Andrew Shaw

Tijelo uz tijelo
 Puhao je jak vjetar, dižući guste oblake prašine koji su Hartu zaklanjali pogled na zaljev.
Sitna zrnca prašine prodirala su kroz svaki otvor na maloj, drvenoj kolibi. Hartu je ovo bio
prvi susret s vrućim, suhim vjetrom kojeg su zvali Santana. Gledajući kroz prozor u
stražnjem dijelu kolibe, činilo mu se kao da je sve to priviđenje, čudesna igra njegovog tek
probuđenog uma. Ono što je vidio, izgledalo mu je nestvarno; druge kolibe bile su tek
nejasni obrisi koji su se ocrtavali kroz oblake prašine, a čitav krajolik bio je obavljen nekom
čudesnom crveno-žutom izmaglicom. Protrljao je oči misleći da još uvijek sanja, no prizor je
i nakon toga ostao nepromijenjen.
Hart se okrenuo od prozora i krenuo prema kući da pristavi vodu za kavu, osjećajući
kako mu se grlo steže. Činilo mu se kao da ga je vjetar ulovio u klopku, okružujući njegovu
kolibu zastorima od prašine. Nikakvi zvukovi nisu remetili sablasnu tišinu ovog jutra bez
sunca. Hart je upalio peć i pristavio vodu. Osjećao se prazno kao i krajolik koji ga je
okruživao. Koliba je bila tako tiha: Wynn se vratila u Ameriku, a Carla svojoj majci u grad.
Obje su mu nedostajale. Osjećao se jadno, izgubljeno, napušteno. Već par dana se nije
brijao, a tekućina za ispiranje usta nije mogla ukloniti gorak okus sinoćnjeg pića. Njegove
duboke, tamne oči odlutale su do boce tekile na jednoj od polica. Nekoliko iscijeđenih
polovica od limuna ležalo je u sudoperu. Preplavio ga je osjećaj osamljenosti i grižnje
savjesti. Posegnuo je za šalicom na polici, misleći kako mu Wynn nije ostavila mnogo: dvije
debele porculanske šalice, dva tanjura, dvije zdjelice i po dva komada pribora za jelo.
Prokleta bila! Mora da se sad naslađuje tim svojim posljednjim podrugljivim činom,
mislio je. Pa ipak, bilo bi posve nerazumno da se ljuti na nju zbog toga. Wynn je bila
pogrešan izbor, zaključio je. Sve je to bilo još previše svježe da bi mu bilo potpuno jasno. Da
li ga je ona ostavila ili je on nju izbacio? Ili je dozvolio da ona njega izbaci? Ili je ona samo
iskoristila situaciju da ih dovede do konačnog raskida? Nije mogao dokučiti prave odgovore.
Još i gore, nije znao ni prava pitanja.
A da bi stvari bile još zamršenije, razmišljao je, Wynn ga možda ipak nije ostavila
zauvijek. Otišla je, to je istina, ali da li je to bilo samo privremeno, kao i svaki put dosad?
Hart nije znao odgovor na to pitanje. Njihov je prekid izgledao konačan, ali tako su izgledali
i svi oni prethodni, kojih je bilo podosta.
Voda je uzavrila, a vani su oblaci prašine postali još gušći. Hart je natočio kavu u šalicu,
dodajući šećer s jednom od dvije žličice koje mu je Wynn tako velikodušno ostavila.
Osmjehnuo se shvaćajući šaljivost svoje situacije. Prešao je iz kuhinje u susjednu prostoriju,
koja je služila kao dnevni boravak, i sjeo na stolicu od trske. Sav namještaj kupio je od
jednog Meksikanca kojeg je sreo južno od Tijuane i koji je sve te stvari, uredno složene,
nosio na svojim preplanulim leđima. Dvije male stolice, klimavi stolić i niska klupa, koja je
trebala zamijeniti kauč. Namještaj, oskudan kakav jest, vrlo se dobro uklapao u bijedan
izgled kolibe.
 Hart je znao da su sve te stvari smetale Wynn. Sve joj je u Baji išlo na živce, razmišljao
je pijuckajući kavu, a naročito Carla. Carla joj je smetala više od svega - više od oskudnih
uvjeta stanovanja i sporosti meksičkog načina života.
Piljio je u svoj iskrivljeni lik koji se odražavao na mutnom staklu televizijskog ekrana.
Tu grozotu su posudili od jedne plavokose Amerikanke, njihove susjede, budući da su sve
svoje luksuzne predmete prodali prije selidbe u Ensenadu. Wynn je bila užasno ljubomorna
na Vicky - Victoriu Bronson, napadnu ljepoticu koja se približavala četrdesetoj,
opsjednutom brigom da ne propusti nijednu priliku za neku seksualnu pustolovinu. Vickyna
koliba bila je nešto niže uz plažu, u samotnom zaljevu kraj Estera, a služila joj je kao
sklonište od muža, kojeg je jako voljela, ali se neprestano s njim svađala.
Wynn nije bila ljubomorna samo na Carlu i Vicky, već i na sve žene u blizini koje su na
nešto ličile, i to je vjerovatno bio glavni razlog njenog odlaska. Ovdašnje žene u dolini San
Fernandno, gdje su prije živjeli, ne bi nitko ni primijetio, ali ovdje, u Meksiku, činile su se
poput Amazonki u zemlji pigmejaca. Dođavola i Wynn! Dozvolila je da joj se to dogodi - da
se preplaši ove sredine i dopusti ljubomori da se razvije u njoj poput divovske biljke
mesožderke s mnogobrojnim pipcima kojima neprestano istražuje sve oko sebe u
mahnitom nemiru. Ona je sve shvaćala previše ozbiljno, i svaka njegova avantura, za nju je
značila kraj njihovog braka.
Wynn i on su se voljeli, i izvrsno su se slagali u krevetu. Hart nije bio od one vrste
pisaca koji promatraju zalaske sunca i onda ih opisuju upravo onakve kakvi jesu. On je bio
čovjek od krvi i mesa, pastuh, uvijek spreman da uzjaše neku od kobila iz svog stada.
Carla je bila samo mali pokus, i ništa više. On bi to objasnio Wynn da se ona nije napila i
postala dovoljno osvetoljubiva da ga napusti. Odvrtio je u glavi scenu koja je prethodila
njenom odlasku, poput reprize neke stare TV-emisije.
- Hart, ti ševiš našu služavku, zar ne? - upitala ga je.
Nije joj odgovorio. Sjedio je na stolici i čitao knjigu, Lorcinog »Pjesnika u New Yorku«.
- Dođavola, odgovori na moje pitanje, kurvin sine. Ševiš služavku, je li? - Lice joj je bilo
poput sive maske, izobličeno od bijesa.
Hart je znao da ne smije odgovoriti na njeno pitanje. Bilo koji odgovor će još više
raspaliti njezinu sumnjičavost i gnjev. Slegnuo je ramenima i vratio se knjizi.
- Ništarijo - vikala je - nećeš čak ni priznati. Znam da si jebao tu prokletu malu služavku.
Da li je stvarno znala? - razmišljao je. Više nije čitao knjigu, ali je svim silama nastojao
da izgleda kao da je potpuno zaokupljen njome.
- Jebeš je, Hart, priznaj? -upitala je prijeteći primičući mu se s rukama na bokovima.
- Tako nekako - odgovorio je, pokušavajući ublažiti napetost u sobi.
- Ne moraš se truditi da budeš smiješan, neće ti pomoći. Htjela bih samo da budeš
dovoljno čovjek i da mi priznaš.
- U redu - rekao je.
- U redu, što?
- U redu, ševio sam je.
- Zašto? - Wynn se borila sa suzama.
- Istraživanje.
 Mrzio je samog sebe što joj odgovara na takav način. On nije »ševio« Carlu. Bio je blag i
nježan dok je vodio ljubav s njom. Sjećao se svakog trenutka koji su proveli zajedno, čak i
sada, oči u oči s Wynninim gnjevom.
- Opet se pokušavaš sprdati sa mnom. Zaboga, Hart, pa ti si dovoljno star da joj budeš
otac. Tek joj je osamnaest godina.
- Dovoljno je stara - odgovorio je.
Više ga nije bilo briga. Wynn će prčkati po tome i gnjaviti ga sve dok se on ne razbjesni i
kaže joj još gore stvari. No ako se i dalje bude šalio, možda će se Wynn oraspoložiti i ostaviti
ga na miru. Nadao se da će biti tako.
No znao je prokleto dobro da neće.
Wynn nije bilo ni nakraj pameti da ga ostavi na miru, naročito nakon njegovog
priznanja. Oči su joj se napunile suzama. Ispružila je ruke i stisnula pesnice.
- Odlazim, Hart - jecala je - Ja... ja to više ne mogu podnijeti.
- Smiri se, Wynn. Bezrazložno činiš stvari gorima nego što jesu. Molim te, nemoj se
uzrujavati - smirivao ju je, bojeći se njene histerije.
- Činim stvari gorima nego što jesu?! - vikala je - Plaziš okolo i povaljuješ sve što ti dođe
pod ruku, a meni govoriš da se smirim. Nemam niti jedne prijateljice, ni sa kim ne mogu biti
ljubazna, a sve zbog tebe, ništarijo jedna. Ti si svaku povalio! - Njen glas se pretvorio u
vrisak koji je Hartu ledio krv u žilama.
Iznerviran, Hart je ustao sa stolice, i tada ga je Wynn ošamarila. Udarac je došao bez
upozorenja, i Hart je bio osupnut njegovom snagom. Zateturao je, ošamućen ne toliko od
jačine udarca koliko od iznenađenja. Kada je došao k sebi, bio je bijesan kao ris. Nasrnuo je
divljački na Wynn i udario je, a ona je odskočila i nogom ga snažno lupila u prepone.
Činilo mu se da će se raspoloviti od bola. Uhvatio se za bolno mjesto, stiščući zube
svom snagom. Kada je bol malo minula, stisnuo je pesnicu i udario Wynn u čelo. Wynn je
vrisnula i nasrnula na njega psujući mu sve po spisku. Sada je Hart bio prisiljen da se brani,
jer ona je bila poput pirane - grizla ga je, grebla i udarala svom snagom.
- Ubit ću te, kučko prokleta! - viknuo je.
- Samo naprijed, ubij me, nitkove! - vrištala je ona, bacajući pepeljaru na njega.
Sagnuo se, i tada je Wynn odjurila do police s knjigama i stala ih bacati po cijeloj sobi.
Hart se potpuno izbezumio videći je kako mahnito razbacuje njegove knjige posvuda.
Pojurio je na nju i srušio je na pod. Suknja joj se podigla iznad bedara, otkrivajući njene
lijepo oblikovane noge. Hartu je, gledajući je odozgo, čitav prizor bio neobično uzbudljiv.
Želio je da se prestanu boriti, da legne na nju, da je siluje.
Wynn je bila putena žena, čulna na neki primitivan način, poput paganke obnaženih
grudi iz nekog urodeničkog plemena.
Sve do ovog trenutka, Hart je sebe smatrao gotovo aseksualnim. Kao pisac, znao se vrlo
često uzdržavati od seksa, jer ga nikad nije smatrao neophodno potrebnim u svom životu.
Često je razmišljao o tome da li takav njegov stav proizlazi iz toga što mu seks nikad nije
nedostajao. Da je bio lišen seksa još od puberteta, možda bi mislio drugačije, no ovako ga
baš nije bilo puno briga. On se nikad nije morao mnogo truditi oko žena, one su mu se uvijek
podavale bez opiranja. I baš zbog toga, seks je za njega bio seks i ništa drugo. Sve do sada.
 Vidjeviši Wynn kako leži na podu, s podignutom suknjom, uzbudio se kao nikad prije i
silno poželio da se spoji s njom. U trenutku, još uvijek iznenađen svojom reakcijom, Hart se
spustio na koljena i posegnuo za Wynninim gaćicama.
Zgrabio ih je i stao ih vući prema svojim koljenima.
- Ne diraj me, ništarijo! -vrisnula je Wynn.
- Kakav želiš da budem? Nježan? Ili grub?
- Ne želim opet tu tvoju prljavu stvar u sebi - branila se Wynn uporno, potežući gaćice
nazad na svoja puna bedra.
Ugledavši čupavo crno gnijezdo ispod njenih ružičastih gaćica, Hart je, luđački uzbuđen,
istrgnuo elastiku iz njenih ruku i naglim pokretom joj spustio gaćice ispod koljena. Wynn se
otimala, pokušavajući ga odgurnuti od sebe, no Hart je, raširivši joj silom noge, legao na nju
i pritisnuo je svojom težinom.
Otkopčao je hlače i izvadio svoju ukrućenu spravu.
- Dođavola, Hart, jesi li poludio?
- Ne računaj na to, dušo - dahtao je - Upravo se namjeravam malo pozabaviti tom
tvojom mačkicom.
Gurnuo ju je nazad na pod, smještajući se između njenih nogu.
- Dovraga, Hart, skini se s mene!
- Wynn, ako se i dalje budeš opirala, izmlatit ću te kao vola u kupusu.
Gledao ju je u oči, dok je bijes tinjao u njemu.
- Životinjo! - dobaci mu Wynn prezirno.
Pokušao ju je poljubiti, no ona je okrenula glavu na drugu stranu.
- Sad ćeš dobiti svoje, Wynn, možda će ti se i svidjeti - reče joj glasom promuklim od
uzbuđenja.
Njegov je ud tražio ulaz. Wynn se počela vrpoljiti ispod njega, ne dopuštajući mu da uđe
u nju. Hart ju je tada pritisnuo svom svojom težinom i, iskoristivši trenutak kada se umirila,
kliznuo u njenu toplu i vlažnu unutrašnjost. Wynn je zadrhtala, osjetivši kako se val
zadovoljstva širi njenim tijelom.
- Oh, proklet bio, Hart - reče mu - Zašto si to učinio?
- Zato što sam te želio, Wynn - odgovorio joj je.
Ispružila je ruke i čvrsto ga zagrlila, uvijajući se pod njim. Njegov ud je glatko klizio
njenom unutrašnjošću, a Wynn mu je pokretima svojih bokova pomagala da uđe što dublje
u toplo središte njenog užitka.
- Ševi me, Hart - dahtala je. Oh, Wynn - reče joj – tako si dobra. Ovo je predivno.
- Mmmm, da - stenjala je, dok je on prodirao svojim udom duboko u nju. - Tako je dobro
to što radiš.
Hart se uzdržavao od orgazma, želeći da ovo potraje što duže. Wynn je, poput
pripitomljene tigrice, bila izgubljena u svom vlastitom svijetu, dahćući i zarivajući mu nokte
poput pandži u znojna leđa.
- Ševi me još, dragi - ponavljala je, a Hart je osjetio kako podrhtava pod njim i svija se u
snažnom naletu orgazma koji joj je potresao tijelo.
 Više nije mogao izdržati. Osjetio je da se Wynn ponovo približava vrhuncu i pojačao
ritam, silovito prodirući što je dublje mogao, sve dok mu eksplozija orgazma nije pomutila
svijest svojom silovitošću. Osjetio je kako se vraća lava njegovog sjemena razlijeva njenom
unutrašnjošću, kuljajući ispočetka snažno a zatim sve slabije, sve dok bujica nije potpuno
zamrla, a njegovo se tijelo umirilo i opustilo.
- Oh, Hart, bilo je tako dobro. Željela bih samo...
Što...- izustio je bez daha, osjetivši kako se njegov mlitavi ud ponovo našao na hladnom
zraku.
- Željela bih samo da mi to nisi učinio.
- Sviđalo ti se - to nije bilo pitanje, već tvrdnja.
Njena tamna kosa je bila razbarušena, a čelo vlažno od znoja. Napućila je pune usne i
gledala ga prodorno, a oči, boje lješnjaka, sjajile su osvetnički.
- Voljela bih da nisi takva svinja - rekla je.
Hart se nasmijao.
- Zašto se smiješ? Ozbiljno to mislim.
- Zato, Wynn, što se ponašaš kao da nitko drugi nije svinja. Svi su svinje, svi su
pokvareni.
- Ali ne kao ti, Hart. Grozan si prema meni otkad smo došli ovdje. Rekla sam ti da to više
ne mogu podnijeti.
Ustala je i podigla svoje gaćice s poda. Zgužvala ih je i obrisala se njima između nogu.
Hart ju je sažalno promatrao.
- Wynn, nemoj biti takva sumnjalica - rekao joj je - ljudi se u životu ne ponašaju onako
kako bi ti to htjela.
- Muževi ne švrljaju okolo i ne povaljuju sve što im dođe pod ruku. Barem ne onaj ko ji
voli svoju ženu.
- Wynn, prestani se svađati sa mnom. Dosta mi je tvojih ljubomornih scena opusti se
malo, molim te.
Promatrala ga je neko vrijeme, a zatim mu bacila gaćice u lice.
Uzdahnuo je bespomoćno, a ona se okrenula i pojurila u kuhinju. Obukao je hlače i
dohvatio knjigu koju je čitao. Ponekad je vođenje ljubavi izglađivalo sve njihove nesuglasice,
ali dok ju je promatrao kako natače tekilu u male čaše i reže limun, znao je da je seks ovaj
put nije nimalo smekšao. Wynn je pila samo kad je bila ljuta ili razočarana, ili oboje.
Stajao je bespomoćno na vratima, razmišljajući što da kaže kako bi smanjio jaz koji se
stvorio među njima.
- Evo, Hart, uzmi piće - rekla je, pružajući mu punu čašu Sauza tekile. - Možemo i
nazdraviti.
Nasmiješila se podrugljivo.
- Za nas - rekla je, podižući čašu - za tebe i mene, prigodom našeg raskida!
Rekavši to ogorčeno, prinijela je čašu ustima i naglo ulila u sebe njen sadržaj. Zagrcnula
se i zarumenjela kad joj je tekila počela paliti utrobu. Hart je pijuckao polako, promatrajući
Wynn stisnutih očiju.
 Kuhinja je zaudarala po tekili. Sada kad mu se glava razbistrila, postao je svjestan
mirisa oko sebe. Osjetio je miris Wynninog parfema pomiješan s hladnoćom jutra u dnevnoj
sobi. Pod mu se učinio užasno praznim kada se sjetio kako je Wynn ležala tamo jučer, s
podignutom suknjom, njeno tamno gnijezdo, primamljivo skriveno ružičastim gaćicama.
Soba je izgledala prazno, kuća je izgledala prazno. Hart se osjećao potpuno prazno.
Odvukao se do sudopera i prolio kavu, a neopranu šalicu odložio na policu. Bacio je
pogled kroz prozor i vidio samo prašinu. Grlo mu se steglo.
Wynn je otišla i on je čeznuo za njom. Stisnuo je pesnice i nagnuo se nad sudoper, a
suze su mu navirale na oči. Bilo je tako tiho da je mogao čuti hujanje vjetra i divlje pse kako
laju trčeći po plaži u čoporu. Mogao je ćuti tišinu koja se uvlačila u njega poput oblaka
prašine, ispunjavajući ga svojom neobičnom prazninom.
Prošlo je dosta vremena prije nego što je začuo kucanje, uporno kucanje koje je
uznemirilo njegovu osamljenost, naređujući mu da otvori vrata. Obrisao je suze i uputio se
prema vratima.
Ispred njih je stajala Carla, s izrazom punim iščekivanja na svom mladom meksičkom
licu.
- Mogu li ući? - upitala je.
- Uđi, Carla, uđi - odgovorio je, promatrajući kako vjetar podiže njenu suknju,
otkrivajući joj noge.
 Carla je na sebi imala bijelu haljinu koja je još više isticala njenu tamnu baršunastu
kožu. Nosila je zamotuljak ispod ruke, a u kosi je imala plavu vrpcu koju joj je Hart kupio.
- Dobro jutro - rekla je na španjolskom. Carla nije govorila engleski, osim par riječi koje
ju je Hart naučio. On je govorio španjolski, a Wynn je znala samo nekoliko fraza koje su joj
bile potrebne da bi se sporazumjela s domaćim stanovništvom.
- Dobro jutro, Carla - rekao je, uvodeći je u kolibu. Nagađao je da li ona zna o njemu i
Wynn.
- Gdje je žena? - upitala je, stavljajući zamotuljak ispod stolice.
- Otišla je - odgovorio je Hart. Znao je da se Wynn odvezla njihovim starim Mercuryem
kojeg su kupili za vožnju po Baji. Taj auto je upravo onakakv kakav je čovjeku ovdje
potreban - lako se popravlja i dobro podnosi ovdašnje neravne ceste pune kamenja. Njegova
plava Honda je stajala vani, pokrivena ceradom da ne bi zarđala, no vlažni vjetrovi s mora
učinili su svoje pa je krom na motoru ipak propao.
- U grad,na tržnicu? - pitala je Carla, a njena su pitanja izluđivala Harta, koji nije htio o
tome govoriti.
- Da, Carla. Je li ti bilo lijepo u posjeti rodbini? - upitao je, izbjegavajući njen pogled.
Mislio je da se zauvijek vratila svojim roditeljima u grad, no ona je opet bila tu, i Hart se
nadao da je to zato što je promijenila mišljenje, i odlučila da se ipak vrati.
- Da, i ponovo se vraćam k njima. Dosta sam samo po ostatak svojih stvari.
- Hart ju je tada pogledao. Bila je visoka za jednu Meksikanku, i izgledala je poput jedne
od Riverinih zdravih žena koje rade u polju u slavu Republike. Bila je visoka i vitka, a njeno
je lice bilo još uvijek nedužno, s usnama nestašno napućenim, napola tužnim, napola
nasmiješenim.
- Želio bih da ostaneš, Carla
- To ne bi bilo dobro. Tvoja žena...
Okrenula se kao da traži svoje stvari. Između kuhinje i dnevne sobe nalazio se ormar u
kojem je visilo nekoliko njenih haljina.
- Moja žena, Carla, nije to ono što ti misliš. Ustvari, ona nije...
Bilo je teško objasniti joj sve to. Njoj je tek osamnaest godina i gotovo je nepismena.
Znala je čitati, naravno, ali njeno je čitanje bilo prilično ograničeno. Poznavala je djela nekih
španjolskih i južnoameričkih pisaca, i to je bilo sve.
- Ona je tvoja žena, Hart -rekla je Carla jednostavno. Način na koji je izgovarala njegovo
ime zvučao je najčešće kao »Art« ili »Jart«.
- Ona ne zna... - počeo je nesigurno. Znao je što Wynn misli o njemu - stari pokvarenjak -
ali on nije bio takav. Osjećao se potpuno bespomoćno. Wynn je otišla i Carla je otišla, mislio
je, zauvijek. A sada se vratila, i on ne želi da je ponovo izgubi. Carla je bila poput plašljive
ptičice, spremna da odleprša na najmanji znak opasnosti. Htio joj je reći da je sve u redu, da
je Wynn otišla i da je sada slobodan. No to je bila laž, a laž će preplašiti mladu tankoćutnu
Carlu. Bila mu je potrebna, i znao je da joj se ulaguje, ali sada mu je to bilo toliko važno...
- Ne želim imati neprilike s tvojom ženom, Hart - rekla je Carla otvarajući ormar.
Promatrao ju je kako se saginje da uzme cipele. Te joj je cipele on kupio, lijepe žute cipele s
kopčama sa strane i ukrasom od krokodilske kože, koje su izvrsno pristajale njenoj žutoj
haljini. To je bio dio ugovora koji je imao s njom kao služavkom -mala plaća i darovi -
odjeća, mali tranzistor iz Japana (Ensenada je bila slobodna luka i takve su stvari bile vrlo
jeftine) i hrana za njenu obitelj. To ga nije mnogo koštalo, a njoj i njenoj porodici je
pričinjavalo zadovoljstvo. Nije mu bilo drago gledati je kako uzima sve te stvari iz ormara.
Posebno ne sada.
- Neće biti nikakvih neprilika, Carla. Nikakvih. Sve je u redu.
- Ali ona će saznati. Ja znam što ona misli.
- Carla, hoćeš li me, molim te, saslušati na trenutak? Dođi ovamo. Želio bih razgovarati s
tobom.
- Moram se vratiti svojoj obitelji - odvrati Carla nepopustljivo.
- Ja ću te odvesti. Moram popričati s tobom. Moram ti reći neke vrlo važne stvari.
Pogledala ga je, a zatim su joj se usne razvukle u osmijeh koji je Harta pogodio ravno u
srce. Kad se smijala imala je jamice na obrazima. Jednostavna haljina koju je nosila bila je
učinjena od grubog platna, no to ju je činilo još privlačnijom u njegovim očima. Ispod haljine
nazirale su se meke obline njenih dojki, bez grudnjaka, a gole duge noge u sandalama davale
su joj izgled seljančice. Hart je shvatio da mu se Carla sviđa upravo zbog svega toga. Bila je
otvorena i iskrena, i predstavljala je ono zbog čega je Hart došao u Baju:povratak prirodi.
Carla je bila sve ono što Wynn nije, mada su u nekim stvarima, kao što su putenost i
osjetljivost, bile veoma slične.
Ali Carla nije bila poput onih iskvarenih žena koje je ostavio u dolini San Fernando,
prodavačica u kratkim suknjama s previše šminke na licu, sekretarica s vrućim mufovima
koje bi se poševile s bilo kim poslije prvog martinija, barskih djevojčura koje se motaju oko
bogatih momaka sa svojim istrošenim tijelima... ona nije bila poput nijedne od njih. Carla je
bila neiskvarena djevojka, čiste duše i jedrog tijela. Hart je nije želio izgubiti, a nije znao
kako da je zadrži.
- Hart, ja mislim da ono što smo učinili nije bilo dobro.
Znao je što misli.
Sjećao se svega tako živo da je osjetio kako mu trnci prolaze tijelom kad je to
spomenula.
- Bilo je dobro, Carla, već sam ti rekao. To je bilo između nas.
- Ali ti si oženjen - okrenula se i počela spremati svoje stvari u papirnatu vrećicu.
- Da, znam, ali moj brak nije poput ostalih. To - to je teško objasniti. Hoćeš li, molim te,
prestati spremati te stvari?
Hart joj se približio i uhvatio je za ruke. Bojao se da ne bude previše grub prema njoj,
bojao se da će ga krivo shvatiti. Pogledala ga je svojim velikim, smeđim očima punim
čuđenja.
 Bila je tako nevina, kao djevojčica. Dok je navlačio kupaće gaćice u spavaćoj sobi,
osjećao se puno mlađi. Dan je bio prekrasan, s ugodnim vjetrom koji je olakšavao sparinu
vrućeg prijepodneva. Hart osjeti nervozu u želucu. Bio je sam s Carlom, dok se Wynn dobro
raspoložena vozila prema granici.
- Spremna, Carlita? - šalio se oblačeći ogrtač i prebacujući ručnik preko ramena.
- Spremna, Hart - smijala se, prekrasna u svom crvenom kupaćem kostimu. Ostao je bez
daha kad ju je ugledao.
- Vrlo si lijepa, Carla - reče joj.
- Hvala, gospodine.
- Hajde, idemo na plažu - nasmiješio se.
Gledao je njeno mlado tijelo dok je trčala ispred njega na putu prema zaljevu Todos
Santos. U plastičnoj torbi nosio je vino, dvije limenke Tecate piva, malo sira, nekoliko tortilja
i mali radio. Bilo je točno podne, i more u zaljevu je bilo bistre plave boje, s malim valovima
od laganog pojvetarca.
- Oh, ovo je prekrasno -viknula je Carla trčeći prema vodi. - Hvala vam.
Osjetio je kako mu srce lupa.
Pogledao je niz plažu. S desne strane je bio Rancho Todos Santos, perivoj s kamp -
kućicama u kojima su živjeli neki Amerikanci. S lijeve strane se nalazila iznajmljena kuća
Barrya Backusa i njegove žene, Ruskinje Yeve, a iza nje plaža Estero, glavna turistička meka
u području južno od Tijuane. Hart ponovo pogleda Carlu, koja se bacila u valove. Mahnula
mu je, i ona je njoj mahnuo osjećajući se više nego dobro. Njena mokra crna kosa se
presijevala na suncu nakon što je izronila iz vode. Ponovo mu je mahnula, i Hart je ispružio
ručnike, stavljajući radio, limenke piva i vino na njih da ih vjetar ne odnese. Zatim je potrčao
prema vodi i bacio se u valove.
Yeve Backus se odmaknula od prozora i okrenula prema mužu, Barryu, gledajući ga
sjajnim očima.
- Hart je na plaži, kupa se s novom služavkom. Izgledaju vrlo seksi - njen glas s laganim
stranim naglaskom je bio hladan.
- Je li i Wynn s njima? -upita Barry, završavajući ručak. Barry je bio Amerikanac koji je
sa svojim meksičkim poslovnim partnerom izrađivao projekte za izgradnju kuća u
Ensenadi.
- Ne, nije. Mislim da je otišla posjetiti svoju sestru.
- Zanimljivo - Barry je namakao tortilju u sok od odreska i graška.
- Da, vrlo zanimljivo.
- Hart će uživati noćas, ako već nije - reče Barry, brišući usta salvetom. Barry je bio
nizak, nabijen muškarac, a njegova žena čista suprotnost - visoka i vitka, krhka poput breze
na vjetru, kože snježnobijele.
- Da, poševit će je - reče Yeva hladno. - Uživala bih gledajući ih.
Barry je cmoknuo usnama dok je ustajao sa stolice i prilazio prozoru.
- Zgodna mačkica – rekao je.
Yeva je odsutno klimnula glavom.
 - Hej, Carla, plivaš kao riba - viknuo je Hart, sav zadihan. Lovio ju je neko vrijeme
bezuspješno, a onda odustao.
- To najviše volim - nasmiješila se i doplivala do njega. Hart ju je uhvatio za ruke.
- Zabavljaš se? - upitao ju je.
- Da, Hart. Ti si tako dobar prema meni.
Privio ju je k sebi i poljubio lagano u usta.
- Usne su ti slane - nasmijala se.
- A tvoje slatke - rekao je Hart, puštajući je. Otplivala je natrag na obalu i otrčala do
ručnika. Hart je bio spreman za pivo. Upalio je radio i pronašao tijuansku stanicu XETRA
koja je emitirala program 24 sata dnevno. Bacio je pogled na kuću Backusovih i otvorio
limenku. Učinilo mu se da je vidio pomicanje zavjese. Slegnuo je ramenima. Promatrao je
Carlu pijuckajući pivo i slušajući vijesti, a zatim namjestio stanicu KO -GO iz San Diega.
Muzika je privukla Carlu i ona je doskakutala do Harta i sjela uz njega na ručnik. Ponudio ju
je pivom, no ona je odmahnula glavom smiješeći mu se.
Gledao je udivljeno njeno tamno tijelo. Jednodjelni kostim isticao je njene skladne
obline. Bokovi su joj bili široki, upravo kao što u žene i trebaju biti, a grudi male i čvrste.
Njena duge noge davale su joj izgled tanašnosti koji je volio. Wynn je bila niža, i ljepša na
svoj način. Carlin nos bio je prćast, a kosa duga i crna kao ugljen,
- Hoćeš li spavati sa mnom noćas, Carla? - upitao ju je nakon što su neko vrijeme
razgovarali o njenom životu i porodici.
- Možda - odgovorila je, gledajući prema pučini.
- Bilo bi mi veoma drago -rekao je.
Carla je upravo doselila u Ensenadu sa svojom porodicom, u kojoj su svi radili na
stočarskim farmama. Bili su iz mjesta Mazatlan u Kalifornijskom zaljevu. Priznala mu je da
veoma voli Amerikance jer je radila kod nekih na njihovim farmama. Željela je udati se za
nekog Amerikanca i otići s njim u Ameriku. Njezin san nije se puno razlikovao od snova
većine meksičkih djevojaka. Čitala je sve filmske časopise i voljela ići u kino više od svega.
Dok su razgovarali, Hart je počeo prema njoj gajiti očinske osjećaje. Ona je bila netko koga
bi mogao poučavati i odgajati, za razliku od Wynn, koja se prema njemu odnosila prilično
podrugljivo. Pokušao je i nju poučavati - bilo joj je tek devetnaest godina kada su se sreli -
no previše se stvari dogodilo medu njima. Izbacio je Wynn iz glave.
- Jesi li još uvijek djevica, Carla? - takve stvari mu je bilo lakše pitati na španjolskom.
- Jesam.
- Da li ti se sviđam?
- Da.
- Bit ću dobar prema tebi. Pogledala ga je s razumijevanjem.
- Znam da hoćeš - rekla je.
- Neću te povrijediti. To ti se jednom mora dogoditi, a sa mnom će ti biti lijepo.
- Da, mislim da hoće - naslonila je glavu na podignuta koljena.
- Idi se još kupati, Carla. Ja ću malo pridrijemati.
- Okej - rekla je na engleskom. - Tako mi je lijepo. Sretna sam.
 Sagnula se i poljubila ga prije nego što je skočila na noge i pojurila prema vodi.
Hart je osjetio kako mu se kupaće gaćice zatežu. Kunjao je misleći na uživanje u
Carlinom mladom tijelu koje mu predstoji. Sada je bio potpuno siguran da je Carla još
djevica. A bio je siguran i da želi da joj on bude prvi.
Te večeri je u maloj kolibi bilo vrlo ugodno i toplo. Hart je potpalio vatru u kaminu i
stavio bocu crvenog vina da se hladi za večeru. Promatrao je s Carlom zalazak sunca na
trijemu, a zatim su uživali u ukusnoj večeri koju je Carla pripremila s gotovo pobožnom
odanošću. Popili su vino, nakon čega su postali veoma intimni, dodirujući se i gledajući
preko stola.
Kasnije je Carla obukla dugu bijelu spavaćicu, koja je lepršala oko njenog izazovnog
tijela dok je hodala. Svaka njena oblina isticala se ispod tanke tkanine koja se pripijala uz
kožu, laka i nježna poput paučine. Hart je bio udivljen ovim prizorom, jer je tu spavaćicu ona
sama kupila i on je još nikad nije vidio na njoj.
- Izgledaš divno u toj spavaćici, Carla - rekao je.
- To je spavaćica za nekoga vrlo posebnog i za posebnu priliku.
Osjetio je kako mu se srce penje u grlo.
- Nisi je nikada prije obukla?
- Ne, nisam je prije nosila, a donijela sam je ovdje kada sam saznala da tvoja žena ide u
posjetu svojoj sestri.
- Činiš me uistinu sretnim, Carla.
- To mi je drago. I ja sam sretna s tobom.
Privio ju je uz sebe i nježno poljubio. Vatra u kaminu je bacala tamne sjene na zid.
Sjedili su zagrljeni na meksičkoj klupi i gledali kako plamen razgara suhe grančice. Osjetio je
toplinu Carlinog tijela, i to ga je podsjetilo na neke prošle trenutke, na bivše ljubavi.
- Želiš li me, Carla? - upitao je.
- Želim, ali...
- Ali što?
- Bojim se što će se dogoditi poslije. Ti si oženjen i ne možeš se oženiti sa mnom.,
- Znam, žao mi je. Ali te želim.
- I ja tebe, Hart. Neću brinuti za sutra dok sutra ne dođe.
- Izvrsno, Carlita. Ti si poznata djevojka.
Više nisu progovorili ni riječi, sjedeći tako na klupi, obasjani plamenom. Hart je u
mislima već držao Carlu golu u svom zagrljaju.
Carla je razmišljala o muškarcima koji su je prije željeli, njeno tijelo: radnici na
farmama i ribari. Niti jedan od njih nije dirnuo u nju tako duboko da bi joj se činilo kao da
pada s visoke litice. Niti jedan od njih nije uspio da je zabole bradavice na grudima, kao što
je to sada osjećala. Niti jedan od njih nije ispunio njeno srce i tijelo takvom silnom željom
kao Hart. Željela je da bude njegova, da je baš on, taj veliki američki gringo, posjeduje.
- Dođi, Carla - konačno je progovorio Hart. - Idemo u krevet.
Bez riječi, Carla je ustala i prihvatila njegovu ruku.
 - Zašto?
- Zato, čovječe, eto tako, iz znatiželje - Barryju je počelo biti neugodno.
- U nekim krugovima to se smatra privatnom informacijom - rekao je Hart.
- To ti je dobra dosjetka, Hart. Slušaj, dobro se zabavljaj, ja moram ići. Yeva i ja ćemo
uskoro navratiti do tebe na piće. U redu?
Hart je naslutio da ima nešto iza toga. Odlučio je da pusti neka stvari teku svojim
tokom.
- U redu. Ovaj, hvala, Barry. Nemoj prerano stvarati nikakve zaključke. Još sam uvijek
slomljen zbog Wynn.
- A i zbog Carle, ha? - upitao je Barry i izašao iz kolibe prije nego što je Hart uspio bilo
što reći.
Što taj nitkov zna o Carli? Da li se pročulo? Hart je bio siguran da nije. Barry je naprosto
bio jedan od onih koji su udešeni na seksualne frekvencije. Ako ima bilo kakav muf u blizini,
tip kao što je Backus može ga nanjušiti. Slegnuo je ramenima gledajući Barryja kako žuri
pustim poljem prema svojoj kolibi, čiji se krov mogao vidjeti kroz njegov prozor. Okrenuo
se prema Zoili i zaželio joj dobrodošlicu na španjolskom.
- Odsada radiš kod mene -rekao joj je. - Ti nemoj brinuti zbog onoga što ti je Backus
napričao. - Hvala, gospodine - rekla je zahvalno.
- Zovem se Hart.
- Jart - ponovila je Zoila, prebacujući njegovo ime na svoj jezik.
- Može i tako. Dođi, pokazat ću ti kuću.
Zoila ga je pogledala. Hart je vidio da joj je bilo drago zbog onoga što joj je rekao.
Izgledala je zadovoljno što je ovdje, a ne kod Backusa.
Hart je zamišljao Barrya i Yevu k ako ispituju Zoilu o njenoj nevinosti. Možda će,
razmišljao je on, otkriti što su joj tada govorili o njemu, kada se Zoila i on malo bolje
upoznaju.
 Yeva Backus je stajala na vratima kolibe. Svjetlo iza nje što je dopiralo iz kuhinje
obasjavalo je njezino tijelo ispod prozirne, bijele haljine. Oči su joj zasvjetlucale kada je
ugledala Barryja kako se vraća popločenim putem. Duboko je udahnula, i grudi su joj se
pritom uzdigle. Ovlažila je usne u iščekivanju, poput mačke, a zategnuta bijela koža na
njenim slavenskim obrazima je zatitrala.
- Onda? - upitala je kada je Barry stigao na osvijetljeni dio puta koji je vodio u kolibu.
- Smjestila se kod njega. On je prilično čudan tiop, znaš li to?
- Znam - rekla je Yeva, zatvarajući vrata za njim.
- Sav sam uznemiren i uspaljen - rekao je dok su ulazili u dnevnu sobu.
- Mislila sam da ćeš biti. Što misliš, ima li kakve nade da nam dozvoli da učinimo ono što
želimo?
Barry se izvalio na kauč i otvorio patentni zatvarač na hlačama, oslobađajući kitu.
Gledao ju je zamišljeno i rastreseno.
- Ne znam, Yeva. Pokušat ćemo. Svakako ćemo pokušati.
- Kakvi su tvoji planovi za večeras? - upitala ga je Yeva. Oči su joj bile sužene kao u
mačke kad vreba miša.
- Gdje je Margarita?
- Kupa se.
- Isuse, sama pomisao na to me rajca. Htio bih je tucati. I tebe, također.
- Da li bi htio pogledati filmove?
- To bi bilo fino. Što kažeš na jedno piće prije svega? -upitao je poigravajući se dokono
sa svojim penisom, koji je visio malen i mlitav u njegovom krilu.
- Donijet ću ga. Hoćeš li da ti ga malo pušim?
- Ne. Samo ću se malo zabavljati s njim dok sve ne bude spremno. Reci Margariti da
obuče bebidolku. Prokletstvo. Zamisli, Hart će ševiti onu malu noćas. Ah, kako bih to htio
vidjeti. Kladim se da će je dobro izjebati.
- Trebao si je zadržati ovdje i sam to učiniti.
- Mislio sam o tome, ali ovako je zabavnije. Sama pomisao na to kako Hart gura svoj
razarač u njen djevičanski muf, uspaljuje me. Požuri malo s tom cugom, hoćeš li Yeva?
Yeva je otišla u kupaonicu, saopćila Margariti Barryjeve želje i zatim se uputila u
kuhinju. Barry je zabacio glavu i milovao svoga majmuna s dva prsta gore -dolje, no on je i
dalje bio mlitav.
- Evo pića. Večeras ćemo piti vino. - Yeva je nosila dvije čaše u svojim tankim,
njegovanim rukama.
- Fino zvuči. Vino je nektar ljubavi. Španjolsko?
 - Naravno. Idem po Margaritu da namjestimo platno i projektor. Koji film bi želio
gledati?
- Onaj zadnji - rekao je Barry odsutno, još uvijek milujući penis. Zamišljao je Zoilu i
Harta kako se dodiruju, njegova ruka pod njenom haljinom, njegov prst u njenoj
djevičanskoj pici. Penis mu se počeo ukrućivati.
Margarita se otirala ručnikom kada je Yeva ušla u kupaonicu. Prišla joj je i zagrilila je na
trenutak. Zatim je spustila ruku do mokrih dlačica medu njenim nogama. Margarita se
poslušno prestala brisati i stala mirno, nogu malko raširenih. Yevin prst je skliznuo u njenu
vaginu. Poljubila ju je u jednu od bradavica, a zatim stala isto tako naglo kao što je i počela.
- Obuci onu tanku, kratku spavaćicu koju Barry voli.
Margarita je klimnula glavom. Znala je što je čeka. Bilo joj je trideset godina. Radila je za
Backusove duže od svih svojih prethodnica, no ona to nije znala. Smatrala je da su
Backusovi pomalo nastrani, ali plaćali su je dobro, a za ovakve seksualne zabave dobivala je
svaki put i mali dodatak. Iako nije baš puno marila za njihove neobične prohtjeve, bila bi
posramljena da se sazna što radi s njima.
- Učinit ću to, gospođo - odvratila je s poštovanjem, dovršavajući brisanje.
- Požuri. I namjesti projektor i platno u dnevnoj sobi. Barry te očekuje.
- U redu, požurit ću. Yeva je izašla iz kupaonice i vratila se u dnevnu sobu. Sjela je
pokraj Barrya na kauč i uzela svoju čašu. Pijuckala je vino i promatrala muža. Njegov je ud
sada bio gotovo sasvim ukrućen. Nagnula se i obuhvatila ga rukom, a zatim ga polako stala
trljati gore-dolje.
- Ovo je baš dobro, Yeva.
- Margarita će uskoro doći.
- Fino. Ona mala Zoila me razrajcala. Kad se samo sjetim da sam je ostavio tamo, samu s
Conradom. Nadam se da ću je povaliti ovaj tjedan, nakon što je Hart probuši.
- Misliš li da me on želi? - upitala je Yeva nježno mu trljajući ud.
- Otkud znam, kvragu. Mislim da bi te rado okrenuo, ali nasamo.
- A ti to ne želiš, zar ne?
- Ne. Htio bih gledati kako te ševi. Htio bih da i ti gledaš mene kako jebem onu malu
jumfericu - nasmijao se - koja to neće još dugo biti. Zamisli, možda joj ga uvaljuje baš sada.
Oboje su zašutjeli, zamišljajući tu scenu.
Margarita se pojavila na vratima, odjevena u prozirnu bebi -dolku. Izgledala je smiješno
u njoj, no Barry je oblizao usne kad ju je ugledao. Noge su joj bile prekratke, a grudi previše
obješene da bi bile privlačne. Ali Barryju je bilo svejedno. Već je desetak služavki prošlo
kroz njihovu kuću, a ona je ostala najduže - sedam mjeseci.
Služavka je postavila projektor kraj Barryja, uzela platno iz ormara i razmotala ga. Yeva
je donijela film i Barry ga je namjestio u projektor. Bio je to osammilimetarski film u boji.
Barryjev prijatelj iz San Bernardina ga je razvio u stražnjem dijelu svoje trgovine
fotografskih aparata. Yeva je ugasila sva svjetla osim stolne lampe koju je okrenula prema
projektoru.
- Sjedni ovdje, Margarita, pokraj mene - naredio je Barry.
Prišla mu je i sjela uz njega. Yeva se smjestila s njene lijeve strane.
 Nakon što je Zoila napustila kupaonicu, Hart se istuširao i obrijao.
- Idemo, malena, pojest ćemo nešto u gradu i prošvrljati po dućanima. Moram provjeriti
poštu, a htio bih ti kupiti i neke knjige.
- Divno, idemo - uzviknula je Zoila oduševljeno.
- Misliš li da se možeš voziti iza mene na motoru? - upitao ju je kada su izašli iz kuće.
- Nisam se još nikada vozila na motoru - odvrati Zoila.
- Nije uopće teško. Samo sjedi ukočeno, kao vreća krumpira, i ne pokušavaj prevrnuti
motor. Ne naginji se na suprotnu stranu jer bi to moglo uzrokovati pad. Naginji se isto kao i
ja i čvrsto me drži. Možeš li to učiniti?
- Nema problema - odgovorila je, no ipak je izgledala malo uplašeno.
- Nemoj se penjati na motor dok ne izađem na cestu - rekao joj je. Odgurao je motor
unazad do ceste i upalio ga kada je bio okrenut na pravu stranu. Domahnuo joj je i potapšao
sjedalo iza sebe. Osjetio je njeno tijelo blizu svoga i pomislio kako je to dobar osjećaj, jedna
od prednosti motora. Kada voziš neku ženu iza sebe, možeš misliti o njenom tijelu tako blizu
svome i puno više uživati u vožnji.
Zoila se stisnula uz njega dok je polako kretao u prvoj brzini. Premjestio je njene ruke
sa svojih prsa na pas, tako da može lakše disati, i divno se osjećao pomislivši kako su njene
ženske ruke blizu njegove muškosti. Bilo mu je drago što je Wynn uzela kola Ona se nije
voljela voziti na motoru, zbog čega je Hartu bilo veoma žao jer je mislio da su zbog te njene
hirovitosti njih dvoje propustili izvrsnu priliku za još veće zbližavanje.
- Drži se, i nemoj se bojati - rekao joj je ubacujući u drugu brzinu i skrećući za ugao.
- Čvrsto se držim - rekla je Zoila, stisnuvši se uz njega.
Nakon što su prevalili prašnjavi dio puta, Hart je ubacio u treću i njena je kosa zavijorila
na vjetru. Skrećući ulijevo na pravu cestu, Hart je prebacio u četvrtu, i duboko udahnuo
zrak. Potapšao je Zoilu po ruci i, okrenuvši se, doviknuo joj.
- Kako ti se sviđa vožnja motorom?
- Divno je. Jako je zabavno.
- Fino - rekao je - zrak je dobar za tebe!
- Da. Baš mi je lijepo - odvratila je, i Hart je otkrio zadovoljstvo u njenom glasu. Bilo mu
je drago što nije tvrdoglava kao Wynn. Ne bi mu se uopće sviđala da se bojala voziti na
motoru. Po načinu kako ga je držala znao je da se više ne boji. Postojale su dvije stvari koje
je Hart najviše volio, osim pisanja i lijepih žena, a to je bila vožnja motorom i lov. Kad god je
mogao spojiti to dvoje, dobro se zabavljao, i nakon toga bio bi dovoljno opušten da se vrati
pisanju i vođenju ljubavi.
Pošto su stigli u grad, Hart i Zoila su se prvo uputili u poštu. Tamo ga je čekalo Wynnino
pismo, koje nije htio odmah otvoriti, i ček od njegovog agenta, Dolly. Ček je bio na 250
dolara, što mu je malo vratilo samopouzdanje koje je počeo gubiti. S tom svotom mogao je
još neko vrijeme mirno živjeti u Ensenadi. Najamnina za kolibu bila je samo 50 dolara na
mjesec, troškovi za benzin oko 7,50 dolara, a voda za piće koštala ga je oko 20 centi
mjesečno. Voda u kući nije se posebno plaćala.
 On i Zoila odvezli su se iz pošte do Meksičke banke, gdje je Hart unovčio ček, podižući
dio novca u pezosima, a dio u dolarima. Ostavio je motor pred bankom pa su krenuli prema
Ruizu. Victoria Bronson je jamčila za njega u banci tako da je mogao unovčiti svoje čekove.
Bilo mu je preskupo otvarati račun, jer je na njemu uvijek moralo biti najmanje 100
dolara. Hart nije nikad imao tako puno novca da bi mogao ostavljati toliku svotu u banci, pa
nije otvorio račun. Osim toga, nije imao povjerenja u meksičke banke.
- Ovdje ćemo jesti - rekao je Zoili kada su došli do restorana ABC. - Jesli li gladna?
- Da - odgovorila je, nesposobna da kaže išta više zbog strahopoštovanja prema svom
poslodavcu. Vidjela je novac koji je podigao u banci i pomislila kako je Hart uistinu bogat
čovjek. Nikad prije nije vidjela tako puno pezosa i američkih dolara.
Sjeli su za stol pokraj prozora i konobarica im je donijela jelovnik. Konobarica je bila
Kineskinja i poznavala je Harta.
- Dobro jutro - rekla je na španjolskom.
Hart joj je uzvratio pozdrav i dodao Zoili jelovnik.
- Naruči što god hoćeš - rekao joj je, i koliko hoćeš.
- Hvala, Hart - rekla je, a srce joj je lupalo u grlu. Pročitala je nazive jela na Španjolskom,
a zatim pogledala na drugu stranu, gdje su nazivi bili na engleskom. Bilo joj je zabavno čitati
engleska imena za jela koja je poznavala. To joj je naručivanje hrane činilo zanimljivijim.
Hart je naručio kajganu, čašu mlijeka i dvije čaše soka od naranče. Čekao je da Zoila
odabere jelo, i iznenadio se kada je ona naručila isto.
- Hoćeš li kavu? - upitao ju je.
- Ne - odvratila je Zoila. -
Mlijeko i sok od naranče su mi dovoljni. Hvala.
Doručkujući. brbljali su poput starih prijatelja. U restoranu je bilo samo nekoliko
Meksikanaca, i atmosfera je bila mirna i ugodna. Zoila se divila Hartu Conradu i
uspoređivala ga s jednim Amerikancem kojeg je osim njega poznavala, Barryem Backusom.
Zaključila je da su njih dvojica sasvim različiti i da joj se ovaj čovjek, koji govori s dobrim
meksičkim naglaskom i zna uživati u životu, veoma sviđa.
Hart nije Zoili puno pričao o svojoj ženi, rekao joj je samo da Wynn ne voli. Baju kao on
i da se zbog toga vratila u svoju zemlju. Zoila je bila vrlo radoznala, što je sasvim prirodno
kod mladih djevojaka, pa je odlučila da sazna o njoj sve što može. Mislila je da to mora biti
neka loša žena kada je napustila takvog muškarca.
Kada su završili s doručkom, krenuli su u kupovinu. Hart joj je kupio nekoliko haljina
živih boja, što Zoila u početku nije htjela prihvatiti, ali je popustila kada joj je rekao da mora
imati nešto lijepo za obući, jer se u njegovoj kolibi često održavaju zabave.
- Haljine su tvoje, možeš ih zadržati - rekao je. - Vidjet ćeš, kada dođu ljudi k nama,
željet ćeš da budeš lijepo odjevena.
Kupio joj je kupaći kostim, prvi u njenom životu, i dva para sandala. U knjižari je uzeo
nekoliko knjiga po njenom izboru, a neke joj je on predložio. Dok je plaćao račun, začuo je
kako netko zaziva njegovo ime.
- Hart! Tražim te posvuda već stoljećima!
 Hart se okrenuo. Bila je to Victoria Bronson. Izgledala je prilično šik i privlačno - toliko
privlačno da su se Zoiiine oči raširile od divljenja.
- Vicky! Kako si! Tražiš mene?
Zoila se zamislila vidjevši kako se njih dvoje grle. Činilo se da Hart dobro poznaje ovu
ženu, no znala je da mu ona nije supruga.
- Da, šašavi pišče, tebe! Plati to, pa idemo negdje na piće.
- Imaš me - rekao je Hart. Dao je djevojci na blagajni novac i čekao da mu izvrati
ostatak, promatrajući Vicky s otvorenim zanimanjem. Na sebi je imala zelenu suknju i
svilenu bluzu iste boje. Njena besprijekorna plava kosa bila je skupljena u dražesnu pundu,
pa su njene lijepe crte lica dolazile do izražaja. Na nogama je imala zlatno žute sandale.
Vicky je bila veoma uspješan dekorater u Redondo Beachu, Californija, gdje je njezin muž
Fred imao vlastitu tiskaru, koja mu je donosila preko 50.000 dolara godišnjeg prihoda.
- Kuda ćemo? - upitao je. - Oh, zaboravio sam ti predstaviti Zoilu Camaro, svoju novu
služavku. Zoila, ovo je moja prijateljica Victoria Bronson. Njena koliba je nedaleko od moje,
na plaži Estero.
- Drago mi je - rekla je Zoila uljudno.
Vicky je primijetila da je djevojka pomalo neprijateljski raspoložena prema njoj. Bila je
naviknuta na to kada se radilo o ženama. Zbog svoje ljepote izgledala je kao savršeno
napravljena lutka i žene nisu u nju imale povjerenja. Muškarcima nikad nije dozvoljavala da
je potcjenjuju. već je s njima postupala kao sa sebi ravnima, i zato se s njima dobro slagala.
Nije bila tako krhka kao što je izgledala.
- Već sam čula da imaš novu služavku, Hart - rekla mu je na engleskom.
- Glasine se brzo šire, zar ne? - rekao je zajedljivo.
- Da, šire se - odvratila je Vicky - a tvoja djevojka je spremna da se zaljubi u tebe.
Hart je pocrvenio.
- Ma daj, pa ona jedva da me poznaje.
Poznavati tebe isto je što i voljeti te - reče Vicky sa smiješkom.
- Nemoj, molim te! - uzviknuo je Hart.
Vicky se nasmijala.
- Budi oprezan u svakom slučaju. Ona je mlada i lijepa. Pazi da onaj stari pokvarenjak
Backus ne stavi svoje šape na nju.
- Mislim da si tu u pravu -priznao je Hart. - Hoćemo li do La Taverne, za promjenu?
- Ne, tamo je previše mračno. Što kažeš na neko od mjesta u Primeri s pogledom na
zaljev?
- Slažem se. Ići ćemo za tobom. Ustvari, bolje bi bilo da ja idem sam na motoru, a ti
povezi Zoilu i stavi ove stvari u auto da se ja ne gnjavim s njima.
- U redu. Dođi, Zoila, pođi sa mnom - reče Vicky djevojci, koja je upitno pogledala Harta.
- Idi s njom, Zoila. Ja ću voziti iza vas - rekao joj je Hart, vidjevši da je zbunjena.
U baru Caribe Hart je naručio tekilu za sebe, viski sa sodom za Vicky i Coca -Colu za
Zoilu, koja se u toku vožnje sprijateljila s Vicky.
 Hart je osjetio kako mu se orgazam približava i prisilio se da ne misli na užitak koj mu
je pružilo prodiranje u vrelinu njene unutrašnjosti. Kada je vodio ljubav prvi put s nekom
ženom, morao se uvijek obuzdavati, inače bi oboje bili razočarani njegovim preranim
orgazmom. Bilo mu je drago što ni se Yevom nije bilo drugačije. To što je bila tako podatna,
a osim toga i žena drugog muškarca, još više je raspaljivalo njegovu strast.
- Dobro me ševi, Hart - rekla je Yeva blago.
- Dobro je, Yeva. Jako dobro - reče on.
- Ševi me što žešće možeš - zastenjala je, a njeno se tijelo uvijalo pod njegovim, njeni
bokovi dizali i spuštali.
Njegov se ukrućeni ud kretao njenom vlažnom unutrašnjošću ujednačenim ritmom.
Sada je imao kontrolu nad sobom i mogao se prepustiti vještim pokretima njenih bokova.
Za nekoliko trenutaka Yeva se ugrizla za usnu kada joj je nekoliko zasljepljujućih
orgazama potreslo tijelo. Zarila je nokte u njegova leđa i širom rastvorila noge kako bi
mogao ući što dublje u nju. Vrisak, kojeg je sve dotad zatomnjavala, sada se otrgnuo iz nje i
ispunio sobu.
Hart se osjećao ulovljen u plimu njenog orgazma. Obuzdavao se što je duže mogao.
- Svrši, dušo - zastenjala je - svrši u mene.
Hartu je to bilo dovoljno.
Čvrsto ju je stisnuo, osjećajući kako mu eksplozija orgazma potresa tijelo. Yeva je
drhtala pod njim dok se bujica njegovog -sjemena razlijevala po stijenkama njene vagine.
Kad ju je poljubio, usne su joj bile slane od suza što su joj se kotrljale niz lice.
- Sretna sam, Hart - prošaptala je - jako, jako sretna. - i ja sam sretan, Yeva  - rekao je,
stišćući se uz nju da mu ud ne "bi isklizio iz njezina već opuštena tijela.
Na prozoru, očiju ispunjenih pohotom, stajao je Barry i zurio unutra.
 Nakon što su prošli Maneadero, Hart je skrenuo ulijevo, na cestu što je vodila u San
Quintin i La Paz. Osjećao se dobro vozeći Vickyn Thunderbird jer su to kola dobre težine i
lako se njima upravlja. Sviđala mu se i cesta, koja nije bila tako dobra kao neki autoputevi u
Americi, no bila je dovoljno široka da se njome može voziti velikom brzinom bez straha od
skretanja.
Vicky se udobno smjestila na svoje sjedište, uživajući u lijepim krajolicima kojima su
prolazili, ugodno se osjećajući u Hartovom društvu. Nije bilo još ni sedam ujutro i zemlja je
odisala svježinom, a u zraku se osjećao
osje ćao miris mora.
- Znaš, Hart - reče Vicky -ti si jedini koji je osim mene vozio ova kola.
- Da?
- To je za mene novo iskustvo, i mogu ti reći da mi se sviđa.
- Drago mi je da imaš povjerenje u mene, Vicky - rekao je.
- I više od toga. Razmišljala sam o svim onim ljudima kojima sam se mogla obratiti sa
svojim problemima, i drago mi je što sam izabrala baš tebe.
Nije znao što bi joj rekao, pa nije rekao ništa. Bilo mu je drago što je on dio njezinog
života, pa makar samo i za jedan dan. Jučerašnji dan za oboje je bio i dobar i loš. On se u
sitne sate dovukao u svoju kolibu gdje je Zoila spavala kao top, i iscrpljen od seksa s Yevom,
bacio se u krevet i odmah zaspao.
Yeva je bila dobra, priznao je sam sebi nakon što je vodio ljubav s njom. Kada su
završili, ona je ponovo navukla onu svoju odbojnu masku. Razmišljao je kako će izgledati
ponovni susret s njom i Barryem. Zaključio je da je vođenje ljubavi s njim za Yevu
predstavljalo samo neku vrstu pokusne međuigre, i da će vjerojatno neko vrijeme
izbjegavati susret s njim. Nakon toga, kada se sretnu, bit će ljubazna prema njemu i niti
jednom riječi neće spomenuti ono što se medu njima dogodilo. Ona je bila ta vrsta žene,
zaključio je Hart, koji je i ranije sretao žene slične njoj. Samo za jedan metak. Učine to s
muškarcem, bilo kojim, i zatim zaborave. Pa ipak, mislio je Hart, bilo mu je dobro s njom.
Učinili su to s pristankom njezinog muža i zbog toga mu se sve činilo u redu.
Spavao je samo do osam ujutro. Zatim je otišao u grad po poštu, gdje ga je čekalo pismo
od prijatelja iz Los Angelesa, pisca Bukowskog, i dopisnica od književnog časopisa kojom ga
obavještavaju da je njegov članak prihvaćen. Nakon toga je otišao u vinariju Freya Miguela,
gdje je sreo svog prijatelja Moreya Lanhama koji mu je drage volje napisao dozvolu za lov u
vinogradima. Morey mu je čak ponudio svoju najbolju 16 -kalibarsku pušku.
- Hvala, Morey, nije potrebno - rekao mu je - bit će dobra i moja 12 -kalibarska.
Tu mu je pušku posudio jedan njegov prijatelj. Bio je to Stevensov 12 -kalibarski model
124c s dugom cijevi. Bila je nespretna za rukovanje jer joj je mehanizam za paljenje bio tako
neprikladno učinjen da je često zaglavljivao. No Hart se navikao na to i postizao s njome
vrlo dobre rezultate, bez obzira na manjkavosti. Mislio je da ponekad treba i u životu tako
postupati - naviknuti se da činiš najbolje što možeš, a ne neprestano brinuti zato što se
stvari ne odvijaju onako glatko kako bi ti to želio.
- Zaustavio bih se i doručkovao s tobom, Vicky, ali bolje lovim s praznim želucem.
- Nije važno - reče ona.
- Ali možemo se zaustaviti i popiti kavu ako želiš.
- Da si sam, bi li to učinio? - upita ona.
- Ne bih. Išao bih ravno tamo kuda idemo jer se strašno uzbudim misleći na one debele
prepelice. No, ja baš nisam čovjek od navika.
- Slušaj, ne bih htjela da ti ovaj izlet bude drugačiji od ostalih - reče Vicky.
- No ipak je drugačiji.
- Da? Kako to? - upitala je gledajući ga napeto.
- Ti si tu. Ne mogu ti reći koliko mi je drago zbog toga. Uvijek sam želio neku ženu s
kojom bih plovio po rijeci.
- Kako? - Oh, ženu s kojom bih išao u lov, penjao se po planinama. .. takve stvari. Nemoj
se uznemirivati zbog toga.
- Znam na što misliš, Hart -reče Vicky ozbiljno. - Pokušavala sam to s Fredom. Išli smo
zajedno na skijanje, na pecanje, u lov na jelene i fazane, sve živo smo isprobali. Strašna
stvar.
- Kako to misliš?
- U većini slučajeva Fred bi se brže -bolje napio. Vrlo malo sportskih aktivnosti, a o
seksu da i ne govorimo.
- Nemoj biti tako ogorčena, Vicky - reče Hart.
- Ah - uzdahnula je - oprosti. Ovo je tako različito od svih izleta s Fredom. Hoću reći,
krenuli smo kada si rekao da ćemo krenuti, i evo nas ovdje, ti nisi pijan, a nisam ni ja. S
Fredom bi to izgledalo otprilike ovako: u vrijeme određeno za polazak, što će reći oko četiri
ujutro, on bi bio tako mamuran da ne bi mogao ni oči otvoriti. Kada bi došao k sebi bilo bi
već podne, a zna se u koje se vrijeme ide u lov ili na pecanje. Sasvim sigurno ne u podne.
Hart je šutio, razmišljajući o Vickynim riječima. Ona je za njega uvijek bila samo lijepa i
šarmantna žena. Nije mu nikad palo na pamet da je ona također bila žena koju bi muškarac
mogao poželjeti za prijatelja. No odlučio je da pričeka sa svojim sudom o njoj do njihovog
povratka iz lova. Stisnuo je jače gas dok su se uspinjali na planinu iznad vinograda Santa
Tomasa. Nagnuo se prema njoj i stisnuo joj ruku. Vicky mu se zahvalno osmijehnula i on je
ponovo upravio pogled na krivudavu cestu.
- Evo još jedne lijepe doline - rekao je vozeći nizbrdicom prema dolini u kojoj su se sve
do Pacifika prostirali vinogradi Santa Tomasa.
- Znam - reče ona - Fred i ja smo dolazili ovamo kupovati jastoge.
Hart je razmišljao o jučerašnjem danu. Nije rekao Vicky da je sreo njenog muža. To ne
bi ništa popravilo na stvari, a ona bi zbog toga mogla imati loš dan. Sreo ga je nakon što je
izašao iz vinarije i zaustavio se kod Alfredo bara s namjerom da nešto popije. Fred je bio
unutra, veoma pijan i glasan. Spazio je Harta i počeo govoriti ružne stvari o Vicky.
- Ubit ću tu kučku – vikao je.
 - Fred, zašto ne odeš u Prieto bar i popiješ kavu? - upitao ga je Hart.
- Nemoj me zajebavati, Hart. Ako te nađem s onom mojom droljom, ubit ću i tebe!
Hart je izašao ne popivši piće, jer nije bilo načina da se izađe nakraj s čovjekom u
Fredovom stanju. Prije nego što se udaljio, za njim je dotrčao pipničar, čovjek po imenu
Luis.
- Ja bih na tvom mjestu bio oprezan, Hart - rekao mu je. - On je opasan. Mislim da će
ubiti nekoga.
- Njegova žena mu nije ništa skrivila, Luis.
- Možda nije. Ali on govori kao čovjek kojemu nisu sve daske u glavi na broju. Čuvaj ga
se.
- Hvala, Luis, hoću.
Bilo mu je drago što nije rekao Vicky za ovaj susret, a znao je da se Fred i ona nisu
vidjeli jer bi se inače sasvim drugačije ponašala. Možda su Freda tu noć zatvorili. U Ensenadi
nitko tako pijan kao što je to bio Fred ne može dugo galamiti a da netko ne pozove miliciju.
Bilo bi dobro da porazgovara s Victoriom o tome, no nije im želio oboma kvariti dan. Možda
će se Fred otrijezniti i urazumiti. Ako se to ne dogodi, znači da je uistinu skrenuo s uma.
Hart je mogao razumjeti Fredovo stanje. To se u Baji često događalo. Uostalom, i njemu
se dogodilo nešto slično. Ili muškarac voli Meksiko a njegova žena ne, ili ga žena voli a
muškarac ga ne može podnijeti. Takav je bio slučaj s Fredom i Vicky. Vicky je bila kao
stvorena za život na jugu, a Fred se tu osjećao previše beznačajno za svoj ukus. On je bio
poslovan čovjek i nije mogao podnijeti to što u Baji nije imao nikakav ugledni položaj.
Umjesto da se pokuša dokazati, on se prepustio ravnodušnosti, većinu vremena ne znajući
za sebe od tekile.
Osim toga, Vicky je bila nekoliko godina mlada od svog muža. Fred je više nego jednom
napravio budalu od nje kada je bio u jednom od svojih pijanih stanja. On ju je također i
ponižavao, motajući se oko prostitutki ispred njenog nosa. Hartu su bile poznate sve te
stvari, ali joj ih nikada nije spominjao. Nešto od toga je vidio vlastitim očima, a nešto je čuo
od drugih nakon nekog od njihovih burnih boravaka u Baji.
Kada su prošli dolinu Santo Tomas, Hart je ubrzao. Kuće od opeke što su ih viđali uz put
bile su sve rjeđe, a slijedili su veliki rančevi s puteljcima što vode do njih. Harta je obuzeo
ugodan osjećaj iščekivanja dok su se približavali ranču Alejandro.
- Približavamo se cilju, Vicky.
- Baš lijepo. Reci mi, tko je vlasnik tog ranča na koji idemo?
- Jedan simpatični momak po imenu Alejandro Lopez. On je vlasnik zemlje, ili jednog
njenog dijela. Koliko sam shvatio iz onoga što mi je pričao Morey Lanham, nakon jedne od
revolucija meksička vlada je svakome dodijelila određenu površinu obradive zemlje, i više
od toga nitko ne bi smio posjedovati. Ali mislim da Alejandro i njegove sestre, tetke i
stričevi, njegova žena i svi njeni rođaci posjeduju otprilike istu količinu zemlje, tako da je on
vlasnik površine od oko 2.500 hektara zemlje.
Vicky se nasmijala.
 - Alejandro se zatim udružio s Moreyem jer on ima sadnice vinove loze iz doline Napa.
Njih dvoje zajedno uzgajaju vinovu lozu i vjerojatno će na tome zgrnuti čitavo bogatstvo.
Jedini problem su prepelice. Lude su za grožđem.
- Mora da su vinopije - reče Vicky.
- Da - reče Hart - a vino vole u zrnastom obliku.
Hart je skrenuo s ceste dok se Vicky smijala njegovoj šali.
- Ovo je put za Alejandrov ranč - rekao joj je.
- Stvarno se radujem našem lovu - rekla je ozbiljnim glasom.
- I ja također. Znaš da su Meksikanci ovdje pokušali s trovanjem prepelica, postavljali
su im zamke i tome slično, ali ništa od toga nije im pomoglo da smanje njihov broj.
Alejandro mi je jednom rekao da ih se dnevno znalo uloviti u zamke nekoliko tuceta. Kako
Meksikanci nemaju pojma o gađanju iz puške, kada sam prvi put pucao u prepelice, nisu se
baš jako uznemirile. Jato bi brzo izašlo iz zaklona, ja bih pogodio nekoliko komada i one bi
pale dvadesetak metara dalje. Bum, i opet isto. Nikad nisam imao tako dobre mete za
gađanje.
- Divno zvuči.
Ugledali su rančerske nastambe i krenuli prema njima. Došli su do kuće pred kojom je
sjedila žena i Hart joj je rekao tko je on. Žena je pokazala prema vinogradima i rekla da je
Alejandro tamo. Hart se zahvalio i vratio se u kola.
Ugledali su ga u najbližem vinogradu, gdje su bile posađene nove sadnice. Hart mu je
rekao da će on i Vicky loviti prepelice čitav dan i pokazao mu dozvolu koju je napisao Morey
Lanham.
- U redu, prijatelju - reče Alejandro - mi se još otprije znamo. Možete loviti ovdje koliko
god hoćete.
Hart mu je zahvalio i pozdravio ga. On i Vicky odvezli su se do najudaljenijeg vinograda
i parkirali kola uz prašnjavi put. Za vrijeme vožnje vidjeli su nekoliko jata prepelica i Vicky
se strašno uzbudila, želeći da izađu iz kola i pucaju u prvu prepelicu koju je ugledala
- Bez žurbe, Vicky, neće, nikuda pobjeći Ako namjeravaš pronalaziti ubijene prepelice,
morat ćeš se naučiti da ih opažaš i zapamtiš gdje su pale.
- Radila sam to za Freda - podsjeti ga ona.
- Oh, da, zaboravio sam.
Vicky ga je pogledala znatiželjno, ali nije ništa rekla. Osjećala se vrlo ugodno u
Hartovom društvu i ustanovila je da ga je čitavo jutro uspoređivala s Fredom. Hart je
otvorio kutiju s mecima i stavio nekoliko komada u džep svoje lovačke jakne.
- Uzet ćemo samo jednu kutiju. Možemo se vratiti po još ako nam bude trebalo - rekao
joj je.
- Mislim da je bilo vrlo promišljeno sto si uzeo sve one namirnice - reče ona. - Pivo,
sendviče, tekilu i ostalo.
- Zoila mi je pomogla da spremim sve te stvari. Ja volim udobnost.
Hart je na sebi imao Levisice, vojničku košulju, gumene čizme i prsluk za gađanje, a
Vicky kombinezon, bluzu, laganu jaknu i gumene čizme. Imala je traku u kosi, i izgledala je
kao dvadesetogodišnjakinja. Hart ju je upozorio da obuje gumene čizme zbog kaktusa.
Sjecanje na njegov prvi lov u ovim vinogradima još je bilo svježe.
On i Morey su ugledali jato prepelica, izašli iz kola i krenuli za njima Hart je opalio
nekoliko puta i pogodio dvije prepelice. Vidjevši ih kako padaju kojih petnaestak metara
dalje, krenuo je da ih pokupi i naletio na kaktus. Trebalo mu je pola sata da izvadi bodljike iz
nogu. Morao je skinuti hlače da bi to učinio. Te su mu noći noge bile pune crnih i plavih
točkica od bodlji kaktusa, a morao je ukloniti i one koje su mu se zavukle u unutrašnjost
čizama.
U ovim se krajevima pas ne može upotrijebiti za lov. Dovoljno je da mu se jedna bodlja
od kaktusa zabije u nos, i s njim je gotovo. Neki kaktusi su prave male zamke Bodljikavi
kruškasti kaktus obično se smjesti na nekoj otpaloj grani. Naiđe lovac, stane na granu i puf!
Kaktus se zalijepi za čizmu, otkud ga treba dugo skidati. Upozorio je Vicky na kaktuse za
vrijeme vožnje i sjetio se toga ponovo dok su se spremali za lov.
- Ići ćemo u vinograd tek kada vidimo ima li što u guštari s ove strane onih brda - rekao
je pokazujući rukom na dva brda koja su bila puna divljači. Pogledao je uz cestu prema
kolibi u kojoj su živjeli radnici i mahnuo im rukom.
- Kako ti kažeš - rekla je Vicky, spremna za lov.
Izvadio je cigaretu iz usta i kretnjom joj dao do znanja da hoda s njegove desne strane,
malo iza njega.
- Pazi na kaktuse - upozorio ju je šapatom.
Vicky je oprezno koračala kroz pustinjsko raslinje, a koraci su joj bili gotovo isto tako
tihi kao i Hartovi. Hart je začuo šuškanje i stao mirno na mjestu, osluškujući.
Mahnuo je Vicky da ostane mirna, a zatim je oprezno učinio još par koraka. Ništa se nije
čulo. Zastao je, ponovo osluškujući. Tada su, poput metaka što frcaju iz vatre, prepelice
uzletjele s tla stvarajući jato lepezastog oblika, premda se ispočetka činilo da lete u svim
pravcima.
Hart je naciljao u jednu podeblju prepelicu, opalio i promatrao kako se koprca u oblaku
perja. Zatim je naciljao u drugu, povukao okidač i gledao kako ubijena ptica vrtoglavo pada
nakon što ju je njegov metak skinuo s jutarnjeg neba.
- Hej, ovo su bili izvrsni pogoci, Harti - uzviknula je Vicky dok je on izbacivao drugu
čahuru i punio pušku.
- Hvala, stara - rekao je smiješeći se. Bio je to divan osjećaj. Uistinu je prokleto dobro
započeti dan dvostrukim pogotkom.
Vicky je odjurila i pokupila ptice, a njeno je uzbuđenje premašilo Hartovo, ako je to bilo
moguće.
Krenuli su dalje stjenovitim kanjonom, prolazeći pored juka, cholla kaktusa, saguara i
ostalog pustinjskog raslinja. Vicky je stavila prepelice u torbu nakon što im je Hart izvadio
iznutrice, kako njihova mala jetra ne bi pokvarila okus mesa.
- Ove ptice su debele - reče Hart. - Upravo za fino jelo koje imam na pameti. Hoćeš li ga
podijeliti sa mnom?
Vicky ga je pogledala. U tom trenutku je pomislio kako izgleda poput mlade djevojke,
iako je bila starija od njega. Bili su oboje djeca, sami u ovom kanjonu, okruženi prirodom.
 - Voljela bih - reče ona oduševljeno - kada?
- Večeras ili sutra uvečer - reče Hart, zadihan od penjanja uz brdo.
- Jedva čekam - reče Vicky.
Jutro je prošlo vrlo brzo. Hart je pogodio još nekoliko ptica, a zatim su krenuli nazad
prema kolima, pažljivo zaobilazeći mnogobrojne kaktuse. Obrazi su im se zarumenili od
napora i uzbuđenja. Malo prije nego što su došli do mjesta gdje su kola bila parkirana, iz
jednog grma je izjurio zec i stao preplašeno trčati u polukrug s Hartove lijeve strane. Hart je
podigao pušku i povukao okidač upravo u trenutku kada je zec bio nadomak spasonosnog
grma. Trznuo se i prevrnuo na tlo kada ga je metak pogodio u glavu.
- Opa! - uzviknula je Vicky
- to je bio strašan pogodak!
- Nije bilo teško - reče Hart 
- Ne volim loviti zečeve ovom puškom. 16 -kalibarska je najbolja za njih. Ali to će bit;
dobar poklon ovdje za meksičke porodice, oni veoma cijene zečje meso. Osim toga -
nasmiješio se - uhvatila me želja za krvlju.
- Zar samo za krvlju? - upita Vicky.
Gledao ju je nekoliko trenutaka.
- No dobro, možda i za nečim drugim, također - priznao je i usne su mu se razvukle u
osmijeh.
- Drago mi je to čuti - reče ona prilazeći mu. Uzela ga je za ruku i zajedno su krenuli
prema kolima. Osjećao se kao ško larac i bio je sretan što je ona s njim. Sada je bio siguran
da je ovo nešto više od običnog lova. Svakako ne samo bezazleno druženje.
Bilo je nešto u Vicky što mu se oduvijek kod žena sviđalo: imala je onu odliku
ženstvenosti zbog koje se uz nju osjećao vrlo macho, vrlo muževan.
Ono što Hart nije znao bilo  je to da se Vicky pokraj njega, prvi put nakon dugo vremena,
uistinu osjećala ženom. Od tog osjećaja koljena su joj počela klecati i stiskom ruke kao da ga
je htjela upozoriti kako već počinje prema njemu osjećati mnogo više nego što je mislila da
može.
Kada je Hart odgovorio na njen stisak, imala je osjećaj da joj se srce spušta sve do
želuca - pa i niže.
 Široko lišće vinove loze šuštalo je pri dodiru s njihovim golim tijelima. Glave su držali
prignute, tako da Fred ne može vidjeti gdje se nalaze. Hart je vukao Vicky za sobom, trčeći
između redova vinove loze s puškom u drugoj ruci.
Fred Bronson nije poznavao ranč, no znao je da su njih dvoje u škripcu jer je oko
vinograda bila čistina preko koje nitko nije mogao nezamjećeno proći. Bio je dovoljno pijan
da se odluči na ubojstvo i dovoljno trijezan da se sjeti kako treba loviti. A negdje u
vinogradu nalazio se njegov plijen, nevjerna žena i onaj razvratni, kurvin sin, Hart Conrad.
- Kvragu - reče Hart Vicky - trebao sam napuniti pušku kad sam ubio onog zeca. Ima još
samo jedan metak unutra - potapšao je pušku i sagnuo glavu da ga Fred ne bi vidio.
- Sad smo u debelim govnima - šapnuo je. - Fred nas može svaki čas ugledati i upucati
kao zečeve.
- Bez obzira što se dogodilo, Hart - reče Vicky, gledajući ga u oči - želim da znaš jednu
stvar. Ti si silan momak, i mislim da sam se zaljubila u tebe.
Hart je šutio. Nije znao što da učini s njenim priznanjem. To je njegov već poprilično
zamršen život činilo još zamršenijim. Glavom su mu jurile misli o njihovoj nezgodnoj
situaciji. Nije baš ugodno kad netko vreba na tebe, osobito ako ima pušku i spreman je ubiti.
Nekoliko trenutaka kasnije oboje su se ukočili od praska Fredove puške.
- Kvragu - reče Hart -opazio nas je. Dođi, Vicky, moramo se skloniti na neko drugo
mjesto dok on puni pušku.
Potrčali su ponovo prignutih glava, pitajući se kad će ovoj igri skrivača doći kraj.
Mora misliti, govorio je Hart u sebi. Fred je u trijeznome stanju bio dobar strijelac. Ako
im se primakne dovoljno blizu, može ih lako pogoditi. Odjednom mu je pala na pamet dobra
zamisao.
- Imam ideju, Vicky. Potražit ću nedje jedan od onih bodljikavih kruškastih kaktusa. Ti
ćeš baciti kaktus na Freda i tako mu skrenuti pažnju. Moramo nekako preokrenuti situaciju
tako da prednost bude na našoj strani.
Na kraju vinograda našao je potrebni kaktus i dao joj ga.
- Evo, uzmi ga i pazi da se ne nabodeš. Kada ti dam znak, naciljaj i baci ga ravno na
Freda. Odsada nadalje mi lovimo njega.
Začuo se Fredov glas.
- Smrdljive gnjide! - vikao je - naći ću vas, ništarije!
Čuli su ga kako se probija kroz vinograd u potrazi za njima. Hart je također čuo
prepelice kako kvocaju i šuškaju upravo ispred Freda. Po zvuku je odredio njegov položaj i
nastavio se šuljati između redova vinove loze. Vicky ga je slijedila. Hart se nadao da Fred
stvara dovoljno buke da ne može čuti njihovo kretanje.
 Prvo je ugledao njegove noge. Stavio je prst na usta, upozoravajući Vicky da bude tiha.
Jato prepelica bilo je upravo ispred njih i, prilazeći još bliže, ugledali su Freda kako poteže iz
boce tekilu. Hart se nagnuo prema Vicky.
- Na moj znak se uspravi, baci kaktus na njega i odmah se sagni - šapnuo joj je na uho.
Vicky je klimnula glavom.
- Pazi da se odmah sagneš - upozorio ju je još jednom.
- Hoću - prošapće Vicky. Fred im je već bio dovoljno blizu.
- Sad! - reče Hart glasnim šapatom.
Oboje su se uspravili i izašli iz zaklona. Tada se sve dogodilo u trenutku.
Jato prepelica se podiglo sa zemlje, stvarajući metež i buku lepetanjem krila. Kada se
Fred okrenuo, Vicky je bacila katus na njega. Fred se, izmaknuo i tada je Hart povukao
okidač.
Zrak se ispunio dimom kada je puška opalila.
Hart je vidio kako se Fred ukočio, pogođen metkom. Vrisnuo je i srušio se na tlo, lica
oblivenog krvlju.
Potrčali su prema njemu, strahujući da nije mrtav.
- Preživjet će, Vicky. Dodi, moramo se brzo obući i prevesti ga u Ensenadu.
Fred je ležao na prašnjavoj zemlji i cvilio od bola. Pogodak nije bio smrtonosan jer je
bio dovoljno udaljen kada je Hart pucao na njega.
- Ja... žao mi je što se ovo dogodilo, Hart - reče Vicky tužno.
- I meni, Vicky. Nećeš se više morati gnjaviti s Fredom nakon ovoga, ako ne želiš. Ja ću
svjedočiti za tebe.
- Hvala, Hart - reče ona -stvarno ne znam Što da radim.
- Potpuno te razumijem, Vicky. Učini ono što smatraš da je najbolje - rekao joj je. Vicky
mu je uputila pogled pun zahvalnosti. Iznenada joj se izraz lica promijenio kao da se upravo
nečeg sjetila.
- Odmah se vraćam, Hart -reče mu. Hart se počešao po glavi. Kuda li, kvragu, sada ide?
Otkrio je to nekoliko trenutaka kasnije.
Vicky se vratila noseći dvije mrtve prepelice u ruci. Izgledala je kao pripadnica nekog
primitivnog plemena na povratku iz lova, naga kao danja svjetlost i ljepša nego ikad.
- Zar nisi vidio što se dogodilo? - upitala ga je.
Hart je odmahnuo glavom.
- Pogodio si dvije prepelice onim metkom.
- Neka sam proklet - reče Hart - neka sam dvostruko proklet.
Vožnja nazad bila je duga i neugodna. Hart je zamolio Alejandra da doveze Fredova kola
u Ensenadu. Možda bi se, mislio je, Vicky i on mogli vratiti po kola i... ne, sada je sve bilo
pokvareno. Trudio se da ne mrzi Freda, ali to je bilo vrlo teško. Kvragu, život je uistinu
prava zbrka.
Policija je uprvo odlazila kada su se on i Vicky dovezli do plave kolibe.
Kapetan Ernesto Valparaiso je ispričao Hartu što se dogodilo.
 - Naša istraga u vezi s ovim slučajem je završena. Ustanovili smo da je bila riječ o
samoobrani. Djevojka se želi vratiti kući i mi ćemo še pobrinuti za nju ako platite troškove
prijevoza.
Hart mu je dao novac. Zoila je izgledala krhko i bespomoćno.
- Stvarno tako želiš? - upitao ju je. - Vratiti se kući, svojoj obitelji?
- Da - odvrati Zoila s tugom u glasu.
- Budi dobra, malena - rekao joj je.
- Hoću. Hvala, Hart - reče ona - neću Vas zaboraviti.
Vicky i on stajali su još dugo pred kolibom. Bilo mu je drago što su odvezli Freda u
bolnicu prije nego što su došli ovamo. Činjenica da je ona sitna djevojčica ubila Barrya
Backusa, bila mu je teško prihvatljiva. Zamračilo mu se pred očima kada se sjetio što joj je
taj divljak uradio.
- Idemo nešto popiti, Vicky - rekao je.
- Ne hvala, Hart - odvrati ona - Ja,.. htjela bih biti sama neko vrijeme i dobro razmisliti o
svemu. Nadam se da nemaš ništa protiv.
- Naravno da nemam, Vicky. Samo idi. Ako me zatrebaš, ja sam tu.
Poljubila ga je prije nego što je sjela u Thunderbird i odvezla se prema zaljevu Estero.
Ponovo sam, mislio je Hart gledajući kako Vickyna kola nestaju u daljini. Nije želio ući  u
kolibu. Nadao se da su je dobro izribali i uklonili tragove onoga što se unutra dogodilo. Miris
smrti ga je zapuhnuo kada je ušao, a nekoliko novih duhova pridružilo se starima. Koliba je
bila čista. Nikakvih tragova, barem ne u kuhinji. Krevet je u spavaćoj sobi bio ispremetan i
Harta je obuzela duboka tuga. Zatvorio je oči, boreći se sa suzama.
Trebao bih razgovarati s Yevom, mislio je. Ali ne sada. Nije imao snage. Potražit će je
sutra.
Uzeo je bocu tekile i sjeo pokraj prozora. Gledao je kako se sunce gasi i pada mrak.
Nebo su prekrili gusti oblaci, a mjesec se skrivao negdje iza njih kao da se stidi pokazati lice.
Mart je spustio glavu na ruke i zaspao za pisaćim stolom.
Yeva se osjećala iscijeđeno vraćajući se iz pogrebnog zavoda. Bilo joj je mučno
obavljanje svih tih formalnosti oko sprovoda. Čitavo je vrijeme bila zaokupljena mišlju kako
se sudbina okrutno poigrala s nježnim mužem. Kakav bijedan kraj za nekoga tako bahatog
kao što je to bio Barry,
Znala je da se Barryu nešto strašno dogodilo kada je ugledala policajce pred vratima.
Mirno je prihvatila vijest o njegovoj smrti. Nisu joj saopćili sve detalje, a njoj to nije bilo niti
potrebno jer je i sama mogla pretpostaviti kako se sve odvijalo.
Bilo joj je drago što je lagala kapetanu Valparaisu. Ne, rekla mu je, njezin muž nije imao
sklonosti takve vrste. Sigurno je bio pijan i djevojka je očijukala s njim, izazivala ga. Sve su
one takve. Pokušavala je čitavu krivicu svaliti na Zoilu. Bilo joj je drago što je otišla jer bi
bila u stanju da je ubije zbog onoga što je učinila.
Razmišljala je što sada radi Hart Conrad. On je isto bio budala. Došao je ovamo pun
nade i poleta. Želio je da se njegovoj ženi svidi Meksiko, a ona ga je mrzila.
Razmišljajući o Hartu, odjednom se uzbudila. Sjećanje na noć provedenu s njim još
uvijek je bilo svježe.
 - Nije važno. Jesi li vidjela Harta?
- Ne. Upravo sam stigla. Otišao je u La Bufadoru.
- Fino. To znači da se ne opija i ne radi gluposti. Imaš divnog muža, djevojko.
- Znam - reče Wynn.
- Pretpostavljam da si se vratila jer želiš ostati s njim.
- Da, želim ostati ovdje, s Hartom.
- Drži se njega, Wynn. On je dobar čovjek. Znam da je složen, ponekad i težak, ali tko
nije? No, ima jedna stvar koju moraš uvijek imati na pameti.
- Da?
- Hart je dopadljiv. Žene su lude za njim. Dolaze k njemu sa svojim problemima i on ih
sluša. Može ti se učiniti kao zavodnik, ali on to nije. Samo je simpatičan i suosjećajan. Ne
znam kako da ti to objasnim. Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine.
- Da, Vicky, znam što misliš i drago mi je da si mi to rekla. Na putu ovamo pokušala sam
srediti svoje misli, i došla do sličnog zaključka. Hart nije neizlječivi zavodnik, kao što sam
mislila da jest, premda ide u krevet  s drugim ženama. On je samo tako prokleto pun
razumijevanja prema njima - nasmijala se. - Upravo zbog toga sam se i udala za njega. On mi
je poklonio više pažnje nego bilo koji drugi muškarac.
Vicky se nasmijala i potapšala je po koljenu.
- Nemoj biti ljubomorna na njega, Wynn - rekla joj je.
- Trudit ću se da ne budem. Znaš, Vicky, sada sam se sjetila nečega što mi je Hart
jednom rekao. Ne sjećam se zašto mi je to rekao, ali mislim da je to bilo zato što sam čitavo
vrijeme pravila prenagle zaključke. Sada se osjećam užasno krivom zbog svoje
nepromišljenosti.
- Nije sva krivnja tvoja, Wynn - reče Vicky. - No što ti je to Hart rekao?
- Vrlo je malo uistinu važnih stvari na ovoj zemlji koje se mogu opaziti golim okom.
Vicky ju je gledala nekoliko trenutaka.
- Hej, to je uistinu divno rečeno - rekla je konačno.
- Znam - reče Wynn. Vicky je ustala smiješeći se.
Oči su joj blistale.
Wynn je pomislila kako izgleda bolje nego ikad, ali nije bila ljubomorna. Osjećala je, po
prvi put otkad zna Victoriu Bronson, da u njoj ima prijateljicu. Također je osjećala da su njih
dvije zaljubljene u istog čovjeka, ali svaka na svoj način.
- Doviđenja, Wynn. Pozdravi Harta i reci mu da kada ponovo dođem ovamo, doći ću s
Fredom, nadam se. On me treba, i mislim da bih ga uz malo truda i pažnje mogla vratiti na
pravi put. Pokušat ću, u svakom slučaju.
Dvije žene su se prijateljski zagrlile.
Yeva je vidjela poruku na prozoru Hartove kolibe i nije osjećala posebnu želju da se
odveze u La Bufadoru. Međutim, srce joj je počelo kucati kada je ugledala Wynn. Znala je da
s Wynn nije vratila samo zato da pokupi preostale stvari. A kada je ugledala Vicky Bronson
kako ulazi u kolibu, mozak joj je počeo užurbano raditi. Znači, Wynn se vratila i namjerava
ostati ovdje. Mogla je to zaključiti po načinu kako je mahala Vicky na rastanku i po pregači
što ju je imala na sebi.
- Margarita, spremi mi izletnički ručak. Za dvoje. Požuri.
Yeva je skinula lepršavu bijelu haljinu i obukla kratke hlačice plave boje i bluzu bez
rukava koja je naglašavala njezine grudi. Gledajući se u ogledalo, zaključila je da joj ništa ne
nedostaje i lakim korakom se uputila u kuhinju, gdje je Margarita već spremila sve
potrebno.
- Stavi to u kola - reče joj.
- Ako me netko bude tražio, nemoj reći da sam na izletu. Reci samo da sam u gradu.
Yeva se odvezla ne pogledavši natrag. Već je smišljala što će reći Hartu kada ga sretne.
Smatrala je da zna način kako da ga ulovi i nikad više ne dopusti Wynn da dođe do njega.
Ona je bila iskusna žena i znala je kako se rješavaju takve stvari.
 Hart je sjedio na brdu i gledao u morske plićake blizu La Bufadore, crvene od koralja.
Bio je opušten i zadovoljan. Ovi dani u La Bufadori dobro su mu došli da sredi misli i
zaboravi na neugodne doživljaje u posljednje vrijeme. Pušio je sa zadovoljstvom,
razmišljajući o povratku u Baju. Želio je da Wynn bude tamo kada se vrati i dočeka ga kao
Što je to uvijek činila.
- Hej, zdravo ti, tamo gore! - začuo je glas ispod sebe.
- Da?
- Hart! Mislila sam da si ti! Ja sam, Yeva! - glas joj je zvučao sretno. Ugledao ju je i
mahnuo joj, a preplanulo mu je lice poprimilo začuđen izraz.
- Yeva! Zdravo. Što radiš ovdje?
- Pročitala sam tvoju poruku.
Hart se prisjetio poruke koju je prikucao na prozorski okvir. Spustio se dolje do Yeve.
Dobro je izgledala.
- Hej, baš mi je drago što si došla - rekao joj je - predugo sam već ovdje. Kako si? Žao mi
je zbog Barrya. Ne podnosim sprovode, zato nisam došao, a i nisam znao što da ti kažem.
Žao mi je to; što se to tako dogodilo.
Yeva se jedva osmjehnula.
- Hvala, Hart, u redu je. Takve stvari je najbolje što prije zaboraviti, zar ne? - upitala je.
Uzela je njegovu ruku i nasmiješila mu se.
- Da, imaš pravo - reče Hart, stišćući joj ruku.
- Jesi li gladan? Ponijela sam sa sobom nešto hrane i vina. Mogli bismo otići na neko
zgodno mjestance i ubaciti nešto u kljun.
- Svakako. Već mi je postalo muka od ribe - rekao je. Otišli su do kola i Yeva je uzela
košaru sa stražnjeg sjedišta.
- Kuda ćemo? - upita Hart.
- Mogli bismo se uspeti na vrh ove planine. To će malo duže potrajati, ali gore će nam
biti ugodno. I bit ćemo sami - rekla je glasom punim obećanja.
- Izvrsno, Yeva. To je najbolja ideja koju sam čuo u posljednjih tjedan dana.
Pa, mogli bismo krenuti - reče Hart smiješeći se. - Mislim da nam neće biti potrebno
više od pola sata da se uspnemo na ovu malu planinu. A ti imaš pravo što se tiče ljudi. Nisam
nikada vidio žive duše gore, znam i jedno krasno sjenovito mjesto kao stvoreno za izletnički
ručak u dvoje.
Yeva mu se smiješila, a oči su joj blistale.
Pogled s vrha planine bio je prekrasan. Mogli su vidjeti otoke Todos Santos i ribarske
barke u zaljevu, a ljudi su im se, gledani s ove visine, činili maleni poput mrava.
 - Renata, divno je... Divna je ta kombinacija... To tvoje izazovno tijelo i to piće prepuno
vreline sunčanih brežuljaka... Ne znam što me više opija... - stenjao sam, ljubeći joj otvorenu
školjku prepunu zanosnih sokova.
- Odnesi me u krevet, molim te.
Dok sam je nosio, noge su mi podrhtavale od uzavrele strasti. Za nama su ostajali vlažni
tragovi.
- A sad me obriši - rekla je, podižući bokove u velikim lukovima.
Nije morala ponoviti želju, jer sam već kružio jezikom po njezinoj koži. Lizao sam sočne
brežuljke sunčanih vinograda, osjećajući u nosnicama miris bogato natopljene zemlje.
Njezino tijelo, drhteći od strasti, zvalo je, vapilo da preorem tu plodnu zemlju.
Ušao sam polako, razarajući joj utrobu. Divlje me stiskala k sebi, ostavljajući noktima
krvave brazde na mojim leđima. Svršili smo istovremeno u neobuzdanoj eksploziji.
- Nije li šampanjac divan? - upitala me trenutak kasnije, privijajući se uz mene.
- Božanstven. Izvukla si iz mene i posljednje atome snage. .. Zašto si me pustila da tako
dugo čekam?. Zašto...
Prekinula me:
- Prestani s glupostima. Zar se možda nije isplatilo? Osjećala sam da si izuzetan, ali... -
Zastala je, gledajući me u nedoumici. Uhvatih joj grudi. - Ne koristim ništa... Mislim na
zaštitu. Bojala sam se da se ne bi što dogodilo. Stoga sam te i pripremala za ovo.
Glupo sam je gledao.
- Pa danas ima toliko sredstava koja se mogu koristiti - rekao sam, ništa ne shvaćajući.
- Znam... ali Franc kaže da je ovako zdravije.
- Ali zar sada nisi mogla ostati u drugom stanju? - upitao sam začuđen. Nasmijala se.
- Već jesam!
Sad sam i ja shvatio igru.
- To znači... - počeo sam, ali me prekinula:
- To znači da će Franjo uskoro biti sretni otac... A ti? Nećeš valjda zaboraviti da ima
šampanjca za još nekoliko puta?
Ne odgovorih, samo je poljubili u pupak.

* * *

Kad sam se dovukao do voćnjaka, već mi se pomalo vratila snaga u iscrpljeno tijelo, ali
sam osjetio laganu vrtoglavicu.
U garaži je bio parkiran crni mercedes. Netko me čeka. Prišao sam. Kroz tamno staklo
automobila ugledao sam na zadnjem sjedalu ispruženo tijelo. Haljina se digla iznad lijepo
oblikovanih koljena koja su se njihala u ritmu glazbe s radija. Prignuh se.
Ivanka me gledala kroz mutno nasmiješene oči.
- Gdje si, muškarčino? Kuda lutaš? Koliko tu treba čekati na red?
 - Stani malo. Odjednom tolika pitanja. Reci bolje otkud ti? - Pokušao sam biti razuman, a
u glavi mi se vitlao đavolji ples.
- Sad je baš u toku neka poslovna žderačina. Iskoristila sam gužvu i izgubila se,
izgovarajući se glavoboljom. Čekajući te, uistinu me zaboljela glava.
- I sad misliš da ja imam nešto protiv tih bolova u glavi?
- Uvjerena sam. Znaš onu »klin se klinom izbija«, a to znači... - drsko me gledala u oči.
- Nažalost, ni moja glava sad nije najbolja.
- Jesi li siguran?
Prije nego što sam se snašao, bio sam u autu s raskopčanim hlačama, a vješte ruke su
neumorno radile. Osjetio sam topli dah na jajima.
- Kako božanstveno mirišu tvoja muda - stenjala je, kružeći jezikom po batu.
Osjetio sam kako mi mišići ponovo bubre, napinju se. Milovao sam joj leđa, a ona je i
dalje kružila jezikom po glavonji, istodobno izvodeći kružni ples svojom napetom
stražnjicom.
Savili smo se u klupko. Povukao sam joj haljinu iznad sočne stražnjice, istodobno joj
trgajući gaćice. Zanosne lopte izazovno su zvale. Savih se još više, kako bih mogao lizati tu
meku kožu, ali pritom sam previše stisnuo Ivankinu glavu trbušnim mišićima.
Njezini su se zubi ovili oko glavonje. Slatka bol prostruji mi tijelom. Namjerno to
ponovili još nekoliko puta dok sam joj sve dublje prodirao u grlo.
- Ipak ga nemoj progutati, molim te. Još će ti trebati. Itekako će ti trebati - govorio sam
dok mi je strast rujila leđnom moždinom.
Mogao bih svakog trena eksplodirati, ali to nikako ne smijem prije nje. Nikako prije.
Ovo nam je prvi put. Polako se oslobodili zagrljaja.
- Rekao si da ti glava nije baš najbolja... pokvarenjak lažljivi. Zar glavonja može biti bolji
- govorila je jedva čujno.  - Dođi, sad te želim i u njoj.
Nagnula se na naslon sjedala, gurajući mi raširenu guzaru na bat. A, ne! Čekaj malo.
Nećeš me odmah dobiti. Rukama joj počeh milovati bedra dok sam jezikom kružio po
vlažnim mišićima i povremeno se spuštao do srcoliko otvorenog šumarka, prodirući
jezikom u toplu spilju i trljajući nabreklu dražicu.
- Pokvarenjak... pokvarenjak... Uđi već jednom... uđi! Ne mogu više... - vrištala je, stežući
me sve jače.
Bujni sokovi tekli su joj niz bedra Bilo je vrijeme.
Divlje joj gurnuh glavonju te smo istodobno vrisnuli od zadovoljstva. Bila je vrela. Kao
da mi se jaja peku na žeravici, a glavonja kupa u kropu. Požudno me usisavala u sebe, tijela
su nam pomahnitala. Žrvanj zaborava divlje se vrtio.
Stenjala je, vriskala, ječala i molila dok je svršavala prvi put, a ja sam bez prestanka
jurišao.
Stenjala je, vriskala, ječala i molila dok je svršavala drugi put, a ja sam joj razarao
utrobu.
Stenjali smo i mumljali od zadovoljstva dok smo istodobno svršavali, rušeći se gotovo
bez svijesti.
 Nismo mogli ni progovoriti.
Mnogo kasnije, kad se obukla, rekla je.
- Sad si mi dužan jedne gaćice. Nemoj dopustiti da dugo čekam da ih vratiš. Zaračunat
ću ti kamate.
Otišla je, a ja sam iscrpljen sjedio u kutu garaže. K vragu i slupani automobili! Danas
meni treba reparatura zbog tolikog fušarenja.

* * *

Listao sam novine kad je Ana došla s posla.

- Bok, muškarčino! Danas ljenčarimo? - smiješila se omatajući mi se oko vrata.
- Zapravo, umoran sam od posla.
Nije ni slutila koliko je u tome istine. Ali to je nije zanimalo.
- Čuj, divno mirišeš. Uzbudljivo. Ne misliš li da to treba iskoristiti? - govorila je, ljubeći
me.
Znao sam. Opet su danas ljenčarili u uredu razgovarajući o tome tko koga i gdje tuca.
Kad dođe tako narajcana kući, nema izmotavanja. Lijeno sam se vukao za njom dok me
vodila u spavaću sobu. Ali moram priznati, i Ana danas divno miriše.