4.3.

POVEZIVANJE ZIDOVA

4.3.1. Međusobno povezivanje zidova, zidova i stropne

konstrukcije, te zidova i krovne konstrukcije

Zidovi trebaju za stropne i krovne konstrukcijske elemente

biti povezani tako da prenesu proračunsko bočno
opterećenje te da osiguraju robustnost. Otpornost na bočna
opterećenja u razini kata može se osigurati stropnom
konstrukcijom, ako je ona sposobna da razvije djelovanje
horizontalne dijafragme kako bi se opterećenje prenijelo na
nosive zidove.

Na nosivim zidovima izvodi se horizontalni serklaž tzv.

prstenasta greda koja omeđuje stropnu konstrukciju i koja
zajedno s njom ima sposobnost prenošenja horizontalnih
sila na nosivo ziđe.

Bočno opterećenje zida treba prenijeti (sa zida) na stropne

konstrukcije i nosive zidove paralelne opterećenju jer oni
sprječavaju veće pomake. To se može postići pomoću
spona ili pak otpornošću na trenje između zidova i strop ne
tj. krovne konstrukcije. Tamo gdje se strop ili krov naslanja
na zid, ležajna širina mora biti dovoljna da osigura nosivost
i otpornost na posmik, dopuštajući odstupanja u zidanju, ali
nalijeganje mora biti najmanje 6.5 cm.

Ako se za spoj ziđa i horizontalne ili kose konstrukcije

koriste spone, one trebaju biti sposobne da prenesu
proračunsko bočno opterećenje sa zida na drugi
konstrukcijski element, npr. na stropnu ili krovnu
konstrukciju. Razmak između spona treba biti manji ili
jednak 2 m, ali za zgrade iznad četiri etaže visine, razmak
ne smije prijeći 1.25 m. Tamo gdje ima malo ili gdje uopće
nema predopterećenja zida, na primjer na mjestu za bata na
zidno-krovnoj vezi, nužna je posebna briga da bi se
osigurala učinkovita povezanost krova i zida. Dobro je
zabatne zidove povezati sa zidovima okomitim na njih.

Ako se betonski stropovi, krovovi ili betonski serklaži

oslanjaju izravno na zid, otpor trenja može biti dovoljan da
se odupre proračunskom bočnom opterećenju. Obično nisu
potrebne specijalne veze ako se ležaj stropa proteže do
sredine debljine zida ili barem 6.5 cm, a mjerodavna je veća
vrijednost, uz uvjet da se nije stvorio klizni ležaj. Bolje je
ako se ležaj stropa proteže preko cijele debljine nosivog
zida ili barem do 2/3 debljine zida, ili najmanje 8.5 cm.

4.3.2. Povezanost međusobno okomitih zidova

Dva nosiva zida koja se sijeku trebaju biti zidana istodobno,

te povezana tako da se vertikalno i bočno opterećenje može
prenijeti među njima.

Mjesto gdje se dva zida sijeku treba biti ili:

a) - vezano pravim (stvarnim) zidnim vezom, ili
b) - osigurano metalnim sponama ili armaturom, koji se
sidre u svaki zid spoja, da osigura čvrstoću istovrijednu
čvrstoći veznog zida.
4.3.2.1. Šuplji zidovi

Dva sloja šupljeg zida treba učinkovito povezati. Broj

spona koje povezuju dva sloja šupljeg zida ne bi trebalo biti
manje od dvije spone na kvadratni metar (1 m2), a
mjerodavna je veća vrijednost.

Zidne spone moraju biti otporne na koroziju, tj. otporne na

odgovarajući razred (klasu) izloženosti zida. Neki
oblicipredgotovljene armature u horizontalnim sljubnicama
morta mogu također služiti i kao spone među slojevima
zida.

4.3.2.2. Dvoslojni zidovi (bez šupljine između dva sloja)

Dva zida dvoslojnog zida trebaju biti učinkovito spojena

metalnim sponama ploštine presjeka najmanje 300 mm2 na
kvadratni metar (1 m2) zida. Čelične spone trebaju biti
jednoIiko raspoređene, s najmanje dvije spone na kvadratni
metar dvoslojnog zida.