POLITEHNIČKI FAKULTET TRAVNIK

Građevinarstvo i arhitektura

POTPORNE KONSTRUKCIJE, OPTEREĆENJA

KOJA DJELUJU NA POTPORNE KONSTRUKCIJE
Seminarski rad

Predmet: Mehanika tla i stijene

Juni, 2015. godine, Travnik

SADRŽAJ
 1. UVOD ....................................................................................................................... 3

2. VRSTE POTPORNIH KONSTRUKCIJA ........................................................... 4

3. PRORAČUN I DIMENZIONIRANJE POTPORNIH KONSTRUKCIJA ....... 4

3.1. Opterećenja koja djeluju na potporne konstrukcije .............................. 5

3.2. Vlastita težina konstrukcije ........................................................................ 6

3.3. Aktivni pritisak tla ...................................................................................... 6

3.4. Pasivni pritisak tla ...................................................................................... 7

3.5. Hidrostatički pritisak .................................................................................. 8

3.6. Hidrodinamički uticaji ............................................................................... 8

3.7. Stabilnost potpornih konstrukcija na prevrtanje .................................... 9

3.8. Provjera ivičnih napona u tlu .................................................................... 10

3.9. Globalna stabilnost potpornih zidova ....................................................... 11

4. ZAKLJUČAK .......................................................................................................... 12

5. LITERATURA ........................................................................................................ 13

1. UVOD

2
Potporne konstrukcije su trajni, ili privremeni građevinski objekti čiji je osnovni zadatak da
podupiru i sprečavaju od urušavanja strme zasjeke terena, kao i materijal u nasipu.
Projektovanjem i izgradnjom potpornih konstrukcija stvaraju se slobodni prostori za gradnju
novih građevinskih objekata. Veoma često se primjenjuju u građevinarstvu gdje njihovom
gradnjom ostvarujemo potrebne denivelacije terena, osiguravamo usjeke na saobraćajnicama,
zatim ih primjenjujemo kod regulacije vodotoka, kod sanacije nestabilnih padina terena, kao i
za primjenu u visokogradnji gdje podrumski, odnosno suterenski armirano betonski zidovi
predstavljaju često i potporne zidove. Potporne konstrukcije su izložene uticajima različitih
opterećenja, kao što su pritisci tla, hidrostatički pritisak, hidrodinamička dejstva te razna
opterećenja na površini terena.

Često se u izgradnji prometnica problem ukapanja u pokos rješava izvedbom potpornog zida.
Taj zid treba nadomjestiti odnosno iskopano tlo a to znači preuzeti tlakove od tla koje se na
njega oslanja (tlo iza zida). Ti tlakovi mogu izazvati prevrtanje zida, te povećana naprezanja u
tlu ispod temelja zida.

Slika 1. Iskopano tlo zamjenjuje potporni zid, pa na njega djeluju tlakovi od tla

2. VRSTE POTPORNIH KONSTRUKCIJA

3
Potporne konstrukcije obično služe za bočno pridržavanja tla kad god to izgradnjaneke
građevine ili uređenje zemljišta to zahtijeva. Takve su konstrukcije značajno skupljeod
izvedbe stabilne i samostojeće kosine u tlu pa su razlozi njihovog izbora običnonedostatak
prostora za slobodne kosine.Ovakav slučaj susrećemo pri izgradnji građevnih jama pored
postojećih građevina,vrijednost horizontalne ravne površine terena ispred i iza zida dobivene
njegovomizgradnjom, štednja na količini iskopa ili nasipa pri izvedbi usjeka, zasjeka i nasipa
napadinama, smanjenje raspona skupih nadvožnjaka, namjena građevine kao što su
obalnekonstrukcije u lukama ili potreba uređenja obala, kao i mnogi drugi razlozi koje
namećuposebne okolnosti prisutne pri izgradnji pojedinih građevina, kao što su
primjericekonfiguracija terena, namjena građevine, te transportni i tehnološki zahtjevi.Na
izbor vrste i dimenzija potporne konstrukcije, osim njene konačne namjene,važan utjecaj ima
i način njene izgradnje, jer odgovarajući kriteriji pouzdanosti moraju bitizadovoljeni za obje
te faze. Zato je, možda, poučno podijeliti potporne konstrukcije u dviješiroke skupine čija je
jedina razlika način njihove izgradnje. U prvu grupu spadaju potpornekonstrukcije koje se
mogu graditi samo ako tlo na njih ne pritišće, a u drugu grupu one kojese grade u tlu bilo
prije, ili tijekom iskopa tla ispred njih. Prve se nazivaju zasipanim, adruge ugrađenim
potpornim konstrukcijama.U zasipane potporne konstrukcije spada masivni potporni, ili
gravitacioni zid,najstarija vrsta među potpornim konstrukcijama, armirano-betonski zidovi,
razni tipovimontažnih zidova, gabioni, ali i konstrukcije od armiranog tla, jedna od najmlađih
vrstapotpornih konstrukcija.Ugrađene potporne konstrukcije obično su plošnog oblika i
novijeg su datuma, apredstavljaju ih razni zidovi od armirano-betonske dijafragme,
različitepilotne stijene izgrađene iz zabijenih ili bušenih pilota odnosno šipova.

3. PRORAČUN I DIMENZIONIRANJE POTPORNIH

KONSTRUKCIJA

Ispitivanje stabilnosti potpornih zidova provodimo na osnovu uslova

statičkeravnoteže.Provjeru stabilnosti potpornih zidova vršimo za četiri osnovna slučaja, a to
su:
 stabilnost potpornih konstrukcija na prevrtanje,
 stabilnost potpornih konstrukcija na klizanje,
 globalna stabilnost potpornih konstrukcija,
 provjera ivičnih napona u tlu.

4
 Slika 2. Stabilnost potpornih konstrukcija

3.1. Opterećenja koja djeluju na potporne konstrukcije su:

 Vlastita težina konstrukcije,

 Aktivni pritisak tla i zasipnog materijala iza zida,
 Pasivni pritisak tla,
 Hidrostatički pritisak,
 Hidrodinamčki uticaji,
 Seizmičke sile.

Slika 3. Šema opterećenja potporne konstrukcije

5
 3.2. Vlastita težina konstrukcije

Vlastita težina konstrukcije prestavlja proizvod njene zapremine i veličine zapreminske

težine materijala od kojeg je predviđena, ili izgrađena. Prilikom proračuna,vlastita težina
se označava velikim slovom G, ili W.Ukoliko je potporna konstrukcija drenirana, onda
proračun vršimo bez sile uzgonapodzemne vode, ali ako je zid potpuno, ili djelimično
uronjen u vodu, onda moramoprilikom proračuna uzeti u obzir i dejstvo uzgona vode i to
za najnepovoljniji presjekpotpornog zida.

3.3. Aktivni pritisak tla

Na osnovu terenskih istražnih radova, a potom i laboratorijskih ispitivanja uzorakatla,

dobijemo parametre čvrstoće tla, koji su potrebni prilikom proračuna aktivnog
pritiskatla.Kod tla koje ima dosta veliku veličinu kohezije, kao što je npr. glina, možemo
izvršitiiskop tla sa veoma strmim otkopom. Poznato je da se kohezija, kod
veomaprekonsolidovanih i raspucalih glina znatno smanjuje sa deformacijom i taj proces
seodvija postepeno i može trajati veoma dugo.Na deformaciju, odnosno na pomjeranje
jedne konstrukcije mogu uticati različitifaktori, kao što su sušenje tla ispod temelja, ili
razmekšavanje tla ispod temelja, usljedskupljanja , ili prolaza vode ispod temeljne
konstrukcije.Na veličinu aktivnog pritiska tla utiče i zbijenost prilikom ugrađivanja
zasipnogmaterijala iza potpornog zida, kao i mogućnost pomjeranja potpornog zida. Tako
npr. akoje zasipni materijal veoma zbijen, onda pomjeranje nije veliko te na konstrukciju
djelujedosta veći pritisak od aktivnog pritiska.Aktivni pritisak tla raste srazmjerno sa
dubinom, sve do donje ivice konstrukcije.

Slika 4. Dijagram aktivnog pritiska tla na konstrukciju

Pritisak tla zovemo aktivnim tlakom ako se radi o minimalnoj vrijednosti pritiska, tj. ako je
omogućenaza to potrebna deformacija. U normalno konsolidiranim tlima za razvoj aktivnog

6
tlaka tj. aktivnog stanja potrebna je relativna horizontalna deformacija od nekoliko promila
(što odgovara nekoliko milimetara pomaka za zid visine nekoliko metara). U
prekonsolidiranim tlima potrebne su i znatno veće deformacije. Koeficijent KA zovemo
koeficijent aktivnog tlaka. Radi li se o podupornoj konstrukciji vertikalne i glatke poleđine, te
homogenom zasipu horizontalne površine, dakle o Rankine-ovom aktivnom stanju, koeficijent
aktivnog tlaka jednak je KA = tg2 (π/4 – φ/2). Radi li se o drugačijim uvjetima, kosoj i
hrapavoj poleđini te nagnutoj površini zasipa, pritisak tla na zid u aktivnom stanju može se
odrediti pretpostavljajući da je područje velikih deformacija, kao i na prethodnoj skici,
omeđeno ravninom. Modelska ispitivanja pokazuju da su time učinjene greške veličine tek
nekoliko postotaka. Aktivni tlak je najmanji tlak.

3.4. Pasivni pritisak tla

Prilikom određivanja dubine temeljenja potporne konstrukcije, moramo voditiračuna o

dva uslova:dopuštenom opterećenju tladubini smrzavanja tla. Prilikom mržnjenja dolazi
do povećanja zapremine tla, što može izazvatideformacije aktivnog klina u smjeru
pasivnog otpora te bi se povećao pritisak na potpornukonstrukciju. Povećanje pritiska na
potporni zid može da uzrokuje pukotine u zadnjojstrani zida i koje se sigurno nebi
zatvorile nakon otapanja leda, jer bi u njih ulazile česticetla.Vremenom, ove deformacije
bi se povećavale, samim tim oštetile potpornukonstrukciju, što bi dovela do narušavanja
stabilnosti iste.Prilikom zasipanja materijala sa prednje strane potporne konstrukcije, na
prednjojpovršini temelja (ispred zida), tlo se nabija te se pojavljuje pasivni otpor tla.
Pasivni otportla je obično malog intenziteta pa se prilikom proračuna i zanemaruje, čime
smo na stranisigurnosti.

Slika 5. Dijagram pasivnog pritiska tla na konstrukciju

Pritisak tla na podupornu konstrukciju u uvjetima horizontalnog zbijanja do sloma zovemo

pasivnim otporom, imožemo odrediti vertikalnim naprezanjem i koeficijentom pasivnog
otporaσP = σv KP + 2c √KP. Za pasivno Rankine-ovo stanje KP = tg2 (π/4 + φ/2). Modelska
ispitivanja pokazuju, međutim, da su plohe u kojima dolazi do sloma u ovim uvjetima
zakrivljene, te se rijetko pretpostavlja Rankine-ovo stanje. Gotova rješenja često se zasnivaju
na kliznoj plohi oblika logaritamske spirale. U normalno konsolidiranim tlima za razvoj
pasivnog otpora potrebna je relativna deformacija od nekoliko postotaka (dakle više

7
centimetara horizontalnog pomaka zida ili vrha zida visine nekoliko metara).
Za manjedeformacije treba računati i sa manjim pritiscima tla. Što se tiče prekonsolidiranih
tala, potrebna relativna deformacija može biti i tek nekoliko promila. Pasivni otpor je najveći
tlak.

3.5. Hidrostatički pritisak

Ukoliko se iza potporne konstrukcije nalazi podzemna voda, koja djeluje iznadtemelja na
zid, onda na potpornu konstrukciju djeluje hidrostatički pritisak u svom punomintenzitetu,
ako nije predviđena izrada drenaže iza zida. Veličina hidrostatičkog pritiska jeveća od
veličine razlike između aktivnog pritiska vlažnog i uronjenog materijala.

Slika 6. Dijagram hidrostatičkog pritiska na konstrukciju

3.6. Hidrodinamički uticaji

Nivo podzemne vode može biti privremeno, ili stalno u zoni aktivnog klina iza potporne
konstrukcije. Ukoliko je materijal malo propustan , u tom slučaju na kliznu ravan djeluje i
hidrostatički predpritisak. Ovu veličinu treba uzeti u obzir u poligonu sila, prilikom
proračuna aktivnog pritiska. Upravo zbog djelovanja hidrodinamičkih sila i hidrostatičkog
pritiska, veličina aktivnog pritiska se može znatno povećati te zbog toga možemo dobiti,
prilikom dimenzioniranja, dosta veći presjek potpornog zida.

3.7. Stabilnost potpornih konstrukcija na prevrtanje

8
Granično stanje prevrtanja zida mjerodavno je za slobodne gravitacione zidove izamišlja
se kao mogućnost njihovog prevrtanja, kao krute konstrukcije pod opterećenjemaktivnog
pritiska i drugih opterećenja na zidu, oko tačke na vanjskoj ivici temeljne plohe.Tom se
prevrtanju kao otpornost suprotstavlja prvenstveno vlastita težina zida, a u manjojmjeri
pasivni otpor ispred zida.Sigurnost potpornih konstrukcija protiv prevrtanja prestavlja se
odnosom sume momenatasvih sila, oko tačke A, koje nastoje da zadrže konstrukciju da se
ne prevrne, u odnosu nasumu momenata svih sila koje nastoje da konstrukciju prevrnu.

Slika 7. Šema za proračun faktora sigurnosti protiv prevrtanja

Analitički izraz za faktor sigurnosti protiv prevrtanja, na osnovu slike 7. je u obliku:

 Potporna konstrukcija mora biti tako dimenzionisana da je mogućnost prevrtanjanikakva, ili

gotovo zanemariva. Podloga ispod temelja potporne konstrukcije sepretpostavlja krutom, tako da
nosivost tla ispod temelja u tom graničnom stanju ne sudjeluje (Slika 8.).

Slika 8. Granično stanje prevrtanja zida oko tačke A

3.8. Provjera ivičnih napona u tlu

9
 Opterećenja na poleđini zida, i trenje između tla i zida, prenosi se na zid.To opterećenje sa
drugim opterećenjima na zid se prenosi preko temelja zida, ili stope natemeljno tlo.
Projektom zida treba biti osigurano da tlo ispod temelja zida može pouzdanopreuzeti to
opterećenje, da ne dođe u stanje sloma. Zato treba provjeravati nosivost tlaispod temelja
zida.Tlo se provjerava na isti način kao i kod svakog drugog plitkog temelja. Pri
tometreba uzeti u obzir da će zona sloma tla u tom slučaju biti usmjerena prema bližoj
površiniterena, a to je redovno prema nižem terenu ispred zida (Slika 9.).

Slika 9. Dijagrami napona na tlo za 3 osnovna slučaja položaja rezultante

Prema položaju rezultante , u odnosu na sredinu stope, napadna tačka može biti (Slika 9.):
 unutar jezgre presjeka (a),
 na ivici jezgre presjeka(b),
 izvan jezgre presjeka(c).

Za određivanje veličine ivičnih napona u pojedinim presjecim potpornog zida, ili

nakontaktu sa tlom, potrebno je naći rezultantu pritisaka R od sila aktivnog pritiska Pa
ivlastite težine W, ukoliko nema drugih opterećenja.Liniju koja spaja presjecišta
rezultante sa horitontalnom odgovarajućom spojnicom nazivamo linijom pritisaka. Ako je
ova linija u svim presjecima zida unutar jezgre presjeka,onda nemamo pojavu zatežućih
napona. Na mjestima gdje zatežuća linija izlazi izvan jezgrepresjeka, u presjeku se
pojavljuju naponi zatezanja i to na suprotnoj strani.

3.9. Globalna stabilnost potpornih zidova

10
Zbog nepovoljnih slojeva tla ispod temelja, ili nepodesne lokacije potpornog zida,nekada
je potrebno provjeriti stabilnost zida i tla kao cjeline, prema jednoj od metodastabilnosti
kosina (obično nekom od metoda lamela).Treba proračunavati sve sile koje izazivaju
klizanje sa jedne strane i sile otpora sadruge strane. Njihov odnos će dati faktor sigurnosti
na klizanje.

Slika 10. Jedna od potencijalnih kliznih ploha

Također, kada je teren iza zida, kojim se osigurava padina, strm, ili ako je
čvrstoćamaterijala u području mala, onda cijela padina sa zidom, može biti nestabilna.
Tada moženastupiti klizanje sa plohom sloma koja prolazi ispod temelja zida pa je u ovom
slučajupotrebno provjeriti stabilnost potpornog zida sa tlom.

Slika 11. Tipovi sloma tla ispod potporne konstrukcije

4. ZAKLJUČAK

11
Najčešći oblici podupornih konstrukcija osiguravaju da se razvoj deformacija i naprezanja
u pridržanom tlu možeuspješno i jednostavno prikazati opisanim stanjima deformacija i
naprezanja. Zato se najčešće za oblikovanje potpornih konstrukcija upotrebljavaju izrazi
koji odgovaraju aktivnom tlaku i pasivnom otporu. Ipak, treba znati da su aktivni tlak i
pasivni otpor granična stanja naprezanja, koje odgovaraju velikim deformacijama, te na
njih vrijedi računati samo onda kad su takove deformacije moguće odnosno doista se
ostvare.Aktivno stanje i pasivno stanje su granična stanja naprezanja. U tim stanjima
doseže se čvrstoća odnosno ostvaruju se velike deformacije – u svakoj tačci u jednom
paru ravnina, to jest u dva smjera, za odgovarajuće normalno naprezanje σ i posmično
naprezanje τ vrijedi τ = σ tg φ + c.

5. LITERATURA

12
1. Doc.dr.sc. Zlatan Talić, 2014., Mehanike tla, Politehnički fakultet, Zenica
2. Prof.dr. Mustafa Selimović, 2000, Mehanika tla i temeljenje, Građevinski fakultet,
Mostar
3. Prof.dr.sc. Tomislav Ivšić, 2012, Potporne konstrukcije, Građevinski fakultet, Zagreb
4. https://www.google.ba/?gws_rd=cr,ssl&ei=Ed4Va3_DoAw#q=potporne+konstrukcije

13
14