SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

U OSIJEKU

GRAĐEVINSKI FAKULTET OSIJEK

DIPLOMSKI SPECIJALISTIČKI RAD

Osijek, 12.11.2015. Darko Posavac

 SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

U OSIJEKU

GRAĐEVINSKI FAKULTET OSIJEK

DIPLOMSKI SPECIJALISTIČKI RAD

RAD I ODRŢAVANJE SUSTAVA VODOOPSKRBE

Osijek, 12.11.2015. Darko Posavac

 SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

U OSIJEKU

GRAĐEVINSKI FAKULTET OSIJEK

ZNANSTVENO PODRUČJE: TEHNIČKE ZNANOSTI

ZNANSTVENO POLJE:GRAĐEVINARSTVO

ZNANSTVENA GRANA: HIDROTEHNIKA

TEMA: RAD I ODRŢAVANJE SUSTAVA VODOOPSKRBE
PRISTUPNIK: DARKO POSAVAC

NAZIV STUDIJA: SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ

TEKST ZADATKA:

Rad treba sadrţavati SAŢETAK na izvornom jeziku.

Rad treba izraditi u 3 primjerka (original+2 kopije),tvrdo ukoričenau A4 formatu

i cjelovitu elektroničku datoteku na CD-u.

Osijek,

Mentorica: Predsjednica Odbora za

završne i diplomske ispite:

____________________ ____________________
mr.sc. Tatjana Mijušković Svetinović prof. dr. sc. Mirjana Klečina
Sadrţaj:

1. Uvod................................................................................................................................1
2. Povijesni pregled vodoopskrbnih sustava i njihova održavanja..............................2
2.1. Vodoopskrbni sustavi i odrţavanje od starog do srednjeg vijeka............................2
2.2. Suvremeno i ekonomično odrţavanje vodoopskrbnih sustava..............................14
3. Vodoopskrbni sustavi danas......................................................................................15
3.1. Objekti vodoopskrbnog sustava.............................................................................15
3.2. Vodoopskrbni sustavi prema pogonskom reţimu..................................................17
3.2.1. Gravitacijski vodoopskrbni sustavi..................................................................17
3.2.2. Potisni vodoopskrbni sustavi............................................................................18
3.2.3. Kombinirani vodoopskrbni sustavi...................................................................19
4. Gubitci vode.................................................................................................................21
4.1. Vodna bilanca; IWA metoda..................................................................................21
4.2. Stvarni (fizički) gubitci..........................................................................................25
4.2.1. Podjela stvarnih gubitaka na osnovu mjesta nastanka i vremena trajanja........25
4.2.2. Podjela stvarnih gubitaka na osnovu vrijednosti isticanja................................26
4.2.3. Vrste oštećenja cjevovoda i njihova sanacija...................................................28
4.3. Prividni (komercijalni) gubitci...............................................................................35
4.3.1. Primjer detektiranja i smanjivanja prividnih gubitaka u Višnjevcu.................36
4.3.2. Testiranja velikih vodomjera............................................................................37
4.3.3. Baţdarenje velikih vodomjera u mjestu...........................................................37
4.4. Mjerenje gubitaka vode..........................................................................................41
4.4.1. Procedura za odabir prve „pilot zone“..............................................................42
4.4.2. GIS – geografski informacijski sustav.............................................................43
4.4.3. Procedura za pripremu zonskih mjerenja gubitaka..........................................44
5. Mjerna oprema............................................................................................................55
5.1. Mjerna oprema za mjerenje protoka......................................................................55
5.2. Mjerna oprema za mjerenje tlaka...........................................................................66
5.3. Oprema za detekciju gubitaka................................................................................67
5.4. Oprema za odreĎivanje poloţaja cijevi..................................................................73
6. Zaključak.....................................................................................................................76
Literatura.....................................................................................................................77
Popis slika:

Definicijska shema vodoopskrbnog sustava 1

Sheme gravitacijskih vodoopskrbnih sustava 2
Shema potisnog sustava 3
Sheme kombiniranih vodoopskrbnih sustava 4
Sustav opskrbe vodom grada Samosa 5
Piscinae limariae – bazeni za taloţenje izmeĎu izvora i ulaska u gravitacijski kanal 6
Gravitacijski kanal sa bunarima kopan kroz brdo 7
Način kopanja kanala kroz brda 8
Načini pokrivanja kanala akvadukta 9
Kanal na površini ukopan u rov, zaštićen pregradama i pokriven 10
Princip premošćivanja kanjona 11
Način konstruiranja lukova i kanala iznad njih 12
Kanali koji se kriţaju i vode jedan iznad drugog na istoj trasi 13
Akvadukt Pont du Gard 14
Akvadukt Claudia 15
Akvadukt Segovia 16
Kriţanje akvadukta Marcia i Claudia 17
Vodosprema iz koje se raspodjeljivala voda 18
Lapides perterebrati 19
Kanal s instaliranom olovnom cijevi 20
Rekonstukcija ulice sa vodovodom i kanalizacijom u presjeku 21
Keramička cijev 22
Dioptra 23
Groma 24
Chorobates 25
Curenje na spoju cjevovoda i fazonskog komada 26
Curenje na kućnom priključku 27
Preljev iz rezervoara 28
Curenje vidljivo na površini 29
Curenje vidljivo nakon otkopanog sloja tla 30
Prikriveno curenje 31
Uzduţna pukotina lijevano-ţeljezne cijevi 32
Azbestno cementna cijev oštećena opterećenjem na smicanje 33
Oštećenje PVC cijevi opterećene na savijanje 34
Čelični cjevovod promjera 160 mm s ovalnom pukotinom 35
Oštećenje cijevi nastalo uslijed hidrauličkog udara 36
Oštećenje na prirubničkom spoju lijevano-ţeljeznih cijevi 37
Spoj PE-HD cijevi i PVC cijevi, promjera 100 mm, na kojem je došlo do oštećenja i
38
pojave curenja
Ventil na cjevovodu promjera 110 mm na kojem postoji curenje 39
Kućni priključak promjera 25 mm na uličnu cijev promjera 110 mm 40
Curenje na mjestu loše izvedene sanacije PEHD cjevovoda promjera 110 mm uz pomoć
41
lijevano-ţeljeznog spojnog komada
Neispravan vodomjer 42
Baţdarenje vodomjera 43
Baţdarenje velikog vodomjera u mjestu 44
Priključak s „by-passom“ 45
Grafičko korisničko sučelje programa GIS-a 46
Tipična dnevna krivulja raspodjele vode 48
Širenje zvučnog vala u cijevi 49
Ovisnost odjeka tla o vrsti tla 50
Prijenosni ultrazvučni mjerač za mjerenje protoka 51
Postavljanje ultrazvučne sonde 52
Očitavanje vrijednosti s ekrana mjernog ureĎaja 53
Montaţa mjernog ureĎaja 54
Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeračem – u dijagonalnom modu 55
Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeraćem – u refleksnom modu 56
Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeračem – cijev nije u potpunosti ispunjena vodom 57
Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeračem – zračni dţepovi 58
Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeračem – brzina strujanja 59
Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeraćem – problem turbulentnog strujanja 60
Utjecaj koljena 90° na izbor mjesta za mjerenje 61
Utjecaj aktivnog ventila na izbor mjesta za mjerenje 62
Utjecaj „T“ komada na izbor mjesta za mjerenje 63
Utjecaj prijelaza sa manjeg na veći promjer cijevi na izbor mjesta za mjerenje 64
Utjecaj „Y“ komada na izbor mjesta za mjerenje 65
Utjecaj crpne stanice na izbor mjesta za mjerenje 66
Senzori pritiska spojeni na računalo 67
Mjerač pritiska s kruţnom trakom 68
Elektroakustički prijemnik 69
Osluškivanje geofonom na mjestu curenja iz cjevovoda u Vinkovačkoj ulici u Osijeku 70
Korelator novije proizvodnje pored starijeg modela 71
Mjerenje obavljeno na cjevovodu u Vinkovačkoj ulici u Osijeku 72
Mjerenje obavljeno na cjevovodu u Vinkovačkoj ulici u Osijeku 73
Grafički prikaz na ekranu korelatora kakav moţemo vidjeti ako smo na cjevovodu
74
pronašli mjesto curenja
Digitalni loger pritiska i protoka sa GPRS prijenosom podataka 75
Detektor metala 76
Generator i prijamnik 77

Popis tablica:

Značajniji akvadukti s pripadajućom duţinom i kapacitetom 1

Raspodjela vode za pojedine namjene odnosno potrošače 2
Komponente vodne bilance prema IWA/AWWA 3
Procjena stanja vodoopskrbnih sustava u odnosu na ILI pokazatelj 4
Podaci dobiveni ispitivanjem 5
Kombinacije velikog i malog vodomjera kod baţdarenja 6
Koeficijent za mnoţenje zapremine posude poznate zapremine kod odreĎivanja
7
vrijednosti kvara
Količine vode koje ističu kroz otvore pri različitima vrijednostima pritiska 8
Odnos broja kapi i vrijednosti kvara 9
Frekvencija zvuka ovisno o vrsti izvora 10
Sažetak
U vrijeme sve naglašenije teţnje prema odrţivosti, gospodarskoj efikasnosti i zaštiti okoliša,
problem smanjenja i kontrole gubitaka iz vodoopskrbnih sustava izaziva veliko zanimanje.
Pozornost se posvećuje tehničkim i financijskim aspektima tog problema. U radu je dan
pregled vodoopskrbnih sustava kroz povijest, od starog vijeka do modernih sustava. TakoĎer,
uz suvremne vodoopskrbne sustave, prikazane su vrste gubitaka, njihovi uzroci te načini na
koji se gubitci u vodoopskrbnim sustavima mogu smanjiti. Pravilno izraĎena vodna bilanca
ključna je za odreĎivanje gubitaka. Razvijena je brojna oprema, metode i tehnologije koje
inţenjerima sluţe kod upravljanja gubitcima.
 1. Uvod

Uvjet funkcioniranja svakog naselja je da ima objekte za stanovanje ljudi, osiguranu hranu i
vodu, jer inače nema uvjete za egzistenciju i rad te ne moţe opstati. Krajevi gdje vode nema
su pusti, nenaseljeni i u krajnjem slučaju bezţivotni.

Osim što ima egzistencijalnu vrijednost, voda nam sluţi za odrţavanje osobne higijene kao i
higijene prostora u kojem ţivimo i boravimo, sluţi za kupanje i pranje robe, stana i okoliša,
kuhanje i pripremu hrane, ispiranje nuţnika i odrţanje sanitarne čistoće prostora, a u industriji
kao sirovina ili kao pomoćni materijal. Voda i vodni resursi sluţe i za cijeli niz drugih
korištenja: rekreaciju, plovni put, navodnjavanje, proizvodnju hidroenergije, hlaĎenje i drugo.
Voda takoĎer sluţi za protupoţarnu zaštitu u naseljima i okolišu.

Da u svakom trenutku imamo dovoljnu količinu vode koja zadovoljava svojom kvalitetom i
da ista iza naših slavina uvijek nas čeka pod tlakom koji garantira normalno korištenje, to već
uzimamo zdravo za gotovo. Ipak da bi se to sve osiguralo, čak i kod novoizgraĎenih
vodoopskrbnih sustava, potreban je stalan nadzor, rad više različitih sluţbi, njihova dobra
organizacija, predviĎanje i promišljanje problema u smislu preventivnog odrţavanja te
takoĎer potrebne su promptne intervencije u situacijama korektivnog ili havarijskog
odrţavanja. Pretpostavka dobrog odrţavanja podrazumijeva stalno ulaganje financijskih
sredstava u znanje, vještine i opremu.

Radove koje provodimo mi graĎevinari i instrumente s kojima se u radu sluţimo, sve u svrhu
kako bi se osigurao normalan rad vodoopskrbnog sustava i ostanak na zahtjevanoj razini
kvalitete usluge, opisao sam u svom diplomskom radu. Naglasak sam dao na oštećenja
cjevovoda i gubitke vode.

1
 2. Povijesni pregled vodoopskrbnih sustava i njihova održavanja

2.1. Vodoopskrbni sustavi i održavanje od starog do srednjeg vijeka

Kroz povijest, čovjek se vodom opskrbljivao iz izvora, rijeka, potoka, jezera i skupljanjem
kišnice. Sa razvojem civilizacije počelo se sa stvaranjem umjetnih izvora. Prvo su kopani
bunari, vodeni tokovi skretani su u iskopane kanale.

U dolini rijeke Ind ruševine od prije pet tisuća godina pokazuju da su kuće bile opskrbljene
toplom i hladnom vodom, kupkama i sanitarnim ureĎajima, a ostaci akumulacija, vodosprema
i kanala za natapanje svjedoče o korištenju vode u poljoprivredne svrhe.

Asirci, predani graditelji kanala za navodnjavanje, primjenjuju svoje umijeće gradeći i kanale
za dovod pitke vode za potrebe stanovništva. O tome svjedoči 18 kanala kojima se svjeţa
voda dovodila do glavnoga grada Ninive. O zamašnosti tih zahvata govore i ostaci „mosta“
kod Jerwana. Bio je dug 250 m, širok 20 m i visok 7m, a predstavlja ostatke akvadukta
izgraĎenog u sastavu kanala dugom 80 km. Ostaci cisterni nalaze se širom prostranstva, a
posebno se ističu ostaci nakapnih ploha kod Jerihona površine 24 000 m², a 18 km od
Jeruzalema nalazila su se čuvena Solomonova jezera površine 4000 m².

Opskrba vodom grada Adena temeljila se na 50 cisterni usječenih u stijene ukupne zapremine
oko 130 000 m³. Za dovod vode iz većih udaljenosti Asirci su razvili tehnologiju izgradnje
qanaata (plitki tuneli). Perzijanci su usavršili tehnologiju izgradnje qanaata koji tijekom
vremena postaju uobičajeni provodnici vode za područje od sjeverne Afrike do Indije.

Qanaat je tunel izgraĎen u jednoličnom padu od izvorišta do opskrbnog mjesta, a vrlo često i
kroz vodonosni sloj pa je u tim slučajevima sluţio i kao kaptaţna graĎevina i kao provodnik.
Tunel se kopao iz vertikalnih okana razmještenih na meĎusobnoj udaljenosti od 20 do 50 m
ovisno o vrsti tla. Po završetku radova vertikalni otvori pretvoreni su u okna za zračenje i
pregled tunela. Protočnost qanaata bila je od 380 m³/d do 11 000 m³/d. Godine 3000. prije
Krista na tlu Irana postojalo je oko 22 000 takvih tunela ukupne duţine 270 000 km i protočne
moći od 558 m³/s.

Nakon što je Hammurabi oko 1760. god. prije Krista uspostavio vlast nad dolinom meĎurječja
Eufrata i Tigrisa, sustav rijeka stavljen je pod središnju upravu i nadzor. Prava i duţnosti
korisnika vode i zemljišta našla su svoje mjesto u Hammurabijevu zakoniku. Sustavom
navodnjavanja upravljalo se iz Bagdada, a blagostanje stanovništva bilo je u stalnom porastu,
o čemu je svjedočio vrhunac dostignuća, gradnja „visećih“ vrtova u kraljevskoj palači.

Opskrba vodom stanovništva u starom Egiptu zasnivala se na korištenju izvorske, atmoserske

i podzemne vode u obliku kopanih bunara, cisterni i akumulacija. Pri korištenju pitke vode
vladalo je pravilo da se najprije podmire potrebe ljudi pa stoke, a višak se koristio za
navodnjavanje. Bunari su se nalazili širom područja, a primjereno se navode bunari u oazama
Dakhla i Kharga te Josipov bunar u blizini Kaira. Bunar je dubok 90 m, pravokutnog tlocrta

2
izgraĎen u dva kata veličine: 7,50 x 5,40 m gornji kat i 5,70 x 2,70 m donji kat. Unutarnjim
obodom bunara bilo je izgraĎeno spiralno stubište i „magareća staza“. Karavanski putovi i
vojni logori opskrbljivali su se podzemnom vodom pomoću kopanih bunara.

U staroj Grčkoj iznimnu je vrijednost imala voda dobre kakvoće koja se koristila za potrebe u
kućanstvu te za obiteljska i javna kupališta. Zbog posebnih geološko-morfoloških obiljeţja tla
Grčke, osiguranje obilja vode zahtijevane kakvoće bilo je moguće samo dovodeći je iz
udaljenih izvora. Da bi u tome uspjeli, grčki su graditelji morali svladati problematiku
gravitacijskog i tlačnog protjecanja vode dovodnim sustavima.
O njihovim uspjesima svjedoči opskrba vodom citadele Pergamon koja se nalazi na 332
m.n.m., a zasniva se na korištenju dalekih planinskih izvora. Voda dotječe gravitacijom do
glavne opskrbne vodospreme Hagios Georgius na koti 375 m.n.m.. Vodosprema i utvrda
povezane su cijevnim vodom koji presijeca dvije udoline na visini od 172 i 195 m.n.m. na
kojem tlak dosiţe 20 bara. Rješavajući opskrbu vodom citadele Pergamon, graditelji su
spoznali i tlačne provodnike (cijevi).

Svoju umješnost grčki su graditelji dokazali i u izgradnji sustava opskrbe vodom grada
Samosa na istoimenom otoku (Slika 5.). Posebnost sustava predstavlja tunel poprečnog
presjeka 2,0 x 2,0 m i duţine 1000 m izveden u pravcu. Tunel povezuje izvorsko područje
Agiades i grad. Graditelj tunela je Eupolinus od Megare, pa je to i prvi put da se navodi ime i
prezime graditelja neke graĎevine. Herodot 550. godine prije Krista smatra da je tunel
„najveće graĎevinsko ostvarenje ma koje grčke zemlje“.

Slika 5. Sustav opskrbe vodom grada Samosa [2]

3
U antici urbanistički i kulturni razvoj civilizacije postavlja nove standarde. Da bi se oni
ispunili i gradu dovela dobra voda, stvorene su umjetne rijeke, savladane su planine i kanjoni.
Tako su nastajala vrhunska djela arhitekture i praktičnosti koja su nadţivjela vijekove.
Akvadukti su svakako jedan od najgrandioznijih graĎevina koje su podizane i iako su oni
najkraći dio vodovoda njihova atraktivnost ih izbacuje u prvi plan. Ipak, kada govorimo o
antičkim postignućima u vodoopskrbi, paţnju je potrebno posvetiti i kanalima i cjevovodima
kao i globalnom sustavu vodoopskrbe u cjelini. Opskrba grada tekućom pitkom vodom bila je
moguća samo ako se od izvora do grada izgradi vodovod. Sama riječ akvadukt (lat.
aquaeductus: aqua – voda i ducere – voditi) označava doslovno vodovod odnosno svaki
sustav vodoopskrbe, bio on podzemni ili nadzemni. Suvremen izraz često se pogrešno koristi
kada se njime označavaju samo graĎevine na lukovima koje su premošćivale kanjone i
savladavale doline.

Svaki akvadukt se sastoji iz više segmenata koji zatvaraju sistem vodoopskrbe u jednu
funkcionalnu cjelinu. Svaki akvadukt počinje s izvorištem (caput aquae). Opskrba vodom
mogla se vršiti iz riječnih vodotoka, jezera, bunara, cisterni za prikupljanje kišnice. Ipak
najčešći, najbolji i najzdraviji način je bila kaptaţa nekog otvorenog vrela ili izvora potoka
(fons). Taj objekat (castellum fontis), najčešće zidan, djelomično je bio i rezervoar i zaštita od
prljavštine koja je mogla dospjeti u vodu. Ako nije bilo moguće izvršiti kaptaţu nekog izvora
tada se morao kopati bunar (puteus). Ovaj bunar se kopao do nivoa vode, a zidovi bunara su
oziĎivani kako bi se spriječilo urušavanje. Kada bunar nije bio dovoljnog kapaciteta kopani su
kanali ka susjednim izvorima. Ukoliko voda u startu nije bila dovoljno čista pred uvoĎenje u
cijev gradilo se više bazena za taloţenje (piscinae limariae – Slika 6.). U njima je voda naglo
usporavala, a čestice nečistoće koje su se nalazile u vodi su se spuštale na dno, odnosno
taloţile.

Slika 6. Piscinae limariae – bazeni za taloţenje izmeĎu izvora i ulaska u gravitacijski kanal [3]

4
Slični bazeni (piscinae) postavljani su na više točaka na trasi vodovoda sa istom funkcijom.
Na taj način je vodovod praktično bio zatvoren sustav koji je čistu vodu sprovodio izoliranu
od vanjskih utjecaja.

Sljedeći osnovni segment svakog akvadukta je gravitacijski kanal (specus) gdje se uz pomoć
slobodnog pada, odnosno prirodnog zakona gravitacije voda prenosi od izvorišta/kaptaţe
prema gradu. Vitruvije kaţe da je optimalan pad gravitacijskog kanala (libramentum)
najmanje četvrtinu stope na stotinu stopa. Najčešće su bili ukopani pod zemljom, s nagibom
prema naselju. Gradnja vodovoda ispod nivoa terena imala je više prednosti. Zemlja je štitila
kanal od oštećenja i nelegalnog korištenja, a isto tako zemlja je toplinski izolator koji štiti
vodu od smrzavanja zimi. Kanali koji su kopani kroz brda (Slika 7. i 8.), kopani su pomoću
niza vertikalnih bunara/šahtova (puteus) postavljenih na 120 stopa udaljenosti. Na taj način
kanal – odnosno tunel (cuniculus) je kopan u segmentima i odjednom na više mjesta, a
vertikalni otvori (lumina) su bili otvori za prozračivanje, ali naknadno i ulazi za sve
eventualne popravke.

Slika 7. Gravitacijski kanal sa bunarima kopan kroz brdo [3]

Slika 8. Način kopanja kanala kroz brda [3]

5
Kalcinacija i soli stvarale su slojeve po zidovima kanala koji je povremeno morao biti čišćen,
te su otvori za odrţavanje morali postojati na pravilnom rastojanju. Bez odrţavanja moglo je
doći do začepljenja i prestanka funkcioniranja vodovoda. U svrhu odrţavanja cjevovoda iznad
kanala, na površini terena, na svakih 70 m (240 stopa) je postavljano krupnije kamenje (cippi)
koji su za radnike bili markeri koji su označavali gdje se nalaze otvori. Sam kanal (rivus ili
specus) pokrivan je naviše načina (Slika 9.):

 Horizontalnim kamenim pločama ili opekama ako se radi o manjim kanalima

blizu površine
 Lukovima ukoliko se radi o kanalima velikog protoka, gdje je visina stropa bila
i do 2 metra te su ljudi mogli normalno se kretati
 Dvoslivnim krovom od kamenih ploča ili opeka

Slika 9. Načini pokrivanja kanala akvadukta [3]

Povremeno je kanal, ako je djelomično bio izloţen, na površini bio zaštićen i manjim
zidovima (Slika 10.) koji su postavljani na sigurnu udaljenost od 4.5 m (15 stopa ili 3 rimska
koraka). Ova mjera je bila standard za čisto zemljište oko vodovoda čak i kada zaštitni zidovi
nisu podizani. Unutar gradova prostor oko akvadukta morao je biti čist pet stopa, odnosno
jedan rimski korak. Na ovom prostoru uz akvadukt nije bilo dozvoljeno postojanje drveća ili
bilo kakvih graĎevinskih objekata. Linija koja je označavala zaštićenu zonu oko akvadukta
bila je markirana kamenjem (cippi). Ovo su pravila koja su vaţila u cijeloj imperiji, ali su se
odlukom gradskog vijeća ili cara mogla i promijeniti te je zaštićena zona mogla biti i 8 stopa
sa svake strane vodovoda. Ukoliko je teren to zahtijevao kanali su postavljani u rovu koji je
bio pokriven, a zidovi su bili obloţeni drvenim pregradama.

Slika 10. Kanal na površini ukopan u rov, zaštićen pregradama i pokriven [3]

6
Kanali su graĎeni od opeke i kamena, vezani različitim vrstama morta. Običan vapneni mort
je korišten kao glavno vezivo dok je hidraulični mort (opus signinum) predstavljao oblogu
unutrašnjosti kanala. „Rimski beton“ ili „pseudo beton“ je mješavina pijeska, šljunka i vapna.
Druga spomenuta vrsta morta je ona s dodatkom pucolana (praha sa gradskih polja oko
Vezuva) ili dobro usitnjene opeke. Ova mješavina ima vrlo dobra hidraulična svojstva. Veţe i
otvrdnjava u vodi. Pravac kanala nije nikada išao najkraćim putem, a pogotovo ne onim koji
je imao najveći pad. U tim slučajevima ne bi se moglo kontrolirati protok vode kao ni njena
brzina. Da bi se to postiglo kanali su vijugali – na krivinama se tok vode usporavao, a trasa je
postavljana tako da je pad bio konstantan i postepen. Količina protoka je u direktnoj vezi sa
dimenzijama i nagibom kanala. To se postiţe formulom koja vaţi za kruţne cijevi
konstantnog poprečnog presjeka.

2∗𝑔∗𝐻∗𝑑
𝑣= (1)
𝜆∗𝐿

Gdje je:

v = brzina vode (m/s)

g = gravitacijska konstanta (m/s²)
H = visinska razlika (m)
d = poprečni presjek (m)
λ = koeficijent trenja
L = duţina cijevi (m)
Druga formula se dopunjuje rezultatom prve i njome se izračunava kapacitet odnosno
količina vode koja protekne u sekundi u m³.

𝑄 =𝐹∗𝑣 (2)

Gdje je:

Q = vrijednost kapaciteta (m³/s)

v = brzina protjecanja vode dobijena u prethodnoj formuli (m/s)
F = površina protjecanja ili protočni presjek (m²)

7
Doline su predstavljale problem koji se rješavao na drugi način. Kako bi se ispoštovao princip
slobodnog pada podizani su akvadukti, velike graĎevine s lukovima i svodovima (opus
arcuatum), a to su praktično mostovi na suhom na čijem vrhu se nalazio kanal s postavljenim
padom. Na isti način premošćivane su rijeke i njihovi kanjoni (Slika 11.).

Slika 11. Princip premošćivanja kanjona [3]

Grandiozni mostovi preko kojih su sprovedeni kanali i danas pripadaju meĎu najupečatljivije
graĎevine koje su ikada podignute. Sa strane izvorišta most je morao biti na višoj koti, a sa
druge strane nakon savladavanja prepreke kanali su se najčešće vraćali pod zemlju. Kod
podizanja lukova privremena drvena konstrukcija nosila je teret do stabiliziranja kamene
strukture vezane mortom. Nakon toga bila je uklanjana. Na slici 12. prikazuje se način
konstruiranja lukova i kanala iznad njih.

Slika 12. Način konstruiranja lukova i kanala iznad njih [3]

8
Tamo gdje je to bilo moguće i gdje su se trase akvadukata nadovezivale jedna na drugu
korištene su iste konstrukcije tako što su se ili ulijevali jedan u drugi ili su dodavani kanali
jedan iznad drugog (Slika 13.). Na taj način je više akvadukata na različitim nivoima, sa
različitim padovima koristilo konstrukciju jednog vijadukta. Ukoliko su pak vodili u različite
dijelove grada nakon silaza s vijadukta mogli su se ponovo razdvojiti.

Slika 13. Kanali koji se kriţaju i vode jedan iznad drugog na istoj trasi [3]

U doba kad je Rim milijunski grad i na vrhuncu svoje moći, 300. godine prije Krista, središte
kulturne, političke i vojne moći, tada grad postaje i stjecište graditelja, mjernika i drugih
majstora antičkoga doba (Asiraca, Perzijanaca, Egipćana, Grka i drugih). Domaći stvaraoci
potpomognuti nekima od pristiglih našli su se na zajedničkom zadatku rješavanja opskrbe
vodom te pokazuju svu raskoš svoga umijeća. U grad je preko 11 akvadukata ukupne duţine
502 km dotjecala količina vode od 13 500 m³/s. U tablici 1. prikazani su akvadukti koji se
ističu svojom duţinom i protočnim kapacitetom.

Tablica 1. Značajniji akvadukti s pripadajućom duţinom i kapacitetom

Akvadukt Duţina, km Protočni kapacitet, Q l/s
Anio Novus 86,9 2274
Marcia (Slika 17.) 91,4 2251
Claudia (Slika 15.) 68,8 2211

MeĎu najpoznatija arhitektonska rješenja za savladavanje prepreka su i Pont du Gard, Segovia

(Slika 16.), i niz segmenata akvadukata u Rimu, kao i oni u Kairu i Konstantinopolu. Pont du
Gard (Slika 14.) je moţda najpoznatiji primjer jednog akvadukta. Nalazi se 18 km
sjeveroistočno od grada Nima u dolini rijeke Gardon. Radi se o troetaţnoj konstrukciji, dugoj
275 m, na čijem se vrhu nalazio zidani kanal akvadukta. IzgraĎen je od vapnenih blokova
teških i do 6 tona vezanih mortom i ţeljeznim spojnicama. GraĎen je od 19 godine prije nove
ere (započeo ga je Agripa) do vlade Trajana.

9
 Slika 14. Akvadukt Pont du Gard [4] Slika 15. Akvadukt Claudia [5]

Slika 16. Akvadukt Segovia [5] Slika 17. Kriţanje akvadukta Marcia i Claudia [6]

Akvadukti su završavali razdjelnim komorama pomoću kojih se voda raspodjeljivala na

brojne opskrbne vodospreme (castelle, Slika 18.) duţ gradskog područja. Iz vodosprema se
voda ispuštala na dvije razine:

 na najniţoj razini, pomoću tri ispusta voda se dijelila na fontane, kupališta i

javne potrebe.
 na višoj razini bilo je 10 ispusta namijenjeno stanovništvu.

Slika 18. Vodosprema iz koje se raspodjeljivala voda [7]

10
Preljevna voda upotrebljavala se za ispiranje površinskih kanala i za vlaţenje nasada.
Potrošnja vode mjerila se u „quinariama“, čija je propusna moć odgovarala količini od q=0,48
l/s = 41,5 m³/d.
Ukupno raspoloţiva količina vode raspodijeljivala se u gradu prema pojedinim skupinama
potrošača u omjeru kakav je iskazan u tablici 2.

Tablica 2. Raspodjela vode za pojedine namjene odnosno potrošače [2]

Namjena Udio u raspodjeli vode
Za potrebe carskih palača 17,0%
Javna namjena (vojska, javne
31,0%
zgrade, kazalište i drugo)
Privatni potrošači 39,0%
Javne fontane (591) 13,0%

Unutar grada je voda distribuirana najčešće mreţom cijevi (fi stulae) od keramike (Slika 22.)
ili olova (tibuli). U Rimu su čak korištene posebne cijevi (lapides perterebrati, Slika 19.) koje
su u principu bile šuplje opeke u koje su bile inkorporirane cijevi. Distributivne cijevi,
najčešće olovne (Slika 20.), su bile provedene ispod nivoa ulica. Na glavni vod spajale su se
cijevi manjih potrošača ili javnih fontana.

Slika 19. Lapides perterebrati [2] Slika 20. Kanal s instaliranom olovnom cijevi [2]

Slika 21. Rekonstukcija ulice sa vodovodom Slika 22. Keramička cijev [2]
i kanalizacijom u presjeku [2]

11
Akvadukti su se gradili od kamena, vulkanske tufe, cigle i iznimno od travertina.
Nepropusnost dovodnog kanala postizala se nepropusnom ţbukom – „pozzulanom“,
pocaklenim crijepom ili na odgovarajuće druge načine. Dovodni kanal se radi zaštite kakvoće
vode prekrivao kamenim pločama.

Paţnju bih takoĎer posvetio arhitektonskim i geodetskim instrumentima (dioptra, chorobates,

groma) koji su sluţili za trasiranje i postavljanje pada kanala. Ono što je prije svega
karakteristično za te instrumente je njihova jednostavnost, a ipak visoka preciznost. Svi su
izraĎeni od drveta s pojedinim metalnim dijelovima.

Dioptra – Ovaj instument je korišten za trasiranje akvadukta i s njim je moguće postavljati

precizno pravce, horizontalne i vertikalne kutove. To je zapravo antički teodolit. Princip rada
je jednak samo nedostaje optička komponenta. Sastoji se od kruţne ploče i mehaničkog
nišana (A) postavljenih na kruţni stup. Kruţni stup je omogućavao da se preko šarafa i
zupčanika (C) ploča (A) rotira oko horizontalne osi za 360º. Preko drugog zupčanika i šarafa
(B) moguće je pokretati ploču (A) po vertikalnoj osi i do 180º (Slika 23.). Nedostatak dioptre
je samo u tome što se mogla koristiti na kratkoj distanci (oko 40 m), stoga je morala često se
premještati.

Groma – Instrument za premjeravanje i postavljanje pravca i pravih kutova. Korišten je i za

trasiranje cesta i kolčenje zgrada. Utezi na svakom kraju prečki sluţili su za postavljanje
grome u poloţaj koji je okomit na teren (Slika 24.).

Slika 23. Dioptra [2] Slika 24. Groma [2]

Chorobates - Instrument dugačak preko 3 m (10 stopa). Sluţio je za postavljanje nagiba za

pad. Instrument je izgledao poput stolića na čijoj se gornjoj ploči nalazio mali kanal (C). U taj
kanal na sredini ulijevala se voda kako bi se odredio nivo pada. Libele koje su se nalazile sa
strane išle su preko poprečno postavljenih ravnala s kojeg su se očitavale numeričke
vrijednosti za pad (B). Na gornjoj površini su se nalazile i ručke za prijenos samog
instrumenta (A) (Slika 25.).

12
 Slika 25. Chorobates [2]

Po pitanju nadzora nad graĎevinama vodoopskrbnog sustava, August je uspostavio Upravno

vijeće (cura aquarum) kojim su upravljali „Curator aquarum“, dva tehnička savjetnika
(adiutores) i sluţbenik zaduţen za financiranje odrţavanja (procurator). Nadgledanje
vodoopskrbnog sustava provodila je Uprava tehničara i nadzornika potpomognuta skupinom
od 240 do 460 radnika (aquarii). Teţište radova na odrţavanju odnosilo se na:
 popravak graĎevina
 uklanjanje nanosa iz dovodnih kanala
 sprječavanje otuĎivanja vode i proširenje opskrbnog sustava kanala

Nezakonito priključivanje privatnih imanja na vodovod (punktiranje) bilo je strogo

kaţnjavano. S druge strane korupcija je omogućavala privatnicima da postave calix veće
propusne moći od one koje su platili ili postavljanje na što veću dubinu u vodotok kako bi se
pod većim pritiskom povećala količina vode. Svako ugroţavanje vodovoda bilo je strogo
kaţnjavano od nadleţnih sluţbi. Nepoštovanje zaštitne zone kaţnjavalo se visokim novčanim
kaznama u iznosu od 10 000 sestercija. Istom sumom je kaţnjavan i onaj tko bi namjerno
onečistio vodu u javnoj fontani ili vodovodu. Tijekom vremena se upravljanje vodoopskrbnim
sustavom razvijalo i sluţilo je kao primjer drugim sluţbama u gradu. Istodobno se širenjem
vojne prevlasti Rima nad zemljama Europe, Male Azije i Afrike širila se i „kultura“ opskrbe
vodom, i to najprije radi opskrbe vojnih logora, utvrda i garnizona, pa se tragovi rimskih
vodovoda nalaze širom Europe.
Fasciniran sam činjenicom da je moguće da se ljudskom rodu dogodilo da iz vremena kada je
opskrba vodom odlika izrazitog stupnja kulture, od načina ţivota koji se oslanja na vodu i
skoro da ljudi ţive kult higijene, odjednom uĎe u vrijeme srednjega vijeka, kada je
pronalazački duh čovjeka potisnut, a degradacija svih stečenih dobara postala opća pojavnost.
U tom razdoblju upotreba vode sumnjive kakvoće, a često i zagaĎene, te nekontrolirano
ispuštanje otpadnih voda u okoliš prouzrokuje mnoge zarazne bolesti te izaziva pošasti koje
haraju i siju smrt. Kako u srednjem vijeku nije bilo velikog nagona za napredak, općenito u
društvu pa tako i na području vodoopskrbe, istaknuti se mogu tek neki manji poduzeti koraci.
Ističe se gradnja nekoliko akvadukata u Španjolskoj, popravak rimskog akvadukta 1172.
godine u Sevilli, izgradnja 1183. godine malog akvadukta u Parizu te ugradba olovnih i
zidanih cijevi godine 1235. u vodoopskrbni sustav Londona. Renesansa vodoopskrbe dolazi
tek svestranom primjenom parnog stroja početkom XIX. stoljeća te primjenom crpki i sve
većom upotrebom cijevi od lijevanog ţeljeza u vodoopskrbnim sustavima. Industrijalizacija
uzrokuje razvoj velikih i gustih naselja, dolazi do velike koncentracije stanovništva na uskom
području, a to pak vodi do intenzivnog razvoja tehnike opskrbe vodom jer velike količine
vode uglavnom se nisu mogle osigurati unutar naselja, već ih je bilo potrebno dovoditi iz
znatno udaljenih izvorišta, što je rezultiralo graĎenjem sve većih i sloţenijih graĎevina. Uloga
znanosti tada dolazi sve više do izraţaja.

13
 2.2. Suvremeno i ekonomično održavanje vodoopskrbnih sustava

Trajnost postojećih vodoopskrbnih sustava s tehnički-ekonomskoga gledišta je od 50 do 60

godina. Sa suvremenijim materijalima i razvojem tehnologije izrade uporabni vijek cjevovoda
vodovodnog sustava se povećava. Pritom treba istaknuti da uporabni vijek cjevovoda nije
jednak uporabnom vijeku materijala od kojeg je izraĎen, već ovisi i o unutarnjem ili vanjskom
opterećenju, upotrebi (abraziji i inkrustaciji) te trajnosti spojeva i armature. Pristupanje
obnovi cjevovoda ovisi o tehničkim i ekonomskim kriterijima. U svijetu se odlučuju za
sanaciju kada su troškovi sanacije 40 do 80 posto cijene novogradnje. Sama starost cjevovoda
nije mjerilo za sanaciju niti za zamjenu. Novi se cjevovod izvodi:

 ako su trasa, materijal ili promjer novoga cjevovoda drugačiji nego kod postojećeg
cjevovoda, a postojeći cjevovod uglavnom propušta
 ako postojeća trasa ostaje sačuvana, ali će postojeći cjevovod biti uništen ili odstranjen
te nadomješten novim promijenjenoga promjera i materijala.

Pri sanacijama se predviĎaju djelomično sustavni radovi s namjerom da se očuva postojeći

cjevovod i poboljšaju njegove tehničke i hidrauličke karakteristike. Razlozi koji se često
susreću u odlukama o obnovi ili sanaciji cjevovoda su:

 Tehnička trajnost cjevovoda uglavnom je funkcija uporabe. Ona istječe onda kada rad
i pouzdanost cjevovoda više ne zadovoljavaju zahtjeve.
 Ekonomska trajnost cjevovoda prekoračena je kada se na osnovi stvarne podloge
dokaţe da godišnji troškovi odrţavanja odreĎenoga cjevovoda prestiţu troškove
njegove sanacije ili obnove.
 Stvarna trajnost cjevovoda kraća je od tehničke u slučaju graĎevnih zahvata na
postojećoj trasi ili uz nju zbog povećavanja potreba korisnika vode.
 Uporabljivost cjevovoda jest razlika izmeĎu postojećeg stanja i "ţeljenog" stanja
cjevovoda. Uzroci koji utječu na uporabljivost jesu: korozija, abrazija, erozija i
starenje cjevovoda.

Jedan od prvih uvjeta da se doĎe do pravilnog odgovora na pitanje očistiti, sanirati ili
zamijeniti dijelove vodovodne mreţe jest provoĎenje sljedećih provjera i istraţivanja:
 statistika kvarova i analiza gubitaka vode
 mjerenje tlakova
 analiza vode
 pregled postojeće tehničke dokumentacije o cjevovodima, npr. hidraulički proračun
kako bi lakše utvrdili uzroke odstupanja stvarnog stanja
 pregled predviĎenih zahvata.

Za pravilno planiranje i odluke, npr. za čišćenje, sanaciju ili obnovu cjevovoda, treba osim
poznavanja navedenih osnovnih pojmova drţati se teoretskih postupaka i rezultata praktičnih
istraţivanja. Prije pojedine odluke potrebno je poznavati različite suvremene izvedbene
načine, tj. metode koje se mogu rabiti za pojedine slučajeve.
14
 3. Vodoopskrbni sustavi danas

Vodoopskrbni sustav ili vodovod je sustav objekata koji sluţe za opskrbu vodom, tj.
dobivanje vode iz prirodnih izvorišta, njeno korištenje, transportiranje i dovod do potrošača.
Zadatak vodoopskrbnog sustava je da osigura učinkovitu, trajnu i sigurnu opskrbu vodom u
skladu sa standardima vode za piće i drugim normama koje moraju zadovoljavati
vodoopskrbni sustavi, koju s jedne strane generiraju potrošači, a s druge osiguravaju ili
ograničavaju raspoloţivi resursi.

Osim opskrbe vodom raznih korisnika sustava, vodovod sluţi i za opskrbu vodom za gašenje
poţara. U tom smislu vodovod mora zadovoljavati i propise protupoţarne zaštite.

Vodovod se dimenzionira u skladu s potrebama za vodom u naselju (stanovništvo, javne

ustanove, trgovina i zanatstvo, industrija itd.) s tim da se istima moraju dodati i planirani
gubici, te protupoţarne potrebe.

3.1. Objekti vodoopskrbnog sustava

Sustav se sastoji od graĎevinskih objekata kao što su:

 Zahvat
 Postrojenje za preradu vode
 Vodospreme
 Crpne stanice
 Cjevovodi različitih dimenzija i karakteristika.

Sustav je pod tlakom, a tlak u sustavu osigurava poloţaj vodosprema i rad crpnih stanica.

Zahvat vode iz vodnih resusrsa

Svrha zahvata je da zahvati prirodne vode radi prerade i raspodjele korisnicima
vodoopskrbnog sustava. Danas se zahvaćaju i koriste sve vode u hidrološkom ciklusu,
kopnene i morske kao i sam kišnica. Zahvat mora imati dovoljan i trajan kapacitet.

Dovodnik sirove vode na postrojenje za preradu vode

Svrha dovodnika je transport vode. To su graĎevine za transport „sirove vode“ na preradu
prije raspodjele korisnicima sustava. Dovodnik mora imati kapacitet veći od maksimalnih
dnevnih potreba, a transport vode mora biti što ekonomičniji kako u graĎenju tako i pogonu.

Postrojenje za preradu vode iz sirove u vodu za piće

To je najvaţniji objekt sustava u odnosu na zdravstvene aspekte. Namjena je čišćenje,
odnosno kondicioniranje vode. Postrojenje treba proizvesti vodu standarda vode za piće. Mora
biti pouzdano jer od njegovog rada ovisi upotrebljivost cjelokupnog vodoopskrbnog sustava.

15
Transport čiste vode do vodosprema i od vodosprema do naselja
Od ureĎaja do potrošača transportira se „čista voda“. Zbog toga transportni sustav mora biti
zatvoren i bez mogućnosti kontakta s okolišem i ljudima. Najsigurnije je ako je uvijek pod
tlakom. Sustav mora imati potrebni kapacitet u skladu sa vršnom potrošnjom vode u naselju.

Vodospreme
Voda u naselju se troši shodno aktivnostima ljudi dok dotjecanje iz zahvata moţe biti
ravnomjerno ili promjenjivo shodno rezultatima optimalizacije sustava za transport vode.
Vodosprema ima zadatak osigurati nesmetanu opskrbu korisnika bez obzira na reţim
dotjecanja vode do vodospreme. To znači da spremi sve viškove, te da svojim kapacitetom
nadoknadi sve trenutne manjkove vode u dnevnoj potrošnji. Osim toga vodosprema sluţi za
spremanje potrebnih rezervi vode za potrebe protupoţarne zaštite i sve incidentne situacije
koje se mogu javiti kod dotjecanja vode (zastoja).

TakoĎer sluţi za odrţavanje potrebnog tlaka u vodoopskrbnoj mreţi. Vodospreme su objekti

sa slobodnim vodnim licem.

Raspodjela vode korisnicima vodovodnom mrežom u naselju

Namjena ovog dijela vodoopskrbnog sustava je da transportira vodu do svih potrošača i da
osigura vodu za gašenje poţara u svim dijelovima naselja. Vodovodna mreţa je uvijek pod
tlakom od 3 do 8 bara.

Slika 1. Definicijska shema vodoopskrbnog sustava [1]

1 - vodozahvat; 2(a) – niskotlačna crpna stanica; 2(b) – visokotlačna crpna stanica; 3 - ureĎaj za
kondicioniranje vode; 4 - sabirni bazen; 5(a) – glavni dovodni cjevovod; 5(b) – glavni opskrbni
cjevovod; 6 – vodosprema; 7- razdjelna mreţa; 8 – potrošači; 9 – linija hidrostatičkog tlaka; 10 – linija
hidrodinamičkog ili pogonskog tlaka

16
 3.2. Vodoopskrbni sustavi prema pogonskom režimu

3.2.1. Gravitacijski vodoopskrbni sustavi

Kod gravitacijskih vodoopskrbnih sustava zbog djelovanja sile teţe tečenje vode se primarno
odvija pod tlakom (Slika 2.), ili kombinirano (pod tlakom i sa slobodnim vodnim licem).
Dakle, tlačni reţim je kod gravitacijskih vodoopskrbnih sustava najčešći i mora se iz
funkcionalnih razloga osigurati kod glavnih opskrbnih i razdjelnih cjevovoda, dok kod
glavnih dovodnih cjevovoda, ako topografske prilike omogućuju, tečenje moţe biti i sa
slobodnim vodnim licem (iako iz zdravstvenih razloga, pogotovo ako se radi o otvorenim
kanalima, nije poţeljno). Prednosti gravitacijskog sustava su pouzdanost u radu i minimalni
pogonski troškovi (bez utroška električne energije).

Ovisno o visinskim odnosima u sustavu, (Slika 2.b), mogu se radi reguliranja tlačnih odnosa
(ako bi tlak prelazio dopušteni) interpolirati prekidne komore, izmeĎu vodozahvata i
vodospreme, ili izmeĎu vodospreme i potrošača. Tada se dobije sustav s više visinskih zona,
tj. zonirani vodoopskrbni sustav. U gravitacijskom sustavu se moţe pojaviti i slučaj da je
naselje izmeĎu vodozahvata i vodospreme. Tada se dobije sustav s protuvodospremom, gdje
voda u vodospremu dotječe i otječe istim cjevovodom. U ovome je slučaju moguć i
vodoopskrbni sustav bez prekidne komore, (Slika 2.c1), ili s prekidnom komorom, (Slika
2.c2).

Slika 2. Sheme gravitacijskih vodoopskrbnih sustava [1]

(a) tipični gravitacijski sustav; (b) zonirani gravitacijski sustav; (c) gravitacijski sustav s
protuvodospremom
1 – vodozahvat; 2 – glavni dovodni cjevovod; 2(a) – glavni dovodno – opskrbni cjevovod; 3 –
prekidna komora; 4 - vodosprema; 4(a) – protuvodosprema; 5 – glavni opskrbni cjevovod; 6 -
razdjelna mreţa; 7 – potrošači; 8 – linija hidrostatičkog tlaka; 9 – linija hidrodinamičkog tlaka; 9(a) –
linija hidrodinamičkog tlaka u satu najmanje potrošnje;
9(b) – linija hidrodinamičkog tlaka u satu najveće potrošnje
17
 3.2.2. Potisni vodoopskrbni sustavi

Kod potisnog sustava (Slika 3.), voda se crpkama izravno iz izvorišta potiskuje do potrošača.
Ovi se sustavi uglavnom primjenjuju za manja naselja, izuzetno rijetko za veća, prvenstveno
zbog znatnih pogonskih troškova uvjetovanih gotovo neprekidnim radom crpki.

Slika 3. Shema potisnog sustava [1]

1 – vodozahvat; 2 – crpna stanica; 3 – glavni opskrbni cjevovod; 4 - razdjelna mreţa; 5 – potrošači; 6 -
linija hidrodinamičkog tlaka u satu najmanje potrošnje; 7 – linija hidrodinamičkog tlaka u satu najveće
potrošnje

18
 3.2.3. Kombinirani vodoopskrbni sustavi

Kod kombiniranih su sustava (Slika 4.), mogući različiti podsustavi, ali tečenje vode je uvijek
pod tlakom.

Slika 4. Sheme kombiniranih vodoopskrbnih sustava [1]

(a) kombinirani sustav s vodotornjem; (b) kombinirani sustav s protuvodospremom; (c) zonirani
kombinirani sustav; (d) kombinirani indirektni sustav; (e) zonirani kombinirani indirektni sustav; (f)
kombinirani indirektni sustav s protuvodospremom 1 – vodozahvat; 2 – crpna stanica; 3 – glavni
dovodni cjevovod; 3(a) glavni dovodno – opskrbni cjevovod; 4 – vodotoranj; 5 – vodosprema; 5(a)
protuvodosprema; 6 – glavni opskrbni cjevovod; 7 – prekidna komora; 8 – razdjelna mreţa; 9 –
potrošači; 10 – linija hidrostatičkog tlaka; 11 – linija hidrodinamičkog tlaka; 11(a) – linija
hidrodinamičkog tlaka u satu najmanje potrošnje; 11(b) linija hidrodinamičkog tlaka u satu najveće
potrošnje

19
U praksi je česta kombinacija potisnog i gravitacijskog sustava s vodotornjem, (Slika 4.a),
gdje sve vodne količine treba crpiti, pošto je vodozahvat na niţim kotama od naselja.
Primarna funkcija vodotornja je izravnanje potrošnje u odnosu na odabrani reţim rada crpne
stanice. Ovo je pouzdanija shema u odnosu na prethodnu, jer se iz vodotornja moţe osigurati
(kratkotrajna) vodoopskrba u slučaju kvara crpki. Osim toga, ovakav je sustav i jeftiniji od
potisnoga, jer se zbog djelomičnog izravnanja potrošnje vode iz vodotornja smanjuje potrebni
kapacitet crpne stanice i omogućava njezin ekonomičniji pogon u razdobljima jeftinije
električne energije. Jedan od sustava je kombinacija potisnog i gravitacijskog sustava s
protuvodospremom, (Slika 4.b). Dotok u naselje je moguć s obje strane istovremeno ili
odvojeno, ovisno o varijacijama u potrošnji i reţimu rada crpne stanice. Pogonske osobine
ovoga sustava istovjetne su osobinama kombiniranog sustava s vodotornjem. Moguće je u
slučaju nepovoljnih visinskih odnosa i zoniranje sustava s dvije ili više crpnih stanica i
vodosprema, (Slika 4.c).
U praksi se javlja i kombinirani indirektni vodoopskrbni sustav (Slika 4.d), kod kojega je
vodozahvat odvojen od potrošača prirodnom preprekom na kojoj je vodosprema. Potisni dio
vodoopskrbnog sustava je dovod vode do vodospreme, dok je opskrba gravitacijska. Sukladno
visinskim odnosima moţe se pojaviti potreba za interpolacijom crpnih stanica na potisnom
dovodnom cjevovodu (višestupanjsko crpljenje) i prekidnih komora na opskrbnom cjevovodu
(zoniranje), (Slika 4.e). U odnosu na ovaj vodoopskrbni sistem moguća je i kombinacija s
protuvodospremom, (Slika 4.f).
Prijedlog sheme vodoopskrbnog sistema je prvi korak u rješavanju vodoopskrbne
problematike nekog područja. Konačan odabir treba provesti tek nakon svestrane analize svih
činilaca, prvenstveno ekonomskih, koji mogu utjecati na usvojeno rješenje.

20
 4. Gubitci vode
4.1. Vodna bilanca

U prošlosti je korištena široka lepeza oblika i definicija za proračun gubitaka u mreţi. Svjetska
agencija za vode (IWA) i američka asocijacija vodovoda (AWWA) su zajednički formirale
radnu grupu i razvile metodologiju za definiranje gubitaka, baziranu na indikatorima
uspješnosti kako bi svi pojedinačni rezultati bili meĎunarodno usporedivi. Ovakav pristup
prikaza stanja proizvodnje vode, potrošnje vode i ukupnih nazivamo vodnom bilancom.
OdreĎivanje vodne bilance u pravilnim vremenskim intervalima pruţa osnovu za procjenu
gubitaka vode. Vodovodna poduzeća širom svijeta prihvatila su ovu metodologiju jer su
prepoznali da je metoda za odreĎivanje vodne bilance učinkovita, definira niz glavnih oblika
potrošnje i gubitaka sa kojima se susreću vodovodna poduzeća. Ona takoĎer sadrţi skup
racionalnih indikatora kojima se definiraju specifični atributi za procjenu sustava kao što su
prosječan tlak u sustavu, ukupna duţina cjevovoda i sl. Vodnom bilancom kontrolira se i
analizira distribucija vode od izvorišta, preko crpnih stanica, filterskih postrojenja, svih vrsta i
tipova cjevovoda, sve do potrošača. Svi podaci se unose za definirani vremenski interval.
Komponente vodne bilance prema IWA/AWWA preporukama prikazane su u tablici.

Tablica 3. Komponente vodne bilance prema IWA/AWWA [13]

Mjerena potrošnja

Obračunata
ovlaštena PRIHODOVANA
potrošnja
Isporučena količina vode u sustav (korigirana za poznate greške)

Nemjerena potrošnja VODA

Ovlaštena potrošnja

Mjerena potrošnja
Neobračunata
ovlaštena
potrošnja
Nemjerena potrošnja

Ilegalna potrošnja
Greške mjerenja
NEPRIHODOVANA
Prividni gubitci potrošačkih
VODA
vodomjera
Greške u obradi
podataka
Gubitci Curenja iz
cjevovoda
Curenja iz
vodosprema
Stvarni gubitci
Curenja na svim
priključcima do
potrošačkih
vodomjera

21
Osnovni elementi vodne bilance su (Tablica 3.):

Isporučena količina vode u sistem

Predstavlja izmjerene ulazne količine vode u sustav. U sustavima koji izvoze vodu u velikim
količinama jako je bitno da se definiraju količine izvezene vode. Isporučena voda = Ulazna
voda – izvezena voda.

Ovlaštena potrošnja
Količina mjerene i nemjerene vode koja je potrošena kod registriranih potrošača. Ova
potrošnja moţe biti obračuna ili neobračunata, a u oba slučaja moţe biti mjerena ili
nemjerena. Ovaj element vodne bilance takoĎer sadrţi količine vode koje cure u potrošačkim
instalacijama, kao i vlastitu tehničku potrošnju vode vodovoda (ispiranje cjevovoda, filtera i
sl.).

Prihodovana voda
Ovaj element predstavlja količinu vode koja je uspješno isporučena potrošačima, i koja bi
trebala da donese prihod u vodovodno preduzeće.

Neprihodovana voda
Predstavlja količinu vode koja ostaje neobračunata i samim tim ne donosi prihod za
vodoopskrbnono poduzeće. Izraţava se kao razlika količine isporučene i obračunate vode ili
kao zbroj ukupnih gubitaka u mreţi i neobračunate ovlaštene potrošnje.

Ukupni gubitci
Predstavljaju količinu vode izgubljene na putu od točke isporuke do potrošača. Izraţava se
kao razlika isporučene vode i ovlaštene potrošnje, a sastoji se od stvarnih (fizičkih) gubitaka i
prividnih gubitaka.
Prividni gubitci se sastoje od ilegalne potrošnje, grešaka u mjerenju i grešaka u obradi.

Stvarni gubitci se sastoje od curenja na svim cjevovodima, curenja na rezervoarima i curenja

na priključcima.

Gubitci vode javljaju se u svakom vodoopskrbnom sustavu u svijetu i odavno je prihvaćena

činjenica da se stvarni gubici vode ni u kojem slučaju ne mogu u potpunosti eliminirati. Ipak,
posljednjih godina je došlo je velikog porasta u znanju i razvoju tehnologije, što je osiguralo
da se gubitci mogu svesti i odrţati u ekonomski opravdavanim granicama, cca 15-20%.

22
Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), četiri ključne grupe faktora utječu na
veličinu stvarnih gubitaka

 Dostupnost vode, financijskih i kadrovskih resursa,

 Infrastrukturni uvjeti ovisni o materijalima i vrijednostima tlaka, i politici obnove,
 Politika kontrole curenja: aktivnost, percepcija i tehnička stručnost
 Institucionalni odnos s obzirom na strukturu propisa i zakona.

Ova podjela dokazuje da pristup smanjenju gubitaka mora imati cjelovit pristup jer sama
akcija detekcije curenja neće riješiti problem ako su infrastrukturni uvjeti u isto vrijeme
pogoršani, ili čak i ako su financijska sredstva na raspolaganju, ona neće imati pozitivan
učinak osim ako vodovodno poduzeće nema izgraĎen pristup za upravljanje gubitcima u
mreţi.

UARL – Neizbježni godišnji stvarni gubitci

UARL predstavlja količinu stvarnih gubitaka koji uključuje i utjecaj tlaka unutar
vodoopskrbne mreţe. Oni zapravo predstavljaju gubitke vrlo malog intenziteta uslijed pojave
manjih pukotina i propuštanja na spojevima i ventilima. Definirani su empirijskom
jednadţbom koja uključuje sljedeće relevantne parametre: duljinu cjevovoda, broj priključaka,
duljinu cjevovoda kućnih priključaka i prosječan tlak unutar sustava. Ovaj indikator je jedan
od dva ključna indikatora za proračun „ILI“ indeksa - indeksa infrastrukturnih curenja (ILI –
engl. Infrastructure Leakage Index).

UARL se izračunava po formuli:

UARL= (18 x Lm + 0,8 Nc + 25 x Lp) x P (l/dan) (3)

Gdje je:
Lm – duţina cjevovoda u mreţi (km)
Nc – ukupni broj priključaka u sustavu,
Lp – suma duljina od distributivnog cjevovoda do vodomjera [km],
P – prosječna vrijednost pritiska u sistemu (mVs).

CARL – Aktualni stvarni gubici na godišnjem nivou

CARL (engl. Current Annual Real Losses), predstavlja zapreminu vode koja se izgubi kroz
sve vrste fizičkih kvarova na sistemu, bilo da je riječ o otkrivenim ili neotkrivenim kvarovima
ili pak greškama operatora (npr. preljevi na rezervoarima). Omjer CARL/UARL definira
vrijednost Infrastrukturnog indeksa curenja (ILI).

23
ILI – Infrastrukturni indeks curenja
ILI (engl. Infrastructure Leakage Index) je pokazatelj koji definira kvalitetu upravljanja
vodovodnim sustavom (odrţavanje, popravke, rehabilitacija), za kontrolu stvarnih gubitaka
(curenja). Matematički predstavlja omjer izmeĎu aktualnih stvarnih gubitaka na godišnjem
nivou (CARL) i neizbjeţnih godišnjih stvarnih gubitaka (UARL).

Nizak “ILI” pokazuje da je vodovod uspio curenja u svojoj mreţi spustiti prema razini
UARL-a, ili do teoretskog donjeg limita koji se moţe postići.

Kako je „ILI“ bezdimenzionalni indikator, on je vodeći pokazatelj za benchmarking curenja u

vodovodnim sustavima za korištenje u komparaciji vodovoda iz različitih dijelova svijeta.

Tablica 4. Procjena stanja vodoopskrbnih sustava u odnosu na ILI pokazatelj [13]

Zemlje u razvoju i nerazvijene

Razvijene zemlje Opći opisi kategorija kontrole
zemlje
stvarnih gubitaka za razvijene
zemlje i zemlje u razvoju
ILI raspon ILI raspon

Daljnje smanjenje gubitaka moţda

će biti ekonomski neopravdano
osim u slučaju nestašice vode;
manje od 4 manje od 2
potrebna je precizna analiza da bi
se utvrdila financijski najisplativija
poboljšanja

Potencijal za navedena poboljšanja;

razmisliti o kontroli tlaka, boljoj
4 do 8 2 do 4
aktivnoj kontroli curenja i boljem
upravljanju i odrţavanju sustava

Slaba kontrola gubitaka; moţe se

podnijeti jedino ako je voda
jeftinija i u izobilju; čak i u tom
8 do 16 4 do 8
slučaju analizirati veličinu i prirodu
gubitaka te povećati nastojanja u
smanjenju gubitaka

Jako neučinkovita upotreba resursa,

16 ili više 8 ili više programi smanjenja gubitaka su
neophodni i trebali bi biti prioriteti

24
 4.2. Stvarni (fizički) gubitci

Stvarni gubici (engl. Real Losses) kod nas se često nazivaju i fizičkim gubicima, predstavljaju
količinu vode koja u odreĎenom vremenu iscuri kroz sve vrste pukotina, otvora ili preljeva.
Klasifikacija ove vrste gubitaka se vrši prema poziciji nastanka unutar vodovodne mreţe i
prema veličini i vremenu trajanja kvara.

4.2.1. Podjela stvarnih gubitaka na osnovu mjesta nastanka i vremena trajanja

Postoje generalno tri pozicije nastanka stvarnih gubitaka na osnovu kojih se moţe napraviti
njihova podjela, a to su:

 Curenja na transportnim i distributivnim cjevovodima (Slika 26.), nastaju uslijed

vanjskih i unutarnjih faktora i najčešće se pojavljuju na cijevima, uslijed raznih
vanjskih utjecaja ili korozije, na spojevima uslijed oštećenja na brtvi ili diskonekcije, i
na ventilima i ostalim fitinzima uslijed nekvalitetne ugradnje ili lošeg odrţavanja. Ovi
kvarovi obično imaju kratko vrijeme trajanja a po pitanju veličine isticanja mogu biti
srednji do veliki kvarovi.

Slika 26. Curenje na spoju cjevovoda i fazonskog komada [9]

 Curenja na priključnim cjevovodima, do potrošačkih vodomjera (Slika 27.). U

sistemu se obično nalazi najveći broj ovakvih kvarova jer spojevi i fitinzi su vrlo
često neadekvatnog kvaliteta ili su nepravilno ugraĎeni. Na ovim mjestima kvarovi
obično imaju mala curenja, a vrijeme trajanja je obično dugo.

Slika 27. Curenje na kućnom priključku [9]

25
 Curenja i prelivi iz rezervoara (Slika 28.), nastaju zbog loše kontrole nivoa i ne
izbalansiranosti sistema. TakoĎer do curenja moţe doći i uslijed nastanka pukotina u
zidanim i betonskim zidovima rezervoara. Gubici koji nastaju na ovim mjestima su obično
veliki i mada ih je jako lako otkriti, iz razloga što za njihovo otklanjanje treba izdvojiti
značajna materijalna sredstva, najčešće imaju dugo vrijeme trajanja.

Slika 28. Preljev iz rezervoara [9]

4.2.2. Podjela stvarnih gubitaka na osnovu vrijednosti isticanja

Prema ovoj podjeli curenja se klasificiraju u tri vrste:

 Vidljiva curenja (Slika 29.) , nastaju na distributivnim i transportnim cjevovodima.

Kojom će se brzinom ova curenja pojaviti na površini ovisi od osobina okolnog medija
(tla), pritiska u mreţi i veličine samog curenja. Za njihovo otkrivanje nije potrebno
koristiti nikakvu opremu. Obično ih prijave stanovnici pa se još zovu i "prijavljena
curenja".

Slika 29. Curenje vidljivo na površini [9]

26
  Podzemna curenja (Slika 30.), ova curenja imaju vrijednost isticanja veću od 0,07 l/s
uz pritisak od 5 bara. Prisustvo ovih curenja se otkriva zonskim mjerenjima gubitaka,
a za njihovo otkrivanje se mora koristiti posebna oprema. Ova curenja do tog
momenta ostaju neotkrivena i zbog toga se još zovu i "Neprijavljena curenja".

Slika 30. Curenje vidljivo nakon otkopanog sloja tla [9]

 Prikrivena curenja (Slika 31.) se pojavljuju na spojevima cijevi i manji su od 0,07 l/s
pri pritisku od 5 bara. Ova curenja se ne mogu otkriti ni uz pomoć opreme za detekciju
curenja, i njihovo vrijeme trajanja je veoma dugo, a pronalaze se i otklanjaju tek kada
se izvrši rekonstrukcija cjevovoda.

Slika 31. Prikriveno curenje [9]

Za razliku od prividnih (komercijalnih) gubitaka koji se mogu otkloniti u potpunosti, stvarni

kvarovi se nikada ne mogu eliminirati u cijelosti i jedan dio njih je uvijek prisutan u svakom
vodoopskrbnom sustavu. Stvarni gubici moraju biti vrednovani po proizvodnoj cijeni vode ili
po nabavnoj cijeni, ako se voda kupuje. U razvijenim zemljama stvarni gubici predstavljaju
glavninu ukupnih gubitaka, dok u zemljama u razvoju zbog velike ilegalne potrošnje, lošeg
mjerenja i grešaka u obračunu, najčešće prividni gubici imaju veći utjecaj na ukupne gubitke
od stvarnih gubitaka.

27
 4.2.3. Vrste oštećenja cjevovoda i njihova sanacija

Oštećenja na cjevovodima mogu biti različite vrste, ovisno o karakteristikama cjevovoda, kao
što su materijal, starost, promjer te radni tlak. Ovisno o tim karakteristikama cjevovoda
oštećenja se mogu pojaviti kao:

a) uzduţne pukotine
b) poprečne pukotine
c) ovalne pukotine
d) rasprskavanje cijevi

Oštećenja se mogu pojaviti i na pojedinim elementima cjevovoda:

e) prirubničkim spojevima
f) naglavnim brtvenim spojevima
g) ventilima
h) loše izvedenim kućnim priključcima, kao i zbog
i) loše izvedene sanacije prethodnog oštećenja

a) Uzdužne pukotine

Uzduţne pukotine nastaju uglavnom na lijevano-ţeljeznim i PVC cjevovodima i duljina im je

od jednog do nekoliko promjera cjevovoda. Kod uzduţnih pukotina u pravilu nije učinkovita
tehnologija sanacije pukotine raznim reparaturnim obujmicama, koje se brzo montiraju uz
minimalni iskop nego se zamjenjuje dio cjevovoda uz korištenje novih PE-HD cijevi. Na slici
je prikazan tipičan primjer uzduţne pukotine cjevovoda na lijevano-ţeljeznoj cijevi promjera
110 mm. Starost cijevi je oko 40 godina.

Slika 32. Uzduţna pukotina lijevano-ţeljezne cijevi [10]

28
 b) Poprečne pukotine
Kod poprečnih pukotina je smjer rasprostiranja pukotine okomit na smjer toka vode. Ovaj tip
pukotine se najčešće javlja kod azbestno-cementnih cijevi opterećenih na smicanje, a u većini
slučajeva poprečna pukotina zahvaća cijeli opseg cijevi. Na slici je prikazana azbestno-
cementna cijev promjera 90 mm koja je zbog nedovoljno paţljive montaţe bila opterećena na
smicanje. U periodu od oko 15 godina eksploatacije formirana je poprečna pukotina i
smaknuta su njezina dva kraja.

Slika 33. Azbestno cementna cijev oštećena opterećenjem na smicanje [10]

Poprečne pukotine se javljaju i kod PVC cijevi. Na slici je prikazan slučaj PVC cijevi
promjera 110 mm. Cijev je zbog nedovoljno paţljive montaţe bila opterećena na savijanje.
Nakon perioda eksploatacije od 5 godina došlo je do pojave poprečne pukotine na tjemenu
cijevi. Duljina formirane poprečne pukotine je oko jednog polumjera cijevi.

Slika 34. Oštećenje PVC cijevi opterećene na savijanje [10]

29
 c) Ovalne pukotine
Ovalne pukotine se u pravilu javljaju na čeličnim cjevovodima. Uslijed korozijskog i/ili
erozijskog djelovanja pitke vode s unutarnje strane strane cijevi lokalno se troši stjenka te
konačno formira ovalni otvor kroz koji curi voda. Na slici prikazan je čelični cjevovod
promjera 160 mm oštećen na luku od 90° koji je najpodloţniji abrazivnom utjecaju toka vode.
Pri sanaciji se ispusti voda iz cjevovoda i preko ovalne pukotine ručno-elektrolučno zavari
odgovarajuća zakrpa.

Slika 35. Čelični cjevovod promjera 160 mm s ovalnom pukotinom [10]

d) Rasprskavanje cijevi

Rasprskavanje cijevi je vrsta oštećenja cijevi koja nastaje uslijed hidrauličkog udara u
cjevovodu odnosno kod naglog lokalnog povećanja tlaka. Rasprskavanjem se najčešće
oštećuju cijevi izvedene od PVC-a i azbest-cementa. Na slici 36. prikazana je oštećena PVC
cijev promjera 80 mm i starosti 2 godine. Uslijed naglog povećanja tlaka cijev se raspukla i
sanacija je jedino moguća izmjenom dijela duljine oko 20 promjera cijevi.

Slika 36. Oštećenje cijevi nastalo uslijed hidrauličkog udara [10]

30
 e) Oštećenja na prirubničkim spojevima

Oštećenja na prirubničkim spojevima se uglavnom javljaju u revizijskim oknima (u većini

slučajeva su u njima takvi spojevi, dok su izvan njih češći drugi tipovi spojeva). Do curenja
dolazi uslijed nedovoljno ili prekomjerno stegnutog spoja, opterećenja spoja na savijanje ili
smicanje, nekvalitetne brtve. Na slici prikazano je curenje na prirubničkom spoju lijevano-
ţeljeznih cijevi promjera 150 mm. Do curenja je došlo 7 godina nakon montaţe. Ispuštanjem
vode iz cjevovoda i rastavljanjem spoja ustanovljeno je oštećenje gumene brtve koja je
zamjenjena.

Slika 37. Oštećenje na prirubničkom spoju lijevano-ţeljeznih cijevi [10]

f) Oštećenja na naglavnim brtvenim spojevima

Oštećenja i curenja na naglavnim brtvenim spojevima su posljedice:

 neispravne brtve ili njene neispravne montaţe

 osi spajanih cijevi pod kutom većim od dopuštenog

Na slici 38. Prikazan je spoj PE-HD cijevi i PVC cijevi, promjera 100 mm, na kojem je došlo
do oštećenja i pojave curenja već godinu dana nakon montaţe. Sanacijom curenja
ustanovljena je tvornička neispravnost na gumenoj brtvi koja je vjerojatno od prvog dana
eksploatacije propuštala vodu. Tek je nakon godinu dana povećanje oštećenja gumene brtve
dovelo do otkrivanja oštećenja kod, za otkrivanje, dovoljno velikog intenziteta curenja.

31
Slika 38. Spoj PE-HD cijevi i PVC cijevi, promjera 100 mm, na kojem je došlo do oštećenja i pojave
curenja [10]

g) Oštećenja na ventilima
Oštećenja i curenja na ventilima cjevovoda izaziva niz problema:

 gubi se pitka voda

 onemogućeno je zatvaranje cjevovoda
 punjenje revizijskog okna vodom te oteţana upotreba ostalih ventila
 skupa zamjena novim ventilom

Često nije moguća jednostavna zamjena ventila jer u revizijskim oknima nisu montirani
montaţno/demontaţni komadi nego su neispravni elementi nerastavljivo spojeni. Na slici 39.
Prikazan je ventil na cjevovodu promjera 110 mm iz kojega curi pitka voda. Ventil je u
revizijskom oknu montiran prije 25 godina. Prikazana slika je napravljena nakon
ispumpavanja vode iz revizijskog okna koje je bilo do samog vrha potopljeno vodom.
Problem sanacije je u tome što se ne moţe samo zamijeniti ventil jer ne postoji
montaţno/demontaţni komad nego se mora rekonstruirati cijelo revizijsko okno, što je vrlo
skupo.

Slika 39. Ventil na cjevovodu promjera 110 mm na kojem postoji curenje [10]

32
 h) Oštećenja na loše izvedenim kućnim priključcima

Loša izvedba kućnih priključaka predstavlja veliki problem vodoopskrbnim sustavima.

Gledano sa stanovišta gubitaka, spoj distributivnog cjevovoda i cjevovoda kućnog priključka
jedna je od najslabijih karika vodoopskrbne mreţe. Postoje razne vrste spojnih elemenata
distributivnog cjevovoda s cjevovodom kućnog priključka ali često već nakon nekoliko
godina eksploatacije dolazi do polaganog curenja na spoju koje se vremenom povećava.
Razlozi koji dovode do toga su:

 prekomjerna hrapavost površina cijevi na koju se stavlja ogrlica, uslijed koje

ne moţe biti osigurano valjano nalijeganje i brtvljenje
 nemogućnost otpora spojnog elementa boćnom opterećenju zbog čega dolazi
do njegovog smicanja
 korozija i starenje spojnih elemenata
 mjesto priključka, na kojem je probušen distributivni cjevovod, oslabljeni je
dio cjevovoda te znatno kraćeg vijeka trajanja.

U novije vrijeme cjevovodi se izvode od polimernih materijala, najčešće od PE-HD koji se

spaja PE-HD spojnicama elektro-fuzijskim zavarivanjem. Kućni priključci na takvim
cjevovodima se izvode pomoću specijalnih „sedala“ koje se takoĎer elektro-fuzijski zavare za
stjenku cijevi. Tako izvedeni priključci su puno kvalitetniji i tim načinom su izbjegnute loše
strane priključka s obzirom na mogućnost pojave curenja. Na slici 40. prikazan je primjer
spoja kućnog priključka vode promjera 25 mm na uličnu cijev promjera 110 mm nakon 30-ak
godina eksploatacije. Cijev distributivnog cjevovoda, koja je izvedena od azbest-cementa,
pukla je točno ispod mjesta na tjemenu gdje je probušena za kućni priključak. Kod ovakvih
slučajeva kućni priključak se izmješta uz ugradnju novih elemenata i sanaciju dijela
cjevovoda gdje je prethodno bio izveden priključak.

Slika 40. Kućni priključak promjera 25 mm na uličnu cijev promjera 110 mm [10]

33
 i) Oštećenja na loše izvedenoj sanaciji prethodnog oštećenja

Curenja na kritičnim mjestima loše izvedene sanacije prethodnog oštećenja su relativno česta
pojava. Razlozi koji dovode do toga su:

 nesavjesna sanacija oštećenja

 loša procjena stanja oštećenog cjevovoda (trebalo je zamijeniti dulji dio cjevovoda)
 tvornički loše izveden reparaturni element
 neodgovarajuće zatrpavanje cjevovoda nakon sanacije koje izaziva opterećenje
cjevovoda na smicanje ili savijanje

Na slici 41. prikazano je curenje na mjestu loše izvedene sanacije PE-HD cjevovoda promjera
110 mm uz pomoć lijevano-ţeljeznog spojnog komada. Već nakon 5 godina eksploatacije
saniranog spoja pitka voda je prodrla pored gumene brtve izmeĎu vanjske stjenke PE-HD
cijevi i unutarnjeg dijela lijevano-ţeljeznog spojnog komada.

Slika 41. Curenje na mjestu loše izvedene sanacije PEHD cjevovoda promjera 110 mm
uz pomoć lijevano-ţeljeznog spojnog komada [10]

4.2.4. Uzroci oštećenja

Sustavnom analizom mreţe cjevovoda došlo se do zaključka da oštećenja na cjevovodu mogu
nastati iz više razloga, a najčešći su uzroci:

 ugradnja neodgovarajućih cijevi – nazivni tlak manji od zahtijevanog

 postavljanje cjevovoda u kanale bez pješčane posteljice – onemogućena dilatacija
cjevovoda bez pojave većih naprezanja
 dodir PE-HD ili PVC cijevi s tvrdim oštrim komadima – polimerne su neotporne na
lokalna opterećenja
 deformacije tla – cijevi su osjetljive na opterećenja od smicanja izazvana pucanjem tla
za vrijeme suše.
 korozije i/ili erozija unutarnje površine cijevi – smanjuje se tlak koji mogu podnijeti
cijevi stanjenih zidova, a oštećenja nastaju pri povremenim hidrauličkim udarima
(start rada crpki)
 starenje materijala – tijekom vremena se smanjuje tlak koji mogu podnijeti cijevi od
polimera (PVC, PEHD), a dolazi i do oštećenja gumenih brtvi.

34
 4.3. Prividni (komercijalni) gubitci

Prividni (ili komercijalni) gubici su oni gubici koji nisu nastali zbog fizičkih oštećenja u
vodovodnom sustavu već su uzrokovani drugim uzročnicima.

Prividni gubici se mogu svrstati u sljedeće grupe na osnovu njihova porijekla:

 netočnost mjerača uzrokovana neispravnošću mjerača u sustavu ili kod krajnjih

potrošača (Slika 42.)
 greške u upravljanju sustavom, računovodstvene pogreške i loša politika naplate
 neovlaštena potrošnja vode zbog kraĎe i ilegalnih priključaka.

Sumirajući gore navedeno, moţemo reći da prividni gubici obuhvaćaju svu vodu koja je
uspješno isporučena potrošaču, ali koja se točno ne mjeri ili evidentira i time uzrokuje
pogrešku u stvarnoj vrijednosti potrošnje kod potrošača. U vodovodnim sustavima bez
izgraĎenih pravnih instrumenata i s brojnim ilegalnim priključcima, prividni gubici mogu
predstavljati značajne količine vode. Prividni gubici stvaraju proizvodne troškove a ne
stvaraju prihode za vodovodno poduzeće.

Zbog toga, prividni gubici moraju biti vrednovani po maloprodajnoj cijeni vode te su stoga u
mnogim slučajevima najskuplji gubici sa kojima se susreće jedno vodovodno poduzeće.

Smanjenje prividnih gubitaka vode se u mnogim slučajevima moţe postići uz relativno niske
troškove te je stoga, obično dobra polazna točka koja se brzo isplati vodovodnom poduzeću.

Slika 42. Neispravan vodomjer [11]

35
 4.3.1. Primjer detektiranja i smanjivanja prividnih gubitaka zamjenom
propelerskih vodomjera točnijim volumetrijskim vodomjerima

Tijekom 2014. godine vršena je usporedba točnosti propelerskih i volumetrijskih vodomjera,

kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri su volumetrijski vodomjeri točniji, u smislu smanjivanja
„Prividnih gubitaka“ u koje spada „Netočnost vodomjera“, po IWA metodologiji. Ispitivanje
je izvedeno tako što je postavljen mjerač protoka na početak „slijepog kraka“ vodoopskrbne
mreţe, na kojoj je potvrĎeno kako nema nekontroliranog istjecanja vode te su očitavani kućni
vodomjeri kako bi se utvrdilo koliko je distribuirane vode evidentirano vodomjerima.
Odabrana je lokacija Lugarskog puta u Višnjevcu zbog mogućnosti postavljanja ultrazvučnog
mjerača protoka u okno te optimalnog broja korisnika za istovremeno očitavanje kućnih
vodomjera. Količina očitana mjeračem protoka usporeĎena je sa zbrojem količina očitanih na
kućnim vodomjerima te je kod propelerskih vodomjera očitana preko 8% manja količina vode
od mjerača protoka, dok je kod volumetrijskih vodomjera očitana 4-5% manja količina vode.
Zbroj vrijednosti očitanih na mjernom ureĎaju i vodomjerima dani su u tablici 5.

Ovim ispitivanjem potvrĎeno je kako kod kućnih priključaka, za koje su učestali mali protoci,
volumetrijski vodomjeri pokazuju veću točnost te oko 4% smanjuju prividne gubitke vode.

Tablica 5. Podaci dobiveni ispitivanjem

3
Vodomjeri - stanje (m )
8201,068 8300,5441 1.195,50 1291,524
Vodomjeri - razlika stanja
3
(m ) 111,94 99,48 50,09 96,02

Mjerač protoka - prosječni

protok (l/s) 0,20 0,18 0,15 0,17

Mjerač protoka - ukupno

3
(m ) 121,75 108,86 52,81 100,15

Postotak razlike količine

očitane mjeračem
8,05% 8,62% 5,17% 4,13%
protoka i vodomjerima

36
 4.3.2. Testiranja velikih vodomjera

Po vaţećim zakonima u većini zemalja vodovodno poduzeće je duţno izvršiti baţdarenje

vodomjera promjera do 40 mm u roku od najviše pet godina, te vodomjera promjera većih od
40 mm u roku od najviše tri godine.

Interes samog vodovoda je da se baţdarenje odradi u što kraćem roku iz razloga što vodomjeri
kao i svaki ureĎaj koji koristi neku vrstu leţajeva, a koji se s duţom upotrebom troše uslijed
čega dolazi do povećanja otpora i smanjenja broja okretaja, odnosno dolazi do toga da
vodomjer pokazuje manju potrošnju od stvarne, a što ide direktno na štetu vodovodnog
poduzeća.

Vodovodi koji nisu duţe vrijeme vršili baţdarenje ili zamjenu vodomjera, u momentu kada to
učine sukobljavaju se s protestima graĎana, koji su uvjereni da im novi vodomjer nije
ispravan, “jer je onaj stari pokazivao mnogo manju potrošnju”.

Slika 43. Baţdarenje vodomjera [11]

Posebnu paţnju treba obratiti na velike vodomjere, jer je razmjerno njihovoj veličini veliki i
gubitak. U svijetu postoje dvije priznate metode baţdarenja vodomjera:

 baţdarenje vodomjera u baţdarnici, i

 baţdarenje velikih vodomjera na mjestu ugradnje (Test In The Place).

4.3.3. Baždarenje (testiranje) velikih vodomjera u mjestu (Test In The Place)

Baţdarenje velikih vodomjera (promjera većeg od 40 mm) u mjestu je metoda baţdarenja
koja je ozakonjena u većini drţava u svijetu. Naţalost, kada su u pitanju zemlje jugoistočne
Europe zakonski propisi ne prihvaćaju ovu metodu, već se svi vodomjeri bez obzira na
veličinu moraju baţdariti u baţdarnici.

Vodomjeri velikih profila se postavljaju na cijev uz pomoć prirubnica i vijaka te njihovo

skidanje nikada nije lako. Osim toga teţina vodomjera iznosi izmeĎu 10 i 120 kg ovisno o

37
proizvoĎaču i promjeru vodomjera, što predstavlja dodatni problem kod podizanja vodomjera
iz šahta i transporta do baţdarnice. Zakonski je propisano da se veliki vodomjeri moraju
baţdariti u roku od najviše tri godine. Ako vodovodno poduzeće u tom roku ne izvrši
baţdarenje, smatra se da vodomjer nije ispravan i prema njemu se ne moţe vršiti naplata.

Dobro obaviješteni veliki potrošači se uglavnom neće protiviti ukoliko vodovodno poduzeće
nije na vrijeme izvršio baţdarenje vodomjera iz jednostavnog razloga što će očitanja potrošnje
biti daleko manja od stvarne potrošnje, a što im naravno ide u prilog.

Praksa vodovoda u Sjedinjenim Američkim Drţavama je da se baţdarenje velikih vodomjera

radi stalno bez obzira što tamošnji zakonski propisi takoĎer propisuju da je rok za baţdarenje
velikih vodomjera 3 godine. Vodomjeri su registar kase vodovoda, te su zato veliki vodomjeri
velike kase, a kroz velike kase prolazi i veliki novac. Zbog ovakvog razmišljanja vodovodi u
SAD-u imaju ekipe koje neprestano na terenu rade kontrolu ili baţdarenje vodomjera, a
vrijeme izmeĎu dva baţdarenja ne iznosi više od jedne godine.

U zemljama gdje se, s obzirom na vaţeće zakonske propise, još uvijek ne moţe vršiti
baţdarenje vodomjera na mjestu ugradnje, ipak se moţe vršiti testiranje (tj. kontrola točnosti
vodomjera), te samo oni vodomjeri za koje se ovom metodom ustanovi da ne mjere točno
skidaju se i šalju u baţdarnicu.

Slika 44. Baţdarenje velikog vodomjera u mjestu [11]

Za provedbu testiranja velikih vodomjera u mjestu potrebno je izraditi jednostavan “ureĎaj”

koji se sastoji iz vodomjera velikog promjera, i by-pass-a na kojem se nalazi mali vodomjer.
UreĎaj ima obavezno priključak za vatrogasno crijevo sa ulazne strane, a vrlo je korisno i sa
zadnje strane, tako da se voda koja proĎe kroz kontrolni vodomjer moţe odvesti od mjesta
testiranja. Sa izlazne strane oba vodomjera se postavljaju dva manometra (od 0 do 20 bara), te
dva kuglasta ventila sa kojima se ureĎaj pušta u rad. Vodomjeri koji su ugraĎeni u ureĎaj
moraju biti baţdareni svakih 6 mjeseci u baţdarnici. Promjer velikog vodomjera ne mora biti
isti kao promjer vodomjera koji se testira već moţe biti za jedan promjer manji.
Prihvatljive su slijedeće kombinacije velikog i malog vodomjera. Kombinacije malog i
velikog vodomjera za izradu ureĎaja za testiranje velikih vodomjera su prikazane u tablici 6.

38
 Tablica 6. Kombinacije velikog i malog vodomjera kod baţdarenja

PROMJER
BROJ PROMJER VELIKOG
MALOG
KOMBINACIJE VODOMJERA
VODOMJERA

1 50 mm 13 mm

2 80 mm 20 mm

3 100 mm 25 mm ili 30 mm

Osim ureĎaja za testiranje vodomjera u mjestu, a s obzirom na uobičajeni izgled priključka i

instalacije vodomjera u Hrvatskoj, potrebno je izvršiti i odreĎene korekcije u samome oknu
gdje se nalazi vodomjer koji je potrebno testirati.

Pod korekcijom se pretpostavlja da se iza vodomjera prema potrošaču postavi “T” komad sa
priključkom za vatrogasno crijevo, a iza njega ventil. Prilikom testiranja ovaj ventil će biti
zatvoren.

Slika 45. Priključak s „by-passom“ [11]

U većini zapadnih zemalja priključak izgleda kako pokazuje Slika 45. By-Pass obično
privremeni, a ponekada i stalni, sluţi samo da potrošač u vrijeme kada se vrši testiranje ne
ostane bez napajanja vodom. Isto tako se vidi da je filter koji se nalazi ispred potrošačkog
vodomjera sastavni dio konstrukcije jednog priključka.
Ispitivanje velikih vodomjera na licu mjesta je mnogo jednostavnije, jeftinije, te mnogo
točnije nego njihovo donošenje u radionicu radi ispitivanja.

39
Procedura ispitivanja je slijedeća:

 Potrebno je razmotriti instalaciju i potvrditi identifikacijski broj vodomjera, njegovu

veličinu, itd:
 Polagano otvoriti by-pass (ukoliko postoji);
 Izolirati vodomjer potrošača na način da se zatvore oba ventila;
 Očistiti filter/cjedilo;
 Osigurati da je izlazni/nizvodni ventil čvrsto zatvoren kako ne bi bilo curenja za
vrijeme ispitivanja;
 Spojiti cijev na test fiting;
 Otvoriti prednji ventil;
 Pustiti mali mlaz vode u cijevi kako bi se odstranili ostaci;
 Spojiti cijev na prijenosni test vodomjer;
 Spojiti ispusno crijevo na odgovarajuću lokaciju za dreniranje. Prije započinjanja
testa, osigurati da su oba vodomjera puna vode i pod pozitivnim pritiskom;
 Započeti ispitivanja na najniţem protoku. Veličina protoka je kontrolirana pode-
šavanjem kuglastog ventila na ispusnoj strani test vodomjera;
 Napraviti dodatno ispitivanje sa povećanim protokom. Maksimalni protok ne bi trebao
premašivati 20−30 % kapaciteta ili rejtinga potrošačevog vodomjera;
 Biljeţiti pritisak. Pritisak nizvodno od vodomjera potrošača ne bi smio pasti ispod 1,5
atmosfera;
 Biljeţiti protok i vrijeme za svaki test;
 Precizna veličina protoka (l/s) nije vaţna; cilj ispitivanja je usporedba količina (litara)
vode;
 Izračunati točnost potrošačevog vodomjera nakon svakog testa;
 Ovisno od vrste vodomjera, podešavanja i popravka, ukoliko se pojavi potreba za tim,
mogu se raditi na licu mjesta;
 Nakon podešavanja i popravka, ponovno ispitati vodomjer da bi se utvrdilo da li sada
ima prihvatljivu točnost;
 Iskopčati prijenosni vodomjer i vratiti sve u normalu;
 Zatvoriti i osigurati by-pass.

Test vodomjer ne mora biti specijalni, skupi “model vodomjer”. Dobar vodomjer, redovno
kalibriran će posluţiti svrsi. Test vodomjer ne mora biti iste veličine kao i potrošački. Na
primjer 50 mm test vodomjer je adekvatan za odreĎivanje točnosti 100 mm ili čak 150 mm
vodomjera potrošača. Ukoliko postoje odstupanja u točnosti mjerenja potrošačkog vodomjera,
vodomjer se skida i šalje u radionicu, a na njegovo se mjesto postavlja novi ispravan
vodomjer.

40
 4.4. Mjerenje gubitaka vode

Mjerenje gubitaka vode i njihovo strukturiranje radi se provedbom vodne bilance. Ovaj,
program kontrole efikasnosti vodoopskrbnog sustava koji se redovno provodi gotovo nad
svim vodovodima zemalja zapadne Europe, u SAD-u, a odnedavno i u Hrvatskoj, obavezno je
praćen programom otkrivanja curenja. Vodna bilanca moţe pomoći vodovodnom poduzeću
da smanji gubitke vode, gubitak u prihodima i postigne bolju iskorištenost vodnih resursa.
Vodna bilanca će pomoći utvrĎivanju koliko je vode izgubljeno i koliko to košta vodovodno
poduzeće, te da se provjeri točnost dokumenata i opreme za kontrolu sustava.

Da bi se napravila vodna bilanca jednog vodoopskrbnog sustava neophodno je:

 posjedovati adekvatne karte koje moraju biti verificirane i aţurirane;

 testirati sve vodomjere i mjerače protoka na izvorištima i u distributivnom sistemu;
 posjedovati verificirane i aţurirane dokumente za ulazne količine, izmjerene količine
(informacije o ispostavljenim računima) i neizmjerene količine, uključujući procjene
utrošenih količina vode koje se eventualno ne mjere (parkove, javne ustanove i
protupoţarnu zaštitu);
 testirati preciznost svih (velikih) potrošačkih vodomjera i odreĎenog broja malih
odabranih metodom slučajnog odabira;
 izvršiti pregled svih mjernih ureĎaja u pogledu odgovarajuće veličine, ugradnje i
funkcioniranja;
 provesti terenska ispitivanja distribucije i operativnih procedura vodoopskrbnog
sustava.

Mjerenja gubitaka i potrošnje vode u svim vodoopskrbnim sustavima, osim onih najmanjih
koji imaju manje od 500 priključaka, provodi se zonski. Zone za mjerenja gubitaka su dijelovi
vodoopskrbnog sustava koji bi u odreĎenom trenutku trebali biti izolirani od ostalog dijela
sustava. U slučaju da to nije moguće zona se mora uspostaviti tako da se paralelno sa ulaznim
mjere i izlazni protoci iz zone. Zone se prave u svrhu da se poveća preciznost i smanje
troškovi mjerenja.Da bi mjerenja bila što preciznija izuzetno je vaţno da prva zona u kojoj će
se provesti mjerenje bude pravilno izabrana te je zato potrebno:

 odrediti načine prikupljanja podataka i metode za efikasno mjerenje gubitaka vode,

 definirati potrebne resurse i opremu za zonsko mjerenje gubitaka vode i zvučnu
detekciju,
 utvrditi specifične tehnike za odreĎivanje vrijednosti pojedinačnih kvarova, ukupnih
gubitaka i korisne potrošnje vode,
 provesti analizu podataka o otkrivenim curenjima,
 osmisliti i ispuniti formulare za upis podataka i informacija prilikom istraţivanja na
terenu

41
 4.4.1 Procedura za odabir prve “pilot zone”
Kod odabira prve zone u kojoj će se mjeriti gubitci vode poţeljno je da to bude dio mreţe u
kojem se pretpostavlja da su gubici veliki, što će vrlo brzo opravdati provoĎenje mjerenja, i
dati vodovodnom poduzeću motiv za daljnja mjerenja i detekciju gubitaka vode.Vodovodi
koji imaju ugraĎene kontrolne mjerače protoka unutar svoje mreţe, kontrolom protoka vode
mogu ustanoviti lokacije, odnosno dijelove mreţe u kojima su gubici posebno izraţeni. U
vodovodima koji nemaju mjerače protoka iskusno tehničko osoblje obično ima svoje
pretpostavke o mjestima gdje su gubici najveći i u većini slučajeva ove pretpostavke su i
točne. Najsigurniji način odabira mjesta pilot zone je uspostava baze kvarova u mreţi. Baza
podataka kvarova u mreţi je program u koje se unose svi podaci o svakom kvaru koji nastaje
u sustavu. Baza treba biti kreirana tako da daje detaljne podatke o svim vrstama kvarova, te
podatke o lokacijama na kojima su se kvarovi pojavljivali u više navrata. Lokacija na kojoj su
se kvarovi pojavili najviše puta trebala bi biti prva pilot zona. Za ovakav kriterij odabira
uspostave pilot zone osnovna je pretpostavka da su dominantni gubici u mreţi, a ne rasipanje
vode u kućnim instalacijama. Da bi dobro odabrali pilot zonu potrebno je ispuniti sljedeće
uvjete:

 Posjedovanje GIS-a (s točnim podacima) ili karte zone u mjerilu 1:500 ili 1:1000.
Karta mora biti aţurirana s ucrtanim svim objektima, cijevima, ventilima i
priključcima. Obično je ovo prvi i najveći problem kod uspostavljanja pilot zone, i
vrlo često je i odlučujući faktor kod odabira.
 U zoni bi trebalo biti izmeĎu 500 i 3000 priključaka, ovisno o tipu potrošača koji je
dominantan u zoni.
 Zona moţe biti i jedan industrijski kompleks, ili klinički centar, pa bi u tom slučaju
broj priključaka bio puno manji.
 Za uspostavu zone je neophodno da postoji samo jedno mjesto dotoka vode.
 Na mjestu ulaza vode u zonu, ukoliko već ne postoji mora se izgraditi “glavno
vodomjerno okno” u kojem će biti smješten mjerni ureĎaj. Vodomjerno okno mora biti
vodonepropusno i dovoljno veliko da se mjerni ureĎaj moţe nesmetano postaviti.
 Vodomjerno okno mora biti osiguran da ne bi došlo do kraĎe ureĎaja koji se u njemu
nalazi.
 Da bi se ostvarila izolacija zone na svim izlazima iz zone moraju postojati ispravni
granični, sekcijski kao i ventili na kućnim priključcima.
 Unutar zone svi potrošački vodomjeri moraju biti ispravni i baţdareni u propisanom
vremenu. Podaci o vodomjerima se obično nalaze u financijskoj sluţbi u vidu
“osobnih karti” vodomjera. Ovi se podaci odnose na sve potrošače u okviru
vodoopskrbnog sustava i najčešće je nemoguće izdvojiti podatke koji se odnose samo
na potrošače u pilot zoni. Moraju postojati relevantni i aţurni podaci o svim
potrošačima unutar pilot zone i moraju se prikupiti direktno sa terena, jer postoji
mogućnost da podaci u računalima ukoliko i postoje, nisu točni.
 Svaka sljedeća zona bi se trebala nastavljati na prethodnu, tako da zajedno čine jednu
cjelinu.

42
 4.4.2. GIS – geografski informacijski sustav

GIS je snaţan alat za upravljanje vodoopskrbnom infrastukturom. Njime upravljamo

prostornim podacima i osobinama pridruţenim njima. GIS tehnologija omogućuje lako i brzo
pronalaţenje podataka o glavnim i priključnim cjevovodima, hidrantima, oknima,
rezervoarima, crpnim stanicama, ispustima, bunarima, ventilima, zatvaračima i ostalim
objektima i armaturama na mreţi. Konstantno prati i statistički evidentira vrijednosti protoka
i tlaka u cjevovodu, kao i promjene nivoa vode u vodospremama. Neke od osnovnih funkcija
GIS-a su:

 osnovni (geodetski) modul

 evidencija kvarova
 manipulacija zatvaračima (izdvajanje lokacije iz vodoopskrbe)
 nadzor gubitaka
 evidencija terenskog preventivnog traţenja gubitaka
 veza na daljinski sustav za očitanje vodomjera
 dodatni opis objekta vodoopskrbe

Većina vodnih i kanalizacijskih komunalnih ustanova upotrebljava GIS tehnologiju za

integraciju raznih vrsta informacija i aplikacija sa prostornim komponentama u jedinstveni
poslovno-upravljački sustav namijenjen svim tehničkim sluţbama tvrtke. Sustavno se vodi
statistika kvarova, te se stalno nadopunjuje novim podacima, npr. o starosti pojedinog dijela
cjevovoda, vrsti materijala, duljini, broju i vrsti kvarova, odrţavanim dijelovima te
promjerima ugraĎenih cjevovoda. U bazu podataka treba unositi i rezultate istraţivanja
sustavnog otkrivanja gubitaka. Baze podataka su smislene samo onda kada se redovito
analiziraju i dobiveni rezultati poštuju pri budućim postupcima. Podaci su pohranjeni na GIS
server, preko kojeg podatke i programska rješenja zaposlenici koriste na terenu ili u uredu na
jednostavan način putem interneta.

Slika 46. Grafičko korisničko sučelje programa GIS-a.[14]

43
 4.4.3. Procedura za pripremu zonskih mjerenja gubitaka

Za provedbu programa mjerenja u odabranoj zoni vodoopskrbnog sustava potrebno je

isplanirati i provesti slijedeće aktivnosti:

a) Definirati osoblje i raspodjelu njihovih obaveza i odgovornosti,

b) Definirati mjernu opremu i opremu za detekciju gubitaka vode,
c) Prikupiti podatake na terenu o potrošačima i potrošačkim vodomjerima,
d) Prikupiti tehničke podatake na terenu o ispravnosti ventila i drugih elemenata unutar
predmetne zone bitnih za izradu plana i provedbu mjerenja,
e) Otkriti vidljive kvarove u zoni,
f) Odrediti mjerna mjesta unutar zone i numerirati ih,
g) Kontrolno izolirati zonu u odnosu na ostale dijelove vodoopskrbnog sustava,
h) Odrediti gubitke metodom bilance,
i) Mjeriti gubitke metodom noćnog mjerenja,
j) Otkriti kvarove, odnosno curenja, zvučnom detekcijom,
k) Popraviti kvarove koji su otkriveni zvučnom detekcijom,
l) Kontrolno mjerenje gubitaka nakon uklonjenih kvarova da bi mogli odrediti da li su i
koliko smanjeni gubitci.

Prvih sedam navedenih točaka se uobličuju u plan za mjerenje i detekciju gubitaka koji se
priprema prije početka akcije mjerenja gubitaka. Plan se dodjeljuje svakom članu tima kako bi
se upoznao sa svim zahtjevima planirane akcije.

a) Definiranje osoblja i raspodjela obaveza i odgovornosti

Mjerenje i detekcija gubitaka je skup i odgovoran posao. Za njegovu primjenu potrebno je
odrediti osoblje te izvršiti podjelu zadataka i odgovornosti.

Prilikom planiranja broja osoba koje će sudjelovati u procesu mjerenja treba voditi računa o
sljedećem:

 Odrediti broj radnika koji će instalirati opremu. Obično su za ovu aktivnost dovoljna
dva zaposlenika koji imaju iskustvo za postavljanje i programiranje odreĎene opreme.
Dva radnika mogu postaviti tri prijenosna ultrazvučna mjerača protoka i tri mjerača
tlaka te izvršiti programiranje istih za manje od dva sata pod uvjetom da su sva mjerna
mjesta ranije propisno pripremljena.
 Za vrijeme noćnog mjerenja ako se ureĎaj nalazi na otvorenome prostoru, odrediti
radnike koji će za vrijeme mjerenja boraviti uz opremu. Ove osobe će povremeno
zapisivati podatke očitane s ureĎaja u formular. Zapis se provodi uvijek iz sigurnosnih
razloga bez obzira da li je ureĎaj opremljen s data loggerom ili nije. Interval zapisa u
formular se odreĎuje unaprijed (odreĎeni vremenski interval, zatvaranje ili otvaranje
ventila i sl.). Za svaki ureĎaj na otvorenome mora se odrediti bar jedna osoba. Kada
završe sa instalacijom opreme osoblje koje je instaliralo opremu moţe se pridruţiti

44
 ovom timu.
 Odrediti broj radnika koji će raditi na otvaranju i zatvaranju ventila. Obično je za ovu
operaciju dovoljno odrediti dva radnika (povjerljiva jer o njihovom poslu ovisi točnost
svih podataka koje ćemo dobiti mjerenjem). Sve operacije se izvode isključivo na
zahtjev voĎe tima.
 Prilikom očitavanja vodomjera (metoda bilanca) za očitanje vodomjera treba odrediti
broj ljudi dovoljan da izvrši očitanje svih vodomjera u jednom danu. Prema normama
jedan čovjek moţe prosječno očitati od 70 (u ruralnim) do 100 vodomjera/dan u
urbanim sredinama.
 Osoblje koje se bavi zvučnom detekcijom gubitaka odreĎuje se uvijek u parnom broju
i sve aktivnosti izvode u parovima. Za inspekciju mreţe (odreĎivanje makro lokacije
kvara slušanjem na vodomjerima, hidrantima, ventilima i sl.) jedan par moţe
pregledati do 2,5 km poznate mreţe. Za precizno lociranje kvara se ne moţe točno
odrediti potrebno vrijeme jer ono ovisi o mnogim subjektivnim i objektivnim
okolnostima (vrsta cijevi, dubina cijevi, tlak u mreţi, vrsta tla, okolni cjevovodi,
smetnje zbog prometa, smetnje zbog morskih valova, itd.).

b) Definiranje mjerne opreme i opreme za detekciju gubitaka vode

Oprema koju posjeduje vodovodno poduzeće je limitirajući faktor prilikom provoĎenja

mjerenja. Svaka ekipa za mjerenje i detekciju gubitaka bi trebala minimalno posjedovati ili
imati na raspolaganju slijedeću osnovnu opremu:

 prijenosni ultrazvučni mjerač protoka,

 tlačnu sondu s data loggerom,
 korelator,
 aquaphone (Geophone),
 tragač poloţaja metalnih cijevi,
 tragač poloţaja nemetalnih cijevi.

Oprema mora biti redovno odrţavana i servisirana, a uz navedenu osnovnu opremu potrebno
je posjedovati i dopunsku opremu:
a)kotač za mjerenje duţine,
b)ultrazvučni mjerač debljine stjenke,
c)manometar
d) GPS ureĎaj

Neophodno je da ekipa za vrijeme rada bude opremljena i sa alatima i opremom kao što su:
 pumpa za vodu,
 benzinski agregat,
 ključevi za otvaranje ventila,
 ručni alati za podizanje poklopaca na oknima i sl.

45
 c) Prikupljanje podataka na terenu o potrošačima i potrošačkim vodomjerima

Prije početka samih mjerenja u pilot zoni, radnici vodovoda izlaze na teren i prikupljaju
podatke neophodne za ispravno mjerenje gubitaka. U tu svrhu potrebno je napraviti
univerzalni obrazac za svakog potrošača, na kojem će se upisivati slijedeći podaci:

 Ime i prezime osobe koja prikuplja podatake (radnik vodovoda),

 Ime i prezime ili naziv potrošača,
 Broj članova kućanstva,
 Promjer vodomjera,
 ProizvoĎač vodomjera,
 Serijski broj vodomjera,
 Adresa gdje se vodomjer nalazi,
 Datum kada je vodomjer posljednji puta baţdaren, (nalazi se na plombi),
 Indeks potrošnje na vodomjeru (m3),
 Datum i točno vrijeme očitanja.

Najveći problemi prilikom prikupljanja ovih podataka javljaju se kod očitanja datuma
baţdarenja sa plombe vodomjera. Za ovu svrhu moţe se napraviti improvizirani teleskop tako
da se u kartonsku rolu od papira za “štampač” ugradi povećalo. Svi prikupljeni podaci se
unose u baze podataka na daljnju obradu.
Podaci o potrošačima se razvrstavaju u četiri grupe:

 Mali stambeni objekti – privatne kuće,

 Zgrade za kolektivno stanovanje (više stanova na jednom vodomjeru),
 Mala privreda,
 Javne ustanove i industrija

Svaka od ovih kategorija troši vodu na različit način kada su u pitanju protoci i raspored
potrošnje.

d) Prikupljanje tehničkih podataka o ispravnosti ventila i drugih objekata

unutar predmetne zone bitnih za izradu plana i provedbu mjerenja
Na terenu se prikupljaju tehnički podaci na osnovu kojih se pravi plan mjerenja. Potrebno je
prikupiti sljedeće podatke:

 cjevovodi - materijal, starost, promjer, način spajanja, povijest u pogledu kvarova,

radni tlak, nazivni tlak,
 mjesta pogodna za instalaciju mjerne opreme – uzeti koordinate i napraviti dvije
fotografije. Prva fotografija se snima tako da se vidi šire područje mjernog mjesta.
Druga fotografija pokazuje mjerno mjesto iz blizine. Uzima se geografska koordinata
GPS ureĎajem,
 ventili - lokacija, promjer, vrsta, način zatvaranja i učestalost zatvaranja. Svaki ventil

46
 fotografirati digitalnom kamerom,
 mjerači protoka i vodomjeri - vrsta, promjer, starost, način instalacije, način
očitavanja, učestalost očitavanja, povijest kvarova,
 hidranti – lokacija i nemjerena potrošnja,
 redukcijski ventili – lokacija, ulazni i izlazni pritisak,
 nepovratni ventili – lokacija,
 zračni ventili – lokacija,
 buster stanice – lokacija, učestalost rada, način odrţavanja, pristup,
 zvučna ometanja koja se mogu očekivati u odabranoj zoni,
 utjecaj prometa na proces mjerenja i zvučnu detekciju gubitaka,
 najpogodnije dio dana ili noći za provedbu kontrolne zvučne detekcije gubitaka,
 najpogodnije dio dana ili noći za provedbu preciznog lociranja kvara (neke ekipe za
smanjenje gubitaka ovu akciju provode nekoliko dana nakon akcije kontrolne zvučne
detekcije ili čak na kraju tjedna).

Mjerna mjesta i ventili se numeriraju prepoznatljivim oznakama. Sve koordinate se prenose u

GIS. Koordinate ventila i mjernih mjesta se takoĎer mogu unijeti i u Google Earth program te
pomoću njega prije mjerenja upoznati svo osoblje uključeno u akciju sa planom mjerenja.
Google Earth daje mnogo pregledniju sliku zone za one koji nemaju iskustvo u čitanju karti ili
ako karte nisu aţurirane.

e) Pronalazak i popravak vidljivih curenja

Obilaskom terena i prikupljanjem informacija od lokalnog stanovništva pronaći po
mogućnosti sve vidljive kvarove i odmah pristupiti njihovom popravku. Ovo je neophodno
napraviti iz najmanje dva razloga:

 jačina zvuka koja se prenosi na cjevovod kod vidljivih kvarova moţe nadjačati jačinu
zvuka kojeg stvaraju okolni podzemni kvarovi,
 vidljivi kvarovi stvaraju lošu sliku kod potrošača vode o vodovodom poduzeću što
moţe utjecati i na smanjenje naplate za utrošenu vodu.

Na isti način treba pokušati pronaći što veći broj prikrivenih kvarova. Vodovod mora biti
spreman da momentalno pristupi popravku svakog prikrivenog kvara koji se ne otkrije u ovoj
fazi već bude otkriven za vrijeme akcije zvučne detekcije.

f) OdreĎivanje mjernih mjesta unutar zone i njihova numeracija

U slijedećoj fazi na osnovu prikupljenih podataka potrebno je odrediti sva mjerna mjesta
unutar zone. Na ulazu u zonu se definira pozicija glavnog mjernog mjesta, te pozicije svih
pomoćnih mjernih mjesta unutar zone. Sva mjerna mjesta se numeriraju.

Prilikom odreĎivanja lokacije mjesta odmah treba definirati i koji će ureĎaj biti instaliran na
istom.

47
Prilikom odabira same lokacije za mjerenje mora se voditi računa o slijedećem:

 mjesto na kojem će se graditi vodomjerno okno mora biti suho, a samo okno mora biti
dovoljno veliko da se u njemu moţe lako postaviti mjerni ureĎaj. Kod izgradnje okno
za povremeno mjerenje treba voditi računa da se u njega naknadno moţe ugraditi i
stalni mjerač, ukoliko se ukaţe potreba.
 ako je moguće vodomjerno okno treba biti u blizini elektro i telefonskih linija kako bi
se ureĎaj mogao napajati strujom i kako bi se eventualno podaci sa mjerača mogli
elektronski prenositi na daljinu gdje bi se pohranjivali u računalo.
 posebno je vaţno da lokacija gdje će se mjeriti bude zaštićena od mogućeg vandalizma
ili kraĎe. Ovo se odnosi samo na prijenosne mjerače koji su veoma skupi, lako ih je
skinuti i mada postoji vrlo mali broj ljudi koji ih zna koristiti, kada se taj ureĎaj
postavi neosiguran, pogotovo na pustim mjestima, vrlo je vjerojatno da će se naći
netko tko će ga ukrasti. Vodovodi primjenjuju različite metode da osiguraju svoja
mjerna mjesta. Najsigurniji način osiguranja je njegovo fizičko osiguranje, a s obzirom
da se govori o mjerenjima na izvorištima, koja takoĎer moraju biti fizički osigurana,
onda je to najčešće i najjednostavnije provesti. Kada se mjerenja rade izvan samog
kruga izvorišta, ostaje pitanje da li je dobro postaviti lokot na poklopac vodomjernog
okna ili ne. I jedno i drugo ima svoje i za i protiv jer ukoliko šaht nije zaključan ureĎaj
se moţe veoma lako i brzo otuĎiti. Ukoliko je okno zaključano, sam lokot koji je
vidljiv daje do znanja da se u šahtu nalazi nešto vrijedno. Originalan način zaštite
prijenosnih mjernih ureĎaja nekih vodovodnih poduzeća je da na poklopac
vodomjernog okna parkira automobil, te na taj način onemoguće otvaranje poklopca
na oknu, i spriječe eventualno otuĎenje mjernog instrumenta. O sigurnosti mjernog
ureĎaja treba voditi računa već kod same izgradnje okna pa da njegova konstrukcija
bude takva da se mjerni ureĎaj ne vidi odmah po samom podizanju poklopca.
 lokacija vodomjernog okna mora biti nizvodno od eventualnih preljeva vode, ili
nemjerenih priključaka, jer se takvo mjerenje ne bi moglo usporeĎivati sa mjerenjima
kod potrošača.
 Ako postoji mogućnost širenja naselja i same distributivne mreţe, onda mjesto
izgradnje okna mora biti uzvodno u odnosu na to područje.
 s obzirom na to da se za mjerenja na izvorištima koriste elektromagnetni i ultrazvučni
mjerači, ili Woltmanovi vodomjeri, zajednička osobina svih ovih ureĎaja je da mogu
točno mjeriti samo ukoliko je profil cijevi potpuno ispunjen vodom. Ispunjenost cijevi
vodom u punom profilu je jako vaţan uvjet kada je u pitanju odabir lokacije za
mjerenje. TakoĎer treba voditi računa da na mjestu mjerenja ne postoji nikakva
mogućnost stvaranja zračnih dţepova.
 cijev na koju će biti postavljen mjerač protoka, bilo da je riječ o ugradbenoj ili
prijenosnoj verziji, mora biti u pravcu na odreĎenoj duţini uzvodno i nizvodno od
mjernog ureĎaja kako bi se na mjernom mjestu izbjegla neravnomjerna turbulencija, a
zbog čega mjerenje ne bi bilo točno.

48
 g) Kontrolno izoliranje zone
Prije početka monitoringa protoka, zona se izolira zatvaranjem graničnih ventila. U glavno
okno se postavlja mjerač protoka i mjerač tlaka na propisnoj udaljenosti nizvodno od ventila u
glavnom oknu.

Provjera “nepropusnosti” zone se provodi tako što se zatvori uzvodni ventil u glavnom šahtu.
Ukoliko tlak naglo padne na nulu, zona je nepropusna. Ukoliko se to ne dogodi, znači da zona
nije nepropusna i mjerenja se ne mogu provesti dok se ne otklone uzroci nepropusnosti zone.

Ukoliko iz nekih razloga nije moguće mjerni ureĎaj postaviti nizvodno od ventila, ili ne
postoji mjerač tlaka, jedini mogući način provjere nepropusnosti zone je da se zatvori ventil, i
izvrši provjera kod samih potrošača da li u tom momentu imaju vodu.

h) OdreĎivanje gubitaka vode metodom bilance

Metodom bilance je potrebno odrediti razliku izmeĎu prosječne dnevne količine vode koja je
isporučena u pilot zonu i prosječnog dnevnog zbroja svih količina vode očitanih na potroša-
čkim vodomjerima. Rezultat ove razlike predstavlja prosječnu dnevnu količinu gubitaka vode
unutar pilot zone.

Ukupni gubitci vode predstavljaju zbroj:

 kvarova na glavnim cjevovodima,

 kvarova na vodovodnoj mreţi,
 netočnost mjerenja malih protoka na potrošačkim vodomjerima i
 količine vode koje se potroše na “ilegalnim priključcima”,
 greške u mjerenju,
 ostalih administrativnih grešaka.

Mjerenje za metodu bilance se provodi u dvije etape, a zbog anuliranja dnevne

neravnomjernosti potrošnje mjerenja traju najmanje sedam ili četrnaest dana. Ako je zona
jedan industrijski kompleks ili sl. koji vodu koristi svakodnevno na isti način mjerenja mogu
trajati kraće.

U prvoj etapi mjerenja mjeri se istovremeno i protok na ulazu u pilot zonu, očitavaju se i svi
vodomjeri na kućnim priključcima u pilot zoni. Zapisuje se vrijeme kada je očitanje izvršeno.
Očitanje se vrši brzo, ako je moguće u jednome danu. Prosječna norma očitača vodomjera je
100 vodomjera na radni dan u gradskim sredinama i 70 vodomjera na radni dan u ruralnim
sredinama (za radni dan od 8 sati). Na osnovi ove norme vrši se procjena potrebnog broja
ljudi za očitavanje vodomjera u jednoj pilot zoni.

 sva očitanja se unose u model za proračun gubitaka.

 druga etapa se provodi na isti način ali najmanje sedam dana poslije prve etape.
razdoblje od sedam dana je neophodno iz razloga što potrošači ne troše iste količine

49
 vode svaki dan u tjednu.
 podaci se takoĎer pohranjuju u računalo.
 proračun gubitaka vode se svodi na to da se za svakog potrošača izračuna prosječna
dnevna količina vode koja je očitana na vodomjeru u m3/dan. Kod ovog proračuna se
mora voditi računa o vremenu očitanja. Zbroj svih potrošačkih prosječnih dnevnih
količina se oduzima od prosječne dnevne količine vode koja je uvedena u zonu.
 ako se u glavnom oknu nalazi samo vodomjer onda se prosječna dnevna količina
uvedene vode računa na isti način kao kod potrošačkih vodomjera. Ako je na
vodomjer instaliran data logger ili se pak koristi mjerač protoka, podatak o prosječnoj
dnevnoj količini vode se dobiva direktno iz ureĎaja.

i) Mjerenje gubitaka vode metodom noćnog mjerenja

Generalno se smatra da u toku noći postoje trenuci kada nema potrošnje, što znači da sva
izmjerena količina vode u kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima predstavlja gubitke vode u
mreţi i rasipanja vode u potrošačkim instalacijama. Istina, postoje potrošači koji koriste vodu
i tijekom noći, kao što su fontane, vatrogasci ili noćne smjene u industriji. Ovi potrošači se
prije početka mjerenja moraju locirati i mora se odrediti njihova prosječna dnevna (odnosno
noćna) potrošnju vode.

Vrijednost minimalnog noćnog protoka se mnoţi sa NDF faktorom (Noć/Dan faktor) koji je
manji od 1, a koji se izračunava na osnovi koeficijenta gubitaka. Vrijednost koeficijenta
gubitaka ovisi o materijalu cjevovoda, okolnom tlu i konfiguraciji terena. Pretpostavka za
točno mjerenje je da svi zatvarači u zoni moraju biti ispravni. Ispravan način mjerenja
gubitaka vode metodom noćnog mjerenja podrazumijeva da je prethodno izvršeno mjerenje
metodom bilance. Iz podataka sa mjerenja metodom bilance vidi se koje je to vrijeme tijekom
noći kada je potrošnja vode minimalna. Noćno mjerenje provodi se isključivo u vrijeme kada
je potrošnja vode najmanja, a to je najčešće izmeĎu 2400 i 500 sati.

Noćnim mjerenjima se moţe utvrditi koliko iznosi rasipanje vode svake kategorije potrošača,
a ukoliko postoje potrošači s enormno velikim gubicima, za takve potrošače se posebno
izračunavaju rasipanja.

Slika 48. Tipična dnevna krivulja raspodjele vode [11]

50
Determinacija vrijednosti curenja

Kao dio detekcije i popravka kvarovi trebaju biti odreĎeni prema količini vode koja se kroz
njih gubi. Postoje dva empirijska postupka i jedna matematička metoda kojom se odreĎuje
veličina kvara/curenja. To su:

 Postupak s posudom poznatog volumena i štopericom

 Postupak s crijevom i vodomjerom
 Primjenom Greeley-eve formule

OdreĎivanje vrijednosti kvara korištenjem posude poznatog volumena i štoperice

Ovo je najjednostavnija metoda za odreĎivanje vrijednosti kvara/curenja.

Posuda poznatog volumena se puni vodom odreĎeno vrijeme i na osnovu toga se računa
protok vode kroz otvor kvara. Ukoliko je kvar manji posuda se drţi jednu minutu i dobija se
vrijednost kvara izraţena u l/min. Ako se posuda mora drţati kraće vrijeme onda se proračun
vrši prema slijedećoj tablici:

Tablica 7. Koeficijent za mnoţenje zapremine posude poznate zapremine kod odreĎivanja

vrijednosti kvara

Vrijeme u sekundama 6 10 15 30

Pomnoţiti zapreminu posude u litrima sa: 10 6 4 2

OdreĎivanje vrijednosti kvara korištenjem crijeva i vodomjera

Ova metoda zahtjeva izvjesne intervencije na cjevovodu. U radionici vodovoda se napravi
priručni alat koji se sastoji od priključnog sedla na koje je povezano crijevo i vodomjer.
Vrijednost kvara se jednostavno očitava na vodomjeru. Ovo je najpreciznija metoda
odreĎivanja vrijednosti kvara i posebno je pogodna za vodovode koji često imaju kvarove na
istom vrsti cjevovoda.

OdreĎivanje vrijednosti kvara primjenom Greeley-eve formule

Za proračun ovom metodom potrebno je poznavati podatke o pritisku u sustavu, o površini
poprečnog presjeka i obliku otvora kroz koji voda ističe. Poprečni presjek se najčešće ne
moţe točno izmjeriti te ga je potrebno procijeniti. Prema Greeley-u isticanje se računa
formulom:

Qkv= 67,947 x A x P1/2 (4)

Gdje je :
Qkv – isticanje kroz otvor u l/min,
A – površina poprečnog presjeka otvora isticanja izraţen u cm2 ,
P – tlak u mreţi na mjestu isticanja izraţen u barima
Za kvarove koji se pojavljuju na spojevima i zaptivkama ventila gornja formula se mnoţi s koeficijentom 0,8.

51
U tablici 8. i 9. su prikazane vrijednosti gubitaka kroz različite poprečne presjeke u ovisnosti
o tlaku i veličina kvarova iz kojih voda ističe kap po kap.

Tablica 8. Količine vode koje ističu kroz otvore pri različitima vrijednostima pritiska

Tablica 9. Odnos broja kapi i vrijednosti kvara

Broja kapi
l/min l/dan m3/god
u sekundi
1 0,023 32,71 11,94
2 0,045 65,42 23,88
3 0,068 98,13 35,82
4 0,091 130,84 47,76
5 0,114 163,56 59,70

52
 j) Zvučna detekcija gubitaka
U oštećenim cjevovodima gube se mnogi vrijedni resursi. Zbog gubitaka vode dodatno se
povećavaju troškovi kod pripreme iste zbog predimenzioniranih struktura mreţa cjevovoda
(crpke, spremnici, cijevi i sl.). Već male pukotine u cijevima mogu prouzročiti velike
financijske gubitke. Oštećenja u cjevovodima moraju se brzo locirati i sanirati.

Princip otkrivanja pukotina

Kod lociranja oštećenja i neispravnosti na cjevovodima koristi se u prvom redu slušni efekt
šuma. Pri istjecanju vode na oštećenom mjestu u okolno tlo nastaju zvučni valovi koji se
prema naprijed prenose zajedno s vodenim stupcem. Zvučni valovi vodenog stupa šire se na
obje strane cjevovoda udarajući pri tom o njegove stjenke tako da moţemo govoriti o tzv.
odjeku zvuka tijela.

Slika 49. Širenje zvučnog vala u cijevi

Što se dalje šire zvučni valovi, to se slabije čuju. MeĎutim, tu postoji točka na kojoj zvučni
valovi u vodenom stupu više nisu u mogućnosti materijal, od koje je izraĎena cijev, dovesti u
njihanje. Tu se više ne čuje odjek tijela, odnsono cjevovoda. U ovom razmatranju i sastav
tla ima vaţnu ulogu. Ne smije se zanemariti ni zaptivenost cjevovoda, zatim materijal od
kojih su izraĎene cijevi, pogonski tlak i promjer cijevi.

Vrste šumova

Odjek cjevovoda

Pomoću osjetljivog mikrofona i instrumenta slušaju se zvučni valovi u cjevovodu na

pristupačnim mjestima. Pri tome se njihanja cijevi mogu utvrditi osjetljivim mikrofonom.
Raspon frekvencija u tim signalima kreću se izmeĎu 500 i 3 000 Hz.

Odjek tla

Odjek tla nastaje zbog tlaka koji izaziva izbijajuća voda koja udara o tlo i time izaziva zvuk.
Ovaj zvuk širi se u ljevkastom obliku prema gore (površina tla) i moţe se registrirati pomoću
osjetljivog mikrofona. U ovom slučaju frekvencije šuma se kreću od 100 do 700 Hz. Visine
frekvencija, čija valna duljina je manja od dubine poloţene cijevi, jako se prigušuju na
temelju djelovanja dubljih dijelova tla tako da niţe frekvencije lakše prodiru na površinu tla.

53
 Slika 50. Ovisnost odjeka tla o vrsti tla

Odjek strujanja
Jači odjeci strujanja vode nastaju kod suţenih mjesta koji ovise o uvjetima graĎenja
cjevovoda, npr. na djelomično zatvorenom ventilu (zasun) ili kod suţenja cijevi zbog
taloţenja pri čemu dolazi do turbulentnih strujanja.

Zvučne metode lociranja kvarova su bazirane na prepoznavanju kvarova na osnovu

frekvencije zvuka. Za ovu metodu se koriste posebni mjerni ureĎaji koji su opisani u
nastavku. U tablici 10. dane su frekvencije zvuka koje proizvode razne pojave u cjevovodu.

Tablica 10. Frekvencija zvuka ovisno o vrsti izvora

VRSTA ZVUKA FREKVENCIJA
Isticanje kroz otvor 500 – 800 Hz
Hidraulički udar 20 – 250 Hz
Cirkulacija vode i protok 20 – 250 Hz

54
 5. Mjerna oprema

Opće o mjernoj opremi

Mjerna oprema se koristi za mjerenje hidrauličkih parametara u vodovodnim sustavima i
osnovna podjela joj je na mjernu opremu koja se koristi za:

 mjerenje protoka (mjerači protoka) i

 mjernu opremu za mjerenje tlaka (tlačne sonde i manometri).

Uz opremu koja se koristi za mjerenje hidrauličkih parametara koristi se i pomoćna mjerna

oprema kao što je:

 ultrazvučni mjerač debljine stjenke cijevi,

 mjerni kotač za mjerenje duţine cijevi izmeĎu sondi korelatora,
 pomično mjerilo i mjerna traka za mjerenje opsega ili promjera cijevi (u svrhu
proračuna vanjskog promjera cijevi,
 GPS ureĎaj kojim se odreĎuju geografske koordinate interesantnih pozicija prije i za
vrijeme kampanje mjerenja i detekcije gubitaka.

Vodovodi u svojim sustavima takoĎer imaju na pojedinim mjestima instalirane ugradbene el-
magnetne mjerače protoka koje mogu koristiti u toku mjerenja u tim područjima i o čemu
treba voditi računa prilikom izrade planova za mjerenje gubitaka.

5.1. Mjerna oprema za mjerenje protoka – Prijenosni ultrazvučni mjerači

protoka

Priprema ureĎaja za mjerenje

Ultrazvučni prijenosni mjerači protoka (slika 51.) se koriste za povremeno mjerenje protoka
na stalnim ili privremenim mjernim mjestima. To je ureĎaj sa kojim je mjerenje veoma
jednostavno, ali je ipak potrebno ispoštovati odreĎene uvjete da bi mjerenje bilo točno.

Slika 51. Prijenosni ultrazvučni mjerač za mjerenje protoka [11]

55
UreĎaj radi na principu razlike vremena prijenosa ultrazvučnog signala u tekućinama. Ovo
vrijeme je u direktnoj ovisnosti o brzini zvuka i zapreminskom protoku.

Dvije sonde koje su sastavni dio ureĎaja rade alternativno kao prijemnici i kao predajnici
ultrazvučnih valova. Mjerenje se najčešće vrši tzv. refleksnom metodom, kada se sonde
nalaze na istoj strani cijevi, na odgovarajućoj udaljenosti. Ova metoda se primjenjuje u
ovisnosti o proizvoĎaču i vrsti sonde kod mjerenja na cijevima promjera do 200 mm.

Prije nego se počne sa radom ureĎaj treba pripremiti za mjerenje kako ne bi došlo do
njegovog prekida u radu u momentu kada bi to moglo ugroziti samu kampanju mjerenja te je
potrebno provjeriti i osigurati slijedeće:

a) Provjeriti i dopuniti baterije na ureĎaju

Baterije na ureĎajima (ovo vaţi za svu vrstu opreme) imaju svoj vijek trajanja koji u ovisnosti
o načinu korištenja ureĎaja traje od jedne do tri godine.
Kada doĎe vrijeme da se izvrši zamjena baterija ista se naručuje od proizvoĎača ureĎaja što
predstavlja skuplju varijantu.Jeftinija varijanta je da se, ako posjedujemo podatke o bateriji,
na trţištu (preko interneta i sl.) pronaĎe zamjenska baterija istih karakteristika koju će u
ureĎaj instalirati stručna osoba.

Bitno je napomenuti da baterije za ureĎaje ne proizvode tvrtke koje proizvode ureĎaje već da
ih i oni kupuju na trţištu ili ih njihovi dobavljači opskrbljuju njima, a osim toga na trţištu se
često mogu pronaći baterije čiji kapacitet je veći od kapaciteta originalne baterije pa je samim
tim i moguće koristiti ureĎaj duţe vremena na terenu.

Prije mjerenja baterija na ureĎaju treba biti potpuno napunjena i ureĎaj se drţi u punjaču sve
do polaska na mjerno mjesto gdje će isti biti instaliran.

Ako se ureĎaj neće koristiti duţe vrijeme bateriju treba potpuno isprazniti a ako je to moguće
(kod ureĎaja kod kojih je baterija dostupna i nije ga potrebno rastavljati) bateriju i odvojiti.

b) Provjeriti i podesiti vrijeme i datum

Nikada se ne smije zaboraviti prije mjerenja podesiti vrijeme i datum na ureĎaju. Ukoliko
imamo veći broj ureĎaja ovo bi se trebalo napraviti istovremeno kako bi prilikom obrade
podataka svi podaci mogli biti vezani za isto vrijeme.

c) Provjeriti da li je sva dodatna oprema i pribor priložena uz ureĎaj

Dodatna oprema koja se koristi uz prijenosni ultrazvučni mjerač protoka su: ultrazvučne
sonde, kablovi, gel i priključne trake ili lanci. Bez navedene opreme ultrazvučni mjerač
protoka nije moguće koristiti. Osim toga postoji i oprema koja uveliko olakšava i osigurava
mjerenje a to su: ultrazvučni mjerač debljine stjenke cijevi , mjerne trake ili pomično mjerilo
za mjerenje opsega odnosno promjera cijevi a u svrhu dobivanja točnog podatka o vanjskom
promjeru cijevi, električna ili baterijska brusilica za pripremu mjernog mjesta na metalnim
cijevima i brusni papir za istu namjenu.

56
 Slika 52. Postavljanje ultrazvučne sonde [11]

Korisno je prilikom postavljanja ureĎaja (Slika 52.) kod sebe imati baterijsku lampu i papirni
ubrus koji će sigurno imati više namjena (brisanje gela, čišćenje cijevi i sl.)

d) Osigurati rezervno napajanje ureĎaja strujom

Na osnovu podataka koji se nalaze u planovima za mjerenje u kojima je definirano trajanje
mjerenja mora se osigurati alternativno napajanje strujom i za tu svrhu prema potrebi osigurati
produţne kablove (voditi računa da duţina kabla bude dovoljna), akumulator 12V, rezervne
baterije, benzinski ili solarni agregat),

Slika 53. Očitavanje vrijednosti s ekrana mjernog ureĎaja [11]

e) Priprema mjernog mjesta i proba ureĎaja

Ako postoji mogućnost, jedan dan ili nekoliko sati prije početka mjerenja dobro je izvršiti
pripremu mjernog mjesta za mjerenje. Cijevi koje su napravljene od plastičnih masa potrebno
je dobro očistiti dok kod čeličnih i lijevano ţeljeznih cijevi mjesto gdje će biti instalirane
sonde treba očistiti do metalnog sjaja.
Prethodnom probom ureĎaja na mjernom mjestu će se izbjeći mogući problemi kada je u
pitanju kvaliteta signala prolaza ultrazvučnih valova kroz cijev i sl.

57
 Slika 54. Montaţa mjernog ureĎaja [11]

f) Osigurati zaštitu ureĎaja od vremenskih neprilika

Većina ultrazvučnih mjerača protoka nije zaštićena od vremenskih utjecaja i o tome treba
dobro voditi računa kako ne bi došlo do trajnog oštećenja ureĎaja. Treba se drţati slijedećih
preporuka:

 Za vrijeme mjerenja na otvorenim prostorima potrebno je osigurati adekvatnu zaštitu

ureĎaja od oborina i sunčevih zraka.
 Temperatura zraka na kojoj rade ultrazvučni mjerači je izmeĎu 0 i 50 °C, a kod
skladištenja izmeĎu -5 i 50 °C.
 Sonde ultrazvučnog mjerača prilikom instalacije na cijev mogu djelomično biti
uronjene u vodu (ekscesan slučaj) i to neće utjecati na kvalitetu mjerenja ili na
sigurnost ureĎaja ali nipošto nivo vode ne smije doseći do konektora na koje su
priključeni kablovi.
 Procesorska jedinica mjerača ne smije doći u dodir sa vodom i najbolja zaštita je da se
ureĎaj stalno drţi u originalnoj kutiji, djelomično zatvorenoj.
 Za ovu svrhu se osiguraju razne vrste pokrivača, stalaka i kišobrana, a definitivno
najbolji način je da se ureĎaj drţi u mjernom ili bilo kakvom vozilu.

g) Osigurati zaštitu ureĎaja od otuĎenja za vrijeme mjerenja

Prilikom rada ureĎaja na otvorenom mjernom mjestu kada mjerenje traje samo nekoliko sati
uz ureĎaj mora stajati i operater. Osim mjere predostroţnosti od mogućeg otuĎenja ureĎaja
njegovo prisustvo je neophodno i zbog stalne kontrole ispravnog rada ureĎaja.
Kada mjerenja traju duţi period neophodno je unaprijed previdjeti način fizičke zaštite
ureĎaja tako što će se okno sa ureĎajem zaključati, parkirati vozilo preko okna i sl.

Odabir pozicije mjernog mjesta za instalaciju ultrazvučnog mjerača protoka

Kod odabira lokacije za mjerenje mora se voditi računa o sljedećem:

 Mjesto na kojem će se vršiti mjerenja mora biti suho, okno mora biti dovoljno veliko
da se u njemu moţe lako postaviti mjerni ureĎaj. Kod izgradnje okna za povremeno

58
 mjerenje treba voditi računa da se u to okno moţe ugraditi i stalni mjerač, ukoliko se
naknadno za to ukaţe potreba.
 Ako je moguće mjerno mjesto treba odabrati da bude u blizini elektro i telefonskih
linija kako bi se ureĎaj mogao napajati strujom i kako bi se eventualno podaci sa
mjerača mogli elektronski prenositi na daljinu gdje bi se pohranjivali u računalo.
 Lokacija okna mora biti nizvodno od eventualnih preljeva vode, ili nemjerenih
priključaka, jer se takvo mjerenje ne bi moglo usporeĎivati s mjerenjima kod
potrošača.
 Ako postoji mogućnost širenja naselja i same distributivne mreţe, onda mjerno mjesto
mora biti uzvodno u odnosu na to područje.
 Ultrazvučni mjerač mogu mjeriti točno samo ako je profil cijevi potpuno ispunjen
vodom. Popunjenost cijevi vodom u punom profilu je jako vaţan uvjet kada je u
pitanju odabir lokacije za mjerenje. TakoĎer treba voditi računa da na mjestu mjerenja
ne postoji nikakva mogućnost stvaranja zračnih dţepova.
 Cijev na koju će biti postavljen mjerač protoka, mora biti u pravcu na odreĎenoj duţini
uzvodno i nizvodno od mjernog ureĎaja kako bi se na mjernom mjestu izbjegla
neravnomjerna turbulencija, a zbog čega mjerenje ne bi bilo točno.

Osnovni podaci neophodni za mjerenje sa ultrazvučnim mjeračem protoka

U sve mjerače protoka bez obzira na proizvoĎača, godinu proizvodnje ili model se unose isti
podaci a to su:

 materijal cijevi,
 promjer cijevi u mm,
 debljina stjenke cijevi,
 vrsti fluida koji se mjeri,
 debljina izolacije cijevi (uvijek treba nastojati da se skine izolacija cijevi jer je
mjerenje mnogo pouzdanije a instalacija ureĎaja je mnogo jednostavnija)

Nakon prethodno odreĎene mjerne jedinice u kojoj će se mjeriti (najčešće m3/h ili l/s) te gore
navedene podatke pokretanjem ureĎaja on će nam izbaciti podatak o vrsti sondi, metodi
kojom će se vršiti mjerenje (dijagonalna (slika 55.) i refleksna (slika 56.)) i njihovom
meĎusobnom razmaku. Jedna sonda je uvijek nepomična i druga se postavlja na navedenu
udaljenost u odnosu na nju.

Slika 55. Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeračem – u dijagonalnom modu [11]

59
 Slika 56. Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeraćem – u refleksnom modu [11]

Sonde su na većini ureĎaja postavljene na baţdarenu šinu tako da je ovo podešavanje vrlo
jednostavno. Ovako podešene sonde se zajedno s baţdarenom šinom pričvršćuju na cijev uz
pomoć lanaca ili traka koje su sastavni dio opreme mjerača. Pošto se izvrši spajanje sondi sa
procesorom mjerača potrebno je izvršiti provjeru jačine signala kroz cijev. Nakon čega se
starta sa mjerenjem protoka poslije čega nam ostaje još jedino da uključimo i podesimo logger
na ureĎaju koji će zapisivati podatake u memoriju ureĎaja.
Prilikom podešavanja logger-a potrebno je voditi računa da broj podataka koji ćemo dobiti
odreĎivanjem intervala zapisa odgovara našim potrebama, te da ne doĎe do punjenja
memorije ureĎaja koji moţe zaustaviti rad logger-a. Za noćno mjerenje i sva druga mjerenja
koja traju manje od 6 sati mjerni interval se uzima od 30 do 60 sec.

Kada se ureĎaj koristi kod mjerenja u kampanji mjerenja metodom bilance koja traje najmanje
7 dana interval memoriranja se podešava izmeĎu 5 i 30 minuta. Mjerna jedinica koja se
odreĎuje na osnovu vrijednosti protoka. Kod manjih protoka bolje je podesiti ureĎaj za
mjerenje u m3/h čiji je indeks vrijednosti veći 3,6 puta u odnosu kada se mjeri u l/s. Mjerenje
u l/s je pogodnije kod velikih protoka.

Pogodnost za mjerenje ultrazvučnim mjeračem protoka ovisi o materijalu od kojeg je cijev

napravljena.

Najpovoljnije cijevi za mjerenje ultrazvučnim mjeračem protoka su PVC cijevi na čijim se

unutarnjim zidovima zbog njihove glatke površine najmanje stvara kamenac. Osim toga PVC
cijev se lako priprema za mjerenja i dovoljno ju je samo očistiti. Nešto su slabije cijevi od PE
i PEHD. Čelične cijevi zahtijevaju puno duţu i obuhvatniju pripremu za mjerenje.

Na čeličnim cijevima je korisno prije početka instalacije sondi na mjernom mjestu cijev
udariti par puta manjim čekićem tako da ne doĎe do oštećenja cijevi. Ovim se postiţe da se
unutarnja obloga cijevi oslobodi od naslaga kamenca što će omogućiti dobivanje boljeg
signala. Lijevano ţeljezne cijevi su još zahtjevnije u odnosu na čelične dok azbest cementne
cijevi uopće nisu pogodne za mjerenje ultrazvučnim mjeračem protoka i nikada ne treba
mjeriti na njima. Ako se to baš mora uraditi onda ukoliko se i uspije uspostaviti mjerenje taj
podatak treba uzeti sa rezervom i nikako se ne smije osloniti na njega već se moţe prihvatiti
samo kao informativan o postojanju ili pravcu tečenja.

60
Uvjeti koji se moraju osigurati za mjerenje ultrazvučnim mjeračem protoka

Da bi se ispravno mjerilo sa bilo kojim ultrazvučnim mjeračem protoka mora se voditi računa
o sljedećem:

a) Cijev mora biti u potpunosti ispunjena vodom

Ultrazvučni mjerač radi na principu mjerenja brzine strujanja tekućine u cijevi. Ova brzina se
mnoţi sa poprečnim presjekom cijevi i dobiva se vrijednost protoka. Ukoliko cijev nije puna
onda će prikazani protok na instrumentu biti veći za onoliko koliko je poprečni presjek cijevi
veći od poprečnog presjeka cijevi koji je ispunjen vodom, a koji će predstavljati nepoznanicu.
Ovo je stvar o kojoj stalno treba voditi računa jer vrlo često se dogaĎa da se zbog ove greške
dobije rezultat koji nema smisla i protoci koji su mnogo veći od stvarnih. Ako postoji sumnja
da cijev nije ispunjena vodom u potpunosti (Slika 57.) potrebno je instalirati sonde okomito u
odnosu na cijev. Ako nikako nije moguće uspostaviti mjerenje to je siguran znak da cijev nije
u potpunosti ispunjena vodom. Ako se uspije uspostaviti mjerenje onda je cijev u potpunosti
ispunjena vodom i nakon toga se sonde instaliraju po propisu na „dva sata“ u odnosu na
poloţaj kazaljki na satu (2/3 visine cijevi).

Slika 57. Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeračem – cijev nije u potpunosti ispunjena vodom [11]

b) U cijevi ne smije biti veće prisustvo zračnih džepova

Kao što je već navedeno u prethodnom slučaju, prisustvo zračnih dţepova prekida ili ometa
mjerenje

Slika 58. Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeračem – zračni dţepovi [11]

61
Ako su sonde instrumenta postavljene okomito na cijev mjerač vjerojatnost da će zračni
dţepovi ometati mjerenje je mnogo veća nego kada se mjerne sonde postave sa strane cijevi
(na gornjoj polovini poprečnog presjeka).

c) Brzina tečenja vode u cijevi mora biti iznad donje granice osjetljivosti ureĎaja

Slika 59. Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeračem – brzina strujanja [11]

Ultrazvučni mjerači protoka imaju definiran limit osjetljivosti kada je u pitanju brzina tečenja
u cijevi. Ovaj limit ovisi o vrsti i tipu ureĎaja i obično se kreće izmeĎu 0,05 i 0,03 l/s. Ovaj
limit moţe predstavljati problem kod predimenzioniranih cjevovoda. Problem je moguće
riješiti jedino tako da se izgradi mjerno mjesto na kojem će biti ugraĎena cijev manjeg
promjera.

d) Tečenje vode u cijevi mora biti ujednačeno (stacionarno) turbulentno a ne

neujednačeno (nestacionarno) turbulentno

Ako je strujanje u cijevi turbulentno (Slika 60.) mjerenje će biti oteţano i neće biti valjano.
Siguran pokazatelj turbulentnog strujanja u cijevima su velike i brze promjene protoka koje se
očitavaju na ureĎaju. Turbulencija se uvijek javlja iza koljena, ventila, T komada i sl.

Slika 60. Mjerenje protoka ultrazvučnim mjeraćem – problem turbulentnog strujanja [11]

62
Da bi se sa sigurnošću moglo tvrditi da je u cijevi na kojoj ćemo mjeriti strujanje ujednačeno
(stacionarno) turbulentno moraju biti zadovoljeni sljedeći kriteriji:

 Utjecaj koljena 90° na izbor mjesta za mjerenje (Slika 61.). Najbolja pozicija za
mjerenje je na više od 5 dijametara uzvodno, ili više od 15 dijametara nizvodno od
koljena.

Slika 61. Utjecaj koljena 90° na izbor mjesta za mjerenje [11]

 Utjecaj aktivnog ventila na izbor mjesta za mjerenje (Slika 62.). Najbolja pozicija za
mjerenje je na više od 10 dijametara uzvodno, ili više od 25 dijametara nizvodno od
aktivnog ventila.

Slika 62. Utjecaj aktivnog ventila na izbor mjesta za mjerenje [11]

63
 Utjecaj “T” komada na izbor mjesta za mjerenje (Slika 63.). Najbolja pozicija za
mjerenje je na više od 5 dijametara uzvodno, ili više od 10 dijametara nizvodno od
“T” komada.

Slika 63. Utjecaj „T“ komada na izbor mjesta za mjerenje [11]

 Utjecaj prijelaza sa manjeg na veći promjer cijevi na izbor mjesta za mjerenje (Slika
64.). Najbolja pozicija za mjerenje je na više od 1 dijametara uzvodno, ili više od 10
dijametara nizvodno od redukcije.

Slika 64. Utjecaj prijelaza sa manjeg na veći promjer cijevi na izbor mjesta za mjerenje [11]

64
 Utjecaj “Y” komada na izbor mjesta za mjerenje (Slika 65.). Najbolja pozicija za
mjerenje je na više od 5 dijametara uzvodno, ili više od 10 dijametara nizvodno od
“Y” komada.

Slika 65. Utjecaj „Y“ komada na izbor mjesta za mjerenje [11]

 Utjecaj crpne stanice na izbor mjesta za mjerenje. Različite vrste crpki izazivaju
različite promjene protoka ali za svaku će biti dovoljno ukoliko se ureĎaj postavi na
udaljenosti od 15 dijametara od posljednje crpke u seriji. Kontrola tlaka u sustavu se
provodi postavljanjem serije mjerača tlaka na cjevovod. Praćenjem tlaka moţe se
procijeniti na kojoj dionici cjevovoda je došlo do kvara. Nagli pad tlaka je direktan
pokazatelj povećanog protoka što obično predstavlja kvar. Vodovodi koji imaju
hidraulički model svog sistema mogu izmeĎu ostalog u svakoj čvornoj točki provjeriti
vrijednost tlaka u uvjetima bez kvarova na cjevovodu. Na taj način, analizom
teoretskog i stvarnog pritiska, stvara se slika o efikasnosti vodoopskrbnog sustava.

Slika 66. Utjecaj crpne stanice na izbor mjesta za mjerenje [11]

65
 5.2. Mjerna oprema za mjerenje tlaka - manometri

UreĎaji za mjerenje tlaka se zovu manometri. Oni rade na principu prijenos tlaka iz cjevovoda
na manometarsku cjevčicu i tako podiţe nivo tekućine u manometru. Ako se radi o sustavu
mjerenja koji se sastoji od senzorskog i elektroničkog dijela i koji moţe kontinuirano mjeriti i
zapisivati izmjereni iznos tlaka, onda takav mjerač zovemo tlačna sonda. Senzorski dio tlačne
sonde fizičku veličinu tlaka pretvara u analogni električni napon koji se prihvaća na data
logger-u odakle se moţe izvršiti transfer podataka na računalo. Transfer na računalo (Slika
67.) se moţe izvršiti uz pomoć odgovarajućeg kabla (najčešće sa priključkom RS 232) ili
radijskim prijenosom na daljinu.

Slika 67. Senzori pritiska spojeni na računalo

Najjednostavnija tlačna sonda je tzv. “mjerač tlaka s kruţnom trakom” (Slaika 68.) ili kako ga
većina korisnika pogrešno zove „tahograf“ mjerač zbog toga što traka koju koristi izgleda
veoma slično kao trake za mnogo rasprostranjeniji ureĎaj „tahograf“ koji vrši zapis brzine u
kamionima i autobusima. UreĎaj se sastoji od priključka koji se postavlja na slavinu. Umjesto
na data logger-u zapis podataka se vrši na kruţnoj traci koja se prethodno postavi u ureĎaj
koji ustvari predstavlja satni mehanizam. Traka je baţdarena na 24 sata i prilikom
postavljanja trake u mehanizam olovka se postavlja na mjesto koje predstavlja vrijeme kada je
mjerenje započeto.

Slika 68. Mjerač pritiska s kruţnom trakom [11]

66
 5.3. Oprema za detekciju gubitaka

a) Detektori zvuka - geofoni (akvafoni)

Osnovni problem otkrivanja zvukova curenja vode predstavlja apsorpcija zvuka u tlu. U
ovisnosti o vrsti tla, apsorpcija zvuka u tlu iznosi oko 40 dB/m tla. Glinovita tla predstavljaju
loš, dok pjeskovita tla predstavljaju dobar medij za prijenos zvuka. Više frekvencije (u koje
spada i frekvencija koju proizvodi voda koja curi kroz otvore ili pukotine) se naţalost više
apsorbiraju u tlu nego niske frekvencije što znači da je curenje koje se nalazi na dubini do 1 m
moţe lako locirati, dok je s povećanjem dubine lociranje sve teţe tako da oko 2 m iznosi
gornja granica do koje se moţe vršiti lociranje osluškivanjem zvuka.

Uspješno lociranje kvarova osluškivanjem zvuka će uvelike ovisiti o materijalu i promjeru

cijevi, vrsti tla i njegovoj zbijenosti, stranih zvukova kao što su vjetar, promet, graĎevine,
strojevi i sl. TakoĎer je neophodno da tlak u cijevi bude najmanje 1,5 bara ili viši.

Osnovni dijelovi geofona su:

 elektroakustički prijemnik (Slika 69.) sa frekventnim rasponom izmeĎu 50 i 3000 Hz

 metalna šipka za mikrofon
 mikrofoni
 slušalice.

Slika 69. Elektroakustički prijemnik

Za vrijeme rada s geofonom (Slika 70.) njegov osjetljivi zemni mikrofon prikuplja vibracije
izazvane istjecanjem vode iz cijevi, a obično su te frekvencije u opsegu 100 do 800 Hz. Ove
vibracije su uglavnom rezultat turbulencije u vodi prilikom njenog prolaska kroz pukotinu
cijevi. Često se meĎutim javljaju i zvukovi niţih frekvencija koji nastaju kao rezultat
pomjeranja čestica okolnog tla izazvanog curenjem vode iz cijevi. Zvuk isticanja vode pod
visokim pritiskom sliči na zaglušujuću buku i moţe uključivati povremenu jeku i udarce.
Signal koji registrira mikrofon uvodi se u instrument preko pojačivača zvuka koji je kao i filtri

67
za selekciju frekvencija projektiran da prepozna frekvencije nastale curenjem i minimizira
frekvencije koje proizvode koraci, promet i druge vrste okolnih zvukova. Ipak okolni zvukovi
su nekada dominantni u tolikoj mjeri da se detekcija s geofonom moţe izvoditi samo u toku
noći ili u vrijeme kada je poznato da će utjecaj okolnih zvukova biti minimalan. Kada bi se
neki zvuci mogli opisati riječima onda bi se moglo reći ako se čuje:

 “zviţduk” da se obično radi o malom kvaru pri “dobrom” tlaku,

 “šištanje” da se radi o velikom kvaru pri “dobrom” tlaku,
 “udari” da je kvar u blizini,
 povremen zvuk predstavlja potrošnju vode kod potrošača,
 “zujanje”, “vrisak” i “zvono” su zvuci koje obično proizvode razni transformatori,
motori i plinske instalacije,
 “klik-klik” je zvuk koji proizvodi rad vodomjera.

Slika 70. Osluškivanje geofonom na mjestu curenja iz cjevovoda u Vinkovačkoj ulici u Osijeku

Kontrolna detekcija – pred-lociranje kvara uz pomoć geofona

Za pred-lociranje kvara geofoni posjeduju poseban štapni mikrofon sa širokim frekventnim

opsegom koji u ovisnosti o modelu moţe biti izmeĎu 500 do 3000 Hz. Pred-lociranje
napuknuća obavlja se prisluškivanjem na pristupačnim mjestima kao što su hidranti ili ventili.
Pribliţujemo li se mjestu oštećenja razina šuma raste, a smanjuje se ako se od tog mjesta
udaljujemo. Samo mjesto proboja nalazi se kod najjače razine šuma. Kada se vrši pred-
lociranje na metalnim cijevima korištenjem geofona sa štapnim mikrofonom frekventno
područje koje treba pokrivati je izmeĎu 500 i 3000 Hz. Kod ostalih cijevi (PVC, PE, PEHD i
AC) frekventno područje šuma je izmeĎu 100 i 700 Hz. Intenzitet zvuka oko ventila, hidranta
i sl. se povećava zbog toga što je otpor tečenju u cijevi na ovim mjestima veći pa dolazi do

68
povećanja tlaka unutar cijevi što izaziva pojavu vibracija i to treba uzeti u obzir prilikom
kontrolne detekcije. U ovisnosti o materijalu cijevi ovisi razdaljina izmeĎu mjesta
osluškivanja, pa tako za:

1. Lijevano ţeljezo, daktil i čelične cijevi treba slušati svakih 120 do 180 m,
2. AC cijevi maksimalno svakih 60 do 80 m,
3. PVC i PEHD promjera 150 do 200 mm slušati svakih 30 m i
4. PVC i PEHD promjera 250 mm i većih slušati svakih 10 do 15 m.

Situacije koje zahtijevaju paţljivu detekciju su:

 Ako se istraţivanje s geofonom izvodi duţ distributivnog cjevovoda i površina je

prekrivena sa različitim vrstama materijala (beton, asfalt, šljunak, zemlja, glina itd.)
moţe doći do poteškoća kod usporeĎivanja rezultata jer ove površine različiti provode
zvuk. Pri ovakvoj vrsti detekcije curenja iskustvo operatora je jako bitan faktor.
 Ako je osluškivanje oteţano zbog stalne buke, velike dubine na kojoj su cijevi
poloţene, male količine vode koja protječe kroz cijevi potrebno je paţljivo osluškivati
na svakom pristupačnom mjestu.
 Kod punjenja praznih cijevi vodom ukoliko doĎe do stvaranja zračnih dţepova, oni će
prigušiti zvuk mogućeg kvara i oteţati njegovo otkrivanje,
 Zrak koji izlazi moţe takoĎer stvoriti zvuk sličan zvuku curenja vode,
 Za detekciju na mekanom terenu na zemljani mikrofon se postavlja šipka ili šiljak.
 U oknima sa više cijevi i ventila da bi sigurno potvrdili s kojeg cjevovoda dolazi zvuk
potrebno je paţljivo zatvarati jedan po jedan ventil dok se zvuk ne smanji i ne
eliminira što je potvrda da se kvar nalazi na tek zatvorenom cjevovodu,
 Ako voda istječe kroz otvor u okoliš koji je već ispunjen vodom potrebno je zatvoriti
dotok vode, sačekati neko vrijeme da voda iz blizine cijevi oteče, a zatim ponovo
uspostaviti dotok vode i izvršiti detekciju.
 Kada se locira mjesto curenja odmah ga treba popraviti a zatim na cijevi dok još nije
zatrpana izvršiti provjeru da li postoje curenja u blizini.

Mane geofona su:

 svaki proizvoĎač proizvodi geofon sa različitom osjetljivosti sondi i različitom zaštitom

od pozadinskih zvukova. Zbog toga, ukoliko uz postojeći geofon postoji potreba za
kupovinu novog, najbolje je kupiti geofon istog proizvoĎača jer samo tako postoji
sigurnost da će rukovalac geofon koristiti jednako uspješno ili još uspješnije nego pretho-
dni.
 filtri za zaštitu od vanjskih zvukova gotovo uvijek su beskorisni ukoliko se kvar nalazi
ispod prometnice
 maksimalna dubina na kojoj se moţe otkriti kvar je oko 2 metra
 lociranje je vrlo oteţano na mekom terenu
 često je lociranje moguće izvršiti samo u noćnim satima

69
b) Korelatori

Korelator je ureĎaj za otkrivanje curenja u cjevovodima. Osnovni dijelovi su mu centralna

jedinica sa procesorom, dvije sonde sa mikrofonima i punjači baterija za svaku sondu i
procesor. Sonde su obično označene sa slovima A i B ili sa različitim bojama. Korelacija se
bazira na vremenskoj razlici (brzina putovanja šuma) akustičnih signala koje proizvodi voda
koja ističe na mjestu propuštanja.

Da bi uopće bilo moguće raditi sa korelatorom potrebno je dobro poznavati mreţu, odnosno
potrebno je posjedovati aţurne mape vodoopskrbnog sustava sa svim priključcima. Ako su svi
podaci o cjevovodu poznati, sonde se postave na udaljenosti od najviše 150 m kod metalnih i
ne više od 50 m kod plastičnih cijevi, tako što se mikrofon sonde dovodi u kontakt s
cjevovodom preko postojećih hidranata ili ventila, a u procesor se unose osnovni podaci o
cjevovodu.

Slika 71. Korelator novije proizvodnje (lijevo) pored starijeg modela (desno)

U sve korelatore bez obzira na proizvoĎača, godinu proizvodnje ili model se unose isti podaci
a to su:

 materijal cijevi,
 duţina cijevi koja se ispituje. Prilikom mjerenja kod priključaka moţe se zanemariti
vertikalna duţina cijevi. Kod hidranta treba dodati i vertikalne duţine,
 promjer cijevi u mm. Ako se u predloţenim promjerima cijevi ne nalazi isti kao što je
promjer cijevi na kojoj se vrši detekcija uzima se prvi veći promjer.

Na slikama 72 i 73 prikazano je mjerenje korelatorom na vodoopskrbnoj mreţi grada Osijeka,

na Vinkovačkoj ulici. Korelator na slici 72. pokazuje skok koji označava da curenje postoji.
Desno slika 73. prikazuje prvu sondu koja je bila spuštena na armaturu cjevovoda, dok je
druga bila 15m dalje na podzemnom hidrantu.

70
 Slika 72. i 73. Mjerenje obavljeno na cjevovodu u Vinkovačkoj ulici u Osijeku

Preko centralne jedinice se aktiviraju istovremeno obje sonde i mjeri se vrijeme za koje će
zvuk koji nastaje kao posljedica istjecanja vode iz cijevi, registrirati svaka od sondi. Korelator
je skup ureĎaj i vrlo efikasan pod uvjetom da sa njim rukuje osoba koja je prošla primjerenu
obuku i posjeduje odreĎeno iskustvo. Za korelator nije bitna dubina na kojoj se cjevovod
nalazi, niti mu smetaju vanjski zvuci te na jednoj dionici istovremeno moţe otkriti veći broj
kvarova. Kao rezultat mjerenja gubitaka korelatorom na centralnoj jedinici dobivamo
udaljenost sondi od mjesta kvara, kao i grafički prikaz iz kojeg se moţe i procijeniti o kakvom
se kvaru radi.
Prilikom mjerenja sa korelatorom svaka korisna potrošnja vode će biti prikazana kao curenje
stoga je neophodno poznavanje lokacije svakog priključka, ali je isto tako moguće da se u
toku mjerenja otkriju ilegalni priključci ili kvarovi na cjevovodu koji i ne moraju biti uvijek
oštećenja, odnosno pucanja cjevovoda, jer u cjevovodu se moţe nalaziti neko strano tijelo npr.
kamen i da to korelator prikaţe kao i curenje. Na slici 74. moţemo vidjeti da kvar na
cjevovodu izgleda kao vrlo oštar vrh.

Slika 74. Grafički prikaz na ekranu korelatora kakav moţemo vidjeti

ukoliko smo na cjevovodu pronašli mjesto curenja [11]

71
Da bi se sa što većom sigurnosti moglo odrediti mjesto kvara vrijeme korelacije na ureĎaju
treba odraditi što duţe (3-5 minuta), kako bi se izbjegla greška koja nastaje u nepoznavanju da
li je zabiljeţeni vrh rezultat stalnog ili povremenog istjecanja.

Na osnovu rezultata dobivenih mjerenjem korelatorom mjeri se udaljenost izmeĎu obje sonde
te se izvodi dodatna kontrola na sumnjivoj mikro lokaciji uz pomoć geofona. Ako se
geofonom kvar ne moţe potvrditi onda se, prije nego se krene sa iskopom, kvar treba potvrditi
s bar tri analize korelatorom u tri dana u različito doba dana.

Korelatore proizvode različiti proizvoĎači, ali je princip rada uvijek isti.

c) Logeri

Logeri rade kao klasični elektro-akustični ureĎaji koji snimaju šumove pomoću
piezokeramičkih mikrofona. Smještaju se u podzemne hidrante (Slika 75.) ili na druge
kontaktne točke duţ ispitivanog dijela cjevovoda. Snimljeni šum se u digitalnom obliku
zapisuje u internu memoriju logera, a njegovi mjerni podatci očitavaju se pomoću računala.

Slika 75. Digitalni loger pritiska i protoka sa GPRS prijenosom podataka

Ova vrsta mjerenja u velikom broju slučajeva nije dostatna za izdavanje naloga za kopanje i
popravak jer za postizanje veće točnosti mjerenja mora se naknadno utvrditi točna lokacija
mjesta oštećenja ali sluţi kao izvrsna metoda za predlociranje mjesta oštećenja te kao
ekonomičnija alternativa noćnom radu mjeritelja. Iako curenje vode uzrokuje kontinuiran
šum, u toku dana šum se moţe „zamaskirati“ vanjskim ometajućim šumovima koji dolaze od
prometa i slično te iz tog razloga nadzor mreţe s logerima provodi se noću i to najčešće
izmeĎu 2 i 4 sata ujutro. U tim satima je u pravilu, tlak u vodovodnoj mreţi viši, što pogoduje
mjerenju. Logeri se mogu trajno instalirati u mreţu ili seliti po zonama. Noviji logeri imaju

72
mogućnost povezivanja u mreţu i automatskog, beţičnog slanja podataka o protoku, tlaku i
hidrauličkom udaru u kontrolni centar putem GPRS komunikacije. TakoĎer, s njima je
moguće komunicirati putem GSM mreţe i tako je u bilo koje vrijeme dostupno mjerenje te
brza i učinkovita lokacija kritičnih zona u mreţi.

5.4. Oprema za odreĎivanje položaja cijevi

Za primjenu detekcije oštećenja pa tako i gubitaka vode apsolutno je neophodno poznavati

trasu cjevovoda. Ipak, GIS vrlo često nije dovoljno precizan i dorečen pa se dogaĎa da
operatori sa instrumentima osluškuju tlo ispod kojeg uopće nema cjevovoda.

Oprema za detekciju poloţaja se dijeli u dvije osnovne grupe:

 oprema za detekciju poloţaja metalnih i

 oprema za detekciju nemetalnih cijevi

a) Detektori položaja metalnih cijevi

Postoji široka lepeza ureĎaja za lociranje metalnih cijevi. Najjednostavniji takvi ureĎaji su
obični metal detektori ili tzv. pronalazači poklopaca koji se upotrebljavaju za lokalizaciju
sakrivenih ventila, poklopaca hidranata, i ostalih metalnih predmeta do dubine 0,5 m, a
ponekad i do većih dubina što ovisi o veličini traţenog predmeta. Ovakvi ureĎaji rade samo u
modu pasivne navigacije (Slika 76.) te je obuka za korištenje jednog ovakvog ureĎaja vrlo
jednostavna i kratka.

Slika 76. Detektor metala [11]

73
Druga grupa detektora metalnih cijevi se bazira da osim moda pasivne navigacije poloţaj
cijevi traţi i u modu aktivne navigacije. Ovakvi ureĎaji se sastoje iz dva dijela: generatora i
prijemnika (Slika 77.). Generator se pomoću kablova (najčešće s klemama sličnim onim za
punjenje akumulatora na vozilima) priključi jednim krajem na cjevovod (ventil, hidrant i sl.) a
drugim krajem na uzemljenje. Generator se uključi i odredi se frekvencija koja se pušta kroz
cjevovod. Nakon toga se uključi prijemnik i podesi se na istu frekvenciju kao i generator. Uz
eliminaciju svih smetnji koje izazivaju okolni bliski cjevovodi i prihvatljivu vrijednost otpora
sa prijemnikom se lagano korača iznad pretpostavljene trase cjevovoda. Predajnik na displeju
će strelicama i zvučnim signalima usmjeravati rukovaoca na poloţaj cijevi a pritiskom na
samo jedno dugme dobiva se i podatak o dubini cjevovoda.

Slika 77. Generator i prijamnik [12]

Priprema i savjeti za upotrebu detektora metalnih cijevi

Prilikom korištenja detektora metalnih cijevi treba voditi računa o slijedećem:

 Otpor treba što niţu vrijednost. Ako to nije slučaj treba pokušati zaliti vodom kolčić
na koji je priključen kabl s uzemljenjem (slana voda naravno daje još bolje rezultate)
 Nikada ne treba raditi s ureĎajem ako na nogama imate zaštitnu obuću sa metalnom
nadgradnjom jer će „zbuniti“ ureĎaj,
 Nikada ne treba uključivati ureĎaj prije nego se izvrši priključivanje kablovima jer
moţe doći do strujnog udara koji nije opasan po ţivot ali je vrlo neugodan,
 Kod metalnih cijevi s gumenim brtvama detekcija će biti oteţana a u nekim
slučajevima i nemoguća.
 Najbolja frekvencija za traţenje cjevovoda je 82 kHz.

74
 b) Detektori položaja nemetalnih cijevi

Otkrivanje i lociranje cijevi za vodu moţe biti teško ako su cijevi proizvedene od materijala
koji nije električno provodljiv. To se odnosi na materijale kao što su azbest-cement, PE i
PVC. Ova se poteškoća moţe izbjeći korištenjem tehnike akustičnih impulsa. Pomoću
akustičnog impulsnog prijenosnika, cijev se izlaţe akustičnoj vibraciji. Ovisno o vrsti
materijala, promjeru i karakteristikama tla, ti se akustični impulsi šire duţ cijevi mogu se
otkriti na površini pomoću geofona. Pokrivena udaljenost ovisi od slučaja do slučaja i moţe
iznositi maksimalno do 50 m. Ova akustična metoda lociranja moţe se takoĎer primijeniti i na
metalne cijevi ako, na primjer, lociranje pomoću električnih metoda bude onemogućeno zbog
električnih smetnji. Kod metalnih cijevi, udaljenost kod koje je moguća detekcija je nešto
veća.

75
 6. Zaključak
Mnoge aktivnosti potrebne su kako bi se osigurao besprijekoran rad vodovodnog sustava.
Naravno da je vaţno potrošača opskrbiti uvijek dovoljnom količinom vode, osigurati potpunu
mikrobiološku ispravnost vode, osigurati radni tlak u mreţi i paziti da nema zastoja u opskrbi
ali ipak, i da se osigura sve gore navedeno, sav taj napor vodovodnom poduzeću ne garantira
da je rad ekonomski opravdan tj. da donosi prihode. Kao prioritet se nameće odrţavanje,
odnosno rad na racionalizaciji potrošnje i stalno ulaganje truda u smanjenje gubitaka.

Smatram obrazovanje stručnog kadra, korištenje moderne tehnologije i opreme te

informatizaciju tvrtki koje upravljaju vodovodnim mreţama temeljem efikasnog odrţavanja.
Geografskim informacijskim sustavom moguće je stvoriti bogat i kvalitetan sustav podataka s
kojim unaprijeĎujemo upravljanje i nadzor. Korištenjem moderne opreme pri mjerenjima i
detekcijama koje izvode stručni djelatnici vodovodnih poduzeća relativno brzo pronalaze se
mjesta gdje se dogaĎaju gubitci, utvrĎuje se njihova veličina te se isti otklanjaju.

Svi elementi vodovodnog sustava imaju svoj uporabni vijek, a u slučaju nemara u odrţavanju
potreba za njihovom izmjenom javlja se i prije isteka tog roka. Kako bi sustav i njegovi
elementi dosegli projektirani uporabni vijek, potrebno je redovito odrţavanje. Preventivno
odrţavanje posebno je bitno i zasigurno je najbolja opcija jer podiţe pouzdanost sustava,
omogućava besprijekoran rad i jeftinije je od korekcijskog i havarijskog odrţavanja kada osim
otklanjanja samog kvara odgovorni smo i za štetu koja nastaje dok potrošači su bez vode.

Potrebno je da ljudi koji rade na odrţavanju vodovodne mreţe osim redovitih i izvanrednih
radova odrţavanja sustavno traţe gubitke vode i analiziraju stanje cjevovoda (po materijalu,
promjeru, duţinama, broju kvarova, starosti), a projektanti na osnovi pregleda prikupljenih
podataka dobivenih na terenu, izraĎenih analiza, postojeće tehničke dokumentacije, razvojnih
planova i hidrauličkih proračuna da predlaţu odgovarajuća rješenja. Naravno, za sve to
moraju se upotrebljavati suvremene metode, koje su u praksi potvrdile svoje prednosti s
tehničke i ekonomske strane, pa će tada rad i odrţavanje vodoopskrbnog sustava biti
optimalno i s gledišta stanja tehnološkog razvoja i s ekonomske strane pri uporabi financijskih
sredstava.

76
Literatura
1. Jure Margeta, Vodoopskrba naselja Planiranje, projektiranje, upravljanje, obrada vode,
Split 2010.

2. http://www.romanaqueducts.info/picturedictionary/pd_onderwerpen/mathematics.htm

3. http://viminacium.org.rs/wp-content/uploads/files/pdf/Snabdevanje-vodom.pdf

Snabdevanje vodom u antici na prostoru Gornje Mezije i jugoistočnog dela Donje Panonije,
Nemanja MrĎić

4. https://hr.wikipedia.org/wiki/Pont_du_Gard

5. http://www.historvius.com/segovia-aqueduct-1086/

6. http://www.geo.de/GEO/heftreihen/geo_epoche/leseprobe-wasser-fuer-rom-
69351.html?t=img&p=1

7. http://www.history.org

8. Optimalizacija vodoopskrbnog sustava KUTINA – POPOVAČA, Domagoj Baričić,

Zagreb 2014.

9. Gubici vode u vodoopskrbi i odvodnji suvremene metodologije praćenja, pronalaţenja i

otklanjanja, stručno-poslovni skup , studeni 2007.

10.http://www.waterloss.com.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=43&Itemi
d=57&lang=bs

11.http://www.waterloss.com.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=11&Itemi
d=62&lang=bs

12. http://www.gegi.hr/pronalazenje_puknuca_cijevi_curenja_ispustanja.html

13. Stručno-poslovni skup Gubici vode u vodoopskrbi i odvodnji, Suvremene metodologije

praćenja, pronalaţenja i otklanjanja, 07.-11.11.2007.

14.http://www.directionsmag.com/pressreleases/gis-for-urban-disaster-prevention-and-
planning/259017

77
78