ŠKOLSKA PEDAGOGIJA KAO PEDAGOŠKA DISCIPLINA

SEMINARSKI RAD

Brčko, decembar 2017.

SADRŽAJ:

1. UVOD ................................................................................................................................. 1
2. PEDAGOGIJA U SISTEMU ZNANOSTI ......................................................................... 2
3. PEDAGOŠKE GRANE I DISCIPLINE ............................................................................. 3
 3.1. POLOŽAJ ŠKOLSKE PEDAGOGIJE UNUTAR PEDAGOŠKIH DISCIPLINA .... 4
4. POVIJESNI RAZVOJ ŠKOLSKE PEDAGOGIJE ............................................................ 5
5. PREDMET PROUČAVANJA ŠKOLSKE PEDAGOGIJE ............................................... 6
6. ODNOS ŠKOLSKE PEDAGOGIJE I DRUGIH ZNANOSTI I DISCIPLINA ................. 6
6.1. ŠKOLSKA PEDAGOGIJA I FILOZOFIJA ............................................................... 7
6.2. ŠKOLSKA PEDAGOGIJA I SOCIOLOGIJA ............................................................ 7
6.3. ŠKOLSKA PEDAGOGIJA I DIDAKTIKA ............................................................... 7
6.4. ŠKOLSKA PEDAGOGIJA I PSIHOLOGIJA ............................................................ 7
7. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 8
8. LITERATURA ................................................................................................................... 9

1. UVOD

Pedagogija je usustavljena kao znanstveno polje u sklopu područja društvenih znanosti s

odgovarajućim granama, podgranama, disciplinama i subdisciplinama. Jedna od disciplina
pedagogije je i školska pedagogija, koja je ujedno i tema ovog seminarskog rada. Školska
pedagogija razvila se iz dijela praktične pedagogije, a kao zasebna disciplina konstituirala se
70-ih godina 20. stoljeća.
Pedagogija kao znanost o odgoju i obrazovanju je zbog svoje kompleksnosti upućena na
suradnju sa drugim znanostima. Školska pedagogija se mora otvarati prema drugim
znanstvenim disciplinama jer je to pretpostavka njezinog daljeg razvoja.

1
Otvorenost prema drugim disciplinama i njihovim znanjima i gledištima, te zajednička
suradnja su poticaj slobodi razmišljanja i istraživačkoj kreativnosti koja je i preduvjet razvoja
znanosti.
Sudjelovanje pedagogije s drugim znanostima je potrebno i da bi se mogli sagledati svi
aspekti nekog problema, te kako bi u što kraćem roku došlo do rješenja problema.
Sve oči oduvijek su uprte u školu i njeno odgojno obrazovanje. Ono što može na planu odgoja
učiniti škola ne može ni obitelj ni društvo. Od škole savremeno društvo ne traži više samo
obrazovne efekte, nego prvenstveno odgojne.
Škola ima mnoštvo različitih funkcija za određeno društvo i ima presudnu ulogu u životu
svakog pojedinca.

2. PEDAGOGIJA U SISTEMU ZNANOSTI

Općenito, sve znanosti se dijele na šest vrsta znanosti, a to su: filozofsko-humanističke,

društvene, prirodne, medicinske, tehničke i biotehničke znanosti. Sve su te grupe znanosti
međusobno povezane i isprepletene tematikom koju obrađuju. To se posebno vidi na primjeru
pedagogije koja se može smjestiti u dvije grupe, a to su: društvene znanosti i filozofsko
humanističke znanosti. Na samom početku vidimo izuzetno veliku interdisciplinarnost
pedagogije. „Nema, dakle, pedagoškog problema u kojem ne bi imala ulogu dostignuća

2
drugih znanosti.“ (Malić J.) Ovdje govorimo samo o tome kako pedagogija koristi druge
znanosti, ali to ne umanjuje njenu važnost jer ona također pridonosi razvoju svih tih znanosti
te ih potiče na obradu novih područja.

FILOZOFIJA

PSIHOLOGIJA
OSTALE ZNANOSTI

PEDAGOGIJA

ANTROPO- SOCIOLOGIJA
LOGIJA

Slika 1: Odnos pedagogije i drugih znanosti:

Na dijagramu je prikazan odnos pedagogije i drugih znanosti. Možemo vidjeti kako postoje
određena poklapanja predmeta proučavanja između pedagogije i drugih znanosti.

3. PEDAGOŠKE GRANE I DISCIPLINE

„Pedagogijska grana ili disciplina je uže znanstveno-teorijsko područje koje proučava neko
određeno odgojno područje, specifično po svojim zadaćama i karakteru rada.“ (Vukasović A.)
Prema vremenskom kriteriju pedagogija se dijeli na: povijest pedagogije, opću pedagogiju i
futurološku pedagogiju.
Povijest pedagogije proučava prošlost pedagogije, opća pedagogija sadašnjost, dok se
futurološka pedagogija bavi prognozom budućnosti odgoja i obrazovanja.

3
Drugi kriterij je kriterij dobi odgajanika. Prema njemu se pedagogija dijeli na pedagogiju
predškolske dobi, pedagogiju školske dobi i andragogiju.
Idući kriterij je kriterij mjesta gdje se odgoj ostvaruje. U vezi s tim kriterijem pedagogija se
dijeli na porodičnu pedagogiju, školsku pedagogiju, domsku pedagogiju i pedagogiju
slobodnog vremena. Iz školske pedagogije konstituiraju se osobito važne zasebne pedagoške
discipline, a to su didaktika i metodika pojedinih predmeta.
Četvrti kriterij je nepostojanje ili postojanje nekih specifičnih teškoća i smetnji u razvoju. Tu
se smjestila specijalna pedagogija.
U posljednju grupu spadaju neke pedagogijske discipline koje se nalaze izvan svih ovih
kriterija kao što je komparativna pedagogija.

3.1.Položaj školske pedagogije unutar pedagoških disciplina

Prema diobi pedagogije u discipline opisanoj u prethodnom odlomku vidimo da se školska

pedagogija smjestila u treću grupu te da je autori Mužić i Malić smatraju vrlo važnom za
razvoj didaktike i metodike kao važnih pedagogijskih disciplina.
Marko Stevanović u svojoj knjizi „Pedagogija“ daje ovaj šematski prikaz podjele pedagogije
na grane odnosno discipline.
Iz te šeme možemo zaključiti kako je Stevanović podjelio pedagogiju na četiri grane (opća
pedagogija, komparativna pedagogija, posebna pedagogija i historijska pedagogija).

4
 PEDAGOGIJA/
ZNANOST O
ODGOJU

OPĆA PEDAGOGIJA (S KOMPARATIVNA HISTORIJSKA

PEDAGOGIJSKOM PEDAGOGIJA PEDAGOGIJA
ANTROPOLOGIJOM,
FILOZOFIJOM
ODGOJA, TEORIJOM
ODGOJA I POLITIKOM POSEBNE
OBRAZOVANJA) PEDAGOGIJE

TEORIJA
KURIKULUMA

TEORIJA ŠKOLE
I ŠKOLSKA
ORGANIZACIJA

TEORIJA
NASTAVE

Slika 2. Podjela pedagogije

4. POVIJESNI RAZVOJ ŠKOLSKE PEDAGOGIJE

Predmet proučavanja školske pedagogije zapravo je star koliko i društvo, ali sama školska
pedagogija kao pedagogijska disciplina se razvila dosta kasno, pa se smatra jednom od
relativno mladih pedagoških disciplina.
Školska pedagogija razvila se iz dijela praktične pedagogije, a kao zasebna disciplina
konstituirala se 70-ih godina XX. stoljeća. U svojim počecima, školska je pedagogija
proučavala samo neke aspekte osnovne škole. Tek kasnije, s razvojem srednjih škola i
cjelovitih školskih sistema, počela se baviti i problemima srednjih škola i srednjoškolske
populacije. Nakon što se izdvojila, najprije se počela izučavati kao zaseban kolegij na
nastavničkim fakultetima pod različitim nazivima.
Danas školska pedagogija proučava nastanak, razvoj, savremeni koncept škole i budućnost
škole, kao odgojno-obrazovne ustanove, te ima sve uvjete da se brže razvija, proširuje i
produbljuje polje svog interesa i istraživanja.

5
 5. PREDMET PROUČAVANJA ŠKOLSKE PEDAGOGIJE

„Školska je pedagogija dio pedagogije, a proučava specijalna pitanja, probleme, procese i

zadatke škole.“ (Vrcelj, S.) Ta grana pedagogije proučava teorije škole kao specifične
odgojno-obrazovne ustanove.
Raspon područja kojima se bavi školska pedagogija je vrlo širok. Ona se zapravo bavi
razmatranjem odgojno-obrazovnih zadataka pojedinih vrsta škole, njihovim položajem u
školskom i odgojno-obrazovnom sistemu, odnosima škole i društva, škole i crkve i drugih
društvenih faktora, mogućnostima i nedostacima školskog odgoja i obrazovanja, socijalnom
strukturom učenika i nastavnika ali i odnosom škole i života.
Školska pedagogija također proučava postojanje institucija škole, strukture, procese i učinke
socijalizacija. Vrlo je važno spomenuti da školska pedagogija proučava i odgojno-obrazovni
rad u školi, cilj i zadatke školskog odgoja, organizaciju školskog sustava, oblike, metode,
sadržaje i sredstva odgoja u školi, u nastavnom i izvannastavnom radu.
Školska se pedagogija dijeli na osnovnoškolsku i srednjoškolsku, a kao svoj predmet
proučavanja uzima proučavanje specifičnih zakonitosti odgoja djece školske dobi.

„Školska je pedagogija pedagoška disciplina jer se bavi problemima odgoja i obrazovanja; u

odnosu na ostale discipline, njena je specifičnost ta što proučava školu, a ne druge institucije.
Dakle, školska pedagogija je pedagoška disciplina koja proučava odgoj i obrazovanje u
školi.“ (Vrcelj, S.)

6. ODNOS ŠKOLSKE PEDAGOGIJE I DRUGIH ZNANOSTI I

DISCIPLINA

Školska pedagogija kao interdisciplinarna znanost je usko povezana sa drugim društvenim

znanostima kao i pedagoškim disciplinama. Odnosno ona je zapravo povezana sa svim
znanostima koje proučavaju čovjeka. Teorijske spoznaje i praksa školske pedagogije temelje
se na zakonitostima odgojnih i drugih znanosti. Dakle možemo vidjeti da školska pedagogija
zapravo skuplja saznanja ostalih znanosti koja su vezana uz njen predmet proučavanja te na
taj način dolazi do svojih spoznaja.

6
 6.1. Školska pedagogija i filozofija

Pedagogija je u početku bila dio filozofije, a nakon odvajanja, između filozofije i pedagogije
razvija se plodna interdisciplinarna suradnja.
Obično se navodi da je „pedagogija bez filozofije slijepa, a filozofija bez pedagogije
besmislena“. Kako je pedagogija općenito povezana sa filozofijom to se vidi i u povezanosti
školske pedagogije sa filozofijom. Dakle filozofija odgoja i obrazovanja unutar školske
pedagogije proučava smisao i značaj odgoja i obrazovanja u školi i doprinosa škole ostvarenju
ukupnog cilja i odgoja i obrazovanja čovjeka.

6.2.Školska pedagogija i sociologija

Sociologija je znanost koja izučava ponašanje društva ili nekog njegovog dijela. „Sociologija
obrazovanja i odgoja istražuje djelovanje društva na ciljeve, sadržaje obrazovanja odnosno
odgoja, organizaciju obrazovnog odnosno odgojnog sistema te kako obrazovanje/odgoj
djeluje na socijalnu stratifikaciju, položaj žena u društvu.“ ( Pastuović, N.) Sociologija
obrazovanja, uz ostalo, analizira mjesto i funkciju školske institucije unutar određenog
društva i odnose koji postoje između škole i društva.

6.3. Školska pedagogija i didaktika

Didaktika je znanost koja se bavi općom teorijom nastave. Didaktika proučava zakonitosti po
kojima se odvija proces nastave i učenja i obrazovanja u nekim drugim edukacijskim
procesima izvan nastave i škole. Školska se pedagogija služi spoznajama didaktike za onaj dio
odgojno-obrazovnog procesa učenja i nastave koji se realizira u školi.

6.4. Školska pedagogija i psihologija

Psihologiju možemo definirati kao znanost o ponašanju i psihičkim procesima. Unutar

psihologije kao samostalne znanosti postoji nekoliko grana psihologije koje su povezane sa
pedagogijom. Školska pedagogija je povezana sa pedagoškom psihologijom koja proučava
psihičke aktivnosti subjekata i uvjete školskih života učenika i svih procesa učenja. Školska
pedagogija se također oslanja na pedagošku psihologiju kod odabira sadržaja prema
intelektualnim odnosno dobnim mogućnostima učenika. Poznavanje psihologijskih spoznaja
uveliko olakšava osmišljavanje, organiziranje i izvođenje odgojno-obrazovnog rada u školi.

7
 7. ZAKLJUČAK

Težište pedagoške znanosti stavlja se tamo gdje se formira mlada ličnost – u škole i fakultete.
Škola je najvažnija, najstarija i najmasovnija odgojna ustanova. Ima dugu povijesnu tradiciju i
razvitak. Mijenjala se i usavršavala tijekom povijesti u skladu s promjenama u društvu. U
njenom cilju i zadacima odražavaju se društvene potrebe.
Povijesno doba u kojem se nalazimo označava se kao era ekspanzije znanja. Primarni zadatak
savremene pedagogije i škole je osposobljavanje mladih za učenje kreativnosti putem
kreativnosti.
Savremena školska pedagogija treba pomoći u koncipiranju odgoja za budućnost koji će
afirmirati učenikovu inicijativu, samostalnost, otvorenost, kritičnost i radoznalost. Učenje
putem kojeg se dolazi do znanja samostalnim istraživačkim naporima najveće je bogatstvo
koje može steći pojedinac.
„Ni legije ni sirovine, ni kapital nisu više znak i instrument moći. Pa čak i sama tvornička
postrojenja samo su njen vanjski znak. Prije svega danas je sposobnost pronalaženja, to jest
istraživanja, sposobnost da se pronalasci uklope u proizvodnju, to jest tehnologiju. Nalazišta
iz kojih treba crpsti nisu ni u zemlji, ni u golemim brojevima, ni u strojevima, ona su u
ljudskom duhu. Ili tačnije rečeno u čovjekovoj sposobnosti da razmišlja i stvara.“
(Stevanović, M.)

8
8. LITERATURA

1. Malić, J., Mužić, V. (1986), Pedagogija, Zagreb: Školska knjiga

2. Pastuović, N. (1999), Edukologija, Zagreb: Znamen
3. Potkonjak, N.(1989), Pedagoška enciklopedija, Beograd: Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva
4. Stevanović, M., Ajanović, Dž. (1997), Školska pedagogija, Varaždinske Toplice:
Tonimir
5. Stevanović, M. (2002), Pedagogija, Varaždinske Toplice: Tonimir
6. Vrcelj, S. (2000), Školska pedagogija, Rijeka: Filozofski fakultet
7. Vukasović, A. (2001), Pedagogija, Zagreb: Hrvatski katolički zbor „Mi“

9
10