Glorij@

Ljubav u divljini
Rebecca Stansford

Stranica | 2
 Glorij@

I.
Sunce je vraški zagrijalo, kao što to biva u Montani sredinom
srpnja, ali visoki čovjek na biciklu uživao je u tome. Upijao je toplinu
kako može samo netko s Istoka, netko željan sunca. Bio je odjeven u
kratke hlačice i laganu košulju, a suncem opaljena koža bila mu je
tamnija od izblijedjele smeđe kose. Rock, staro momče, govorio je
samom sebi, ovo je uistinu predivan kraj. Razlikuje se od svega što
si do sada vidio.
Dok je vozio cestom, obuzela su ga sjećanja na beskrajne
kilometre prerije, na gradiće i duge dane i noći koje je proveo sam.
Nasmiješio se. Uspomene iz Montane bile su mu drage, više od
pilula za spavanje i alkohola. Pomagale bi mu da otjera sjećanja na
posljednje dane provedene u Clevelandu.
Znao je da to neće nikada moći potpuno zaboraviti. Neće
zaboraviti Faye, koja je uspravno i hladno stajala pred njim,
govoreći mu:
- Odlazim, Rock, s nama je gotovo.
- Zašto? - upitao ju je s nevjericom. Nije li joj pružio sve? Radio je
poput luđaka, samo da bi mogao kupiti kuću, odjeću i automobil.
- Našla sam drugoga. - riječi su bile hladne i gorke. - Nekoga
kome sam potrebna i tko me voli.
- Ali ja te ljubim! - rekao je.
Suze joj navališe na oči. Rock pomisli da će mu pasti u zagrljaj i
da će tako završiti ta ludost, ali nije to učinila.
- Ne, Rock. Previše voliš svoj posao. Ne mogu se više boriti.
Htjela bih da pristaneš na razvod. Na sreću, nemamo djece koja bi
zbog toga patila.
- To si ti htjela, a ne ja!
- Bila sam pametna, je li? - odvrati Faye.
- Faye, molim te... - nije povjerovao u istinitost onoga što je
rekla, ali rado bi joj to oprostio. Nije mu uspjelo. I tako je sada bio
slobodan čovjek.

Stranica | 3
 Glorij@

Rock pokuša obratiti pažnju na drveće uz cestu. Prije nekog

vremena napustio je preriju i cesta se počela lagano uspinjati. Sve je
mirisalo po borovini, zemlji i mahovini.
Misli mu se ponovno vrate u prošlost. Kad ga je Faye napustila,
uronio je još dublje u posao. Konačni udarac pogodio ga je šest
mjeseci kasnije. Zajam koji mu je banka prije odobrila, neočekivano
je otkazan, usprkos reorganizaciji koju je namjeravao provesti.
Glasno je opsovao, a onda se zlovoljno nasmiješio. Sada barem može
izreći ono što mu je na jeziku. Užasno se naljutio. S trideset i osam
godina, čovjek bi trebao imati stanovitu sigurnost u životu. Vjerovao
je da je i s njime tako, dok ga nisu zadesila ta dva udarca.
I tako se sada vozio biciklom kroz Montanu. Bio je sretan zbog
odluke da dođe ovamo. Nije mu odgovaralo sjediti u Clevelandu i
čekati da se sve oko njega sruši. Oduvijek je bio borac. Kad je vidio
da više ništa ne može učiniti, uzeo je bicikl, šator i opremu, pa je
vlakom krenuo do Wolf Pointa u Montani. Ovdje mu nitko nije
mogao dosađivati. Nije bilo ni dobrih prijatelja, koji bi mu izražavali
sućut. Nije mu bilo potrebno sažaljenje, nego posao! Jer, što je
čovjek bez posla? Odgovor na to pitanje glasio je - ništa. Ponovno je
opsovao. Ma što govorili razni mudraci, nitko ga nije mogao uvjeriti
da je čovjek bez posla jednak onome s poslom. Nije bio luda. Ne,
Rock Bennington to zaista nije bio. Znao je da su neki
nazovi-prijatelji sretni zbog onoga što mu se dogodilo. A oni drugi?
Oni su bili previše zaokupljeni samim sobom, da bi se brinuli o
njemu. Vozio je sve brže, kao da je na taj način mogao pobijediti
srdžbu zbog grubih udaraca koje mu je život nanio. Dakako, to nije
bilo moguće - srdžba se vozila zajedno s njim. No, Rock nije osjećao
samo srdžbu. Bio je i povrijeđen i na neki način začuđen. Ono što mu
je banka učinila, bilo je iz poslovnih razloga, ali Faye...
Njegovim suncem opaljenim licem prijeđe izraz boli. Proveo je
pet godina s Faye, a to je prilično dugo vrijeme. Čak bi se i sada noću
ponekad budio pružajući ruku za njom. Još nije znao kako se to
moglo dogoditi. Provodio je, doduše, mnogo vremena u tvornici, ali
posao mu je donosio sredstva za udovoljavanje njenim željama. Ne,
nikad neće razumjeti zašto ga je napustila žena koja mu je obećala
da će zauvijek ostati kraj njega. Uspon postane teži, pa Rock

Stranica | 4
 Glorij@

snažnije udari po pedalama. Sve je to, na neki način, bilo ipak dobro
za njega. Bio je u boljoj kondiciji no ikada prije.
Pogledao je na sat. Vozit će još neko vrijeme prije no što stane
na odmor. Poslijepodne je tek počelo i nije mu se žurilo završiti ovo
putovanje. Namjeravao je ostati u Montani mjesec dana, a prošla su
tek dva tjedna. Kad bi se prisjetio usamljenih mjeseci i godina koji
su ga čekali, usne bi mu se stisnule. Ali, o tome još nije trebalo
razmišljati... bilo je prerano.
Barem nije imao novčanih briga. Kako smiješno! Sada, kada je
Faye otišla, velika mu kuća više nije bila potrebna, kao ni velik
automobil. Novac koji će dobiti kad sve to proda, omogućit će mu da
ugodno živi dok ne nađe novi posao. Uspravio se. Mogao je dugo
voziti i prijeći još stotinu kilometara, kad bi to bilo potrebno. Vožnja
bi ga zamorila, pa bi noću izvrsno spavao. Ponekad, kada bi se rano
probudio, zapalio bi vatru, pripremio doručak
I čekao da svane. Onda bi složio šator, sve spremio i nastavio
putovanje.
Nije to bio loš život. Zapravo, bio je vrlo dobar. Kad bi barem
mogao zaboraviti ono što se dogodilo! Ponekad bi mu to čak i
uspjelo. I Faye mu noću ne bi nedostajala. Bilo je dana kad satima
nije mislio na nju.
Okolica ga je zadivila. Dobro je poznavao istočnu Montanu.
Prošao ju je na biciklu. Sada je krenuo prema Velikim vodopadima i
nacionalnom parku. Nije mu se žurilo.
Udahnuo napunivši svježim, čistim zrakom. Put će sada postati
mnogo teži. Stigao je ispod planine Big Belt, pa će morati dobro
napeti nožne mišiće.
Nikada nije znao analizirati svoje osjećaje, ali u jedno je bio
siguran: Faye ga je ostavila, a to je povrijedilo njegov muški ponos.
Pao je na koljena, a prije no što se uspio pridići, banka mu je zadala
završni udarac.
Osjećaj beskorisnosti natjerao ga je na ovo putovanje. Već se
nekoliko godina pripremao na to, kupujući komad po komad
opreme, ali nikada nije imao dovoljno vremena. Sada odjednom, nije
imao ništa drugo osim vremena, pa se u trenutku očajanja odlučio
na putovanje.

Stranica | 5
 Glorij@

Bila je to dobra odluka, znao je to. Ovdje se ponovno osjećao

poput pravog muškarca. Mogao se brinuti sam za sebe. Ponekad bi
se u njemu rađale ideje o tome što će ubuduće raditi, ali, prije svega,
nastojao je uživati u sadašnjosti. To mu je bio prvi odmor u deset
godina. Barem se oko posla nije trebao brinuti. Nikada se više neće
brinuti oko toga.
Rock prijeđe rukom preko znojna čela, ali ipak još nije htio stati.
Voziti uzbrdo nije bilo Iako, ali znao je da će uspjeti.
Noge su mu postale vrlo snažne, te je mogao voziti čitav dan, ne
stajući ni zbog jela.
Ponovno je počeo glasno psovati. To mu je postao običaj. Kakvu
je karijeru mogao započeti čovjek sa snažnim nogama? Ali, ovaj put
njegova srdžba brzo prestane. Bio je zdrav, a to je ipak najvažnije.
Uživao je u suncu i svježem zraku. Ušao je naglo u zavoj i ugledao
bicikl. Nagonski se zaustavio. Bicikl je bio pažljivo naslonjen na
deblo. Bio je to dobar, nov bicikl. Onda je ugledao nju i istog se trena
prestrašeno trgnuo. Djevojka je stajala nešto podalje, usred grmlja
kupina. Vjerojatno se zaustavila da ih nabere. Ali, stajala je ukočena
od užasa, ispruživši ruku ispred sebe. Nasuprot nje stajao je,
uspravljen na stražnjim nogama, crni medvjed.
Rockova usta ponovno procijede psovku. Najvažnije je bilo da
djevojku ne obuzme panika. Samo da se iznenada ne pomakne.
Promatrajući što se zbiva, Rock gurne ruku u svoju torbu i izvadi iz
nje mali sprej s plinom suzavcem. Onda side s bicikla i polegne ga
pažljivo na zemlju, promatrajući pažljivo djevojku. Nije se micala.
Još ne! Još samo minutu, zamolio je u mislima. Molim te, nemoj se
pomaknuti!
Dohvatio je velik kamen. U drugoj je ruci držao sprej. Duboko
udahne kako bi se smirio.
- Hej! - zaurla glasno i potrči u grmlje u smjeru koji ga je doveo
iza medvjeda.
Vidio je kako je djevojka okrenula glavu prema njemu, ali morao
je posvetiti su pažnju zemlji pod nogama.
- Kad medvjed krene za mnom, bježite odavde! - doviknuo joj je.
Probijao se kroz grmlje koje ga je greblo po golim nogama. Zamahne
rukom i pogodi medvjeda kamenom u grudi. Zapravo, to više i nije

Stranica | 6
 Glorij@

bilo potrebno, jer je već privukao pažnju životinje. Pametni Rock,

uvijek zna što treba učiniti, naruga se samom sebi, znajući da ga
medvjed slijedi. Zašto se nije odvezao dalje? Nije bila njegova
krivnja što je glupa djevojka morala brati kupine! Pažljivo je gledao
teren pred sobom. Čuo je kako mu se medvjed približava. U mašti je
vidio njegove male, crvene oči i oštre zube i čuo njegov dah.
Uto je ugledao mjestance na kojem je mogao zastati. Još jednom
duboko udahne, no to nije bilo lako zbog trčanja. Onda se okrene i
štrcne suzavac medvjedu u oči. Medvjed zaurla i okrene se, pa se,
zaslijepljen, počne udaljavati. Rock je ostao stajati, a grudi su mu se
dizale i spuštale od uzbuđenja. Medvjed je dobio svoje. Šteta što se
sad nije mogao vratiti do svog bicikla i krenuli dalje. Djevojka je
zacijelo u šoku i ne može ju samo tako napustiti. Stavio je sprej
natrag u džep. Korisna stvar, osobito ako čovjek ima posla s
opasnom životinjom.
Povratak do ceste trajao je nešto dulje nego ludo spuštanje.
Noge su ga pekle i osjećao je kako mu iz ogrebotina teče krv. Zaista
je bilo glupo što je golih nogu trčao kroz grmlje. Ali, zar je uopće
mogao za sebe reći da je pametan? Djevojka ga je čekala gdje ju je i
ostavio. Imala je plavu kosu, svezanu u rep. Lice joj je bilo boje
meda, a oči... oči su bile modre poput neba nad Montanom! Bila je u
kratkim hlačicama, svijetloplavoj majici i ružičastim sportskim
papučama. Dražesno malo stvorenje!
Promatrala ga je izražajnim očima, a onda jezikom prijeđe preko
usana.
- Hvala vam. - prošapta.
- Molim. - reče Rock i priđe biciklu. Činilo se da je s njom sve u
redu. Njega se, uostalom, nije ticalo ako se to dijete željelo voziti
samo biciklom po Montani.
Djevojka mu pogleda noge.
- Pričekajte! - reče i potrči do svog bicikla.
Uzdahnuvši, Rock sjedne na kamen. Nije se mogao samo tako
odvesti, ako je djevojka željela izigravati bolničarku. Uz to,
ogrebotine su ga pekle, a sada, kad je opasnost prestala, osjećao je
kako mu koljena klecaju.

Stranica | 7
 Glorij@

Djevojka se vratila i kleknula kraj njega. Rock pogleda u njen

nježni potiljak, a onda čvrsto stisne zube. Prokleti alkohol!
Kad je bila sigurna da je dobro očistila rane, ona podigne glavu.
- Što ste učinili s medvjedom?
- Prestrašio sam ga. Medvjedi me ne vole.
Djevojka se nasmije. Bio je to nervozan smijeh, pomisli Rock.
- Ni mene. - primijeti ona.

II.

Dok je klečala pred tim strancem, Lucia se pobojala da će

zaplakati. Ali, medvjed je otišao, a njoj se ništa nije dogodilo. Nije se
smjela prepustiti osjećajima, zato spremi kutiju za prvu pomoć,
ustane i očisti koljena.
Nakon toga, sjela je na kamen kraj tog čovjeka i pružila mu
drhtavu ruku.
- Ime mi je Lucia Kreiger. - predstavila se.
- Rock Bennington. - odvrati on, jedva joj dotakavši ruku.
I on se doima prestrašeno, pomislila je.
- Drago mi je što smo se upoznali. - izjavi službeno. - Oprostite,
učinila sam glupost. Ne susrećem svakodnevno medvjeda.
Čovjek ju čudno pogleda, a onda odvrati:
- Ni ja!
Odjednom se osjećala opuštenije, iako nije znala zašto. Taj je
čovjek bio stranac. Prvi čovjek kojeg je srela nakon što ju je Jerry
napustio prije dva dana. Nije bila osamljena, jer je voljela divljinu.
Ali sada, kad se pred njom pojavio medvjed, zvuk ljudskog glasa
učinio joj se predivnim.
- Bole vas noge? - upitala je.
- Malo me peku, ali to će proći. Nije se smiješio, niti je djelovao
osobito ljubazno. Zapravo, činilo joj se da se ljuti, kao da mu je žao
što joj je pomogao.
- Žao mi je što ste se povrijedili zbog mene. - nastavila je, tražeći
u njegovim tamnim očima malo topline, ali nije ju našla.
Stranica | 8
 Glorij@

- Što ste radili u šumi? - upitao je napokon.

- Brala sam kupine. Ostala sam bez hrane.
- Idući bi se put trebali bolje opskrbiti.
Lucia se ukoči. Nije smio tako razgovarati s njom, samo zato što
je otjerao medvjeda.
- Nabavila sam mnogo toga, ali nisam vodila računa o naravi
svog suputnika.
- Vjerovao sam da ste sami.
- I jesam! Moj me prijatelj napustio prije dva dana i odnio sa
sobom veći dio namirnica i hrane. Rock se trgne. Lucia je načas
uspjela pogledati u njegove oči, ali on je samo rekao:
- I to vam je neki prijatelj!
- Šator je bio njegov. - slegnula je ramenima. - Ponio ga je sa
sobom, zajedno s namirnicama koje je kupio.
Lucia zapazi da mu je izraz lica postao tvrđi. Bilo je to privlačno
lice, pomislila je. Imao je ravan nos i snažnu bradu. Imao je i lijepe
noge, jake i mišićave.
- Vjerojatno biste trebali pažljivije birati prijatelje. - rekao je to
takvim glasom, kao da zna da su ona i Jerry Slade bili ljubavnici. Po
stoti put toga dana, Lucia se zapitala kako se mogla tako prevariti u
Jerryju. Nije znala njegovu pravu narav se dok nisu stigli u Montanu.
Tek je onda spoznala da Jerry ne mari za vožnju biciklom, kao ni za
divljinu. Ni sve ono što je Lucia voljela i zbog čega je napustila posao
kod Covingtona. Nikada ga više neće sresti. Izbrisala ga je iz sjećanja
i ponovno obratila pažnju na čovjeka pokraj sebe. Bio je vrlo
privlačan, a nije znala zašto. Nije se trudio biti ljubazan, a ipak je
željela ostati kraj njega.
Listao je, pa to učini i Lucia. Bio je za glavu viši od nje, a njoj je
to, iz nekog nepoznatog razloga, bilo drago.
- Ne vjerujem da će se medvjed vratiti, ali na vašem mjestu ne
bih dulje ostao ovdje.
- I neću! - Lucia osjeti da joj noge još dršću, pa ispruži ruku da se
osloni na deblo. - Još se nisam potpuno smirila.
Čovjek ju je zlovoljno promatrao, ali znala je da mu ne može
dopustiti da od, a da prije ne objasni one čudne osjećaje koje je
budio u njoj.

Stranica | 9
 Glorij@

- Već ćete se smiriti. - promatrao ju je, ali nije želio reći ništa
više.
Nije namjeravala izigravati slabašnu ženu, ali bilo joj je iznimno
važno da on ne pobjegne iz njenog života.
- Smijem se voziti s vama? - zapita. Kako njegovo lice nije ništa
odavalo, brzo doda:
- Samo neko vrijeme. Medvjed me prestrašio. - to je bila istina,
ako ništa drugo nije.
Zavodljivo ga je pogledala, prisjetivši se kako su joj muškarci
govorili da ih može otopiti svojim pogledom. Načas poželi da se te
njihove riječi obistine. Čovjek polagano slegne ramenima. Bilo je
prilično očito da želi biti sam, ali Lucia nije mogla zatomiti svoje
osjećaje.
- Cesta pripada svima. - odgovori on napokon. - A budući da
idemo u istom smjeru, ne mogu vam to zabraniti.
Iako je znala da bi napala svakog drugog muškarca koji bi tako
govorio s njom, ipak odvrati slatkim glasom:
- Hvala vam! Znat ću to cijeniti. Rock se trgne, a Lucia zapazi
smješak u njegovom pogledu, prije no što se okrenuo i pošao po svoj
bicikl. Znači, ipak je u njemu bilo nekakvih osjećaja. Zašto mu je lice
bilo tako okamenjeno, pitala se. Nekoliko sati kasnije, još su se vozili
zajedno. Rock je vozio brzo, a Lucia pomisli kako to čini namjerno.
Ali, varao se ako je mislio da će je se tako otresti. Mogla je voziti
cijeli dan, a jednom će i on morati stati. Noću se tim cestama nije
moglo voziti.
I sama je bila iznenađena svojim osjećajima prema tom čovjeku.
Muškarci za nju nisu bili stranci. Radila je zajedno s njima, ali uvijek
se znala pobrinuti sama za sebe. Znala je i to da je njen brak bio
mladenačka greška Udala se za mnogo starijeg čovjeka, ali barem je
bila dovoljno pametna da se na vrijeme izvuče iz tog braka. Nitko
neće upravljati njenim životom! Jerry je to također brzo saznao.
Nekoliko lekcija karatea bilo je vrlo korisno za ženu, barem što se
tiče muškaraca. S medvjedima, na žalost, nije bilo tako. Smješak
nestane s njenog lica. Dok je stajala pred medvjedom, osjetila se
potpuno bespomoćnom. Lucia Kreiger nije se dala tako lako
zaplašiti. Otkako je prije trinaest godina napustila muža, nije ni na

Stranica | 10
 Glorij@

trenutak dopustila samoj sebi da bude bespomoćna. Ipak još nije

našla objašnjenje za čudne osjećaje koji su ju obuzimali. Bila je
bespomoćna i prestrašena. Onda je čula kako on viče, a medvjed je
iznenada otišao. Odvratio je pažnju životinje i tako ju spasio. Tako je
razmišljala. Spasio ju je, pa što onda? No, možda je istina da sve žene
osjećaju sklonost prema svom spasitelju.
Ma kakav razlog bio, nije mogla zanijekati da ta privlačnost
postoji i da su njeni osjećaji prema tom čovjeku topli. Osim toga,
Rock je bio najprivlačniji čovjek kojeg je ikada upoznala.
Sat prije mraka, Rock se zaustavi. Lucia odahne. Njen je susret s
medvjedom bio naporniji no što je u prvo vrijeme pomišljala.
Posljednjih sat vremena, noge su ju vraški boljele.
S desne strane ceste našli su malu čistinu, a u blizini se čuo šum
vode. Izvor! On je uistinu znao odabrati dobro mjesto za
logorovanje. Lucia nasloni svoj bicikl kraj njegovoga.
- Mogu li vam pomoći podići šator? Načas je pomislila da joj
uopće neće odgovoriti, ali tada on slegne ramenima.
- Ne! Ali možete skupiti drva za vatru.
- Za vatru? Zar niste ponijeli plinsko kuhalo?
- Nisam. - Rock je znao da je mogao kupiti malo kuhalo, ali
odustao je od toga. Volio je paliti vatru. Dobro se osjećao kraj nje.
Ali, to joj nije morao objašnjavati.
- Skupite drva! - ponovio je. - Sam ću podići šator.
Dakako da to može učiniti, pomisli Lucia sva očajna. Nije riječ o
tome. A o čemu onda, zapita ju glas kojeg je nazivala "pas čuvar". Taj
je glas uvijek postavljao pitanja na koja nije mogla odgovoriti. Kad
se vratila s naramkom drva, šator je bio postavljen i ona ga
zadivljeno pogleda.
- Lijep šator! - reče.
No, Rock očito nije namjeravao razgovarati. Ipak, te je večeri
bilo još mnogo vremena, a Lucia je bila odlučna. Upalila je vatru, a
onda mu se obratila:
- Bismo li mogli podijeliti večeru? Nabavit ću namirnice u
Marvsvilleu. Prvo ćete vi hraniti mene, a onda ja vas.
Rock je oklijevao, a Lucia zadrži dah. Imala je u torbi dovoljno
hrane da izdrži do prvog gradića. To mu pitanje nije postavila jer ju

Stranica | 11
 Glorij@

je glad natjerala na to. Budu li sjedili zajedno za večerom, imat će

prilike za razgovor.
- Dobro. - složi se Rock napokon. - Nije baš neka osobita večera.
- To uopće nije važno.
- Donesite vodu, a ja ću kuhati. Voda u malom potoku bijaše
hladna i čista. Lucia opere vruće obraze. Bila je uzbuđena zbog tog
velikog, šutljivog stranca, iako se ponašao kao da ona uopće ne
postoji.
Kad se vratila k vatri, Rock je već pripremio večeru. U loncu
iznad vatre kuhalo se nešto nalik sušenoj govedini i dehidriranom
povrću. Ulio je još malo vode u lonac i stao polagano miješati. Lucia
je izvadila iz torbe dva tanjura i pribor za jelo. Sve je to stavila na
panj i dovukla teškom mukom dvije cjepanice na koje su mogli
sjesti. Rock je još šutio, a ona slegne ramenima. Jednom će morati
progovoriti. Najvažnije je bilo da ju nije napustio, kao što je to
učinio Jerry.
Vratila se do svog bicikla i izvukla vreću za spavanje. Htjela ju je
unijeti u njegov šator, ali nešto ju upozori da to radije ne učini.
Položila ju je ispred šatora i vratila se k vatri. Do nosa joj dopre
miris kave.
- Nisam pila kavu već dva dana! - uzdahne.
Pričinilo joj se da ju je prvi put pogledao sa zanimanjem.
- Poslužite se, gotova je.
Nije joj sam natočio kavu, ali o tome će razmišljati kasnije.
Dohvatila je dvije šalice i napunila ih. Pružila mu je jednu.
- Hvala. - jedva je izgovorio, a Lucia se zapita koliko se već dugo
vozi sam uokolo.
Pogled joj odluta do njegovih nogu. Bile su snažne i opaljene
suncem. Podigne pogled i zapazi da ju je promatrao.
- Još ću vam jednom očistiti rane, a onda možemo večerati.
- Sve je u redu... - odmahne on rukom. - To su samo ogrebotine.
- Ipak, bolje je biti siguran. Daleko smo od liječnika i bolnice.
Izraz njegova lica nije se izmijenio. Samo je slegnuo ramenima.
- Dobro, nakon što pojedemo. Lucia nije ni sama znala što joj se
dogodilo. Nije vjerovala daju ijedan muškarac može tako privući.
Bilo je to čudno i zastrašujuće.

Stranica | 12
 Glorij@

Večera koju je pripremio bila je izvrsna.

Zadovoljno se nasmiješila kad je pojela zadnji zalogaj.
- Bilo je izvrsno! Dobar ste kuhar...
- Za to je potrebno samo malo vještine. - ustao je i počeo
skupljati suđe.
- To je moj posao! Vi ste kuhali, a ja ću počistiti.
- Dobro, ali prvo mi dajte torbu s namirnicama da ju objesim na
drvo. Za danas nam je bilo dovoljno medvjeda.
Lucia iznenada zadrhti. Nije više željela misliti na medvjede.
- I operite lice! - nastavi Rock. – Ako prospete hranu na odjeću,
morate se preodjenuti. Ne biste valjda željeli poslužiti medvjedu za
ponoćni obrok?
- Da, gospodine!
Rock ju iznenađeno pogleda. Ne, Lucia nije željela da s njom
postupa kao s djetetom. Znala je kako se treba ponašati u divljini.
Ipak, odlučila je šutjeti. Najvažnije je bilo da je napokon progovorio.
Kad se vratila s potoka, vidjela je da torba s hranom visi na drvetu,
prilično udaljenom od vatre. Nije ju promatrao dok je vadila pribor
iz torbe. Sunce je zalazilo iza udaljenih brežuljaka i ona ga je željela
upozoriti na to, ali izraz njegova lica spriječio ju je u tome. Zato je
samo otvorila kutiju i počela raditi. Najveći se broj ogrebotina već
počeo zatvarati, ali jedna, koja je prelazila preko koljena, još je
krvarila. Nije bila duboka, ali ružno je izgledala. Lucia ju ispere
alkoholom. Očekivala je da će Rock zajauknuti, ali on se nije ni
pomakao. Očistila je ranu i previla ju, te spremila kutiju. Sunce je
već zašlo, a vatra koja je obasjavala Rockovo lice, davala mu je neki
divlji izgled.
- Ugasite vatru prije no što legnete. - rekao joj je.
Onda je ustao, a Lucia je iznenađeno promatrala kako se uvlači u
šator. Nije ju, dakle, namjeravao pozvati da mu se pridruži. Tiho je
opsovala dok je polijevala vatru vodom. Kakav je to čovjek? Prvo
spasi ženu od medvjeda, a onda ju čak ni ne pozove da podijeli šator
s njime. Ipak su još bili zajedno! Ta ju je misao razveselila, pa je
pokušala zaspati.
Bila bi još zadovoljnija, kad bi znala da Rack Bennington
uzaludno pokušava zaspati u svom šatoru. Pitao se bezbroj puta:

Stranica | 13
 Glorij@

zašto ga je to lijepo lice s plavim očima toliko privlačilo? Znao je da

je to glupo. Ali, što je mogao učiniti? Bila je tako mlada, vjerojatno
tek dvadesetak godina. I sama u toj šumi! Dakako, za njega je bila
premlada, čak i da je počeo ponovno razmišljati o ženama. Na sreću,
to nije bilo tako. Bila je premlada da ju samu ostavi u toj šumi i to je
bilo sve! Ne, ako sama ne ode... ali ta mu zamisao također nije bila
osobito draga. Nije trebalo razbijati glavu time, bolje da pokuša
zaspati.

III.

Lucia se i sama iznenadila kad se slijedećeg jutra probudila

odmorna i svježa. Do nje je dopirao miris pržene slanine. To je bila
još jedna njegova dobra strana. Znao je tjerati medvjede, izvanredno
je vozio bicikl, a bio je i dobar kuhar! Uz to, imao je i prilično seksi
tijelo. Lucia dohvati odjeću i utrpa ju u vreću za spavanje. Pola sata
kasnije, vratila se s potoka, gdje se uspjela oprati i počešljati, pa se
sada radosno smješkala.
- Kako to dobro miriše! - govorila je, približavajući se vatri. Kad
nije dobila odgovor, pogleda u travu. - Slanina i jaja! - doda. - Kladila
bih se da i dehidrirana jaja imaju dobar okus, kad ih vi pripremate.
Večera je bila sjajna, pa sudim po njoj.
Ni na to nije dobila odgovor. Dosta laskanja, upozori samu sebe,
dok je ulijevala kavu u šalicu. Rock je već popio svoju, a Lucia
zadovoljno zapazi da je koristio njeno suđe. Pažljivo je ispijala toplu
kavu.
- Zar uvijek ustajete tako rano?
- Ne, inače ustajem ranije! - nije ju pogledao, nastavio je
pripremati doručak.
- I ja volim promatrati izlazak sunca. Kad joj je ponovno uskratio
odgovor, Lucia nastavi: - Mislim da je jutro najljepši dio dana... a vi?

Stranica | 14
 Glorij@

- Ovisi o tome na što mislite. Zaista nije razgovorljiv, pomisli

ona. Moralo mu se nešto vrlo ružno dogoditi da postane takav.
Možda je to bilo zbog neke žene, pa je stoga tako zlovoljan.
Doručkovali su u tišini. Pokušala ga je natjerati da razgovara s
njome, ali na sva njezina pitanja odgovarao bi vrlo kratko. Jedino
kad bi spomenula neka mjesta koja je posjetila, a on ih još nije
poznavao, nešto bi zasjalo u njegovim očima. Nakon što su
doručkovali, Rock ustane bez riječi.
- Oprat ću suđe. - javi se Lucia. - A vi dotle složite šator. Ako joj
neće dopustiti da pođe s njim, valjda će to sada reći. No Rock samo
kimne, a ona stade brzo skupljati suđe. Dok ga je ispirala u potoku,
razmišljala je o danu koji ju je čekao. Rock će voziti brzo i dugo, u to
je bila sigurna. Činilo se kao da osjeća neku odgvornost za nju. Tko
je rekao da je onaj koji ženi spasi život i dalje odgovoran za nju?
Možda Kinezi... Očigledno ju je namjeravao povesti sa sobom. To joj
nije rekao, a nije bio ni vrlo ljubazan. Nije važno, govorila je sama
sebi. Ma kako danas brzo vozio, ona će ga pratiti. Taj je čovjek za nju
predstavljao tajnu, a ona ju je morala odgonetnuti. Učinit će to,
makar morala voziti bicikl od jutra do mraka.
Nisu vozili cijeli dan. Nakon svaka tri sata odmarali bi se
petnaestak minuta. Za objed su se zadržali cijeli sat. Ipak, kad su se
zaustavili u šest sati, Lucijini su mišići bili vrlo bolni.
Ostavila je bicikl uz njegov i pošla skupljati drva. Kad se vratila s
posljednjim naramkom, Rocka nije bilo. Vjerojatno je krenuo u
šumu. Htjela je to iskoristiti. Izvadila je svježe rublje i krenula do
obližnje rijeke. Rock je uistinu znao izabrati mjesto za logorovanje, a
znao je i pronaći vodu.
Već i sama pomisao na čistu, hladnu vodu bila je predivna. Bila
je znojna i prašnjava, a uz to boljelo ju je cijelo tijelo. Radovala se
bistroj rijeci. Drveće je postajalo rjeđe, što se više približavala obali.
Požurila je, želeći se napiti. Nije više bilo mnogo mjesta gdje čovjek
može bezbrižno piti vodu iz rijeke. Ostavila je čisto rublje na
kamenu i kleknula kraj obale. Voda je bila tako bistra da je vidjela
šljunak na dnu. Zahvati vodu dlanom i prinese ustima, ali se
iznenada trgne. Ugledala je na vodi mjehuriće od sapunice. Sapun u
divljini Montane! Ustala je i potrčala uzvodno, lica rumena od bijesa.

Stranica | 15
 Glorij@

Nije bila šala onečistiti divljinu. Ne ako je Lucia Krieger bila u

blizini! Grmlje je raslo uz obalu, ali nije obraćala pažnju na svoje
gole noge. Iznenada se zaustavila. Rock je sjedio gol u rijeci i bio je
isto tako iznenađen kao ona. Pokušao se zaštititi rukom,
promatrajući ju bijesnim pogledom.
- Što radite ovdje, do đavola?
- A što vi radite? - nije vikala, ali riječi su zvučale prijeteće.
- Zar ne vidite? Kupam se. - gledao ju je iznenađeno.
- To vidim. Pa zar zbog toga morate onečistiti tu divnu rijeku?!
Zar nemate nimalo razuma? Dajte mi taj sapun!
Ova ga zapovijed iznenadi, pa pogleda sapun, koji je plivao
pokraj njega.
- Mislite to?
- Dakako! - njena je srdžba pomalo jenjavala. Pogled na njegovo
snažno tijelo, mišićavo i suncem opaljeno izazvalo je u njoj
zastrašujući učinak.
Što bi se dogodilo kad bi se i ona svukla i pridružila mu se?
Odbaci tu ludu misao. Nije bio čovjek na koga bi to djelovalo.
Zašto toliko buke zbog malo sapuna? - primijeti Rock. - Nikome
neće naškoditi. Ponovno se naljutila.
- Kakav glup izgovor! Možda ne možemo spriječiti druge, ali
samo možemo činiti mnogo protiv onečišćavanja prirode. Jedino se
tako može nešto postići. Svatko mora biti odgovoran za sebe.
- A zar ja to nisam? - izrekao je to tako mirno, da se trgnula.
- Niste!
- A kako bi se, molim lijepo, odgovorna osoba poput vas oprala?
Lucia je poticala svoju srdžbu, jer ju je to jedino sprečavalo da mu se
ne pridruži.
- Prvo bih napunila posudu vodom, oprala se u njoj, te izlila
daleko od rijeke. Ljudi koji imaju iskustva u divljini, peru se
pijeskom. To je izvrsna zamjena za sapun. Rock ju je pažljivo
promatrao, a ona se prisjeti da izgleda užasno, onako oznojena i
nepočešljana.
- Dobro, učinit ću to. - složio se s njom i pružio joj sapun. Lucia
priđe obali i nagne se prema njemu da ga dohvati. Kad joj je dotakao
ruku, iznenada je poželjela da ju povuče k sebi u rijeku.

Stranica | 16
 Glorij@

No, Rock je brzo povukao prste, a Lucia je predugo oklijevala.

Načas pomisli da bi mogla "slučajno" izgubiti ravnotežu i pasti u
vodu,ali onda se prisjeti njegovog podrugljivog pogleda, a to ne bi
mogla podnijeti. Polagano se uspravila. Trgnula se, začuvši kako
govori:
- Molim vas, htio bih izaći iz vode. Iznenadivši se samoj sebi,
Lucia se nasmije:
- Samo izvolite! Možda ću ostati ovdje i uvjeriti se da nećete više
ništa onečistiti.
Shvativši što je rekla, rumenilo joj oblije obraze. Nikada prije
nije tako razgovarala s muškarcem. Zaprepastila se kad je shvatila
da ga želi vidjeti gola.
Pogleda mu lice i zapazi da se namrštio. Stvarno je učinila
budalu od sebe. Zgrabivši čvrsto sapun, okrene se i pobjegne. Rock
se čudio samom sebi. Načas je poželio povući to vitko, mlado tijelo k
sebi. Bila je tako dražesna. Raširila bi svoje modre oči, kad bi ju
povukao u vodu i poljubio. Tiho je opsovao. Već dugo nije imao niti
jednu ženu, ali nije mogao iskoristiti to dijete. Na sreću, nije bio
takav čovjek.
Ponašala se poput budale. Nije to bilo prvi put, a vjerojatno ni
posljednji. Dok se prala u rijeci, pitala se zašto ju Rock toliko
privlači. Napokon, mogla se posve dobro snaći u divljini. Za to joj
nitko nije bio potreban. Nije se plašila osame.
Nije to bila ni seksualna privlačnost. U svom poslu susretala je
mnogo privlačnih muškaraca koji su joj se također sviđali, ali ne na
ovaj način. Nije se nadala da će se ikada toliko truditi oko muškarca
koji joj ne posvećuje nimalo pažnje. Imala je lijepo tijelo, to su joj
govorili mnogi muškarci. I uvijek su oni pokušavali osvojiti nju, a ne
obrnuto. Rock ju nije ni pogledao kad je prišla vatri.
Miješao je nešto u tavi, nešto što je dobro mirisalo. Lucia natoči
kavu i počne razmišljati. Bi li mu se trebala ispričati što mu je
smetala na kupanju? Ali, nije mu se mogla ispričati zbog svog stava
o zagađivanju. Svaka njena riječ bila je istina. Dakako, on nije mogao
znati koliko je držala do toga. Tako su i malo razgovarali, da on nije
uopće znao da je ona inženjer i da se specijalizirala za sunčevu
energiju. Ni ona nije ništa znala o njemu. Zapazila je da poznaje

Stranica | 17
 Glorij@

prirodu, barem djelomično. A nešto joj je govorilo da je obavljao

odgovoran posao.
Mahnuo joj je i donijela je tanjure koje je Rock napunio. Onda je
sjela kraj njega. Jelo je bilo izvrsno.
- Jeste li već dugo na putu? - zapita ga napokon.
- Oko dva tjedna.
- Ne govorite poput čovjeka iz Montane.
- To i nisam.
Lucia uzdahne. Zašto nije htio razgovarati? Zašto je svaki njen
pokušaj sličio vađenju zubi?
- Odakle dolazite?
- Iz Clevelanda.
- I ja sam iz Ohia.
Lice mu ostane bezizražajno. Zašto ju nije nešto upitao?
Uzdahnula je i nastavila jesti.
- Ako ste već dva tjedna na putu, morali ste vidjeti dobar dio
Montane. - doda nešto kasnije.
- Da.
Je li zapazila iskru zanimanja u njegovim očima?
- Montana je divna. Ima planine i preriju.
- Ali nema more. - reče Rock.
- Istina. - izbjegavala ga je pogledati.
- Ali ima lijepa jezera. Jeste li bili u Whitefishu?
- Još nisam.
- Montana je moja najmilija država. Mogla bih živjeti ovdje. -
zaštitila je. Neće li se nadovezali na njene riječi? Ali ne, nastavio je
jesti.
- Jeste li bili u Havreu? I kod Medvjeđih planina?
- Da, bio sam tamo.
Iz daljine do njih dopre grmljavina, a Lucia zadrhta i pogleda
prema šatoru.
- Rekla bih da se približava oluja.
- Ovamo dopire zvuk izdaleka. - Rock slegne ramenima. - Koji ste
dio Montane posjetili?
To što ju je nešto upitao toliko ju je zapanjilo, da je nije ni
zapazila kako izbjegava razgovor o oluji. Shvatila je to tek nekoliko

Stranica | 18
 Glorij@

trenutaka kasnije. Pa dobro, ako nije htio razgovarati o tome, neka

mu bude.
- Krenuli smo iz Billingsa. Provezli smo se preko polovice
države. Namjeravali smo posjetiti nacionalni park, a vratiti se preko
Havrea.
- Tamo je prerija divna! - kimne Rock.
- Da i ja ju jako volim.
Ponovno se čula grmljavina. Ovoga puta mnogo bliže. Lucia
pogleda u nebo. Bilo je prekriveno tamnim oblacima.
- Počistit ću ovo prije no što nas uhvati kiša.
Požurila je oprati suđe, a oprala je i lice. Smiješila se samoj sebi
dok je to radila. Sigurno će ju pozvati da podijeli šator s njime. Nije
ju mogao ostaviti na kiši, zar ne? Kad se vratila vatri, Rock je već sve
počistio. Pomogao joj je da stavi suđe u torbu, a onda je odgurnuo
njenu vreću za spavanje u stranu i ušao u šator.
Lucia je načas zastala. Taj ju je nevjerojatni čovjek zaista
namjeravao ostaviti na kiši! Slegnuvši ramenima, uvukla se u vreću.
Ako je kiša zaista namjeravala padati, nije htjela ostati vani.
Pogledala je prema nebu. Oblaci su postali još tamniji. Nevrijeme je
bilo neizbježno. Morala je samo čekati, ali zaboravila je na dugu
vožnju i umor. Tek što je legla, već je usnula. Kiša je počela padati
sat kasnije. Krupne kapi brzo su se pretvorile u pravi pljusak. Lucia
je još mirno spavala. Kad se napokon probudila, voda joj je već tekla
niz lice. Izvukla se iz vreće, a pidžama joj se istog trena promočila do
kože. Uhvativši vreću pod ruku, Lucia poviče:
- Rock, pustite me da uđem! Kiša lijeva!
Nekoliko je trenutaka vjerovala da neće obratiti pažnju na njene
riječi, ali napokon je otvorio šator. Ugledala mu je lice, osvijetljeno
džepnom svjetiljkom.
- Što je?
- Kiša pada! - odvrati ona. A zašto bi ga, inače, budila? Nije mu,
valjda, došla u posjet! - Molim vas, pustite me u šator!
Još trenutak je promatrao njeno mokro lice. Izraz njegova lica
odavao je takvo gađenje, da je mislila da će samo odmahnuti
glavom. Ali on se ipak očajnom kretnjom makne u stranu. Prvo je
ugurala vreću za spavanje, a onda i sama ušla u šator. - Hvala vam! -

Stranica | 19
 Glorij@

nije znala da je to rekla prilično podrugljivim glasom, ali bila je

mokra i drhtala je od hladnoće. A za sve to je bio kriv ovaj čovjek!
Iako je šator bio namijenjen za dvoje, nije bio prostran. U njemu
je vladao mrak, jer je Rock ugasio svjetiljku istog trena kad je ušao
unutra.
Klečeći i dršćući od studeni, Lucia je u mraku namještala svoju
vreću za spavanje. Radije će umrijeti od upale pluća, nego zamoliti
tog nemogućeg čovjeka za još nešto. Upalila je svoju svjetiljku i
počela se ogledavati. I Rock je ležao u vreći za spavanje, okrenuvši
joj leđa. Namjestila je svoju vreću što je dalje mogla od njega. Ovoga
trenutka nije imala najbolje mišljenje o njemu. Zubi su joj glasno
cvokotali. Nije imala suhu odjeću, osim one na dnu torbe, a ta joj je
bila potrebna ujutro. Mogla je učiniti samo jedno: položiti svjetiljku
pokraj sebe i skinuti mokru pidžamu. To je i učinila. Ostavila ju je
ležati usred šatora, osjetivši žarko iskušenje da ju baci na glavu tom
nemogućem čovjeku. Nikada neće moći shvatiti da je netko mogao
biti takav. Iscijedila je kosu što je bolje mogla, a onda se uvukla u
vreću i ugasila svjetiljku. Unutrašnjost vreće bila je ugodno topla, pa
je ubrzo prestala drhtati. Još je neko vrijeme ležala budna, pitajući
se je li uistinu poludjela, jer je namjeravala i dalje ostati s Rockom.

IV.

Kad ju je sivilo zore probudilo, kiša više nije padala. Druga

strana šatora bila je prazna. Nije bilo Rocka, a ni njegove vreće za
spavanje. Brzo se odjenula. Kosa joj je još bila vlažna, ali nije se
prehladila. Otvorila je šator i izvukla se iz njega. Svuda uokolo
pjevale su ptice, a zrak je bio svjež i sladak. Lucia se protegne. Bio je
to zaista lijep kraj. Krenula je prema rijeci. Tu je ugledala vjevericu
kako skače s drveta na drvo. Upitala se zašto je iznenada
promijenila smjer. Onda je ugledala ono što ju je natjeralo na to.
Dikobraz je doručkovao kraj palog debla. Njegove tamne bodlje kao
da su imale vrške od zlata, a iz daljine se doimao poput zlatne lopte.
Nije mu se približila. Znala je da su te bodlje opasne. Dikobraz je
Stranica | 20
 Glorij@

mogao zadati vrlo bolne rane. Životinja dovrši s doručkom, a Lucia

krene do obale. Pitala se hoće li Rock i danas htjeti prevaliti onako
dug put kao jučer. Noge ju nisu boljele toliko koliko se plašila, ali
nije voljela putovati tako brzo. Htjela je uživati u kraju kojim su
prolazili. Stigavši do rijeke, kleknula je uz obalu i počela se prati.
Prisjetila se događaja s rijeke i Rocka kako gol sjedi u vodi. Bio je
neopisivo privlačan muškarac. Kad se oprala, sjela je na pete i stala
se diviti šumi oko sebe. Ne bi li bilo pametnije da prestane slijediti
tog čovjeka koji nije obraćao pažnju na nju, pitala se.
Ipak, dok se udaljavala od rijeke, znala je da će krenuti za
Rockom, makar vozio čitav dan. Priroda ju više nije toliko privlačila,
htjela je uživati u njegovom društvu. Vatra je već gorjela, kad je
stigla do šatora. Miris kave se širio zrakom.
- Hvala što ste mi dopustili da podijelim šator s vama. - rekla je
nevinim glasom, lišenim svake ironije. - Vani je bilo stvarno mokro.
Rock ju pogleda, pa im se oči sretnu, što se rijetko događalo.
- Niste se, valjda, prehladili?
- Nisam. - odmahne Lucia glavom. - Što danas imamo za
doručak?
- Ponovno slaninu s jajima. Nisam se pobrinuo za promjenu. Ali,
ispeći ću kruh. - pokazao je rukom na okrugli hljeb koji se pekao na
kamenu.
- Niste li slučajno po zanimanju kuhar?
Okrenuo je glavu tako brzo kao da ga je udarila. A ona se
zapitala kakvu je ranu povrijedila tim riječima. Vjerojatno je to
imalo neke veze s njegovim zaposlenjem, jer je već spomenula
kuhanje, a da ga to nije uznemirilo.
Odlučila je ne obraćati pažnju na njegovo ponašanje.
- Promatrate li ponekad životinje?
- Da.
- Jutros sam vidjela vjevericu i dikobraza.
- Klonite se dikobraza, njegove su bodlje opasne.
- Nisam mu se približavala.
- Vrlo malo životinja može povrijediti dikobraza.
Lucia kimne i priđe kamenu na kome se pekao kruh.
- Fino miriše!

Stranica | 21
 Glorij@

- Uskoro će biti pečen. Hoćete li da se prošećemo poslije

doručka? - činilo se da je odmah požalio zbog tih riječi, ali Lucia se
pretvarala da to ne opaža.
- Da, to bi bilo divno! Rado big se vratila tamo gdje sam vidjela
dikobraza. Možda je bacio koju bodlju.
Rock kimne.
- Spremit ću šator i sve osim hrane. Možda bi se mogli zadržati
ovdje na objedu. Jučer smo prevalili dugi put. To je bila neka vrsta
isprike što jučer nije obraćao pažnju na nju. Bila ju je spremna
prihvatiti. Nasmiješila mu se.
- Bilo bi mi drago. Moram priznati da me noge pomalo bole.
Krenula je prema rijeci da opere suđe. Pitala se zašto mu je to rekla.
Nikada prije nije izigravala slabu ženu. Ipak, rekla je istinu. Čovjek
koga je ostavila za sobom gledao je za njom dok nije nestala. Tada u
nevjerici odmahne glavom. Trebao se čuvati. Lucia je bila dražesna,
ali premlada. Nasmiješio se, prisjećajući se kako je sinoć ulazila u
njegov šator promočena do kože. Trebao ju je prije pozvati unutra,
ali se nadao da će kiša prije prestati.
Ona je bila dijete, ali vrlo privlačno. Nešto je tiho mrmljao, dok je
gasio vatru. Pitao se je li znala da je ona svjetiljka bacala obrise
njenog tijela na zid šatora. A ti su obrisi bili tako dražesno
zaokruženi, da se svim silama morao svladavati. Odmahne glavom,
kao da želi odbaciti te misli. Sada mu je bilo žao što je predložio tu
šetnju po šumi, ali ni on se nije mogao potpuno oduprijeti
privlačnosti koju su isijavala ta dva modra oka. Napokon, nije došla
ovamo samo na vožnju biciklom. Sigurno je voljela divljinu. Po stoti
put se zapitao kakav je to bio luđak, koji ju je ostavio samu u šumi!
Nije znao odgovor, ali bio je posve siguran da to slatko derište i nije
uvijek bilo tako bezazleno, osobito ako bi ga netko izazvao.
Kad se Lucia vratila, šator je bio spremljen. Torbe s hranom
visjele su na stablu. Pomogao joj je da spremi tanjure. Lucia pomisli
kako je divno raditi s njim.
- U kojem ćemo smjeru krenuti? - upitao je.
Pogledala ga je i zažalila što mu tamne naočale skrivaju oči.

Stranica | 22
 Glorij@

- Mogli bismo se neko vrijeme šetati uz rijeku. - predložila je. -

Htjela bih potražiti bodlje dikobraza. - nije dodala da u tom slučaju
postoji velika opasnost da se izgube.
- Dobro. - odvrati on izvuče kompas iz džepa. - Imam kompas, ali
rijeka će nam sve olakšati.
Lucia je pronašla mjesto gdje je dikobraz doručkovao. Na deblu
su se vidjeli tragovi njegovih oštrih zubi. Pažljivo se spustila na
koljena. Nije željela završiti s bodljom u nozi. Pronašla je nekoliko
komada na mahovini. Pruži ruku da ih spremi.
- Pažljivo! - upozorio ju je.
Jedva je uspjela zadržati psovku. Napokon je progovorio s njom,
ali samo da ju opomene, kao da je dijete. Podigla je jednu bodlju,
veličine šibice. Imala je vrlo oštar vrh. Spremila ju je u kutiju u kojoj
je nosila slična "otkrića". Rock je sa zanimanjem promatrao što se
sve nalazi u kutiji.
- Nema divljeg cvijeća. - iznenadio se.
- I ne treba ga biti! Čovjek ubija cvijeće kad ga bere. Ljepše je
uživati u njemu tamo gdje raste. - čudila se samoj sebi što mu to
može reći ovako mirno. Većina muškaraca čudila bi se ovakvoj
izjavi.
- Imate pravo. Ne bavite se ni lovom, ni ribolovom, je li tako?
Stvarno ste zagrijani za zaštitu prirode.
- Jesam. - prizna Lucia mirno. Nikada nije ni tvrdila suprotno.
Bila je oduvijek iskrena djevojka. Živjela je onako kako je vjerovala
da mora. Zapravo, živjela je tako od kada se oslobodila svog užasnog
braka. Sada je bila spremna prepirati se oko toga s Rockom, ali on je
samo kimnuo.
- Eno još jedne bodlje! - upozorio ju je i pokazao rukom.
Lucia ju podigne. Ova je bila manja od one prve. Stavila ju je u
kutijicu, shvativši da ju mnogo više od te bodlje zanimaju osunčane
Rockove ruke. Bile su to lijepe ruke, razmišljala je. Snažne i spretne,
poput cijelog tog čovjeka. Stigli su do mjesta gdje se Lucia jutros
kupala. Zastala je i udahnula svježi zrak.
I Rock to učini. Ispružila je ruku, želeći dotaknuti njegovu. Htjela
ga je upozoriti na divno cvijeće obasjano suncem. Ali, kad ga je
dotakla, učini joj se da ju je stresla struja.

Stranica | 23
 Glorij@

Rock ju pogleda vrlo ozbiljno.

- Pretpostavljam da znate nazive tog cvijeća.
- Ne baš svakog od njih. Ne nosim sa sobom priručnik. Uz to, ime
i nije tako važno da bi mu se čovjek mogao diviti.
- Slažem se! - njegov je glas iznenada postao topliji. Promatrao
ju je neko vrijeme, a onda se iznenada okrenuo. Krenula je za njim
obalom rijeke. Nije bila sigurna što je značio taj pogled, ali možda je
i on nešto osjećao za nju.
Dok su polagano šetali, Lucia je promatrala igru njegovih mišića
ispod košulje. Kretao se gipko i s lakoćom.
Rock se okrene i razmakne grane, kako bi ga lakše mogla
slijediti. Skoro ga je ponovno dotakla, ali to ne učini. Upravo je
postao malo pristupačniji prema njoj i nije to smjela pokvariti. I
tako je, šuteći, krenula za vitkim likom ispred sebe. Kad je zastao,
zastala je i ona. Prstom je pokazao prema boru na kojem je sjedila
vjeverica. Sat kasnije, izašli su na brdsku livadu. Rock zastane.
Gusta, zelena trava bila je prošarana mnoštvom planinskog cvijeća
svih boja. Zrak je bio zasićen cvjetnim mirisima. Na drugoj strani
livade, na obzoru, isticao se neki lik. Lucia duboko udahne. To je
moga biti samo los.
- Los! - šapne ona, a Rock kimne. Životinja se iznenada okrene,
pogleda ih i nestane. Polako i tiho prolazili su preko livade. S druge
je strane ponovno počinjala šuma. Pružila im je osvježenje nakon
jakog sunca koje ih je dobro zagrijalo. Oko njih, grane su bile pune
ptica, a ponekad bi se začuo njihov pjev. Krenuli su dalje, a šuma se
iznenada prorijedi. Lucia pomisli da će opet naći neku livadu, ali
onda shvati da je rijeka ovdje stvorila prekrasno jezerce.
- Dabar! - šapne iznenada Rock.
- A tamo su male patke! - oduševi se Lucia. Usred jezera, patka je
ponosno plivala sa svojim podmlatkom.
- Kakve bi to patke mogle biti? - upita Rock.
- Ne znam, ali vrlo su lijepe. Pogledajte, ta se patka ponaša poput
prave majke. - nasmije se Lucia. Iznenada osjeti kako je
porumenjela. Samo je nekoliko ljudi znalo koliko ona voli djecu.

Stranica | 24
 Glorij@

Rock se nije nasmijao, kao što je i očekivala. Okrenuo se prema

patki i pažljivo ju promatrao. Uto ju smočiše kapljice vode i ona se
prestrašeno trgne.
- Ništa strašno. - reče Rock. - Dabar nas je zapazio. Šteta, baš je
zabavno promatrati ga.
- Mogli bismo sjesti i šutjeti. - predloži Lucia. - Možda se vrati.
- Možda. - odvrati on. - Možemo sjesti i nadati se. Pogledajte
kakve su tunele iskopali dabrovi!
Sjeli su na panj i umirili se. Vrijeme je polagano prolazilo, ali to
za Luciu nije bilo važno. Nije mogla zamisliti da ovako sjedi s bilo
kojim drugim muškarcem. Pogotovo ne Jerryjem! Dugo vremena je
površina jezerca ostala mirna. Iznenada se ipak pojavi nečija glava.
Bili su daleko, tako da nisu mogli vidjeti oči životinje, ali Lucia je bila
sasvim sigurna da ju promatra. A onda, dabar iznenada zaključi da
oni nisu opasni, pa zapliva, a i drugi mu se pridruže. Jedan veliki i
nekoliko malih.
Lucia je zadržala dah. Željela je vidjeti mališane iz blizine.
Doimali su se tako bespomoćno.
Još neko vrijeme su promatrali dabrove. Sunce se već popelo
visoko, na nebo. Rock se okrene prema njoj i upitno podigne obrvu.
Lucia kimne i polako ustane. Iako joj se ovdje sviđalo, trebali su se
vratiti i razmisliti o objedu. Rock je šutke krenuo za njom u šumu.
Krenuli su prema mjestu gdje su logorovali.
- Iznenađuje me što vam se dabrovi toliko sviđaju. - reče on
nakon nekog vremena.
- Zašto?
- Nagrđuju prirodu. - primijeti, pa iako je to govorio ozbiljno,
Luciji se pričini da joj je namignuo. - Nagrizu drveće i mogli bi
uništiti šumu.
- Znate li što se, zapravo, događa?
- Ne.
- Kad jednom više ne bude dovoljno drveća u okolici, dabrovi će
pronaći novo područje i početi kopati kanale. Stari će se kanali
polako raspadati, a voda će se povući. Za njom će ostati plodan mulj.
Narast će trava, pa će na tome mjestu nastati lijepa livada. Poput
one koju smo malo prije vidjeli.

Stranica | 25
 Glorij@

- Kako to znate? - upita Rock.

- Mnogo čitam. - nasmiješi se Lucia.
- Uvijek pročitam što više o mjestima koja namjeravam posjetiti.
- Tako da vam ništa ne promakne?
- Baš tako! A Montana mi je najmilija država. Vjerojatno o njoj
znam više nego o Ohiju.
- Djevojko, ne razumijem vas. - odmahnuo je glavom.
Upravo ga je htjela zapitati zašto, ali on je krenuo naprijed, pa je
zašutjela. Nije imalo smisla pretjerivati. Ipak je počeo razgovarati s
njom. Kad je prestao biti ukočen i opustio se, bio je simpatičan
momak. Da, stvari su se dobro odvijale. Neće sada pokušati nastaviti
razgovor, ali kasnije...

V.
Nakon objeda, spremili su se na odlazak. Rock je ponovno šutio, kao
i prije, ali Luciu to više nije smetalo. Vozili su se gotovo do šest sati,
a onda je Rock pronašao dobro mjesto za logorovanje. Lucia je
skupljala drva, dok je on postavljao šator. Nakon toga, pošla se
okupati, a kad se vratila - jelo je bilo pripremljeno. Stavila je na
tanjur sušeno meso i povrće, te komad kruha. Dok je jela, ogledavala
se po šumi.
- Kakva šteta što nismo ponijeli priručnik o biljkama. Oko nas
raste mnogo jestivog bilja, mogla sam pripremiti svježu salatu.
- Nisam očekivao da ću imati društvo. Hrana za mene nije važna.
- primijeti Rock.
Čini se da ti ništa nije važno, pomisli Lucia, ali ipak samo kimne.
- Nisam se žalila. - nasmiješi se. - Prosjaci ne mogu biti izbirljivi.
Uz to, zaista dobro kuhate.
- Ponio sam mnogo hrane.
- Rekli ste da putujete već dva tjedna?
- Tako je.
- To je prilično dugo da čovjek bude sam. - zaključi ona.
- Volim biti sam. Ljudi baš nisu tako sjajni.
Lucia osjeti gorčinu u njegovom glasu.

Stranica | 26
 Glorij@

- Da. - složi se. - Ponekad je lijepo biti sam.

Rock ju iznenađeno pogleda, kao da je očekivao neki drugi odgovor.
- Volim divljinu. - nastavi djevojka. - Ovdje je sve tako svježe i
čisto. Dakako, tamo gdje ljudi još nisu stigli sve uništiti. Zato više
volim dolaziti ovamo, nego u Yellowstone. A ipak, namjeravam
posjetiti Nacionalni park.
Nije joj odgovorio. Nije otkrivao svoje planove. U sumraku,
njegovo lice poprimi tajanstven izraz. Bilo je to dobro lice, čvrstih
crta i sitnih bora od smijeha oko očiju. I dok je ispijala kavu, Lucia se
prisjeti i drugih pojedinosti o njemu. Onih njegovih snažnih ruku!
Uzdahnula je. Nešto mu se moralo dogoditi. Tako zgodan čovjek dva
tjedna sam u divljini. A sada je bio sa ženom i to vrlo zgodnom
ženom, a kao da ju uopće nije zapažao. Bilo je to zbunjujuće, ali vrlo
uzbudljivo, govorila je samoj sebi. Čovjek s druge strane vatre
također je razmišljao. Sada nije mogao skrivati oči iza tamnih
naočala, pa ju nije želio dugo promatrati. Ipak bi s vremena na
vrijeme svratio pogled na nju. A kada bi zapazio da je utonula u
misli, njegov bi se pogled zadržao dulje.
Ono što je vidio nije mu mnogo koristilo. Bila je vrlo poželjna
žena. Zapravo - djevojka, podsjeti samog sebe. A on joj se sviđao,
barem mu se tako činilo. Nije bila nametljiva žena, poput onih koje
je upoznao nakon Fayeinog odlaska. Tiho se nasmiješi. Već je
prilično dugo bio sam. Ne baš cijelo vrijeme od kada ga je Fave
napustila. Ali, potrošio je na njih više vremena i truda no što se
isplatilo. U njegovom životu više nije bilo mjesta za ženu, barem ne
stalnu.
Pitao se zna li Lucia kako je dražesna u tim kratkim hlačicama i
majici. I bez šminke i frizure bila je najzavodljivije biće koje je sreo u
posljednje vrijeme. No, bila je premlada. Vjerojatno bi mu se podala,
da je to zahtijevao od nje. Napokon, spasio ju je od medvjeda. I
hranio ju je. Rock se naljuti na sebe što o tome razmišlja. Ta ona je
još pravo dijete. A on nije tako pokvaren da bi to iskoristio.
- Postaje hladno. - primijeti Lucia. - Bit će bolje da operem suđe.
- Pomoći ću vam. Navucite pulover dok skupim suđe.

Stranica | 27
 Glorij@

Nije se htjela prepirati s njime. Ionako nije bila oduševljena da

sama prolazi kroz tamnu šumu do rijeke. Osobito ne nakon susreta s
medvjedom.
Navukla je pulover i vratila se vatri.
- Uzmite džepnu svjetiljku i krenite ispred mene. - reče joj Rock.
- Nosit ću prljavo suđe. Nekoliko minuta poslije, klečali su pokraj
rijeke. Kad su završili s poslom, Lucia opere lice, a zatim i on. Potom
su se lagano vraćali.
- Bit će bolje da legnemo. - primijeti Rock. - Postaje jako hladno.
Lucia ga je promatrala kako prilazi vatri i gasi ju vodom iz rijeke.
Uvjerivši se da je potpuno ugašena, vratio se do šatora. Zapazio je
da je Lucia podigla vreću za spavanje i namjeravala ju namjestiti
ispred šatora. Rock se ponovno sjeti onoga o čemu je cijeli dan
razmišljao. Trebao ju je pozvati u šator. Iako se nije činilo da bi
moglo kišiti, ove su planine pune medvjeda. Prišao joj je i pogledao
u njene modre oči. Nikada poslije nije bio siguran je li učinio neki
pokret, ili je to pročitala u njegovim očima, ali Lucia je dohvatila
vreću i ušla u šator prije njega.
Stavila je vreću s lijeve strane šatora, smiješeći se samoj sebi.
Zapazila je pogled u njegovim očima i pokret ruke, pa je pomislila da
će ju pozvati U šator. A budući da joj nije rekao da izađe, vjerojatno
se nije prevarila. Za sada nije tražila ništa drugo. Rock se uvukao u
svoju vreću, potpuno odjeven. Lucia je izvukla pidžamu, a onda
skinula cipele i uvukla se u vreću. Navikla se razodijevati u vreći, pa
se ubrzo udobno smjestila. Rock to očigledno nije znao. Čula je kako
se prevrće i nešto ljutito mrmlja. Nasmiješila se u mraku. Bio je vrlo
stidljiv, za muškarca. Pričekala je dok je u šatoru zavladala tišina.
- Hvala vam. - reče glasno. - Vani sam se osjećala vrlo usamljeno.
- Nema na čemu. - kratko će Rock. Lucia se zadovoljno nasmiješi.
Možda je bio pomalo neraspoložen, ili se čak ljutio što ju je pozvao u
šator, ali od sada spavaju zajedno. Tri su dana proveli na isti način.
Šetali su ujutro, kretali poslije podne i zaustavljali se oko šest sati
navečer. Lucia nije bila sigurna koji je dio dana najviše voljela.
Ujutro bi se šuteći šetali, promatrajući vjeverice, jelene, a ponekad i
dikobraze. Petog dana njihovog zajedničkog putovanja Lucia je
mirno ležala u šatoru. Bila je zadovoljna. To je putovanje krenulo

Stranica | 28
 Glorij@

bolje no što je predviđala. Uživala je u svakom trenutku.

Razmišljajući o tome, utonula je u san.
Rock nije mogao tako lako zaspati. Svake mu je noći bilo sve teže
spavati kraj te djevojke. Znao je da ju želi. Poželio ju je već one
večeri kad je mokra ušla u njegov šator. Želio ju je svakoga dana sve
više i više, ali ona je bila dijete, premlada za njega.
Nešto kasnije, Lucia otvori oči. Znala je da ju je nešto probudilo,
neki zvuk. Ležala je mirno, nastojeći utišati otkucaje srca. Je li to
neki medvjed pred šatorom? Minuta prođe u tišini, a onda začuje
nešto sa svoje lijeve strane. Nešto nalik uzdahu ili jecaju. Bio je to
Rock. Vjerojatno je sanjao. Ostala je mirno ležati, raspravljajući
sama sa sobom. Da li da ga probudi? Nije znala bi li on to htio.
Možda će biti najbolje da ne obraća pažnju na njega.
Rock je stenjao poput životinje u agoniji. Dah joj zastane u grlu.
Morala ga j probuditi i osloboditi muka.
Izvukla se iz vreće i otpuzala do njega. Opet je jauknuo, a Luciji
navru suze na oči. Rock se iznenada počne bacati s jedne strane na
drugu. Nije li, možda, bolestan? Ona oprezno dotakne njegovu ruku.
Ne, nema groznicu:
- Rock. - šapnula je. - Rock, što je? On krikne i sjedne. U mraku
šatora, vidjela je kako mu se oči krijese. Na licu mu se ocrtavala
užasna bol. Lucia ga zagrli kao što bi zagrlila bolesno dijete i nasloni
mu glavu na svoje grudi.
- Sve je u redu. Samo ste loše sanjali. - maknula mu je vlažnu
kosu sa čela i počela tiho pjevušiti. Iznenada osjeti da se između
Rockovih usana i njene kože nalazi samo tanka svila pidžame.
Zadrhtala je kad ju je zagrlio. Spava li Rock neodjeven... Onda više
nije imala vremena za čuđenje. Povukao ju je k sebi, a onda mu se
prepustila, žudeći za tim da upozna njegovo tijelo. Pidžama joj se
povuče nagore, a ona osjeti njegove snažne grudi na svojim
dojkama. Ovo je bilo mnogo ljepše no što je zamišljala. Rock ju
privuče. Nekako je uspio izvući noge iz vreće, a Lucia spozna da je
zaista gol.
Počeo ju je nježno ljubiti. Pridigla se na laktove i uzvraćala mu
poljupce. Milovao ju je po cijelom tijelu, pokušavajući joj skinuti
pidžamu. Pomogla mu je povući ju preko glave. Čula je kako je pala

Stranica | 29
 Glorij@

pokraj vreće. Sada je spustio ruke da joj skine i gaćice, a novi drhtaj
strasti prođe njenim tijelom. Odmaknuo je usne od njenih, a upravo
kad se htjela privinuti uza nj, okrenuo je i nju i sebe. Sada je Lucia
ležala na vreći, ali sve to više nije bilo važno. Važno je bilo samo to
da osjeća njegovo tijelo na svome. Trenutak je oklijevao, a ona se
užasne da će ju odgurnuti. Ne, vikala je u sebi. Zaronila je ruke u
njegovu kosu i okrenula mu lice prema sebi, tako da ga je mogla
poljubiti. Osjećala je da to nije vrijeme za riječi. Ako progovori,
čarolija je mogla nestati. I stoga ga je ljubila nježnim, malim
poljupcima. Njena se upornost isplatila, pomisli tog trenutka.
Uistinu se isplatilo čekati.
Rock je duboko disao. Nije se osjećao tako dobro već od... nije se
mogao sjetiti kada! Dakako, nije to namjeravao učiniti, ali Lucia ga je
probudila, a glava mu je bila naslonjena na njene grudi. Osjetio je
njeno meko, podatno tijelo ispod svoga. Da, htjela je to!
Ali, to se ipak nije smjelo dogoditi. I ne bi, da ga nije zatekla u
snu. Poljubio ju je u čelo i okrenuo se. Iznenadilo ga je kad se Lucia
nije vratila u vreću za spavanje. Bio je naviknut da se Faye poslije
vođenja ljubavi ode u svoj krevet. Umjesto toga, on osjeti Lucijino
nježno tijelo pokraj svoga. Položila je glavu na njegovo rame, a ruku
mu prebacila preko grudi. Rock se nasmiješi u mraku. Bilo je lijepo
imati ju kraj sebe.

VI.

Kad se idućeg jutra probudila, Rock je već ustao. Osjetila je miris

kave, pa požuri prema rijeci. Dok je prala lice, pitala se kako će se
Rock ponašati tog jutra. Hoće li mu biti neugodno, ili će ju,
jednostavno, poljubiti?
Nije slutila što će se dogoditi kad se približavala vatri, ali nije
bila spremna ni na to da se on ponaša kao da ništa nije bilo. Njegova
kratka kretnja prema loncu s kavom i uobičajeni pozdrav nisu se
nimalo razlikovali od prijašnjih. Zar se namjeravao pretvarati da se

Stranica | 30
 Glorij@

među njima ništa nije promijenilo? Lucia se okrene da sakrije

smiješak. Natočila je kavu i sjela na deblo.
Moram danas u Marysville po namirnice. - reče mu. - I ja moram
vidjeti jesu li na poštu stigla pisma za mene. - Možda jutros ne
bismo trebali poći u šetnju. - predloži ona.
- To bi bilo najbolje! - složi se Rock, pa počnu brzo spremati
stvari. Dok su se vozili cestom, Lucia se prisjeti onoga što se noćas
zbivalo. Rock se doimao izmučeno kad se probudio. Kakve su ga
more mučile? Postojao je samo jedan način da dobije odgovor, ali ne
i nakon toga što se ponovno ponašao onako suzdržano kao prije.
Lucia je još o tome razmišljala kad je iznenada čula kako Rock
glasno psuje. Istog trenutka, opazi da mu je guma na biciklu
probušena.
- Mogu li pomoći?
- Ne, morat ću ju skinuti i vidjeti da li se može zakrpati. Mogla bi
se za to vrijeme odmarati.
- Dobro. - Lucia pronađe zgodno mjesto u sjeni bora. Upravo se
ugodno namjestila, kad je Rock ponovno glasno opsovao.
- Do vraga! Gotovo je!
- Što je gotovo? - Lucia skoči i priđe mu.
- Rastrgala se i zračnica, ne mogu ju popraviti! Čeka me duga
šetnja. Bit će bolje da kreneš dalje bez mene. Lucia se pretvarala da
ga ne čuje.
- Ulogori se ovdje, mjesto nije loše. Ja ću se odvesti do grada,
nabaviti zračnicu i namirnice. Vratit ću se prije mraka.
- To je dug put. - reče on i pogleda u nebo.
- Nije važno. - Lucia slegne ramenima.
- Mogao bih uzeti tvoj bicikl i odvesti se tamo.
- Ne budi smiješan! Prenizak je za tebe. Radije mi zapiši mi broj
zračnice. Nabavit ću nju i hranu.
- I poštu?
- I poštu. - ponovi Lucia. - A ti se smiri i pripremi večeru. Slažeš li
se? Još je oklijevao, ali onda joj pruži nekoliko štapića proteina.
- Nećeš objedovati, pa će ti ovo pomoći.
- Hvala! - osjetila je iskušenje da ga poljubi, ali se predomislila. -
Vidimo se! - rekla je i odvezla se.

Stranica | 31
 Glorij@

Stigla je u Marysville u podne. Na sreću, pronašla je

odgovarajuću zračnicu. Onda je krenula na poštu.
- Ima li pošte za Rocka Benningtona?
Poštar joj dade priličan broj pisama. Na vrhu je bila razglednica.
Lucia ju nije htjela pročitati, ali riječi su joj nekako upale u oči:
"Nazovi me što prije možeš, Faye." Gurnula je pisma u torbu, a onda
krenula natrag prema logoru. Tko je bila ta Faye? I zašto je mogla
naređivati Rocku? Razmišljajući o tome, skoro je prestala voziti. To
je mogla biti samo njegova žena.
Ne, Rock nije bio oženjen! Zaklela se da se neće upustiti u vezu s
oženjenim muškarcem. Nije nosio prsten na ruci, ali muškarci su to
često činili.
Ne, oženjeni muškarac ne bi krenuo sam mjesec dana na
putovanje. Ne, nije bio oženjen! Nije mogao biti! Cijelim putem je
razmišljala. Pokušala se sjetiti svega što se dogodilo među njima.
Dakako, ako je zaista bio oženjen, to bi moglo biti razlog zašto joj se
prije nije pokušao približiti. Pokušavao je biti vjeran. Ali, to nije bilo
zadovoljavajuće rješenje. Morao je postojati još neki razlog za
njegovo ponašanje. Morao je!
Onda je počela razmišljati o toj Faye. Da li bi ga mogla izravno
pitati za nju? Možda bi takvo pitanje pokvarilo sve među njima. Uz
to, nije trebala pročitati poruku na razglednici.
Lucia ubrza vožnju. Morala je zaboraviti tu Faye. Nije bilo načina
da sazna tko je ona, ako nije željela ugroziti onu slabašnu vezu
između Rocka i sebe.
Mučilo ju je i što se Rock jutros ponašao onako čudno. Nebo je
postajalo sve tamnije i tamnije, dok je žurila prema logoru.
Pogledala je na sat, znajući da će uskoro pasti mrak. Ne, ipak je još
bilo prerano. Tamno je nebo značilo da se bliži oluja. Pokušala je
voziti brže, ali noge su joj već bile umorne od duge vožnje. Kad je
napokon iza jednog zavoja ugledala šator, nije mogla povjerovati u
to. Zaustavi se i nasloni bicikl na stablo.
Dok se Rock žurio prema njoj, Lucia izvadi iz torbe pisma.
Razglednica je bila na vrhu. Rock gurne sve zajedno u džep, a izraz
lica mu se nije nimalo izmijenio.
- Gdje si bila tako dugo? - zapita ju uzbuđenim glasom.

Stranica | 32
 Glorij@

Bila je umorna i znojna, pa je i to pitanje bilo dovoljno da ju

naljuti.
- Nisam gubila vrijeme! napala ga je. - Ako si to mislio reći!
- Trebala si ostati tamo! - podigao je pogled prema nebu. -
Uskoro će izbiti oluja.
Osjetila je zabrinutost u njegovom glasu.
- Kao prvo, sunce je sjalo kad sam napustila Marysville, nije bilo
ni oblačka na nebu. A žurila sam se i stoga što nisam ponijela
opremu za kišu. Uz to, vratila sam se prije oluje, pa je ovaj razgovor
suvišan.
- Trebala bi biti opreznija i uvijek imati uz sebe kišnu opremu. -
upozori ju Rock.
Skoro je eksplodirala od srdžbe. Bilo joj je vruće, a bila je
umorna i gladna. Ništa nije pojela čitav dan, osim dva štapića
proteina i doručak.
- Umukni i ostavi me na miru! - okrenula se i napustila ga.
Iako je bila gladna, nije obratila pažnju na mirise jela i kave.
Krenula je prema šumi. Dakako, ovo nije bilo pravo mjesto za
logorovanje. U blizini nije bilo vode, a više od svega, željela se
osvježiti. Pokušala je hodati polagano i oprezno. Zaista ju je umorila
cjelodnevna vožnja. Nakon nekog vremena, sjela je na mahovinu
ispod nekog debla. Promatrala je prirodu oko sebe, sve dok se nije
uspjela potpuno smiriti. Sada se mogla vratiti, a da ne kaže ništa
zajedljivo ili puno gorčine. Ali, prije no što je stigla do ruba šume,
kiša je počela. Kad je stigla do čistine, bila je mokra do kože. Vatra
više nije gorjela, a to ju je ponovno oneraspoložilo. Zastala je i
počela promatrati okolicu. Sve je bilo spremljeno. Lucia prijeđe
preko čistine i otvori šator. Na sreću, Rock je u njega sklonio njenu
vreću za spavanje.
Uvukla se u šator i pažljivo ga zatvorila. Krajičkom oka zapazi da
se Rock već uvukao u vreću. Iz torbe izvuče ručnik. U šatoru je bilo
mračno, a ona je bila odveć promrzla da bi izigravala lažnu
stidljivost. Razodjenula se i počela brisati. Požurila se što prije uvući
u vreću. Napokon joj je to uspjelo, pa je mirno ležala u mraku.
Udarci kišnih kapi po šatoru lagano su se stišavali. Uskoro je kiša
prestala padati. Sada se u tišini jasno čulo cvokotanje Lucijinih zubi.

Stranica | 33
 Glorij@

Pokušala se svladati, ali bilo joj je užasno hladno. Neću se razboljeti,

neću, govorila je samoj sebi.
- Vidio sam da je tvoja vreća za spavanje "North Face". - reče
Rock odjednom.
Nije mogla shvatiti zašto je želio razgovarati o vrećama za
spavanje, ali bilo joj je previše hladno da bi razbijala glavu time.
Stoga mu samo kratko odgovori: - Da.
- Otvara li se s lijeve ili s desne strane?
- S desne! - uzalud je pokušavala zaustaviti cvokotanje zubi.
Zašto ju ne ostavi na miru?
- Dobro, onda imamo sreće! - Rock upali svjetiljku i izvuče se iz
vreće. Klečeći, pokuša otvoriti patentni zatvarač svoje vreće. Tek je
sada shvatila što želi: spojiti njihove vreće u jednu! Namrštila se i
čvršće stisnula u svoju. Ali, kad se dovukao do nje i počeo otvarati
njenu vreću, nije se mogla buniti. Bilo joj je hladno, užasno hladno!
Zagrijat će se, bude li se privinula uz njega. Prekrižila je ruke na
grudima, nastojeći sačuvati ono malo topline što je još imala u sebi.
Čak ni pogled na njegovo golo tijelo nije ju mogao zagrijati.
Napokon je uspio spojiti vreće, pa se uvukao kraj nje.
- Dođi, - reče joj, - pokušaj se zagrijati!
Isprva je htjela odbiti, jer je još uvijek bila ljuta na njega, ali
morala se zagrijati!
Rock ju je privinuo uza se. Osjećala je njegovo golo tijelo, koje je
bilo tako divno toplo.
Grlio ju je, a ona osjetio kako joj se toplina vraća u tijelo.
Prestala je drhtati, a u rukama i nogama počela joj je ponovno kolati
krv. Napokon se mogla opustiti, zagrljena i zadovoljna. Neću se
razboljeti, govorila je samoj sebi dok je tonula u san.
Probudila se u ranu zoru. Sanjala je prije toga kako ju Rock
nježno grli. Shvatila je da se čvrsto privinula uz njega. Još je bila
uzbuđena zbog sna, pa njene ruke same počnu milovati Rocka.
Sada, kad joj je bilo toplo ikad se odmorila, shvatila je kako se
jučer glupo ponašala. Faye je mogla biti njegova majka, odvjetnik ili
dvorkinja. A što je bilo najvažnije, sada je ona bila kraj njega, a ne
neka druga žena.

Stranica | 34
 Glorij@

Uspravila se da ga poljubi u obraz, a on pritisne svoje tijelo uz

njeno. Lucia mu poljubi usne. Načas joj se pričini da joj uzvraća
poljubac, a onda se odjednom naglo povuče.
- Što se dogodilo? - pitala je. - Žao mi je što sam se jučer onako
glupo ponašala.
- Nije riječ o tome. - odvrati on nekim čudnim, nepoznatim
glasom.
- Nego?
- Noć ranije. - počne on, ali se prekine. - Napola sam zaspao, pa
se nisam uspio svladati.
- Nije bilo razloga da se svladaš. - odgovori Lucia, iznenađena
njegovim riječima.
- Bilo je prekrasno. - pokuša joj Rock ponovno objasniti. - Ali, ne
želim se upuštati s mladom studenticom.
Neću zloupotrebljavati maloljetnice...
- Trideset i dvije su mi godine! Diplomirala sam prije deset
godina.
- Ne vjerujem.
Ali bi to htio, - pomisli Lucia, osjećajući promjenu na njegovom
tijelu.
- Pokazat ću ti vozačku dozvolu. Hoće li to biti dovoljan dokaz? -
Lucia se pokuša izvući iz vreće, pa se pri tome očeše o njegovo tijelo.
- Nije potrebno, vjerujem ti! Drago mi je što to čujem. - rekao je,
ali glas mu je još odavao nepovjerenje, a tijelo mu je poželjelo
dobrodošlicu njenom. - Najvažnije je... ne želim se upuštati ni s
jednom ženom. Mislim... žena mi nije potrebna! Lucia se nasmije.
Nije se mogla svladati, jer je osjetila koliko njegovo tijelo, pritisnuto
uz njenu, želi upravo to.
- Ne mislim na seks! - nastavi Rock. Začuvši gorčinu u njegovom
glasu, Lucia se prestane smijati. - Htio sam reći da sam prošao kroz
sve to. Kroz brak i razvod! Dosta mi je svega, zauvijek!
Sudeći po gorčini u njegovom glasu, doživio je mnogo ružnih
stvari, pomisli Lucia.
- Nisi jedini na svijetu koji se razveo. - primijeti ona, privinuvši
se uz njega. - To je teško svakome. Rock slegne ramenima, a ona

Stranica | 35
 Glorij@

iskoristi priliku da se stisne još bliže. - I ja sam razvedena. - nastavi.

- To se dogodilo prije prilično vremena.
Vidjet ćeš, zaboravit ćeš sve to. Nema smisla osjećati takvu
gorčinu. Ne koristi ti!
Rock je zurio u nju.
- Svejedno, ovoga se trenutka ne želim vezati ni uz koga. To
moraš znati.
- Sada znam. - nježno odvrati Lucia. Počela ga je gladiti po
grudima.
- Pa što onda?
Rock duboko uzdahne.
- Pa dobro, ako misliš da me razumiješ. - bezuspješno je
pokušavao svladati svoj nagon. Podsjetio je samog sebe da je rekao
istinu, a ona više nije bila dijete. Kakvo olakšanje, osobito ovog
trenutka.
Ruke su joj bile male, ali spretne. Osjećao ih je na svojim
grudima. Prestao je razmišljati i prepustio se njenim dodirima. Kad
je osjetila da je popustio, uzdahnula je s olakšanjem.
- Voliš li razgovarati? - šapne mu u uho. - Prošli put nismo rekli
ni riječi. Rock se naceri, kao da mu je bilo neugodno.
- U početku sam bio pospan, a onda...
- A onda... - izazivala ga je Lucia.
- Onda je bilo prekasno! Nisam više htio razmišljati.
- To mi je drago! - Lucia ga poljubi u bradu. - Ali ne razumijem
zašto si mislio da sam tako mlada.
- Tako izgledaš. - odvrati on, gladeći ju nježno po leđima, da bi
potom pronašao njenu drhtavu dojku. - Uz to, tvoje je tijelo tako
čvrsto.
- Hvala ti! Ali ozbiljno, i tijelo treba čuvati. Kao i sve drugo što
priroda da je.
- To je ono drugo!
- Što to?
- Taj tvoj idealizam! To što si se pobunila zbog sapuna u rijeci.
Zato sam vjerovao da si tako mlada.
- Zašto, zar stariji ne moraju čuvati prirodu?

Stranica | 36
 Glorij@

- Dakako da moraju! - Rock stane usnama prelaziti preko njena

uha. - Ali stariji ljudi obično postanu ciničniji. Sve više zaboravljaju
na svoje ideale.
- Ne baš svi. - pobuni se Lucia. - A osobito ne ja! - poljubila ga je
u obraz i odlučila da je pametnije naći neku drugu temu za razgovor.
Dok je ležala naga u zagrljaju muškarca, razgovor o prirodi baš nije
bio prikladan.
- Zar si zbog moje tobožnje mladosti bio tako suzdržan?
- Djelomično. - nasmije se Rock. - Zabrinula si se, je li? Mislila si
da me nećeš osvojiti?
- Bio si tako častan. - veselo mu odvrati Lucia. - Jesi li gledao
"Camelot"?
- Da. Ono o Arthuru i vitezovima okruglog stola.
- Da! Sjećaš se pjesme koju vitezovi opjevaju, one o dobrim
starim vremenima? Kad su spašavali djevojke u nevolji?
Rock se pokušavao prisjetiti, a ona ga pogleda. Odjednom se
veselo nasmije.
- Nisu li spašavali gole djevojke?
- Baš tako!
A te su djevojke uvijek bile tako zahvalne, da su govorile da bi
sve učinile za njih. - nastavi Rock.
- Tako je! Očekivala sam i od tebe da ćeš zatražiti nagradu.
Nasmijao se, ali ovaj put je bio dovoljno oprezan da joj je čvrsto
uhvatio obje ruke.
- Uboga moja mala, jesi li mnogo patila?
Pokušala se osloboditi, ali pokrio joj je usne svojima. Kad se
odmaknuo, već je zaboravila njegovo zadirkivanje.
Sunce koje je sjalo kroz krov šatora, osvjetljavalo je
unutrašnjost. Rock otvori vreću i zabaci ju s njih. Svjež jutarnji zrak
hladio je Lucijinu kožu, istovremeno ju uzbuđujući. Rock je kleknuo
kraj nje. Njegovo se tijelo isticalo na pozadini šatorskog platna, a
onda njegove ruke počnu prelaziti Lucijinim tijelom, koje ih je željno
očekivalo. Mlada žena duboko uzdahne, kad su njegove usne počele
slijediti ruke. I Lucia ispruži ruke i zaroni prste u njegove mišiće.
Danas se nisu žurili. Njihov prvi ljubavni susret bio je brz i tih.

Stranica | 37
 Glorij@

Ovoga su puta polagano uživali. Imali su vremena proučavati svoja

tijela, pitati jedno drugo što žele.
- Još pet minuta, pa ćemo ustati. - reče nježno Rock.
- Još pet minuta. - složi se Lucia, razmišljajući o tome kako njeno
tijelo odgovara njegovom. Da, dobro su se slagali, na mnogo načina!

VII.

Ipak, prošlo je petnaest minuta prije no što su se trgnuli i počeli

odijevati. Unutrašnjost šatora nije bila velika, ali jutros kao da je bila
još manja, tako da je Lucia, dok je navlačila odjeću, neprekidno
pružala ruke, kako bi se zadržala na Rocku. Dakako, ni jednom od
njih dvoje to nije bilo krivo.
Kad su izašli iz šatora, Rock se odmah prihvatio posla oko vatre,
a onda počne pripremati doručak. Lucia se prisjeti koliko je
vremena prošlo od kad je posljednji put jela.
- To divno miriše! - uzdahne. - Umirem od gladi.
Rock prestane zviždukati. - Kad si posljednji put jela?
- Jučer! - pokušala je to reći kako da uopće nije važno, ali Rock je
nastavio:
- Kada jučer?
- Ne znam točno. Poslije podne.
- A što si jela?
Pomislila je slagati mu, ali zaključi da se to ne isplati. To što nije
večerala, nije bio grijeh.
- Štapić proteina. - odgovori mu. Bilo joj je drago što je Rock
zabrinut zbog nje. Uz to, Lucia nikad nije znala dobro lagati.
- Štapić proteina?! Zar nisi ništa drugo pojela u gradu?
- Nisam.
- A zašto?
- Nisam bila gladna. - nije joj se sviđalo kako ju Rock promatra.
Šala je bila šala, ali njoj nije bila potrebna lekcija kada i što jesti.
- Lucia, čudim ti se. Stvarno ti se čudim.
- Zato što sam preskočila večeru? - iznenadi se djevojka.

Stranica | 38
 Glorij@

Rock odmahne glavom. - Ne. - odvrati i primakne joj se. - Prije si

ti uvijek meni propovijedala, a ja sam te morao mirno slušati.
- Nisam djevojčica! - pobuni se Lucia.
Sav očajan, Rock odmahne glavom.
- Dobro, ti si žena. Ali, molim te, ušuti i slušaj me. Nisi li mi rekla
da se možeš brinuti sama o sebi? A sada - promisli! Odvezla si se, a
nisi ponijela opremu protiv kiše. Nisi jela, a onda si pošla u šumu i
smočila se do gole kože. Jučer si mogla dobiti upalu pluća!
Lucia mu se primakne, a on ju zagrli.
- Nisam ju dobila. - šapne i položi glavu na njegove grudi.
- Nije riječ o tome. - nije se htio pomiriti Rock, te joj pritisne
usne na kosu. - Govorila si da se možeš brinuti sama o sebi.
- To i činim! - odvrati Lucia. - Nisam bila gladna dok sam bila u
Marysvilleu. Htjela sam se što prije vratiti tebi. - osjetila je kako se
budi tijelo tko blizu njenoga. Podigne glavu i pogleda ga. Iznenada ju
Rock ponovno počne ljubiti.
Oboje su teško disali, kada ju je odmaknuo od sebe.
- A sad je dosta. - reče. - Vrijeme je za jelo. - ne pogledavši ju,
pruži ruku prema zdjeli s kašom i počne puniti njen tanjur.
Ona počne halapljivo jesti. Činilo joj se da nikada neće napuniti
želudac. Rock joj natoči još jednu šalicu kave, a onda potraži nešto u
torbi. Izvuče paketić umotan u foliju.
- Sačuvao sam ti kruh od jučer. A što se tiče one naše svađe...
Lucia ga prekine: - Rock, zaboravi na to! Bilo mi je vruće, a bila
sam i umorna. - zagrize u kruh. Nije više htjela razgovarati o tome.
Ne nakon onoga što se jutros dogodilo. Fye, ma tko je ona bila, nije
bila ovdje. Lucia je sve to htjela zaboraviti.
Ali Rock nije odustajao:
- Bio sam zabrinut zbog tebe. Sama si se odvezla u grad, a
spremala se oluja...
- Razumijem te. - Lucia je žvakala kruh. Bilo je lijepo da se netko
brine za nju, iako je bila potpuno sposobna to činiti sama. Prisjeti se
da su se i neki drugi muškarci tako ponašali prema njoj. A nju je to
smetalo. Baš čudno - kad su se drugi muškarci brinuli oko nje, ona je
to smatrala uplitanjem u svoj život, a kad je to činio Rock, vjerovala
je da je iskreno zabrinut. Zašto je to kod ovog čovjeka bilo drukčije?

Stranica | 39
 Glorij@

Ili je to, možda, ležalo u njoj? Rock joj se nasmiješi s druge strane
vatre.
- Jutros je prohladno. Zašto ne bismo sačuvali vatru, dok ne
uredim gumu na biciklu?
- Sjajno! Mogu li ti pomoći? Pogledao ju je tako čudno, da se
zapitala nije li ponovno pogodila u neku bolnu točku. Činilo se da ih
je imao vrlo mnogo.
- Ne! Ostani sjediti kraj vatre i pričaj mi! Ako ne bi radije još
malko odspavala.
- Ne, moje je pravilo nikada ponovno ne leći, ako si već jednom
ustao. To mi je prištedjelo mnogo muka.
- Dobro. - kimne Rock. - Poći ću po svoj alat.
Lucia natoči još jednu šalicu kave, a onda se zapita hoće li se
Rock zbog toga naljutiti na nju. Ali, očigledno, on nije bio protivnik
kofeina. Pila je polagano, obećavši samoj sebi da će to biti posljednja
šalica do večere. Onda je u tišini promatrala Rocka dok je s jedne
strane vatre poslagao sav potreban alat. Sjeo je i uhvatio kotač
koljenima.
Preko ruba šalice, Lucia je promatrala njegovo lice. Sav je
utonuo u posao. Nasmijala se u sebi. Rock se doimao kao da napada
nekog osobito opasnog neprijatelja.
Pobojala se da bi mu mogla smetati, jer bi mu bilo neugodno da
ga tako dugo promatra. Stoga svrne pogled na njegove ruke. Doista
je znao što treba napraviti na biciklu. Ponovno se zapitala čime se
on to bavi. Bio je vrlo tajanstven čovjek. Sada je barem znala da nije
oženjen. Ako je ta Faye bila njegova bivša žena, ona Luciji nije
značila baš ništa. Tko zna zašto su se razveli. Razlog nije mogao biti
seks. Lagano rumenilo joj oblije obraze. Nije mogao biti, jer je Rock
zaista bio izvanredan ljubavnik. Dakako, neke žene...
- Lucia! - po tonu njegova glasa mogla je zaključiti da ju nije
pozvao prvi put.
- Oprosti, - nasmijala se vragolasto.
- Razmišljala sam o današnjem jutru.
Sada se i na njegovom licu pojavi smiješak. Onda se tobože
naljuti i namršti.

Stranica | 40
 Glorij@

- Dosta toga, djevojko! Prava sreća što ovdje nema rijeke, inače
ne bismo nikada otišli.
Lucia se nasmije.
- Možda bih trebala otići u istraživanje, dok ti popravljaš gumu.
Možda nađem vodu negdje u blizini. Rock odmahne glavom.
- Morat ćemo krenuti. Sve sam pregledao dok sam te jučer
čekao. Nisam naviknut sjediti i čekati. To me čini nervoznim. U
blizini nema vode, a mi nismo ponijeli baš mnogo sa sobom. Morat
ćemo krenuti.
- Dobro, ali... - Lucia se ponovno nasmije, pitajući se zašto se
osjeća poput glupe djevojčice.
- Ali?
- Nemojmo danas voziti predaleko. Tek toliko da nađemo lijepo
mjesto za logorovanje.
- Dobro. - Rockovo lice poprimi ozbiljan izraz, a Lucia se zapita
na što misli.
Ispila je kavu i počela skupljati suđe.
- Stavit ću ovo u plastičnu vrećicu, dok ne nađemo vodu.
Rock kimne i posveti se svom poslu. Ruke su mu se pomicale
posve nagonski, jer su misli bile zaokupljene ženom pokraj njega.
Morat će početi razmišljati o njoj kao o ženi, govorio je samom sebi.
Ta ona i jest žena. Nije ju smio tako napasti samo zbog toga što je
zakasnila i što nije ponijela opremu za kišu. Ali, do vraga, osjećao se
odgovornim za nju! Ta mu pomisao na čas smiri ruke. Nije smio
tako razmišljati. Ni na koji način nije smio dopustiti da mu netko
ponovno osvoji osjećaje. Uostalom, Lucia je bila dovoljno stara da se
brine sama za sebe. A znala je i kako se brinuti za muškarce, pomisli,
sjetivši se kako su se grlili tog jutra. Lucia nije bila prva žena s
kojom je dijelio postelju od kad je Faye otišla. Mnoge su ga žene
željele, a sve su bile zgodne. Uživao je u njihovom zagrljaju i to stoga
što je sam sebi postavio čvrsto pravilo: uvijek odlazi u njihov stan i
nikada ne ostaje cijelu noć. Žene ga neće moći povrijediti ako se
bude toga držao. A on je to činio, sve do sada.
Pitao se ne bi li se trebao oprostiti od Lucije i otići? Dakako, ona
bi ga vrlo lako mogla slijediti. Zamišljao je kako vozi za njim velikom
brzinom, podižući tvrdoglavo u vis svoju malu bradu. S druge

Stranica | 41
 Glorij@

strane, zašto se ne bi opustio i uživao u svemu tome. Objasnio joj je

svoje poglede i ona se složila s time. Bila je odrasla žena, osjećajna i
odgovorna. Nije bila djevojčica koja zaplače na svaku riječ. Popravio
je bicikl i odlučio o tome razmišljati kasnije. Ipak, morao je donijeti
odluku prije no što se ponovno utabore, jer je Lucia sada već bila
sigurna da ga je osvojila. Kad se večeras zaustave, očekivat će da
Rock ponovno spoji njihove vreće za spavanje. Nasmijao se, vidjevši
kako se sagnula da pokupi komadić papira.
Otišli su oko podneva, ostavljajući za sobom malu čistinu
jednako tak čistu, kako su ju i našli. Divljina neće patiti zbog
njihovog prolaska. Osvrnuvši se još jednom, Lucia je bila zadovoljna.
Vozili su jedno uz drugo kad god bi to cesta dopuštala. Oko dva
sata, zaustaviše se da ručaju. Lucia je pronašla malu planinsku livadi
i požurila je natrag do Rocka:
- Rock, kako je tamo lijepo! - uhvatila ga je za ruku i povela za
sobom.
- Dobro, pričekaj trenutak! - pokušao se oduprijeti. - Moram
ponijeti hranu, pa ćemo tamo jesti. Lucia mu pomogne da ju skupi,
stavljajući mu ju na ruke.
- Hajde, dođi!
Rock nešto promrmlja, ali ipak pođe za njom ispod stabala. Kad
je ugledao livadu, prestao je prigovarati.
U tišini su pojeli kekse i sir, uživajući u tihoj ljepoti tog mjesta. U
zraku se osjećao miris cvijeća. Lucia se osjećala pomalo opijenom od
topline sunca. Naslonila se na Rockovo rame, uživajući u svakom
trenutku.
Onda ga iznenada baci na travu i spusti se na njega.
- Što je...!
- Tišina! - trava je bila tako visoka, da ih je skrivala pred svima,
osim pred suncem i nebom. Kad bi okrenula glavu, vidjela je
predivno poljsko cvijeće. Udisala je duboko, uživajući svim
osjetilima u djevičanskoj ljepoti tog mjesta. Promatrala je nebo
iznad sebe i bijele oblačiće koji su plovili po njemu. Kako bi bilo...?
Iznenada joj se u mašti pojavi goli Rock i ona kako se valjaju po
travi.
Brzo privine svoje tijelo uz njegovo.

Stranica | 42
 Glorij@

- Ako si završila svoj razgovor s prirodom...- započne Rock, ali

ona ga prekine poljupcem. Željela je silno daju ljubi na livadi
obasjanoj suncem. Ipak, nije se to usudila glasno reći. Umjesto toga,
poljubi ga još jednom.
Iako se iznenadio, nije mu trebalo mnogo vremena da osjeti što
Lucia želi, pa joj počne uzvraćati poljupce. Svukao je košulju, pa je
osjećala toplinu njegova tijela. Brzo se podigla i svukla majicu preko
glave. Lucijine su grudi bile male i čvrste, a danas je ostavila
grudnjak u torbi. Ponovno se bacila na njega, osjetivši odmah kakav
je učinak izazvala. Počeli su se strasno ljubiti, a Rock se iznenada
digne na nju, zarobivši ju pod sobom. Borila se, nastojeći svojim
usnama dotaknuti njegove.
- Znaš li što radiš sa mnom? - upita ju nježno Rock, iako je teško
disao.
- Da! - Lucia mu položi ruke oko vrata, nastojeći primaknuti
njegovo lice svome, ali Rock se branio, pažljivo ju promatrajući.
- Zar uistinu želiš da to učinimo na livadi?
- Da! Da! - glas joj je bio dubok od strasti. - Oh, Da!
- Ali... - Lucia se još micala pod njim, pa nije mogao razumno
razmišljati.
- Molim te... - stade ga preklinjati. - Molim te! - izraz njenog lica
zaludio bi svakog muškarca, ali ipak je još oklijevao. Na ovakvom
mjestu... na suncu... nikada prije nije...
- Luda si! - šapne, ali onda se uspravi na koljena i dopusti joj da
mu raskopča pojas. Njene male ruke povukoše mu hlače preko
bokova, a potom i gaćice. Rock se do kraja razodjene, te potom skine
cipele i čarape. Ako je već namjeravao izigravati prirodnog momka,
morao je to činiti do kraja. Kad se okrenuo, i Lucia je bila potpuno
naga. Ležala je gola na travi. Rock se nasmije. Divlji je cvijet rastao
pokraj njene lijeve dojke, ističući se na bjelini njene kože. Trava joj
je uokvirivala tijelo. Obasjana toplim zrakama sunca, bila je još
ljepša nego toga jutra. Zlatna joj se kosa rasula po travi poput sjajna
oblaka.
Pogledala ga je. Rockovo se tijelo isticalo na plavoj pozadini
neba, pa joj se učini dvostruko velik. Tijelo mu je bilo opaljeno
suncem i vrlo snažno. Lucia se nasmiješi. Ispružio se kraj nje i

Stranica | 43
 Glorij@

pridigao se na lakat. Prvo joj lagano pogladi rame,pa onda slatku

oblinu dojke, a zatim se spusti na vitak bok i čvrsti trbuh. Tiho je
uzdisala dok ju je milovao.
- Kako je to dobro... kako dobro! Zemlja na kojoj su ležali bila je
topla, miris trave bio je svuda oko njih, pomiješan sa slatkim
mirisom cvijeća. Kako divno mjesto za ljubav, pomisli ona. Kako
divno mjesto za začeće, sjeti se načas, ali ubrzo shvati da se dijete ne
smije roditi iz te njihove veze.
Kako se uopće sjetila toga, pitala se. Ali, uto se Rock uspravi tako
da ju je mogao cijelu promatrati. Pogled mu je bio težak od strasti, a
usne mu pokriju njene tako žarko, da nije mogla učiniti ništa drugo,
nego mu uzvratiti na isti način.
- Jesi li zadovoljna?
- Jesam... htjela bih... - šaptala je.
- Što još želiš?
- Željela bih ostati ovdje! - skoro mu je rekla da bi ovo bilo
svršeno mjesto za začeće djeteta. Kako je to bilo čudno. Još prilično
davno, zaključila je da neće imati djece. Bila je, doduše,
slobodoumna, ali čvrsto je vjerovala u to da dijete mora imati oca.
Do sada još nije srela muškarca za kojeg bi smatrala da bi bio dobar
otac.
Da, Rock je možda taj! Čim je to zaključila, zapovjedila je samoj
sebi da prestane razmišljati o tome. Znala je da Rock može otjerati
medvjeda, da zna kuhati i popraviti bicikl, ali to je ujedno bilo sve. A
to nije bilo dovoljno. Osobito ne stoga, jer je još jutros rekao da ne
želi neku čvrstu vezu.
- Trebali bismo otići, jer još danas moramo pronaći vodu. -
podsjeti ju Rock.
- Znam, ali još samo malo... - prošaptala je.

Stranica | 44
 Glorij@

VIII.

Dok su se vozili dalje, Luciji je bilo žao što joj ljubav prema
prirodi nije dopustila da ureže početna slova njihovih imena u deblo
pokraj livade. Neko su se vrijeme vozili u tišini, jer se put strmo
spuštao, pa su morali biti vrlo pažljivi. Ipak, s vremena na vrijeme,
pogledali bi se i jedno se drugome nasmiješili poput dva zadovoljna
djeteta. Lucia pomisli kako nikada prije nije ni u mašti poželjela
voditi ljubav u travi. Voljela je prirodu, ali to je ipak bilo pretjerano.
Plašila se mrava, kojih je i danas zacijelo bilo na livadi, ali ona ih se
nije ni sjetila. Otkrila je nove strane svoje ličnosti, od kada je srela
Rocka. Nekoć je bila romantična i sentimentalna, ali njen ju je brak
uvjerio da ljubav ne može sve riješiti.
Tek je poslije shvatila da je muž za nju zapravo bio zamjena za
oca, ali uskoro je u njemu vidjela tek starog, romantičnog i
dosadnog čovjeka. Bilo je u njenom životu i drugih muškaraca. Muž
je probudio seksualne želje u njoj, a ona je bila mlada i zdrava. Kad
bi neka od njenih kasnijih veza postala ozbiljna, Lucia bi se povukla.
Nikada nije pronašla muškarca koji bi se mogao mjeriti s njenim
ljubljenim ocem.
Ipak, sada je radila nemoguće stvari s čovjekom kojeg je
poznavala manje od tjedan dana! Počela je razmišljati čak i o
djetetu. Odmahnula je glavom. U svemu tome nije bilo mnogo
razuma. Bile su joj trideset i dvije godine. Morala je ipak misliti i na
svoju karijeru. Bavila se sunčevom energijom, a to se u to vrijeme
tražilo. Upravo je završila jedan posao, pa je uzela mjesec dana
dopusta, kao što je to uvijek činila, prije no što prihvati drugi. Tako
se mogla odmoriti i oporaviti. Dakako, uz svoj posao, mogla je roditi
dijete. S malo planiranja, to ne bi imalo prevelik utjecaj na njenu
karijeru.
Shvativši o čemu razmišlja, skoro se glasno nasmijala. Gradila je
kule u zraku, a muškarac kraj nje bio je protiv veze. Vjerojatno je
brak smatrao najvećim zlom. Ne, bit će bolje da razmišlja o tome što
će se večeras zbiti, jer to je barem sigurno. Rock je oko šest sati

Stranica | 45
 Glorij@

pronašao rijeku, a Lucia osjeti olakšanje. Nije bila umorna, ali nije
joj se svidjela zamisao da još jednu noć mora provesti bez vode.
Htjela se okupati prije no što zaspi.
Kao i uvijek, prihvatili su se svaki svojih zadataka, nakon čega se
Lucia otišla okupati. Dok je prala lice, pogleda uzvodno. Pitala se je li
rječica tamo možda šira. Brzo se oprala, dršćući, jer je voda zaista
bila hladna. Odjenula se, znajući da će morati pronaći neku širu i
topliju rijeku, ako se želi okupati. Cijelo je to putovanje bilo nalik
romantičnom sanjarenju, pomisli ona. Htjela je uživati u tome, jer joj
se nešto slično vjerojatno više nikada neće dogoditi. To je bio
najveći doživljaj njenog života! Kad se vratila vatri, voda je već vrila
u kotliću, a Rock je miješao rižu. Uz vatru je stajala otvorena
konzerva tunjevine.
- Mogu li pomoći?
- Mogla bi negdje izliti vodu iz tunjevine, dok ja dogotovim rižu.
- Dakako! - Lucia pažljivo dohvati limenku i odnese ju u šumu.
Tamo je izlila vodu i prekrila mjesto zemljom, a limenku je odnijela
natrag. Ugodan miris govorio joj je da pripremanje večere dobro
napreduje. Napunila je šalicu kavom i sjela na panj. Promatrala je
Rocka kako miješa juhu u prahu. Požalila je što nije ponijela svoj
priručnik o biljkama. Malo svježe salate baš bi im prijalo.
Kad je Rock napunio tanjure i on sjedne. Lucia je bila vrlo
gladna, kao da je objedovala prije tko zna koliko vremena.
Završili su večeru s nešto sušena voća. Lucia uzdahne i ispruži
se. Bio je to naporan dan.
- Još kave? - upita Rock.
- Ne hvala. - odmahne ona glavom, - Oprat ću suđe.
- Dobro, a ja ću zakopati limenku. Lucia ga pogleda, kao da nije
mogla povjerovati.
- Zakopat ćeš ju? - upita tiho.
- Naravno, uvijek zakopam limenke. Zašto ne? - pogledao ju je
iznenađeno.
- Limenke se ne zakapaju. To zna svaka budala!
Njene su ga riječi iznenadile.

Stranica | 46
 Glorij@

- Pa, ova budala ne zna. Vjerovao sam da je najpametnije

zakopati ih. Lucia je znala da nije imala razloga za toliku srdžbu, ali
nije se mogla svladati.
- Kad zakopaš limenku, dolaze životinje i otkopavaju ju. Tako se
uništava priroda.
- Limenka će zarđati.
- Da, ali koliko će to godina potrajati?
- Ne znam. - nije se više ljutio. - Što je s tobom? Jedna mala
limenka, a ti poludiš!
- Nije riječ o maloj limenci, nego o principu. Jedna limenka ili
stotinu - to je isto! Treba sačuvati divljinu.
- Dobro, gospođice, recite onda ovoj budali što bi trebao učiniti s
tom limenkom? - glas mu je poprimio podrugljiv prizvuk.
- Isperi ju i stavi natrag u torbu. - odvratila je hladno.
Istovremeno se zapitala kao je uopće mogla pomisliti da ima djecu s
njim. - A kad dođeš u grad, baci ju.
- Znači, grad možemo napuniti smećem?
- Mogao bi pokušati izbjegavati proizvode u limenkama, onda ne
bi bilo toliko smeća.
Ustala je i skupila prljavo suđe. Ruke su joj drhtale i po prvi put
u životu osjeti potrebu da nešto razbije. Ali, ništa od predmeta za
logorovanje nije se moglo razbiti. Nije obraćala pažnju na ljutit
Rockov pogled, već je pošla prema rječici. Tamo je prala suđe,
razmišljajući o tome kako se mogla tako naljutiti. Nikada se nije
toliko ljutila na Jerryja, iako ni on nikada nije znao što bi sa smećem.
Zašto bi se onda ljutila na Rocka? Je li ga doživjela u boljem svijetlu
no što je on stvarno bio?
Nije našla odgovor na ta pitanja, pa se polako vraćala u logor.
Rock je već ugasio vatru i povukao se u šator. Lucia polagano
spremi suđe, ali nije mogla do vijeka izbjegavati neizbježno. Vreća
za spavanje bila je u šatoru, pa se napokon morala uvući u njega.
U šatoru je bilo mračno, ali ona ipak okrene leđa Rocku dok se
razodijevala. Nije mogla pronaći pidžamu, pa se naga uvukla u
vreću. Nadala se da mu ne smeta. Nije ga htjela buditi ako je već
zaspao. To je bilo najbolje što je mogla učiniti. Sutra ujutro vidjet će

Stranica | 47
 Glorij@

kako će se održati, sada je bila previše ljuta. Cijelo poslijepodne

razmišljala je o ovom trenutku, koji je iznenada propao.
Ležala je mirno, razmišljajući kako je Rock imao puno pravo
čuditi se njenom izljevu srdžbe. Toliko riječi zbog jedne limenke!
Ali, rekla mu je istinu. Nije bilo važno da li je to jedna limenka ili
tisuću njih. Važan je princip! Prepusti se mislima. Već je godinama
snivala o tome da ima djecu, ali bila je posve sigurna da nikada neće
pronaći muškarca kojeg bi poželjela za muža. A cijelo ovo
poslijepodne mučio ju je taj zaboravljeni san. Kad je pošao zakopati
limenku, shvatila je da Rock nije savršen. Činilo joj se kao da ju je
izdao, kao da ju je namjerno povrijedio.
Ležala je budna, gledajući u mrak. Ne, ti praznici zaista nisu bih
ono što je očekivala. Ipak, ujutro će sve biti drukčije. Prihvatit će
njegovu ispriku. Nije imalo smisla da zbog neke gluposti pokvari
odmor. Ne, to nije trebalo shvatiti previše ozbiljno. Zadovoljna tom
odlukom, Lucia napokon usne.
Rock je pokušavao ravnomjerno disati. Nije spavao dok se Lucia
uvlačila u vreću. Htio joj se primaknuti, zagrliti ju, pa čak se i
ispričati, iako je bio čvrsto uvjeren da nema razloga za to. No što je
dublje razmišljao, to je bio manje sposoban da bilo što poduzme.
Poslijepodne na travnjaku bilo je divno, puno nježnosti. Bilo je tako
lijepo da je poslije, za vrijeme vožnje, razmišljao o tome da ju upita
za adresu i broj telefona. A to je već bila za njega nevjerojatna
odluka. No, sada se osjećao poput prave budale. Znači stvarno nije
poznavao ponašanje u prirodi. Nije htio učiniti ništa loše, a Lucia je
postupala s njim kao da je Jack Trbosjek! Pomakao je lijevu ruku
pokušavajući to prikazati kao pokret u snu. Nije smio zaboraviti
njenu naglu prirodu, ali ona ga je, jednostavno, iznenadila. Kao
onoga puta kad se kupao u rijeci. Prava šteta što ju nije povukao k
sebi. Malo hladne vode sigurno bi ju ohladilo. Ali, onda to nije
mogao znati. Promatrao je zid šatora i psovao u sebi. Nije
namjeravao ovako provesti večer. Još je osjećao svježi miris trave u
njenoj kosi. Bila je tako blizu njega, tako poželjna. Može liju
dodirnuti? Hoće li ga odbiti? Pred očima mu se načas pojevi slika
Faye. Okrenula mu je leđa i hladno rekla da je preumorna. Ta ga
slika natjera da povuče već ispruženu ruku.

Stranica | 48
 Glorij@

Znao je da više ne mora moliti. Sada je slobodan čovjek - može

raditi što hoće i spavati s kim hoće. Gorak mu smiješak prođe licem.
Ovoga trenutka u divljini Montane nije imao prevelikog izbora,
ali u Clevelandu je čekalo mnogo žena. A sve bi one rado dijelile
postelju s Rockom Benningtonom, ne obraćajući pažnju što on radi s
tim prokletim limenkama. Sjetivši se toga, Rock mirno usne.

IX.

Idućeg jutra, kad se Lucia probudila, šator je već bio prazan. U

nos joj prodre miris hrane i ona uzdahne. Iako je dobro spavala, nije
se osjećala odmorno. Snovi su joj bili puni najluđih prizora, nekih
ugodnih, a nekih užasnih. Pokuša zaboraviti one užasne, jer
snovima ionako nije pridavala puno važnosti. Podsvijest je čovjeka
zaista znala zavarati. Izvukla se iz vreće za spavanje, govoreći samoj
sebi da će bez puno riječi prihvatiti Rockovu ispriku. Možda će se i
ona ispričati njemu, pomisli dok se odijevala.
Kad se vratila iz šume, nakon što se oprala u rječici, zatekla je
Rocka pokraj vatre. Pripremao je za prženje slaninu i jaja.
- Dobro jutro! - pozdravila ga je. Uzvratio joj je pozdrav,
ne pogledavši ju.
Trnci joj prođu tijelom. Zar je se, možda, zasitio i namjerava
otići? Ispruži ruku i dohvati lončić s kavom.
- Hoćeš li još kave? - upita Rocka, pokazujući njegovu praznu
šalicu.
- Ne za sada.
Lucia sjedne na panj, polagano ispijajući kavu i promatrajući ga.
Doimao se kao da se posljednjih dana ništa nije zbilo, kao da su se
tek upoznali. Lucia se zapita ne bi li nešto rekla, prva se ispričala, ali
Rock bi stvarno trebao znati da se limenke ne zakapaju u zemlju!
Načas se osjetila nekako bespomoćnom i napuštenom, ali ipak je
odlučno odmahnula glavom. Ne, neće dopuzati do njega i zamoliti za
oprost. Ne, dok god Rock bude tako tvrdoglav.

Stranica | 49
 Glorij@

Pojeli su doručak u tišini punoj napetosti. Ni jedno nije znalo o

čemu bi govorilo.
Rock očisti tanjur i okrene se prema Luciji:
- U kojem ćemo smjeru danas krenuti u šetnju? - pitao ju je tako,
kao da očekuje da će ga ona odbiti. Trgnula se. Bila je sigurna da je
to ljubavna ponuda. Nastojala mu je zato odgovoriti što je ljubaznije
mogla:
- Nije važno, uz rijeku ili niz rijeku. Bit ću spremna za nekoliko
minuta. Brzo je oprala suđe, a onda se vratila do šatora, koji je Rock
u međuvremenu srušio i sve pripremio za odlazak. Čim se vrate iz
šetnje, krenut će dalje. Krenuli su prema rijeci. Kad je Rock
zaokrenuo nizvodno, Lucia je pošla za njim. Kao i obično, hodali su
šutke, da ne preplaše životinje zbog kojih su i obilazili te krajeve.
U šumi je vladala tišina, osim šapata borovih iglica na vjetru.
Zemlja je pod nogama bila meka, a mahovina je zaglušivala njihove
korake.
Lucia je hodala za Rockom, nastojeći uživati u divljini kroz koju
su prolazili. Pogledom je tražila životinje skrivene među granama.
Iznenada do njih dopre oštar zvuk. Zastali su kao ukopani, svjesni
da djetlić negdje u blizini udara u drvo. Lucia ga je prva ugledala i
podigla je ruku da pokaže Rocku. Djetlić je imao crno-bijelu,
prugastu glavicu sa žarkocrvenom krestom. Promatrali su ga
nekoliko minuta, a onda Rock upitno podigne obrve. Lucia mu
kimne, pa krenu dalje. Kad god bi uočili neku životinju, zastali bi i
promatrali ju. Vidjeli su zečića skrivenog među grmljem, iznenadili
rakuna dok je pecao u rijeci. Pogledao ih je znatiželjno, a onda
nastavio lov. Nakon sat vremena, zaustavili su se i sjeli na deblo kraj
rijeke. Rijeka se ovdje sužavala.
Lucia se primirila. Za vrijeme šetnje, uvijek su malo razgovarali.
Među njima više nije vladala ona napetost, kao za vrijeme doručka.
Odlučila mu je nešto reći o onome što se jučer dogodilo kad se vrate
na čistinu. Neće se baš ispričati, ali bit će to nešto nalik tome.
Grmlje s druge strane rječice počelo se micati i odjednom se
razmaknuto, pa se pojavila crna njuška sa svijetlo crvenim
točkicama po sebi. Lucia nije vidjela ostali dio glave, ali uto se iznad
grma pojavi bijeli kitnjasti rep. Sada je bila posve sigurna da se radi

Stranica | 50
 Glorij@

o tvoru. Razmišljala je o tome što da učine. Mogli bi ustati i pokušati

se udaljiti što je brže moguće. To bi im uspjelo, da nisu bili tako
blizu životinje. Mogli su pokušati bježati, ali to bi izazvalo pravu
nesreću, jer se tvor već pomaknuo, a bio je zacijelo brži od njih. A da
ostanu nepomični, nadajući se da će vjetar promijeniti smjer?
Možda ih tvor ne bi zapazio. Lucia nije bila sigurna koliko daleko on
može vidjeti. Nikada nije mogla ni zamisliti da će se naći tako blizu
njega.
Pogledala je Rocka. Načas joj se učini da uopće nije zabrinut.
Onda shvati da on nije uopće prepoznao životinju. Tvorovi s
točkicama na gubici nisu imali bijelo crnu dlaku, pa ih nije bilo lako
prepoznati. Osim toga, bio je još napola skriven među grmljem.
Napeto je razmišljala. Mogla je Rocku šapnuti "tvor", ali bili su
mu tako blizu, da bi ih životinja zacijelo čula. Nije znala ni kako će se
Rock ponašati. Mogla ga je lagano dodirnuti, ali sjedio je predaleko
da bi joj to uspjelo. Možda je najbolje bilo da ostane sjediti u tišini,
nadajući se da će Rock učiniti isto. No, više nije bilo vremena za
novu odluku. Tvor je izašao iz grma, pokazavši se u svoj svojoj
ljepoti, a Rock ga je napokon prepoznao. Lucia začuje kako je
duboko uzdahnuo, a onda brzo ustao. Istoga se trenutka Lucia baci u
stranu, nadajući se da će se dovoljno brzo maknuti s linije vatre i da
ju tvor neće poštrcati.
Kad se nakon prevrtanja zaustavila ispod nekog grma, već je
kašljala. Zaista nije bilo pretjerano ono što je čitala o tome kako tvor
koristi svoje oružje. Užasan je smrad ispunjavao zrak, koji je sada
bilo teško udisati. Pogledala je prema rijeci, tvora više nije bilo.
Nakon što je izrazio svoje nezadovoljstvo, izgubio se. Lucia sjedne i
počne proučavati štetu koju je izazvao. Na nekom je korijenu
ogrebla lakat. Rana ju je pekla, ali nije bila duboka. Lijevim je
koljenom udarila o stablo. Skidajući sa sebe borove iglice, zaključi
da ovo nije pravo mjesto za pružanje prve pomoći.
Pa dobro, tješila je samu sebe, najvažnije je da ju tvor nije
pogodio u oči. Da se to dogodilo, već bi lila obilne suze. Smrad je bio
tako snažan, da nije mogla biti sigurna je li ju pogodio mlaz ili ne.
Ništa se nije moglo utvrditi dok se ne nadu na svježem zraku.

Stranica | 51
 Glorij@

Počela se ogledavati, ali Rocka nigdje nije bilo. Nije smio onako
skočiti. Zaista nije znao ništa o divljini! Lucia pomisli da bi mogla
zakopati usmrđenu odjeću, ali imala je samo jedan par cipela, pa ako
ih je tvor pogodio... Namršti nos od gađenja. Nije postojao miris koji
je mogao zatrti tvorov smrad. Ako su joj cipele bile uništene, morat
će ih ipak nositi dok ne stignu do grada. A mogla je zamisliti kako će
ju dočekati kad uđe u trgovinu.
Ogrebotina na koljenu boljela ju je sve jače, pa je teško hodala.
Nos i grlo su ju pekli. Osjetila je kako joj suze naviru na oči, pa
zastane i nasloni se na deblo. Što je to bilo s njom? Što se dogodilo s
njenim smislom za šalu? Pa dobro, tvor ju je poštrcao svojim
smradom, a možda čak i nije, ali to svejedno nije bio kraj svijeta.
Obrisala je suze. Put do logora bio je vrlo dug, osobito ako ga je
čovjek morao prijeći sam. Uz to, onaj će glupan vjerojatno biti
zabrinut zbog nje, ako ju ubrzo ne nade. Lucia podigne glavu i vikne:
- Rock! Povrijedila sam nogu!
- Lucia! - dopre glas iz daljine. - Nastavi me zvati, dolazim!
Uzdahnula je. Barem ju nije zapitao je li tvor još kraj nje. Spustila se
na mahovinu ispod stabla. Koljeno ju je boljelo sve jače. Prestraši se
da bi se mogla onesvijestiti, a onda ju Rock nikada neće naći.
- Rock, ovdje sam!
Trebalo mu je par minuta da ju pronađe. Više nije osjećala
vrtoglavicu, ali ipak je ostala ležati na mahovini.
Spustio se na koljena kraj nje.
- Lucia! Što se dogodilo?
Načas je pomislila da će početi vikati na njega i reći muda se
povrijedila jer se ponašao onako glupo, ali to ipak ne učini.
Uostalom, bila je to samo nagonska reakcija. Bio je pravo dijete, kad
se radilo o ponašanju u divljini. Vjerojatno mu je trebala objasniti
važne pojedinosti, prije no što su krenuli u te šetnje. Sjela je,
jauknuvši pri tome. Nadala se da nije ništa slomila. Divljina Montane
nije bila mjesto puno liječnika koji bi joj mogli pomoći. Pokušala
sam se odmaknuti od mlaza koji je tvor štrcnuo, - objasni mu, -
ogrebla sam ruku i udarila se u koljeno.
- Ali, zašto si legla?

Stranica | 52
 Glorij@

- Inače bih se onesvijestila. - smiješak je odavao da se već bolje

osjeća. - Idemo odavde. Nećemo znati je li nas tvor pogodio dok ne
dođemo na svježi zrak.
- Ali, tvoje koljeno... ne možeš hodati!
- Moći ću... - odvrati Lucia. - Pomogni mi ustati.
- Dakako. - Rock joj pruži ruku. Lucia ju prihvati i teškom
mukom ustane. Bol u koljenu se pojačala, pa je morala stisnuti zube
da ne krikne.
- Prokletstvo! - naljuti se Rock. - Za sve sam ja kriv. Nikada prije
nisam vidio tvora. Kad sam shvatio da je to on, prepao sam se.
- Sve je u redu. To se moglo dogoditi svakome. Ne brini se. -
pokušala je stati na povrijeđenu nogu, ali osjeti da ona popušta.
- Ovako nećemo daleko. - primijeti Rock i podigne ju.
- Rock, predaleko je! Preteška sam!
- Ako mi postaneš preteška, stat ću i predahnuti. - umiri ju Rock.
- Da sam ostao sjediti, tvor se ne bi prestrašio i ne bi bilo svega
ovoga. Lucia ga zabrinuto pogleda.
- Možda bi to ipak učinio. Nikad se ne zna.
- Ipak to nisam smio učiniti.
- Dobro. - složi se Lucia, pitajući se kako će ga još dugo mučiti
grižnja savjesti. Sada ga je voljela još i više, jer se nije pretvarao da
sve zna. Ipak, nije se mogao neprekidno kajati.
- Sve će biti dobro. - pokuša ga utješiti. - Moram se samo
odmoriti i udahnuti svježi zrak.
Tek se onda podsjetila da će njena povreda odgoditi njihov
odlazak. Bila je sasvim sigurna da danas neće moći nikuda, a možda
ni sutra.
- Bojim se da danas neću moći dalje. - uzdahne Lucia.
- Naravno da nećeš! Ne idemo nikuda dok ti ne bude bolje. Lucia
zapazi njegov uznemireni pogled i shvati što je pomislio.
- Uvjerena sam da mi noga nije slomljena.
U njegovim se tamnim očima pojavi izraz zahvalnosti.
- Kako to da ne vičeš na mene?
- Misliš li onako kako sam vikala zbog sapuna? - nasmiješi se
Lucia.
- Da. - prizna Rock.

Stranica | 53
 Glorij@

- Ne znam. Vjerojatno stoga stoje to djelomično bila i moja

greška. Trebala sam te prije upozoriti. Znala sam da nisi proveo
mnogo vremena u divljini, pa sam ti morala sve objasniti. Osim toga,
nisi povrijedio divljinu.
- Prokletstvo! - vikne Rock. - Briga mene za tu tvoju divljinu! To
mi značiš više...
Iznenada se prekine, a ona zatvori oči, znajući što je namjeravao
reći. Morala je to zaboraviti i pretvarati se da nije ništa shvatila.
Ipak, znala je da to neće biti lako. Kao ni zaboraviti njegov izraz lica.
- Osjećam se odgovornim za tebe. Znaš, otjerao sam onog
medvjeda i... Znam da se možeš brinuti sama za sebe, bolje od mene.
Ipak, žao mi je, Lucia.
- Znam Rock. - Lucia zaboravi bol i pokuša ga smiriti. - Sve je
dobro. Medvjed mi je mogao nanijeti mnogo veće zlo od ovoga
danas. Ne znam što bih učinila da se nisi pojavio...
Rock se tiho nasmije.
- Vjerojatno bi pričekala da ode, kao što si danas učinila s
tvorom. Stvarno se znaš sama brinuti za sebe. Ali, sada bi mogla
zatvoriti oči i i pokušati se odmoriti, a ja ću te odnijeti do šatora.
Shvatila je da je nadvladao osjećaj krivnje, pa je sklopila oči. Bila
je vrlo slaba i pomislila je kako je divno što se ne mora brinuti sama
za sebe. Nakon nekog vremena, utonula je u san i nije se probudila
sve dok nisu stigli do mjesta gdje su proveli noć.
- Jesi li dobro? - uznemireno zapita Rock kad ju je položio na tlo.
- Da, zaspala sam.
- Ne znam kako možeš. - on odmahne glavom.
- To je navika, poslije ću ti objasniti.
- Bit će najbolje da opet podignem šator. - primijeti Rock. - Čini
se da se sprema još jedna oluja. Hoćeš li ostati ovdje?
- Da, udobno mi je. Žao mi je što ti ne mogu pomoći.
- Nećeš maknuti ni prstom dok ti ne bude bolje.
Brzo je podigao šator. Nije to učinio nespretno, mada ga je Lucia
promatrala. Možda je to bilo zato što nije vikala na njega. Da se to
dogodilo Faye, bio bi to pravi užas. Pogledao ju je i zapazio kako se
mirno odmara. Počeo je skupljati drva za vatru. Lucia je bila hrabro

Stranica | 54
 Glorij@

malo stvorenje, pomisli. Koljeno ju je boljelo, a ipak je uspjela

zaspati. Vjerovala mu je, iako je učinio budalu od sebe.
Ipak, nije joj smio reći svoje osjećaje. Nije joj trebao reći da mu
je važnija od te glupe divljine. Doduše, prekinuo se i odmah počeo
pričati onu glupost da je odgovoran za nju. Znao je da je kriv što se
tvor preplašio, ali to i nije bilo tako važno. Važnije je bilo što se
zaista smatrao odgovornim za nju. Ta ga je misao zaustavila u poslu.
To je moglo biti opasno i uvaliti ga u nepriliku, nije li tako? Pogledao
je ponovno prema nebu. Bit će bolje da se vrati na čistinu i unese
Luciu u šator. Nakon one povrede, nije bilo nužno da se još i smoči
do gole kože.

X.

- Tvor me nije pogodio. - dočekala ga je veselo. - A što je s

tobom?
- Nije ni mene.
- Vjerojatno si umoran, nakon što si me onako dugo nosio.
- Nisam. Kako ti je koljeno?
- Bolje. Znaš li što me muči?
- Ne znam, ali sada te moram unijeti u šator.
- Radije bih ostala vani. Mogli bismo prvo nešto pojesti.
- Dobro, prihvatit ću se posla. Je li ti dovoljno toplo?
- Toplo mi je, ali užasno sam gladna. Dok je Rock pripremao
objed, Lucia je ponovno utonula u san. Nakon nekog vremena,
probudi ju njegov glas:
- Lucia! - zvučao je zabrinuto, a ona mu se pospano nasmiješi.
Pružio joj je šalicu tople juhe. - Pazi, vruća je! Kruh je jučerašnji,
nisam stigao ispeći svježi.
Uto iz daljine dopre do njih grmljavina.
- Požuri! - upozori ju Rock. - Uskoro će izbiti oluja.
Brzo je pojela juhu. Naslonila se na deblo i uzdahnula:
- To je bilo divno. Vjerujem da si znameniti kuhar.

Stranica | 55
 Glorij@

Istog trenutka kad je to izrekla, shvatila je svoju grešku. Nije

željela povrijediti novi osjećaj bliskosti koji je zavladao među njima.
- Oprosti Rock, nisam namjeravala špijunirati. - reče i pogleda
mu u oči.
- Oprat ću suđe, a onda te unijeti u šator.- odvrati on. - Morat ću
ti objasniti neke stvari.
Lucia je posve zaboravila na svoje koljena, dok je razmišljala što
joj to želi reći.
Nije se doimao neraspoloženo, pa zasigurno neće otići i ostaviti
ju samu. Zar je uistinu bio kuhar? Još je razmišljala kad se vratio.
Grmljavina je sada bila mnogo bliža, a vjetar je počeo njihati grane.
Rock rastvori šator, a onda ju zabrinuto pogleda. Nije ju mogao
unijeti.
- Morat ću otpuzati unutra. - rekla je. - Odnesi me pred šator. Jesi
li rastvorio vreće?
- Jesam. Pokušaj se uvući.
Nije bilo baš lako, ali uspjela se pomoću zdrave noge nekako
uvući u šator. Onda je ušao i Rock, promatrajući ju prestrašeno.
- Je li ti dobro?
- Da. Što si mi htio objasniti? - uzbuđeno ga je promatrala.
- Prvo bih te htio smjestiti. - izbjegavao je njen pogled. - Hoćeš li
leći, ili bi radije sjela?
- Sjednimo. - dok ne postane prehladno.
Rock namjesti torbe, tako da su se mogli nasloniti na njih.
- Da upalim svjetiljku?
Kako hoćeš. - odgovori Lucia i pomisli da će mu možda biti
ugodnije razgovarati u mraku.
- Mogli bismo još neko vrijeme ostati u mraku. - predloži Rock.
Kad se namjestio pokraj nje, nastavi:
- Već dugo razmišljam o nama. O tebi i meni. Dobro se slažemo.
- Da. - odgovori mirno Lucia.
- Odlučio sam ostati na putovanju još nekoliko tjedana. Idem
prema Nacionalnom parku, pa bi mi bilo drago ako bismo mogli još
neko vrijeme provesti zajedno. Nisam se predomislio, ne želim
trajnu vezu, ali ako pristaneš da naša veza ostane kakva jest, rado

Stranica | 56
 Glorij@

bih ostao s tobom. Lucia reče samoj sebi da mora biti zahvalna i za
to. Trebala je biti strpljiva. Još se mnogo toga moglo izmijeniti.
- Prihvaćam. - rekla je. - Takvo je putovanje mnogo zabavnije u
dvoje. Ali, ipak bih željela znati više o tebi. Oklijevao je, a Lucia se
prestraši da je promijenio mišljenje. Hoće li zauvijek ostati
tajanstveni muškarac?
- Već sam ti rekao da sam bio oženjen. Moj je brak trajao pet
godina, a ona se zvala Faye.
Nije se, dakle, prevarila. Pažljivo je slušala, nadajući se da će čuti
više, no što će joj riječima odati. - Napustila me prije osam mjeseci.
Našla je drugoga. A onda sam izgubio i posao, a banka je povukla
kredit.
Bol u njegovu glasu razdirala joj je srce.
- Nestalo je svega za što sam radio. Namam posla, nemam ženu,
nemam obitelj. Nemam za što živjeti.
Ušutio je, a Lucia pomisli što bi rekla. Nije bilo čudno što je bio
neljubazan kad su se sreli. Njegov je ponos morao podnijeti užasan
udarac.
- Ali ti si još živ! - pogladila ga je po obrazu. - Zdrav si i uživaš u
ljepotama Montane. - privinula se bliže njemu. - Život nam ništa ne
duguje, jedino na što možemo računati jest ovaj trenutak.
- Neizlječiv si optimist. - odvrati Rock nešto vedrijim glasom. -
Blago tebi!
Lucia se naljuti, jer ovo je bilo vrijeme za razumno razmišljanje,
a ne za gorke riječi.
- To nije istina. - odvratila je mirno.
- Sve što imam stvorila sam za sebe. S osamnaest godina sam
izgubila roditelje u prometnoj nesreći. Tada sam dobila svoj prvi
posao. Neki me stariji čovjek zavolio. Bila sam osamljena i zbunjena,
željela sam sigurnost. Tu sam želju, zabunom, smatrala ljubavlju.
Uskoro sam to požalila. Moj mi je muž htio zapovijedati, a to nisam
mogla dopustiti. Razvela sam se i nastavila školovati. Sada sam
inženjer planiranja. Dopuste obično provodim u divljini, tako se
osvježavam za novi posao. Uživam u životu, a to bi trebao i ti!
- I nikada se više nisi udavala?

Stranica | 57
 Glorij@

- Nisam, jer nisam srela muškarca za kojeg bi smatrala da bi

mogao biti dobar otac.
- Zar voliš djecu?- upitao čudnim glasom
- Da, ali djeci je potreban otac.
- Kakav otac?
- Trebao bi biti drag i pažljiv i ne bi se smio isključivo posvetiti
svom poslu. - uzdahnula je. - Morao bi biti netko u koga sam ludo
zaljubljena. Uvijek sam mislila kako bi bilo divno kad bi mogli
zajedno raditi. I imati u tvornici jaslice koje bi mogle koristiti sve
majke. - prekinula se. - Vjerojatno misliš da sam glupa.
- Ne, ali to zvuči... nekako drukčije.
- Čitala samo tome da je to ponegdje već uspjelo. - Privinula se
još bliže. - A što je s tobom? Voliš li djecu?
- Djecu volim, ali Faye nije htjela. Neko vrijeme sam se nadao da
će se predomisliti, ali to se nije dogodilo. Bojala se za svoju liniju.
- Kakve to veze ima s time? - uzbudi se Lucia. - Uz malo vježbe,
sve se vrati na staro.
- Uz to, Faye ne podnosi bolove. - doda Rock.
Lucia se jedva suzdržavala nad postupcima te žene.
- Povrijedila te. - reče mu nježno. - Ali to moraš zaboraviti. Ne
ljuti se više na nju, počni ponovno živjeti.
- Govoriš o tome kao da je to jednostavno, - uzdahne Rock.
- Ništa vrijedno nije jednostavno. - nasmiješi se Lucia. - Čovjek
se mora žrtvovati za ono što želi steći.
- Vjerovao sam da sam baš to i činio. Sagradio sam joj kuću
kakvu je željela, nabavio velik automobil.
Radio sam kao lud! Htio sam da bude sretna.
- A ona je pobjegla s drugim! - Lucia to nije htjela prešutjeti, jer
se Rock morao suočiti sa svojom boli.
- Da! - nije mu morala pogledati u lice, u glasu mu se osjećala
gorčina.
- Jesi li ikada pomislio da ona sve to nije željela? Možda je samo
htjela da budeš češće uz nju.
Rockov smijeh odjekne u šatoru, dok su prve kišne kapi počele
bubnjati po njemu.

Stranica | 58
 Glorij@

- To je rekla i ona, ali tek nakon što je dobila kuću, automobil,

namještaj i odjeću. A posao ne može upravljati sam sobom. Traži
cijelog čovjeka. Dakako, sad više nemam ni njega. Izgubio sam sve.
- Zbog nje?
- Pretpostavljam, na neki način. - uzdahne Rock. - Ne znam. Sve
što je vrijedilo u mom životu, nestalo je. Lucia se odmakne od njega.
- Znala sam da moraš mnogo toga naučiti o divljini, ali vjerovala
sam da si pametan. Izgubio si ženu pa što onda? Nije te voljela i nije
željela djecu s tobom...
- Izgubio sam i posao. - podsjeti ju Rock. - Bez posla, muškarac
nije ništa!
- Vraga! - te su joj riječi izletjele, a Rock je načas zašutio.
- Što ti znaš o tome? - procijedi kroz zube. - Ti si uvijek...
- Opet se varaš! U našem svijetu, žena bez muškarca ne znači
mnogo. Morala sam se neprekidno boriti protiv tog ustaljenog
mišljenja, primakla mu se. - Ali, neće nam koristiti ako budemo
zajedno kukali, a ni to ako ćemo optuživati suprotni spol za sve
nevolje.
- Pa, što onda predlažeš? - čvršće ju je stisnuo uza se, pa je znala
da se ne ljuti.
- Prvo, predlažem novi pristup životu. Pristup u kojem tvoj
karakter neće ovisiti o tvom poslu. Na primjer, ja još uvijek ne znam
čime se točno baviš. I ne želim to znati. Znam mnogo važnije stvari o
tebi. Znam kakav si čovjek, a to je najvažnije.
- Dobro, to je prvo, a što je drugo?
- Drugo, nije dobro žaliti sam sebe. To znam iz vlastitog iskustva.
Čovjek treba prebrojati svoje rane, pa će vrlo brzo zapaziti da one
mogu biti još brojnije.
- Nastavi. - reče Rock. - Nastojim zapamtiti tvoje riječi. Možda će
mi tvoji savjeti pomoći.
- Treće, ne zaboravi da ti se uvijek pruža nova prilika. Zdrav si i
moći ćeš sagraditi novi život za sebe.
- Morao bih te podsjetiti. Prvo, moja ličnost nije povezana s
mojim poslom. Drugo, prebrojat ću svoje rane i neću više žaliti
samog sebe. Treće, iskoristit ću nove mogućnosti.

Stranica | 59
 Glorij@

- Vrlo dobro, tako treba! - Lucia se uspravi i poljubi ga u bradu. -

Brzo učiš.
- Želiš li mi dati još kakav savjet?
- Samo još nešto.
- Da čujemo.
Lucia mu dohvati ruku i poljubi ju.
- Treba uživati u životu dok to možeš. - stavila je njegovu ruku
pod svoj kaputić, tako da je ležala na njenoj dojci. - Kiša pada, pa
smo zarobljeni u šatoru. Bila bi prava šteta ne iskoristiti takvu
priliku.
Rock je prstima milovao njenu nabreklu bradavicu, ali glas mu je
odavao oklijevanje: - A što će biti s tvojim koljenom?
- Već ćemo to nekako riješiti! - ohrabri ga Lucia.
- Imaš pravo. - toplo se nasmije Rock. - Dobro je poslušati tvoje
savjete, ali moram dodati još nešto. Njena se ruka podvukla pod
njegovu košulju, pa mu je milovala prsa.
- Da? - šapne ona.
- Najbolji način da čovjek ne žali samog sebe, jest da se tješi s
prijateljem, je li?
- Slažem se! - reče i poljubi ga. - Ali, molim te, prestani govoriti i
počni se tješiti!

XI.

Cijelog je poslijepodneva padala kiša, ali oni to gotovo nisu

zapažali. Napokon su zaspali, grleći se. Kiša je prestala navečer.
Tišina probudi Luciju. Lagano se pomakne, a onda tiho jaukne, jer ju
je zaboljelo koljeno.
Rock se istog trena probudi.
- Kiša je prestala.
- Da!
- Jesi li gladna? Znaš li što bih sada pojeo? Nisi, valjda,
vegetarijanka?
- Nisam. - nasmije se ona.

Stranica | 60
 Glorij@

- Veliki odrezak!
- I ja bih!
- Prije večere, htio bih saznati još nešto. Hoćemo li ponovno
istraživati ova dva čuda prirode, unatoč opasnosti da ćemo morati
hladno jesti, ako kiša ponovno padne?
- Mogli bismo prvo jesti, a onda... Rockove usne napustiše njene i
preseliše se do uha.
- Pričaj mi! Reci bilo što! Prelazio je usnama preko njena vrata i
spustio ih na rame. Ona zadrhti.
- Ovo je divno. - šapne. - Hoćeš li me poljubiti u potiljak?
- Možeš li leći na trbuh, a da ne povrijediš koljeno?
- Mislim da mogu.
Pokušala se okrenuti, a on joj brzo poljubi usne.
- Lucia, sviđa mi se ovaj položaj. Imam veliku kontrolu nad
tobom.
- Rock Bennington... - započne ona.
- Ako moj posao nije važan, možda je važno kako vodim ljubav.
Što misliš o tome?
- Sada ne mogu razmišljati.
- Kako bi bilo da počnemo maštati? Možda bih bio dobar gusar
koji ljubi svoju robinju...
- Mislim da su te priče pretjerane. - odvrati Lucia i zadrhti
ponovno, jer ju je poljubio u potiljak.
- Mogao bih biti šeik ili kauboj.
- Nikada nisam imala dobro mišljenje o njima. Ali, objasni mi,
koje ti filmove gledaš?
Rock nije obraćao pažnju na njene riječi, nego je nastavio istim
glasom:
- Mislim da ću te natjerati da me zamoliš za ljubav. Reci da me
želiš... više od ičega drugog na svijetu! Lucia je znala da njene tijelo
neizmjerno čezne za ljubavi, ali nije to htjela reći. Ponos joj nije
dopuštao. Da ju koljeno nije tako boljelo, odgurnula bi ga sa sebe.
Onda bismo vidjeli čiji bi ponos bio povrijeđen!
- Nisi pošten - počela se žaliti, - ta znaš da sam ranjena.
Osjetila je da je podigao tijelo i načas pomisli da će se udaljiti. Na
tu ju pomisao obuzme užasno razočaranje.

Stranica | 61
 Glorij@

No, Rock se ponovno nasmije.

- Lijep pokušaj, ali neće uspjeti. Neću se pomaknuti dok mi ne
kažeš da me želiš, a onda ću ti dopustiti da se okreneš. Tvrdoglav
sam čovjek. - primijeti Rock, ljubeći joj i dalje potiljak. - A sada se
osjećam vrlo ugodno.
Zašto je šutjela, kad bi joj nekoliko riječi pružile ono za čime je
žudjela? Bilo je to pitanje ponosa, pomisli Lucia, ali u tom slučaju
bilo je glupo odupirati mu se. Htjela se preddati, željela je ispunjenje
ljubavi. Njene mu ruke dotaknu ramena.
- Okrutan si čovjek. - počne ga zadirkivati. - Kako možeš
dopustiti da tako patim?
- Vrlo lako. - odvrati on nehajno i poljubi ju. - Zabavlja me!
Lucia se pomakne, zaboravljajući na svoje koljeno.
- Rock, molim te, trebam te!
- Kako lijepe riječi! - Rock joj poljubi nos. - Ponovi ih!
- Potreban si mi! Molim te! - Rock se uspravi.
- Mislim da ću uspjeti ispeći kruh prije mraka. Ali, za sada ćeš se
morati zadovoljiti šalicom kave.
- Ne možeš li pričekati još nekoliko minuta?
- Zar nisi gladna?
- Bila sam, ali sad se osjećam tako divno.
Rock ju privuče k sebi i nježno poljubi.
- Ako mi sada ne dopustiš otići, ne mogu jamčiti za večeru.
- Mili moj, obavljat ću dvostruko više poslova kada mi koljeno
zacijeli.
Rock se namršti.
- Nećeš! Ja sam kriv što si se povrijedila. Osim toga, volim kuhati.
To mi pruža zadovoljstvo. Pridigao se i dohvatio odjeću. - Ostani u
šatoru. Vani je vlažno i hladno. - pažljivo ju je pokrio svojom vrećom
za spavanje.
- Kako je tvoje koljeno? - zapita ju dok se odijevao.
- Već dugo nisam mislila na nj. - nasmiješi se Lucia.
- Možda smo otkrili novi lijek za takvu vrstu ozljede.
Lucia odmahne glavom.

Stranica | 62
 Glorij@

- Bojim se da nismo. Lijek je, doduše, dobar, ali nismo ga mi

otkrili. Po tome kako se osjećam, trebala bih ga koristiti za sve
bolesti.
- Da, bilo nam je divno. Zaista smo sjajan par, odlično se
slažemo! - primijeti Rock.
- Tako je! - Lucia ga je promatrala kroz poluotvorene oči. Nije li
htio još nešto reći? Zašto se predomislio?
Rock navuče košulju.
- Ubrzo ću se vratiti s večerom.
- A ja ću te čekati. - reče ona i zaljubljeno ga pogleda.
Rock se sagne, a ona ga zagrli. Onda se uspravi i makne njene
ruke sa sebe.
- Znaš, moramo nešto jesti.
Kad se šatorsko krilo zatvorilo, Rock shvati da se glupo smješka.
Lucia je bila sjajna žena, stvarno sjajna. Znala je posve dobro kakve
su njegove potrebe.
Razmišljao je o tome dok je skupljao vlažno drvo i pokušavao
upaliti vatru. Nakon što ga je Faye napustila, imao je mnogo žena, ali
više se nije sjećao ni njihovih lica, ni imena. Nisu mu značile baš
ništa. Lucia je bila drukčija. Bila je zaigrana i nasmiješena,
razgovarala je i šalila se. Poznavao je strast od prije, ali nikada takvu
kakva je vladala između njih dvoje. Tu je bilo mnogo više od toga.
Osjećao je to i mislio o tome, dok je ulijevao vodu na dehidrirano
povrće. Bili su izuzetan par. Htio joj je to reći. Ali, bio je dovoljno
oprezan da proguta te riječi. Ženi se takve stvari ne smiju
spomenuti dok nisi sasvim siguran da želiš trajnu vezu, a to nisu
bile njegove namjere, iako...
Posveti se kuhanju. Je li Lucia zaspala u šatoru, ili razmišlja o
događajima toga poslijepodneva? Nije mogao zamisliti ljepši način
da se provede kišni dan. Voda za kavu je već zakipjela, pa ga to
prekine u mislima. Još ih je čekalo mnogo zajedničkih dana.
Namjeravao ih je dobro iskoristiti. I to je bila sva budućnost o kojoj
je želio razmišljati tog trenutka.

Stranica | 63
 Glorij@

XII.
Proveli su još dva dana na maloj čistini. Dva divna dana pod
nebom Montane. Dva dana koja se Luciji nisu činila dovoljno duga.
Gotovo da se nadala da joj noga neće tako brzo zacijeliti, samo da
ostane. Kad su se popeli na bicikle, još se jednom osvrnula. Ovo je
vjerojatno najljepše mjesto na svijetu, pomisli. Pokušala je zadržati
suze, zaista je bila luda! Rock je bio sasvim iskren od samog početka.
Nije želio dugu vezu, a ona se složila s time. Pa, iako joj to nije bilo
drago, sada više nije mogla učiniti baš ništa. Još je sačuvala svoj
ponos. Nije mogla spomenuti dugu vezu i dopustiti da ju Rock
odbije.
Uzdahnula je i nastavila voziti. Kad završe putovanje, ponudit će
mu svoj broj telefona. To je mogla učiniti, osobito ako tome ne prida
odveć važnosti. Onda se Rock neće plašiti ponovnog susreta s njom.
To je čvrsto odlučila, pa je veselo razgovarala s Rockom, svaki
put kad bi se zaustavili.
Toga dana nisu vozili daleko. Iako su se često odmarali, Lucijino
je lice odavalo veliki umor. Stoga je Rock i zahtijevao da se ranije
zaustave. Ali, drugog su dana već bolje napredovali, a trećeg ju
koljeno uopće više nije smetalo. Kad su se četvrtog jutra probudili,
Rock ju veselo zapita:
- Što misliš o šetnji? Obećajem ti da neću pobjeći pred tvorom.
- Slažem se.
- Mogli bismo krenuti uz rijeku, možda sretnemo brdsku kozu.
Nakon doručka, Lucia je oprala suđe, pa krenuše uz rijeku. Pokraj
mjesta gdje su logorovali rijeka nije bila široka, ali dalje se možda i
širila. Lucia pomisli kako su im ovi posljednji dani prošli vrlo
uspješno. Sakrila je pred Rockom svoje prave osjećaje. Promatrala
je igru njegovih mišića ispod košulje dok je razmicao grane pred
njom. Zašto se morala zaljubiti u tog čovjeka sada, kad je bilo
prekasno? Napokon je našla pravog muškarca, koji joj je odgovarao,
ali njega je život uništio, pa nije htio ni čuti o trajnoj ljubavi. Možda,

Stranica | 64
 Glorij@

podsjeti Lucia samu sebe, možda to i nije bilo pravo pitanje. Možda
je trebalo prestati tugovati zbog tužne sudbine i slijediti savjete koje
je tako često davala drugima. Možda je trebala zapitati samu sebe
što da učini da dobije ono za čime žudi. Nije trebala tugovati za
onim što je neizbježno. Ali, sva razmišljanja nisu joj pomogla da
smisli način kako bi privoljela Rocka Benningtona da promijeni
svoju odluku.
Uzdahne. Jedino čega se mogla sjetiti, bilo je da pokaže Rocku
koliko je njihova veza ozbiljna za nju. Morao je poželjeti ponovni
susret s njom. Ako joj to uspije, za nju još postoji šansa. Zasad se
zadovoljila i time. Iznenada su se našli na čistini posred koje se
nalazilo jezerce. Voda je bila bistra i plava i nebo se zrcalilo u njoj.
Pažljivo je promatrala obalu. Iznenada povuče Rocka za rukav. To je
bio njihov znak da ne govore. Rocka se baci na travu, a ona učini
isto.
Nadala se da će se uskoro pojaviti vidre i započeti svoju igru.
Ugledala je, naime, spust do vode, koji su vidre sagradile od blata i
trave. Čitala je već o tome, iako to do sada nije vidjela.
Naslonila se na Rocka, promatrajući pažljivo jezerce. S vremena
na vrijeme, pogledala bi spust. Onda se iznenada na površini jezera
pojavi smeđa glava, kojoj se uskoro pridruži i druga.
- Vidre. - šapne Lucia. Rock jedva zamjetno kimne. Osjetila je da
nastoji disati što tiše. Obje su se glave pojavile usred jezerca, a onda
se počnu primicati spustu. Nasta komešanje i vidre se počnu
uspinjati. Nekoliko trenutaka su im nestale iz vidika, ali Lucia je i
dalje promatrala spust, minutu kasnije, na vrhu spusta pojavi se
vidra.
Lucia je čula kako Rock uzbuđeno diše kad se životinja bacila na
trbuh i otklizala niz spust glavom prema dolje. Odmah za njom
krene i druga, koja se bacila takvom snagom, da se činilo kako leti
prema vodi. To se neprekidno ponavljalo. Vidre bi se penjale na
obalu, a onda spuštale u vodu. Sunce se uzdizalo sve više na nebu, a
Luciji, zarobljenoj u kaputić, bivalo je sve toplije i toplije. Čeznutljivo
je promatrala hladnu vodu. Ne bi li bilo zabavno igrati se poput
vidre? Plivati i spuštati se u vodu kao po toboganu? Biti tako
slobodan i veseo? Dakako, znala je da i vidre imaju neprijatelje,

Stranica | 65
 Glorij@

poput svih drugih vrsta, ali sada je vidjela samo njihovu životnu
radost. Napokon su se životinje umorile od igranja, pa su se spustile
dalje niz rijeku. Obasjano suncem, krzno im je sjalo. Ne razmišljajući
mnogo, Lucia ustane, a za njom i Rock. Odlučnim koracima, ona
obiđe jezerce, primičući se spustu. Brzo je razmišljala. Unutra nije
bilo ništa na što bi se mogla povrijediti. Nasmiješila se. Vidljivost je
bila dobra, pa će na vrijeme spaziti, ako se neka opasnija životinja
odluči sputiti po vodu. Ništa veliko i krvožedno nije e moglo
pojaviti, umirivala je samu sebe. Vidre nisu bile samo zabavne, već i
pametne. Lucia je uto stigla do spuštam i počela se razodijevati.
Rock ju iznenađeno pogleda, ali kad je vidio kako je svukla kaputić i
prebacila majicu preko glave, zaboravio je na šutnju:
- Lucia, što...!?
- Okupat ću se. - odvrati ona. - Spustit ću se poput vidre. - onda
se nasmije i doda:
- Zašto stojiš? Nećeš li se i ti okušati?
- Zar ćeš se kupati gola? - ali već je bilo vidljivo da se Lucia nije
namjeravala okupati u odjeći. Već je skidala gaćice.
- Dođi - pozvala ga je ponovno. - Zar se nisi kupao u takvim
jezercima kad si bio mlađi?
- Jesam, ali...
Lucia začuđeno odmahne glavom.
- Nitko nas neće vidjeti. Osim životinja, a njima neće smetati.
I on se stao razodijevati.
- Luda si! - primijeti on kroz smijeh.
- Znam! - oči joj zaiskriše. - Ali to je tako zabavno!
Nije odgovorio na to, već je skinuo cipele, čarape, pa se okrenuo
prema njoj.
- Dobro, ti si stručnjaku tome. Kreni! Lucia se okrene i počne
uspinjati. Načas pomisli na to kako hoda gol pred čovjekom iza sebe,
a onda se nasmije. Rock je ionako već vidio sve što se moglo vidjeti.
Zadihana, više od uzbuđenja, nego zbog uspona, našla se na
vrhu. Hladna voda koja ju je pozivala prostirala se pod njom. Činilo
se da je mnogo dalje no što je očekivala.

Stranica | 66
 Glorij@

- Oh! - Rock je zastao kraj nje. I on je bio uzbuđen. - Nikada

nisam poomislio da ću se penjati gol po Montani. A nisam mislio ni
da ću uživati u takvom pogledu!
- Život pruža mala iznenađenja. - Lucia ponovno pogleda dolje.
Koža joj se naježila u očekivanju dodira s hladnom vodom. Onda,
prije no što je stigla dalje razmišljati, legne na vrh spusta. Radosno
uskliknuvši, stade kliziti dolje. Udarila je bučno o površinu vode.
Brzo je izronila i maknula mokru kosu s očiju.
- Hoćeš li doći? - pozvala je. - Voda je ugodna!
Njegovo se tijelo isticalo na obzoru. Nasmijao se i odgovorio:
- Naravno, to sam čuo i prije!
- Nećeš se smrznuti! - veselo mu odgovori Lucia. - Nemoj mi reći
da si se uplašio. Pa ti si čovjek koji je otjerao medvjeda.
Njegov smijeh posta još bučniji.
- Hoćeš li da te potopim?
- Radije ne bih. Ali, nisam sigurna da bi me uspio uloviti.
Brzo je legao trbuhom na spust, a onda se odgurne. Lucia otpliva
dalje, tako da je imao više mjesta. Tiho se spustio na površinu
jezera, odmaknuvši rukama vodu dok je zaranjao.
Kad se pojavio na površini, Lucia mu je pljeskala i glasno
odobravala:
- Sjajno!
Rock zapliva prema njoj. Prisjećajući se njegovih riječi da će ju
potopiti, Lucia pokuša povećati razmak među njima. Veselo se
nasmijao:
- Zaista si sumnjičavo biće. Zar mi stvarno namjeravaš pobjeći?
Prisjetila se riječi jedne pjesme, pa ih je i izgovorila:
- Sve što ti možeš, ja mogu bolje! Prevrnuo se na leđa i zaplivao
jezercem. Luciji je bio potreban samo trenutak da mu se pridruži. U
savršenom skladu, zaplivali su prema drugoj obali. Onda se Rock
prevrne i zapliva snažnim zamasima natrag. To učini i Lucia.
Zaustavio se pokraj spusta, plutajući lijeno na leđima.
- Ne, to ne može biti istina! - primijetio je vragolasto.
Lucia prihvati izazov:
- Što to?
- Sve što ja mogu, ti možeš bolje!

Stranica | 67
 Glorij@

- Pa dobro, navedi primjer.

Istog trenutka, prisjetila se da je Rock uspio otjerati medvjeda, a
ona nije, pa mu je to bila spremna priznati.
No, Rock se samo nasmijao i pokazao na spust:
- Mila moja, spustila si se na leđima. Lucia pogleda spust.
Nebrojesno spuštanje vidra posve ga je izgladilo, pa je površina
izgledala kao da je od stakla.
- I ja se mogu spustiti na trbuhu, ali kad već govorimo o tome, ti
se nisi spustio na leđima.
- Dječja igra! Pokazat ću ti. - brzo se popeo na obalu, a Lucia
zapazi kako su mu se napeli mišići na rukama i leđima. Onda se
uspravio i krenuo prema spustu. I Lucia se izvukla iz jezera.
- Još mi se najviše sviđaju tvoje noge. Ali imaš i neke druge
zgodne dijelove tijela.
- Laskanje ti neće koristiti! - veselo će Rock. - A sada, legni na
svoj lijepi trbuh a ja ću te odgurnuti.
- Nije potrebno da me gurneš. - usprotivi se Lucia kad je Rock
kleknuo na travu. Odgurnula se rukama i nogama i pokušala uroniti
u vodu onako spretno kako je to učinio i on. Brzo je izronila. Rock je
stajao na vrhu spusta i doviknuo joj:
- Jesi li spremna vidjeti stručnjaka na djelu?
- Jesam!
Rock se odgurne rukama, naslonivši se unatrag, da se ne bi
prevrnuo. Bučno udari o površinu vode, a onda nestane.
Ogledavala se, pitajući se gdje će izroniti. Sekunde su prolazile, a
on se nije pojavio. Luciju je već obuzela panika. Da nije udario
glavom o kamen?
Možda je onesviješten negdje na dnu jezera? Duboko je
udahnula i zaronila.
Nešto ju čvrsto uhvati za noge. Bila je sretna što je sačuvala
prisutnost duha. Ruka koja ju je uhvatila počne joj se uspinjati
tijelom. Tada je zapazila Rocka koji joj se smiješio. Oboje izroniše na
površinu.
- Prestrašio sam te, je li?
Još se nije uspjela posve umiriti, ali nije mu željela priznati da se
uplašila.

Stranica | 68
 Glorij@

- Da. - ipak prizna. - I nemoj to više nikad učiniti!

- Ili? - izazivački reče Rock.
- Ili će ti biti žao!
- Pošteno od tebe što si me upozorila. Hoćemo li roniti zajedno?
Mogli bismo se držati za ruke.
- Možemo.
- Stisni mi ruku kad želiš izroniti. - upozori ju Rock, a onda ju
povuče pod vodu.
Podvodni je svijet bio hladan i zeleno modar. Preplivali su
jezerce, diveći se podvodnom korijenju, kamenju i kristalnoj vodi.
Lucia je uživala u svakom trenutku. Nasmiješila se Rocku, jer je
jedino tako mogla izraziti svoje osjećaje. Izronili su kraj spusta.
Rock ju pogleda.
- Misliš li da bismo se mogli spustiti zajedno?
Lucia se nasmije.
- Dakako!
Ovoga je puta zastao kad se popeo na obalu. Okrenuo se i pružio
joj ruku. Lucia ju prihvati, a Rock ju izvuče na obalu. Onda se
zajedno popnu na vrh spusta, smiješeći se jedno drugome u
neizmjernoj sreći. NA Rockovom su tijelu sjale kapi vode, a kosa mu
je čvrsto prilegla uz glavu, poput krzna na vidri. Lucia je znala da je
vjerojatno blatna i da nije odjevena u odjeću koja bi ju činila
privlačnom. Ipak, u ovom se trenutku osjećala ljepšom i
zavodljivijom no ikad prije.
Popeli su se na vrh.
- Mislim da će biti najbolje ako sjednemo. - predloži Rock. - Što
misliš?
Lucia kimne, pitajući se kako to namjerava izvesti. Vidre nisu
bile osobito velike životinje, pa je stoga i spust bio širok samo za
jednu osobu.
- Sjedni ti prva. - naredi Rock. Ona ga posluša, spustivši noge
preko ruba spusta. Pažljivo ga je promatrala, razmišljajući o tome
kako je zgodan iz tog položaja.
- A što sada?

Stranica | 69
 Glorij@

- Sada sam ja na redu. - odvrati on i spusti se na zemlju iza nje,

tako da joj je položio noge sa svake strane. Onda ju zagrli oko
struka, a usne joj nasloni na uho.
- Morat ću se držati za tebe, pa ćeš nas ti odgurnuti. - šapne joj
nježno. Lucia pogleda svoje noge, koje su visile preko ruba. - Dobro.
- složila se.
- Možemo! - reče Rock.
Jedva je disala, osjećajući pritisak njegova tijela na svojem.
Željela ga je, željela ga je kraj ovog jezerca iz bajke! To će biti nešto
čega će se sjećati cijelog života. Ili pak žaliti, podsjeti ju neki glas.
- Krećemo! - vikne ona i odgurne se objema rukama.
Glava joj je počivala na njegovom ramenu, a on ju je čvrsto
zagrlio. Nije ju više držao oko struka. Ruke su mu stiskale njena
ramena. Mlada je žena jedva disala. Prije no što su zaronili, bila je
dovoljno prisebna da udahne zrak.
Bučno su udarili o površinu vode. Rock ju je držao dok su
zaranjali, ali nekako ju je uspio okrenuti, tako da je sada gledala u
njega. Privinula je svoje tijelo uz njegovo, pa su se opustili da ih
voda izbaci na površinu.
Sve dok njeno tijelo nije dodirnulo njegovo u tom čvrstom
zagrljaju, Lucia nije slutila koliko je uzbuđena. Kad su izronili, još su
se grlili. No, ni Rock se nije pokušao osloboditi zagrljaja. Načas joj se
zagleda u oči, kad se privinula još tjesnije uz njega. I dalje zagrljeni,
oni izrone, a Rock ju povuče na travnatu obalu. Za cijelo to vrijeme
nije progovorio ni riječi, ali govor njegovih očiju bio je dovoljno
jasan. Nije se usprotivila kad ju je podigao na ruke i ponio na
travnjak malo dalje od obale. Sve je to bilo kao u nekom
romantičnom snu, pomisli Lucia, dok ju je nježno položio na travu i
kleknuo kraj nje.
Grčevito se stiskala uza nj, osluškujući njegovo disanje. Znala je
da takva sreća i ljepota neće trajati vječno, ali mogla je još pružiti
ruke za njima i dohvatiti ih. Ako ju je nešto u njoj i uvjeravalo da tp
neće biti moguće, ona neće obratiti pažnju na ta upozorenja.
Ovaj trenutak, kao i svi drugi trenuci tog divnog jutra, pripadali
su samo njoj. I nitko joj to nikada neće moći oteti.

Stranica | 70
 Glorij@

Lucia pomisli da se i Rock naučio igrati. Nasmiješi se, osjetivši na

sebi njegov pogled. Da, naučio se igrati, a to mu se počelo i sviđati.

XIII.

Jednog kasnog poslijepodneva, ušli su u Nacionalni park s

jugozapadne strane. Nakon kratkog vremena, Rock se zaustavio i
upitao ju:
- Želiš li da neko vrijeme ostanemo u hotelu kraj jezera
McDonald?
- Zar već noćas?
On kimne.
- Ne bi nam škodilo malo civilizacije. Što misliš o pravom
krevetu?
Namsiješila se.
- Civilizacija ne bi bila loša. A ni kreveti! Ali, ne vjerujem da
ćemo biti te sreće. Smještaj u hotelu treba rezervirati godinu dana
unaprijed. Rock ju vragolasto pogleda.
- Stvarno? A što ću dobiti od tebe, ako ipak uspijem dobiti sobu?
- Ovu noć nećeš nikad zaboraviti, to ti obećajem!
- Dobro, počni se pripremati. - i Rock pođe dalje.
Dok je vozila za njim, razmišljala je o proteklim danima. Dobro
su se zabavljali, smijali i voljeli. Znala je da se boji kraja tog
putovanja. Doduše, pred njima je još bilo neko vrijeme. Tek su se
jučer dogovorili da park neće biti kraj njihovog putovanja. Krenut će
dalje prema Medvjeđim planinama i tako su odgodili svoj rastanak.
Nije više željela razmišljati o tome. Prijeći će preko tog mosta kad
stigne do njega. Našli su se pred hotelom kad je već pao mrak.
Bilo joj je čudno kad se iznenada našla među tolikim ljudima. Do
sada, kao da su na svijetu postojali samo njih dvoje. Dok je čekala
pred hotelom, razmišljala je kako Rock sigurno neće dobiti sobu.
Nasmiješila se pri pomisli na njegovo razočarano lice. Ali, ona mu se
neće rugati, barem ne previše.
Stranica | 71
 Glorij@

- Sve je sređeno. - reče Rock, koji je tog trenutka izašao iz hotela.

- Ne mogu vjerovati! - okrenula se i nastavila tiho:
- Nisi, valjda, učinio neku glupost?
- Ne budi smiješna. Pomozi mi unijeti stvari u sobu, jedva čekam
baciti se pod tuš! - nasmijao se. - I tak da znaš, oprat ću se sa
sapunom! A onda ću sjesti i naručiti toplu večeru.
Pojeli su u tišini, uživajući u dobrom jelu i dobroj posluzi, pa čak
i žamoru razgovora oko njih. Kad su pojeli desert, Rock joj se
nasmiješi:
- Mogli bismo se prošetati oko jezera, je li?
- Mogli bismo, ali još se i sada pitam kako si uspio dobiti sobu?
Rock se ogleda, a onda šapne:
- Reći ću ti poslije, kad budemo vani.
Površina jezera je bila mirna. Mjesec ju je obasjavao srebrnim
sjajem. Rock uhvati Luciu za ruku, dok su šetali obalom.
- Kad bi točno znala što želiš od života, kako bi ga uredila?
- Prvo mi priznaj kako ti je uspjelo dobiti sobu! - nasmije se
Lucia. Rock ju privuče k sebi i poljubi u čelo
- Vrlo si uporna.
- Jesam, htjela bih to znati.
- Na najjednostavniji način, rezervirao sam ju.
Lucia zastane.
- Rezervirao si ju!?
- D, znaš i sama da sam namjeravao doći ovamo.
- Rock Bennington, - nasmije se ona, - nemoguć si! Zašto mi to
nisi rekao?
- Mislio sam da će biti zabavnije ako pomisliš da sam neki
čarobnjak ili nešto slično...
Primakla mu se bliže i nastavili su šetati.
- Nikada neću razumjeti muškarce. - prizna nekoliko trenutaka
kasnije.
- Možda je život zabavniji, ako je to tako. - reče on. - A sada
zaboravi na sobu - namigne joj. - Barem na neko vrijeme. Ispričaj mi
kojim bi se poslom najradije htjela baviti.

Stranica | 72
 Glorij@

- Dobro, Najradije bih proizvodila grijače na sunčanu energiju.

Moglo bi ih se masovno proizvoditi. A sada mi ti priznaj čime bi se ti
htio baviti!
- A tržište? - Rock se iznenada pretvorio u pravog poslovnog
čovjeka.
- Mislim da tu tržište postoji. Troškovi energije rastu iz dana u
dan. Cijene goriva neprekidno se povećavaju. Sunčeva energija
mogla bi se koristiti kao zamjena. Nje nikada neće nestati, barem ne
dok naš svijet postoji.
- Pričaj mi još o tome.
- Trebalo bi početi skromno. - nije mu otkrila da je to bio njen
najmiliji san, da nitko drugi nije znao za to. - Onda bi se proizvodnja
postepeno povećavala. Ipak, ne bih htjela da postane prevelika. U
svakom slučaju, radnici bi sudjelovali u svemu tome...
Lucia se prekine i pogleda ga. Još uvijek nije znala kakvim se
poslom Rock prije bavio. Nije joj to rekao, a ona nije navaljivala. Bilo
joj je poznato da neki direktori ne postupaju dobro sa svojim
radnicima. Dakako, oni ne žele da radnici sudjeluju u odlučivanju.
Ali na njeno iznenađenje i olakšanje, on samo kimne.
- To zvuči vrlo dobro.
- Stvarno to misliš?
- Naravno! A gdje bi sagradila tu tvornicu?
- Razmišljala sam o jugu zemlje, negdje gdje ima mnogo sunca.
Prvo bih u samu tvornicu uvela sunčano grijanje i hlađenje.
- Da, to bi bio najbolji primjer. Da vidimo gdje bi bilo najbolje
mjesto... U Dallasu, Denveru ili Salt Lake Citvju? Dobro, to bismo
mogli odlučiti kasnije.
Lucijino srce preskoči otkucaj, kad je čula te njegove riječi.
Nastavio je:
- Ono što je potrebno jest partner, netko s poslovnim iskustvom,
s poznavanjem novčanog poslovanja. Sve bi to trebalo objasniti
bankarima. Pravi bi čovjek mogao nabaviti potrebni kapital. I to sam
posve uvjeren.
Lucia mu se nije usudila pogledati u lice. Sreća koja joj je sjala u
očima zacijelo bi ga prestrašila.

Stranica | 73
 Glorij@

- Moda sam pronašao mogućnosti za novi početak. - izjavi Rock.

- To nije bila ljubavna izjava, pomisli Lucia, nastojeći se smiriti. Nije
bila izjava ljubavi, ali za nju je to bilo najdivnije što je mogao reći.
Znači da bi ostali zajedno, njihova bi se veza produbila.
Pogledala ga je. I usne su joj bile spremne prihvatiti poljubac.
Rockove su oči sjale na mjesečini. Njihov je poljubac dugo trajao.
Ostavio ju je potresenu i bez daha. Ponovno je spoznala da je tom
čovjeku pružila mnogo više no što je vjerovala da može ikome
pružiti. Rock ju pomiluje i pozove u hotel. Protrčali su kroz
predvorje i upali u sobu, veselo se smijući.
- Ljudi će pomisliti da smo ludi! - primijeti Rock veselo.
Lucia zbaci sandale s nogu.
- Pa što onda? Malo ludosti nikome ne škodi!
Rock joj pažljivo prevuče haljinu preko glave. Nije nosila
grudnjak. Stajala je pred njim samo u gaćicama. Onda joj je počeo
skidati i njih.
- Tako si lijepa! - divio se. - Prekrasna.
Lucia se iznenada zbuni, a onda mu pristupi i počne ga
razodijevati. Podigao ju je i odnio do kreveta.
Pogledala je njegovo nasmiješeno lice. Bilo je tako lijepo vidjeti
ga sretnog i zadovoljnog. Kao da to nije bio onaj čovjek kojeg je srela
u šumi.

XIV.

Kad su idućeg jutra doručkovali, Rock primijeti: - Mislim da bi

bilo najbolje otvoriti tvornicu u Denveru.
- Ili Dallasu.
- Slušaj, sada moram telefonirati. Popij kavu u miru, a ja ću se
ubrzo vratiti.
Toliko se zadubila u misli o zajedničkoj tvornici, da joj je vrijeme
brzo proteklo. Kad je prišao stolu, zapazila je da mu izraz lica odaje
neizmjernu sreću.
- Što je? - upitala ga je.

Stranica | 74
 Glorij@

- Banka me nastojala pronaći. Odlučili su prihvatiti moj prijedlog

financijske reorganizacije. Dat će mi novi zajam. Ipak nisam izgubio
svoje poduzeće.
Iznenadna bol poput uboda nožem probode joj srce. Svi njeni
snovi i nade izgubili su se u tom trenutku. Za nekoliko sekundi
njena se sreća pretvorila u neizmjernu bol. Spoznala je da su mu
njihovi zajednički planovi služili samo zato da odvrati misli od
onoga što ga je mučilo i to je bilo sve! Nikada mu to i nije bilo važno.
Osjeti kako joj suze naviru na oči, ali ih je uspjela zadržati. Neće
plakati, ne sada pred njim.
- Što zapravo proizvodiš? - upita ga. Prije joj to nije bilo važno,
ali sada je to, iz nekih neobjašnjivih razloga, željela saznati.
- Uređaje za spaljivanje smeća. Gledala je u njega, shvaćajući
zašto je to do sada krio pred njom.
- Ali oni onečišćuju zrak!
- Radim da bih zaradio, znaš...
- Nije važno kakvu ispriku imaš! - napadne ga Lucia, ne
obraćajući pažnju na ostale goste, koji su ih već počeli znatiželjno
promatrati.
- Ipak, odgovoran si za posljedice. - nije čekala što će joj
odgovoriti, niti se okrenula da ga još jednom pogleda. Bilo joj je
dosta svega. Nekako je uspjela zadržati suze dok nije izašla iz
blagovaonice, ali onda gorko zaplače. Bacila se na krevet i stala
udarati šakama po jastuku. Zašto se to dogodilo? Sve je bilo tako
lijepo, a iznenada je nestalo. Nestalo je njene divne budućnosti.
Shvatila je da će morati otići. Nije se mogla ponovno suočiti s
Rockom. Otići će prije no što dođe za njom. Voljela ga je prejako da
bi shvatila kakav je. Vjerovala je da se promijenio, ali prevarila se.
Sada je to znala. Neće dopustiti Rocku Benningtonu da joj
upropasti praznike, kao što je to skoro učinio Jerry Slade. Ustala je i
ubacila svoje stvari u torbu. Morala je brzo otići. Barem joj je ponos
ostao, govorila je samoj sebi. Nije ju smio zateći u suzama. Ako ga
sada sretne, počet će vikati na njega da ju je izdao. Nije mu željela
pružiti zadovoljstvo da vidi koliko joj znači. A da ona njemu nije
mnogo značila, bilo je očigledno. Dohvatila je olovku i komad papira,
pa mu napiše par riječi. Željela je platiti svoj dio troškova. Zataknula

Stranica | 75
 Glorij@

je novac i papir za zrcalo, pa otišla u kupaonicu, oprati suzno lice.

Nakon toga, krenula je bez osvrtanja do svog bicikla. I to je bio kraj
te romantične priče, pomisli gorko. Dva sata kasnije, Rock se vratio
u sobu. Nakon onoga što se zbilo u blagovaonici, odlučio je prošetati
oko jezera. Vjerovao je da će se Lucia smiriti. Nije bila stvorena za
ovaj svijet, pomisli. Nije ju bilo lako razumjeti.
Kad je ušao u sobu, još je bio zbunjen. Očekivao je da će
podijeliti s njim radost zbog dobre vijesti, ali ona to nije učinila.
Pomislio je pozvati ju da se vrati s njim u Cleveland, no nije imao
priliku za to. Pa dobro, pomisli dok je otvarao vrata, možda se
dovoljno ohladila da sada porazgovaraju o tome. Tek što je ušao,
shvatio je da nešto nije kako valja. To ga je saznanje tako pogodilo
da je morao sjesti. Počeo se ogledavati po praznoj sobi. Nikada nije
pomislio da bi ga Lucia mogla napustiti. Postala je dio njegovog
života, u tih nekoliko posljednjih dana.
Ali, nije je bilo. Znao je o prije no što je pogledao u ormar, prije
no što je pronašao onaj papirić.
Rock,
evo mog dijela troškova. Nastavit ću put sama. Htjela bih da ti mogu poželjeti
sreću u tvom poslu, ali ne mogu.
Lucia

Nije napisala čak ni "dragi Rock", pomisli on i ponovno se naljuti.

Pisala mu je kao da se nalazi na čelu popisa zločinaca. Zar je malo
zagađivanja bilo tako neoprostivo? Svi su to činili. Pa dobro,
zaboravit će ju. Vratit će se u Cleveland i početi s poslom. Vratit će
se starom životu. Nije mu bila potrebna. Spustio je glavu u šake.
Iznenada je spoznao da ne želi živjeti starim životom. Shvatio je
nešto što prije nije znao. Lucia se naljutila, ali za to nije bilo krivo
samo onečišćavanje njegove tvornice. U svom uzbuđenju posve je
zaboravio njihove planove od prošle noći. Lucia se naljutila jer je
vjerovala da ju je izdao. Kako to nije prije shvatio?
Nije trebalo mnogo razmišljati da bi se shvatilo da Lucia nikada
ne može postati žena poslovnog čovjeka koji proizvodi uređaje za
spaljivanje smeća. Lucia je bila sanjar, ali i vrlo uporna. Posjedovala
je snagu i sposobnost da ostvari svoje snove. Brzo je ustao i počeo

Stranica | 76
 Glorij@

spremati svoje stvari. Kakva je budala bio! Čekao ga je predivan

život, a on se želio vratiti starom, koji ga je razočarao! Bilo je tu
nešto, govorio je samom sebi, nešto što morao zapitati Luciu. Kad ju
sretne, pitat će ju da li ga prihvaća kao poslovnog partnera, a tek
tada hoće li postati njegova žena. A bio je siguran da neće prihvatiti
njen niječni odgovor.
I tako je Rock krenuo svojim biciklom za Luciom. Vozio je cijelog
dana, a i idućeg. Odlučio je za to vrijeme prijeći cijeli put do
Medvjeđih planina. A ako ju tamo ne nađe, telefonirat će u tvornicu
za koju je u posljednje vrijeme radila. Oni moraju imati neku adresu.
Nije želio razmišljati o tome što će biti ako ne uspije. Oko podneva
trećeg dana, još ju nije pronašao. Ipak, nije želio gubiti nadu.
Vjerojatno je vozila cijeli dan, pomisli. I on je sada vozio prerijom,
tim prostranstvom prekrivenim travom. Divio se ljepoti kraja, kao
da je počeo promatrati prirodu Lucijinim očima. Shvatio je da ju ne
smije izgubiti. Odjednom ugleda usamljeni lik kraj ceste. Sunce joj je
obasjavalo lice zlaćanim sjajem. Rocku umalo srce nije prestalo
kucati, ali nagonski je vozio dalje, sve dok ju nije sustigao. Evo, sad
mu se pružila prilika za kojom je čeznuo. Samo da ju ne upropasti.
Lucia, koja je sjedila i šutjela, nastojala je suzbiti uzbuđene
otkucaje srca. Kad je u daljini ugledala čovjeka na biciklu, pomislila j
e da bi to mogao biti Rock. Načas se prestrašila i pomislila kako bi
mu mogla pokušati pobjeći, ali ubrzo nakon što je napustila hotel,
shvatila je da bi voljela da pode za njom. Sada, kad ga je ugledala, još
je bila nesretna.
Rock se baci u travu kraj nje.
- Zdravo!
Nije mu odgovorila, nije mogla. Ali ipak, netremice ga je
promatrala.
- Vjerovao sam da ću te pronaći. Lucia je vidjela da ni on nije
tako opušten kako se želi prikazati. Lagano je okrenula glavu, ali
ipak ga je promatrala krajičkom oka. Rock je zurio u preriju pred
sobom. Kako ga je voljela! Dok je bio pokraj nje, nastojala se neko
vrijeme uvjeriti da nije tako, ali nije joj uspjelo. Sada, kad je sjedio
kraj nje, žudjela je za tim da ga dodirne, da mu se baci u zagrljaj.

Stranica | 77
 Glorij@

Nije mogla zanijekati svoje osjećaje. To nije značilo da to mora

pokazati i njemu. Nije mu smjela poslužiti kao predmet za
zadovoljavanje želja. Osjećala se nešto mirnijom, pa je zagrizla u
svoj sendvič i okrenula se prema njemu. Mogla je slutiti što joj želi
reći. Odlučila ga je upitati što ovdje radi. Što prije završi taj bolni
susret, to bolje.
- Stvarno misliš da bi Denver bio najbolje mjesto za podizanje
tvornice? - zapita ju iznenada, kao da se ništa nije dogodilo, kao da
ju nije onako užasno povrijedio. Lucia pokuša suzbiti suze, ali one
ipak poteku niz obraze. Sakrila je lice rukama, pritiščući prste uz
bolne sljepoočnice.
- Prestani! - uzvikne ona, a sva bol nakupljena proteklih dana
izbije iz nje. - Nemoj me opet natjerati na maštanje! To previše boli!
Osjetila je kako joj je položio ruku oko ramena, pa se pokuša
osloboditi. Ali, on ju je privukao bliže sebi, tako da je napokon
zaplakala na njegovim grudima. Bilo je smiješno da ju tješi čovjek
koji ju je izdao, ali nije se mogla suzdržati.
- Sve je u redu. - poljubi ju Rock u vrh glave. - Plači koliko hoćeš,
ali ne zaboravi ono što mi je jednom rekao neki pametan čovjek:
potrebno je maštati prije no što se snovi pretvore u stvarnost! Htio
bih razgovarati s tobom o našem budućem životu.
- O našem budućem... Kako to misliš? Naši su se životi razdvojili.
Nikada ne bih mogla živjeti s čovjekom koji proizvodi uređaje za
onečišćavanje. Nikada! Pokušala se osloboditi njegova zagrljaja, ali
čvrsto ju je držao. Tako čvrsto da je jedva disala.
- I nećeš morati, jer ću ja živjeti negdje na jugu, zajedno s
ljubiteljicom prirode i tamo ću proizvoditi solarne uređaje.
Pogledala ga je, ne vjerujući svojim ušima. Je li to Rock stvarno
rekao?
- Hoćeš li? - zapita ju. - Ali, - reče, poljubivši ju u obraz, - postoji
veza koja me zanima mnogo više. Slušala ga je, ali nije mogla shvatiti
što želi reći.
- Govorim o duhovnoj vezi. Za cijeli život. Mislim da to nazivaju
brakom. - privinuo ju je čvršće uza se. - Lucia, nisam ni znao što
osjećam prema tebi. Koliko te ljubim, koliko si mi potrebna. Obećao
sam samom sebi da ću te pronaći. I pronašao sam te!

Stranica | 78
 Glorij@

- Kako si me pronašao? - zapita Lucia, - Kako si znao da ću

krenuti ovim putem?
- Nisam, ali napisala si da krećeš dalje sama. Znao sam da želiš
posjetiti Medvjeđe planine. - nježno ju je poljubio, - Znao sam da si
vrlo odlučna, pa sam krenuo putem koji smo zajedno označili na
karti. Moraš priznati d nema mnogo dobrih puteva kroz preriju.
Nasmiješila se i pogladila ga po obrazu.
- Nadala sam se da ćeš krenuti za mnom, ali... nikada ne bih
pomislila da me želiš za ženu!
Vidjet ćeš, nije brak tako loš. Kad nađeš pravu osobu... - i dalje ju
je nagovarao, plašeći se da bi ga mogla odbiti.
Lucia se nasmije i reče, prelazeći prstima preko njegove brade:
- Smijem li nešto poželjeti?
- Što to?
- Djecu! - izusti Lucia, te ga zagrli oko vrata i priljubi svoje tijelo
uz njegovo. - Morat ćemo dobro pripaziti na sebe. Počinjemo
zasnivati obitelj pomalo kasno u životu, a želimo biti zdravi kako
bismo mogli uživati u tome.
- Slažem se. - reče on i stade joj sitnim poljupcima obasipati lice.
Lucia pomisli da nikad neće zaboraviti taj divni trenutak, miris trave
i zemlje užarene od sunca. Neće zaboraviti sjajno modro nebo i
sreću što joj je preplavila srce. Njegove usne prekriše njene, a Lucia
mu uzvrati poljubac svom ljubavlju koju je osjećala u sebi. Snovi su
joj se ipak ostvarili, čak i oni zaboravljeni! Sada je to znala i bila je
sretna.

KRAJ
Glorij@

Stranica | 79