
bio je ukrašen šarenim lampicama i raznim ukrasnim dodacima. Kada smo se počeli približavati
trgu koji se nalazio u sredini mjesta, dočekao nas je topao prizor neke vrste sajma. Nekoliko
štandova s robom i hranom bilo je posloženo uokolo, a na improviziranoj pozornici lokalna grupa
je pjevala poznate hitove.
Dok sam promatrala božićne zvijezde koje su ukrašavale binu, osjetila sam da mi je Nikola
ispustio ruku. Neka glupa praznina pojavila se u mojim grudima. Kad sam se okrenula, on se udaljio
nekoliko koraka. Shvatila sam što je naumio, pa sam nastavila promatrati raspjevanu grupu i dječicu
koja su plesala ispred pozornice. Za nekoliko trenutaka Nikola je stao pred mene i pružio mi
kuhano vino. Zahvalila sam i uzela čašu, dok su snježne pahuljice počele padati i lijepiti se po nama.
Ispila sam gutljaj ukusnog vina koje me počelo grijati. Čim sam odmaknula čašu od usta osjetila
sam kako me njegove čvrste ruke nježno stežu u zagrljaj. Moja leđa priljubio je uz svoje tijelo i
spustio glavu na moje tjeme.
— Umiljato — prošaputala sam.
— Samo s tobom — rekao je i utisnuo mi poljubac u tjeme, a potom opet na njega naslonio
bradu. — Ovo je naš dan i neću razumu dopustiti da ga upropasti — rekao je i čvrsto me stegnuo
u zagrljaj, a ja sam se rastopila. Duboko u sebi nadala sam se da ovo nije samo neka njegova igra,
iako ništa drugo nije moglo biti. Ja sam obična „cura s kvarta“, koja je došetala do zvijezda, no i
dalje nije pristajala uz ovakve muškarce. Previše sam obična da bih mu se svidjela. Ne pazim što
pričam i jednostavno sam onakva kakva jesam. Da glumatam kao većina žena, vjerojatno bih mogla

~ 35 ~
biti žena kakva bi se savršeno uklopila uz njega, ali gluma nije prihvatljiva opcija za mene. Popila
sam još malo vina u nadi da će otjerati grč koji mi se skupljao u grudima. Na bini se izmijenila druga
grupa. Pjevali su strane pjesme i to jako dobro.
— Često putuješ radi posla? — upitao me zamišljeno.
— Uglavnom sam dva vikenda mjesečno u Londonu ili Parizu. Ti?
— Prečesto — samo je rekao bez objašnjenja, a ja nisam željela zabadati nos gdje mu nije mjesto.
Glazba se stišala i na pozornicu je došla grupa mlađe djece i počela pjevati. Ja više nisam mogla
podnijeti njegovu blizinu. Ovo je bilo previše za mene.
— Idemo prošetati?
Samo je potvrdno kimnuo i pustio me iz zagrljaja. Krajičkom oka zamijetila sam da nije previše
sretan što me morao pustiti.
Prošli smo pored starog dvorca ispred kojeg je stajala ploča s natpisom „ MUZEJ“.
Samo sam ga pogledala, a on je odmah znao što mislim.
— Može — rekao je i poveo me prema ulazu. Barokni muzej bio je predivno uređen. Nikola se
šalio sa svim mogućim stvarima koje je tamo pronašao i na kraju glumio plemića.
— Kad smo kod toga, imaš neke kretnje koje se povezuju s gospodom i plemstvom — sjetila
sam se i njegova pozdrava kada smo se prvi puta sreli.
— Plemić sam. Tako sam i odgajan u internatu. Koliko god se trudio pobiti taj odgoj, neke stvari
ostaju zauvijek — gorčina kakvom je govorio dala mi je do znanja da ne diram tu temu ukoliko ne
želim upropastiti ovaj divni dan. No, nova tema koju sam odlučila pokrenuti također je mogla
napraviti kaos. Stala sam ispred njega i podigla glavu tako da ga vidim jasno u oči.
— Kladim se da svaka sekunda koju ovdje provodiš sa mnom košta jako puno. Tamo negdje
tvoji poslovi stoje, dok ti gubiš vrijeme na mene.
— Smatraš ovo gubljenjem vremena? — oprezno je upitao. Bio je povrijeđen, a ja sam se glupo
izrazila. Koraknula sam prema njemu, a on je uzmaknuo. Bio je ljut, no trudio se to prikriti. Očito
je i on imao neke svoje probleme.
— Ovo je najdivniji dan koji sam provela s nekim muškarcem. Samo pokušavam shvatiti zašto
bi netko kao što si ti želio provoditi vrijeme s nekim kao što sam ja. Ne uklapam se u tvoju sliku
— nakon nekoliko sekundi opustio je stav. Prišao mi je skroz blizu i uhvatio me za bradu te mi
podigao lice.
— Barb, vrijeme koje provodim s tobom nema cijene. Uklapaš se u moju sliku bolje nego što bi
te Picasso tamo ukomponirao. Shvatit ćeš to, vjeruj mi — poljubio me u čelo pa se okrenuo.
Ostavivši me tako u razmišljanju usred baroknog dvorca.
Nekako sam se pribrala i pošla za njim. Obišli smo ostatak dvorca, a potom izašli na veliki
paviljon ispred dvora. Snijeg je poprilično napadao, a guste pahulje i dalje su se nekontrolirano
slijevale s neba.
Brzo sam potrčala do sredine perivoja i sagnula se po snijeg kako bih napravila grudu. Očito je
Nikola shvatio moj naum, pa je požurio i već idući tren osjetila sam kako mi se gruda sudarila sa
stražnjicom. U trenu sam se okrenula, a on se zadovoljno smiješio.
—Ti jedan ...! — bacila sam grudu prema njemu, ali se on izmaknuo. Požurila sam napraviti
drugu, a on je već s druge strane vikao — pun pogodak! — i bio je jer sam ubrzo osjetila tupu bol
u stražnjici. Stajala sam mirno. Kada je shvatio da ne reagiram, približio mi se. Ja sam mirno čekala
i glumila da me boli stražnjica. Kada je došao na metar od mene, naglo sam se okrenula i pogodila

~ 36 ~
ga grudom u čelo.
— Ovo je bio udarac ispod pojasa! — glumio je da se ljuti, a zatim me uhvatio za noge i bacio
na snijeg. Pokušavala sam ga odgurnuti i dohvatiti snijeg koji bih mu bacila u lice. Shvatio je moje
namjere i bacio se na mene te mi prikovao ruke iznad glave. Dok sam se vrpoljila, smijao mi se, a
onda sam ja povukla potez. Koljenom sam ga lagano lupila u međunožje, a on se odmaknuo. Idući
tren bila sam okrenuta na trbuh i pokušavala se podići, no opet je bio brži. Povukao me na tlo i kad
sam zagnjurila u snijeg, bacio se na mene. Osjetila sam ga na svom tijelu cijelom dužinom.
— Ne uništavaj mi potomstvo, zlo jedno — rekao mi je kroz smijeh, a onda dodao — sviđa mi
se ovaj osjećaj. Nagnuo se bokovima uz moju stražnjicu. Osjetila sam da je spreman na mnogo više
od bezazlene igre u snijegu.
— Miči se s mene — ljuto sam procijedila.
— Oprosti, pretjerao sam — rekao je i odmah se podigao. Shvatila sam da mu je krivo zbog one
primjedbe koja meni nije previše zasmetala. U trenu sam se okrenula i baš kad se želio uspraviti,
skočila sam na njega. Sada je on bio u snijegu, a ja na njemu. Nagnula sam se nad njega.
— ŠAH—MAT! — slavodobitno sam rekla i nasmijala se. — Sada bih te najradije poljubila, ali
tako bismo prekršili neka pravila.
— Ovaj osjećaj je još bolji, a pravila su tu da se krše — rekao je i zavodnički se osmjehnuo.
Nisam mogla odoljeti. Poljubila sam ga nježno i vrlo polako, da upamti ovaj poljubac za sutra kada
će biti s nekom drugom ženom. Zatim sam se brzo uspravila i maknula od njega.
— Vrijeme je za polazak, mokra sam kao miš!
Složio se sa mnom. Idući tren ubrzano smo hodali prema automobilu kroz predivan mali gradić
kojim se širio miris kuhanog vina i zvuk pjesme. Kada smo stigli do parkinga, Nikolin auto bio je
prekriven snijegom.
— Mrzim snijeg — progunđao je. Baš kada je krenuo otvoriti vrata auta, pojavio se dječačić od
13, možda 14 godina s metlom i strugalicom.
— Ja ću to striček — uhvatio je metlu i njome spretno počistio auto i riješio se snijega. Bacio je
metlu i strugalicom postrugao stakla.
— Imate lijep auto — zapanjeno je gledao dječak odmaknuvši se od auta.
— Kako se zoveš? — upitao ga je Nikola.
— Milan — rekao je dječak ne skidajući pogled s auta.
— Hvala ti na pomoći, Milane.
— Ništa — rekao je dječak pogledavši nas. — Uživajte u danu i polako vozite! — toplo se
osmjehnuo pa pošao prema drugoj strani parkinga gdje ga je neki muškarac čekao pored starog
automobila. Očito njegov otac.
— Milane — pozvao ga je Nikola, a dječak se zaustavio upitno ga pogledavši. Nikola je krenuo
prema njemu. Uvukao je ruku u džep i izvadio novčanik.
— Ne treba, hvala — rekao je dječak zacrvenjevši se od nelagode.
— Svaki dobro odrađen posao treba nagraditi — rekao mu je Nikola — ja i tako imam viška.
Dječak se nasmijao i primio pruženi novac. Zatim je Nikola posegnuo u džep i izvadio vizitku. —
Kada završiš školu, javi se na ovaj broj. Bilo bi mi drago da jednog dana imam tako vrijednog
radnika — rekao je Nikola, a dječak se ponosno nasmijao.
― Hvala gospodine — rekao je pogledavši vizitku pa ju je spremio u džep. Još jednom je
pogledao Nikolu pa se okrenuo i potrčao prema ocu.

~ 37 ~
 Stajala sam tamo i gledala tog naočitog muškarca kako ruši sve predrasude koje sam o njemu
savršeno posložila i njima izgradila zid između nas. Ovaj čovjek je imao srce, samo ga je vješto
skrivao.
Nikola je otključao auto i probudio me iz faze maštanja. „Pospremio“ me u auto i sjeo za
vozačko mjesto. Upalio je grijanje i ubrzo sam se osjećala ugodno, ali i pospano. Njegova jakna i
dalje je bila na meni. Mirisala sam njezin ovratnik koji je mirisao po njemu. O, Bože, kako sam ga
samo obožavala. Sanjam li? Primijetila sam da me svako malo pogledava, ali nije želio ništa reći.
Pustio me da maštam.
― Lijepo si postupio s onim dječakom — napokon sam prekinula tišinu.
― Izuzetno cijenim ljude koji pokažu inicijativu. Dječak je oličenje dobrote, ne smijem dopustiti
da ga surova stvarnost na koju će naići kada završi školu izmijeni. Bit će dobar radnik.
― Znam da hoće — složila sam se.
― Toplije? — upitao me, a pred nama se pojavila tabla s natpisom „Beograd“.
― Je. Beograd?
― Preživjet ćeš ako odeš sa mnom na jednu večeru, zar ne? — upitao me umiljato, a ja nisam
imala srca suprotstaviti se.
Gledala sam užurbane gradske ulice, dok smo se približavali odredištu. Beograd me jako
podsjećao na Zagreb. Nadam se da ću ga jednom posjetiti ljeti i uživati u svim njegovim ljepotama.
Nikola je skrenuo u privatnu garažu. Za nekoliko trenutaka bili smo parkirani. Čim sam izašla
iz automobila, skinula sam jaknu s obzirom na to da u garaži nije bilo hladno. Nikola je također
skinuo kaput i uhvatio me za ruku pa poveo do lifta.
Kada su se vrata zatvorila, zločesto me pogledao i zaustavio lift.
― Neeeee! — neuvjerljivo sam rekla i nasmijala se. Prije nego sam išta više mogla poduzeti,
približio mi se i podigao me pa prislonio uz stranicu lifta tako da me mogao gledati ravno u oči.
Zločesto se osmjehnuo i pritisnuo bokove uz moje. Sve u meni je vrištalo. Željela sam da me
poljubi, no on se nije micao. Gledao me svojim sivim očima kao da uživa u mojoj muci. Napokon
sam odlučila da je dosta bilo s mučenjem i idući tren ruke provukla kroz njegovu mekanu kosu te
ga privukla još bliže sebi kako bih ga poljubila. I tada je krenula navala zvana potreba i čežnja.
Ljubio me posesivno kao da mi želi dati do znanja da sam njegova najveća potreba. Vjerujem da
sam jednako uzvratila.
― Barb — rekao je promuklo, ljubeći mi vrat. Kada mi je rukama uhvatio stražnjicu, bila sam
sretna što me čvrsto držao, u suprotnom bi mi koljena otkazala, a ja bih se skljokala na pod kao
kruška. — Ne ostavljaj me.
Ukočila sam se od zbunjenosti. Što je on to upravo rekao? Po njegovu tonu znala sam da je to
molba koju je teškom mukom izrekao. Ne mogu mu dati takvo obećanje. On je opasan za mene.
Nije li ovo sve samo igra?
― Molim te — pogledao me svojim sivim očima i sve mi je bilo jasno. Ovaj muškarac trebao me
je jednako koliko sam i ja trebala njega. Ova molba bila je tako nestvarna, a tuga jer mu ne mogu
udovoljiti parala mi je srce.
― Šššš — rekla sam pa ga nježno zagrlila — ne smijemo pokvariti ovaj „naš“ dan. Osjetila sam
da se ukočio. Nije mu se svidio moj odgovor. Dopustio mi je da ga grlim, ali on mene nije grlio.
Ovlaš me poljubio u lice i stisnuo gumb na liftu. Za nekoliko sekundi vrata su se otvorila na idućem
katu, a ja sam užurbano popravljala frizuru i odjeću.
Izašao je u prepun restoran i osoblje je odmah dotrčalo pred njega. Ja sam hodala za njim kao

~ 38 ~
neki nebitni potrčko. Nije me niti pogledao. Vilica mu je bila stisnuta, pa sam jasno znala da se ljuti
na mene. Ljuti se što mi je otvoreno rekao što želi i misli, a ja sam ga hladno odbila. On je bio
muškarac koji sve dobiva, a ja se nikako nisam uklopila u ono sve.
Restoran „Dijagonala“, pisalo je preko cijelog zida. Barem sam znala gdje se nalazimo.
Promatrala sam divno uređen restoran i na tren uživala u pozitivnom okruženju kojim je restoran
odisao. Ono što me idući tren zaboljelo bila je činjenica da je Nikola odmarširao previše ispred, a
ja sam ostala iza zujeći u slike koje su visjele po zidovima. Vidjela sam da su svi utihnuli i gledali
čovjeka koji je malo prije bio samo moj. Sada je bio svačiji osim moj. Ljudi su ga pozdravljali, a on
im je u prolazu odzdravio. Pričao je s nekim čovjekom. Očito vlasnikom. Zaustavili su se, a ja sam
ih sustigla. Nije me niti pogledao. Pričao je vlasniku nešto o svom novom poslovnom poduhvatu i
tada sam znala da je čarolija gotova. Ovo je sada službeni Nikola, a ja sam potrčko koji stoji po
strani i čeka da ovaj izda neku naredbu. Ne bi se čudila da me pošalje po kavu ili naredi da mu
ulaštim cipele, dok on razradi poslovni plan s tim čovjekom kojemu je živo nešto razlagao.
Napokon je Nikola završio, a vlasnik me prostrijelio pogledom koji je govorio: „Produži ženo!“
Nikola me nehajno pogledao. Nije se trudio obrazložiti vlasniku da sam njegova pratnja, nego
mi je samo rukom pokazao za prazan stol koji je posluga pripremala.
— Sjedni tamo — rekao je, a vlasnik me odmjerio i shvatio da nisam neka usputna uličarka, pa
mi se toplo osmjehnuo, vjerojatno očekujući da će nas Nikola upoznati, no on se nije zamarao
takvim „sitnicama“.
Pokisla i bezvoljna, poslušala sam ga. Osmjehnula sam se konobaru koji me pozdravio i zaželio
ugodan provod. Potisnula sam ironiju koja je gotovo progovorila iz mene. Dok sam vadila mobitel,
donio mi je vino.
― U redu je — rekla sam, ni ne pogledavši vino o kojem je poslužitelj pričao. Nisam željela
podignuti pogled. Borila sam se s bujicom emocija.
Hrpa notifikacija i novih poruka stajala je nepročitana na mom pametnom telefonu. Morala sam
se vratiti u realnost i to hitno, prebroditi sve ove osjećaje koji su me obuzeli. Pokušavala sam se
uvjeriti da sam sve umislila i da se vjerojatno Nikola tako odnosi prema ženama u javnosti. Mogu
ja to podnijeti. Kada sam podigla pogled, shvatila sam da ne mogu.
Nikola više nije bio na starom mjestu. U prvi tren sam se pobojala da me ostavio. Pogledom
sam prošla po dijelu lokala koji sam mogla vidjeti sa svog mjesta, ali ga nigdje nije bilo. Najednom
sam čula njegov glas i ženski smijeh s lijeve strane. Nagnula sam se i onda ga ugledala kako ležerno
pije piće u separeu pored. Iako se trudio ignorirati me, pogled mu je automatski skrenuo prema
meni, no brzo se sabrao i nastavio šarmirati žene koje su očito ranije sjedile u društvu drugoga
naočitog muškarca koji je upadicama provocirao Nikolu.
― Jeste li se odlučili za predjelo? — pristojno je upitao poslužitelj, dok je pogled bacio u smjeru
kuda sam malo prije zurila. Zatim je pogledao u mene očima punim sažaljenja. Najradije bih
zaplakala. Zbog knedle koja mi se stvorila u grlu nisam mogla ništa reći. Samo sam nijemo mahnula
glavom.
― Pričekat ćemo gospodina. Dogovoreno — rekao je umjesto mene i toplo mi se osmjehnuo.
Potom se okrenuo i produžio dalje. Bila sam mu zahvalna na ovoj gesti.
― Gdje ti je žena? — čula sam onog muškarca u separeu kako se obraća Nikoli, a srce mi se
stegnulo. Sjetila sam se rasne ljepotice koju sam vidjela u njegovu društvu kada sam s Majom šetala
Petrovaradinskom tvrđavom. Nadala sam se da će barem sada Nikola pokazati malo ljudskosti, no
toga kod njega očito nije bilo. Bilo je lakše zabiti mi nož u srce i okretati ga.
― Sprema se. Obećao sam da ću je večeras voditi na splavove. Bolje ti je da nam se pridružiš —
šaljivo mu je odbacio Nikola — zajedno s damama — Nikola je namignuo jednoj pa drugoj.

~ 39 ~
Povukla sam se u separe, odlučna da ga ignoriram. Taman mi je zazvonio mobitel. Maja me zvala.
Bila sam na rubu plača. Znala sam da ću puknuti i rasplakati se javim li joj se. Trebala sam utjehu
pod hitno, a njezin glas bit će dovoljan. Odlučila sam riskirati.
― Halo, ludice, pa gdje si? — veselo je upitala.
― U Dijagonala rest... — progutala sam zadnjih par slogova kako ne bih briznula u plač.
―Jesi dobro? Barbi, što je bilo? — zabrinuto me upitala, a ja sam šmrcnula u nastojanju da se
smirim.
― Opet sam ispala glupača — nemoćno sam prošaputala, dok me grozna bol u grudima gušila.
― Gdje je on? — Maja je bila ljuta. Ne sjećam se da sam je ikad čula tako ljutu.
― U separeu pored, s nekim ženama i muškarcem.
― Divno! A ti si sama za stolom? Ostavio te samu? — bila je uzrujana s razlogom. Podigla sam
pogled i vidjela nekoliko znatiželjnih pari očiju kako me promatraju. Nisam im željela priuštiti
scenu. Duboko sam udahnula.
― Koji je broj taksija? — tiho sam je upitala.
― Taksija? Dolazim po tebe. Čekaj me!
― Ne mogu. Moram odmah otići.
― Nemanja — najednom me prekinula — Tagirao se malo prije tamo. Zovem ga da te on
doveze. Javljam mu odmah da te potraži.
― Ne, Majo... — poklopila je.
Zapazila sam onog istog poslužitelja kako mi se dobroćudno osmjehnuo u prolazu i pošao
prema separeu gdje sjedi Nikola. Nakašljao se. Nisam virila, samo sam ga mogla čuti. Vjerojatno je
ovako pokušavao privući Nikolinu pozornost i stišati hihot žena.
― Vaša dama čeka da naručite večeru.
― Koja dama? S kim si tu? — izbezumljeno je pitao onaj drugi muškarac.
― Ni s kim bitnim, Stefane — žene su se bezobrazno zahihotale na Nikolin odgovor. Jedno je
kada si nekome nebitan, pa to njemu kažeš u lice, a sasvim drugo kada ga javno ismijavaš pred
drugima. O, Bože, kakva sam ja glupača. Ovo nije moj svijet. Ovo nije moj muškarac.
Uzela sam rupčić sa stola i dostojanstveno obrisala suze s lica. Drhtavim sam rukama iz torbice
izvadila novac i stavila ga kraj čaše s vinom koje sam do pola ispila. Ustala sam i ubrzano, ali
elegantno krenula prema izlazu.
Čula sam da se stol s desne strane ozbiljno zatresao, dok je nekoliko čaša poletjelo sa stola i
razbilo se. Znala sam da se Nikola pokušava izvući iz separea u kojemu su ga „zarobile“ dvije
naočite ljepotice.
― Barb, pretjerao sam — viknuo je za mnom, a one dvije žene, s kojima je sjedio, na silu su
počele vrištati od smijeha. Ubrzala sam korak. Hitno sam trebala izaći van kako bih mogla isplakati
sve te silne suze očaja koje su se nakupile u mojim očima.
― Stani! — čula sam Nikolin uzrujan povik pa psovku. Očito je opet za nešto zapeo. Idući tren
sam potrčala prema stepenicama i prije nego sam shvatila što se dešava, snažna ruka me uhvatila
za zglob i zaustavila pa povukla u stranu.
― Idemo liftom! — šapnuo mi je na uho poznati glas. Podigla sam pogled i ugledala vedro
Nemanjino lice. Lice Majina najboljeg prijatelja iz srednje škole, kojeg sam prije nekoliko godina
upoznala. Gotovo sam zaplakala od sreće što ga vidim. Ruku je stavio iza mene i osvrnuo se, a

~ 40 ~
onda me brzo pogurao prema liftu. Idući tren stisnuo je tipku za silazak u garažu. Taman prije nego
su se vrata zatvorila, ugledala sam Nikolu kako bijesno trči prema liftu. Vrata su se zatvorila, a on
je ljuto rukom lupio po vratima.
Tresla sam se od ljutnje, ali i straha. Nisam željela Nikolu blizu. Izgledao je previše opasno, a
pogled kojim je prostrijelio Nemanju bio je prijeteći.
Vrata lifta su se otvorila, a Nemanja me poveo do auta koji je bio parkiran odmah pored lifta.
Otključao je auto.
― Upadaj! — rekao je i ušao na vozačko mjesto. Kad sam sjela i zatvorila vrata automobila, ona
su se automatski zaključala.
Ispred nas su se otvorila vrata pomoćnog stubišta, a Nikola je bijesno izjurio pred nas.
― Barb, izlazi iz auta!—naredio je ljuto me gledajući.
― Da ga pregazim? Samo reci, bit će mi zadovoljstvo? — Nemanja me pogledao, a ja sam se
nasmijala cijeloj ovoj glupoj situaciji. Najradije bih da ga pregazi, no suzdržala sam se.
― Vozi me odavde, molim te!
Isti tren prebacio je u rikverc i auto je pojurio, dok je Nikola ljuto mahao rukama. Idući tren
Nemanja je malo skrenuo u stranu i dodao gas. Ubrzo smo jurili prema izlazu.
― O, Nemanja, kako te je divno vidjeti. Hvala ti na pomoći.
― Bilo mi je zadovoljstvo. Nisam više mogao slušati ženu i njezine prijateljice koje cijeli dan
mogu pričati o noktima, šminki i odjeći. Ili to rade samo kad sam ja s njima, da me se riješe? —
šaljivo me upitao.
Čim smo stigli kod Maje, produžila sam u kupaonicu i ostavila Nemanji zadatak da sve pojasni
Maji.
― Bit ću ja dobro. Stižem za koju minutu — rekla sam glumeći suzdržanost, dok sam je
zabrinutu zagrlila u hodniku pa otrčala do sobe. Uzela sam čiste stvari i zatvorila se u kupaonicu.
Bacila sam pogled u ogledalo i počela neutješno plakati. Morala sam izbaciti tu tugu iz sebe.
Zaljubila sam se u onog Nikolu koji je sa mnom proveo predivno popodne u gradiću pored
Beograda. Taj Nikola pojavi se samo po potrebi. Onaj pravi plejboj Nikola stalno je bio tu.
Mobitel mi je najednom počeo vibrirati.
„Sjebao sam, Barb!“
„Nisam održao obećanje.“
„Povrijedio sam te.“
„Jebena sam budala kad se nađem blizu tebe.“
„Uživao sam s tobom u svakoj provedenoj sekundi. Ti si najdivnije biće koje sam sreo i poželio
zadržati pa makar i na silu. OPROSTI. Nisi zaslužila gubiti vrijeme na kretena kao što sam ja.
Zbogom.“
U pet poruka sve je bilo rečeno. Naša priča je gotova.

~ 41 ~
 TUGA

Maja je voljela biti tip—top sređena u svako doba dana. Ona je od onih žena koje možete nazvati
u 3 sata u noći i reći da imate problem. Za pet minuta bi se stvorila, a vi biste se čudili i pitali kako
joj to ide od ruke? Prije pet minuta ste je probudili, a ona sada stoji sređena i spremna da osvoji
svijet. Ja sam sušta suprotnost od Maje, sličnija sam Ani i Mariji.
Za razliku od Maje, Ana bi se pojavila u najdražoj trenirci sa skečersicama na nogama, kao da se
sprema osvojiti Sljeme, ali make up bio bi tip—top. S obzirom na to da se Ana nekad profesionalno
bavila plivanjem i odrasla u svijetu sporta, sasvim je bilo očekivano da će se ta sportska crta zadržati
u njezinu karakteru ili barem u načinu odijevanja i kasnije kroz život. No, kada je bilo vrijeme za
službene stvari, onda je bila vrlo ozbiljno i otmjeno obučena, iako ju je Maja često kritizirala da
mora nositi užu odjeću.
Marija se oblačila kao prava uredska žena. Službeno, ali s dozom ležernosti. Odjevne
kombinacije upotpunjavala bi dizajnerskim komadima nakita. Izvan radnog vremena uglavnom je
bila u nekim ležernim sportskim kombinacijama.
Ja, koja imam salon za ljepotu gdje od svojih klijentica radim dive, kad god trebam srediti sebe,
previše sam lijena, pa se proguram pod ono „ležerno“. Moje je šminkanje postalo rutinsko.
Prirodna kovrčava kosa prava je rijetkost i vrlo nezgodna za održavanje. Često bih je pustila da
bude neuredna i posebna. Što se odjeće tiče, gotovo sam uvijek u košuljama i sakoima, koje
kombiniram uz pencil suknje ili traperice. Vješto izbjegavam nošenje potpetica.
Mi smo bile četiri relativno različite prijateljice koje su se savršeno uklapale. Kažu da se
različitosti privlače, a mi smo bile dokaz za to. Jedino što nam je bilo zajedničko je to da smo sve
četiri voljele narukvice, sređene nokte, make up i Davora Pavunu. Možda nas je to u početku
nekako i zbližilo.
Danas je Maja inzistirala da me sredi. Bila sam utegnuta i s povećim dekolteom. Moje bujne
grudi nadimale su se i činile me nervoznom. Bila sam ljuta na sebe što nisam ponijela neku ogrlicu
i prekrila to poprsje koje me često živciralo jer je privlačilo previše muških pohotnih pogleda. Oni
pravi smatrali bi moje obline previše upadljivima i neukusnima jer su vjerovali da nisu prave. Njih
sam krivila što nisam mogla pronaći svog princa. Netko je morao biti kriv, pa neću to valjda biti ja?
― Majo, imaš li koju Aninu ogrlicu? — upitala sam je, dok sam stavljala prenapadan make up.
Maja je željela da budemo sređene do ibera, i to tako mora biti. Rijetko kad nešto zahtijeva, pa joj
u ovakvim situacijama moram udovoljiti.
Stala je i pogledala me od glave do pete.
― Imam, ali ti je ne dam! Ima da s tim poprsjem ostaviš u transu ne samo muškarce nego i one
bimbo starlete. Neka se zna tko je stigao u Beograd — veselo je rekla i dodala — obavezno nosiš
štikle s najvećom mogućom petom. Vidi moje! — Maja je pokazala nove čizme s vrtoglavom
potpeticom.
― Ti hodaš kao da si u njima rođena. Ako ja obučem svoje i popijem jedno piće, morat ćeš mi
posuditi Nemanju jer će me netko morati nositi do automobila kasnije.
― Dogovoreno, u slučaju da ne nađeš tamo nekoga tko bi taj posao bolje obavio — veselo je
rekla Maja.
― Ozbiljno? Izgledam ,,ko mrtva prostitutka“ ovako utegnuta sa sisama na IZVOL’TE. Mogu

~ 42 ~
samo uhvatiti nekog debila koji bi me poševio i otišao dalje. Šanse da nađeš srodnu dušu prilikom
izlaska ravne su dobitku na lotu — rekla sam, a Maja me ošinula pogledom jer je ona muža upoznala
upravo prilikom izlaska u lokal u njezinu kvartu. — Ti si jedna od tih rijetkih koja je dobila na lotu.
Mi ostale uporno uplaćujemo te listiće, a nikad ne dobijemo glavni zgoditak. Ti si jednom uplatila
i odmah dobila jackpot. Ja sam Davida upoznala vani. Koliko još takvih muškaraca izlazi po noćnim
klubovima, dok im žene doma čuvaju djecu, a oni vjenčani prsten skrivaju u džepu, dok se nabacuju
drugim ženama? Odvratno — s gađenjem sam dovršila. Nije mi trebalo ovo. Nisam se željela sjetiti
Davida. On i Nikola bili su zabranjena tema. Zbog ovog drugog proplakala sam pola noći, a drugu
polovinu budila se preplašena noćnim morama u kojima se on zabavljao s ljubavnicom na
splavovima.
― Samo opušteno. Znaš da ništa ne ide na silu. Ako treba, dogodit će se u klubu ili knjižari.
Sudbina je to, Barbi — rekla je Maja značajno, a ja sam prasnula u smijeh sjetivši se Nikole. Zatim
me snažna bol presjekla posred grudi. Nedostajao mi je onaj brižan Nikola, njegovi dodiri i pogledi.
Zvuk njegova glasa i njegov miris, a tek oni poljupci. Maja je primijetila da sam postala sjetna pa
mi je gurnula u ruku kristalnu čašu ispunjenu pjenušcem.
― A sada kad smo tebe sredili, želim i ja biti savršena! — veselo je zatim rekla.
****
Put do Beograda nije trajao dugo. Maja i ja uživale smo na zadnjim sjedalima luksuznog
automobila i pijuckale šampanjac, dok je Nemanja strpljivo slušao naše cerekanje. Do Beograda
sam shvatila da neće biti problem s mojim hodanjem na povratku do automobila, nego i na putu
do kazališta gdje se održava privatni koncert Jelene Karleuše. Srećom pa imamo VIP ložu i
dovoljno prostora da sjednemo. Samo je bilo pitanje kako ću ustati sjednem li. U takvom
razmišljanju Maja me izvukla iz auta, pa sam shvatila da ni ona više nije stabilna na svojim visokim
potpeticama.
Snažna Nemanjina ruka primila me za nadlakticu, a onda je jednako uhvatio Maju pa nas poveo
prema ulazu.
― Hvala ti, Nemo — rekla je Maja, a ja sam zapazila da je dosta ozbiljan. Očito mu nije bilo
drago što smo previše dobro raspoložene. Željela sam mu reći da se nisam napila od prekida i da
si mogu dopustiti neobuzdano ponašanje nakon onakvog kraha, no onda sam shvatila da je mudrije
samo njega napiti tako da se spusti na naš nivo i sve će biti dobro. Uostalom, žena mu je bila negdje
na djevojačkoj i sigurno se ne bi ljutila da i on malo popije.
Hodajući, zapazila sam da se ispred ulaza zaustavlja veliki crni automobil. Vozač je iskočio iz
automobila te otvorio stražnja vrata. Par sekundi pričekala sam da vidim koja će zvijezda izaći iz
njega, no samo sam vidjela kako muška ruka vozaču daje znak da pričeka. Zagledala sam se kroz
zatomljena stakla, a neki čudan osjećaj me obuzeo.
― Idemo? — upitao me Nemanja koji je shvatio da stojim kao ukopana.
― Naravno! — okrenula sam se i nastavila hodati.
Kazalište je bilo relativno veliko za ono što sam očekivala. Privatni koncert za „elitu“ bio je
popunjen, a ja sam bila zahvalna Nemanji što se potrudio rezervirati VIP ložu koja je bila prilično
velika i odvojena od drugih loža tankim bijelim zavjesama. Nismo se ni raskomotile, a konobar je
već nosio pića koja smo Maja i ja dočekale kao žedan vodu.
U ložu su zatim ušla dva Majina prijatelja i ja sam odahnula. Bilo bi mi strašno žao da Nemanja
mora sam trpjeti mene i Maju cijelu večer. Prijatelji Mladen i Ivan, koje sam poznavala, samo su
nas kratko pozdravili, a potom ostavili na miru posvetivši se razgovoru s Nemanjom. Uskoro se
pojavila i Majina sestra u društvu prijatelja Svena. Zabava može početi!
Predgrupa je bila grupa Vigor, što me dodatno obradovalo. Vrištale smo i zabavljale se, premda

~ 43 ~
su nam se noge opasno iskretale u previsokim potpeticama. Svakim dodatnim gutljajem pića sve
više su mi misli letjele prema nekome. Ne prema Davidu, kojeg bih se sjetila samo kad bi ga Maja
spomenula u negativnom kontekstu, nego prema Nikoli. Svakim gutljajem alkohola kao da su moji
osjećaji postajali definirani. Kao da se u meni rađala potreba da ga vidim.
Nekoliko puta mi se učinilo da me netko promatra iz susjedne VIP lože, kroz tanke zavjese, no
kada bih se zagledala, pojava bi iščezla.
Duboko u sebi ponadala bih se da je tamo on. No, rekao je da će me izbjegavati i znam da će se
toga pridržavati. Njemu nije mjesto u mojoj blizini. To bi bilo odviše opasno. Uostalom ne bih
preživjela da se ikad više prema meni onako ponese.
Ono što me povremeno izbacivalo iz takta i razmišljanja, bila je Svenova ruka koja bi svako
malo „slučajno“ zalutala na moju stražnjicu. Nekoliko puta sam ga odalamila po ruci, a on bi se
samo nasmijao i dobacio neku šalu.
― Jesi dobro? — upitala me zabrinuto Maja nakon što je vidjela moj ljutit pogled upućen Svenu.
― Mislim da sam se zaljubila — rekla sam nemoćno, na što je ona bez daha previše glasno
zaključila — u Svena? On nije za tebe! — protresla me zabrinuto. Ja sam se zgrozila na tu pomisao.
― Diši, Majo! U Nikolu ... — prošaputala sam, a ona se počela glasno smijati.
― A tko u Srbiji nije? — ironično je dodala — ali vjerujem da si ti ona koja ga jedina možeš
dobiti ako se on dovoljno potrudi. Premda bi ga udavila zbog one gluposti koju ti je priuštio jer je
bio nesiguran. Ne zaslužuje te.
,,A sada posebna gošća koju ni naša zvijezda nije očekivala da će nastupiti...“ Začuo se glas
organizatora. „Žena koja odbija sve pozive na nastupe i nastupa samo onda kad se njoj nastupa.
Njezino glazbeno veličanstvo, jedna i neponovljiva DIVA!“ Rekao je, a kazališnom dvoranom
zagrmili su veseli povici. Karleuša koja je stajala pored organizatora ozarila se i prekrila rukama lice,
a onda požurila u susret ženi koja je imala nešto više od pedeset godina, otmjenog držanja.
― ON JE OVDJE! — rekla sam Maji koja se samo složila. Sigurno je bio ovdje i vrlo vjerojatno
iza one plahte u VIP loži pored naše. Nisam bila luda, on je bio ovdje. Nema šanse da bi propustio
majčino pojavljivanje u javnosti.
Karleuša se zahvalila Divi javno, a onda su započeli taktovi koji su nagovijestili njihov davno
snimljeni zajednički duet koji je pokorio estradu. Diva je zapjevala u glas s drugom divom, a svi
prisutni ostali su oduševljeni.
Nakon te pjesme uslijedile su još dvije koje je Diva sama otpjevala, a onda je sve pozdravila i
Karleuša je nastavila s koncertom.
― Da zavirimo? — Maja je izrekla ono što sam ja željela pitati gledajući u bijelu zavjesu. Slegnula
sam ramenima na što me ona povukla za ruku. Došli smo do ćoška i povukli plahtu. Maja je prva
bacila pogled i naglo se okrenula.
― Nema nikoga — rekla je i povukla me za ruku kako bi me povela do starog mjesta. Znala sam
da nešto taji.
― Kako nema? — upitala sam značajno i odgurnula njezinu ruku kojom je u nervozi prekrila
lice. Da nisam i sama bila uzrujana, vjerojatno bih prokomentirala kako joj precizno napravljeni
bež nokti savršeno pristaju uz njeno bež sjenilo.
Odmarširala sam do zastora i lagano ga povukla. Ono što sam vidjela oduzelo mi je tlo pod
nogama. Mislila sam da nema ništa gore nego pred sobom ugledati suprugu i djecu voljenog
muškarca, no upravo sam shvatila nešto — onaj muškarac zapravo nije bio toliko voljen kada me
ovo što sada vidim pogodilo do srži. Mnogo više nego ono.

~ 44 ~
 Nikola je stajao tamo kao Apolon, a uz njega se privijala plavokosa rasna ljepotica kojoj je
intimno nešto šaputao, dok je lijevu ruku držao čvrsto oko njezina vitka struka.
Mene je ona glupa bol u prsima gušila, a suze izdajnice samo što nisu krenule. On je podigao
pogled i susreo moj. Uspravio se i njegov monoton izraz lica kao da je postao oprezan, a vilica mu
se stegnula. Bio je pomalo ljut.
Brzo sam spustila zastor i okrenula se prema Maji koja me povukla za ruku i odvukla do stola.
― Dobro sam! — potreseno sam rekla i uzela čašu pa iskapila sve iz nje dok mi je ruka opasno
drhtala — samo sam glupa i naivna. I sama znaš koliko sam naivna. Mrzim se. Maja mi je popravila
kovrče na glavi i pogledala me onim pogledom „Pomogla bih ti, ali ne znam kako!“
― Idemo na zrak? — predložila sam. Ona je samo uzela torbice pa mi pružila moju i već smo
bile u hodniku. U tom trenu je netko zazvao njezino ime. Ljute na cijeli svijet okrenule smo se, a
iza nas je stajala Diva okružena svojim tjelohraniteljima. Pogled na nju bacao me u još veći očaj.
Stajala sam tamo sa sisama na „izvolite“ pred ženom pred kojom bih voljela ostaviti dobar dojam.
Toplo nam se smiješila. Barem dok ne baci pogled na moj dekolte ili oči ispunjene suzama.
― Divo! — rekla je Maja veselo i pošla joj u susret. Maja me kratko predstavila, na što me Diva
srdačno pozdravila i potom nas pozvala da svratimo jedan dan kod nje na večeru. Tada sam ga
ugledala iza nje. Izašao je previše brzo iz lože i zastao kada nas je spazio. Pronicljivo me gledao.
Hitro sam se ispričala te napustila Maju i Divu ne čekajući odgovor. Nespretno sam pojurila niz
hodnik. Kod izlaza sam shvatila da ne želim ići ispred kazališta jer će me tamo naći ukoliko poželi
poći za mnom, a ja ću kao prava balavica plakati bez prestanka. Skrenula sam lijevo kroz sporedni
izlaz i zalupila teškim vratima. Bila sam na ulici koja se spajala s glavnom cestom. Nije bilo nikoga,
pa sam si dopustila da se slomim i sklupčam promrzla na stepenice. Da nisam toliko popila,
vjerojatno bih se zaledila na mjestu. Nisam plakala. Samo sam tupo gledala preda se. Ljuta na sebe
što sam tako lako padala na tako krive muškarce.
Zvonio mi je mobitel, a ja sam ga nesvjesno ignorirala. Nisam bila sigurna koliko je puta melodija
odsvirala kada sam shvatila da bi Maja mogla umirati od straha. Pogledala sam zaslon, a tamo je
pisalo 13 propuštenih poziva. Samo tri su bila Majina, a deset njih bilo je s nekog drugog broja koji
se ponovno pojavio na zaslonu, dok je melodija zvonjave proparala beogradsku hladnu noć. To je
zasigurno bio Nemanjin broj jer ga nisam imala spremljena u mobitelu.
― Nemanja, ti si? — pitala sam promuklo.
― Gdje si dovraga?! — ljutit Nikolin glas zazvonio mi je u uhu.
― Oh! — cijelim tijelom prošla me jeza i ljutnja pomiješana sa šokom.
― Zašto se ne javljaš? Gdje si pobjegla?
― Blizu sam, bez brige — hladno sam mu odgovorila i poklopila. Silno sam željela pričati s njim,
ali onda sam u mislima vidjela sliku njega i nje kako prisno stoje i shvatila da on nema pravo brinuti
za mene. Imao je to pravo ranije... Možda... Sada nikako. Nakon onog što mi je priuštio u restoranu
definitivno nikako!
Ponovno je mobitel zazvonio, a ja sam odbila poziv.
„Javi se do vraga!“ Stigla je njegova poruka i uslijedio ponovni poziv. Javila sam se.
― Da se nisi usudila poklopiti mi! — odmah je autoritativno rekao i meni digao živac.
― Tko si ti da se usuđuješ naređivati mi?
― Gdje si? — kratko je upitao ignorirajući postavljeno pitanje.
― Nemaš dužnost brinuti se za mene. Sasvim je nebitno gdje sam. Zapravo ni sama ne znam
gdje sam — ustala sam i išetala iz ulice da se ugrijem hodajući te izvidim što ima u toj većoj ulici.

~ 45 ~
Ugledala sam lokal na kojemu je pisao natpis „Lotus“ i bio je polupun. Divno mjesto da se zagrijem
s još malo alkohola. Sutra ću se pozabaviti sa svojim neodgovornim ponašanjem.
― Što vidiš ispred sebe? — k svijesti me prizvao Nikolin zabrinuti glas.
― Samo ponor — odgovorila sam nehajno — bit će za koji mjesec bolje. Ako ne bude, angažirat
ću te kao svog psihijatra. Približila sam se lokalu iz kojeg je treštala rock muzika.
― Uozbilji se! — naredio mi je, a ja nisam od onih žena koje vole kad im se naređuje.
― Idi, Nikola, zabavljaj se i pusti mene da se zabavljam. Pusti sudbinu da zajebava nekog drugog
i vuče ga za nos — ponovno sam mu spustila slušalicu i promrzla ušla u lokal pa produžila ravno
do šanka. Bila sam sretna što imam torbicu sa sobom. Odmah sam naručila medicu. Kada mi je
konobar natočio traženo piće, iskapila sam ga u trenu pa naručila novu. Dok sam tipkala promrzlim
prstima iskrivljenu poruku Maji kako se vraćam za 10 minuta, ispila sam i drugu dozu medice pa
zamolila konobara da mi natoči još jednu. Sumnjivo me pogledao, pa sam izvadila novac i stavila
ga na šank. Samo je kimnuo i požurio otvoriti novu bocu.
Dva nepoznata muškarca prišla su mi i bezobrazno odmjerila moj dekolte. Pokušala sam povući
haljinu, no bila je previše pripijena uz moje tijelo.
― Mogu li vas počastiti pićem? — upitao je jedan ne skidajući pogled s mojih grudi.
― Hvala, već je naručeno i plaćeno.
― Iduće?
― I idućih pet. Molim Vas da me sada ostavite na miru. — Rekla sam kad mi je konobar pružao
novu dozu alkohola koji će me valjda uspjeti ugrijati jer sam još drhtala sva promrzla.
― Prošećite. Čuli ste što je dama rekla! — rekao je konobar, a ja sam ga zahvalno pogledala.
― Dama? — posprdno je dobacio onaj drugi i rukom posegnuo za mojom nogom te je gurnuo
ispod moje haljine. Vrisnula sam i baš kad sam ga ja htjela ošamariti, a konobar lupiti bocom po
glavi, snažan kroše prodrmao mu je glavu i u trenu je pao ničice na tlo. Onaj drugi samo je pogledao
uzrujanog napadača pa promrmljao ispriku i pobjegao. Konobar je spustio bocu na šank, a ja sam
prestravljeno gledala Nikolu koji se izobličio od ljutnje i jako teško disao. Kao da se suzdržava ne
lupiti nogom muškarca koji je krvave brade i bez svijesti ležao na podu.
― Idemo! — znala sam da nema smisla svađati se s njim. Posegnula sam za torbicom i ugledala
bocu alkohola koja je stajala za šankom. Brzo sam izvukla novac i bacila na šank te uzela bocu.
Šapnula sam ispod glasa konobaru — uzet ću ovu ako zatreba za slučaj samoobrane. Konobar se
nasmijao, a Nikola me povukao za ruku i gotovo iznio iz lokala.
Ljuto je hodao, a ja sam jedva pratila njegov korak. Nije ništa progovorio dok smo hodali
pustom uličicom prekrivenom snijegom.
― Mogla si stradati! — obrecnuo se na mene.
― Mogla sam te nikad ne sresti, pa se unaprijed sačuvati od stradanja — ironično sam dobacila,
a on je stao kao ukopan i pogledao me. Ja nisam mogla gledati u njegove oči, pa sam otvorila bocu
i nagnula je. Kada sam ispila nekoliko gutljaja i vratila čep, samo je rekao.
― Ti imaš ozbiljnih problema!
― A jedan stoji ispred mene! — ponovno sam bila ironična.
― Mislio sam na alkohol! — s gađenjem je rekao.
― Da ti stojiš vani na —100 °C u dopičnjaku sa sisama na „izvol’te“ i ti bi se propio, vjeruj mi!
— izderala sam se na njega, a on me šokirano pogledao i odmjerio od glave do pete, dok su mi zubi
nekontrolirano cvokotali.

~ 46 ~
 ― Što misliš, zašto sam ušla u onaj lokal, nego da se ugrijem! — dok sam ja imala napadaj bijesa,
on je skinuo sako i stavio ga preko mojih ramena. Kada je završio, bacio je pogled na moj dekolte.
Namrštio se, a onda u hipu izvadio ukrasnu svilenu maramicu iz džepa sakoa. Raširio je, a onda u
trenu namjestio na moj dekolte.
― Sad je bolje — sam je za sebe prokomentirao. — Zašto šećeš okolo polugola? Koliko se
sjećam, to ti nije bilo u opisu posla zadnji put kada smo pričali. To je bilo jučer ako se ne varam?
— ironično je rekao.
― Shvatila sam da tako odjevene žene bolje prolaze kod muškaraca — slavodobitno sam
zaključila.
― Slažem se. Jesi li se zapitala kod kakvih muškaraca?
― Kod takvih kao što si ti — šapnula sam pa spustila pogled prema boci. — Da sam ovako
izgledala jučer, teško da bi me ostavio zbog dvaju parova sličnih sisa.
Učinilo mi se da vidim bol u njegovim očima. Možda čak i sram. Nije želio povlačiti tu temu,
no očito je to bio problem koji se trebao riješiti.
― Bio sam razočaran i želio sam ti se osvetiti. Neka bolesna potreba da te ponizim, u želji da se
osjećaš jadno kao ja, prevladala je. To je bilo neoprostivo.
― Razočaran? Moje društvo nije bilo onoliko dobro koliko si očekivao da će biti? — ražalostilo
me ovo saznanje.
― Dan je bio mnogo više od onoga o čemu sam mogao sanjati — to isto mišljenje imala sam i
ja, pa mi se učinilo da se jedan odlomljeni komadić srca vratio na mjesto.
― Zbog čega si mi se onda želio osvetiti?
― Zbog toga što me nisi smatrala dovoljno dobrim za sebe — izbezumljeno sam ga gledala, a
onda se sjetila pitanja koje je postavio u liftu i nakon kojega se naš odnos promijenio. Mislila sam
da je ono bilo pitanje postavljeno u naletu strasti bez previše razmišljanja, a sada sam shvatila da je
to bilo pitanje koje je želio postaviti i ranije samo nije bilo idealne prilike.
—Jesam, ali nisam te shvatila ozbiljno — prošaputala sam.
Teško je uzdahnuo, kao da promišlja što bi na to trebao reći. Po njegovu držanju sam shvatila
da se malo opustio i da ljutnja jenjava. Podigao je ruku pa mi nježno prstima prošao po obrazu, a
potom me privukao bliže sebi. Leptirići u mome trbuhu pomahnitali su zbog njegove blizine i toga
nježnog dodira.
―Nisam te mislio povrijediti, samo udaljiti od sebe. I sada sam želio da me vidiš s ljubavnicom
samo da umirim svoj ego.
― Prelijepa je... — rekla sam kroz namješteni osmijeh.
― To je kvaliteta koja se traži prilikom zaposlenja za to radno mjesto — ironično je rekao, a ja
sam se nasmijala.
Ozbiljno sam razmišljala da ponovno posegnem za medicom jer više nisam osjećala nožne prste,
premda me sako dosta ugrijao.
Kada bih ispila još koji gutljaj, alkohol bi vjerojatno ublažio moju tugu... Ili pojačao. Ni sama
nisam znala što.
― A gdje stavljaš oglase kada tražiš radnicu? — bez razmišljanja sam upitala. Nasmijao se toliko
iskreno i opušteno da je njegov smijeh zarazno prešao na mene.
― Tebe bih mogao zaposliti ako pošalješ otvorenu molbu — rekao je i nježno me uhvatio za
bradu pa mi podigao lice kako bi mi se zagledao u oči. Nevoljko sam podigla pogled jer nisam

~ 47 ~
željela da vidi koliko žudim za njim, a znala sam da će samo to moći vidjeti u mojim očima.
Kada me pogledao u oči i vidio sve što sam u svom pogledu skrivala, uozbiljio se, a njegov
osmijeh je iščeznuo. Dugo nije micao pogled, a onda je skliznuo prema mojim usnama i idući tren
osjetila sam njegove usne na svojima. Tada se cijeli svijet okrenuo naglavačke. Zastenjala sam od
ugode, a on kao da je vagao treba li nastaviti ili se povući. Brzo je odvojio usne i nježno me poljubio
u vrh nosa.
― Vrijeme je da te vratim prijateljici — rekao je promuklo i uhvatio me za ruku, dok sam ja
drugom u torbicu spremala medicu.
― K vragu, pa ti si skroz promrzla! — osjetio je koliko mi je ruka hladna. Ubrzao je prema ulazu
u dvoranu. Nespretno sam koračala promrzlim nogama i s mislima u oblacima stigla do VIP lože.
Uveo me unutra i doslovno predao Maji koja me veselo zaskočila pa zahvalila Nikoli što me doveo
i predložila mu da nam se pridruži što je on, jasno, galantno odbio. Gotovo sam se skljokala na
mjestu kada sam shvatila da on odlazi kod druge žene kojoj će poklanjati te lijene osmijehe i vruće
poljupce do kraja večeri, a onda mnogo više od toga, dok ću ja uplakana pokušavati usnuti u san,
sama u udobnom krevetu.
― Majo, ti ostani, a ja ću doma taksijem! — morala sam otići odavde prije nego što padnem u
depresiju. Dok se još stignem sakriti od svih i umirati u svojoj boli. Njoj nisam željela uskratiti
koncert kojemu se toliko veselila, a sada je tek bio na polovini.
― Ne lupetaj! Idemo zajedno doma. Najbolje pjesme su prošle, tako da se ne zamaraj! — rekla
je Maja, a naš razgovor privukao je Svena koji je odmah dolepršao.
― Ne, Majo, ti ostani i uživaj. Ja sam ionako mislio krenuti, pa ću je povesti — džentlmenski se
ponudio, a Maja je ozbiljno vagala ovu ponudu.
― Odlično, Svene. Hvala ti. Najbolje da odmah krenemo, a ti uživaj, draga! — brzo sam je
poljubila u obraz kada me ošinuo ironičan glas koji sam čula iza svojih leđa.
― Majo, ja ću je odvesti. Sa mnom je sigurna — rekao je Nikola, a ja sam se šokirano okrenula.
― Što ti radiš još uvijek ovdje? — rekla sam to prije nego sam promislila. Na tren mi se učinilo
da se nadurio.
― Želio sam vidjeti koju ćeš glupost iduću napraviti — ironično je rekao i dok sam se ja okrenula
prema Maji da prosvjedujem, ona mi je u ruke gurnula bundu od umjetnog krzna te me gotovo
izgurala iz VIP lože zajedno s Nikolom, a onda mi šapnula u uho — nećeš umrijeti ako budeš
spontana... ali mogla bi ako ne budeš. Poljubila me u obraz pa u hipu nestala iza vrata. Nespretno
sam skinula sako i gurnula ga Nikoli u ruke pa navukla svoju bijelu bundu od umjetnog krzna. Za
to vrijeme on je natipkao poruku i poveo me van.
Ispred je stajao veliki crni automobil iz kojeg je iskočio vozač i otvorio vrata. To je bio isti onaj
vozač koji mi je donio torbu u novoj ambalaži, a ja sam mislila da je to bio običan taksist.
― Pojačaj grijanje — naredio je Nikola pa ušao za mnom u luksuzni automobil koji je imao crnu
pregradu između prednjih i stražnjih sjedala time dajući putnicima privatnost.
Osjećala sam takvu nelagodu i tišina je postala nesnosna kada je napokon vozač pustio pjesmu
koja je razbila tišinu. Posegnula sam za torbicom i iz nje izvukla piće.
― Nezgodno — rekla sam pa dodala — nemam problem s alkoholom, ali imam s nezgodnim
situacijama. Otvorila sam bocu pa ispila gutljaj. Mobitel mu je zavibrirao, a on je odbio poziv. I
tako nekoliko puta. Nije me ni pogledao, već je natipkao nekoliko poruka, a ja sam pomislila kako
bi bilo divno da nisam tako jadna i da ja imam kome odgovarati na ljubavne poruke. U tom trenu
zazvonio je moj mobitel. Smireno sam ga izvukla uvjerena da je Maja, a onda nisam uspjela sakriti
šok koji se pojavio na mom licu. Osjetila sam Nikolin pogled i njegovu skrivenu potrebu da pročita

~ 48 ~
poruku.
„NEDOSTAJEŠ MI! UMIREM BEZ TEBE! OSTAVIO SAM ŽENU I DJECU! ČEKAM
DA SE VRATIŠ!“ Nikola se nagnuo, a ja sam okrenula mobitel još više prema sebi da ne vidi što
piše. On je nehajno uzeo bocu iz mojih ruku i ispio gutljaj medice. Gurnula sam mobitel u torbu.
― Oprosti... — počela sam, a on me upitno pogledao — ...što sam ti poremetila planove.
Nadam se da nećeš imati problema s ljubavnicom zbog ovoga.
― Majka mi je slala poruke jer sam nestao bez pozdrava — rekao je, premda nisam tražila
njegovo opravdanje. Ispio je gutljaj pa mi pružio medicu. — Ljubavnici ne polažem račune. Ona
je samo to, ljubavnica koja ne smije gurati nos gdje mu nije mjesto.
Odlučila sam završiti priču o ženi o kojoj sam trenutno najmanje željela razmišljati.
― Lijep auto — prokomentirala sam.
― Nekada sam želio imati najbolje aute, a sada kada ih imam, više mi nisu pretjerano zanimljivi.
Valjda je isto i sa ženama.
― Zanimljiva usporedba.
― Jesi li se ugrijala?—upitao me i napokon pogledao.
Nesvjesno sam pogledala noge. Prste i dalje nisam osjećala, ali inače sam bila gotovo odleđena.
Prije nego sam shvatila što radi, posegnuo je za mojim nogama i skinuo moje cipele s visokim
potpeticama. Potom je moja stopala stavio u svoje krilo. Okrenuo se i uzeo deku koja je stajala iza
zaslona kako bi mi pokrio noge, a zatim je toplim dlanovima ispod deke obuhvatio moja promrzla
stopala.
Zacrvenjela sam se od nelagode, no on nije pokazivao da se osjeća imalo nelagodno.
― Što sve vi žene nećete napraviti da bi se svidjele muškarcima koji su u pravilu svinje i ne
zaslužuju vašu pažnju, a kamoli žrtvu.
― Oink—oink — bio je moj komentar. Prezirno me pogledao, a ja sam mu se izbeljila, dok me
napokon toplina počela obuzimati jer mi se osjet u prstima vraćao.
Dohvatila sam bocu i popila nekoliko velikih gutljaja medice kao da je sok od naranče. Ovo je
ipak bila situacija koja je zahtijevala drastične mjere. Od topline i ugode počelo mi se spavati i da
Nikola nije posegnuo za bocom u mojim rukama koja se opasno nagnula isti tren bih zaspala.
― Stigli smo? — sneno sam ga upitala.
― Prošla je točno minuta od kada si proždrljivo ispila pola sadržaja ove boce. Nismo još stigli.
Ovo ću ti zaplijeniti — rekao je i popio nekoliko gutljaja medice, a ja sam izvukla stopala iz njegova
krila i sjela normalno kako bih otjerala san s očiju.
Protegnula sam se na sjedalu i lijeno zijevnula, a isti tren osjetila njegove prste na svom vratu.
Milijun i jedan osjećaj prostrujao je mojim tijelom. Nevoljko sam se odmakla i pogledala ga.
Zamišljeno me promatrao. Uhvatila sam bocu u njegovu krilu i odlučno povukla, no on ju je čvrsto
uhvatio nogama.
― Prolit ćeš piće, a ovo je cavalli, krojen po mjeri!
― Onda nije šteta. Da je armani, onda bih se zabrinula — jače sam povukla, a on je pustio bocu
i ja sam zajedno s njom pala u stranu. Oboje smo se nasmijali.
― Bitno da nemaš problem s alkoholom — ironično je rekao. Ispila sam malo pića pa mu pružila
bocu.
―Mislim ja i na tebe! — rekla sam misleći na to da ću mu ostaviti malo pića, a on je namjerno

~ 49 ~
drugačije shvatio.
― Često ili? — prihvatio je bocu i ispio sadržaj iz boce do kraja praveći se da ne čeka odgovor
sa zanimanjem, no po trzanju mišića na njegovu licu mogla sam zaključiti da itekako željno iščekuje
odgovor. Odlučila sam biti iskrena. Alkohol je svakako pomogao u ovoj situaciji. Bila sam pijana,
pa bi sutra lako mogla povući odgovor. Zar ne?
― Prečesto — rekla sam i slegnula ramenima, dok su mi se obrazi ozbiljno užarili, a potreba za
njim opasno povećala. Pogledala sam ga iskosa. Sjedio je zamišljeno.
― Nisam te vrijedan. Ja nisam princ kakva zaslužuješ — rekao je.
Odlučila sam biti spontana. Uhvatila sam bocu i pomaknula je prije nego je on shvatio što radim
i sjela mu u krilo. I ja sam prekasno sama shvatila što radim, a već su mi se ruke našle u njegovoj
kosi. Svoj nos prislonila sam uz njegov i zagledala mu se u oči.
― Ne radi to... To nisi ti... Ovo nisam ja... Previše si popila... — promuklo je rekao, no nije me
odgurnuo, premda sam osjetila da je to silno želio. Ja sam samo željela da me poljubi, a onda ću
već nekako zaliječiti srce. Znala sam da se naš susret bliži kraju, pa najmanje što mogu dobiti za
sjećanje bio bi strastven poljubac.
Spustila sam usne na njegove i nježno ga poljubila. Nije reagirao, no bila sam uporna i na kraju
je prihvatio moj poljubac. Idući tren gotovo sam umrla od napada osjećaja koji su prostrujali mojim
tijelom kada me spustio na sjedalo i nadvio se iznad mene. Prisilio me da rastvorim usta i prvo me
nježno ljubio, a onda sve grublje, dok su mu se ruke priljubile uz moj struk. Potom su se zaustavile
na mojim bokovima koje je namjestio pod sebe. Tada sam shvatila da je njegovo tijelo ponovno
spremno na puno više od poljubaca.
Auto se zaustavio i to je bio udarac u našu svijest. Shvatili smo što radimo i on se isti tren
uspravio pa podigao mene.
― Oprosti... — rekla sam, potpuno poražena od srama, i u trenu navukla cipele pa otvorila vrata.
Gotovo sam zaplakala kad sam shvatila da neće ništa reći, već će me samo tako pustiti da odem.
Stotinu emocija prošlo je kroz mene kada sam se zaputila ulicom prema Majinoj kući.
Najednom sam začula ubrzane korake, a potom osjetila čvrst stisak njegove ruke na svojoj
nadlaktici.
― Kamo si ti to krenula? — upitao me oprezno, s dozom nesigurnosti u glasu. Stala sam u mjestu
kao ukopana. Duboko sam udahnula pa se okrenula prema njemu.
― Ne želiš da idem? — upitala sam ga jedva pribrano, dok sam u njegovu pogledu vidjela da je
sav rastresen i donekle zbunjen. Povukao me u zagrljaj toliko čvrst i siguran. Zagrljaj u kakvu nikada
nisam bila, a toliko sam to željela. To je bio zagrljaj: „ne dam te nikome“.
Iako sam željela da ovaj tren nikada ne završi, on je znao da je vrijeme da ga prekine. Podragao
me po kosi pa šapnuo.
― Idemo — primio me za ruku i poveo prema toliko poznatom mjestu da mi se osmijeh
nesvjesno razvukao licem. Da, sutra ću se osjećati kao jeftina prostitutka, ali danas ću biti žena u
zagrljaju muškarca za kojim umirem. Odveo me u hotel Prezident. Tamo gdje je na neki način sve
počelo.
Nisam željela pogledati osobu na recepciji zbog nelagode i bojazni jer sam bila uvjerena da
izgledam kao strašilo, no brzo je to postalo nevažno. Nikola je samo mahnuo na pozdrav i poveo
me kroz hotel do dijela s apartmanima. Prije nego sam se snašla, vrata za nama zatvorila su se.
Ostali smo sami u elitnom apartmanu hotela. Možda sam se trebala osjećati „jeftino“. Možda je
bilo jadno to što sam učinila, ali s Davidom sam pazila na svaku sitnicu, a na kraju je sve ispalo gore
od najgoreg. Ja nosim žig ljubavnice, premda nisam ni znala da žena postoji. Sada nema žene, a kad

~ 50 ~
već nosim titulu bludnice, neka bude zasluženo.
Nikola me pogurao u sobu kao da je shvatio moju nelagodu.
― Nešto nije u redu? — smireno je upitao. Taj njegov ton glasa godio mi je. Osjećala sam kao
da ga poznajem godinama.
― Zapravo, sve će biti u redu samo da pohvatam što zapravo radim — okrenula sam se prema
ogledalu i gotovo se prepala onog što sam ugledala. Naravno, mislim na sebe. Kosa mi je bila
neuredna, a šminke kao da nije bilo na mom licu, dok mi je ruž bio razmazan.
― Užasno izgledam! — prostenjala sam, a on me odmjerio od glave do pete. — Skinuo je sako
i prišao do mene pa me uhvatio za bradu i podigao moje lice, dok mi je palcem prelazio obrazom.
― Meni si predivna — iskreno je rekao.
― To sigurno kažeš svakoj samo da je odvučeš u krevet — naravno da opet nisam razmišljala i
naravno da sam kao prava balkanka imala hrpu predrasuda, a jedna od njih bila je ta da ovaj savršeni
muškarac nema osjećaja. Imao ih je. Vidjela sam to zbog načina na koji se njegov pogled smračio.
Spustio je ruku uz tijelo i okrenuo se. Pošao je do šanka i natočio piće u dvije čaše.
Kada je popio gutljaj i dobro promislio, odlučnim glasom je progovorio.
― Ja obično djevojkama samo zahvalim skupim poklonom ili pozamašnom svotom novca. Nije
potrebno previše komunikacije za taj čin. Jednostavno je. Izvadiš novac i baciš na noćni ormarić
nakon što obaviš posao i one ništa ne pitaju niti očekuju — ušutio je kao da o nečemu razmišlja, a
onda umorno progovorio — sada kad si i to doznala, možeš se naslađivati jer sam se očito prema
tebi odnosio malo drugačije. Ovdje ti je piće. Slobodno se posluži, a onda slobodno idi. Ili ostani.
Nisam baš sve jasno shvaćala. Jedino što sam od svega shvatila bilo je to da je povrijeđen. Da je
ponovno moj jezik bio brži od mozga i na neki način željela sam osigurati sebe time što ću poniziti
njega.
Nije me pogledao. Šutke je prošao pored mene prema drugoj sobi i baš kada je otvorio vrata,
shvatila sam da je ovo zadnja prilika da napravim nešto ili da zauvijek šutim. U par velikih koraka
našla sam se iza njega i stavila ruke oko njegova struka. Glavu sam prislonila na njegova velika
mišićava leđa.
— Čudno mi je sve ovo. Ni sama ne znam kako bih se ponašala. Silno se trudim ne ispasti glupa.
Ne želim da moje osjećaje iskoristiš protiv mene. Nesigurna sam i bojim se da me ne povrijediš kao
što je to već netko nedavno učinio. Kao što si to i ti sam jučer učinio. Sve mi je ovo tako nestvarno
i nejasno. Pokušavam pronaći jedan dobar razlog zašto bi netko kao ti bio sa mnom. Nema ga,
Nikola. Jednostavno, meni nije mjesto ovdje. Ja sam purgerica koja voli ljubavne romane i mašta o
svom princu. Jedna od onih žena koje toliko silno žele proživjeti bajkovitu ljubavnu priču, a na
kraju ostare u društvu mačaka. To sam ja. Ja nisam zanosna plavuša s dugim nogama i uskim
strukom koja od silnih operacija izgleda odlično u svako doba dana. Ja vježbam, ali imam celulit na
bedrima i prevelike grudi. Moj struk nije uzak kao u djevojčice. Noge mi sežu do poda, ali nisu
dovoljno dugačke da bih parirala ljepoticama koje šećeš ti i koje šeću tebe. Ja sam kovrčava Sue
koja je odrasla i nema pojma što se to sada dešava s njom. Jedino što znam je da mi nikada nigdje
nije bilo ljepše nego što mi je u tvojoj blizini. Nesigurna sam, no neopisivo sretna kada vidim tebe
da se osmjehuješ mojim šalama. Presijeca me bol u grudima svaki put kada pomislim da ćeš se sutra
tako smijati šalama koje će ti pričati neka druga žena. Kada ćeš neku drugu ljubiti kao mene i gledati
je tim odvažnim i posesivnim pogledom. Voljela bih da je to samo naše, samo moje. Svaki put kada
me pogledaš tlo nestaje pod mojim nogama, a od tvog dodira moje srce počinje kucati sasvim
drugačiju melodiju. Možda ne znam što se dogodilo s nama ili što nam budućnost donosi. Ono što
znam je da smo sada ovdje i da te ne želim pustiti. Ne mogu. Ne sada kada znam da si ti onaj heroj
kojeg sam kroz likove iz ljubavnih romana prizivala sve ove godine. Ostaviš li me sada, razumjet

~ 51 ~
ću, ali moje srce? Njemu ćeš ti polagati račune.
Moj monolog je završio, a Nikola je izdahnuo. Osjetila sam kako se njegov stav opustio. Nježno
je svojim rukama uhvatio moje koje su ga grlile i odvojio ih od sebe kako bi se okrenuo. Nisam ga
mogla pogledati. Bojala sam se njegova pogleda. Rekla sam mu cijelu istinu. Zašto sam se toliko
sramila ljubavi? Ne bismo li trebali biti iskreni kada je ona u pitanju? Nije mi dopustio da dulje
čekam. Nježno me podigao u zagrljaj i još nježnije poljubio. Izgubila sam tlo pod nogama. Spustila
sam glavu na mjesto između njegova vrata i ramena koje je bilo kao stvoreno za mene.
Odnio me do kreveta, a potom nježno spustio i zatim legao na mene.
Ljubio me toliko nježno da je pobudio neopisivo ugodan osjećaj koji se širio mojim tijelom.
Željela sam ga i to jako. Ali ne odmah. Više od toga željela sam osjetiti da on želi mene. Da i ja u
njemu budim ove nestvarne osjećaje.
Zarila sam ruke u njegovu kosu i privila se uz njega. Pronašla sam njegova usta i natjerala ga da
me ljubi do besvijesti. Prostenjao je požudno, ali nije dopustio da nastavim. Odmaknuo se i
povukao rupčić kojim je ranije prekrio moje grudi. Idući tren osjetila sam nježne poljupce na svojim
grudima, a onda je spretno rukom odmaknuo haljinu i grudnjak te mi oslobodio lijevu dojku. Kada
je stavio usne oko moje bradavice te je dotaknuo jezikom, požudan uzdah prešao mi je preko usana.
Osjetila sam da se osmjehnuo, ali nisam marila. Trebala sam još, željela sam još.
— Molim te — željno sam uzdahnula.
Umirio se i pogledao me. Kroz zamućen vid vidjela sam da djeluje zadovoljno, a onda mi se
lijeno osmjehnuo.
― Igrice ostavljamo za drugi put — naravno! Željela sam vrisnuti jer drugi put svakako mora
postojati. A sada ga što prije želim u sebi. Na rubu sam.
Sagnuo se pa me okrenuo na sebe. Sviđao mi se rasplet događaja, ali ovo je očito bilo
kratkotrajno. Dok sam ga ljubila, otkopčao mi je haljinu i grudnjak. Već idući tren bila sam
razgolićena. Na tren me pecnulo što je toliko vješt s razodijevanjem jer je očito imao jako puno
prakse u tom području. Nježno me okrenuo na leđa i dok mi je ljubio grudi, stao je povlačiti haljinu
preko mojih bokova. Uskoro sam bila samo u gaćicama koje je potom vješto skinuo. Odmaknuo
se i stao ispred kreveta.
Iako je u sobi svijetlila samo malena neonska lampa i vidljivost je bila relativno slaba, na tren
sam se osjetila nelagodno. Ne toliko zbog toga što sam pred njim gola, nego više iz straha da mu
se moje tijelo neće svidjeti. Počastio me detaljnim pogledom koji se na kraju zaustavio na mojim
očima. Zadovoljno mi se osmjehnuo.
― Predivna si! — rekao je i počeo skidati košulju. Zadrhtala sam od pogleda na njegov
razgolićeni razvijeni torzo. Plivački torzo.
Kada je počeo otkopčavati remen, uhvatila me panika kao da se spremam na prvi spolni odnos
s muškarcem. Osjećala sam se kao nevina djevojka te se zarumenjela od nelagode. Skrenula sam
pogled. Čula sam kako njegove hlače padaju na pod, a potom njegov smijeh. Očito me vidio kako
skrećem pogled.
― Vjeruj mi da se i ja osjećam kao da ovo prvi put radim — morala sam se nasmijati pa sam se
napokon opustila. Škicnula sam prema njegovu međunožju i smijeh je brzo nestao s mojih usana.
Djelovao je veliko. Preveliko za moje pojmove.
― Kondom? — uspaničeno sam upitala.
Nije mi dopustio da predugo razbijam glavu pitanjima niti mi je dao željeni odgovor, već se idući
tren našao iznad mene. Zagledao mi se u oči, a onda me nježno poljubio. Trnci su mi obuzeli cijelo
tijelo. Posesivno sam zahtijevala njegove poljupce. Bolna od želje da me napokon ispuni. Luda

~ 52 ~
nemoć obuzela me, a primitivne potrebe isplivale su u prvi plan. Ugrizla sam ga za usnicu. Njegov
promukli uzdah probudio je pohotnicu u meni. Nesvjesno sam podigla bokove kako bih se
priljubila uz njega. Bol koja mi se širila međunožjem radi silne potrebe bila je nesnosna. Morao mi
je što prije skratiti te slatke muke i on je to znao. Nježno mi je raširio noge, uhvatio me za bedra i
namjestio se iznad mene. Osjetila sam ga na ulazu i zadrhtala od topline koja se proširila mojim
tijelom. Privukla sam ga na svoja prsa i pohotno ljubila, dok je on nježno penetrirao u mene. Ulazeći
polagano, dao mi je priliku da se naviknem na njegovu veličinu. Ugodna bol zamijenila je onu
nesnosnu, nastalu zbog silne potrebe.
Kada je ušao u mene, počeo se nježno kretati pazeći da prvo meni ugodi. Zbog bujice osjećaja
suze su mi zamutile pogled, no to i tako nije bilo važno jer me on vodio putevima kojima ranije
nisam prolazila.
Ovo je bilo nestvarno. Toliko savršeno da nisam željela da ikada prestane, a opet nisam više
mogla izdržati. Podigla sam noge na njegova leđa i namjestila se tako da uđe još dublje. Promuklo
je zastenjao, a onda shvatio da moje tijelo podrhtava i da je vrijeme da slatka agonija završi jednako.
Snažna potreba da dosegnem vrhunac bacila me preko ruba. Kada sam čula njegov promukli
uzdah i osjetila da mu se tijelo ukočilo sve je nestalo. Postali smo jedno i ništa više nije bilo važno.
— Barb, moja Barb — rekao je nakon nekoliko trenutaka i nježno me poljubio u vrh nosa
prizvavši me u stvarnost. Potom mi je pomaknuo kosu s lica. Utisnuo mi je još par poljubaca, a ja
sam se borila sa suzama koje su bez najave ovlažile moje oči. Nisam ih mogla obuzdati. Izdajice su
kliznule mojim obrazom. Osjetio je moju suzu na usnama, pa me zabrinuto pogledao.
― Oprosti — jedva sam prošaputala — bilo je predivno. Nije ništa rekao. Odmaknuo se od
mene i na tren sam se prepala da će otići, no samo se podigao i okrenuo me prema sebi pa povukao
u snažan zagrljaj. Ugnijezdila sam glavu na njegovim prsima, dok mi je on nježno dlanom prelazio
preko leđa jednom rukom, a drugom uhvatio moju desnu i isprepleo nam prste.
Nisam željela da ovaj tren ikada prestane, no ubrzo me savladao san. Jutro je prebrzo došlo i
prve zrake svjetlosti probudile su me. Osjećala sam se kao da sam na oblacima, dok sam lijeno
otvarala snene oči. Lagano su mi se počela vraćati sjećanja i bilo je tako prirodno probuditi se ovdje
u ovom udobnom krevetu jer sam bila blizu čovjeka koji je postao centar mog svijeta, gotovo preko
noći.
No, stvarnost me malo zapekla. Možda mi i nije bilo mjesto ovdje kad je moj muškarac stajao
obučen ispred prozora i gledao snijeg koji je prekrio Novi Sad umjesto da je ležao u krevetu pored
mene.
Protegnula sam se u krevetu. Shvatio je da sam budna, pa me pogledao preko ramena.
― Žuriš? — pitala sam refleksno, dok sam se duboko u sebi nadala da neće tek tako otići.
― Imam poslovni sastanak — djelovao je suzdržano, dok je oprezno proučavao crte mog lica
kao da na njemu traži neku potvrdu.
― Aha — nijemo sam rekla pitajući se je li ono jučer bio samo san? Pomalo je djelovao nesigurno
kada je prišao krevetu i nagnuo se nad mene. Nježno me poljubio i osmjehnuo se. Taj djelić sekunde
shvatila sam da je ono jučer bila stvarnost, dok se on sada bori s pitanjima na koje mu trenutno ne
mogu dati odgovor. Ne mogu ni sebi.
— Idem. Doručak ti je pripremljen u boravku — već je bio na vratima kada se zaustavio i
okrenuo još jednom.
— Barb, tebe sam čekao — rekao je to više kao da sebi daje potvrdu nego meni pa mi uputio
onaj svoj savršeni osmijeh i idući tren nestao iz mog vidokruga.
Službeno — zaljubila sam se.

~ 53 ~
 PRIJATELJI

Beograd — moj grad. Moj centar svijeta. Premda sam volio Beč u kojemu sam odrastao i druge
gradove koje sam posjećivao, njega sam smatrao svojim gradom. Dolazio sam tu tijekom praznika
kod svoje voljene bake. Kada sam nju izgubio, nestalo je moje sigurno utočište, a ovaj predivan
grad postao je hladan kao i ljudi koji su mi sve češće ulazili u život. No, to je i dalje bio moj grad.
Topliji od ostalih gradova. Dok nisam sreo nju, naravno. Sada dvojim volim li više Novi Sad ili
Beograd, a bojim se da bi se dilema mogla povećati krenem li za njom, pa zavolim Zagreb, samo
zato što je to njezin grad. Premda je i on imao svojih prednosti, nekako sam nerado odlazio tamo.
Sada samo čekam da iskrsne neki posao, pa da imam opravdanje za sebe. Da tamo idem radi posla,
a ne zbog nje. Obećao sam sebi da je neću tražiti. Pustit ću je neka živi svoj savršeni život. Tko sam
ja da ga kvarim? Kada sam se vratio u prazan apartman, bio sam razočaran. Nadao sam se da će
me pričekati. Sastanak s vlasnikom firme čije poslovne prostore želim kupiti trajao je kratko. Opet
sam dobio što sam želio na poslovnom planu. Bio sam nervozan što me nesvjesno zadržavao na
piću nakon sastanka. Da nije, možda bih je pronašao tamo. A možda i ne bih? Možda nije mislila
da treba ostati. Možda nije osjetila ono što sam ja osjetio? Sto i jedno pitanje plesalo mi je po glavi,
a odgovor na njih mogla je dati samo ona.
— Brate, kako si mi zamišljen? Trebam li se brinuti? — upitao me najbolji prijatelj Stefan kojega
sam sustavno ignorirao zadnjih dana. Nije mi se dalo odgovarati na ovakva pitanja, a znao sam da
nisam sav svoj. Kako sam i mogao biti nakon one večeri?
— Kad bi se brinuo zbog svake gluposti koju napravim, tvoje brige bile bi beskrajne. — ironično
sam odgovorio. — Valjda me pere nostalgija za nedostatkom obiteljske ljubavi koju nikada nisam
imao tijekom blagdana.
— Što te briga, kao da su i mene moji voljeli. Imam novaca k’o blata i više mi je do toga nego
da sam odrastao u štaglju prepunom obiteljske sreće i ljubavi. Sad bih okretao hamburgere za 2
eura po satu, a neki debeli mangup češkao bi trbušinu na moj račun. Ne ide u životu sve. Ili imaš
jedno ili drugo. Ako ništa od ljubavi, barem sad imaš Kristinu. Ženu od milijun dolara.
— Dobro si me sjetio. Dobiva otkaz, pa je slobodno zaposli — hladno sam mu rekao sjetivši se
bezbroj poruka i propuštenih poziva koje mi je uputila shvativši da je ignoriram.
— Što ti je, brate, jesi li poludio? Onaj avion pa da ga samo tako otpiliš?
— Dobit će dobru otpremninu, nemoj mi sad nabijat grižnju savjesti jer znaš da je nemam.
— A ja mislio da je to ono pravo — rekao je Stefan i popio Jack Daniel’s, pomiješan s
kokakolom.
— Stefane moj, kad ćeš više odrasti? Ozbiljno džeki—kola!? — dobacio sam mu posprdno.
— Što fali? Ukusno je? — zbunjeno je dodao Stefan i pogledao sadržaj čaše.
— Muškarci piju ili Hennessy X.O ili ako već piju džeki, onda bez kole! S kolom ga piju dječaci
i žene.
— Hajde, brate, što mi to prije nisi rekao? — zbunjeno me upitao Stefan i pozvao konobaricu
pa naručio dupli Hennessy X.O s ledom za sebe i za mene, dok sam se ja trudio prikriti osmjeh.
Znao sam da bi Stefan najradije bio ja. Volim ga kao brata, ali me nekada živcira to njegovo
nastojanje da mi ugodi.
Uzeo sam njegov mobitel sa stola i utipkao broj svoje ljubavnice koja će uskoro biti bivša. Stefan

~ 54 ~
je bacio pogled i shvatio da upisujem broj i spremam pod Kristina glodara.
— A jesi zloban.
— Zloban? Mislio sam da ćeš mi zahvaliti, a i ona će mi biti zahvalna jer će tako brzo naći novog
sponzora.
— A što je kod nje uključeno u cijenu? — znatiželjno je upitao Stefan.
— Nedavno mi je knjigovođa rekao da svakih par mjeseci ide na neka pumpanja silikonom ili
čim već, pa onda traži dodatke na plaću. To će biti uskoro. Znači ako joj daš povišicu za to što
stavlja u usta, onda je all inclusive — sjetio sam se koliko su mi bila ogavna njezina usta koja ne da
su bila napumpana, nego su bila prepumpana, pa sam se često uhvatio kako izbjegavam poljubiti
to nalik na čimpanzinu guzicu.
— Kladio sam se s tvojim bratom da ćeš je ženiti, a sad mi se čini da ipak nećeš — Stefan me
začuđeno gledao kao da je upravo otkrio da je zemlja okrugla.
— Ženiti? — gotovo sam se zagrcnuo Hennessyem. — Tko ženi glodare? — zgroženo sam ga
upitao. — Samo budale bez mozga. Zar da me dijete jednog dana pita zašto je majci nadimak
glodara?
— Napredujemo, Nikola! Razmišljaš o djeci! Da čujem što se to zadnjih tjedan dana događalo?
Nije mi promakla ona scena iz Dijagonale, o kojoj izbjegavaš pričati. Nešto skrivaš?
Bio je jako blizu. Nisam još bio spreman pričati s njim o tom glupom događaju. Ni zbog čega
me savjest nije „pekla“ kao zbog tog događaja. Koja sam bio budala. Sada sam po cijele dane
razbijao glavu razmišljanjem o Barbari. Mrzio sam sebe što sam sebično poželio imati djecu s njom.
Nisam nesvjesno svršio u nju, nego s ciljem. Želio sam da bude samo moja. Kasnije sam shvatio
da sam na isti način ja došao na svijet, a to je bilo daleko od onoga što bih poželio svom djetetu.
Razbijao sam glavu i s pitanjem što ako je uistinu ostala trudna? Ja bih bio sretan, ali ona? Bi li
ostavila to dijete ili pobacila? Zar bi bila u stanju to učiniti? Da je učinim svojom, bio bih posesivan.
Ne dijelim svoje igračke, a onda bi stalno morala biti uz mene. Zar da joj oduzmem ono najvrjednije
što ima — prijateljice i posao? Mogu li biti toliko sebičan prema nekome toliko predivnom.
— No? — bio je uporan Stefan.
— Samo razmišljam o tome da ne bi bilo loše imati obitelj. Funkcionalnu, a ne disfunkcionalnu
kao što je moja.
— Pravo zboriš. Vrijeme nam je da se polako skrasimo, ali s plaćenim ženama koje je pregazilo
pola Beograda? Kristina je predivna. Seks bomba, ali, brate, kad znaš da te ljubi samo zato da joj
daš za kavu, jebeno je retardirano. Iako, nazvat ću je i angažirat ako nemaš ništa protiv. Ionako
nema normalne žene u našim krugovima. Jedino da počnemo tražit malo izvan njih?
— Prava će te pronaći pa makar i u knjižari — sjetno sam rekao prisjetivši se prvog susreta s
Barbarom.
— Pričala mi je sestra da joj je neka siromašna prijateljica kukala kako želi bogatog dečka, ali ne
može ući u naš krug. Možda bih joj trebao ponudit opciju da ja nju uvedem u svoje društvo pa
neka gloda, a ona mene uvede u svoje pa da tražim pravu?
— Mudro, Stefane. Pravi si dobročinitelj i, naravno, uvijek prije svega misliš na svoju guzicu.
— Tako me odgojili — Stefan je nehajno slegnuo ramenima. Dok sam gledao tog dobričinu
ispred sebe, jasno sam znao zašto Barbara toliko voli svoje prijateljice.
— Kupi u moje ime neki lokal u Zagrebu — odlučio sam biti spontan. I Stefan i ja to
zaslužujemo. Njega je isto Beograd počeo umarati, pa je vrijeme da kratko odahnemo i poslove
prebacimo u Zagreb.

~ 55 ~
 — Što to?
— Nemam ni jedan lokal u Zagrebu, zar ne?
— Nemaš.
— Poželio sam proširiti poslove. Uzmi nešto pa javi što prije.
— Teško te pratim. Znači idemo za Zagreb. Divno. Danas je Badnjak, pa ćemo to ostaviti za
vrijeme nakon vikenda?
— Neka bude tako — složio sam se i pitao zašto radim tu ludost. Ali morao sam biti blizu nje.
Obećao sam samom sebi da nikada neću voljeti drugo ljudsko biće jer se bojim biti povrijeđen.
Previše često sam bio sjeban kada bih se do besvijesti radovao susretu s ocem nakon internata, a
on ne bi došao po mene, nego bi poslao Adolfa, svog vozača. Kada bih napokon idućeg dana sreo
oca, samo bi me potapšao po glavi i rekao da je ponosan, a onda produžio za poslom. Majka bi bila
malo srdačnija. Gledala bi me kao čudo s kojim ne zna što bi trebala učiniti, pa bi mi u ruke tutnula
čokoladu ili neke bombone, zatim me ovlaš poljubila u obraz pa pogurala prema teti čuvalici.
Godinama se puno toga nije mijenjalo. Kada sam napokon navršio 18 godina postao sam
zanimljiv ocu i tada me uveo u posao. Obraćao sam mu se s Vi i strpljivo čekao da kaže da ga mogu
oslovljavati s ti, ali to nisam doživio. On je gospodin Weber, za mene i za ostatak svijeta. Čovjek s
titulom plemenitaša i skučenim emocijama. Trudio sam se biti što bolji kako bih ga zadivio, pa da
mi barem da neko priznanje, no njega je bilo teško impresionirati. Sada sam bogatiji od njega i ne
gleda me s očinskim ponosom, već s gorčinom s kakvom se gleda suparnika.
Nedavno je malo ublažio stav. Shvatio je da stari i da se ja više ne trudim impresionirati njega.
Jebe mi se živo za njegovo mišljenje, a i majčino. Nikada joj neću oprostiti što nije učinila sve kako
bi bila s bakom koja je bila na umoru, a ona se nije udostojala otpratiti je u smrt. To je bila bakina
posljednja želja. No, imala je mene. Moja majka može se samo nadati da ću ja nju držati za ruku
jednoga dana kada bude njezino vrijeme. Za to ima svog drugog sina Acu kojeg je učinila razmetnim
kretenom u nadi da će se iskupiti za sve greške koje je sa mnom napravila. Nisam joj oprostio, no
prešao sam preko svega jer se počela truditi. Pamet joj je u stare dane došla do glave. No i dalje
ništa neće promijeniti prošlost i sva silina cvijeća na bakinu grobu neće spriječiti duhove prošlosti
da joj se ušuljaju u snove i nabiju grižnju savjesti.

~ 56 ~
 VRAĆAM SE ZAGREBE TEBI

Mislila sam da ću sve brige ostaviti kad prijeđem granicu i uđem u Hrvatsku. Bila sam u krivu.
Čim sam prešla granicu, nazvala me Ana. Javila mi je da me čeka u stanu jer je Maja zabrinuta i boji
se da mi se nešto ne dogodi.
Kada sam otvorila vrata stana, gotovo sam pala na nos zapevši za ogromni buket cvijeća koji je
stajao na podu. Pored njega je bila zlatna kutija s velikom zlatnom mašnom. Znala sam odmah da
je poklon ostavio David.
— Koji k...! — rekla sam ljuto posrćući. Kroz glavu mi je prošla misao kako se beskičmenjak
David ranije nikada nije potrudio oko mene. Nikada mi nije kupio cvijet ili neki poklon u znak
pažnje. Nisam sponzoruša, ali sigurno bi to bila lijepa gesta. Ja sam njemu uredno kupovala poklone
koje je on znao itekako dobro prihvatiti.
— Bilo je pred vratima, pa sam samo ubacila. Vjerojatno je od Davida — rekla je Ana. Ja sam
bacila oko na karticu, iako sam znala da je bila u pravu. Kada sam ušla u boravak skočila mi je u
naručje.
— Živa si!
— Zar si sumnjala! — veselo sam rekla i spazila da je laptop na stolu. Nije prošlo dugo kada se
začuo i Majin glas.
— Barbi, stigla si?
— Jesam! Badnjak je! — skočila sam pred laptop i napala Maju. — Ne gubi vrijeme i uživaj s
obitelji. Puno te volim i sve je super. Pričamo kad nam dođeš u ponedjeljak — cmoknula sam
prema laptopu i poklopila ga. Znala sam da će se uzrujati, ali Badnjak mora provesti s obitelji, a ne
s mojim glupim ispadima.
Ja sam zapravo bila krštena, ali nisam previše držala do vjere nakon smrti roditelja. Kako su
Ana, Maja i Marija slavile Božić, slavila sam i ja s njima, i to oba.
Ana je iz kuhinje donijela fine božićne kolače koje je spremila i čašu vina za svaku, a onda se
smjestila nasuprot mene i ukratko prepričala sve što ima veze s poslom. Onda je bio red na meni.
— Nikola me jučer odvezao doma i rekao da sam predivna cura i da se nada da ćemo se još koji
put sresti.
— I to je sve? — zbunjeno je upitala. — Niste spavali skupa? Koji mekušac — šaljivo je rekla.
— Nismo — slagala sam. Kako da joj kažem da sam spavala s muškarcem kojega sam upoznala
nekoliko dana prije? Propala bih u zemlju.
— Drži poklon! — bacila sam joj paketić i ona ga je radosno uhvatila. Kada ga je otvorila i
izvadila knjige, bila je i više nego oduševljena. — Znam da kasnim jer je tvoj Božić prošao, no
pokloni se primaju i sa zakašnjenjem — veselo sam rekla.
— Tvoj je na krevetu! Zapravo, možda je to više poklon za Nikolu, s obzirom na to o čemu je
riječ — zločesto je rekla. — Kad ćete se opet vidjeti?
— Iskreno... — rekla sam pognuvši glavu — nije se javio.
— Nije? — značajno je rekla. — Normalno da nije — naglo se razveselila — pa koji muškarac
se javi nakon što mu bude lijepo? Da mu nije bilo lijepo u tvom društvu, možda bi se javio da

~ 57 ~
popravi dojam. Ukoliko bi tada bilo dobro, onda se idući put ne bi javio. U slučaju da i drugi put
potvrdi da mu nije bilo dobro, dao bi ti i treću šansu. Muškarci su ponekad budale, zato ih i volimo.
— Pričaš iz iskustva, naravno? — pronicljivo sam je upitala.
— Naravno. Ali ne mogu poreći da bi bilo divno kada bi pravi muškarci odmah znali što žele i
dali to do znanja ženama. Ljubav je preozbiljna stvar da bi se od nje radila igra.
Nehajno je slegnula ramenima. — Nikoli će doći do glave, samo se nadam ne prekasno. Koliko
mi je Maja ispričala čini se kao jackpot.
— Samo što ja nisam uplatila listić, pa neću osvojiti zgoditak! — ironično sam rekla.
— Umorna si. Odmori do sutra, a onda donesi odluke. Bori se za njega ako si osjetila ono nešto.
Za pravu ljubav treba se ponekad i boriti, a ono govance — prstom je pokazala prema pregaženom
cvijeću — izbaci iz života što prije, dok mi nije digao živac, pa da ja to umjesto tebe napravim —
poljubila me u obraz te mi se osmjehnula, a potom pošla prema vratima. Čula sam kako gaca po
cvijeću, ne slučajno, već koji put previše te potom zatvara vrata za sobom.
Uhvatio me nalet smijeha. Koliko imam sreće što te ludice imam u svom životu?
Iako sam se na putu do Zagreba osjećala loše i zaplakala bezbroj puta, sada sam se osjećala
daleko bolje. Možda nije sve gotovo ako se odlučim boriti za svog muškarca? Ono pravilo da se on
prvi mora javiti možda je glupost? Možda ga ponekad treba prekršiti. Nadasve, ovo je njegov
Badnjak. Prošla me jeza od pomisli da je u krugu obitelji sa svojom predivnom plavušom. Na tren
sam se osjetila jadno, dok su mi suze zapekle oči. Sjetila sam se njegova zagrljaja. Nije samo seks
ono što me oborilo s nogu, već više nježnost koju mi je pružio u tom zagrljaju prije nego sam
usnula najljepše snove. Njegov hladni odlazak bio mi je šamar, ali djelovao je toliko nesigurno da
ni sama nisam znala što da mislim. U jednom kratkom trenu imala sam osjećaj da nije siguran jesam
li ja uživala koliko i on.
Uzela sam mobitel i potražila broj koji me jučer zvao. Upisala sam ga u imenik: „Nikola Weber“,
a potom ušla u WhatsApp. Bila sam sigurna da ga tamo neću naći, no među kontaktima bilo je i
njegovo ime. Kliknula sam na njega. Otvorio mi se prozor za razgovor. Brzo sam bacila pogled na
to je li aktivan. Zadnja aktivnost bila je u 22:30. Sada je bilo 23:30 sati. Pitala sam se što radi i ima
li smisla da mu se javim. A onda mi je srce poskočilo. Natpis se promijenio i pisalo je „Trenutno
aktivan“. Nekoliko trenutaka treptala sam, a onda se natpis ponovno promijenio u „Piše...“ Skoro
sam zavrištala od čuda. To je jedino moglo značiti da meni nešto upravo piše. Stajalo je tako neko
vrijeme, a onda je opet pisalo „Trenutno aktivan“. Pa ponovno „Zadnja aktivnost 23:32“.
Sto emocija prošlo je kroz mene. Očito mi se želio javiti, no nije znao što bi napisao.
Obično sto puta promislim prije nego natipkam poruku, no ovaj puta nisam glupostima željela
razbijati glavu.
„Poštovani, zamolila bih Vas da mi ovim putem ostavite e—mail adresu na koju mogu poslati
otvorenu molbu za radno mjesto Vaše ljubavnice.“
Isti tren pojavile su se dvije zelene kvačice pored mog odgovora. Pročitao je poruku. Prošlo je
nekoliko trenutaka, dok na njegovu statusu nije pisalo:
„Piše...“
„Poštovana gospođice Barb, ovim putem možete aplicirati za željeno radno mjesto, no Vaša
molba neće biti uzeta u obzir s obzirom na to da ste prekvalificirani za navedeno radno mjesto.
Razmislite o nekom drugom. Srdačno, Nikola.“
Njegov odgovor prvo me oduševio jer sam se brinula da neće odgovoriti, a onda zbunio jer sam
se iskreno nadala da će nekim čudom jednostavno prihvatiti ponudu. Istina je, trenutno bih ja bez
razmišljanja pristala biti njegova ljubavnica. Nakon svega bih jer sam svakim trenom sve više

~ 58 ~
umirala za njim.
„Koje radno mjesto predlažete? I ako smijem pitati, je li radno mjesto za koje sam se prvotno
javila popunjeno?“ Morala sam pitati ovo zadnje jer me to pitanje ubijalo. Željela sam znati jesam
li mu više od usputne zabave.
„Razmišljam da zbog Vas otvorim novo radno mjesto, no otvaranje novih radnih mjesta iziskuje
preustroj korporacije Weber Company, a to bi moglo potrajati...“
„I ukidanje nekih atraktivnih radnih mjesta?“ Bezobrazno sam aludirala na radno mjesto
ljubavnice, premda nisam shvaćala o kojem on to radnom mjestu za mene govori.
„Radno mjesto koje vas uzrujava je ukinuto. Zaposlenici je jutros uručen otkaz.“
,,A otkazni rok odrađuje upravo?“ Ruke su mi se preznojile, dok sam zamišljala idiličnu
atmosferu u njegovoj obiteljskoj kući gdje je uživala i njegova ljubavnica. Na moje čudo pojavio se
crni oblačić i plavi kružić na sredini koji je označavao učitavanje slike. Upravo mi je poslao sliku, a
ja sam šokirano iščekivala sadržaj koji će mi otkriti.
Ono što sam ugledala prvo me razveselilo, a onda rastužilo. Na slici se vidjela kada ispunjena
pjenom i njegova lijeva ruka pored koje je bila visoka čaša s vinom. Bila sam sretna jer je tamo
stajala jedna čaša i u kadi je bio sam. Istovremeno sam bila tužna što Badnjak ne provodi s obitelji.
„Rado bih ti se pridružila...“ Napisala sam, a onda ipak obrisala napisano pa napisala: „Drago
mi je da uživaš... sam.“
„Ja sam mislio da sam ja posesivan kad si ti u pitanju...“ Odgovorio je odmah. Očito nije previše
razbijao glavu time što će napisati, već je bio spontan kao i ja.
„Tvoje društvo?“
Očekivao je da i ja njemu pošaljem sliku, ali nisam bila u tako atraktivnom ugođaju, pa sam
slikala tigrastu dekicu kojom sam se pokrila na kauču.
„Nadam se da sad shvaćaš da bi ti bilo ugodnije da si ostala u Novom Sadu kad te već nitko nije
čekao u Zagrebu.“
I taj tren su mi leptirići poletjeli kao blesavi po trbuhu. Nije rekao da ostanem, no tomu se
nadao, a ja na to nisam ni na tren pomislila.
„Ne soli mi rane... Uživaj i za mene.“
Nekoliko trenutaka nije odgovarao, a onda me porazio zadnjom porukom.
„Barb, više me se nećeš moći riješiti.“
„Misliš da želim?!“ Srce mi je ludo lupalo, a slike protekle noći izvirale su mi iz sjećanja. Nisam
željela. Željela sam njega. Ovaj put nije mi odmah odgovorio. Činilo se da važe svoj odgovor koji
je nekoliko puta napisao pa obrisao prije nego je odgovorio.
„Vjeruj mi da želiš. Sviđam ti se jer sam fizički privlačan i jer sam bogat. Oličenje onoga za čim
žene žude.“
„Zapravo je to što si naveo tvoja najveća mana.“ Napisala sam sjetivši se svih sponzoruša koje
mu se svakodnevno nabacuju. Koja se normalna cura želi boriti s tim lovožednim zvijerima?
„Jutro je pametnije od večeri... Još stigneš o svemu dobro razmisliti.“ To je zadnje napisao, a ja
nisam ništa odgovorila. Još dugo je pisalo „Trenutno aktivan“.

~ 59 ~
 NA KAVI S PRIJATELJICAMA

Prošla su tri dana, a da se Nikola nije javio. Nisam se ni ja njemu javljala, samo sam svako malo
bacila pogleda na WhatsApp i škicnula je li aktivan. Vidjela sam da često koristi tu aplikaciju. U
očaju sam čekala da se on sada prvi sjeti mene.
Maja se vratila u Zagreb i sada smo napokon imale priliku zasjesti na kavu i pritom smiriti svoje
misli uz voljene prijateljice.
***
Sjedile smo u polupraznom prostoru Le Cinema Caffea. Svi polovnjaci zauzeli su svoje pozicije
po restoranima, a mi smo to vrijeme odlučile korisno iskoristiti ispijajući neskafe od vanilije i
rješavajući životno važna pitanja — ona o ljubavi, naravno. Ovoga puta ja sam bila na udaru.
― Znači, nije se javio? — nevoljko je upitala Maja.
― Od onog dana kad sam se ja njemu javila na WhatsAppu, nije se javio.
— Muškarci — zaključila je Ana. — Javit će se on... — bila je optimistična.
— I stvarno se ništa nije dogodilo. Pa ne vjerujem. Koliko sam čula, taj bi okrenuo sve što mu
se nađe na putu — ova Majina usporedba zapekla me i dala mi dodatnu snagu da im prešutim istinu
vezanu za onu večer.
— Mislite da mu nisam dovoljno zanimljiva? — očajno sam upitala, posve uvjerena u istinitost
svojih riječi.
— Ja vjerujem da će se javiti kad se sve posloži. Svi muškarci sjebu nakon što pronađu pravu
jer se preplaše vlastitih osjećaja. Na kraju će na tebi biti odluka želiš li ga u svom životu ili ne —
rekla je Ana utješno me pogledavši. — U međuvremenu nemoj zaglibiti s pićem. Bit će samo još
gore — mudro je rekla, kao da je znala da sam svaku večer čekajući njegove poruke koje nisu
dolazile ispijala alkohol koji sam ranije rijetko kad pila.
— A što je s Davidom? Javlja li se? — upitala je Marija.
— Mare, gdje ga nađeš baš sada da pokvariš okus ove kave. Ne prestaje skakati za mnom.
Ostavio je ženu i djecu. Koje govno od čovjeka. Fuj.
— Neka druga bila bi sretna... — ironično je rekla Maja. — Žena mu može biti zahvalna što je
naletio na tebe, kada joj se podvijena repa vrati kući.
— Možda je ovo samo prolazna faza pa odjebeš jednog i drugog i završiš s Lukom? — inače je
Ana bila ta koja je pisala svoje ciljeve za narednu godinu i dok su njezini bili vezani za posao, čini
mi se da je Marija pod svoje ciljeve za ovu godinu upisala — spojiti Barbi s Lukom, biti vjenčana
kuma Barbi i Luki... Sve što nije imalo veze sa mnom i njezinim prijateljem iz srednje, nije bila
prihvatljiva opcija.
— Ono što me više od Davida brine je to hoću li se ja ponovno prva javiti Nikoli? — tu temu
nisam mogla pustiti. Trebala sam ga skoro kao zrak koji dišem.
— Ona glupa pravila da se muškarac mora prvi javiti, totalna su budalaština, no opet, ispadneš
li očajna, nećeš mu biti zanimljiva — kratko i jasno rekla je Maja. — Muškarci moraju biti
grabežljivci — Maja je bila u pravu. To su bila dva glasa protiv Nikole.
— Činjenica je da muškarci kasnije shvate te emotivne stvari. Ženama odmah dođe do glave, a
njima trebaju ponekad i tjedni. Samo se smiri i sve će doći na svoje. Možda se našao u situaciji koju

~ 60 ~
nije mogao predvidjeti, pa ga je to sve zbunilo. I uspješni muškarci su samo ljudi. Uzmemo li u
obzir sve poslovne probleme s kojima se kroz dan susreće, vjerujem da ima puno manje vremena
za kvalitetno razmišljanje o svemu ovome, pa odgađa neizbježno ili trenutno vodi isti ovakav
razgovor sa svojim prijateljima — čini se da je Nikola upravo dobio jedan glas od Ane. Zašto me
to toliko veseli?
— A to što je švaler? Preko tog prelazimo? — nehajno je upitala Marija.
— Pa švaler je, ali nije oženjen — pametno je zaključila Maja.
— Znači, vrijedi ona stara narodna da sve žene sanjaju da nekom muškarcu budu one fatalne.
Da grubijana i neotesanca pretvore u princa na bijelom konju i tako od muškarca s nekom manom
stvore onog koji će ih upotpuniti. Nadam se da ćeš ti biti ta fatalna za Nikolu, ali, iskreno, radije
rodi dijete i korisno usmjeri tu energiju, nego da je trošiš na preodgoj muškarca — šaljivo je rekla
Marija, na što smo se dobro nasmijale.
— I same znate tko je i kakav je. Može li se ženskaroš okružen sponzorušama promijeniti? Kada
bismo i u nekom ludom svemiru ostali zajedno, bih li ja imala snage boriti se sa svim tim ženama
koje ga salijeću?
— Ako je on vrijedan toga, nećeš se boriti jer će on znati cijeniti ono što ima i ograditi se od
njih. Bit će one uporne, ali kada njihov „šarm“ ne naiđe na plodno tlo, odustat će.
— A usputan seks? Biste li oprostile svojim muškarcima da ga umoče negdje po putu? — sada
sam ja njih pronicljivo pogledavala i po izrazu njihova lica vidjela da im ta tema baš ne godi. Nisu
željele razmišljati o drugim ženama u naručju svojih muškaraca.
— Ako te želi varati, varat će te bilo kad i bilo gdje — rekla je Maja ne odgovorivši u potpunosti
na to pitanje.
— Hoćeš li ti doći u situaciju da prevariš njega? Svatko posrne, ali pitanje je koliko se brzo može
ustati.
— A ne lupetaj, Ana — rekla je Maja veselo. — Dobro znamo da bi tebe najviše ubijao razoren
ponos što je on tebe prevario, a ti njega nisi. Lavice jedna. FJMe
— Istina, mene bi više smetalo to da mi nabije rogove, nego da ima neobavezni seks s nekom
nebitnom ženom — složila se Ana.
— Onda bi bilo mudro da ti njega prevariš za svaki slučaj i budeš u prednosti! — Maja se šalila
pa smo se sve tri nasmijale.
— Ukratko, kažu, što ne znaš, ne boli! Glupo je živjeti u zabludi da te nikada neće prevariti, ali
zašto se time opterećivati? Jednake bi brige morile i njega — napokon je mišljenje iznijela i Marija.
— Rekao mi je moj mentor jednom prilikom da je najveća briga muškaraca je li dijete njihovo
kada se rodi. Hvata ih panika jer se boje da ne odgajaju tuđe dijete. Vidiš, imaju i oni svojih briga
— šalila se Ana.
— Sve dok firma glasi na tvoje ime i ti si jedina ovlaštena podizati novac s računa, neka te druge
žene ne brinu — u jednakom tonu nastavila je i Maja pa smo ponovno prasnule u smijeh. Zatim je
svojim savršeno manikiranim noktima tapnula po mobitelu. Znale smo da je bacila oko na
Instagram.
— Hana je upravo objavila sliku s BFJ Bubrom i torbom, a u prvi plan stavila je nokte koje je
radila u mom Rich Nailsu! ― veselo je rekla Maja, pa je Ana brzo uhvatila mobitel kako bi
„repostala“ sliku s Hanina profila na službeni @bukovac_ official profil. Premda smo uzele odmak
od posla, stalno smo bile na njemu.
— Ima istu Bubru kao što je moja! — oduševljeno sam pogledala svoju BFJ narukvicu na ruci.

~ 61 ~
Ana je ovaj model dizajnirala posebno za nas. Sada sve četiri nosimo na ruci leptirić iz njezina loga
kao amajliju za uspjeh u poslovnom svijetu.
— Idemo s njom napraviti novu kampanju za vaše brendove? ― upitala je Marija koja nam je
uvijek davala genijalne ideje. Premda nije bila iz našeg poduzetničkog svijeta, držala je sve konce u
rukama i uskakala kada bi to bilo potrebno.
— Ona je žena zmaj. Obožavam kako piše — rekla je Ana pa dodala — naravno! Odlična ideja.
— I ja je obožavam. Sigurno ćemo to super izvesti. Zovi je odmah — rekla je Maja listajući po
Instagramu.
— Nju i nije teško srediti kad je prirodno lijepa — rekla je Barbara pa pogledala svoje nokte —
moram dogovoriti termin, već je vrijeme.
— Naravno, obavezno napravi nokte samo za Nikolu — rekla je Maja pogledavši Barbarine
poluduge nokte u bež boji.
— Obavezno one koji se najbrže naprave, francusku manikuru! — dobacila je vedro Ana. Od
kad joj je Maja rekla kako je to noktaricama najkompliciranije za napraviti, premda svi misle da je
najjednostavnije, Ana se stalno šalila na taj račun. — Šalu na stranu, ja uistinu mislim da se dečkima
najviše sviđaju takvi nokti, pa ti ovaj put zato to i sugeriram. I tako ćeš uzeti zadnji termin, pa da u
miru popijemo piće kod Maje u salonu, dok ti noktići budu u izradi.
— Eto dogovoreno! — rekla je Maja pa dodala kao da se nečeg sjetila — kupile smo ti svadbeni
poklon!
— Divne ste, a kad se udajem? — veselo je upitala Ana.
— Da samo znaš kako je savršen i kako će ti osigurati savršen odmor za dušu i tijelo — zaneseno
sam zamislila noć provedenu u hotelu Prezident i udobnost de luxe kreveta, a tada sam snen pogled
spustila na Maju koja me šokirano gledala. Njoj ništa nije moglo promaknuti. Moj zaluđen pogled
koji se pojavio na spomen kreveta koji proizvodi tvrtka njezine majke itekako je bio potvrda za
njezine sumnje, pa ju je izgovorila i na glas.
— Spavala si s njim! — Ana je ispustila mobitel i pogledala me u nevjerici, a Marija se skoro
ugušila neskafeom, dok sam se ja zarumenjela.
— Zašto si nam lagala? — uvrijeđeno je upitala Ana. Rijetko je puštala ljude u svoju blizinu, a
od Marije, Maje i mene nikada nije željela doživjeti prevaru.
— Kriva sam — postalo mi je toliko vruće da sam morala raskopčati bluzu — bilo mi je
neugodno jer sam ispala kao jeftina fufa koja je čovjeka vidjela nekoliko puta i odmah spavala s
njim.
— Živimo u 21. stoljeću! — prosiktala je Maja — i ja sam ti sama rekla da to napraviš!
— Ti si SLOBODNA žena u 21. stoljeću i brineš za tuđe mišljenje? Naše mišljenje? Ovo je
zaboljelo.
— Žao mi je... — prostenjala sam zagledavši se u neskafe — trenutno bi mi neka žestica bolje
sjela.
— Ne brini! — pomirljivo je rekla Ana — znaš da nama ne trebaš lagati. Nikola je savršen po
pričama, stoga je sasvim prihvatljivo da poklekneš i ti jednom u životu.
— Sad još samo reci da je pukao kondom i onda će ova priča postati napetija od Aninih knjiga!
— rekla je Marija, a ja sam slegnula ramenima.
— MOLIM? — previše glasno upitala je Ana, a onda su se ona, Marija i Maja zacerekale, dok
sam ja poželjela propasti u zemlju.

~ 62 ~
 — Nije ga koristio... — prostenjala sam jedva čujno.
— Oh! — u glas su sve tri izustile, dok su me gledale širom otvorenih očiju. Nisu čak ni treptale.
— Nije pohvalno, znam. Kriva sam.
— Ali nije svršio u tebe? — upitale su ponovno u glas. Ja sam uhvatila mobitel i počela čeprkati
po njemu kao da ću tamo naći spas. Primijetila sam da su se sve tri nagnule opasno blizu mene u
iščekivanju odgovora, a ja sam imala problema s izgovaranjem istog.
—Je... — bile su blijede i zabrinute kada sam ih pogledala. A onda je Ana značajno progovorila.
— Možda imamo nasljednika Weberova carstva. Da naručimo neki skupi šampanjac i, naravno,
račun pošaljemo tatici? — šaljivo me provocirala.
— Tatici! Jesi li ti normalna, ne govori to! Znaš kako to čudno zvuči! — prestravljeno sam rekla.
— Čudno zvuči? A ovo da si spavala s najvećim švalerom Balkana bez kondoma, a on je
pametan svršio u tebe nije čudno? Koliko znam, ne piješ kontracepcijske pilule! — Marija se trudila
biti ozbiljna, ali nije u potpunosti uspjela prikriti smijeh. Ovo ju je neopisivo zabavljalo.
— A pilula za dan nakon? — upitala je Maja izvan sebe. Maja je bila majka i u njezinim očima
vidjela sam ne onu brigu zbog toga što sam mogla biti trudna, nego brigu što bih uskoro mogla
shvatiti kako je to biti poslovna žena i majka, dok u krilu nunaš dijete i rukovodiš poslovima, a
istovremeno želiš izgledati savršeno jer si jednostavno Maja.
— Iskreno, nisam se toga niti sjetila! — zaprepašteno sam rekla.
— Hvala Bogu — sve su odahnule. Očito nisu te pilule smatrale prihvatljivom opcijom. No,
briga je u Majinim očima ostala.
— Naći ćemo tetu čuvalicu od početka da što lakše prođeš sve to skupa jer je užasno teško raditi
i brinuti se za malu bebu — rekla je Maja utješno, a ja sam se zgrozila.
— Što je vama? Nisam trudna! Zar odmah nakon što je jednom svršio moram biti trudna?
— A što misliš kako si ti nastala? Morao se postupak nekoliko puta ponoviti pa svaki puta
nastane dio djeteta? — Marija se šalila — ostavit ću ti ja svog Frana na čuvanje da se ispraksaš
malo.
— Pobogu znam kako nastaju djeca, ali kolike su šanse da mi je baš tada bio najplodniji dan?
— Sigurno veće od onih da s nekim plejbojem odeš u hotel, spavaš s njim, i to bez kondoma, i
onda još lažeš prijateljicama. U govnima si, Barbi — rekla je Ana zamišljeno, kao da pokušava
dokučiti njegove poteze, a onda se odjednom nasmijala.
— Što je smiješno? — upitala sam je, a ona me pogledala svojim sivim očima.
— To ću zadržati za sebe. Pitaj Nikolu, on će ti reći ako ima muda — ljutilo me što zna nešto,
a ne želi odati, pa sam bila ustrajna. — Ne dosađuj, Barbi. To je na njemu da ti kaže. Mi sada
nećemo imati previše brige oko kumstava. Jedna će biti vjenčana kuma, druga kuma djetetu, a treća
kuma drugom djetetu jer će sigurno biti blizanci. Pa gdje ćeš bolje? — veselo se ponadala.
— Nisam trudna, halo! — uzrujano sam uhvatila ravan trbuh — nema ništa! Prazno je!
— Popunit će Nikola to onda drugom prilikom! — izvalila je Maja pa su ponovno sve tri
prasnule u smijeh.
Na kraju kave zaključile smo da mu se neću javljati, dok tjedan ne završi, a onda... Onda ću mu
poslati poruku ako se prije toga on ne sjeti mene.

~ 63 ~
 GREEN GOLD

U Zagrebu mi je društvo pravio Stefan i nažalost njegova glodara koju sam izbjegavao. Uposlio
je Kristinu, a meni se učinilo da joj savršeno odgovara ta pozicija kako bi mene imala na oku.
Strka oko posla pomogla mi je da ne mislim previše na Barbaru, premda bih satima prije spavanja
zurio u WhatsApp pitajući se zašto je toliko dugo online, a meni se ne javlja. Mislio sam joj se javiti
nakon jednog dana kako bi me se zaželjela. Onda sam shvatio da ne znam što bih napisao. Trećeg
dana stigao sam u Zagreb i gdje god sam se okrenuo osjećao sam njezinu blizinu, no nisam je zvao.
Želio sam sve riješiti pa joj se javiti kada budem imao vremena samo za nju. Shvatio sam da mi
nedostaje kao nitko ranije. Morao sam je vidjeti, a opet, bojao sam se njezine reakcije. Hoće li se
ljutiti što se nisam prije javio? Prošla su još dva dana i već sam bio ozbiljno zlovoljan. Ja, muškarac
koji je znao prići svakoj ženi, nisam znao kako da priđem njoj. Čitao sam Anin blog i znao da su
sve tri jako zaposlene. Malo sam bio razočaran i tužan nakon pročitanih postova jer me nigdje nije
spomenula. Nigdje nije napisala da se Barbi, kako ju je zvala, zaljubila.
Barbara je jedna prekrasna žena koja je mogla imati svakog muškarca. Nesumnjivo su joj se
stalno nabacivali i tko zna je li već prestala razmišljati o meni? Možda sam joj bio samo avantura i
po povratku se vratila bivšem dečku jer sam je povrijedio. Možda sada kada me vidi u Zagrebu,
shvati da to više nije to.
Plašila me činjenica da moja slika blijedi iz njezinih misli. Počeo sam piti sve više, a to nije bilo
dobro. Nisam želio napraviti neku glupost. Trebao sam osmisliti savršen plan kako da je dobijem
samo za sebe. Što god mi je padalo na pamet bilo je previše jadno ili previše sponzorski nastrojeno.
Na večeru su je sigurno vodili i njezini potrčci, a uostalom, toliko sam bio nesiguran da bih
sigurno napravio neku glupost tijekom večere i izblamirao se. Ja sam čovjek koji sve drži pod
kontrolom, osim kad je ona u blizini.
Pitao sam se misli li ona uopće na mene? Druge žene slale bi mi stotine poruka nakon noći
provedene sa mnom, a ona se javila tek jednom, bez previše emocija. Možda je shvatila da nisam
vrijedan truda?
Tako u mislima, sjedio sam sa Stefanom koji je vodio službeni razgovor vezan za moj novi lokal
u centru Zagreba. Tada sam ugledao ženu koju sam vidio i onog dana kada sam sreo Barb u knjižari.
Istina, nije bila s nama, no gledala me s korica svoje knjige. Upravo je prolazila kroz ulaz odakle se
u veliki prostor Green Gold Cluba ulazi nakon dolaska liftom iz garaže ili ureda. Hodala je otmjeno
na visokim potpeticama uzdignute glave.
Stefan je završio razgovor, a do nas je dopro žamor iz susjednog separea.
— Sakrij se, stiže Ana. Oprat će te pred svima jer joj nisi isplatio proviziju za njezin roman! —
rekao je mlađi muškarac.
— Jest, pa što bih se ja sramio. Objavili smo roman. Tko u Hrvatskoj zarađuje od pisanja? —
progunđao je sjedokosi muškarac i oprezno skliznuo u separe kako ga Ana ne bi zapazila. Na to se
Stefan počeo smijati kao lud, a ja sam mu se pridružio. To je privuklo Anin pogled. Odmjerila nas
je upitno, a onda produžila pogledom iza nas. Konobar je mahao, pa je pošla prema njemu. Nešto
joj je dao i kratko rekao, a ona se okrenula na peti i pošla prema izlazu.
— Gospođice! — rekao je Stefan koji nije imao pojma tko je ona, osim da je se ljudi u separeu
iza nas boje.

~ 64 ~
 Zastala je pored nas pa bacila pogled prema Stefanu kao da čeka uzvratiti napad svojim britkim
jezikom, no znao sam da Stefan nije bio nastrojen za provokacije.
— Nisam želio biti neuljudan, samo sam se pitao biste li mi mogli reći gdje bi za nas strance bilo
dobro da ovaj vikend izađemo? — primijetio sam da je njezin gard popustio kada je razabrala
Stefanov naglasak.
— Ovo je vrlo popularno mjesto. Vjerujem da biste uživali dođete li u subotu ovdje.
— A ja sam mislio da je ovo samo dnevni lokal — znao sam da Stefan zna da nije tako, no nešto
više je želio od Ane — znači na ovakva mjesta Vi izlazite?
Ana je shvatila na što cilja i osmjehnula mu se. Očito je imala dobar smisao za humor.
— Na ovakva mjesta ja rado izlazim, premda su moji izlasci velika rijetkost.
— Ali postoji šansa da Vas u subotu počastim pićem? — znatiželjno je upitao.
— Nažalost, ne prihvaćam plaćena pića. Bit ću u društvu nekoliko mojih prijateljica, stoga nam
se slobodno pridružite ako nas sretnete i do tada ostanete u Zagrebu — rekla je i srdačno pozdravila
Stefana. Zatim se okrenula prema meni. Kao na iglama čekao sam njezin pogled u nadi da će me
prepoznati. Želio sam da me prepozna jer bi to bio znak da joj je Barb pričala o meni. Tako sam
onaj put u dućanu s madracima i krevetima shvatio da sam joj drag. Maja je znala tko sam, a ako
djevojka najboljoj prijateljici kaže za nekog muškarca, onda je taj muškarac bitan. Najboljim
prijateljicama priča se samo o bitnim muškarcima, zar ne? Ana me pogledala i kratko klimnula na
pozdrav pa produžila.
Ostao sam šokiran. Ni na tren nije u meni prepoznala nekoga čije bi slike sigurno vidjela
guglajući, da joj je Barb rekla za mene. Ali nije. Ja sam bio nebitan i neka bolesna bol presjekla mi
je grudi. Zar sam jedini put kada nisam igrao na kratke staze ostao ja taj koji je izigran? Zar sam ja
Barb bio samo avantura za jednu noć?
Sada barem znam gdje će biti, no je li Ana možda u Stefanu vidjela budućeg kandidata za Barb
ili je mislila na neke druge prijateljice?

~ 65 ~
 ZLO I NAOPAKO

Napokon je završio zadnji radni dan u tjednu čovjeka koji je obično radio i one neradne dane.
Možda je zato i bio toliko uspješan jer nije pratio dane u tjednu kao ostali njegovi prijatelji koji bi
se u jednom trenu zaustavili i počeli uživati u životu, barem vikendom. On nije ni u čemu previše
uživao, osim u radu i skupim ženama. Sada trenutno samo u radu i živciranju oko toga hoće li mu
se više Barb javiti.
Ponovno je nakon sastanka bacio pogled na mobitel i „skrolao“ po notifikacijama. Među
hrpetinom poziva i poruka nigdje nije bilo njezina imena.
Čini se da ga je zaboravila.
****
Otvorio sam WhatsApp i napisao poruku bez previše razmišljanja. Ranije, kad bih se odvažio
ući u WhatsApp, osjećao sam se kao napaljeni tinejdžer koji ne zna što bi izvalio kako ne bi ispao
očajan. Nakon što sam toliko puta slao poruke ženama svakakvih profila, pitao sam se zašto je ovo
toliko teško?
„Danima pokušavam napisati smislenu poruku i do sada mi to nije prošlo za rukom, stoga ću
jednostavno biti iskren jer očito to kod tebe prolazi. Ne mogu održati obećanje. Možeš li pronaći
vremena za mene večeras?“
I poslao sam joj tako najbezvezniju poruku koju sam mogao poslati. Morao sam nešto poduzeti
jer osjećam da je gubim.
Bacio sam pogled na mobitel i dvije sive kvačice prikazale su se u oblaku s tekstom. Poruku je
primila, ali nije pročitala. Pitao sam se gdje je?
Morao sam otići negdje kako ne bih mislio o njoj. Stefan je bio najlogičniji odabir u mom
imeniku. Za sat vremena sjedio sam nasuprot najboljem prijatelju koji je znao da me nešto muči,
no nije želio gurati nos tamo gdje mu očito nije bilo mjesto. Ja obično sam progovorim kad smatram
da je vrijeme za to.
Uzeo sam mobitel u ruke i gotovo poludio kada sam vidio dvije zelene kvačice pored poruke
koju sam joj poslao. Vidjela je poruku i nije odgovarala. Bila je s nekim, očito. Ja sam bio nebitan,
toliko nebitan da nije željela ni natipkati poruku.
— Piće. Treba mi piće i to u velikim količinama! — rekao sam, a Stefan je objeručke prihvatio
tu ideju i pozvao konobara.
****
Dvorac Trakošćan bio je idealno mjesto za snimanje novog editorijala za Rich i Bukovac
kompanije. Kao model angažirana je mnogima najdraža Instagram zvijezda Hana Hadžiavdagić, a
ja sam bila zadužena za frizuru i šminku.
Inače bih uživala u ljepoti dvorca i divnom društvu, no ovaj put osjećala sam se tjeskobno. Ne
sjećam se kada sam bila ovoliko nervozna. Bilo mi je loše. Napokon sam se dočepala mobitela i
vidjela njegovu poruku. Srce mi se spustilo u pete. Gotovo sam vrisnula od sreće vidjevši da me
nije zaboravio. Bio je u Zagrebu. Moje ludo srce nadalo se da sam ja razlog njegovu dolasku.
Razmišljala sam kako da lijepo sročim poruku, a idući tren Ana mi je uzela mobitel i odložila ga na
stol.

~ 66 ~
 ― Još samo jedna transformacija i za danas smo gotove! Hajde da to što prije odradimo pa ćemo
onda zujati po Instagramu.
Bacila sam oko na sat. Bilo je 18 i 30. Ako završimo do 20, stignem mu se javiti te se vidjeti s
njim oko 21.
Nervozno sam se primila posla i trudila što brže odraditi posao. Nije ispalo kako sam zamislila.
Nikada ne ispadne. Transformacija je trebala biti gotova u sat vremena, no nešto je pošlo po krivu
s rasvjetom. Onda kad se to popravilo, cure su shvatile da bismo mogle napraviti snimanje u još
jednoj haljini, a za to treba napraviti večernju frizuru. Bilo je 21 i 30 onaj tren kada je Maja rekla
„GOTOVO“. One su se veselo izljubile, a ja sam šmugnula do mobitela.
Odmah sam otvorila WhatsApp i počela tipkati ispriku. Kada sam je poslala, zapazila sam da je
u međuvremenu napisao još jednu poruku i to prije sat vremena.
„Ono je bio samo trenutak slabosti... oprosti... zaboravi...“
Nekoliko puta sam pročitala tu poruku i osjećala se užasno. Ne želim zaboraviti. Želim da bude
onako.
Istrčala sam na balkon i pritisnula tipku zovi. Zvonilo je nekoliko puta, dok sam ja čvrsto stiskala
ogradu balkona slobodnom rukom. Bila sam nervozna i tada se to dogodilo. Ovaj put bilo je gore
nego svaki prije toga. Ovaj put srce mi se rasprsnulo u tisuće komadića, a nisam mu bila niti cura.
— Kristina je — rekao je predivan ženski glas koji je djelovao pomalo odsutno — Nikola se
tušira. U svakom slučaju zbilja mislim da nema potrebe da ga uznemiravaš.
I možda bi povjerovala da je ovo neka zabuna ili bilo što drugo u što bi bilo lakše vjerovati nego
u to da je on upravo spavao s napucanom ljepoticom. Tada sam doslovno pala na koljena i zajecala
kada sam čula komešanje s druge strane i njegov glas. Predivan glas koji je izazivao trnce u cijelom
mojem tijelu, a očito i ne samo mojem.
— Kristina, da si mi odmah vratila mobitel! — bio je ljut na nju, no nije trebao biti. Trebao je
biti ljut na sebe jer joj je dao priliku. Ili je cijelo vrijeme lagao. Možda nikada nije dobila otkaz.
Ruka u kojoj sam držala mobitel opustila se i opasno prijetila da će iz nje iskliznuti moj mobitel.
Nakon nekoliko psovki začula sam jasno njegov glas. Prekrila sam usta dlanom da ne čuje moje
jecaje, dok su mi velike suze kapale niz duge trepavice i močile obraze. Bila sam toliko slomljena, a
nisam trebala biti. On je bio samo prolaznik kojemu sam ponovno ja, glupača, dala srce na dlanu,
a on ga je šutnuo.
— Barb? Jesi još tu? — upitao je, dok sam u njegovu glasu čula dozu zabrinutosti. Shvatio je da
je sjebao priliku. Da nakon ovoga jednostavno više nema povratka. — Oprosti, sjebao sam — glas
mu je puknuo. Zvučao je kao da je svjestan što je napravio, no to nije mijenjalo činjenicu. Potvrdio
je moje slutnje. Zajecala sam i drhtavim prstom stisnula zaslon i prekinula poziv. Čula sam sve što
sam trebala čuti. Nikola je nebitan. Koliko god to bilo bolno, moram to prihvatiti. Još jednom sam
nasukana na tanak led i povrijeđena kao nikad. Jednostavno mi muškarci nisu suđeni.
— BARBI?! — Ana me podigla s poda i dobro me protresla. Što je bilo?
— Nikola... — jedva sam progovorila i u tom trenu mobitel mi se oglasio. Došla je poruka, a ja
sam znala čija je. Okrenula sam glavu i vidjela da Ana brzo pogledom prelazi po zaslonu. — Itekako
si sjebao! — ljuto je rekla.
— Nikola?
Samo je kimnula na potvrdu. Ponovno sam neutješno zaplakala, a Ana me čvrsto zagrlila dok
sam joj ja kroz napade plača i štucanja pokušavala objasniti kakva sam bila glupača i kako sam se
ponadala da je on pravi.

~ 67 ~
 —Vjerojatno mi se sada negdje smiju!
— Ne! — odlučno je rekla Ana i ponovno bacila pogled na moj mobitel — vjerujem da je on u
jednako sjebanom stanju. Ponašate se kao djeca, zato ovako ispada. Trebamo vam ugovoriti
sastanak kod Marije da vas dovede u red. Sigurna sam da upravo redom zove tvoje prijateljice jer
te želi vidjeti i opravdati se. U taj tren oglasio se njezin mobitel.
— Vidiš! — rekla je značajno pokazavši zaslon na kojemu je pisao „skriveni broj“. Bila sam
uvjerena da će ga ignorirati, a onda se odjednom predomislila i javila.
— Bukovac — rekla je hladno. Ana nije osoba koja pokazuje emocije, osim s odabranim ljudima.
Svi ostali su na službenoj razini. Tamo negdje zapeo je i Nikola.
— Poštovanje, Weberu, nisam sigurna da te Barbi želi vidjeti. Ukoliko odluči pričati s tobom,
javit će se, bez brige — nastala je šutnja. Čula sam samo kako on ubrzano priča s druge strane linije,
ali se nisam trudila razumjeti. Dovoljno sam razumjela malo prije kada sam zaključila da je nedavno
on bio duboko u plavoj ljepotici, dok sam ja umirala za time da ga čujem.
— Daj joj vremena da razmisli. Radimo, a kasnije je vozim doma — rekla je Ana značajno,
premda nisam shvaćala bit, a potom ga je pozdravila i prekinula poziv.
Brzo sam popravila šminku drhtavim rukama. Kako sam si mogla dopustiti da se ovako slomim?
Zbog čovjeka koji i nije bio moj. Utuvila sam si u glavu nešto čega tamo nije bilo. Ana mi je pružila
maramicu i ja sam je bez pogovora uhvatila i ispuhala nos u nju. Ona se zatim okrenula i nestala
iza vrata. Ubrzo se vratila s mojim stvarima.
— Idemo — dobacila mi je, a ja sam kao pokisla krenula za njom. Cure su me prvo gledale i ni
same nisu znale kako reagirati. Maja se suzdržavala od izljeva emocija.
— Ja sam kriva! — procijedila je. Brzo se okrenula i stala kopati po velikoj Mare Jacobs torbi
koju sam joj poklonila kao božićni poklon. Istoj onoj zbog koje sam srela Nikolu. Srce mi se
stegnulo. Idući tren sam gotovo počela vrištati od muke kada mi je Maja pružila srpski tabloid.
— Nisam željela sve pokvariti, pa ovo tajim od tebe. Krivo sam ga procijenila. Da sam znala da
je gad kao i svi drugi, odmah bih ti pokazala i skratila nam muke — koristila se izrazom „nam“ jer
smo uistinu sva sranja zajedno proživljavale. Tako je isto i s ovim. S naslovnice mi se smiješio
njegov savršen lik, dok je za ruku držao plavu starletu bujnih grudi i napumpanih usana. Ponosno
se šepurila pored njega, a naslov je potvrdio da je itekako imala razlog za takav stav. „Najpoželjniji
neženja stigao u Srbiju da veri Kristinu!“ Pisalo je na naslovnoj strani crvenim slovima.
— GAD! — hladno je rekla Ana.
— Ovo treba uzeti s rezervom. Oni svašta pišu po tim tabloidima — rekla je Maja u nadi da se
situacija može ublažiti.
— Majo — pogledala sam je u velike smeđe oči koje su me tužno gledale — isplakat ću se, popiti
bocu vina, odslušati pjesme Ivana Zaka i sutra biti kao nova. Ne brini!
— A da sve spavamo kod tebe? Pidžama parti?
— Sutra — prekinula ju je brzo Ana — neka danas bude sama i u miru razmisli.
Učinilo mi se da je Ana namignula Maji, no djelovala je smrtno ozbiljno, pa sam se vjerojatno
zabunila.
— Polazimo — rekla je Ana i krenula prema svom autu. Upakirala je brzinski stvari i već idući
tren krenule smo prema Zagrebu. Šutjele smo cijelim putem, dok je muzika treštala, a ja sam listala
novine u svom krilu. Osjetila sam da mi mobitel vibrira, ali ga nisam dirala. Bila sam previše
okupirana promatranjem slika koje su prikazivale njega i plavušu Kristinu na romantičnoj večeri.
Zatim sliku gdje ona nasmiješeno sjeda u njegov sportski automobil, onaj isti u kojem sam i ja

~ 68 ~
sjedila, dok on ležerno sjedi za vozačkim mjestom. Uistinu je Kristina uz njega pasala k’o salivena.
Ja sam bila previše obična za te skupocjene igračke. Moje mjesto nije bilo pored njega. Zatim je
tamo bila slika njegove majke i Kristine i ono najbolnije, slika njega i Kristine kako se ljube u loži
na koncertu Jelene Karleuše. Okrenula sam stranicu i onda mi se sve zavrtjelo. Trebalo mi je
nekoliko trenutaka da shvatim da sam na idućoj fotografiji ja slikana s leđa, a on me grli ispred
hotela Prezident.
„Hoće li afera s prostitutkom stati između Nikole i Kristine?“
— MOLIM!? — sada sam sve shvatila. Ja se nisam nikako uklapala u taj njegov praznoglavi
svijet. Tko je on uopće? To nije Nikola kojeg ja poznajem!
Ana je bacila pogled. — Nećemo pustiti Lunu i Tinu, pustit ću sebe s lanca! — ljuto je rekla, a
to bi lako moglo značiti da će pobrati kroše kada se nađe u Aninoj blizini. Malo me to oraspoložilo.
Voljela bih vidjeti njegovu facu prije nego se raširi na pločniku. Ili još bolje, da pogodi Kristinu, pa
da joj nešto od plastike izleti kroz usta. Ta slika me nasmijala, a onda sam šmrcnula.
— Službeno sam prostitutka. Možda mi sad poraste cijena — ironično sam rekla, na što smo se
sve odvalile smijati, premda bismo najradije plakale.
— Možete li mi posuditi ključ od vikendice? — odjednom sam bez razmišljanja upitala Anu.
Znala sam da je to bilo kao da je tražim da mi posudi četkicu za zube, sasvim neumjesno, ali zar
sam imala izbora? Ne želim ga sresti. Trebam mir.
— Naravno, pa tome i služi. Tamo bježimo Marija i ja kad smo tužne ili kad jednostavno želimo
biti još sretnije. I ti ćeš se preporoditi! — rekla je veselo me pogledavši. Posegnula je za otvorom
pretinca i idući tren mi dobacila ključeve od kuće.
Upravo smo se približavali mojoj zgradi kad sam zapazila svjetla auta koji je stajao na nogostupu
ispred zgrade. Ključeve sam ubacila u džep i napokon pogledala mobitel. Pisalo je: 42 propuštena
poziva i 12 nepročitanih poruka. Automatski sam obrisala poruke, bez da sam ih pročitala. Na jedan
kraći tren bilo mi je žao što sam to učinila, a onda sam se sabrala. Ana je zaustavila auto, a ja sam
izašla iz njega. Maja mi je dodala stvari i poželjela krenuti za mnom kad joj je Ana doviknula —
Ulazi u auto, Majo.
Idući tren Maja je bila u autu i Ana mi je mahala s vozačkog mjesta.
— Zovemo te kasnije! — rekla je i dodala gas. Znala je tko je u onom nabrijanom sportskom
automobilu i da sama moram riješiti ovaj problem. Na tren sam je željela udaviti, a onda sam
shvatila da se neću moći vječno skrivati iza prijateljica.
Jedina šansa bila mi je da se zaletim prema zgradi i pobjegnem od Nikole iza protuprovalnih
vrata svog stana. To bi mu bila dovoljna prepreka, a meni zaštita. U trenu kada sam bacila pogled,
vidjela sam da je izašao iz auta. Gledao me nesigurno, a onda kad sam potrčala, čula sam njegove
hitre korake. Njegovi koraci bili su sve bliže, a meni su ruke opasno drhtale, dok sam pokušavala
ključ progurati kroz ključanicu ulaznih vrata zgrade. Napokon mi je i to pošlo za rukom. Čim sam
stala iza staklenih vrata, snažno sam ih gurnula, ali on je bio brži. Stavio je nogu tako da se vrata
nisu do kraja mogla zatvoriti. Podigla sam pogled i vidjela njegov ljutit.
Nesvjesno sam se maknula i potrčala prema liftu. Bio je otvoren, pa sam brzo pritisnula 3. kat.
Vrata su se sporo zatvarala i on je stavio ruku na senzor. Ušao je unutra teško dišući. Ne od umora,
već od silne potrebe da se suzdrži i ne napravi kakvu glupost. Ovaj tren sam ga se više bojala nego
što sam bila ljuta na njega. Na jedan kratki tren gledala sam ga kao muškarca kojega sam upoznala
u Novom Sadu, a onda sam shvatila da je to isto bio samo duh, baš kao i David.
Spustila sam pogled i on je sve shvatio.
— Oprosti — promuklo je rekao, a lift je krenuo.

~ 69 ~
 Hrabro sam se osmjehnula, a onda me presjekla bol. Stajala sam slomljena ispred njega i on mi
je moju bol nabio na nos. Zašto je to spominjao? Trebala sam samo mir svog stana da isplačem to
klupko negativnih osjećaja koji su mi kolali tijelom. Nije mi trebao on koji će se naslađivati zbog
moje boli. Zbog boli jedne „prostitutke“. Traži oprost zato što mi je dao lažnu nadu? Što se ševio
sa sponzorušom, ljubavnicom prije sat vremena ili što je odabrao nju? Za što sve da mu oprostim?
Oprostit ću mu sve, samo da ode i da više nikad ne vidim taj njegov sivi pogled i osjetim njegov
miris. Da više nikad ne zadrhtim u njegovoj blizini. Isti tren sam ga mrzila i obožavala.
Dok sam vagala misli i suzama dopustila da mi smoče lice, on me zagrlio i privukao na svoja
prsa. To je bilo najgore što je mogao napraviti jer sam znala da mi je tamo mjesto, ali očito on to
nije znao. Glupi lift se zaustavio i vrata su se otvorila, a ja sam gotovo ridala i natopila njegovo
skupocjeno odijelo suzama i razmazanom šminkom.
Jedva sam odmaknula glavu, a onda ga odgurnula od sebe.
— Previše je ovo za mene — rekla sam ne pogledavši ga i izašla iz lifta. Ruke su mi se tresle,
dok sam tražila ključ, a potom nespretno njime tražila ključanicu. Napokon sam je pronašla i
otvorila vrata svog utočišta. Znala sam da on stoji iza mene i promatra moje šeprtljave kretnje.
Nogom sam gurnula vrata za sobom, samo da ga više ne moram pogledati ili još gore da me ne vidi
ovako sjebanu. Pridržao je vrata. Nije mi dopustio da ga samo tako ostavim. Okrenula sam se i
pogledala prema njemu.
— Molim te daj mi priliku — promuklo je izgovorio ovo i kada sam pogledala u njegove oči,
vidjela sam nešto što ranije nikad nisam. Bio je sjeban i na rubu. Duboko sam udahnula.
— Nikola, nisi dužan opravdavati se ili tražiti oprost. Sve si mi rekao, a ja sam se gurala gdje mi
nije mjesto. Nisam željela vidjeti istinu. Zašto se uopće zamaraš nekom frčkavom prostitutkom?—
šaljivo sam završila i nastojala se uvjerljivo nasmiješiti. To mi baš nije pošlo za rukom jer su mi opet
glupe suze ispunile oči i zamutile vid. No, prije nego mi je bio nejasna mrlja pred očima, zapazila
sam da mu se čeljust stegnula, a pogled smračio. Možda mu se jednostavno nisam sviđala dok
plačem jer sam zasigurno izgledala kao smežurana šljiva.
— Stalo ti je — tiho je rekao, a ja sam se okrenula i pošla u boravak puštajući ga da uđe. Željela
sam slagati i reći mu da nije u pravu, no kada sam bacila stvari na kauč, srpski tabloid se otvorio
baš na nezgodnoj stranici gdje je stajala slika mene i njega s onim natpisom. Pogledao je sliku i onda
vjerojatno shvatio ono što sam rekla.
— Jebeni debili. Ugasit ću ih zbog ovog! — ljuto je rekao i okrenuo stranicu prije. Kada je vidio
što je bilo tamo, bijesno je zgužvao novine i odšetao u kuhinju. Čula sam kako se diže poklopac
smeća, a onda kako u njega pada zgužvani tabloid.
— Ništa što si tamo vidjela nije istina — rekao je tiho me pogledavši. — Kamo ovaj svijet ide
kad nekog kao što si ti nazovu prostitutkom, a prostitutku nazovu damom. Ja sam kriv za sve.
Ponašam se kao pubertetlija — prošao je rukom kroz kosu i čekao da reagiram, ali jedina moja
reakcija koju sam ja ovako posramljena mogla pokazati bio je plač. Trudila sam se biti hrabrija.
Znam da bi Maja u ovoj prilici bila dama, a Ana i Marija vikale bi i pokušavale mu pojasniti kakva
je budala, premda on to i sam zna. Ja sam bila od onih koji pognu glavu, prođu i onda u hodu
nekako prebole bez previše drame.
— A ja se ponašam kao loša prostitutka koja ne zna naplatiti svoje usluge — rekla sam ironično
kako bih se suzdržala od plakanja.
— Da se više nikada nisi nazvala prostitutkom! — procijedio je kroz zube, a onda mi se
primakao. Uhvatio me za ruke i nepopustljivo gledao u oči.
— Više mi se sviđa da me se smatra prostitutkom nego ljubavnicom. Prostitutke ponekad
postaju žene, a ljubavnice gotovo nikada. Da sam ti naplatila usluge, možda bih jednog dana postala

~ 70 ~
i gospođa Weber. Bogataši nikad ne žene dobre cure. S njima se igraju. Pretvaraju ih u svoje
ljubavnice. Proračunate prostitutke igraju se s bogatašima i njih žene. Meni nije mjesto u tvojoj
blizini, Weberu. Ja nisam igračka. Ja želim jednog dana biti nečija žena — ova istina iz mene je
izašla sasvim spontano. Nisam o tome nikada razmišljala. Upravo sam mu rekla što zapravo želim,
premda ranije ni sama toga nisam bila svjesna. Podigla sam pogled i vidjela kako me gleda kao
rijetku endemsku vrstu. Obožavao me. To sam jasno znala. No, isto tako znala sam da ga više
nikada neću vidjeti. — Ja sam ona gotovo izumrla vrsta koja voli do bola, a ti ne znaš što bi radio
sa ženom koju ne možeš kupiti.
— Ne znam — priznao je poražen. — Ali sam spreman naučiti — promuklo je rekao.
— Nisam znao kako da ti se javim, a da ne ispadnem budala. Nisam ti poslao cvijeće jer nisam
želio biti kao ostali. Želio sam ti poslati nakit, ali sam se bojao da skup poklon krivo ne protumačiš.
Večera bi bila kliše, ali nakon tih nekoliko dana više nisam znao kako da ti priđem.
— I onda si shvatio da je najmudrije pozvati me na večeru, a prije nje poševiti ljubavnicu,
zaručnicu, što god ti već bila, da ubiješ vrijeme prije večere? — sarkastično sam dodala, a one glupe
suze ispunile su mi oči, dok sam ga zamišljala kako vodi ljubav s Kristinom onako kako je to radio
prije nekoliko dana u Novom Sadu sa mnom.
— Nisam spavao s njom! — prišao mi je i nježno me zagrlio.
— Ona je sada ljubavnica mog najboljeg prijatelja s kojim me čekala da se spremim. Mislili smo
otići na večeru. Kad si zvala, željela ti se osvetiti jer si je izbacila iz igre — ukratko je objasnio, a ja
sam samo šutjela. — Ako mi ne vjeruješ, nazvat ću Stefana pa ga pitaj lažem li ti — i dalje nisam
odgovarala. — Nisi se javljala. Mislio sam da ne želiš imati posla sa mnom. Da si se barem javila,
ne bi te glupa zabluda ovoliko povrijedila — promuklo je dovršio.
— Ja sam nitko i nemoj se loše osjećati jer sam u ovakvom stanju. Proći će. Sve prolazi i ovo će.
Ako je išta i bilo među nama, osim usputnog seksa.
— Ne želim da prođe — rekao je i povukao me još čvršće u zagrljaj. Nisam željela da me grli
jer sam onda postajala dio njega. Otpor u meni je nestajao, a to me guralo prema rubu i novim
nevoljama — šmrcnula sam nekoliko puta i morala okončati ovaj zagrljaj. Osjetila sam da mu ruke
drhte i da me grli kao da se boji da ću svaki čas iščeznuti.
— Nikada mi nitko nije poslao cvijeće ako ne računamo ono nakon prekida. Vjerujem da su
nekada najjednostavnija rješenja najposebnija. Sada kada smo i to riješili, zamolila bih te da kreneš
svojim putem.
Nastala je tišina, a ja sam spustila izmučen pogled. Najradije bih da ostane, ali i dalje se bura
emocija zbog straha da je spavao s drugom ženom zadržala u mojim prsima. Ne želim da me
dodiruje jer se neću moći oduprijeti.
— Ne želim — rekao je kroz promukli šapat.
— Ja nisam željela biti ta koja će ti se nabacivati. Nisam željela biti ta koja će ti se prva javiti.
Nisam željela biti ta koja će te nazvati pa će joj se tvoja bivša ljubavnica, ili što već, javiti na mobitel
— na ovo zadnje prošli su me trnci, a on je spustio pogled. — Silno sam željela biti nešto posebno
za tebe jer si ti bio nešto posebno i savršeno za mene. Zaljubila sam se u muškarca u prolazu. Kad
sam vidjela one slike iz tabloida, shvatila sam da te ne poznajem. Ono nije Nikola zbog kojeg sam
izgubila glavu i danima sanjarila o trenu kada ću ga sresti ili mu čuti glas. Da sam samo znala da će
mi se svijet srušiti onoga trena kad ga čujem. No, izgradit ću novi. To mi barem dobro ide —
ironično sam završila.
— Ne, Barb. To je Nikola koji stoji pred tobom. Onaj u tabloidu je Nikola kakvog poznaju ljudi.
Samo tebi sam dopustio da me uistinu upoznaš. Zato sam toliko nesiguran. Nisi se javljala i
napravio sam glupost. Učiniti ću sve da mi oprostiš jer sada znam da ima smisla boriti se za tebe

~ 71 ~
— uhvatio me za ruku. Isti tren ispunila me toplina. Morala sam ovo prekinuti prije nego počnem
razmišljati srcem koje se raspalo u stotine komada.
— Trebam vremena — rekla sam iskreno — ti nesigurnost rješavaj s Kristinom, a ja ću s nekim
tko naleti usput. Pa kad budem sigurna, čujemo se.
Čeljust mu se stegnula.
— Preuzela si moju ulogu i postala ironična. Kristina je nebitna. I budi sigurna da ne mislim
tebe dijeliti ni s kim — pomalo je ljuto rekao.
— Nisam željela ni ja tebe dijeliti s nekim, ali otkud mi pravo da imam takve želje?
— Samo to trebaš reći — približio mi se, a ja sam nespretno koračala unatrag da mu izmaknem
jer me njegova blizina bacala s nogu. Leđima sam se zabila u zid, a on je stavio ruke sa svake strane
iznad moje glave. Nadvio se nad mene.
— Nakon noći u Prezidentu ostavio si stvari nedorečene. Poslije toga doslovno nisi pokazao
interes i sada glumiš da si ti povrijeđen, a ja sam tebe uhvatila u upitnoj situaciji. Ima li tu išta smisla?
— zbunjeno sam ga i pomalo prestrašeno pitala. Podigla sam pogled i susrela njegov ozbiljan.
— Rekao sam ti da sam sjeban i da rješavam nešto.
— To si i pokazao — ironija je ponovno proradila — učinilo mi se da si rješavao Kristinu.
— Jako smiješno — rekao je ne mičući pogled s mog. — Da ova situacija s njom nije ispala tako
glupa, možda ni ti ni ja ne bismo bili svjesni da ne možemo jedno bez drugog — pogled mu je
postao mračan, a ja sam se osjećala ugroženom. Nisam željela da me poljubi. Nije zaslužio da mu
oprostim. Spustio je glavu do mog vrata kako bi me njegov dah doveo do ludila.
— Ono što sam rješavao bili su prioriteti. Želio sam posložiti život tako da se ti savršeno uklopiš
u njega. Više od 34 godine živim kao muškarac i trebam promijeniti neke stvari — nježno me
poljubio u vrat, a onda nastavio govoriti, dok su mi cijelim tijelom prolazili trnci uzbuđenja —
jebeno neočekivano uletjela si u moj život. Uhvatio mi je zubima ušnu resicu, a ja sam se svim
silama trudila ne ispustiti požudni uzdah. Njegov miris ispunio mi je nosnice, a bila sam sigurna da
je dolje postalo poprilično klizavo.
— Nisi se ni ti najavio prije ulaska u moj... — prošaputala sam, dok je on naslonio čelo na moje.
Pogledi su nam se susreli. Refleksno sam podigla ruke na njegova prsa. Željela sam ga odgurnuti
od sebe, no kada sam osjetila kako mu brzo srce kuca shvatila sam da je ovo iskreno i sve moje
obrane počele su padati. Uhvatio me rukom za bradu i podigao moje lice prema svom.
— Ne ! — prostenjala sam očajno.
— Ne? — pogledao me na tren znatiželjno, a onda se lijeno osmjehnuo. — Misliš da mi se
možeš oduprijeti? — samodopadno je dodao. Znala sam koji je odgovor. I on je znao, pa me
strastveno poljubio. Dopustila sam mu da jezikom prodre u moja usta. Sebi sam dopustila da
zastenjem od užitka i on je na to trenutno reagirao uhvativši me u zagrljaj. Potom me podigao, a ja
sam refleksno stavila ruke oko njegova vrata, zatim podigla noge oko njegova struka. Pohotno sam
ga ljubila, pa je i njemu izmaknuo pokoji uzdah. Među nogama sam osjetila da je spreman za reprizu
akcije iz hotela. Lampice u mojoj glavi upalile su se.
— Soba? — između poljubaca je izgovorio.
— Ne mogu... — zastao je na tren i pogledao me.
— Oni dani? — zbunjeno me upitao. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da obuzdam disanje i
potrebu koja se pretvorila u razornu bol u mom međunožju da shvatim što govori.
— Ne! — tupo sam ga pogledala — danas ne radim. Smrznuo se na tren, a onda kao izdajnik
spustio glavu na moje rame. Bio je poražen. Znao je koliko me onaj natpis u tabloidu povrijedio.

~ 72 ~
 — Nikada si neću oprostiti što sam te tako povrijedio. Ne samo zbog sporazuma ni glupog
tabloida, žao mi je što sam ti ono napravio u restoranu Dijagonala. Ti si predivna osoba čijim licem
nikada ne bi trebala kliznuti suza, osim ona radosnica — prošaputao je pa me nježno poljubio u
vrat. — Mora postojati način da se iskupim za sve one gluposti koje sam ti priuštio?
„Ne postoji, Nikola!“ Trebala sam reći, ali čini se da je bilo jednostavnije „okretati“ nož u srcu.
Morala sam zadržati ponos.
— Moći ćemo imati nešto ozbiljnije tek nakon što ja spavam s nekim drugim i vratim si
samopouzdanje — namjerno sam ga provocirala.
— Nema jebene šanse! — izbezumljeno je rekao.
— Vrijede drugačija pravila za mene jer sam žena? — namjerno sam ga izazivala.
— Sada mi ne bi palo na pamet pogledati neku drugu, a kamoli spavati s njom — s gađenjem je
rekao. Bio je iskren. Znala sam to po njegovu pogledu. Ali ja ne mislim odustati tek tako. Trebam
imati neku slamku za spas sutra kada shvatim da sam ispala glupača po 365. put. Okrenula sam se
i pošla prema vratima.
— Čujemo se sutra! — otvorila sam vrata. — Znam da ne bih mogla proživjeti ponovno onu
bol koju sam ranije osjetila. Trebam mali predah od svega — izbezumljeno me gledao, dok mu se
čeljust stegnula. Znao je da nema izbora. Popustio je. Možda zato što je znao da moje tijelo nije
njegovo vlasništvo, a možda jer se nije želio svađati sa mnom.
— Osim problema s alkoholom, imaš ti problema i s tom lijepom glavicom. Ako si sigurna da
ćeš se bolje osjećati otjeraš li me, otići ću. Samo nemoj kasnije plakati i pričati da se osjećaš jadno
— rekao je, a meni je gotovo postalo krivo što je tako lako popustio.
— Nešto opet nije u redu? — upitao me zabrinuto. Zatvorila sam vrata i lagano mu prišla.
— Zašto malo više ne vjeruješ u nas? Zar ću svaki puta kada vidim tvoj propušten poziv morati
razbijati glavu pitanjima jesi li sada s nekom drugom jer se nisam odmah javila na poziv? Tvoja
nesigurnost nije opravdanje za to! — zaslužio je da mu očitam bukvicu.
— Nije. Kriv sam priznajem. Kajat ću se zbog toga do kraja života. No, neće se ponoviti jer
sada znam da ti je stalo.
— A po čemu si točno ranije zaključio da mi nije stalo? — umirala sam od znatiželje.
— Nisi se javljala. Zaljubljena žena uvijek se javi muškarcu. Nisam znao jesi li još s onim
muškarcem koji ti je slomio srce, a činjenica da prijateljici nisi rekla za mene pogurala me preko
ruba.
— Prijateljici?! — bila sam zbunjena. Moje prijateljice su jako dobro znale za njega.
— Naravno. Ako je žena zaljubljena, to odmah kaže prijateljici. Ana nije znala za mene —
optužujući me gledao. Sada sam ja bila glavni krivac za nesporazum.
— Nije? — zbunjeno sam upitala pa shvatila da sam sada ja smiješna. — Naravno da je znala.
Od našeg susreta u Prezidentu znala je za tebe. Kako si uopće došao do tog zaključka?
— Sreo sam je u Green Goldu. Pogledala me, ali nije znala tko sam — rekao je i nepovjerljivo
me gledao. Imala sam osjećaj da on misli kako ja lažem i to me naljutilo.
— Ana je znala tko si ti, ali nije znala kako izgledaš jer ne googla. Ne vrti se cijeli svijet oko tebe
Nikola!
— Ne googla? — upitao je izbezumljeno.
— NE! — preglasno sam ovo rekla, ali se nisam mogla suzdržati. Zar je moguće da je muška
logika toliko skučena. — Maja je ta koja sve googla. Ana nikada. Znala je tvoje ime i pojedinosti

~ 73 ~
vezane uz tebe, ali nije znala kako izgledaš. Normalno da te nije mogla prepoznati.
— O, Bože — rekao je zbunjeno.
— David je muškarac s kojim sam bila u vezi. Valjda ozbiljnoj ako se mene pita, a ako se njega
pita onda u neozbiljnoj. Ozbiljna je bila u Rijeci i zvala se žena s dvoje djece. Slučajno sam ga
uhvatila i tu priča završava — spustila sam pogled, a on mi je podigao bradu i natjerao me da ga
pogledam. U njegovu pogledu vidjela sam olakšanje, ali i ponešto ljutnje.
— Drago mi je da je prošlost, ali mi je žao što ti se to dogodilo. Oprosti još jednom što sam
ispao gotovo jednaki gad kao i on. Od sada pa do kraja života iskupljivat ću ti se za svoju glupost
— utisnuo mi je nježni poljubac u vrh nosa.
— Dogovoreno. Podsjeti me kasnije da ti ispišem račun jer prelazim u profesionalne prostitutke!
— nasmijao se na moju primjedbu i povukao me bliže sebi. Ljubio me s osmjehom, a onda prije
nego sam se snašla, skinuo odjeću s mene. Ruke su mu se našle na mojoj stražnjici, a ja sam poželjela
vrištati od sreće. Privukao me uz svoje tijelo, dok sam ja ugurala ruke ispod njegove košulje. Prstima
sam prolazila preko savršeno isklesana tijela. Smetala mi je njegova odjeća. Najradije bih je rastrgala.
Shvatio je moj problem, pa brzo bacio sako i skinuo košulju. Krenuo je prema meni, a ja sam
otvorila vrata od sobe. Podigao me u zrak i nježno položio na krevet, a onda skinuo ostatak robe
sa sebe. Zacrvenjela sam se od nelagode. Ova situacija izmakla je kontroli. Nisam mogla pogledati
prema njegovu tijelu. Nije mi dao ni previše prilike za to, već mi je idući tren raširio noge i nadvio
se nad mene. Ljubio mi je vrat. Zatim je usnama nježno prelazio po liniji moje čeljusti sve dok nije
stigao do usana. Strastveno me ljubio i ostavio bez daha, a potom se odmaknuo i počeo mi ljubiti
vrat pa krenuo niže. Kada mi je stigao do lijeve dojke i uhvatio bradavicu usnama, pobjegao mi je
uzdah zadovoljstva. Osjetila sam kako mu se usne razvlače u osmijeh. Slavodobitno me pogledao,
a ja sam se predala spuštajući glavu na jastuk.
Nakon nekoliko minuta na rubu ekstaze bila sam sigurna da je vrijeme za prekid predigre. Voljela
sam ja nju, ali ovaj put više nisam mogla dočekati da ga imam u sebi. Snažna bol pojavila mi se u
međunožju i bilo mi je dosta ovog slatkog mučenja. Ali njemu nije. Spustio je ruku na moje
međunožje, a ja sam se počela tresti od osjećaja koji su me preplavili. Osjetila sam njegov dah na
svom vratu i jedva razabrala njegove riječi.
— Nemoj mi još svršiti — naredio je. Kada sam shvatila što je rekao, zastenjala sam od muke.
— Molim te, ne mogu više... — prostenjala sam tražeći njegove usne, a već idući tren rukom
sam uhvatila njegov ud. Cijelo tijelo mu se ukočilo na tren, a onda se opustio i dopustio mi da
nastavim s tom ujednačenom kretnjom. Nesvjesno sam se namještala ispod njega i kada sam osjetila
njegov vrh kako dodiruje moje međunožje izvukla sam ruku u nadi da ću napokon dobiti ono za
čim je moje tijelo žudjelo.
— Umiri se! — nježno mi je naredio, a zatim počeo slatko mučenje. Bio je na ulazu. Mučio me,
ali nije želio ući dublje. Nježno mi je masirao grudi i ljubio ih, a potom me izluđivao poljupcima i
jezikom kojim je istraživao moja usta. Podigla sam kukove i osjetila kako je centimetar kliznuo u
mene, a onda se zaustavio. Zastenjala sam neobuzdano od užitka.
— Molim te! — prostenjala sam poraženo — trebam te!
— I ja tebe, malena — rekao je i zagledao mi se u zamućen pogled. I njegov je bio ispunjen
strašću. — Samo moja? — nisam znala je li to pitanje ili tvrdnja.
— Samo tvoja! — prostenjala sam i onda se osmjehnuo onim svojim savršenim osmijehom
zbog kojeg mi je srce zastalo, a potom sam osjetila toplinu kako me ispunjava, pomiješanu s
ugodom. Uzdahnula sam pohotno, a on je zabio glavu u moje rame. Pričekao je par trenutaka da
se naviknem na njegovu natprosječnu veličinu, a onda se nježno počeo kretati u meni. U nekom
trenu nježno se pretvorilo u grubo, a ja sam svakim njegovim udarcem zastenjala. Ovila sam noge

~ 74 ~
oko njega i podigla kukove kako bih ga primila cijelog. Zastenjao je od užitka, a ja sam bila na rubu.
— Ne još — promuklo je naredio, dok sam ja umrla i rodila se još tri puta u toj slatkoj agoniji.
Stavio je ruke ispod moje stražnjice i podigao me tako da se nabije još dublje, premda sam vjerovala
da dalje ne može. — Sada možeš — rekao je i ja sam se na njegovu naredbu bacila s ruba. Cijelo
tijelo mi se zatreslo i zgrčilo oko njega, dok se moj slavodobitni uzdah nalik na vrisak pomiješao s
njegovim. Osjetila sam da se ukočio iznad mene, a potom me ispunio vrelom tekućinom.
Nekoliko trenutaka bili smo u nekom drugom svijetu, a onda se opustio i nadvio nada mnom.
Utisnuo mi je u vrh nosa najnježniji poljubac ikad, a potom me zagrlio onim zagrljajem kojim mi
doslovno daje do znanja „Ne dam te nikome“! Bio je još u meni kad sam izmorena počela padati
u san.
— Neodgovoran si. Ne koristiš kondome — prošaputala sam.
— Koristim, samo ne s tobom... — zamišljeno je rekao.
— Mogla sam imati neku bolest — zijevnula sam mu u rame pa priljubila lice na njegova prsa.
Tako je bilo ugodno i toplo, a lupanje njegova srca i njegov promukao glas uspavljivali su me. Kapci
su mi postajali sve teži.
— Nisi. Tražila si prvi put kondom. Dakle, inače si ih koristila.
— Istina — složim se.
— Piješ li pilule?
— Ne, sneno sam odgovorila.
— Jesi li prošli put popila onu za dan nakon? — upitao me utisnuvši mi poljubac u tjeme, dok
je desnom rukom gladio moja leđa.
— Nisam... — jedva sam odgovorila jer su mi se oči sklopile. — Sutra ću popiti, obećavam —
sneno sam dovršila.
— Nećeš — rekao je ovo kao naredbu, a onda me privio još jače u svoj zagrljaj, dok sam ja
zalutala u svojim snovima u kojima se pojavio i on.

~ 75 ~
 JUTRO NAKON

Probudila sam se privijena uz njega. Bila sam mu okrenuta leđima i bilo je jako rano jer sunce
još nije izašlo. Njegova ruka držala me u čvrstom zagrljaju. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da sve
shvatim. A onda sam se brzo krenula izvlačiti iz njegova zagrljaja. Nesvjesno me stisnuo rukom još
jače tako mi onemogućivši namjeru. Pričekala sam nekoliko minuta i vagala sve opcije u glavi.
Okrenula sam se prema njemu. Kako je samo lijepo izgledao, dok je spavao. Mogla bih ga gledati
cijeli život ovako nevina i uspavana. Nisam se željela maknuti od njega, ali znala sam da nemam
izbora. Ovo je samo iluzija. Morala sam se maknuti od ovog muškarca. Počela sam ga voljeti.
Jebeno neću znati nastaviti živjeti kad me ostavi.
Nježno sam ga poljubila i odlučno izašla iz kreveta. Bilo mi je drago što mi je kupaonica na
drugom kraju stana, a ormar u boravku. Još jednom sam ga pogledala i poželjela se vratiti u krevet,
ali to nije bilo pametno. Ovaj put zaštit ću se. Samoj sebi moram biti najvažnija. Zar ne? On je
samo muškarac za zabavu, a nikako muškarac kojem treba dati srce na dlanu. Da mu kažem da ga
volim, mislio bi da sam luda, a onda bi me odjebao kao da nikad nisam postojala. Koliko lako može
svoj odnos prema meni promijeniti, pokazao mi je u restoranu. Dosad sam sve mogla preživjeti, ali
ovo bi bilo jednostavno previše.
Za 15 minuta bila sam istuširana i obučena u čistu odjeću. Pakirala sam stvari. Za još deset
minuta sjedila sam u svom automobilu. Na suvozačko mjesto stavila sam ključeve koje mi je Ana
jučer dala. Uzela sam mobitel i javila se svojim curama.
„Djevojčice, znate gdje sam. Trebam predah i odmak od Nikole. Pazite mi posao i posjetite me
za vikend! P. S. Da se niste usudile Nikoli reći gdje sam. Trebam vremena da o svemu dobro
razmislim!“
Bilo je 5:20h. Maja je bila budna i odmah odgovorila.
„Dođemo mi i prije da čujemo detalje! Uživaj, odmori i sanjkaj se na vreći napunjenoj sijenom
— Ana kaže da je to super!“
„ Ako bude snijega ;)
***
Otvorio sam oči i pokušavao shvatiti je li ono bio san ili stvarnost. Zatim sam shvatio da sam u
njenoj sobi i okrenuo se prema drugoj strani kreveta. Onaj blaženi osjećaj sigurnosti i sreće brzo je
nestao. Barb nije bila tamo. Bio sam sam u krevetu, njenom krevetu. Vjerojatno je pod tušem ili
kuha kavu?
Sjeo sam na krevet i vidio ono što nisam želio. Barb je stajala vani u jutarnjoj izmaglici i gledala
prema prozoru. Nije me vidjela jer sam bio u polumraku, no ona je bila na svjetlu i jasno sam vidio
da je na rubu suza. Njezine velike bademaste oči gledale su prema prozoru sobe. Znala je da sam
ja tu. Vjerovala je da spavam. Ona se opraštala od mene! Sada sam to shvatio. Skočio sam na noge
i otvorio prozor, ali već je uskočila u svoj automobil i upalila ga.
— Barb! Čekaj! — viknuo sam, no nije bilo odgovora. Nešto je tipkala i za tren krenula. Znao
sam da, dok istrčim van, nje više neće biti blizu, a tko zna kamo je krenula. O, Bože, zašto se ovo
događa?
Potrčao sam u boravak po svoj mobitel. Nadao sam se da je meni pisala poruku kada je sjela u
auto, ali među nekoliko poruka koje su mi stigle od jučer njene nije bilo. Bio sam sjeban. Jučer kada

~ 76 ~
je usnula, bio sam siguran da je potraga gotova. Da sve napokon ima smisla. Njezin osmijeh i
toplina natjerali su me da otopim ledeni zid koji sam godinama gradio oko srca. Nisam vjerovao da
su ovakvi osjećaji mogući. Da ljubav postoji. Cijeli život žudio sam za tim da me netko voli i treba
iz nekih primitivnih ljudskih razloga. Kada bih svoj odraz vidio u njezinim očima, znao sam da
vrijedim. Više nisam bio samo ja, Nikola Weber, sada smo postali MI. Tako savršeni da ništa drugo
nije bilo bitno. Pronašli smo se u ovom sjebanom svijetu i nikome neću dopustiti da nam to uništi,
čak niti njoj. Neću stati, dok i ona ne shvati ono što ja sada znam.
Prije nego sam usnuo odlučio sam da ću danas otići sa Stefanom po zaručnički prsten kako bih
napokon svima dao do znanja da je ona moja, samo moja. Sada ona odlazi bez pozdrava. Bježi iz
svog stana i mene ostavlja s milijunom pitanja. Nisam li isto ja njoj učinio u Novom Sadu? Možda
treba i ona vremena. Mogu li joj ga dati? Umirat ću svake sekunde, dok mi se ne vrati. Vratit će se.
Mora.
Nazvao sam je, no mobitel je bio isključen. Moja Barb bila je nedostupna. Javit će se za par sati.
Znam da hoće.
Ustao sam i po prvi put razgledao stan. Sve je bilo tako skladno i jednostavno kao što je bila i
ona. Pogledao sam jedinu sliku iznad malog suvremenog kamina. Na slici je bila ona s prijateljicama.
Maju i Anu sam prepoznao, ali treća plavuša bila mi je nepoznata. Pitao sam se tko je ona. Slikao
sam mobitelom uokvirenu sliku pa pošao do kupaone. Valjda je bila dobra stvar što ima toliko
povjerenja u mene kad me ostavila u svom stanu. I to je bilo nešto, zar ne?
Nakon tuširanja nazvao sam Stefana. Bilo je vrijeme da mu sve ispričam. Nije zaslužio da mu
tajim činjenicu da sam se zaljubio. Ranije sam mu se bojao to priznati u strahu da ova ljubav ne
iščezne ako bi previše ljudi znalo za nju. Nisam želio da se između mene i nje itko miješa. Ovo je
bila samo naša priča.

~ 77 ~
 NOVO JUTRO NOVI DAN

Bljedunjavo sunce pojavilo se na nebu kad se moj Volvo pojavio na brijegu. Parkirala sam i
izašla iz auta. Bilo je ledeno, ali tako prekrasno. Pogled je s jedne strane sezao prema Japetiću i
Golom Vrhu, a s druge strane nazirala se tvornica izgrađena prije nekoliko godina. Na tren me
zaboljelo srce jer ta tvornica kvari prirodni sklad, pa sam se okrenula u drugu stranu i zagledala
prema Golom Vrhu. Postalo mi je jasno zašto je Ani to brdo poslužilo kao inspiracija za roman
„Carstvo južnih Slavena“. Nadam se da će me jednom odvesti gore kad ne bude snijega na
obroncima. Ne vjerujem da je uspon baš toliko lagan.
Uzela sam stvari iz auta i zaputila se prema kući. Kada sam ušla, shvatila sam da je vrijeme da se
ubrzam i naložim vatru kako bih što prije uživala u miru i nekoj dobroj knjizi.
Za pola sata prostor je bio ispunjen toplinom, a ja sam u Aninoj ležaljci za čitanje knjiga sjedila
ispred balkonskih vrata i malo čitala knjigu, a malo gledala pahulje snijega koje su nedavno počele
padati.
Među stotinama knjiga koje je Ana imala u svojoj privatnoj biblioteci nekako mi je pod ruku
zapala mapa njezinih radova. Nisam mogla čitati romane jer se nisam mogla koncentrirati. Svako
malo pogled bi mi kliznuo na mobitel. Poruka nije bilo. Poziva nije bilo, više. Vidjela sam da me
Nikola zvao odmah kada sam krenula, a kasnije je očito odustao.
Uzela sam Aninu mapu s police. Listajući je, naletjela sam na skice loga, koje je radila za moj
salon. Sada sam prvi puta vidjela kako je nastao i shvatila da je izrada bila puno kompliciranija nego
što sam to mislila kad mi je Ana predložila tri rješenja od kojih sam izabrala ono koje mi se najviše
svidjelo. Nakon što sam prelistala sve komentare i pogledala skice i značenja svakog detalja mog
loga, a potom izgleda vizitki i ostalog propagandnog materijala, shvatila sam zašto se ne bavi svojom
strukom i bila zahvalna što je odvojila ovoliko vremena za mene.
Ponovno sam pogledala mobitel i srce me zaboljelo. Ovo sam željela, a opet se nadala da me
nije samo tako pustio. Nije bilo poruka niti poziva, pa sam se pitala jesam li trebala to učiniti?
Shvatila sam da nema smisla sjediti i mučiti se niti ima smisla javiti mu se. Trebam odmak i
trebam društvo. Ručala sam i onda se obukla u najtopliju robu koju sam imala i pješke se zaputila
prema prijateljima koji su imali kuću u blizini. Nenajavljeno sam im banula pred vrata. Srećom, bili
su doma. Tog popodneva vozila sam se bagerom, quadom, sanjkala se na vrećama ispunjenima
slamom te razgledavala staklenike. Kad je pao mrak, jela sam najfiniju domaću hranu i uživala u
vrhunskom crnom vinu koje smo stalno pili kad bi došli kod Ane. Napokon sam se oko 22 sata
pozdravila s njima i pozvala ih sutradan na ručak.
Kad sam se vratila u vikendicu, bacila sam pogled na mobitel. Nije bilo poruka niti poziva.
Trudila sam se ne misliti na njega, no ubijalo me to što barem nešto nije napisao u poruci.
Premorena od zimskih radosti, ušuškala sam se u krevet i usnula u san bez snova. Drugo jutro
sam se probudila tek oko 9 sati. Prestrašeno sam tražila mobitel i pogledala na njega u nadi da me
možda jutros zvao. Bila sam u krivu. Nije me se sjetio.
Tog popodneva imala sam goste i uživala u njihovu društvu. Predivna četveročlana obitelj
predstavljala je sve što bih ja jednog dana željela imati.
Kad su mi poginuli roditelji, ostala sam samo ja sa svojim najboljim prijateljicama. No, sve one
imale su svoje obitelji, a kad bi pao mrak, ja bih ostala sama.

~ 78 ~
 Nadala sam se da će se stvari promijeniti kad mi je u život ušao David. Sad sam opet bila sama
i želim ovo što ovaj bračni par ima. S Nikolom teško da se tomu mogu nadati. Moram ga prekrižiti
iz svog života i točka.
Tada mi je kroz glavu nešto prošlo. Djeca! Pilula za dan nakon! Pobogu, kako sam je zaboravila
popiti.
Brzo sam se raspitala za najbližu apoteku.
— U Jaski je. Danas ti ceste nisu čiste, pa bolje da ideš ujutro — rekao je Hrvoje. Mene je ispunio
strah. Djeluju li pilule za dan nakon i tri dana nakon? Nikada mi nije bilo ni na kraj pameti da o
tome razmišljam ili se raspitujem.
Bila je večer kad smo se pozdravili, a ja utonula u krevet i pustila si ljubavnu komediju na
laptopu. Divan odabir jer mi je došlo da plačem od muke kad sam shvatila da mi na mobitelu i dalje
nema poruka ni poziva. Sve ono s Nikolom bila je iluzija.
Natopila sam jastuk suzama i usnula grozan san. Kucanje me prenulo iz njega. Shvatila sam da
je jutro, a uskoro čula okretanje ključa i prije nego sam se snašla Marija, Maja i Ana skakale su mi
po glavi i vikale:
— Iznenađenje! — kao da to i sama nisam vidjela. Kad sam shvatila da mi od šoka neće stati
srce, počela sam skakati s njima. Bilo mi je drago što ih vidim, premda sam bila ljuta jer mi se ni
one nisu javile jučer niti odgovorile na poruke koje sam im poslala. Previše su doslovno shvatile
ono „Trebam vremena za sebe“.
Vidjela sam da u kuću ulazi i Anin dečko Dean. U rukama je imao hrpu vrećica koje je odložio
na kauč. Pozdravio me pa izašao iz kuće.
— Što ti je s očima? Natečene su! Izgledaš kao da si plakala! — rekla je Marija odmjerivši me.
— Samo je sretna što nas vidi! — propjevušila je Maja i bacila mi se oko vrata.
— Umirem od gladi! — dobacila je Ana i požurila prema kuhinji — čim spremim doručak,
pričaš nam sve detalje! Nadam se da se ne ljutiš što smo ti poremetile mir?
— Bilo je i vrijeme! Mislila sam da ste me zaboravile! — dobacila sam joj, a Maja se zgroženo
nadovezala.
— Zaboravile! Ignoriraš nas već dva dana! Da se Ana nije čula s Hrvojem, došle bismo mi još
jučer da se uvjerimo da te nije pojeo vuk. Ako njih uopće ima ovdje.
Šokirano sam gledala Maju. Poslala sam i njoj, i Ani, i Mariji po nekoliko poruka i zvala ih, ali
su me ignorirale. Bila sam uvjerena da je to zato što su željele da sama riješim ovaj problem.
Iz kuhinje je provirila Ana s lopaticom za okretanje palačinki i tavom.
— Njezin operater ovdje nema mrežu! — rekla je Maji i okrenula očima. — Hvataš slovenski
roaming — slegnula je ramenima — barem si se od nas odmorila.
Bila je u pravu, ali ovo saznanje me oraspoložilo. Moje voljene prijateljice nisu me ignorirale.
Vratio se osmijeh na moje lice. A onda sam se idući tren sjetila da moram do Jaske i najbliže ljekarne.
Sigurno su ceste čiste kada su se one probile do ovdje.
— Moram hitno do Jaske! — skočila sam na noge i stala se žurno oblačiti. Čula sam lupanje u
kuhinji i znala da je Ana bacila sve što je držala u rukama i idući tren stajala iza mene.
— Ja vozim, klizavo je! — rekla je Ana pa pošla do svoje torbe. Okrenula se prema nama kada
je našla ključ, a ja bila napola obučena. — Doručkujemo u Jaski — bila sam sigurna da je odahnula.
Znala sam da više od svega mrzi gubiti vrijeme na kuhanje ili bilo što što nema veze s nama,
knjigama, obitelji ili njezinim psima.

~ 79 ~
 Za manje od pet minuta našle smo se u njezinu autu. Dean nas je zbunjeno gledao, dok je nosio
drva za peć.
— Brzo se vraćamo! — viknula sam mu kroz suvozački prozor, a on nam je mahnuo. Navikao
je na naše ubilačke misije i neobjašnjive potrebe za brzim pakiranjem, pa mu ovo i nije bilo previše
čudno.
Spustile smo se niz brijeg, a Ana se koncentrirala na cestu. Maja mi je pružila USB koji sam
gurnula u radio i cajke su zatreštale. Automatski smo Maja i ja pogledale Mariju i prasnule u smijeh
kad smo je vidjele ozbiljnu dok je refleksno zakolutala očima.
— Preživjet ću... — prokomentirala je duboko udahnuvši.
— Ajde što se praviš fina kao da do prije nekoliko godina nisi svojim izvijanjem bokova na
ovakvoj vrsti muzike bacala u trans sve one muškarčine koje su slinile kao bebe, dok su te gledale
— Ana je provocirala Mariju i zapravo joj rekla ono što je ide. Uzrujavalo nas je to što više ne želi
ići s nama kada bismo se zaputile u neki lokal gdje se puštaju cajke, a nekada ih je i ona slušala.
Taman je treštala pjesma od Karleuše „Napravi mi sina“ kad se Marija prestala duriti i prekinula
moje, Majino i Anino pjevušenje.
— Kad smo kod milijunaša — probala je nadglasati muziku, pa sam brzo stišala. Znala sam na
koga cilja, a srce mi se stegnulo. — Onaj tvoj arogantni Nikola pojavio mi se u uredu! — Ana je
naglo usporila. Očito je ova tema zahtijevala dodatni oprez.
— Što je tražio? — upitala sam oprezno.
— Curu sa slike! — ironično je rekla Marija. Ana se počela previjati i vrištati od smijeha. Isto je
učinila i Maja. Samo meni ovo nije bilo smiješno.
— Jel ti rekao da uživo zračiš? Na slikama ne ispadneš nikako, a uživo prava ljepotica — rekla
je Maja koja se svaki put uzruja kad vidi Mariju na slikama jer njezina ljepota preko njih ne dolazi
do izražaja.
U tom trenu moj je mobitel poblesavio. Bez prestanka je stao vibrirati i stotine poruka odjednom
su se stale oglašavati.
— Imamo signal! — veselo je rekla Ana. Sve tri pajdašice su se nasmijale, dok je meni srce
izgaralo od želje da vidi je li među tim porukama barem jedna Nikolina.

~ 80 ~
 ŠTO SE OVO DOGAĐA

Otkazao sam sve sastanke i lunjam po Zagrebu cijeli dan u nadi da ću je sresti. Ljutnja, ljubomora
i potreba da je pronađem napravili su od mene luđaka.
U svom životu sve sam podredio slobodi. Sada bih sve dao da se ona vrati i oduzme mi je. Bez
nje i ta sloboda ostavlja gorak okus u mojim ustima.
Agonija. To je ono kada bi razorio sve pred sobom samo kako bi stigao u njezin zagrljaj jer znaš
da samo tamo pripadaš.
Sada znam. Nju sam čekao sve ove godine. Kada pogledam u te tople i iskrene oči, znam —
vrijedilo je čekati.
Želim je imati u svojoj blizini, gledati je i voljeti. S njom čak znam kako se to radi, premda sam
bio uvjeren da moje srce nije sposobno voljeti nekoga. Nju sam zavolio. Moram pružiti sebi, a i
njoj priliku da vječnost bude samo naša. Da ova ljubav nije rođena da bi trajala, nikada se ne bi ni
rodila.
Sudbina je ovu ludu igru započela, a naša luda srca su zapečatila njezinu budućnost. Neću je
pustiti. Ne sada kada sam je napokon pronašao.
Lud sam od brige i vjerujem da bih je prvi nalupao po toj savršenoj guzi da joj više nikada ne
padne na pamet da me samo tako ostavi. Ne znam kako ću ovo preživjeti.
One njezine lude prijateljice ponašaju se gore od masona koji štite neku tajnu. U ovom slučaju,
to je Barbarina lokacija.
Ovo je drugi put da sam nesiguran. Prvi put sam u toj nesigurnosti napravio glupost, pa se
nadam da je ovo samo test i da ću ga nekako preživjeti, a onda ćemo nas dvoje napokon imati
budućnost samo za sebe.
Uhvatio sam mobitel i nazvao Stefana.
— Volim je! — rekao sam, čim sam nazvao. Mislio sam da je još uvijek ljut što sam toliko dugo
prešućivao istinu o mojoj zaluđenosti Barbarom. No, prešao je preko toga. Smijao se.
— Vidimo se u zlatarni za pola sata! — sada sam se i ja smijao.
— Vidimo se... — potvrdio sam.
Napokon sam suzbio onu agoniju i potrebu da je istog trena nađem. Pretočio sam je u paniku
zvanu — zaručnički prsten.
Stefan se pokušavao suzdržati, ali svako malo bi mu se oteo osmijeh. Uživao je gledajući me na
sto muka. Vratit će mu se to jednoga dana, a tada ću ja biti tamo da se njemu smijem.
Naravno da nisam mogao spavati tu večer i moje dobro raspoloženje zbog saznanja da je volim
i želim biti voljen preraslo je u očaj i ljutnju. Kako mi je to mogla napraviti? Zašto se još nije javila?
Idućeg jutra na brzinu sam se otuširao i obukao pa krenuo prema Majinu salonu. Radnice su me
začuđeno gledale. Kada sam upitao gdje je Maja, odmah su me poslale u njezin ured. Ona je gotovo
pala sa stolca kada je podigla pogled i spazila mene.
— Pozdrav, Nikola. Neću ti ništa reći. Slobodno sjedni — elegantno mi je ponudila stolac
nasuprot svom.

~ 81 ~
 — Dobro je? — to mi je zapravo bilo najvažnije. Kroz glavu mi je često prošla misao da je
mogla stradati negdje ako nije bila koncentrirana na vožnju. Ja nisam bio.
— Vjerojatno je.
— Ne znaš?! — previše glasno sam ovo rekao, ali nisam si mogao pomoći — kako ne znaš?
— Nisam se čula s njom od jučer. Opusti se, velika je ona cura.
— Vraga je. Gdje se nalazi? — nije ništa rekla, samo je kimnula glavom lijevo—desno pa bacila
pogled na zaslon svog laptopa.
Znao sam da neće ništa reći. Ove žene povezane su na svim mogućim razinama i njihov odnos
neće pokvariti jedan muškarac. Toga sam bio svjestan, no morao sam brzinski smisliti obilazni plan.
Sjetio sam se da imam sliku na mobitelu koju sam slikao u njezinu stanu. Prišao sam Maji.
— Nećeš je izdati ako samo kažeš tko je zaboga ovo?
Maja je pogledala zaslon i sasvim logično rekla kao da sam pao s Marsa.
— Pa to je Marija. Jao, kako ta žena loše ispada na slikama — prokomentirala je više za sebe.
— Tko je sad Marija?
Zbunjeno me pogledala.
— Anina sestra. Marija, Ana, Barbi i ja najbolje smo prijateljice. Nisi znao? — zbunjeno me
gledala kao da sam je upravo upitao je li zemlja okrugla.
— NE! A zašto je Ana ne spominje u blogovima i zašto tamo nema njezinih slika? — sada sam
ja bio znatiželjan. I onda sam se u djeliću sekunde sjetio hotela Prezident i Barbare koja je ushićeno
pričala o svojim prijateljicama. Tada je spomenula i Mariju. Kako to ranije nisam povezao.
— Zato što ne voli da se o njoj piše. A ja ne volim kad se slika jer preko slika ne zrači. Uživo je
druga osoba. Ali to ne znači da ona nije tu ako je nema na slikama. Uglavnom je ona iza objektiva.
— Znači imao sam trag. S njom je! A gdje Marija radi?
Kao da je par trenutaka vagala tu odluku. Napokon je odlučila malo mi olakšati.
— U banci, u kreditnoj administraciji. Ured joj je na Slavonskoj 124.
— Hvala! — brzo sam se okrenuo i pošao do Marije u nadi da će tamo biti Barb.
Adresa koju je Maja spomenula bila je udaljena dvadeset minuta vožnje od njezina salona.
Odmah sam našao Marijino poduzeće i ušao u predvorje. Na pultu me dočekalo veselo muško lice,
ali se brzo uozbiljio. Očito nisam djelovao prijateljski raspoloženo.
— Marija Bukovac. Gdje je njezin ured?
— Gospodine, ta osoba ne radi ovdje — ošinuo sam ga pogledom i produžio prema dizalu.
Stisnuo sam prvi kat. Namjeravao sam ići kat po kat, ako treba, sve dok je ne nađem. Potrčko me
je pratio.
— Zvat ću osiguranje! — uzrujano je rekao.
— Zovi — prostrijelio sam ga pogledom — Marija, gdje je?
— Nije više Bukovac — uzrujano je rekao muškarac pa stisnuo 5 kat. — Prvi ured s lijeve strane.
Ako je samo krivo pogledate, zvat ću osiguranje! — rekao je uzrujano i zauzeo ratoboran stav te se
isprsio. Zapravo je izgledao smiješno i poprilično sitno pored mene.
— Trebam samo jednu informaciju. Bit ću kratak — rekao sam mu, a on je odahnuo.
Ubrzo sam joj uletio u ured. Velike plave oči zbunjeno su me pogledale. Zatim je protresla

~ 82 ~
glavom kao da pokušava dokučiti što se to upravo dogodilo.
— Nikola? — zbunjeno je upitala. Morao sam joj se nasmijati. Djelovala je dražesno i zbunjeno,
a Majine riječi odzvanjale su mi u glavi.
— Stvarno uživo zračiš — rekao sam, a ona je prasnula u smijeh.
— Maja! — zaključila je vedro. I pružila mi ruku da se upoznamo.
— Slobodno sjedni — ponudila mi je mjesto ispred svog stola.
— U žurbi sam. Tražim Barbaru, ali mogu pretpostaviti da je nisi sakrila u ormarić? Ili ispod
stola? — za svaki slučaj pogledom sam provjerio ured — gdje je Barbara?
— Znaš da ti to ne smijem reći.
— Ali želiš!
— Uistinu? — znatiželjno me upitala — zašto?
— Zato što jako voliš svoju prijateljicu i bilo bi ti krivo da zaručnički prsten, koji sam upravo
kupio, završi na krivoj ruci — sasvim neočekivano počela se smijati.
— Imamo vikendicu u Svetoj Jani, kod Jastrebarskog. To je najviše što ti mogu reći da ne
prekršim obećanje. Idi i ženi je. Barbara je divna žena, a ti se dovedi u red zbog nje.
— Primljeno na znanje, gospođo — zahvalio sam joj i požurio do auta.
Odmah sam krenuo do Jaske. Nisam bio svjestan da imam još jedan veliki problem, a to su
zimski uvjeti na cesti.
Morao sam napraviti nekoliko poziva kako bih doznao točnu lokaciju vikendice, a kada sam
stigao u Jasku, morao sam se pomiriti s činjenicom da ću Barb vidjeti tek ujutro jer su sve ceste bile
zatvorene zbog snažne mećave. Odlučio sam se vratiti u Zagreb pa ujutro ponovno pokušati u nadi
da će uspjeti raskrčiti ceste.
***
Drugo jutro stigla mi je potvrda da su ceste čiste. Isti tren sam krenuo na put. Za pola sata bio
sam u Jaski, a za još deset minuta približavao sam se svojoj lokaciji. Srce mi je pobjesnjelo u grudima
kada sam vidio njezin automobil na prilazu. Bila je ondje, a mene su obuzeli sasvim nepoznati
osjećaji. Parkirao sam auto i izašao iz njega. Brzo sam krenuo do stepenica i dok sam pokušavao
smisliti što ću joj reći, ugledao sam muškarca kako izlazi iz kuće. Nosio je šiltericu i bio u kratkim
rukavima, premda je temperatura bila opasno blizu nule. Onaj predivan osjećaj najednom je
iščeznuo, a ja sam se osjećao kao da me netko pogodio nogom u trbuh. Što taj muškarac radi ovdje?
— Gdje je Barbara!? — gotovo sam zarežao, a on me odmjerio od glave do pete.
— Drpa se s nekim likom unutra. Skoro je gotova — idući tren sam skočio na njega u nadi da
ću ga srušiti i premlatiti, ali bio je brži i dočekala me njegova šaka na koju je savršeno sjela moja
brada. Idući tren samo sam ja ležao. Pogledao sam ga zamućenim pogledom i vidio jasne obrise
glave. Pala mu je šilterica. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da mi se vid izoštri. Dok me ljuto
gledao, shvatio sam da je to Anin dečko.
— Zbroji se, klošaru. Prvo pristojno pozdravi. Osnovne manire, a onda razmisli prije nego što
napraviš neku glupost. Ako ćeš vjerovat u sve što ti netko kaže o tvojoj ženi, ne zaslužuješ je —
zaklimao je glavom lijevo—desno kao da nije zadovoljan. — Samo sam želio provjerit jesi stvarno
budala ili me prvi dojam prevario. Čini se da je ovo prvo — okrenuo se i ušao u kuću zalupivši
vratima za sobom.
Trebalo mi je nekoliko minuta da se zbrojim. Ustao sam i popravio kaput. Ispao sam budala.
To se u zadnje vrijeme stalno događa, stoga mi ovo nije previše teško palo. Protrljao sam vilicu, a

~ 83 ~
bol je lagano nestajala.
Prišao sam vratima i pokucao.
— Slobodno — odgovorio je. Otvorio sam vrata oprezno, da me još jedan kroše ne dočeka iza
njih. Iznenadio sam se ugledavši ga u separeu kako „pitomo“ sjedi. Ispred njega je bila boca rakije
i dvije prazne čašice. Uhvatio je bocu i natočio prozirnu tekućinu pa me pogledao.
— Pridruži mi se — rekao je stavljajući čašu na mjesto s druge strane stola — ovdje je običaj da
se goste prvo počasti rakijom.
Djelovao je skroz ležerno, pa sam odlučio prihvatiti ponudu.
Kad sam prišao stolu ustao je i pružio ruku.
— Ja sam Dean — rekao je.
— Nikola — prihvatio sam ruku i odgovorio. Samo je kimnuo pa mi rukom pokazao da
slobodno sjednem. Tek sada je do mene doprla tiha glazba iz pozadine i ugodna toplina koja se
širila iz peći. Sjeo sam i popio gutljaj šljivovice.
— Oprosti. Lud sam zbog nje. Mozak mi odbija poslušnost.
— U potpunosti te shvaćam — ležerno je rekao — cure su kratko skoknule do Jaske. To
„kratko“ kod njih znači sat—dva, pa možeš skinuti kaput jer neće tako skoro. Vjerojatno ste se
mimoišli na putu prema ovdje.
****
— Stalo mu je — napokon sam progovorila, dok su me 3 para znatiželjnih očiju promatrala —
hoću li biti užasna ako ne popijem pilulu za dan nakon? Hoće li se naljutiti? — bila sam iskrena.
Krenuli smo s tim ciljem prema Jaski, a na kraju sam odlučila da je mudrije stati na imanju Kolarić
kako bismo prvo doručkovale. Možda nakon doručka budem pametnija, premda sam bila sigurna
da neću moći pojesti više od dva zalogaja finih palačinki. Nervoza mi je zgrčila želudac.
— Jedan, dva, dva i pol — oglasila se Maja zamišljeno brojeći nešto na prste — neće. Mi ćemo
se naljutiti na njega. Sad je kasno za takva pitanja.
— Zašto? — izbezumljeno sam je upitala.
— Ovo je treći dan, ali mi se čini da se mora popiti unutar 24 sata — mudro je zaključila.
— Ne zamaraj se. On neće stati, dok ti ne napravi dijete. Želi nasljednika, a čvrsto je odlučio da
ga želi s tobom — veselo se nadovezala Ana.
— Ozbiljno? — izbezumljeno sam je upitala, dok je ona ležerno jela palačinke napunjene
Nutellom.
— Mislila sam da ćeš sama uspjeti doći do tog zaključka. Gotova si, Barbi, ženit će te — rekla
je to kao „dobro jutro“. Marija se počela smijuljiti kao da podržava ovaj stav ili zna nešto što ja ne
znam. Maja je djelovala zamišljeno.
— Zašto si ga tako ostavila? — upitala me Maja napokon — malo me zbunila tvoja odluka. Što
se to dogodilo zapravo? Prevario te onaj dan?
— Nije — učinilo mi se da je odahnula, a i Marija i Ana ispustile su palačinke i zagledale se u
mene — ukratko, kod njega je bio njegov najbolji prijatelj s curom koja me željela isprovocirati,
dok su čekali da se Nikola spremi za večeru.
— Divno! Znači sve ste riješili, a zašto si onda ipak ostala kod prvotnog plana? Zašto si ipak
pobjegla od njega? — Ana je postavila prava pitanja. Nisam ni sama znala odgovor na njih.
— Valjda sam se prepala. Ili mu željela vratiti milo za drago ili ne znam ni sama. Možda sam

~ 84 ~
trebala o svemu razmisliti. Vidjeti hoće li me tražiti. Koliko je njemu stalo. Imam osjećaj da sam ja
zaljubljena budala, a da on još važe situaciju.
— Znači, reći ćeš da! — rekla je Marija više kao tvrdnju nego pitanje.
— Da, što?
— Kad te zaprosi? — ona je s punom pažnjom čekala moj odgovor i premda sam znala da se
šali, neka toplina proširila mi se tijelom. Nikada nisam razmišljala o toj mogućnosti. Nije mi nikada
ta ideja pala na pamet. On nije muškarac koji traži životnu partnericu. Šutnja je potrajala, pa se Maja
ubacila.
— Naravno da hoće! Weber se ne odbija — šaljivo je rekla.
— Dosta, cure. Ne radimo priču tamo gdje je nema.
— Ima! — nadureno je rekla Ana — reći ćeš DA!
— Reći ću da! — našalila sam se — zašto mi žene čim vidimo privlačnog muškarca, maštamo o
bijeloj haljini i tome da mu se zavjetujemo pred oltarom. Tražimo vjenčanu kumu prije nego
izađemo na prvi službeni spoj. Zašto smo tako jadne!
— Ispravak netočnog navoda! Kume! — ispravila me Maja.
— Kume — potvrdila sam.
— Ali to je prava istina. Žene čim vide onog pravog muškarca, zamišljaju svadbu i djecu —
potvrdila je Marija. — Ne svakog. Ženska intuicija prije službenog spoja zna tko je pravi.
— I naprave to s njim — zaključila je Maja i ispod oka pogledala Anu koja je zakolutala očima.
— Kod mene je sve naopako. Srećom nije stiglo do ispunjenja mojih maštarija. S Davidom sam
se vidjela pred oltarom kao i s onim nebitnim srednjoškolskim ljubavima, ali s Nikolom je bila
praznina svaki put. Nikada do ovog trena nisam pomislila na tu mogućnost. On je potpuno savršen
muškarac da bi o tome razmišljala. Takvi muškarci se ne vežu.
— Nemoj ga previše veličati, sigurno ima neku manu. Naći ćeš je, a onda je, molim te, podijeli
s nama da nam bude lakše! — rekla je šaljivo Ana.
— Ne samo nama nego i našim muškarcima! —šaljivo se nadovezala Marija pa ozbiljno dodala
— to što ga nisi zamišljala kao muža ne znači da nećeš pristati kad te zaprosi.
— Naravno — sumnjičavo sam pogledala Mariju koja je bila apsolutno sigurna da je svadba
riješena stvar. I tada se to dogodilo. Vidjela sam sebe u njegovu zagrljaju. Vidjela sam iza njegovih
leđa dijete sivih očiju i kovrčave crne kose kako se igra u pješčaniku. Znala sam — on je taj. — On
je taj! — promucala sam, a onda ispila čašu mlijeka u nadi da bulaznim jer sam gladna. Sve tri su
me pogledale i prasnule u smijeh.
— Mi smo to znale od kad si ga prvi put spomenula! — rekla je Maja slavodobitno.
— Stvarno se potrudio. Zaslužio te! — zaključila je Marija.
— Dozvolit ćemo mu da pretvori tvoj svijet u bajku — podržala me i Ana, a suze su nesvjesno
krenule niz moje obraze.
— Što bih ja bez vas! Ustale smo i sve zajedno se zagrlile.
****
Uhvatila me panika kada sam nazvala Nikolu, a on je bio nedostupan. Cijelim putem prema
vikendici bila sam na iglama. Što ako je odustao, dok sam ja vodila bitku sa sobom? Od muke mi
se stezao želudac i samo sam čekala da povratim. Kako sam ispala glupa. Napokon sam pronašla
čovjeka kojeg volim i samo tako ga pustila. S druge strane, ako mu je stalo do mene sigurno će mi

~ 85 ~
oprostiti za ovu nesigurnost.
Ponovno sam nazvala, ali odgovora nije bilo.
„Oprosti, molim te. Nazovi me čim prije!“ Napisala sam u poruci i poslala je Nikoli.
— Pokupiš stvari i idemo za Zagreb pa u potragu. Ako se zaputio za Beograd, idemo tamo.
Gdje god se skriva, naći ćemo ga! — tješila me Maja.
— Kada ona to kaže, onda budi sigurna da ćemo ga naći! — našalila se Ana.
— Prije će on naći nas — rekla je Marija, na što smo je sve tri pogledale.
— Što se ono točno dogodilo kad te pronašao? Nisi dovršila priču? — rekla je Ana pogledavši
je.
— Gledaj cestu, rupa! — vrisnula je Maja i auto je odskočio, ali Ana nije reagirala. Usavršila je
gađanje rupa do te razine da ih više nije doživljavala.
— Pa bio je kod mene.
— I?
— Pitao je gdje je Barbara...
— I? — sada sam je i ja sumnjičavo gledala.
— Nisam odala tajnu, samo sam spomenula da imamo vikendicu, ali imao je prejake argumente
— i taj tren mi je srce stalo. Na vrhu brijega ispred njihove vikendice stajao je Nissan Patrol. Znala
sam da je on tamo.
— OOOOOO! — u isti glas su se sve tri javile, a Ana je naglo parkirala na livadu s desne strane.
U trenu sam izašla iz auta.
— Barb! — čula sam njegov glas, a kada sam pogledala prema vikendici, vidjela sam ga kako mi
brzo prilazi. Nije se ljutio. Bio je sretan što me vidi, a meni je pao kamen sa srca. Sve je postalo
tako prirodno i tako stvarno. Bacila sam mu se u zagrljaj, a on me podigao u zrak i zavrtio.
— Moja Barb se vratila! — rekao je i poljubio me, a onda još snažnije privukao u zagrljaj.
— Oprosti — promucala sam nesigurno — ponašam se kao dijete.
— Vrijeme je da dijete preraste u ženu — rekao je i odmaknuo me od sebe. Želudac mi se od
nervoze i naleta emocija zgrčio. Gledala sam ga kako je kleknuo i posegnuo za nečim u džep.
Koljena su mi klecala, dok sam izbezumljeno gledala crnu kutijicu koju je ispred mene otvarao.
— Barb, shvatio sam da sam cijeli život tražio tebe. Ništa nije imao smisla, dok ti nisi drsko
ušetala u moj svijet i okrenula ga naglavačke. Sada kad se sve posložilo onako kako treba, znam da
neću moći dalje bez tebe. Udaj se za mene i dopusti mi da te volim — oči su mi se nekontrolirano
ispunile suzama, a onda je trenutak pokvarilo kreštanje iz pozadine.
— Da! Da! I da! — vrištale su Marija, Maja i Ana, dok su veselo skakale. Nikola ih je ošinuo
pogledom, pa su u sekundi zanijemile.
— Da! Da! I da! — veselo sam ponovila i bacila mu se u zagrljaj. Uhvatio me i držao jednom
rukom, dok sam ja uzimala kutijicu s prstenom iz njegove druge ruke. Izvadio je prsten i stavio ga
na moju ruku.
— Pazi gdje hodaš s tim da ne bi ostala bez ruke zbog ovog dijamanta! — prokomentirala je
Ana pogledavši prsten. Maja i Marija učinile su isto, a Nikola mi je nestrpljivo ljubio vrat, dok sam
ja pričala s curama. Znala sam da mu se žuri do kreveta, no imali smo cijeli život ispred sebe, zar
ne?
— Nikola, mislim da je vrijeme da provedeš dan sa mnom i mojim prijateljicama. Uživat ćeš!

~ 86 ~
Vjeruj mi! — slatko se nasmijao, što sam mogla shvatiti dvosmisleno.
— S obzirom na to da je nisi zaprosio na nekoj tvrđavi kao što je Barb maštala, morat ćeš joj se
iskupiti svadbom u nekom dvorcu! — naglasila je Maja, dok smo hodali prema kući.
— Vjerujem da će obiteljski dvorac poslužiti — rekao je Nikola, dok su kume oduševljeno
aplaudirale.

KRAJ

~ 87 ~