1

Moj kutak

NEKA BUDE
LJUBAV

1
 Moj kutak

Poglavlje 1

Abbie

Auto je došao niotkuda.

Zapravo, bio je to taxi i naglo je zakočio, gume su ostavljale crne tragove na asfaltu
dok je vozač trubio. Provukla sam se kroz raskršće u svojim joga hlačicama i
Nikeicama, pa se okrenula kako bih odmahnula vozaču. Uzvratio mi je i nastavio
svojim putem.
Baš kao i ja.
Sljedeći put, pobrinula sam se da pogledam na obje strane prije nego sam prešla
cestu, jer Chicago je bio jebeno opasno mjesto za moje zdravlje. S druge strane, ipak
sam ga voljela.
Voljela sam zgrade koje su se protezale do oblaka, sumoran smog koji je lebdio uz
horizont i neprestanu buku i užurbanost. Zbog toga sam se osjećala živom.
U svijetu u kojem sam neprestano ugrožavala svoj život, pretpostavljam da je to
bilo od iznimne važnosti. Kada sam zakoračila na pločnik, primijetila sam muškarca
šćućurenog u kutu između dvije radnje. Srce mi se malo stisne od olakšanja.
„Bennie,“ korila sam ga i sagnula se da mu pružim novčanicu od dvadeset dolara.
„Gdje si bio prošli tjedan?“ Osmjehnuo mi se, njegova je odjeća zaudarala na cigare i
život beskućnika.
„Hej, Abbie, imao sam puno toga za napravit. Znaš to.“ Uzeo je novac i zahvalio
se. „Dobra si prema meni.“
„Brinula sam se za tebe,“ rekla sam mu. „Nemoj mi nestajati. I ne troši to na svoje
djevojke, Bennie.“
Kimnuo je, pogledao novac i otvorio vrata mog omiljenog kafića uz zvuk zvonca.
Iako je Chicago imao mnogo toga za ponuditi, ja sam bila savršeno zadovoljna kada
sam pola subotnjeg jutra mogla provesti u svom susjedstvu izvan grada. Sunny Side
bio je lokalni dragulj nekoliko ulica udaljen od moga stana na trećem katu u Wicker
parku. Ušuškana u svoj omiljeni naslonjač od umjetne kože i pliša, radila sam na tom
kičastom stolu prekrivenom stolnjakom s makaronima. Shvatila sam da više
napravim na tom klimavom stolu nego što bih ikada napravila u gradskoj kući na tri
kata na koju sam potrošila bogatstvo da je preuredim. Mogla sam uštedjeti tisuće i
naručiti tri ukusna lattea na dan, ali zima je stizala i znala sam da bi taj ured mogao
biti moje utočište. U trenutku sam utonula u domaći ugođaj kafića.
Velike bijele svjetiljke visjele su s plafona dok su ispod njih, napuštene knjige i
sanduci djelovali poput privremenih pregrada između stolova različite veličine.
2
 Moj kutak
Unutarnji zidovi bili su ispunjeni beskonačnim redovima oštećenih i prekomjerno
korištenih šalica za kavu s krilaticom koja je odgovarala svakom raspoloženju.
Udahnula sam miris svježe mljevenog zrna kave koji se pružao kroz kafić dok
sam ispijala toliko prijeko potreban latte iz šalice,na kojoj je kemijskom pisalo radim
ono što želim, rukopisom nalik na mačje ogrebotine. Sinoć nisam mnogo spavala;
umjesto toga, izluđivala sam sama sebe sa svakim šumom i slutnjom, baš kao i svake
noći u proteklih godinu dana. Zamišljala sam da je svaki susjed u krugu od tri
kilometra serijski ubojica ili silovatelj, a zatim gledala Snapped1 kako bih se odvratila
od toga, što je samo produžilo moj opsesivan paranoičan krug.
To je bio problem.
Moja paranoja i moja sumnjičavost da svako ima motiv koji je uključivao
prijevaru ili nešto još gore.
A Sunny Side, sa svojim nepresušnim izvorima kofeina, postao je moje utočište
svake subote. Mjesto na koje sam mogla doći i pretvarati se da sam aktivan član
društva u kojem moji problemi nisu postojali.
Utonula sam u svoju subotnju rutinu, stavila slušalicu u uho i upustila se u
sigurnost javnog mjesta i svog privatnog svijeta glazbe.
Teško je reći koliko je vremena prošlo kada sam osjetila kako me netko
promatra.
Moja je sposobnost da ostavim stvarnost iza vrata kafića bila apsolutna. Mogli
su proći sati.
A ipak sam ga osjetila.
Zurenje.
Oklijevala sam, ali sam na kraju svejedno podignula pogled.
A zatim sam se zamrznula u mjestu.
Biblija navodi da je Bog stvarao svijet šest dana. Kada je došlo vrijeme za ono
konačno božansko stvorenje, postojala je činjenica da je Stvaratelj uzeo sebi još jednu
milisekundu vremena da stvori muškarca koji me promatrao kako ispijam svoj treći
latte.
Pa sada, nisam ja takva vrsta žene – ona koja posrće preko svojih riječi i
zamuckuje kada zgodan muškarac gleda prema njoj. Na težak sam način naučila tu
lekciju i nisam je zaboravila. S frustriranošću kad god mi se netko približi ili s
tvrdoglavošću na koju bi svaka mula bila ponosna, odbijala sam primijetiti bilo kojeg
člana suprotnog spola ikada.
Zanemarite da ima čvrste, krajnje muževne crte lica – isklesane, urezane,
oblikovane i nestvarne. Dodajte tome nepogrješivu visinu i stas, način na kojem je
sjedio za premalim okruglim stolom ispred sebe. Pomiješajte to s punim usnama i
impresivnim bijelim zubima. Sve je to utjelovljeno na sedmi dan, Bog je odmarao, i
bilo je dobro.

1
Američka tv serija
3
 Moj kutak
Ali ono što je potaknulo oluju u mojoj duši i smirenost u mome srcu bile su
njegove plavo zelene oči.
Nasmijao se, zapravo, široko se osmjehnuo.
Dragi Bože. Taj osmjeh…
Odvratila sam pogled. Fokusiraj se. Moraš raditi. Ne poznaješ ga. Mogao bi biti
psihopata.
Ispila sam svoj latte i šalica je sada bila prazna.
U sebi sam stvarala popis mana kako ne bih ponovno podignula pogled prema
njemu.
Niti jedno od nas nije moglo odvratiti pogled. A onda me ponovno zabljesnuo
tim sveznajućim osmjehom. Sranje!
Abbie. Bože. Saberi se. On je vjerojatno ženskar i ništa više.
Počešao je vrh svog nosa. Dva puta. Nesvjesno, i ja sam učinila isto i prolila
ostatke svog lattea od karamele.
Prokletstvo!
Bio mi je posvuda po nosu i bradi, a znala sam da mi je i kosa uništena. A to je
na neki način bila i ocjena moje pojave. Bio je to jadan dan - moj subotnji ritual – a o
jadnim danima nije se dalo razgovarati.
Zaslužila sam ih baš kao i svaka druga žena na planeti. Bez šminke, bez brojanja
kalorija, bez odgovornosti. Ovo je bio moj. Ovo-je-lice-s-kojim-sam-rođena dan. Sve
to i činjenica da sam uspjela dobiti svoj omiljeni stol bio je šlag na kraju. Momak koji
je sjedio za stolom nasuprot moga, izgledao je poput trešnje. Šteta što sam prije
godinu dana prešla iz faze riskiranja u fazu samoočuvanja. Bila je to poprilično
dosadna faza.
Bez obzira na to, njegov je osmjeh bio skoro pa dovoljan da poželim zaigrati
rulet.
Moje su me vlastite misli silovale, kao da mi je trebalo dobro pljeskanje po
stražnjici.
Saberi se, djevojko. Postoji mogućnost da je luđak. Mogao bi šivati žensko meso u
prekrivače kao suvenire za svoju listu ubojstava. Mogao bi zamišljati novi kožni prekrivač s
tvojim imenom na njemu.
Koji kurac nije u redu sa mnom?
Bila sam toliko oprezna tristo šezdeset i pet dugih dana.
Iritantno, nitko u mome životu nije imao problema i živjeli su život punim
plućima. S druge sam strane bila ja, bojala sam se reći zdravo bilo kome novom i onda
odjednom, BAM!
Jedan pogled tog komada u prostoriji prepunoj kavopija i bila sam spremna
pogaziti svoj moral i svako unutarnje upozorenje koje me držalo na razdaljini.
Svi oni, dokazi, nestali su zbog tog prokletog osmjeha. Kada se raširio, ukazale
su se očaravajuće, najprimamljivije, najdublje utisnute jamice koje sam ikada vidjela.
Bile su prava stvar, smještene u kutovima njegovih savršenih usana. Nisu ga činile
dječački zgodnim. Bile su sexy do bola. Samo ih je nekoliko muškaraca moglo imati.
4
 Moj kutak
On nije samo kušao vodu; upijao me bez imalo oklijevanja.
Smjerno.
Smjerni izrađivač prekrivača!
Uz ubrzan puls, srela sam njegov pogled, pa smo promatrali jedno drugo iako
ja nisam bila sigurna što je vidio u meni. Bilo je prekasno obrisati bradu od ljepljive
tekućine bez da bude očito. Bila sam sigurna da mi je lice još uvijek bilo zeleno od
noćne maske za lice. Vrućina mi navre uz vrat dok je odmjeravao moju Northwestern
duksericu, crne tajice i Nikeice. Nisam pretrčala milju, ali sam izgledala kao da jesam,
a to je bio bonus.Mada, da me vidio kako trčim, to bi bila prava tragedija.
To je kao da imam neku bolest trčanja. Kao da neki zgrčeni dio mene ne može
vjerovati da to radim da bih vježbala, već misli da spašavam goli život.
Iz onoga što je moja prijateljica Bree objasnila, moje je trčanje izgledalo poput
plesa Julie Louis – Dreyfus u Seinfeldu2, osim što je… bilo još gore. Rekla je da, kada
trčim, moje ruke izgledaju kao da energično razgovaraju s mojim tijelom.
Pomalo sam krivonoga također, tako da i u tome ima nešto. Ali ovaj muškarac
nije znao ništa od toga. Njegov mi je pogled govorio da mu nije smetala moja lijena
pojava, brada prekrivena karamelom ili koža boje izvanzemaljca. Iz samog pogleda
na njega, bio je tip muškarca za kojeg bi se dobro trebao odjenuti. I ako smo zelenooki
i ja imali budućnost, zurio je u najgori scenario i smiješio mu se.
Bio je odjeven u crne, mrežaste, sportske hlače do koljena i sivu duksericu.
Njegove su Nikeice izgledale kao nove. Podigao je obrvu kada je moj Mac zazvonio
zbog zahtjeva za AirDrop3. Njegovo ime više nije bilo tajna, pa sam osjetila tračak
panike.
Cameronov Mac: Zdravo.
Pogledala sam iznad laptopa i duboko udahnula prije nego sam prihvatila
njegov zahtjev.
Abbiein Mac: Zdravo.
Abbie, oderat će ti kožu! Pokušala sam ignorirati svoj unutarnji glas.
Cameronov Mac: Vidio sam te s beskućnikom.
Abbiein Mac: Ok?
Otpio je gutljaj iz svoje šalice Pravi muškarci vole pekinezere i slegnuo ramenima
prije nego je natipkao.
Cameronov Mac: Pa, to je lijepo od tebe. Većina ljudi u gradu bi samo prošla
pokraj njega.
Abbiein Mac: Oh. Većina ljudi i prođe pokraj Bennia. Ali on je drugačiji, a
ja nisam većina ljudi.
Podigao je obrvu i zagrizao usnu.
Cameronov Mac: Vidim to.
Cameronov Mac: Želiš li popiti sljedeću šalicu sa mnom?
Reci da, reci da! To je samo kava!
2
Američka tv serija
3
Aplikacija za prijenos fajlova između Appleovih uređaja
5
 Moj kutak
Abbiein Mac: Ne, hvala.
Idiote.
Skupio je obrve, mršteći se.
Cameronov Mac: Sigurno? A što kažeš na doručak?
Moj se puls ubrzao zbog sjećanja na moju posljednju reakciju na takvu vrstu
pažnje i posljedice, pa sam odgovorila bez razmišljanja.
Abbiein Mac: Ne, hvala.
Njegov je kikot bio dubok i preplavio me, čak i na toj udaljenosti koja nas je
razdvajala. Zagrizao je punu donju usnu dok je tipkao, a osmjeh mu je i dalje bio na
mjestu.
Jebem.Ti. Prokletstvo, Abbie!
Cameronov Mac: Pa, pretpostavljam da onda danas nije moj dan.
Abbiein Mac: To je sve što imaš za reći?
Nemam pojma zašto sam poslala tu poruku… zašto sam se uopće zamarala
time što se nije više potrudio. Ali taj jebeni osmjeh. Bio je sexy kao pakao.
Pročitao je moju poruku i slegnuo ramenima dok je tipkao.
Cameronov Mac: Čini se da uživaš u kavi. Ja nemam dnevni red. Prekrasna
si, to sam primijetio. Htio sam popiti kavu s tobom. Ti si rekla ne. Pokupit ću
ostatak svog ponosa sada i izaći van.
Zatvorio je svoj laptop i ustao, a ja sam bila potištena. Prokletstvo. Bio je drag.
Otkada su momci samo… dragi?
Jesam li ja mrziteljica muškaraca? Jesam li postala ta žena?
Progovorila sam dok je spremao svoje računalo u kožnu torbu.
„Žao mi je,“ izrekla sam brzinsku ispriku. „Očekivala sam neki užasan upad ili
neki sjebani prijedlog. Internet, dopisivanje, sve što ima veze s tehnologijom za mene
je riskantno. Vidjela sam dovoljno neželjenih slika kuraca za čitav život. Samo sam
oprezna.“ I to je bila istina. Ali to sam izrekla naglas poput verbalne bljuvotine. „Jesam
li stvarno na glas rekla 'slike kuraca'?
Ponovno se zakikotao i pogledao dolje na mene s mjesta na kojem je stajao, a
zatim se široko osmjehnuo.
„Danas nije pravi dan.“ Hrapavi bariton njegova glasa odgovarao je nježnoj
molbi njegovih očiju, koje su, činilo se, potamnile dok je gledao prema meni.
„Ne?“ upitala sam šaptom dok sam odmjeravala njegovu dvometarsku pojavu
i zamišljala mogućnosti.
„Ne,“ rekao je. „Možda ne možemo jednom popiti kavu?“
Zatočio me u zamku s mojim jednostavnim 'ne'. Nije mogao biti toliko
zainteresiran.
Nisam mogla zanijekati razočarenje koje se sakupljalo u mojim jajnicima.
„U redu.“ Razvukla sam posljednju riječ, kada nije dalje navaljivao.
Cameron izvuče novčanik i stavi novac na stol, a zatim priđe mome stolu i učini
isto.
„Dopusti da ti barem platim sljedeću šalicu.“
6
 Moj kutak
Nakon što je odložio novčanicu, nakratko je stao uz mene, pa sam uhvatila
njegov miris – čiste muževnosti. Udahnula sam koliko god sam mogla, a da ne bude
toliko očito. Nije mirisao na luđaka.
Cameron podigne svoj ruksak dok sam ja zamišljala kako prstima prolazim
kroz njegovu razbarušenu, nekoliko centimetara dugu, tamno smeđu kosu.
Ne daj mu da ode. Reci mu da nisi tolika kučka. Ali to bi se činilo očajnim. Ti nisi očajna.
Ali jesi napaljena. Oh moj Bože, jesi li napaljena??
Kao da mi je pročitao misli, zabljesnuo me još jednim svojim osmjehom pa sam
morala zagristi obraz kako bi sakrila svoju reakciju.
„Vidimo se.“
„Da, vidimo se. I hvala,“ uzvratila sam na njegov pozdrav, oktavu glasnije nego
što je bilo potrebno. „Za kavu,“ dodala sam. S druge strane prozora, Cameron se
sagnuo i razmijenio nekoliko riječi s Benniem prije nego mu je u ruke stavio nešto
novca.
Pa, Abbie. Čini se da ćeš morati čekati do sljedećeg puta da se izvučeš iz kreveta da bi ti
se zgodan muškarac nabacivao. Ako se to uopće dogodi ponovno, IDIOTKINJO!
I ponovno, moje me oklijevanje koštalo. Nisam si mogla pomoći da se ne
osjećam kao da me ovaj put mnogo koštalo.
Potonula sam u svoj naslonjač, nastavila zuriti u njegovom smjeru, gledajući
kako ta široka ramena izlaze iz mog života.

7
 Moj kutak

Poglavlje 2

Abbie

Oštar nokat bocne me u rame pa podignem pogled sa svog mjesta u obliku L i

ugledam ženu u kričavo ružičastom, žvakama oblijepljenom poderanom kaputu koja
se nadvijala iznad mene. Njeno je lice bilo izbrazdano od godina koje je nisu štedjele,a
zubi boje kišnog oblaka. Izvukla sam slušalicu iz uha u kojoj je sviralo „Youth“ od
Glass Animals 4 prije nego je progovorila.
„Imate li cigaretu?“
Odmahnula sam glavom i malo se odmaknula unatrag, pokušavajući povratiti
osobni prostor u koji mi je upala. „Ne, žao mi je, ne pušim.“
„Previše je nepušača u ovome gradu,“ ispalila je i dobro me promotrila kako bi
vidjela ima li na meni išta drugo što bi mogla zatražiti. Brzo sam vratila slušalicu u
uho i pogledala kroz prozor u kuće koje bi proletjele i drveća prekrivena jantarnom
bojom zalazećeg sunca.
Žena se još malo zadržala, pa je krenula dalje. Ignorirala sam ubod krivnje.
Davala sam potrebitima, ali ne nepristojnima i onima koji su bili napadni. To je
vještina koju steknete kada živite u gradu.
Kada sam sišla s vlaka na svojoj stanici, svjež me zrak udario u lice. Wicker park
zapravo i nije bio povezan sa zločinom, ali je bio okupljalište i uvijek prepun vreve,
zbog čega sam trebala ostati na oprezu. S torbicom koja mi je visjela s ruke, umetnula
sam ruke u džepove i uputila se poznatom bočnom ulicom ispunjenom kafićima,
knjižarama, trgovinama, restoranima i pubovima. Susjedstvo je imalo intiman šarm i
nije bilo veliko, ali u određene dane, bilo je teško uočiti istog susjeda u masi
nepoznatih lica.
Mislila sam na Camerona dok sam prolazila kroz željeznu kapiju, pa uz
stepenice do svog stana u kući na tri kata. Jutros sam se zaustavila u Sunny Sideu u
nadi da ću ga vidjeti i radila sam nekoliko sati duže nego inače kako bih pokušala
ukrasti još jedan pogled na njega. Bilo je to patetično, ali istinito.
Moj je ljubavni život bio poput željezničke katastrofe proteklih nekoliko godina,
blago rečeno, a ovo se činilo kao neka svijetla točka, prilika. A onda… on je otišao.
Slegnula sam ramenima. Njegov gubitak.
Nakon uzaludnog čekanja, sjela sam na vlak za grad kako bih se susrela sa
svojim bratom Oliverom, za kasni ručak. Ispalo je da sam taj dan čekala dva muškarca
koji se nisu pojavili. Oliver mi je poslao poruku u zadnji tren, rekao je da ne može
izaći iz bolnice, ali ja sam znala bolje. Imao je prepun raspored, i privatni i poslovni.

4
Pjesma Mladost glazbene grupe Glass Animals
8
 Moj kutak
Pošto je bio ženskar, rijetko kada je bio sam. Opsovala sam činjenicu da sam mu
zavidjela na tome, jer sam mislila da nikada neću ugledati taj dan.
Dok sam provjeravala svoju poštu, nabrajala sam stvari kojima sam bila
blagoslovljena.
Još sam uvijek bila zdrava, imala sam karijeru koju sam voljela, koja mi je
pružala udobnost, pa i moj preveliki dom. Odlučila sam ga kupiti bez obzira na svoj
bračni status. Prešla sam trideset jednu i još uvijek nisam bila dio onog mi, pa sam
Kupidu pokazala oba srednja prsta i uložila u svoje vlastito ljubavno gnijezdo.
Gornja dva kata bila su moja, a onaj niži stan u prizemlju iznajmila sam niskoj,
staroj dami, gospođi Zingaro, koja je postala moj drugi posao. Iako je bila draga,
ponekad me prestravljivala. Kunem se da je bila mrtva ili je umirala svaki put kada
bih je ugledala kako sjedi na klupi u svome vrtu. Ona je bila jedna od onih ljudi koji
bi samo zurili u nešto i prestravili vas kada bi se trgnuli iz toga.
Moje prvo iskustvo s njom bilo je prošlog ljeta kada sam se nasmrt prepala.
Pronašla sam je kako poput kipa stoji u sred svog vrta – vrta kojeg je prekopala nakon
što sam platila bogatstvo za novi travnjak – s kanticom za zalijevanje u ruci. Bila je
zamrznuta u mjestu nekoliko trenutaka, dok sam joj se približavala i lagano je
dozivala njezinim imenom. Nisam bila sigurna može li truplo stajati, ali na danjem
svjetlu, bila sam sigurna da sam tome svjedočila.
Kada se vratim na to, odluka da joj priđem, dok je bila u svojoj omamljenosti
bila je pametna koliko i prikradanje mački, prilazila sam joj polako kada me odjednom
iznenadila s kanticom za zalijevanje.
Ne može mnogo ljudi reći da ih je netko udario kanticom za zalijevanje. Ja sam
jedna od onih sretnijih.
Budući je moja stanarka trebala društvo, naučila sam se pretvarati da
popravljam mnoge stvari koje su bile pokvarene. A budući da sam i ja bila usamljena
većinu noći, prepuštala sam joj se.
Večeras sam bila zahvalna što su svjetla u prizemlju bila ugašena kada sam
otključala svoja vrata.
Oprezno, kao i uvijek, promotrila sam dnevnu sobu stana koju sam
preuređivala dvije godine, samo kako bih se uvjerila da sam sama.
Tamni podovi od pravog drveta, zidovi u dvije nijanse sive boje, i izbijeljeni
namještaj koji je mirisao na limun i more. To je bilo upravo ono o čemu sam sanjala
kada sam započela s renoviranjem i sada je to bila moja stvarnost. Bila je, zapravo,
savršena i bila je, zapravo, usamljena.
Bila sam sasvim sama.
Odjednom sam poželjela biti bilo gdje drugdje.
„Koji vrag nije u redu sa mnom?“ upitala sam prazan prostor.
Sindrom životne uznemirenosti.
Mobitel mi zazvoni u torbici baš kad sam je bacila na kauč.

9
 Moj kutak
Pogledala sam u zaslon i zahvalila Bogu kada sam ugledala Breeino ime. Ovaj
put je predugo nije bilo. Kliznula sam prstom po zaslonu kako bih se javila i odmah
je zaskočila.
„Ne možeš me više ovako ostavljati samu, Bree. Ne na ovako dugo. Prolazim
kroz neki oblik krize srednje dobi zbog tvoje produžene odsutnosti, a moja je mašta
previše bujna. Poprilično sam sigurna da je moj novi susjed počeo ubijati malene
životinje u svojoj mladosti. Ozbiljno, jeziv je. Kako je bilo u Škotskoj? Čekaj, nemoj mi
reći. Ti i Anthony ste se sexali na nekim opscenim mjestima i još uvijek sjajiš kao
posljedica toga. Trenutno te mrzim, ali toliko mi nedostaješ, pa sam ti voljna
oprostiti.“
„Vau.“ Bree se nasmije na moj monolog koji je protekao bez daha. „Pričaj mi o
pasivno-agresivnom. Samo ti je dosadno i trebaš se poševiti. Ime tvog susjeda je
Simon i već sam ga upoznala kada sam te čekala kod tebe, kada si izgubila svoje
ključeve. Bezopasan je i predaje u nedjeljnoj školi. Škotska je nevjerojatna i imam ti
toliko toga za reći!“
Za reći?
„Anthony i ja…“
„Ne,“ odmahnula sam glavom prekidajući je. „Molim te, dušo, ne. Ti si moj
posljednji partner u zločinu! Molim te, molim te, nemoj mi reći da moram kupiti još
jednu haljinu za djeveruše!“
„Ovaj ćeš put biti kuma. I razmišljala sam o svilenim haljinama na ramenice?“
Bilo je službeno. Uvijek djeveruša, nikad mladenka. Sada ću stvarno ostati sama.
Potpuno sama. Pognula sam glavu. „Volim te. Čestitam.“
„Nađemo se na našem mjestu u dvadeset?“ upitala je puna nade.
„Naravno,“ rekla sam uz tužan osmjeh.
„Abbie, možeš li vjerovati?“
„Naravno da mogu,“ rekla sam dok sam otkopčavala kaput. „Vas ste dvoje
savršeni jedno za drugo. Zato sam vas i spojila.“
„Znam. Nikada nisam mislila da ću to reći, ali govorim. Udajem se!“ Gušila se
u emocijama, a ja nisam mogla dočekati da je vidim. Bila sam sigurna da joj dobro
stoje.
„Znam, znam,“ rekla sam, otirući suze iz očiju.
Prihvati to i budi sretna zbog nje.
„Vidimo se u dvadeset.“
Trideset minuta kasnije, ušla sam u Violet Hour5, otmjeni, ali skriven pub na North
Damenu. Mjesto je izvana izgledalo poput drvene utvrde s naslikanim grafitima na
donjoj polovici zgrade. Ne biste ni znali da postoji ako ne biste potražili zlatnu kvaku
s vanjske strane.
Bree i ja smo bile stalne mušterije otkako smo se preselile u Wicker park i nije
bilo lako uhvatiti mjesto vikendom. Ali, budući da je bila oblačna i kišovita nedjelja

5
Naziv točionice u North Damenu
10
 Moj kutak
navečer, odmah smo uspjele ući. Preodjenula sam se u svoju haljinu koja je naviše
otkrivala, s dugačkim rukavima i V izrezom koji je otkrivao samo onoliko dekoltea
koliko je potrebno da bude sexy. Raspustila sam svoju dugu, kestenjastu kosu i
upotpunila je s nekoliko kovrča. Osjećala sam se elegantno u svojim novim crnim
čizmicama do koljena na visoku petu. Nanijela sam tešku šminku na svoje svijetlo
plave oči, a usne sam obojala sjajilom sa ukusom maline.
Samo je jedna svjetiljka visjela sa stropa, dajući dojam elegancije, a ostavljajući
dovoljno tame da prostor bude obavijen misterijom. Pretjerano visoki naslonjači bili
su razmješteni po prostoriji i smješteni po dva ili četiri, nije baš bilo privatnosti, ali su
bili dovoljno blizu da bi je ipak bilo malo. Svijeće su intimno sjale na bijelim granitnim
stolovima između naslonjača. Približavala sam se Bree pokraj šanka, a ona mi je
mahnula kada me uočila.
„Sveto sranje, izgledaš pakleno,“ rekla je dok je ustajala sa stolice, dok sam ja
skidala kaput.
„Hvala, dušo. U posljednje vrijeme nisam baš imala razloga za uređivanje.
Potrebna mi je vježba.“ Izvukla sam se iz čvrstog zagrljaja uz najiskreniji osmjeh koji
sam mogla namjestiti prije nego smo slijedile domaćina do svojih mjesta. Kliznula
sam u zeleni kožni naslonjač, pa je napetost iz mojim ramena malo iščeznula. Zbog
sexy i zabranjene atmosfere sam se opustila. U Violet Houru dobivao si osjećaj čistog
zadovoljstva, kao da je sama unutrašnjost govorila; Hej, ovdje je u redu biti zločest.
Ponesi suvenir kući sa sobom.
„U redu, da ga vidim,“ zahtijevala sam, hvatajući je za ruku samo kako bih
vidjela da joj je prst ogoljen.
„Nije to planirao,“ rekla je uz spokojan osmjeh, dok mi je lagano stisnula ruku,
a zatim je pustila. „I baš zato sam rekla da. Čak me nije ni pitao.“
Zbog toga sam prevrnula očima.
„Bože, to je baš nalik na vas dvoje. 'Hej, hajdemo ponekad u kino.' 'Hej, uselimo
se zajedno.' 'Hej, dajmo otkaze i putujmo svijetom tri mjeseca.'“ Odmahnula sam
glavom uz širok osmijeh, ali sam potajice zahvalila Bogu što je njihov tromjesečni put
oko svijeta ovog ljeta napokon bio gotov. Ta me odvojenost umalo koštala mog
zdravog uma. Posljednji je put trajao samo malo više od tjedan dana. Njezin se život
činio glamuroznim, i zavidjela sam joj na tome, ali isto sam tako bila sretna što je
konačno pronašla nekoga tko će je zadržati u Chicagu. Barem je to bila moja sebična
nada. Bilo je očito da sam previše ovisila o njoj, ali ona je bila moja jedina konstanta
od mog prvog mjeseca na Northwesternu.
Bree spusti glavu i značajno me pogleda svojim smeđim pogledom. „Hej, sve
su te ideje bile izvrsne! I ne samo moje. Anthony ih se nekoliko dosjetio.“
„Bože sačuvaj ga. Anthony je zaljubljen u tebe kao u svoju suprugu.“
„On to zna. Ljubomorna?“ upitala je zaigrano.
„Apsolutno. Srećković,“ rekla sam i namignula. „Ti bi bila savršena supruga za
mene.“ „Šteta što nisam lezbijka. Zbog načina na koji izgledaš u toj haljini, mogla
bih se i predomisliti.“
11
 Moj kutak
„Bljak,“ rekla sam uz smijeh. „Da krenem u tom smjeru, to ne bi bilo s tobom.
Vidjela sam gdje su sve tvoja usta bila.“
„Poljubile smo se jednom,“ rekla je besramno. „Nemoj to zaboraviti.“
„Polizala si mi usne jer sam pojela sav domaći puding od karamele koji je
napravila tvoja baka. Teško da se to može smatrati ljubljenjem. I nikada više to nisam
učinila.“
„To se računa,“ inzistirala je, prešla je prstima kroz svoju kosu zavezanu u rep
prije nego je izvukla malenu kutijicu iz torbice. „Kupila sam ti dar.“
„Oh, stvarno jesi trebala. Ali to može pričekati. Reci mi sve.“
„Pa,“ počela je bez da je udahnula, „upravo smo imali najbolji sex u životu.“
„Čekaj,“ rekla sam kada se konobarica približila, pa sam nam naručila dva
koktela.
Bree podigne obrvu. „Jesi li sigurna da to želiš čuti? Zvučala si ljutito preko
telefona.“
„Isuse, Bree,“ prošaptala sam pomalo uvrijeđeno. „Naravno, želim znati sve. Ti
si moja. I ostavimo ljubomoru po strani, a priznajem da jesam ljubomorna, ti izgledaš
sretno. Sretna sam do mjeseca i natrag zbog toga. Volim i tebe i Anthonyja.“
Bilo je očito da mi želi reći još. Bree je bila velika osobnost u malenom pakiranju
od metar pedeset i nekoliko centimetara. Ali kada bi progovorila, istog si trena znao
da je dominantna ženska u prostoriji. Sa svojom plavom kosom , smeđim očima i
rječnikom mornara, mogla je biti zastrašujuća nekome tko ju je tek upoznao. Ali ispod
te grube vanjštine ležalo je nevjerojatno i odano srce.
„Abbie, on je bio toliko otvoren prema svemu na ovom putovanju. Bilo je kao
da sam vidjela neku njegovu novu stranu. Ne mogu to čak niti objasniti. Mislim, već
smo putovali do sada, ali ovo je bilo drugačije. Toliko drugačije.“
Slušala sam dok je govorila o početku njihovog putovanja. Bree je bila poznata
po tome da je pomicala granice za veće dobro. A njezin zaručnik, koji je većinom bio
konzervativan, prihvatio je izazov da se udvara mojoj najboljoj prijateljici, što nije bilo
nimalo lako.
Nakon par minuta Breeina brbljanja, moje se raspoloženje promijenilo jer je
njeno uzbuđenje bilo zarazno, pa sam se hranila njime, dok nam alkohol ne stigne.
Zašto brinuti o muškarcu kada si dovoljno sretan da imaš prijatelja poput Bree?
Više nisam osjećala krivnju što sam bila malo ovisna o njoj, jer je Bree bila guzica.
„U redu, u redu, prijeđi na sočne stvari.“
„Pa,“ počela je vragolasto se osmjehujući. „Bili smo na vilinskim jezerima.“
„I?“ rekla sam dok sam prihvaćala čašu od konobarice uz jedno 'hvala'.
Otpila sam dobar gutljaj i nazdravila sa svojom najboljom prijateljicom.
„Čestitam, dušo. Ja častim.“
„Ti uvijek častiš,“ rekla je prevrnuvši očima.
„Reci hvala,“ rekla sam suho.
„Hvala. U svakom slučaju, prašili smo se kao zečevi, na danjem svjetlu. Oh,“
rekla je položivši dlan na grudi poput južnjačke kokete, što i jest bila. Bila je
12
 Moj kutak
južnjakinja, iz Georgie i nije izgubila svoj naglasak još otkako smo se upoznale na
Northwesternu. „Ne mogu vjerovati. Bio je posvuda i stvarno mislim posvuda.“
Njezine se usne izviše u iskrivljeni osmjeh. „Nikada mi nije bilo toliko dobro. Trebala
sam ga. Trebala sam biti s njim. Jednostavno sam znala i zato sam mu to i rekla.“
„To se dogodilo nakon sexa, je li tako?“
„Da i ne. To je bilo između prve i druge runde.“
„Zar nisu vilinska jezera glavno turističko odredište?“
„Napravili smo jedan kratak poziv i krenuli na put,“ rekla je i namignula mi.
„Krstili smo cijelu Škotsku.“
„Dragi Anthony, bio je tako nevin,“ promrmljala sam i odsutno otpila gutljaj
svog pića. „Jadan momak. Uništila si mu krepost.“
„Već sam ti jednom rekla, i ponovno ti govorim, analni je način kako da ih
navedeš da te zaprose.“
Prasnula sam u smijeh kada je počela migoljiti obrvama. „Hej, ovo je moja treća
prosidba od različitog muškarca. Brojevi ne lažu. Samo sam ovu odlučila prihvatiti.“
„Tvoja se guzica umorila, ha?“
„Nemoj biti okrutna,“ korila me zaigrano.
„Bože, volim te,“ priznala sam istinito. „Molim te, nastavi.“
„Bilo je tako predivno. Znaš mene, Abbie, i znaš da sam potpuni luzer kada su
prizori u pitanju, ali Škotska stvarno jest čarobna. I nije to bilo samo do sexa. Bila sam
s njim i jednostavno sam znala. Bilo je toliko… besramno. Poput kismeta ili kobi ili
sudbine, sva ta sranja u koje ne vjeruješ. Jednostavno sam u tome trenutku imala u
sebi njegov savršeni kurac i bili smo tako odvratni, ali on je samo pogledao u mene i
ja sam rekla da. Čak nije morao ni pitati. Bili smo na toliko drugačijoj razini.“
Bila je toliko sretna; njezine su oči doslovno sjale.
„Znaš da možeš računati na mene ako ti bilo što zatreba, zar ne? Tako sam
sretna zbog tebe.“
Obrisala je suzu radosnicu prstom. „Ne mogu živjeti bez njega,“ klela se.
„Mislim, mogu, ali ne želim. Udat ću se za tog čovjeka, Abbie.“
„Hajdemo onda isplanirati vjenčanje,“ rekla sam i kucnula se čašom s njom.
Prinijela sam slatki koktel na pola puta do usana kada sam ugledala njega dva
naslonjača dalje.
Zamrznula sam se u mjestu i pogledala ponovno.
Nije to mogao biti on.
Sjedili smo dovoljno blizu pa sam mogla vidjeti njegove očaravajuće jamice.
Njegova je tamna kosa bila uredno začešljana unatrag, tako uglađeno da je
izgledao kao da je rođen s njom. Stari Hollywood bio bi savršeni način da ga opišem.
Cameron je imao na sebi crno odijelo krojeno po mjeri i kravatu boje vina koja
je odgovarala boji moje haljine. Mora da je njegova nazočnost u baru slučajnost; to je
bilo očito iz iznenađenja na njegovom licu koje je pokazao kada me ugledao.
Njegove se usne izviše, a njegov pogled me upijao od glave do pete. Prstima je
lagano kuckao po naslonu svog naslonjača prije nego je jednim prstom počeo kliziti
13
 Moj kutak
niz kožu, kao da je njime prelazio onim mjestima na koje mu je pogled pao, mojim
vratom i grudima. Bilo je to zavođenje koje je trajalo nekoliko sekundi, zbog kojeg su
se moje usne razdvojile, a moja bedra stisnula.
„Prokletstvo,“ prošaptala sam ispod daha, dok se rumenilo penjalo uz moj vrat.
Omamljujući efekt.
Šteta što je volio rezati nožne nokte svojih žrtava i izrađivati ogrlice od njih.
Moja mi je fobija vratila pažnju.
Zahvaljujući mom bivšem, bila je to moja nova karakterna mana koja je vodila
do nekih strašnih, usamljenih noći kod kuće. Jedne me noći Bree pronašla pred mojim
prednjim vratima, golu, u dva ujutro jer sam bila pomalo paranoična. U redu, puno
paranoična. Sada sam bolje. I nisam gledala te stravične Ted Bundy filmove6 već šest
mjeseci. Ali samo da se zna, ona usporena scena s glazbom s plaže u kojoj on iz dobrog
momka prelazi u ti si sljedeća… pa, ako to niste gledali, nemojte ni gledati. Uvjerena
sam da je taj glumac nekoga ubio samo kako bi dobio tu ulogu.
Vidite? Paranoična.
Nisu svi serijski ubojice izgledali kao pošteni Ted i imali njegov šarm, ali
muškarac koji ovaj tren zuri u mene s nedopuštenim obećanjem u očima mogao bi
lako zavesti bilo koju ženu. U ovom slučaju, mene.
Cameron je razgovarao s nekim koga nisam mogla vidjeti. Bio je to sasvim
sigurno drugi muškarac jer sam vidjela rukave i crne lakirane cipele. Mogla sam
pomalo odahnuti od olakšanja.
„U koga gledaš?“ Bree upita, a zatim se okrene u svom naslonjaču kako bi
pogledala u Camernovom smjeru.
Diskretno sam podignula dlanove u krilu. „Ne gledaj… Gledaš, a to je upravo
ono što sam ti rekla da ne radiš.“ Napola sam prošaptala, a napola uzviknula.
„Prestani gledati. Još uvijek gledaš. Prokletstvo, Bree. I sada te i on vidi kako gledaš i
vidiš li te proklete jamice?“
„Prokletstvo,“ rekla je kada je pogledala u mene. „Poznaješ ga?“
Slegnula sam ramenima. „Na neki način. Njegovo je ime Cameron i
AirDroppao me u Sunny Sideu u subotu.“
„AirDroppao?“
„Kada imaš Mac, možeš pronaći i poslati poruku drugim Macovima u svojoj
blizini i podijeliti s njima dokumente i druge stvari.“
„Oh,“ rekla je tipičnom nezainteresiranošću za tehnologiju. Nije je baš voljela.
Bila sam sigurna da kada ne bi bila medicinska sestra, da bi čeznula da živi u nekoj
kućici na stablu.
„U svakom slučaju, pitao me želim li s njim popiti kavu i ja sam rekla ne.“
Njezine se oči širom otvoriše. „Odbila si tog komada?“
„Da,“ rekla sam i ponovno pogledala prema njemu. Bio je udubljen u razgovor,
a ja sam svoju čašu držala čvrsto uza sebe, kao da će me ona zaštititi.

6
Horor film Ted Bundy (2002.)
14
 Moj kutak
„A-a, sestro, moraš to spustiti i dopustiti mu da uživa u pogledu.“
„Hoćeš li se stišati?“ Ispalila sam. „Da, odbila sam ga. Znaš što se dogodi kada
se spetljam sa strancem.“
Bree zastane. „Nisu svi kao Luke,“ rekla je nježno, po vjerojatno već stoti put.
Slegnula sam ramenima.
„Uz to, nije se baš potrudio. Prvi put je prihvatio moje 'ne' kao odgovor.“
„Zato što si strašna,“ rekla je uz cerek, vrativši se na zaigranu sebe. Isturila sam
usnu prema njoj. „Jesi. Tvoja kučkasta faca je lijepa, ali strašna. I tokom protekle
godine, postala je još i gora. Tvoja kučkasta faca poručuje, 'Napustite svaku nadu. Ne
možete ugurati svoj kurac ovdje.' Ali, kad smo već kod toga, ponovno je pogledao u
tebe. Mislim da sigurno možemo reći da on ne prihvaća sranja. Želi staviti svoj penis
u tvoju vaginu.“
„Bree,“ korila sam je kroz stisnute zube.
„Prošla je godina dana. Godina dana,“ naglasila je šaptom. „To je predugo, Abbie.
Znam da te ono što se dogodilo s Lukeom izbezumilo, ali ne možeš mu dopustiti da
pobijedi.“
Odmahnula sam glavom kako bih skratila razgovor. To je bila posljednja stvar
na koju sam sada htjela misliti.
„Dobro sam. Obećavam. Čak sam mu rekla – Cameronu,“ prošaptala sam, „da
mi je žao što sam ga odbila.“
Podignula je pogled prema stropu – i na svoj način prevrnula očima.
„Pa, valjda je to početak. A on nije zastrašen. Mora da je nov u susjedstvu. Da
nisam ludo zaljubljena i da se ne pripremam za vječnost s Anthonyjem, jebeno bih ga
protresla.“
„Ne možeš više raditi takve stvari,“ rekla sam pjevušeći dok sam podizala piće
i mreškala nos.
Namrštila se. „Umirala si za time da to kažeš.“
Slegnula sam ramenima i pogledala prema Cameronu, a njegov je pogled već
bio fiksiran na meni. Iskra je zapalila plamenove koji su počeli kolati mojim venama,
mojim čitavim tijelom koje je naginjalo prema njemu. Bezglasno sam izrekla 'Bok', a
on mi je namignuo.
Koliko je dugo bio ondje?
„Prokletstvo, djevojko, dobro izgleda,“ Bree reče entuzijastično, podigne svoje
piće i okrene se kako bi izmijenila koju riječ s Cameronom.
Oh, moj Bože. Moje se tijelo napne od straha, iako nisam trebala ništa manje
očekivati od nje.
„Voli lattee od karamele, muškarce koji znaju da klitoris nije zasebna osoba i
prava Božićna drvca,“ informirala ga je kao da je patio od gubitka sluha.
Cameronov pogled padne na mene, a osmjeh mu je rastao sa svakom riječi koju
je izgovorila.

15
 Moj kutak
„Imat ću to na umu,“ odgovorio je, nije bio zapanjen njezinom izravnošću,
njegov se pogled nakratko zadržao na meni prije nego je svoju punu pažnju posvetio
njoj. „Čestitam, uvijek sam želio posjetiti vilinska jezera.“
„Hvala,“ Bree reče, a meni dah zastane. Zar je čuo svaku riječ? Vjerojatno ne,
ali sam bila sigurna da je čuo svaku Breeinu riječ jer ona nije znala govoriti bez
vikanja. Ja sam na to navikla tokom godina, ali Violet Hour nije bilo najbolje mjesto
za južnjaka. Moje lice preplavi posramljenost kada su nova pića donesena i kada se
naša konobarica nagnula prema nama.
„Gospodin je želio da Vas upitam o ne kavi u subotu?“
„Zar jest?“ Bree je lukavo promišljala prije nego se okrenula natrag ka
Cameronu. „Bit će ondje u jedanaest. Djevojka je noćna ptica i treba joj njezina doza
sna.“
Cameronove su se usne zabavljeno izvile na Breeinu iskrenost. „Primijetio sam
i hvala ti…“
„Ja sam Bree,“ rekla je i podignula čašu prema njemu.
„Hvala ti, Bree.“
Ustao je i rukovao se s osobom koja je sjedila za stolom s njim, baš kada mu se
visoka brineta približila. Nastavila sam zuriti dok je primala Cameronovu ruku kako
bi ga pozdravila, a zatim sam ispustila uzdah olakšanja kada se smjestila u njegov
napušteni naslonjač.
Nije s njom. On nije s njom.
A nije ni obraćao pažnju na nju. Uhvatio je moj pogled prije nego je nestao iza
zastora.
„To je bilo ozbiljno jebanje pogledom,“ Bree reče. „On je ogroman, kao…
prokletstvo. Kladim se da je igrao nogomet ili nešto još više sexy. Ooohhh, ragbi.“
Zamigoljila je obrvama, a ja sam potonula u svoj naslonjač. „Bree,“ prosiktala sam.
„Zašto, ženo? Zašto si to učinila? Upravo sam ti rekla da sam ga odbila.“
„Slušaj me sada, tele jedno,“ rekla je dok sam ja prstima trljala svoje sljepočnice
kako bih se spriječila da je ne zgrabim za vrat. Bree me voljela nazivati kravom kada
je htjela nešto dati do znanja. Tvrdila je da je to bila južnjačka stvar. „Ono je konj na
kojeg ćeš se popeti kako bi se vratila u igru. Nazovi to kako god želiš, 'Abbie je nasjela
u utor' ili 'Abbie se slomila'. Nije me briga. Ali biti ćeš u tom kafiću u ovu subotu i bit
ćeš ljubazna prema tom komadu. Čuješ li me?“
Kolektivan 'da' začuo se svuda oko nas. Nisam imala izbora osim pristati, jer je
pravilo bilo takvo. Bree je rečeno da se stiša na koncertu. Kome, k vragu, netko govori
da se stiša na koncertu? Bree, eto kome. Sjela je natrag, zadovoljna svojom izvedbom,
ali je povikala prema svima okupljenima. „Dobro, onda me svi možete častiti pićem
da proslavimo moje nadolazeće vjenčanje.“

16
 Moj kutak

Poglavlje 3

Abbie

„Hej, Abbie, kako je prošao vikend?“ Kat poviče dok sam prolazila pokraj
njenog ureda i odlagala natopljenu torbu uz svoj stol. Otišla sam da je pozdravim i
vidjela kako nešto traži po dokumentima. Izgledala sam poput mokrog psa, ali ni
njena frizura nije bila na mjestu. Pažljivo sam je promotrila. Kat je bila prekrasna,
nalik na Snjeguljicu7 sa tom svojom tamnom kosom, blijedom kožom i crvenim
usnama, ali ponekad je imala čudnu narav. Bila je jedna od onih žena čije bi
raspoloženje morao procijeniti da znaš da li ima jedan od onih dana.
Kada sam počela savjetovati tvrtku za koju je radila prije šest mjeseci, dočekalo
me očekivano neprijateljstvo prilikom upoznavanja. Neko je vrijeme bilo burno, ali
otada smo prijateljice.
Kat i ja smo uvijek bile prve koje bi stizale u srebrni toranj u tvrtki Preston. Na
dvadeset drugom katu, Preston je gubio novac i tu sam se ja uključila. Kat je vodila
financije i njezin je posao bio u pitanju. Blisko smo surađivale i svakim danom sam je
sve više uvjeravala da nije učinila ništa loše u vođenju računa.
Podignula je pogled i otvoreno mi se osmjehnula, što je bilo zeleno svjetlo.
Izdahnula sam i uzvratila joj osmjeh.
„Pa, moj je vikend započeo odlično, a onda je postao malo čudan,“ odgovorila
sam. „Flertovala sam s predivnim muškarcem, ali iz nekog, samo Bog zna kojeg
razloga, odbila sam ga, a zatim sam naletjela na njega ponovno sljedeći dan. Stvarno
ne vjerujem u sudbinu ili kismet, ali činilo se kao da smo nametnuti jedno drugome.
Trebala bih se naći s njim na kavi i prilično sam sigurna da, ako to ne učinim – završiću
posvajajući mačke. Ja sam posljednja od svojih prijatelja koja još nema nikoga.“
„Ha!“ Snažno je frknula, zbog čega sam poskočila na svojoj stolici. „Sagledaj
drugu stranu. Vjeruj mi, brak nije uvijek kakav bi trebao biti.“ Ubacila je torbicu u
ladicu stola, dok je dvokaratni dokaz njenog bračnog statusa blistao na njezinom
prstu. „Ozbiljno, nije to piknik.“
„Reci mi kako se zaista osjećaš.“ Zakikotala sam se kada mi se pridružila na
vratima i kada smo krenule prema prostoriji za odmor po prijeko potrebnu dozu
kofeina.
Katino se lice izobliči u gađenju dok je uzimala dvije šalice i odlagala ih na
radnu plohu, njeno je malo tijelo bilo upakirano u dizajniranu haljinu. Bila je

7
Crtani film, Snjeguljica i sedam patuljaka
17
 Moj kutak
gimnastičarka kada je bila mlađa i pomalo slavna. To mi je otkrila uz porciju sušija,
dok smo imale jednu od mnogih kasnih večera.
Iako jest pokazala zabrinutost za svoj položaj, imala sam osjećaj, stečen kroz naš
razgovor, da novac nije razlog njene zabrinutosti. Često sam se pitala da li je njena
glavna zabrinutost imala ikakve veze sa suprugom o kojem je uvijek brbljala.
„U posljednje je vrijeme beskoristan,“ nabrajala je dok je stavljala umjetni
zaslađivač u šalicu svojim savršeno manikiranim noktima. Mobitel joj zazvoni na
radnoj plohi dok je miješala šećer. „Govoreći o vragu,“ rekla je prije nego se javila.
„Bok, Jeffersone. Sada nije baš najbolji trenutak.“ Kratka stanka. „Možemo li o tome
kasnije? Na poslu sam.“
Stajala sam uz aparat za kavu dok je ona slušala, a oči su joj poprimile neku
hladnoću kada je počela bljuvati otrov.
„Rekla sam ti da to ne želim. Ne, ne, ne radi se samo o tebi. Zašto ponovno
razgovaramo o ovome? Ozbiljno, zašto? Prokleto jesi! Isuse Kriste, na poslu sam,“
napola je šaptala, a napola vikala. „Nemam vremena za razgovor o ovome. Idi se
igrati sa svojim igračkama.“ Pogledala je u mene i prevrnula očima. „Ne, ne, ne. NE!
Slušaj me. Slušaj. Riječi. Koje. Izlaze. Iz. Mojih. Usta. Završila sam s tim. Više ne
raspravljamo o tome i to je potpuno besmisleno.“ Uzdahnula je kada je završila
razgovor. „Vidiš? Toliko zabavno.“
Nisam ništa pitala. Čula sam više od jednog takvog razgovora i osjećala sam se
loše zbog jadnog čovjeka. Bila je užasna prema njemu. I iako sam to mrzila priznati,
osjećala sam se bolje što se mene same tiče, u tom trenutku. Ne bih s najgorim
prijateljem razgovarala na način na koji je ona s njim, a kamoli s čovjekom kojem bih
objećala svoje zauvek. Zapravo, i ja sam na kraju krajeva primala slične uvrede. I
predobro sam poznavala taj osjećaj.
Možda mi je stvarno bilo bolje samoj.
Kat podigne svoju šalicu i uzdahne. „Okrutna sam prema njemu, znam. Ali ne
mogu se nositi s tim kada postane sav potrebit.“
„Hej, ne osuđujem,“ lagala sam.
Slegnula je ramenima, a ja nisam mogla vidjeti niti malo žaljenja u njenim očima
zbog načina na koji je upravo razgovarala sa svojim suprugom. „Samo mi je u
posljednje vrijeme dosta svega. Možda bih trebala otići kući i pojebati ga do besvijesti
tako da bude miran neko vrijeme.“
„Pa, to je razgovor uz kavu.“ Obje smo se okrenule i ugledale Averyja – novog
zaposlenika –kako stoji u dovratku i osmjehuje se poput Cheshire mačke8.
„Što si čuo?“ Kat upita kikotom koji nije pristajao ženi u kasnim tridesetima.
„Nešto o jebanju do besvijesti. I da se ne kosi sa pravilima tvrtke vezane za ovaj
razgovor, ispravio bih te. Anatomija tako ne funkcionira.“
Kat se ponovno zakikoće, poražena, a ja prevrnem očima. Padala je na ovog
ulizicu na dnevnoj bazi. Ja sam to prerasla nakon prvih deset minuta kojih sam

8
širok osmijeh,aluzija na mačku iz Alisa u Zemlji čuda
18
 Moj kutak
provela s njim, ali nije moja guzica bila ta u koju se trebao uvlačiti. S kavom u ruci,
Kat i ja započele smo naš dan, radile za vrijeme ručka i raščistile listu onoga što treba
napraviti.
Nakon sati neprekidnog rada s brojevima, sjela sam na rub njenog stola i
progovorila ustima punih rezanaca sa škampima. Moje se misli vrate na Camerona.
Posljednja dva dana razmišljala sam o njegovom osmjehu. Iako sam se mentalno
udarala u stražnjicu, nisam znala jesam li spremna za išta više od flerta. Ali prošlo je
već neko vrijeme otkako sam sanjarila o nekome.
Kat je odsutno tipkala popis bilježaka. Uvijek je više voljela raditi nego jesti.
Zavidjela sam joj na njenoj figuri, iako je bila malo premršava.
Odložila sam svoje rezance i protrljala umorne oči. „Koliko je sati?“
„Šest i trideset.“
„Šest i trideset?!“
Nisam mogla vjerovati da smo se toliko zadržale. Ja sam bila iscrpljena , a Kat
je izgledala kao da se tek zagrijava. Mrzila sam se voziti u vlaku po mraku. Na brzinu
sam se spremila, ali Kat se nije pomicala.
„Zar ne želiš poći kući?“
Kat pogleda u stranu. „Ne baš. Ali pretpostavljam da ću otići na sex.“ Umorno
je uzdahnula, ustala i rastegnula se, pa se široko osmjehnula.
„Stvarno si kreten, znaš to? Neki od nas nemaju luksuz dobrog sexa,“ podsjetila
sam je dok smo bacale smeće i dohvaćale svoje torbice. „Možda bi mogla jednostavno
samo pokušati i uživati u tome.“
„Ne poznaješ ga,“ prevrnula je očima.
„Voliš li ga?“ upitala sam.
Pogledala me zamišljeno dok smo ulazile u dizalo.
„Udana sam četiri godine, ali sam samo nekoliko godina bila zaljubljena. To je
najiskreniji odgovor koji ti mogu dati. Moj je brak primjer sranja. Nemoj da te moj
stav poljulja. Uz to, bila sam tvojih godina kada sam se udala. On je mlađi.“
„Mlađarac, ha?“ zadirkivala sam veselo, migoljeći obrvama.
Odmahnula je glavom i iskrivljeno se osmjehnula. „Nisam ti trebala reći.“
„Oh, definitivno jesi trebala,“ rekla sam i nasmijala se. Prevrnula je očima dok
smo prolazile kroz dvostruka vrata u predvorju.
„Samo budi oprezna. Nikada nikoga ne možeš dovoljno upoznati ako taj neko
to ne žele,“ rekla je odsutno. „Vidimo se sutra.“
Nenamjerno mi je dirnula u živac.
Moj skriveni strah.
Da se niti jednom muškarcu ne može vjerovati.
Da bi me svaki muškarac mogao povrijediti.
Uspjela sam promrmljati 'laku noć' prije nego sam izvadila mobitel koji je
zvonio, iz svog džepa i pročitala dolaznu poruku.
Rhonda: Kakvi su tvoji planovi za lipanj sljedeće godine?

19
 Moj kutak
Odmah iza toga je poslala emotikon crkvenih zvona. Pogledala sam prema
nebu i odmahnula glavom. Mora da je moj anđeo čuvar na godišnjem odmoru ili je
odlučio da sam previše patetična i suzdržana za čuvanje. Vjerojatno nakon što sam
odbila Cameronov poziv na kavu.
Zurila sam u tekst. Rhonda je znala da ću joj poslati poruku. Ako ne odgovorim,
izgledat će kao da sam ljubomorna, kao da osjećam krivnju ili oboje.
Ja: Čestitam! Lipanj je tvoj! Na sastanku sam. Nazovem te kasnije!“
Stisnula sam šalji prije nego mi je telefon zazvonio u ruci zbog dolazećeg
poziva. Zahvalna što me Rhonda nije prozivala zbog mog sranja, uzdahnula sam i
kliznula prstom kako bih se javila.
„Bok, mama. Ne mogu sada razgovarati.“ Gledala sam kako Kat nestaje u
garaži, pa sam i ja krenula na vlak.
„Zar se tako pozdravlja žena koja te u svojoj utrobi nosila devet mjeseci? Imam
strije, možeš mi udijeliti barem pet minuta svog vremena.“
Uzdahnula sam.
„Zar sam stvarno toliko užasna?“ upitala je zaigrano, ali svejedno sam znala da
sam joj povrijedila osjećaje.
„Ne. Žao mi je. Samo sam smetena. Nevjerojatno zgodan muškarac me pitao da
mu se pridružim na kavi u subotu, a ja nisam sigurna da li se uopće želim pojaviti
ondje.“
„Zašto, k vragu, ne? Prošlo je sasvim dovoljno vremena. Zabavi se malo.“
Majka me utješila i mogla sam osjetiti kako mi je krv počela kolati venama. „Da,
pa, istina je sljedeća. Dosta mi je tog pretvaranja. Stvarno sam gotova s tim. I toga što
neprestano radim. Mislim, ne želim zauvijek biti sama, ali nisam sigurna da je sada
trenutak za to. Upravo sam na nekoj čudnoj raskrsnici. Kažu da ti se to dogodi kada
najmanje očekuješ, je li tako? Stvarno mi je teško ne očekivati ništa.“
„Kada govoriš o očekivanju, imaš li pojma gdje ti je brat? Obećao mi je večeru
ovaj tjedan.“
„On je takvo govno. Ispalio me za jučerašnji ručak.“
„Vjerojatno je u svojoj utvrdi,“ rekla je, misleći na njegovu kolibu u šumi. Mjesto
koje se uopće ne bih usudila posjetiti.
„On je idiot.“
„Ti gledaš previše sranja,“ mrsko je rekla.
„Mama, Ted Kaczynski9 živio je u šumama. U redu? Bombaš. Ljudi idu u šumu
samo kako bi krijumčarili alkohol, kuhali met, sexali se, planirali ubojstva, izvršavali
smaknuća i zakopavali tijela.“
„Ili išli u lov, ribolov, odmarali se i uživali u prirodi.“
„Ili u Oliverovom slučaju, kako bi se sakrio od najnovije ostavljene djevojke od
prošlog tjedna.“ Moj je brat bio plejboj koji je često stvarao sam svoju dramu. Kako je
odrastao, postajao je sve vještiji i prouzrokovao nevolja dovoljno za nas oboje. I tako

9
Theodore John Kaczynski – Unabomber američki anarhoprimitivistički terorist
20
 Moj kutak
je, moja majka odlučila sva svoja očekivanja uložiti u mene. Voljela ga je bezuvjetno
jer nije imala izbora.
„Vjerojatno radi na oplodnji,“ dodala sam.
„Nadam se. Stigla sam do točke u kojoj me nije briga tko će biti majka djeteta,
samo da dobijem unuče.“
„Mama!“ korila sam je uz smijeh. „Ne želiš zapravo da se on razmnožava, zar
ne? Mislim, koliki je ego tog ološa.“
„Vama dvoma treba čitava vječnost,“ korila je. „Mislila sam da ćete ti i -“
„Jesi li me zbog još nečeg zvala?“ prekinula sam je. Pričat će o mom bivšem,
Xavieru, kao i uvijek. Prekinuli smo prije nekoliko godina. I mislim da joj je srce
slomio više nego meni. Nisam imala strpljenja za nastavak ovog razgovora.
„Da,“ uzviknula je veselo. „Dođi ovamo, napravit ću ti lazanje.“
„Ne. Mama, znam da me pokušavaš razveseliti, ali samo se želim odmarati kod
kuće.“
„U redu, dušo, ali poziv je i dalje otvoren.“ Mogla sam čuti razočarenje u
njenom glasu. Bila sam užasna prema vlastitoj majci.
Izvukla sam karticu i prislonila je na ulaz prije nego sam krenula prema vlaku.
„Jesam li ja zlobna?“
„Zlobna?“ Nasmijala se. „Ne, medena, imaš zlatno srce i usta kao nitko drugi.
Ne podnosiš sranja i odbijaš davati lažne komplimente. Mnogo ljudi voli sranja, a
posebno vole lažne komplimente.“
„Znači, ja sam ogorčena?“
„Malo, ali tko nije? To dolazi sa životom, a ti više nisi mala djevojčica. Više nisi
ni mlada koka.“
„Isuse, hvala ti,“ rekla sam dok sam hodala dugačkim hodnikom i osvrtala se
kako bih se uvjerila da sam sama.
„Samo sam mislila reći da nisi glupa. Odgojili smo te da budeš probirljiva,
Abigail. Nismo htjeli da se smiriš. Stavimo po strani onog idiota kojem si se umalo
prepustila prošle godine – kako se ono zvao?“
„Tako je, ali nemojmo o tome,“ rekla sam dok me u kralježnici probadalo od
upozorenja. Sve što je znala, bilo je da hodam s Lukeom. A najstrašniji je dio bio da
uopće nije mogla zapamtiti njegovo ime. Ali Bree jest.
„Uživaj u tišini, malena djevojčice. Obećavam da će krenuti na bolje, a kada se
to dogodi, možda te ne unazadi. Slušaj svoje roditelje.“
„Slušam vas. Uvijek vas slušam,“ rekla sam ponosno. Moja je majka bila
Pulitzerom10 nagrađivana fotoreporterka i humanitarka. Njene su fotografije osvojile
mnogobrojne nagrade diljem svijeta i promijenile su brojne živote. Bila je zdrava
šezdeset trogodišnjakinja i još je uvijek bila udana za ljubav svog života – mog oca –
također je još uvijek ispunjavala sve svoje snove koji su mogli stati u njen ogroman

10
Pulitzerova nagrada – američka nagrada
21
 Moj kutak
život. I iako je bio prepun, odbila ga je prestati puniti s onim za čime je njeno srce
žudjelo. Ja sam imala jedan jebeno dobar primjer na sebi.
„Ti si nešto posebno, znaš to? Vjerojatno bi razmatrala mogućnost o svom
sljedećem putovanju dok bi miješala umak. Samo bi moja majka pokušala spasiti
svijet dok mi pravi lazanje.“
„Previše vjere polažeš u mene. Moje lazanje nisu toliko dobre.“
„Da, jesu, baš kao i ti.“
„Laskaš, ha?“ Nasmijala se preko telefona.
„Pokušavam biti uljudnija. Kako to zvuči kod mene?“
„Kao da se previše trudiš. Ti jesi draga. Ti si srce koje krvari, znaš li to? Slušaj,
medena, znam da sada želiš sve. Tako je to bilo još otkako si bila mala, ali trebaš željeti
ono što sada imaš.“
„Ovo postaje malo nalik na predavanje. I ja se trudim, napokon pokušavam
izvući glavu iz pijeska.“ Da je samo znala koliko je to podcjenjivanje.
„Abbie, ti si prekrasna, uspješna i potpuno neovisna. Rekla bih da je moj posao
gotov, ali se zaista nadam da me nikada nećeš prestati trebati.“
Moje je srce malo napuklo zbog njezinih riječi. Možda sam takva i bila prije
nego sam upoznala Lukea, ali sam se još uvijek borila da vratim tu djevojku. Toliko
puta sam joj htjela reći što se dogodilo, i u svakoj bi se prilici doslovno gušila riječima.
Nije bilo drugačije ni sada dok sam stajala bez riječi s mobitelom u ruci i čekala u
podzemnoj. Protumačila je tišinu kao potvrdu da mi je potrebno još ohrabrenja.
„Abbie, radila si marljivo za sav taj uspjeh i moraš se sjetiti da si pozvana da
pratiš još jedno vjenčanje.“
Znala je. Naravno da je znala. „Kako si znala?“
„Mogu to čuti u tvom ogorčenom glasu.“ Nasmijala se. „Tko je ovaj put?“
„Rhonda Ziglar, a njoj je trideset i dvije pa još ne gubim nadu. Još jedna haljina
za djeveruše. Još jedan partner u zločinu manje. Mama, sve se moje budalaste
prijateljice udaju.“
„Abbie, gledaj to na ovaj način, da si usrana osoba, nitko te ne bi htio na svome
vjenčanju.“
„Darovat ću joj užasan toster. Možda će to druge uplašiti,“ rekla sam uz uzdah.
„Imam pun ormar odjeće poput one ženske u filmu.“
„Ne gledam filmove i ti to znaš. Dođi ovamo. Pojest ćemo lazanje, isplanirati
tvoj govor i popiti previše očevog skupog viskija.“
Pogrbila sam ramena i kimnula iako me ona nije mogla vidjeti. Nisam znala
kako je to moguće, ali moja je majka bila više kul od mene. „Eto me za nekoliko sati.“

22
 Moj kutak

Poglavlje 4

Abbie

Sljedeće subote – odlučila sam onaj loš dan prebaciti na nedjelju – sjedila sam za
svojim omiljenim stolom u Sunny Sideu, bila sam odjevena u kremastu tuniku, uske
traperice i udobne Uggsice11. Napudrala sam svoje pjegice i nanijela omiljeno sjajilo
za usne. S kosom koju sam čvrsto vezala i podignula visoko, ispijala sam latte od
karamele – s dodatnom pjenom i punila svoj Mac, za svaki slučaj. Nisam vidjela
Camerona da čeka kada sam ušla pa sam ignorirala lagani ubod razočarenja. Možda
je pronašao nekog drugog u tom odijelu, nekog tko je rekao da za piće i tko se činio
manje kompliciranim od mene. Morala sam se ostaviti toga. Ako to ne bude Cameron,
možda će biti netko drugi.
Abigail, danas ćeš biti otvorena za mogućnosti. Ostavit ćeš svoj cinizam i
ogorčenu facu s druge strane vrata. Zamislit ćeš ono što želiš i posegnut ćeš za time
širom otvorenih očiju i bistrog uma. Ti si luda. Pozdravila si se s jebenim mozgom i
zvučiš poput nekog priručnika za samopomoć. Pomozi sama sebi shvaćanjem da si
luda.
Zakopala sam lice u dlanove i uzdahnula prije nego sam ubila pesimista u sebi.
Dvije šalice uz rad i dogodilo se.
Cameronov Mac: Bok. Žao mi je što kasnim.
Pogledala sam preko ekrana i ugledala ga kako se osmjehuje i čeka odgovor.
Čovjek je izgledao poput bočice kolonjske. Htjela sam je otvoriti, utrljati, pomirisati,
ali ne nužno tim redom. U trbuhu mi je zatreperilo kada sam shvatila da je stigao. Bio
je odjeven u tanki džemper na gumbiće, tamne traperice koje su pri dnu bile sužene
- što mi je osobno bilo sexy – i smeđe kožne čizme.
Promatrao me zabavljenim pogledom kroz poluzatvorene oči, a glavu je
nakrivio u divljenju. Njegov je izraz lica bio jednako primamljiv kao i one zamamne
jamice. Morala sam otrgnuti pogled od njega kako bih odgovorila.
Abbiein Mac: Bok. U redu je, samo sam nadoknađivala nešto poslovno.
Cameronov Mac: Što radiš?
Abbiein Mac: Ja sam financijski savjetnik za tvrtke. To je poprilično
dosadno. Ali dobra sam s brojkama.
Cameronov Mac: Nema ništa dosadno kada si ti u pitanju. Izgledaš kao da si
danas bolje volje.
Drsko sam mu se osmjehnula.

11
Marka čizmica
23
 Moj kutak
Abbiein Mac: Bolje nego kada?
Cameronov Mac: Nego kada smo posljednji put bili ovdje.
Otvorila sam usne u nijemom šoku i pokazala na sebe.
Abbiein Mac: Kako neuljudno!
Cameronov Mac: Da, bila si. Ali bez obzira na to, svejedno sam te počastio
kavom.
Abbiein Mac: Rekla sam ne. Barem sam tada bila ljubazna.
Cameron podigne svoju šalicu na kojoj je pisalo Zasigurno nije svatko kung-fu
borac. Nasmijala sam se i odmahnula glavom. Zrak se promijenio. Dopustila sam si
da utonem u udobnost zaigranosti između nas. Mogla sam to učiniti.
Ovo će biti lagano. Ali, jesam li se usuđivala vjerovati i da će biti, zabavno?
Abbiein Mac: Dopustit ću ti da me počastiš i danas, ali postoje pravila.
Namrštio se.
Cameronov Mac: Već?
Abbiein Mac: Da. Ti i ja, ovako ćemo kavenisati. Svako, iza svoje tipkovnice.
Cameronov Mac: Kava kao glagol? Sviđa mi se. Ali bez razgovora?
Podignula sam palac kako bih mu odgovorila na pitanje.
Abbiein Mac: Ovako ja gledam na to. Prvo, ne znam da li si zainteresiran za…
više od same kave.
Cameronov Mac: Vrlo sam zainteresiran za… više od kave. Ali u redu je ako
bude samo kava.
Abbiein Mac: Ja sam stara škola. Poprilično sam ljuta što je ovo sranje od
spajanja preko tehnologije postalo novi standard. Nisam sramežljiva, ali imam
osjećaj kao da sam se probudila iz monogamnog sna i da je romantika umrla. Što
se dogodilo s onim da upoznaš ljude prije nego im pokažeš svoje ružičaste
dijelove? Bila sam ozbiljna kada sam ti rekla da sam prokleta s tim fotografijama
kuraca. Imam dokaz.
Cameronov Mac: Znači, sačuvala si fotografije kuraca? Mala perverznjakinjo.
Usta mi se otvoriše od šoka. „Ne, to je -“
„Shhh,“ Cameron pokaže na tipkovnicu.
Abbiein Mac: Kao što sam rekla, ne tražim romantiku u smislu prekrivenih
gležnjeva, u smislu Ponosa i predrasuda, iako je gospodin Darcy postavio
standarde za mene kada mi je bilo dvanaest. Ne trebam imati gospodina Darcyja,
ali barem da su tu romantične komedije iz devedesetih, kao neki oblik geste. Samo
smatram da je čitava ova digitalna era uništila romantiku. Nemam tisućljetni
mentalitet. Razmisli, kada si posljednji put vidio da se parovi drže za ruke, ili s
druge strane, neki neprikladan PDA12? Ako stavimo po strani moje prijatelje, Bree
i Anthonyja, ne mogu se sjetiti posljednjeg puta kada sam vidjela par i zavidjela
im na njihovoj povezanosti. Tako sam jebeno tužna.

12
Dlanovnik ili ručno računalo je računalo malih dimenzija tako da ga pri radu možemo držati u ruci (na
dlanu)
24
 Moj kutak
Cameronov Mac: Shvaćam što govoriš. To je kul. A tvoje je djevičanstvo
trenutno sigurno uz mene. I ja sam pomalo iznuren. A prema izgledu tvoje šalice,
već sam zaglavio preko glave.
Ponosno sam podignula šalicu na kojoj je pisalo Muške suze i otpila gutljaj.
Zakikotao se i odmahnuo glavom dok smo pokušavali razgovarati bezglasno.
Osjećaj je bio snažan, a znala sam da i on jednako osjeća.
Cameronov Mac: Ali moraš priznati da, za nekog tko govori o staroj školi,
ovaj dogovor čini tvoju teoriju pomalo ništavnom.
Abbiein Mac: Touché13. Ali, vidiš, koristim to kao našu prednost.
Cameronov Mac: Kao svoju prednost.
Abbiein Mac: Dobro, kao svoju prednost. Miješam staru školu s novom.
Gledam na to na taj način. Imamo sve povlastice toga da vidimo jedno drugo, da
znamo kako oboje izgledamo. Imamo jasan pogled na stvari, ali one ostaju ovakve.
Cameronov Mac: Do kad?
Abbiein Mac: Dok oboje ne postanemo manje iznureni. I nemojmo
prenagliti, to je samo kava. Mislim, danas je samo kava. Sutra…
Slegnula sam ramenima želeći dokazati poantu. Bila sam potpuno iskrena i
zbog toga sam se mentalno potapšala po leđima.
Cameronov Mac: Odgovara mi to. Ti bi mogla imati vudu lutku u svojoj
torbici.
Ovaj se put nisam suzdržavala kada sam mu se osmjehnula. Izmijenili smo
nekoliko osmjeha prije nego sam dobila poruku.
Cameronov Mac: Da li nam je dopušteno davati komplimente?
Nisam dobila priliku za odgovor.
Cameronov Mac: Jer, da sam stajao, taj bi me osmjeh oborio na guzicu. Koje
je sljedeće pravilo?
Unatoč tome što mi je srce ubrzalo, nastavila sam. Ako sam postigla bilo kakav
napredak, nisam se htjela osvrtati. I nisam htjela da moji strahovi opsjedaju bilo što
novo.
Abbiein Mac: Ostavimo našu ljubavnu prtljagu pred vratima.
Na trenutak me promotrio prije nego je natipkao.
Cameronov Mac: Ništa osim onoga tko smo sada, u ovom trenutku i kamo će
nas on odvesti, ili kamo želimo ići.
Abbiein Mac: Točno. Bez opterećenja.
Cameronov Mac: Zvuči savršeno, ali ako ćemo to izvesti na ovaj način, učinit
ćemo to pod jednim uvjetom.
Abbiein Mac: Pucaj.
Cameronov Mac: Nećemo se nositi sa savršenostima i takvim stvarima.
Abbiein Mac: I nema obećanja koja ne možemo održati.
Njegovo kratko kimanje bila je potvrda da se krećemo prema nekamo.

13
Fran.pogodak, tako je
25
 Moj kutak
Cameronov Mac: Sada ću samo istaknuti koliko mrzim to što moram gledati
u zabranjeno voće umjesto da ga kušam.
Abbiein Mac: To je ta dvostrana stvar.
Cameronov Mac: Posudi mi haljinu koju si nosila neku noć da ti otežam kao
što si i ti meni.
Nacerila sam se i odmahnula glavom.
Abbiein Mac: Smisao za humor, sviđa mi se. Moja mama misli da sam
svjetska sveznalica.
Podigao je još jednu šalicu skrivenu iza svog Maca i otpio gutljaj iz nje, a ona
kao da je bila spremna za mene. Na njoj je pisalo Samo sarkastični prežive.
Abbiein Mac: To sam trebala istetovirati kao svoju prvu tetovažu. Koliko
šalica imaš ondje?
Nagnula sam se u stranu i povirila iza njegovog Maca, samo kako bi ih još
nekoliko ugledala.
Cameronov Mac: Danas sam spreman.
Abbiein Mac: U redu, da ih vidimo.
Polako je podigao prvu šalicu. Dobro jutro, ljepotice. Uputila sam mu iskrivljen
osmjeh koji se ubrzo pretvorio u širok, kada je podigao još jednu na kojoj je pisalo
Pokaži mi svoje mačkice. Oslonila sam dlan na usta kako bih ga sakrila.
On podigne treću šalicu. Volim klitoris.
Abbiein Mac: Stvarno?
Cameronov Mac: Previše drsko, slažem se. Ali prihvatio sam savjet tvoje
prijateljice Bree. I neka se zna, znam da klitoris nije zasebna osoba.
Uzvratila sam mu riječima koje je izrekao one noći u pubu.
Abbiein Mac: Primljeno na znanje.
Podigao je kažiprst kao znak da pričekam i pokajnički mi se osmjehnuo uz pseći
pogled dok mi je pokazivao svoju sljedeću šalicu na kojoj je pisalo Volim tvoje lice.
Abbiein Mac: Mnogo bolje.
Njegove debele, oblikovane obrve dotaknule su mu čelo dok je podizao
posljednju šalicu. Zovite me Veliki Šef. Prevrnula sam očima, dok je on slijegao
ramenima.
Abbiein Mac: Trenutno se nalaziš negdje između savršenog i perverznog.
„Žurio sam,“ rekao je u prostor koji nas je dijelio. Oslonila sam kažiprst na usne.
Cameronov Mac: Stvarno? Uopće nema razgovora?
Abbiein Mac: Ima mnogo razgovora. Ali na ovaj način.
Nakratko se naslonio uz poražavajući osmjeh, a zatim se nagnuo prema
naprijed i natipkao.
Cameronov Mac: U redu, Abbie. Gdje da počnemo?
Toliko sam se snažno trudila da smislim nešto pametno, dovitljivo, nešto… više,
ali riječi su me iznevjerile kada smo se počeli dopisivati. Bilo je savršeno. I više nego
savršeno. Nisam imala razloga biti uplašena. Imali smo svaku predispoziciju za vezu
osim fizičkog dijela, za koji sam znala da još nisam spremna, unatoč mom rastućem
26
 Moj kutak
libidu. I trebala mi je ta udaljenost da se uspijem približiti. Moglo bi upaliti. Kada sam
još jednom zagrizla usnu i zubima lagano prešla preko nje, on je zagrizao svoju i
odmahnuo glavom. Bože, bio je predivan. S vanjske strane prozora iza njega, jedan je
zlatan javorov list počeo padati prema njegovim leđima prije nego je poletio prema
vedrom nebu. I od tog trenutka, znala sam da ću svoje subote opisivati šalicama.

27
 Moj kutak

Poglavlje 5

Abbie

Devet šalica kasnije

Bila je to naša treća subota i morala sam priznati da sam tokom tjedna sanjarila
o sastanku s Cameronom. Kada je zamolio za još jedan spoj, nisam oklijevala u
prihvaćanju. Spoj uz kavu svake subote bez očekivanja, što bi moglo biti bolje od
toga?
Tog jutra kada sam stigla, on je već čekao. Prošla sam pokraj njega, udijelila mu
svoj najbolji osmjeh, a u ruci mi je bila vrela šalica na kojoj je pisalo Draga karma, imam
popis ljudi koji su ti promakli. Pogledala sam u njegovu šalicu i vidjela da je pisalo Ja
sam ovdje. Koje su tvoje druge dvije želje?, a zatim sam primijetila da me odmjeravao
prije nego sam sjela. Iako je kafić bio pun, bila sam zapanjena kada sam ugledala
rukom napisan znak na kojem je pisalo Rezervirano prije nego sam podignula
tratinčice koje su bile na njemu i otvorila svoj Mac.
Abbiein Mac: Hvala ti.
Cameronov Mac: Bio je izbor između njih kokotića i oleandera14.
Abbiein Mac: Imam dovoljno smrtonosnih otrova kod kuće. Ali hvala,
vježbat ću mračnu magiju na tvojim tratinčicama.
Kimnula sam mu u razumijevanju. Naš je odnos prelazio u nešto… poznato. I
dalje me zadirkivao zbog mog vještičjeg ponašanja onog dana kada smo se upoznali,
a ja nisam imala problema oko toga da ga zadirkujem za njegov glup izbor šalica.
Skinula sam kaput, a krv mi oblije lice. Nisam trebala pogledati prema njemu kako
bih znala da me odmjerava. Kada sam se smjestila, Cameronovo me prvo pitanje već
čekalo. Kao da je bio nestrpljiv da sazna što ću napisati, zbog čega sam još više htjela
odgovoriti.
Cameronov Mac: Reci mi nešto što nitko ne zna o tebi. Nešto što nikada
nikome nisi rekla.
Abbiein Mac: Nemam ništa takvo.
Cameron se zavali u naslonjaču, oslonivši ruke na zaslone, a njegovi su se
snažni, pomalo dlakavi prsti raširili po njima. Pogled mi padne na njega, pa sam si
uzela vremena za razmišljanje. Do sada me nije razočarao. Uvijek se impresivno
odijevao, za što sam shvatila da je to njegova svakodnevnica. Danas je nosio

14
Otrovne biljke
28
 Moj kutak
svilenkaste sportske hlače i sportsku majicu dugih rukava na kopčanje. Crna kapa
prekrivala je njegovu smeđu kosu i isticala njegovo lijepo lice.
Nisam ga se mogla nagledati, toga mi nikada nije bilo dovoljno, primijetila sam
izazov u dubinama njegovih zelenih očiju dok je proučavao moje lice. Namrštio se
prije nego je natipkao.
Cameronov Mac: Prebrzi odgovor. Što skrivaš?
Podignula sam pogled prema stropu, kao da sam se pitala što bih mu rekla, ali
mogla sam se sjetiti samo jedne stvari budući da je postavio to pitanje.
Abbiein Mac: U redu. Rođena sam u sanatoriju.
Smijeh provali iz njega pa pogleda preko ekrana i izusti „Stvarno?“.
Dopustila sam mu da se izvuče s tim čujnim šaptom unatoč našem pravilu o ne
razgovoru. Pa o mome pravilu o ne razgovoru. Ipak se trudio održati naš dogovor.
Abbiein Mac: Da. Hinsdale sanatorij i bolnica. One minute kada sam rođena,
promijenili su ime. Ne činiš se iznenađen.
Cameronov Mac: I nisam. Luda si na predivan način. Prava si vatra, znaš li
to? I jebeno si prekrasna.
Takva me vrsta riječi držala prikovanu za ovaj naslonjač nekoliko sati svake
subote. Nije mi neprestano davao komplimente. Izrekao bi ih kada bi se osjećao da ih
treba izreći. Razgovor je glatko tekao, s vremena na vrijeme bi me iznenadio, a moja
reakcija uvijek bi bila jednaka. U prsima bi mi se stisnulo, a u grlu bi mi se stvorila
kugla dok bih gledala prema njemu i usnama oblikovala 'Hvala'. Iz tih sam trenutaka
znala da je želio naglasiti da je zainteresiran za više od same kave sa mnom.
Cameronov Mac: Jesi li odrastala u Chicagu?
Kimnula sam.
Abbiein Mac: Većinom. Dok nisam napunila trinaest, tada su moji roditelji
kupili kuću u Napervilleu. Volim naš dom ondje, ali uvijek sam se htjela vratiti u
grad. Ja sam gradska djevojka u srcu. Ti?
Cameronov Mac: Isto, došao sam ovdje na fakultet, ali rođen sam i odrastao
na Slapovima Niagare. I prije sam živio u gradu, ali sam se tek nedavno doselio
ovamo.
Cameron je posjedovao mali lanac trgovina sa sportskom opremom. Rekao mi
je da mu je san bio da bude trener u NBA, iako se to nikada nije dogodilo, ali je i dalje
na par sati dnevno bio trener u srednjoj školi.
Abbiein Mac: Dobrodošao u susjedstvo.
Cameronov Mac: Ti si bome vraški odbor za doček.
Namignuo mi je, a ja sam to osjetila i u nožnim prstima.
Abbiein Mac: Da nisi sada na kavi sa mnom, treneru, što bi radio?
Cameronov Mac: Trčao, igrao košarku i slušao sranja o Packerima15 od svog
prijatelja Maxa koji misli da je Bearsima 16mjesto u šumi, a ne u NFL-u.“
Abbiein Mac: Ja mrzim šumu. Jesi ljubitelj nogometa?

15
Tim u NFL-u
16
Tim u NFL-u
29
 Moj kutak
Cameronov Mac: Ljubitelj svih sportova. Ne propuštam utakmice Bearsa.
Trčim s njima ispred svog ekrana.
Abbiein Mac: Ne znam da li bih trebala biti uvrijeđena ili polaskana.
Cameronov Mac: Polaskana, definitivno.
Jamice. Ubijte me.
Cameronov Mac: Što nije u redu sa šumama?
Abbiein Mac: Ništa se dobroga ne događa ondje.
Cameronov Mac: Šteta. Ja volim biti u prirodi.
Abbiein Mac: I ja, sve dok je ona okružena betonom i kafićima.
Cameronov Mac: Slatko. Mogu li reći nešto, a da se ne uvrijediš?
Abbiein Mac: Možda.
Usiljeno sam se osmjehnula.
Cameronov Mac: Znao sam da ćeš to odgovoriti. Svejedno ću reći. Sviđaju mi
se tvoje pjegice i nekako sam se nadao da ću ih danas vidjeti.
Abbiein Mac: Stvarno?
Cameronov Mac: Stvarno. A nedostaje mi nekako i karamela na tvojoj bradi.
Podignula sam šalicu i prstom zahvatila malo kave s ruba i razmazala je po
svojoj bradi, previše sretna da bih se zamarala posljedicama. Tek sam kasnije shvatila
koliko je to bio idiotski potez, ali Cameron se široko osmjehnuo kao da je to bio
najispravniji potez na svijetu. Žuto lišće treperilo je na drveću iza njegovih leđa i
počelo je padati na tlo.
Abbiein Mac: Sviđa mi se kada pada.
Cameronov pogled nije uzmaknuo od moga kada je izustio „I meni.“ Nakratko
je oklijevao prije nego je natipkao.
Cameronov Mac: Želiš li ići u šetnju? Samo beton, obećavam.
Abbiein Mac: Ne još.
Spustio je pogled i natipkao.
Cameronov Mac: Što bi radila da nisi sada ovdje sa mnom?
Pamtila sve vezano za serijske ubojice.
Bože, nije ni bilo čudno što sam živjela sama. Kako bi on uopće ikada pomislio
da je to normalno. Sasvim sigurno nisam mogla biti jedina koja je bila fascinirana
njima. Postojale su tisuće članaka posvećenih psihotičnim umovima.
Jebem ti.
Abbiein Mac: Gledala bi Snapped17, čitala knjigu o serijskim ubojicama ili
bi kupila još jedan jastučić za svoj stan.
Oklijevala sam prije nego sam poslala poruku. Ali ipak jesam na kraju. Dok je
čitao, obrve mu se podigoše u iznenađenju.
Cameronov Mac: Nisam to očekivao.
Abbiein Mac: Da, danas priređujem u potpunosti vještičje – sanatorijsku,
ludo urođenu predstavu. Trebao bi dati napojnicu konobaru na izlasku.
Zakikotao se.

17
Film iz 1998., kratak horor film
30
 Moj kutak
Cameronov Mac: Kul je. Mislim, to je sranje nekome fascinantno, ali nisam
siguran da bi to mogao biti moj subotnji ritual. Kakva je to vještica koja se boji
šuma?
Namrštila sam se. Zakikotao se i ja sam mu brzo oprostila.
Cameronov Mac: Nadam se da shvaćaš da je taj nezdravi hobi možda i razlog
zbog kojeg ne idemo u šetnju ili što nećemo ispijati pivo na utakmici Bearsa.
Također je razlog zbog kojeg te neću moći zagrliti ili držati za ruku na kraju dana.
Znaš, ako budeš gledala te stvari, postat ćeš paranoična.
Abbiein Mac: Tako su mi rekli. Samo sam u posljednje vrijeme baš
fascinirana time.
Spustila sam pogled i činilo se kao da je Cameronu sve bilo jasno. Nije
navaljivao. Očajnički sam htjela promijeniti temu pa sam dobacila svoj prvi flert.
Abbiein Mac: Kamo bi volio spustiti svoje usne?
Izazov mi je bio u očima, a njegov se u odgovor zagrijao.
Cameronov Mac: Imam poduži popis mjesta na koja bih spustio usne. A da
krenemo s kraćim popisom?
Kimnula sam.
Cameronov Mac: Prvo bih smislio način na koji da usnama dotaknem tvoj
vrat. Imaš predivan vrat.
Abbiein Mac: A zatim?
Odmahnuo je glavom.
Cameronov Mac: Oprosti, ne želim ovako brzo odati svoje poteze, bez
uvrede.
Abbiein Mac: Koja je poanta toga?
Cameronov Mac: Nemam jebenog pojma.
Spustila sam pogled i dopustila da mi uzbuđenje prostruji grudima.

31
 Moj kutak

Poglavlje 6

Abbie

„Jutro, Abbie,“ gospođa Zingaro dobaci dok sam zaključavala prednja vrata.
Sjedila je na betonskoj klupi u prednjem dijelu smrznutog vrta.
„Jutro, gospođo Zingaro. Kako ste?“
Majka me naučila da budem ljubazna, ali 'Kako ste?' bilo je izlišno pitanje mojoj
podstanarki. Ionako sam već znala previše o njoj. Daleko previše, uključujući i poduži
popis njezinih medicinskih dijagnoza koji se, činilo se, svakim danom sve više
produžavao.
„Više ne smijem jesti mliječne proizvode, mislim da sam alergična. Gledala sam
jednu emisiju o alergiji na hranu. Sljedeći tjedan imam operaciju kurjeg oka.“
I tako to počinje.
Ugurala sam šal u jaknu i izvadila rukavice dok sam se spuštala prema dolje.
„Žao mi je što to čujem.“
„Pa, volim mlijeko. Zato je tolika šteta.“
„Sasvim sigurno jest. Moram ići na posao. Bolje da navučete kaput, poprilično
je hladno vani.“
„Biti ću u redu. Čekam svog sina. Trebao bi me pokupiti.“
„Oh? Michael dolazi?“ Upitala sam dok sam navlačila rukavice. „Molim Vas,
pozdravite ga.“ Njen je sin bio taj koji je iznajmljivao stan za nju i posjećivao je kad
god je mogao. Bio je dobar muškarac i vjerojatno jedan od razloga zbog kojeg sam još
uvijek vjerovala u njih.
„Trebala bi ga pričekati,“ rekla je. „Bilo bi mu drago da te vidi.“
„Ne smijem propustiti vlak,“ inzistirala sam, izbjegavajući njen pogled. Već
sam se za tri koraka udaljila kada je progovorila iza mene.
„Ne trebaš se sramiti pred njim. Nikada te nije krivio za ono što se dogodilo.“
„Pozdravit ću ga drugi put. Sada moram poći.“
„U redu, ako uspiješ svratiti kada se vratiš kući, perilica mi proizvodi čudan
zvuk.“
„Pronaći ću vremena,“ obećala sam, stisnula torbu i mahnula joj prije nego sam
odvukla guzicu kroz park.
Jebem ti dan.
Postojali su dani kada te svijet nije mogao dotaknuti. Kada nije bilo tereta na
tvojim ramenima. Kada PMS nije igrao ulogu u tvome raspoloženju i kada su valunzi
bili rijetki. Ali tog posebnog jutra, Kat se pobrinula da ti dani izgledaju poput
32
 Moj kutak
praznika. „O čemu, k vragu, to pričaš, Jeffersone? To nije istina!“ Zastala je dok je
koračala iza stola. „Bože, ne mogu vjerovati da si to upravo rekao. Ti. Si. Patetičan!“
Trepnula sam dok sam slušala kako Kat omalovažava svog supruga, ponovno. U
manje od minute prešla je s poslovnog razgovora sa mnom na režanje na njega. Zašto
se javljala na mobitel svaki put kada je zvao, nisam imala pojma. Činilo se kao da je
htjela imati izliku da ga napadne. Njeno mi je vikanje išlo na živce, a već sam bila
iznervirana. Propustila sam vlak i bila sam prisiljena pozvati taksi da me doveze na
posao. Ali, obaviti posao bilo je nezamislivo uz Katino nabrajanje. A da ne
spominjemo da je moj jedini plan za večeras bio da poslušam perilicu za odjeću koja
nije bila pokvarena. Jedina je utjeha bila ta što je danas bio petak i što ću vidjeti
Camerona za manje od dvadeset četiri sata.
„Oh, otići ćeš onamo,“ Kat ispali dok sam ja sjedila bespomoćno i nalazila se u
najusranijoj poziciji. Očito ženu nije bilo ni najmanje briga što ću ja misliti o njoj, ili
bilo tko drugi, kad smo već kod toga.
Ustala sam sa stolice nasuprot njenog stola. Dlan je oslonila na zvučnik
mobitela i uhvatila me u uzmicanju.
„Kamo ideš?“
Mora da se šalila. „Dajem ti privatnosti,“ prošaptala sam.
„Žao mi je,“ rekla je i kimnula prema stolici koju sam napustila. Ispalila je u
mobitel. „Nazvat ću te. Imam sastanak.“ Poklopila je i bacila mobitel na stol uz tresak.
Tek sam tada primijetila da se Kat znoji i da joj je lice potpuno blijedo.
„Jesi li u redu?“ Još uvijek sam stajala na vratima dok je ona gledala u mene
širom otvorenih očiju.
„Jesam.“
„Mogu se vratiti, a možemo ovo i kasnije proći,“ uvjeravala sam je.
„Ja nemam vremena za kasnije. Moj je posao u pitanju, sjećaš se?“
Čvrsto sam stisnula usne kako bih smirila svoju narav. Nikada nisam susrela
ženu koja je bila toliko susretljiva u jednom trenutku i toliko hirovita u drugom. Bilo
je neobično, ali kada je Kat bila sretna, imala je jednak utjecaj na mene kao i Bree. I
unatoč neprestanom toplo-hladnom stavu, ustvari mi je bila draga. Odgurnula sam
sve pretpostavke u stranu i odlučila joj dati povlasticu nedoumice jer nikada nisam
bila u njenoj situaciji. Njen se brak raspadao, a očito joj je trebao prijatelj ili barem
osoba od povjerenja.
„Znam da sam profesionalno pojačanje, ali želim da znaš, ako trebaš nekoga za
razgovor, ovdje sam.“
Pogledala me zamišljeno prije nego je progovorila. „Žao mi je,“ rekla je nježno.
„Stvarno.“ Bacila se na svoju stolicu i uzdahnula prije nego je zagladila svoju savršenu
plavu frizuru. „On je u posljednje vrijeme poput noćne more. Tako je prokleto
potrebit.“
„Prebrodit ćete to. Jesi li sigurna da si ti u redu?“

33
 Moj kutak
„U redu sam, samo u zadnje vrijeme ne spavam dobro.“ Pogledala je u svoj
prsten na ruci, a zatim mi se osmjehnula. „Reci mi kako ide s onim momkom iz
kafića.“
„Ide polako.“
„Još uvijek ne razgovarate?“
„Ne, samo se dopisujemo i ide nam sasvim dobro.“
„U nekom trenutku će mu to dosaditi,“ upozorila je. „Znaš kakvi su muškarci.“
„Da, pa, ne protivim se tome da krenemo dalje, ali barem za sada, ja sam ta koja
je glavna. Mislim da se ni njemu ne žuri.“
„Zvuči kao da je dobar,“ rekla je pokazujući mi da sjednem.
„Nadam se da jest.“
Masirala je sljepoočice i gledala u svoj mobitel, koji je svijetlio od dolaznih
poruka.
„Jesi li sigurna da si ne želiš uzeti nekoliko minuta?“
„Samo glavobolja,“ rekla je, otvorila torbicu, dohvatila nekoliko tableta i
progutala ih bez da je dobacila pogled prema meni. „A sada, daj da završimo s tim
kvartalima kako bi idioti na gornjem katu bili sretni. A onda ću ti platiti piće.“
Nakon četiri martinija ispred kamina u 2Twenty218, Kat je nestala. Zurila sam
u plamenove u kaminu, pokušavajući se otresti bolesnog osjećaja koji sam imala zbog
cijelog dana provedenog na poslu s njom. Na neki način, Kat me podsjećala na mog
bivšeg. Oboje su bili privlačni iz daljine, ali kada bi se pobliže zagledao u njih, shvatio
bi da tu ima više nego što je oku vidljivo. Promatrala sam treperenje narančastog
svjetla, ispijala piće i lecnula se zbog sjećanja na njega. Luke je bio šarmantan, pažljiv,
cijeli paket. Oborio me s nogu, a ja sam mu dala svoje povjerenje. A u treptaju oka,
sve se promijenilo.
On se promijenio.
Luke me dočekao pred mojim vratima nakon što sam se vraćala iz izlaska s
Bree. Nikada u milion godina ne bih pomislila da je sposoban za takvu ludost kakvu
je napravio te noći. Nakon incidenta, shvatila sam da svi mi posjedujemo lažan osjećaj
sigurnosti, sve dok se nešto nezamislivo ne dogodi. A kada se dogodi, mijenja ti
mišljenje o ljudskosti i otvara ti oči. Koliko sam željela da sam još uvijek u blaženom
neznanju.
Luke je bio bolestan, a kada sam to otkrila, shvatila sam koliko sam naivna bila.
Cinik u meni je iskoračio na vidjelo, a moja sposobnost da vjerujem sebi i svojoj
prosudbi, umalo su uništene. Tada sam postala fascinirana podvojenim ličnostima,
sociopatima i serijskim ubojicama. Na neki je način to bila terapija za mene.
Luke nije bio ubojica, ali me prevario da je netko tko uopće nije bio.
„Luke, rekla sam ti da mi je potrebno malo prostora.“ Prošla sam pokraj njega, a on mi
je otrgnuo ključeve iz ruke i pomaknuo se, pritisnuvši me na moja prednja vrata.
„To bi ti baš odgovaralo. Ova odjeća je malo neprikladna, ne misliš li tako?“

18
Naziv kafića
34
 Moj kutak
„Luke,“ počela sam kada je odbio dopustiti mi da se pomaknem. „Prestani. Jebeno se
makni od mene. Zašto to radiš?“
„Ne volim kada me netko laže, Abbie,“ rugao se i približavao mi se.
„Nisam lagala. Rekla sam ti da izlazim s Bree.“
„Ne znam da li uopće više vjerujem u ono što mi govoriš.“ Jedva da sam uspjela trepnuti
prije nego me ponovno počeo vrijeđati.
„Nakon svega što sam učinio za tebe,“ govorio je dok je udarao dlanom o vrata pokraj
mene. Poskočila sam, on nije prestajao, a moje je čitavo tijelo drhtalo od šoka i straha. Pogled
u njegovim očima bio je smrtonosan.
„To je to. Ja sam završila s tim. Luke, gotovo je. Odlazi i ne vraćaj se.“ Pokazala sam
drhtavim prstom iza njega i posegnula za svojim ključevima. Zloslutan osmjeh prožeo je čitavo
njegovo biće. Promatrala sam njegov lik, nisam mogla vjerovati da je to bio muškarac koji mi
je prišao prije nekoliko mjeseci.
„Kao i inače, pretjeruješ. Misliš da je Bree stalo do tebe? To je patetično. Ja sam onaj
kojemu je stalo do tebe, ne ona. Ja sam taj koji brine o tebi, Abbie. Koji si kurac mislila kada si
to odjenula i plesala s njom?“
„Promatrao si me večeras?“ upitala sam, a knedla mi se podignula u grlo. Mučnina me
preplavi u trenutku kada sam shvatila koliki mi je zapravo stranac bio. A ja sam ga pustila u
svoj dom i u svoj krevet. Tek su mi se tada počeli gaditi prijedlozi onoga što je mislio da ja
trebam početi raditi. Tek sam tada shvatila koliko je dugo manipulirao sa mnom – od samog
početka. „Luke, moraš otići, odmah.“
„Ja ne idem nigdje! Duguješ mi objašnjenje! Što si radila, pokušavala si se pojebati?!“
Nagnuo se još bliže prema meni i pritisnuo me uz vrata dok je sipao svoje optužbe u moje lice.
„Daj mi ključeve,“ zahtijevala sam drhtavim glasom.
„Mislim da to neće ići,“ odgovorio je tonom koji mi je davao do znanja da je u prednosti
i da će je iskoristiti. „Ti si takva jebena lažljivica, Abbie.“
„Hej, koji se vrag događa?!“ Glas nije pripadao Lukeu,koji je u jednom trenutku bio
odvučen od mene i gurnut u stranu na klupu. Sin gospođe Zingaro stajao je i zurio u Luka,
dok se ovaj borio da ustane.
„Razgovaram sa svojom djevojkom,“ Luke reče životopisno dok je gledao u mene prije
nego se okrenuo prema Michaelu. „I zato se jebeno ne miješaj u tuđe poslove.
„Žao mi je ako smo vas uznemirili,“ rekla sam, pokušavajući uhvatiti dah dok sam
odgovarala Michaelu. Gospođa Zingaro proviri kroz vrata, pogleda u sina i počne brzo govoriti
na talijanskom.
„Luke upravo odlazi,“ rekla sam, pokušavajući smiriti situaciju.
„Vraga odlazim,“ Luke reče dok se oslobađao Michaelovog stiska i žurio prema meni.
„Jeste li sami?“
Poskočila sam na stolici i prolila martini, kada je muškarac koji je sjedio na
pastelnoj stolici nasuprot kauča na kojem sam ja sjedila, progovorio. Ali tako mi je
mogao i prošaptati u uho. Bila sam na rubu, i to je bilo bolno očito. Preko stola
prepunog prevelikih Jenga19 kocki se ispričao.

19
Društvena igra slaganja drvenih kocki
35
 Moj kutak
„Oprostite, nisam Vas htio preplašiti. Donijet ću Vam drugo piće.“
„Ne, u redu je,“ rekla sam i obrisala kapi alkohola s okusom masline svojim
šalom, sa suknje. „Idem potražiti svoju prijateljicu.“
Iznervirana Katinim odsutstvom, odložila sam svoje piće kako bih je potražila
u WC-u. Prekapala je po svojoj torbici.
„Hej, ženo, jesi li zaboravila na mene?“
Osmjehnula se mome odrazu dok je vadila svoj ruž.
„Samo sam razgovarala na mobitel sa svojim suprugom. Mislim da ću krenuti
kući.“
„To su dobre vijesti, zar ne?“
Iako smo popile po četiri martinija, Kat gotovo ništa nije otkrila o ispadu od
jutros. Nisam mogla biti sigurna, ali sam pretpostavljala da me pozvala samo kako bi
spasila svoj obraz. Govorila je o svojoj karijeri gimnastičarke i o nekoliko ljudi u tvrtki
i ništa više. Promatrala sam je dok se sređivala u ogledalu. Žena je bila takav zbrkani
nered, a ja sam bila iscrpljena pokušavajući balansirati nad njenim nestabilnim
ponašanjem. Ali bilo je tu nešto suptilnog u njoj, tračak tuge u očima i zbog toga sam
nastavila sa pokušajima.
„Možda će stvari postati bolje?“
„Vidjet ćemo,“ promrmljala je odsutno, razmazujući ruž usnama, a zatim me
umorno pogledala.
„Oprosti, ne trebaš mi reći. Ja sam poznata po tome da sve želim popraviti. Brat
mi je dao nadimak gospođica Popravljačica.“
Okrenula se prema meni i kimnula. „Oprosti što sam te ostavila da čekaš.“
Činilo se da se Kat opustila, ali ja sam i dalje htjela iskočiti iz vlastite kože.
Načinila sam toliko koraka prema boljem od Lukea, ali u tom trenutku, nisam više
htjela biti u društvu. U prvih nekoliko mjeseci nakon prekida, osjećala sam se
sigurnom samo uz Bree i majku, koja još uvijek nije imala pojma o tome što se
dogodilo.
„Nema problema. Mislim da ću i ja krenuti kući. Uzet ću taksi. Hvala za pića.
Vidimo se sutra.“
„Jesi li sigurna da ideš doma?“ Zavjerenički mi je namignula.
Pretpostavljala je da idem do Camerona, pa sam prihvatila njezinu igru.
„Uhvatila si me.“
„Zabavi se. Prije nego uopće budeš znala, bit ćeš udana i svađat ćete se oko toga
tko je gori vozač.“

36
 Moj kutak
Te večeri kod kuće, nakon što sam na brzinu obećala gospođi Zingaro da ću
odmah ujutro doći provjeriti njenu perilicu, razodjenula sam se i ušla pod vrući tuš.
Popila sam dvije pilule za spavanje prije nego sam zakoračila pod njega i dopustila
vodi da mi klizi niz leđa i ramena kako bi me opustila. Bez obzira na to koliko se ja
snažno trudila, nikada neću moći zaboraviti pogled u Lukeovim očima kada se zaletio
prema meni, prije nego se Michaelova šaka spojila s njegovim nosom. Luke je imao
drskosti izgledati šokirano kada je ugledao krv koja je curila iz njegove usne na moje
stopalo, namjerno me poprskao njome, i prilazio sve bliže prijeteći svima nama.
Prije nego je otišao, pogledao me posljednji put i osmjehnuo se krvlju
prekrivenim osmjehom i opsesivnim pogledom u očima. „Smiješno je što misliš da je
gotovo.“
Michael ga je uspio zastrašiti i gospođa Zingaro je već pozvala policiju, koja se
pojavila nekoliko sekundi nakon što je Luke pobjegao. Sljedeće jutro ispunila sam
zahtjev za zabranu pristupa.
Drhtala sam u svom naslonjaču i stiskala mobitel u rukama dok me Bree
smirivala. Nikada se više nisam čula s Lukeom, ali šteta je načinjena.
„Noćas sam bila na rubu samo zato što sam malo više popila i mrzim to. Kada
će to prokleto iščeznuti?“
„Ne znam. Tvoj je bivši bio potpuni frik, a ni ja to nisam primijetila. Ali moraš
prestati gledati te emisije i čitati knjige o ludim ljudima.“
„Samo pokušavam razumjeti.“
„Kao prvo, Luke nije bio serijski ubojica. Bio je ograničeni sociopata. I sada živi
u Washingtonu. Nastavio je manipulirati nekim drugim. Ti si na sigurnom.“
Nakon našeg prekida, Bree je pratila Lukeov društveni nalog. U manje od
mjesec dana nakon prekida, promijenio je status na u vezi što znači da je zaskočio
nekog drugog i tvrdio da je zaljubljen. Znala sam za bolje. Baš kao i Bree.
„Samo što me to izluđuje. Pustila sam ga u svoj život. Ne razumijem kako ću to
moći učiniti s drugim muškarcem.“
„Ali ponovno si u vezi. Bilo je blizu, i da, trebalo je vremena, ali ponovno si u
vezi. I to samo dokazuje koliko si snažna. Cameron se čini dragim. Samo moraš
naučiti kako da ponovno vjeruješ.“
„Mrzim ovo,“ prošaptala sam.
„Znam. Slušaj, mrzim što moram skratiti razgovor, ali moram ići provjeriti
pacijente.“
„U redu, hvala ti što si me saslušala, ponovno.“ Bila sam sigurna da je mogla čuti
krivnju u mome glasu pa je odgovorila u svom klasičnom Bree stilu.
„Začepi. Idi na svoje spojeve. Upalit će. Ne možeš ga odbaciti. Nemoj dopustiti
da ti jedan loš dan uništi sav tvoj napredak. Obećaj mi da ćeš sutra otići na spoj.“
„Obećavam,“ rekla sam, a neočekivani leptirići pojavili su mi se u trbuhu na
samu pomisao da ću vidjeti Camerona.
„A sada, ugasi jebeni TV. Priušti si kupku ili iskoristi onaj rođendanski dar koji
sam ti kupila.“
37
 Moj kutak
Dar o kojem je pričala bila je sexy igračka naziva Anakonda. Daljnja objašnjenja
nisu bila potrebna.
Uzdahnula sam, dohvatila daljinski i ugasila Mindhunter20. „Isključen je. I nikada
neću koristiti taj dar. Jedan četiri tri21.“
„Volim i ja tebe.“

20
TV serija 2017-2019
21
One four three – I love you, volim te
38
 Moj kutak

Poglavlje 7

Abbie

Kada sam izašla iz dizala, ugledala sam Kat kako korača u svom uredu i
razgovara na mobitel. Odložila sam torbu i odlučila na brzinu napraviti nam kavu.
Tek kada sam došla do vrata njenog ureda, shvatila sam da to nije poslovni poziv.
„Jeffersone, na poslu sam. Da se nisi usudio prijetiti da ćeš doći ovamo i
napraviti scenu. Rekla sam dobro! Dobro!“ Kat poklopi i pogleda prema uredskom
prozoru. Dok sam ukočeno stajala na vratima, ugledala je moj odraz kada sam se
pokušala povući.
„Abbie, moram se maknuti. Treba mi nekoliko dana slobodno.“ Kat se okrene
prema meni i tada sam vidjela da na jednom oku ima modricu.
Sa vrućim šalicama u rukama, prišla sam joj i snuždila se na sami pogled na
nju. „Oh moj Bože. Kat, boli li te?“
„Ne boli. Trebam se odmoriti. Postoji li ikakva šansa da me pokrivaš? Znam da
mnogo tražim s obzirom na to što se događa, ali potrebno mi je nekoliko dana. Samo
nekoliko dana.“
„Naravno,“ rekla sam dok sam odlagala šalice. „Uzmi sljedeći tjedan slobodno.
Gdje ćeš ići?“
Otvorila je ladicu stola i počela spremati stvari u svoju torbicu. „Posjetit ću oca
ili ću možda samo otići negdje drugdje. Otac mi posjeduje nekoliko odmarališta.
Jedno koje volim je na Floridi. Možda odem na malo sunca.“
Znači njen je otac bio bogat. Znala sam da je žena odrasla privilegirano. To se
vidjelo u ponašanju, načinu govora i u cijelom njenom biću.
„Kat, ako želiš razgovarati o tome -“
Odmahnula je glavom. „Cijenim tvoju zabrinutost. Stvarno. Ali moram otići iz
ovog grada i daleko od njega.“
„Jesi li… u opasnosti?“
„Što?“ upitala je nepovjerljivo, kao da je sama ideja toga bila besmislena.
„Naravno da ne, ne. Molim te ne govori nikome ništa o ovome. Nadam se da ovo
može ostati izmedju nas.“
Nije postojala osoba na njenom odjelu koja nije bila svjesna toga što joj se
događa u braku, ali ipak sam se složila s tim.
„Naravno,“ uvjeravala sam je dok je podizala torbicu i upućivala mi zahvalan,
ali umoran pogled. „Hvala ti. Uzvratit ću ti uslugu.“

39
 Moj kutak
„Nema problema,“ rekla sam dok je prolazila pokraj mene, a zatim se okrenula
kada je stigla do vrata. To je bio prvi put da ju je razgovor sa suprugom toliko
potresao. Osjetila sam kako napetost zrači iz nje. „Abbie, ako itko nazove -“
„Idi,“ rekla sam joj i mahnula rukom prema njoj. „Pobrinut ću se za ovo. Kunem
se da si pokrivena.“
Ispravila je ramena i svaki trag ranjivosti nestao je s nje kada se suočila s
dvadeset drugim katom koji se ubrzano punio djelatnicima. Stavila je sunčane
naočale, prošla pokraj recepcije i krenula prema dizalu. Činilo se kao da je ona
atomska bomba koja je otkucavala i bila sam sigurna da ću napraviti više posla bez
nje u ovom trenutku.
Baš kada sam se mirno povukla za svoj stol, mobitel mi je zazvonio u džepu pa
sam prevrnula očima dok sam se javljala. „Iznenađena sam što si zapamtio moj broj,
dragi brate.“
Oliver brzo odgovori. „Nisam. Moderna tehnologija. Nemam pojma koji je tvoj
broj.“
„To je svjetski problem. Oslanjamo se na tehnologiju u svemu.“
Mogla sam začuti smijeh u njegovom glasu. „Koji je moj broj?“
„Mogla bih ti reći bilo koji, a ti ne bi znao da je tvoj.“
„Netko je danas malo agresivan. Što te izjeda, mala sestrice?“
Sjela sam za svoj stol. „Imam ludu suradnicu.“
„Ja volim svoje suradnice.“
„To je zato što ih jebeš. Ako me zoveš da idem s tobom da kupimo majci
rođendanski dar, prekasno je. Već sam ga kupila.“
„Sranje.“
„Da, sranje. Morat ćeš naručiti online ili nešto izabrati sam.“
Oliver uzdahne. „Hajde, pomozi mi. Što joj treba?“
„Ta te žena rodila. Treba joj bolji sin. Ne možeš se sjetiti niti jedne stvari koju bi
joj kupio?“
„Pomozi mi,“ preklinjao je. Oliver se usrano nije mogao sjetiti ničega. Bila sam
poprilično sigurna da ga je mobitel podsjetio na majčin rođendan.
„Bolje da se pojaviš večeras,“ naredila sam.
„Neću moći.“
„Richarde Olivere Gorman, nećeš propustiti njenu zabavu. To je važan dan za
nju. Planirala sam ovo mjesecima. Sva će njena stara ekipa biti ondje.“
„Onda joj neću ja nedostajati.“
„Ti si govno. Znaš li to? Tko god da je ona i koliko god mislio da je važna, može
čekati.“
„Nije žena.“
„Svi smo zaposleni, idiote. A ni ja te nisam vidjela mjesecima. Želiš joj dati dar?
Možda na primjer u obliku svoje prisutnosti na rođendanskoj proslavi?“
„Dobro, bit ću ondje. Baš si teška, gospođice Popravljačice.“

40
 Moj kutak
„Jedini razlog zbog kojeg ja imam taj naziv jest zato što si ti najneodgovorniji
muškarac ikada rođen. Ne razumijem kako si uspio završiti medicinsku školu.“
„Stvarno moraš više izlaziti, samo visiš stalno s onom jezivom starom
gospođom kojoj iznajmljuješ prizemlje,“ Oliver se zakikoće.
„Da se nisi usudio vrijeđati gospođu Zingaro. I samo da znaš, moj je društveni
kalendar u ovom trenutku pun.“
„Oh, da?“ Njegov se ton istog trena promijenio. Oliver je uvijek bio zaštitnički
nastrojen, ali posljednjih godinu dana još i više nego inače. U trenucima slabosti,
priznala sam mu sve u vezi Lukea, a to je priznanje pokrenulo neke njegove
zaštitničke gene. Iako smo se često svađali, što se tiče toga, nikada nije posustao.
Nakon Lukea, postao je još gori.
„Ne brini, veliki brate. Oprezna sam.“
„Moram ga upoznati,“ Oliver je zahtijevao.
„Ja sam ga tek upoznala.“
„Da li je Bree?“
„Da.“
„Dobro, ali ako to potraje, želim upoznavanje.“
„Ako to potraje? Kaže muškarac koji ima malu crnu knjižicu prepunu imena
žena čije djevičanstvo treba oduzeti.“
„I crne knjižice su izašle iz mode, također, seko. Moram ići. Vidimo se u osam.“
„Zabava počinje u sedam!“ Rekla sam, ali on mi je već poklopio.
Gospođica Popravljačica. Mrzila sam taj nadimak, ali dok sam sjedila i gledala
u nebo, shvatila sam koliko je istinit. Bila sam takva čitav svoj život. Uvijek sam
pokušavala dokučiti neko rješenje, bilo to u obliku brojeva ili na bilo koji drugačiji
način. I poanta svega je bila da sam udvostručila svoj današnji dnevni rad. Te večeri
kada sam se vraćala kući, shvatila sam da među licima u Wicker parku tražim ono iz
kojega bih crpila utjehu. Bilo je neizbježno da Cameron i ja naletimo jedno da drugo
da smo susjedi. Bili bismo prisiljeni prekršiti pravila, a sve u meni govorilo mi je da
bih se veselila tome.

41
 Moj kutak

Poglavlje 8

Abbie

Dvadeseta šalica

Prešla sam prstom niz nježnu laticu ljiljana koji me čekao i usnama oblikovala
'Hvala' prema Cameronu. Zagrizao je usnu i namignuo. Misli su mi odlutale dok sam
se zabavljala pomišlju njegovih zuba na mojim usnama.
Cameornov Mac: O čemu razmišljaš?
Abbiein Mac: Kako je bilo odrastati na Slapovima Niagare? Nikada nisam
bila ondje.
Cameronov Mac: To UOPĆE nije ono o čemu si razmišljala.
Stisnula sam usne.
Cameronov Mac: Nezaboravno. Zapravo sam odrastao malo dalje, ali ljudima
je lakše reći Niagara. Maleni gradić, svi znaju sve o svakome. Slapovi su sami po
sebi veoma kul. Mislim, moraš ih vidjeti stvarno mnogo puta prije nego ti postanu
nezanimljivi. A nikada ne želiš da se prenagledaš nečeg tako lepog. To je bila moja
greška. Dobio sam prvi posao ovdje kada mi je bilo šesnaest. Bio sam ispomoć na
raznim događajima i radio sam u darovnom dućanu. Ali jebeno sam to mrzio.
Nisam ljubitelj grmljavine ili kiše zbog toga.
Abbiein Mac: To je kriminal. Ja volim kišu i grmljavinu.
Cameronov Mac: Da, pa, vole i svi drugi dok su unutra, na toplom i suhom,
a ne kada pokisnu i kada ih zateknu dvije različite vrste oborina.
Abbiein Mac: Promijenit ću tvoje mišljenje u vezi toga. Ponovno ćeš cijeniti
kišu.
Cameronov Mac: To nije moguće.
Abbiein Mac: Obećavam.
Cameronov Mac: Nema obećanja koja stvarno ne možeš ispuniti, sjećaš se?
Abbiein Mac: Dobro je što obraćaš pažnju, ali voljna sam se okladiti da te
mogu preobratiti. Koja je najgora stvar koja ti se ikada dogodila?
Cameronove oči susretnu moje prije nego je natipkao.
Cameronov Mac: Majka mi je umrla prije malo manje od pet godina. Godinu
prije se izborila s rakom, a onda se vratio i živu ju je pojeo. Bilo je previše naglo.
Još to nisam prebolio.
Abbiein Mac: Žao mi je. Ne mogu ni zamisliti da izgubim svoju majku.Bilo
je to pomalo preteško pitanje za prvu šalicu, zar ne?
Cameronov Mac: U redu je. Volim razgovarati o njoj. Bila je nevjerojatna. Bio
sam njeno jedino dijete i bili smo bliski. Kada sam se odlučio preseliti ovamo,
42
 Moj kutak
natjerala je oca da se dosele ovdje iz New Yorka samo kako bi bila uz mene. Ne
mogu reći da nisam živio divnim životom.
Abbiein Mac: Kod mene je isto tako. Moja majka je moja junakinja. Ona je
nevjerojatna fotoreporterka i opet je uspijevala biti ovdje kada je bilo potrebno.
Moj je otac u svakom pogledu podupirao. Nikada mu nije smetalo da bude na
drugom mjestu kada je njena karijera bila u pitanju. On je bio taj koji me uvijek
vodio u školu i kuhao večere, dok je ona putovala. Jednom mi je čak pokušao sašiti
kostim za predstavu. Bila je to potpuna katastrofa. Predstava je imala naziv Žetveni
mjesec i moj je jedini posao bio da se iz obične bundeve pretvorim u svjetleću
bundevu. Samo sam trebala okrenuti kostim na znak. Završila sam tako da sam
cijeli četvrti razred, na pozornici, zabljesnula svojim gaćicama s jagodama.
Njegov je duboki smijeh podigao sve dlačice na mome tijelu. Nas smo dvoje bili
posljednji prisutni u kafiću i bili smo ondje satima. Znala sam da je uskoro vrijeme
zatvaranja, ali ignorirala sam sat kako bih uživala u svakoj minuti provedenoj s njim.
Cameronov Mac: Volio bih da sam to mogao vidjeti.
Abbiein Mac: Sve je snimljeno. Ali nikada to nećeš vidjeti. Nije krivnja mog
oca što sam prvi striptiz imala u osnovnoj školi. Volim ga zbog toga što se potrudio.
A što je s tobom? Koliko si blizak sa svojim ocem?
Cameronov Mac: Imamo pristojan odnos. Preselio bi se ovamo da nismo
majku tamo pokopali. Mislim da zbog toga ostaje podalje. Ne viđam ga koliko bih
trebao. Sada je Božić čudan. Čini se kao da pokušavamo vratiti ono što ne možemo
imati.
Abbiein Mac: Žao mi je. Ali drago mi je što si mi rekao.
Cameronov Mac: Rekao sam ti jer sam želio. Jer želim da me upoznaš.
Nakon duge minute zurenja potreba projuri kroz mene, a mogla sam osjetiti da
je i zračila iz njega. Bilo je to ujedno i zadovoljstvo i mučenje, a bila sam poprilično
sigurna da je mogao vidjeti žudnju u mojim očima. Ali nije navaljivao. Nikada nije
navaljivao, što je bilo fascinantno koliko i frustrirajuće. Nisam si mogla pomoći, bila
sam sretna što nije krenuo onamo. A ipak, u isto vrijeme, nadala sam se da hoće.
Cameronov Mac: Trebao bih ti reći o tome kada sam se umalo poljubio s
muškarcem.
Moje se oči širom otvoriše dok je tipkao.
Cameronov Mac: Da. Napio sam se u klubu i Max me povukao za ovratnik i
spasio od godina terapije.
Abbiein Mac: Čini se da ste ti i Max bliski. Zvuči kao dobar čovjek.
Cameronov Mac: On je najbolji. I ja sam mu prokleto zahvalan na tome. Malo
bi me ljudi spasilo od toga da se tako osramotim. Spasio je moju guzicu previše
puta na koledžu.
Abbiein Mac: Ja sam na koledžu upoznala Bree. Bila je živa vatra. Još uvijek
jest. Osim što je sada medicinska sestra, pa na taj način opravdava svoje ponašanje.
Cameronov Mac: I ona se čini kao dobra osoba. Iako, malo glasna.
Snažno sam kimnula glavom i stisnula oči.

43
 Moj kutak
Abbiein Mac: Ona je najbolja. I najglasnija. Mislim da bih je trebala odvesti
na pregled sluha. Bilo bi užasno saznati nakon svih tih godina da slabo čuje i da ja
nisam bila dovoljno dobra prijateljica i shvatila to. Ali poprilično sam sigurna da
je razlog tome samo činjenica da potječe iz Georgie.
Nasmijala sam se na to, a Cameronove se oči širom otvoriše dok me promatrao.
Cameronov Mac: Kakva je ta Crna Poput Tvoje Duše kava?
Abbiein Mac: Slasna. I moram te pohvaliti za današnji izbor šalice. Ne može
svaki dan muškarac priznati da Sve je dildo ako si dovoljno hrabar.
Glasno se nasmijao dok sam ja podizala prste, oslonila ih na usne,a onda
usmjerila prema njemu.
Jesam li mu ja to upravo poslala poljubac?
Ne znam zašto sam to učinila. Ukočio se, a pogled mu se zažario dok je
promatrao što se događa. Prsti su mu se polako pomicali po tipkama dok sam ja
čekala, a krv mi je pulsirala u ušima.
Cameronov Mac: Jesi li se upravo zasramila? Slatko.
Abbiein Mac: Možemo li ne razgovarati o tome?
Cameronov Mac: Pa, ne prihvaćam to kao prvi poljubac. I, Abbie, bit će prvog
poljupca.
Smaragdne oči susretnu moje dok su me trnci preplavljivali.
Abbiein Mac: I ja to želim.
Cameronov Mac: Zbog ovog tvog eksperimenta ponovno se osjećam poput
školarca.
Namrštila sam se.
Cameronov Mac: Saslušaj me prije nego počneš zamišljati porno filmove i
ljepljive čarape u mojoj košari za rublje. Govorim o onim stvarima između.
Stvarno razmišljam o tebi. Pitam se što radiš zato što ti ne mogu poslati poruku da
te to pitam. Pitam se što bi mislila ili što bi rekla o nečemu što čitam. Kao da žudim
za tvojim mišljenjem i ovim razgovorima. Stvari lako mogu postati predvidljive
kada prvi put upoznaš nekoga i kada je sve na fizičkom nivou.
Željela sam ga moliti za još, ali ipak nisam. Takva su bila pravila. Moja pravila.
Abbiein Mac: Koliko ti je godina?
Cameronov Mac: Trideset četiri.
Abbiein Mac: Ne mogu vjerovati da to nisam ranije pitala. Zar nećeš isto
pitati mene?
Cameronov Mac: Ne želim zvučati poput čudaka,ali nije me briga. Znam da
voliš brojeve, ali koliko god da imaš, ja sam u redu s tim. Ono što želim znati jest,
želiš li ponovno na kavu sa mnom?
Iskrenost u njegovim očima pokazala mi je da je mislio svaku riječ.
Kimnula sam.

44
 Moj kutak

Poglavlje 9

Abbie

„Gospođo Zingaro, stvarno kasnim,“ rekla sam dok me pozdravljala, kada sam
krenula da zatvaram ulazna vrata.
„U redu, dušo, samo sam te htjela pozvati da dođeš na moje makarone. Znam
koliko ih voliš. Sačuvat ću ti malo.“ Krivnja me istog trena preplavila kada me
pogledala. U posljednjih sam mjesec dana sve manje i manje vremena provodila s
njom. „I po stoti put, molim te, zovi me Jenny. Izgledaš elegantno. Jesi li to pronašla
novog momka?“
„Mislim da jesam,“ odgovorila sam.
„To je dobro za tebe, Abigail.“
„Hvala Vam. Žao mi je. Nisam htjela biti nepristojna. Samo ne želim zakasniti.“
„Razumijem. Oduzela sam ti mnogo vremena,“ rekla je prije nego je dobacila.
„Nadam se da će se ovaj zadržati.“
„I ja se nadam.“
Zadržala se trenutak dulje. Bilo je očito da je nedavno obojala svoju srebrnu
kosu; rub čela bio joj je grimizan. Posljednji put sam joj ja pomogla da je oboji. Ovaj
put, nije čak ni pitala.
„Jenny, stvarno moram žuriti. Svratit ću i pokupiti te makarone u povratku.“
„Nemoj brinuti. Čekat će, pa kada dođeš.“ Pažljivo je sišla niz stepenice, a ja
sam je promatrala kako otežano hoda. Nisam znala koliko će se još dugo moći sama
brinuti o sebi. U skorije vrijeme moram o tome popričati s njezinim sinom. Pomisao
na to da ode, slamala mi je srce. Ali umjesto da joj ponudim društvo, držala sam usta
čvrsto zatvorenima. Gospođica Popravljačica imala je spoj.
Nekoliko minuta kasnije, nakon što sam Benniu dala njegovu dvadeseticu izvan
kafića, proletjela sam pokraj Camerona sa svojom posuđenom Voljela bih da sam
Felicia. Ona uvijek nekamo ide šalicom i otvorila svoj Mac.
Abbiein Mac: Bok. Oprosti što kasnim. Zaskočila me moja podstanarka.
Mrštio se nad ekranom dok sam se ja smještala. Njegove se usne izviše u maleni
osmjeh dok je čitao moju poruku, a zatim pogleda prema meni.
Cameronov Mac: Što si se ovaj put pretvarala da popravljaš?
Abbiein Mac: Ništa. Čini se da me samo htjela nahraniti, a ja sam bila
vještica prema njoj prije nego mi je to uopće ponudila. Mnogo sam vremena
provodila s njom prošle godine, a u posljednje je vrijeme zapostavljam. Osjećam

45
 Moj kutak
se kao govno. Ali moram prestati prije nego me pozove da joj se pridružim u
njezinom klubu za pletenje, znaš?
Cameronov Mac: Siguran sam da ona razumije. I moram reći, stvarno sam
ponosan na tebe što ti je na taj način stalo do nje. Dobra je stvar što ti je stalo.
Iako je danas bilo toplije, on je odjenuo majicu s kapuljačom i stavio je kapu na
glavu. Izgledao je iscrpljeno i po prvi put otkad se susrećemo, nešto je bilo… drugačije.
Abbiein Mac: Čini mi se da si danas ozbiljniji. Da li je sve u redu? Jesi li se
razbolio?
Suzdržano se osmjehnuo dok me je polako odmjeravao od glave do pete. Nisam
znala kako je to učinio samo jednim pogledom, ali kada je završio, osjećala sam se
obožavanom. Pili smo kavu svaki dan u proteklih tjedan dana i morala sam priznati
da sam se umorila od vlastitih pravila.
Cameronov Mac: A sada se brineš i za mene? Sve je u redu, ništa što malo sna
ne može popraviti. Uz to, ima mnogo stvari kod tebe za koje sam zainteresiran.
Abbiein Mac: Shvatit ću to kao kompliment.
Cameronov Mac: I trebala bi. Jebem ti, prekrasna si.
Iako je nebo bilo sivo, ja sam se osjećala kao da sam obasjana suncem.
Abbiein Mac: Radiš li to sa svakom ženom koju želiš snubiti22?
Cameronov Mac: Radim što?
Abbiein Mac: Govoriš takve stvari?
Cameronov Mac: Ne postoji povijest snubljenja. Tvoja pravila i snubljenje?
Mislim, znam što je snubljenje, ali zar ta riječ pripada u 2017. godinu?
Abbiein Mac: To je najbolja riječ. I rekla bih da je ti vraćaš u modu na jebeno
dobar način.
Cameronov Mac: Tako prljava usta na totalno jebeno snubljivoj ženi.
Iako je njegov pogled bio ispunjen nestašlukom i njegove su mi blago
razdvojene usne govorile da mu je bilo drago što me vidi, postojao je umor u
njegovom stavu koji me nagnao da postavim sljedeće pitanje.
Abbiein Mac: Reci mi, što nije u redu?
Nadvio se nad tipkovnicu pa sam vidjela da donosi odluku.
Cameronov Mac: Ne mogu.
Abbiein Mac: Jesi li siguran? Mogu li ti pomoći nekako?
Cameronov Mac: Ne s ovim.
Abbiein Mac: Toliko je loše?
Slegnuo je ramenima.
Cameronov Mac: Samo usran dan. Potreban mi je odmor.
Samo što je to rekao, mobitel mu je zazvonio na stolu. Vodio je posao, a ja sam
bolje od ikoga znala koliko je to moglo biti iscrpljujuće. Utišao je svoj mobitel bez da
je pogledao u njega i spremio ga u džep.
Abbiein Mac: Jesi li siguran da ti ne mogu pomoći?

22
Snubiti - udvarati
46
 Moj kutak
Cameron odmahne glavom kao da ga je pitanje nerviralo, pa sam zaustavila
ruke iznad tipkovnice. To je bio prvi put da sam vidjelu tu njegovu stranu . Bilo mi je
nelagodno i bila sam spremna pronaći izgovor pa sam počela tipkati.
Cameronov Mac: Žao mi je. Nemoj uopće pomisliti na to da me ostaviš samog
ovdje. Veselio sam se ovome čitav dan.
I dalje sam bila tiho, a on je progovorio.
„Abbie, pogledaj me.“
Podignula sam pogled preko naših Macova i vidjela da mu je žao.
„Žao mi je.“
Abbiein Mac: U redu je. Nisam trebala navaljivati.
Cameronov Mac: To je jedna od stvari koje mi se sviđaju kod tebe. Sklon sam
gospođici Popravljačici. U redu? Žao mi je. Jebeno sam pod stresom i umoran i sve
što želim jest doći k tebi i zaposjesti tvoje usne.
Dala bih sve da mogu prste provući kroz njegovu kosu i poljupcem odagnati
njegove misli. Potiho sam se pomolila za to da mi udijeli poljubac. To je za mene bilo
pitanje života ili smrti.
Abbiein Mac: Ljubiš li se dobro?
Cameronov Mac: Nisam imao pritužbi. Ali zašto ne dovučeš ovamo tu svoju
predivnu, u traperice zategnutu guzu i saznaš?
Abbiein Mac: Prvi put bi me poljubio u kafiću?
Cameronov Mac: Pred Bogom i svima. Trenutno bih te poljubio bilo gdje,
samo kada bi mi dopustila. Jesi li spremna za to, Abbie? Jer kad jednom dođem do
tih usana, proždrijeti ću ih.
Abbiein Mac: Zvuči obećavajuće i bolno.
Cameronov Mac: Poljubac može biti upoznavanje, izjava i obećanje.
Namjeravam učiniti svo troje kada mi dopustiš.
Drhtala sam iznutra zbog njegovih riječi. Postajao je smjeliji. Ali s druge strane,
nalazili smo se na kavi već više od mjesec dana. Ponekad sam zapitala hoće li on
odustati. Kao da je mogao osjetiti moje misli, poslao je još jednu poruku.
Cameronov Mac: Mogu čekati. Čekat ću. Pričaj mi o svome danu.
Abbiein Mac: Uvijek isto. Ništa novo. Brojevi ne lažu – nikada. Toliko su
suhoparni, da se ponekad pitam što mi je bilo kada sam birala karijeru.
Cameronov Mac:Dosadno?
Abbiein Mac: Treba mi izazov. Slagalica koju ne mogu posložiti. Trebam
biti vezana za nešto, a projekt na kojem radim je pri kraju. Treba mi ta vatra koja
dolazi s novim poslom.
Cameronov Mac: Pa, doći će. Samo moraš biti strpljiva.
Podsmjehnuo se jer se sjetio naših prijašnjih razgovora u kojima i nisam baš bila
strpljiva. Cameron me dobro čitao, a ja sam voljela tu činjenicu.
Abbiein Mac: Moja majka kaže da sam bila najnemirnije i najznatiželjnije
dijete na planeti. I tvrdi da sam uništila svako natjecanje u slovkanju, izgovarajući
rješenja preko reda.

47
 Moj kutak
Podigao je obrve i još jednom mi se znalački osmjehnuo na način da je izvrnuo
usne.
Cameronov Mac: Potpuno si ih uništila.
Abbiein Mac: Da, Camerone, ja sam NESTRPLJIVA. Uništila sam natjecanje
u slovkanju u drugom razredu i odnijela pobjedu epskih razmjera Stevenu
Marcumu. Baš sam bila šupak od djeteta.
Cameronov Mac: Štreberica?
Abbiein Mac: Ne, ali sam htjela biti. Očajnički. Pohvala moje majke bila je
sve za čim sam žudjela.
Lagano sam se nasmijala dok sam tipkala.
Abbiein Mac: Majčina ljubav učinila me šupčinom.
Cameronov Mac: Volim kada sama sebe častiš nadimcima. Smiješ se na
vlastiti račun. To je neodoljivo.
Abbiein Mac: Stvarno?
Cameronov Mac: Da, stvarno. A čak nisi ni smiješna.
Prostrijelila sam ga pogledom. Zbog toga se zakikotao.
Promatrala sam njegovu Adamovu jabučicu dok se smijao, htjela sam osloniti
usne na nju, ali tada sam ugledala duboke ogrebotine uz nju.
Abbiein Mac: Koji se vrag dogodio tvome vratu?
Cameronov Mac: Maxov pitbul, Veronica. Ostavlja usrane ljubavne ugrize.
Abbiein Mac: To izgleda užasno.
Cameronov Mac: Ne boli. I ne brini, pobrinula se da se ispriča kada mi se
posrala na Nikeice.
Široko se osmjehnuo i polizao jezikom donju usnu. Moje je disanje postalo pliće
kada sam dopustila svojoj mašti da izvuče ono najbolje od mene.
Cameronov Mac: Želiš li probati ostaviti bolji ljubavni ugriz? Imam cijelu
lijevu stranu slobodnu.
Abbiein Mac: Ljubavni ugrizi su za srednjoškolce i sada mi govoriš da se
natječem s pit bulom?
Cameronov Mac: Ne moraš sisati, ne smeta mi ako koristiš samo usne i jezik.
Osmjeh mu je postao vražji dok je tipkao.
Cameronov Mac: A Veronicu poznajem dulje, ona je dokazala svoju odanost.
Abbiein Mac: Auč.
Cameronov Mac: Želiš da dođem onamo i pobrinem se za to? Samo mi reci
gdje te boli.
Toplina oblije moje tijelo dok je pogledom prelazio po meni.
Cameronov Mac: Nestalo ti je kave.
U sebi sam uzdahnula kada je ustao i prišao mi kako bi mi nadopunio šalicu.
Sagnuo se i podigao je tako da mi je bio u razini očiju. Bio je to prvi put da smo lice
uz lice otkako smo se upoznali, a ja sam osjetila kako tonem u naslonjač dok je njegov
vreli zeleni pogled proučavao moje lice.

48
 Moj kutak
Tada sam ga osjetila, neporecivo potezanje, nagomilanu privlačnost koja je
tekla među nama poput niskog električnog napona. Zapanjio me, pa sam pročistila
grlo. Držao je šalicu i čekao, nisam bila sigurna što. Polizala sam usne, a on se
koncentrirao na moja usta, srce mi je nabijalo kada se malo nagnuo prema meni, pa
još malo. Još jedan centimetar i naše će se usne spojiti.
Moje je srce prštalo dok je krv odasvud tekla, kružila i sakupljala se u mojim
bedrima. Htjela sam poljubac. Htjela sam ga više nego svoj sljedeći dah, onaj koji je
ukrao svojim suptilnim naginjanjem prema naprijed. Sama njegova pojava bila je
ogromna, a kamoli opojan miris kože i muškarca koji mi je draškao nosnice. Čovjek
je nosio kolonjsku koja je bila posebno dizajnirana da mi stvori ovisnost.
U tom sam trenutku trebala osjetiti pune, svijetlo crvene usne od kojih me
dijelio samo dah. Baš kada sam počela zatvarati udaljenost među nama, on je ustao,
razbijajući moje nade i udaljio se namignuvši mi.
Izigrao me.
Lice mi se zarumeni zbog požudnih misli na moje usne, njegovu kožu, moje
srce, njegov kurac, moje zube i njegov jezik. Te su mi misli preplavile um dok sam se
pokušavala sabrati. Bila sam rasuta u komadiće, a on se samo poigravao sa mnom.
Sveto jebeno sranje.
Da li je suzdržavanje od fizičkog kontakta učinilo odnos značajnijim? Možda,
ali prije svega, bilo je neizbježno da Cameron i ja ovako završimo, jer smo ignorirali
slona u sobi koji je odbijao da bude gurnut pod tepih. Naš odnos nije se temeljio na
sexu, ali stigli smo na to raskršće. Naša je mašta preuzimala stvar, a oboje smo bili
žedni.
Da li je bilo vrijeme za napiti se?
Napij se, kučko.
„Hvala ti, Bree,“ promrmljala sam.
Nekoliko minuta kasnije, Cameron je odložio moju šalicu na stol i okrenuo mi
svoju savršenu stražnjicu prije nego je sjeo na svoje mjesto, predaleko od mene. Kada
se smjestio, pogledao je prema meni i iščitao moj izraz. Bila sam potpuno
napaljena, a on ništa nije učinio. Vrućina u mojim obrazima govorila mi je da sam se
zarumenila, a i gutala sam ubrzano. Željela sam ga i to je bilo očito.
Odraz u njegovom pogledu bila je smrtonosna kombinacija sexa, očajničke želje
i žestoke potrebe. Preplavljena, nisam imala načina da uzmaknem pa mi je jedino
rješenje bilo da napravim korak u njegovom smjeru. Htjela sam polizati slanoću s
njegove Adamove jabučice, osjetiti njegovu težinu na sebi. Bila sam ondje.
Cameronov Mac: Peni za tvoje misli.
Abbiein Mac: Nema šanse.
Cameronov mobitel zazvoni na njegovom stolu, a ja kimnem prema njemu.
Abbiein Mac: Želiš se javiti? Zvoni već sat vremena.
Poigravala sam se laticama ružičastog božura koji mi je donio, a zatim sam
sramežljivo pogledala prema njemu. Vilica mu je bila stisnuta dok me promatrao. Nije
se pomicao.
49
 Moj kutak
Cameronov Mac: Reci mi, Abbie.
Zahtijevao je, a ja ga nisam mogla kriviti. I ja sam bila jednako znatiželjna.
Abbiein Mac: Ti reci meni.
Još jedan pogled prema dolje.
Cameronov Mac: Jesi li sigurna da želiš potpunu istinu?
Polako sam kimnula.
Cameronov Mac: Želim te natjerati da svršiš.
Zatvorila sam oči dok mi je cijelo tijelo drhtalo zbog njegova priznanja.
Cameronov Mac: Želim te okusiti na svaki mogući način na koji muškarac
može okusiti ženu, uživati u tvom okusu na svojim usnama i progutati ga.
Cameronov Mac: Umirem za time da saznam kako zvučiš kada stenješ moje
ime. Jebeno umirem, Abbie, samo da te poljubim.
Cameronov Mac: Ali mogu čekati. Čekat ću. Čekat ću koliko god je potrebno
da pogledaš u mene i odlučiš.
Abbiein Mac: Zašto ja?
Cameronov Mac: A zašto ne ti? Nisam zainteresiran niti za jednu drugu
jebenu osobu. Nikoga. Osim. Tebe. Ovo, ti i ja, je sve čemu se veselim. I sam je
osjećaj bolji od bilo kojeg snubljenja prije tebe. Želiš još istine?
Isuse, jesam li mogla podnijeti još? Prokleto da, mogla sam. Kimnula sam.
Cameronov Mac: Svake noći kada legnem u krevet milujem kurac misleći na
tebe. I to je tako svake večeri u protekla dva tjedna. Otkada si me počela gledati na
taj način.
Abbiein Mac: Na koji način?
Cameronov Mac: Na onaj na koji me upravo sada gledaš. Isuse, tvrd sam, i
postajem još tvrđi dok razmišljam o poljupcu koji si mi umalo dala.
Abbiein Mac: Odmaknuo si se.
Cameronov Mac: Neću to ponovno učiniti. Tvoj je red. I nemoj se
suzdržavati.
Usne mi se razdvojiše, zbog ubrzanog pulsa, bilo mi je drago što sjedim. Svaki
je deo mog tijela pulsirao od potrebe.
Abbiein Mac: Prošle sam noći imala orgazam za svako slovo tvog imena.
Oči mu se širom otvoriše kada je pročitao riječi, a zatim je pogled podigao
prema meni.
Cameronov Mac: Kada danas odemo odavde, želim da to ponovno učiniš.
Želim da odeš kući, skineš gaćice i da se dodiruješ dok misliš na mene.
Abbiein Mac: U redu.
Cameronov Mac: Pokaži mi prst koji koristiš.
Stavila sam prst u usta i zasisala ga.
Cameronov Mac: Jebem ti. Moram ići, Abbie, moram ići.
Abbiein Mac: Nemoj ići.
Cameronov Mac: Ne mogu ostati ni jednu jebenu minutu duže i poštivati
pravila.

50
 Moj kutak
Pogledao je prema meni, a njegov me pogled skidao. Bila sam sigurna da
moram promijeniti gaćice. A što je još gore, bila sam frustrirana što se nisam mogla
natjerati da zatvorim svoj Mac i oboje nas lišim ove patnje.
Cameronov Mac: Ne mogu ostati. Ali ću nastaviti čekati, Abbie. Obećavam.
Nađemo se sutra ponovno ovdje?
Abbiein Mac: Da.
Ramena mu se pognuše dok je spremao svoju torbu. Napućila sam usne,
protestirajući, ali on je samo nepopustljivo odmahnuo glavom. Stvarno ćemo
napustiti jedno drugo kako bi se dodirivali u svojim krevetima?
Bili smo na raskrsnici. Ili ćemo povući okidač i prepustiti se tjelesnom užitku ili
ćemo još malo pričekati. Sve u mojoj nutrini govorilo mi je da vjerujem sebi, da
vjerujem njemu, ali moja glava nije bila spremna. Uzdahnula sam, dohvatila torbu i
svoj Mac. Cameron je mirno stajao, strpljivo je čekao da krenem.
Bila sam okrutna prema oboje, ali još uvijek smo bili na sigurnom. Sve su naše
dobre namjere prema drugome ostale netaknute. Naša je situacija ostala dostojna
poštovanja, iako će razvrat koji je postojao ispod površine odnijeti pobjedu jednoga
dana.
Žurila sam kući, udovi su me boljeli, koža mi je gorjela, a srce nabijalo kao ludo
zbog činjenice da je znao da trčim kući kako bih svršila s njegovim imenom na svojim
usnama. A i on će učiniti isto.

51
 Moj kutak

Poglavlje 10

Abbie

Abbiein Mac: Bok. Oprosti što kasnim.

Cameronov Mac: Još uvijek kasniš. Ne mogu te vidjeti.
Abbiein Mac: Ovdje sam, ali molim te ne traži me!
Cameronov Mac: Što?
Abbiein Mac: Ostani gdje jesi. Ja sam ovdje. Samo me nemoj tražiti.
Cameronov Mac: Zašto?
Bez daha, užurbano sam tipkala.
Abbiein Mac: Imam slobodan dan i nisam imala tvoj broj da ti javim da neću
stići. Nisam htjela otkazati.
Prije nego sam uspjela poslati poruku njegova je stigla.
Cameronov Mac: Ti si najljepša vjeverica koju sam ikada vidio.
Suze boli i poniženja ispune mi oči. Spustila sam glavu i povukla kapuljaču
prema dolje dok je on ustajao u čitavoj svojoj veličanstvenosti i pogledao prema meni,
a jamice su mu blistale. Stavio je svoju Stvori, probij se, ponovi šalicu pokraj moje i
otvorio svoj Mac za mojim stolom prije nego je sjeo nasuprot mene. Bila sam sakrivena
u dijelu s bršljanom među najstarijim i najviše korištenim šalicama. Pružio mi je
nježan ružičasti ljutić, a ja sam ga prihvatila. Krenula sam natipkati hvala, ali on mi je
umirio ruke.
„Hvava ti, uh, bubar,“ protisnula sam kroz krvavi pamuk.
„Zubar? Umnjaci?“ prošaptao je, a glas mu je bio ispunjen zabrinutošću.
Žurno sam kimnula i natipkala kako bih ga utišala.
Abbiein Mac: Zaboravila sam da imam dogovoreno. Ali ne trebamo prekidati
našu rutinu. Molim te. Stvari sasvim dobro napreduju.
„Abbie,“ molio je tražeći da podignem pogled prije nego je polako posegnuo
preko stola i maknuo mi ruku s tipkovnice. Zatvorila sam oči kada je isprepleo naše
prste jer sam zbog njegovog dodira drhtala. Znala sam da izgledam poput smrti –
blijeda, u čeljusti mi je nabijalo, a usta su mi bila prepuna krvavih gaza. Brada mi je
podrhtavala, a ja sam vidljivo drhtala zbog boli jer je učinak Novocaina23 svakom
sekundom sve više blijedio.
„Boli te. Jesi li uzela išta protiv boli?“ Odmahnula sam glavom i pokušala sam
izvući ruku iz njegove utješne, kako bih mu objasnila.
„Ne,“ rekao je, prekorivši me dok je milovao moju kožu svojim prstima. „Ne
danas. Daj mi svoj mobitel,“ naredio je. Izvadila sam ga iz torbice dok je on dohvaćao
23
Lokalni anestetik
52
 Moj kutak
ubrus iz dozatora sa susjednog stola i obrisao malo sline u kutu mojih usana. Osjećala
sam se bespomoćno u borbi protiv boli koja je izvlačila iz mene suze koje su se
slijevale niz moje obraze.“Nitam imala vlemena udeti tvoj lecept. Nitam htjela ne
pojaviti ce pa da pomitlis najgole24.“ Frustrirano sam odmahnula glavom zbog toga
što nisam mogla normalno razgovarati s njim. „Ovo je oklutno. Dav da tipkamo25.“
„Abbie, postoji napuklina u našem oklopu, u redu? Moraš malo popustiti s
pravilima.“ Uzeo je moj mobitel, pružio mi ga da utipkam lozinku i kada jesam,
utipkao je svoj broj. Kada mi ga je vratio, učinila sam sve što sam mogla da sakrijem
svoj cerek.
„U redu?“
„U jedu26,“ izrekla sam pomalo teško.
Primio me za obje ruke i lagano isprepleo prste s mojima. Moje je srce naraslo
od samog njegovog dodira, ali pogled u njegovim očima bio je dovoljan da mi oči
ponovno zasuze, ali iz drugačijeg razloga.
Sve je bilo ondje. Bila sam njegova djevojka i boljelo me, a njega je boljelo što
me vidi takvu. To je ono što sam vidjela, osjetila i znala.
„Mogu li te odvesti kući? Upitao je dok je jagodicama palaca klizio po mojim
dlanovima.
Odmahnula sam glavom. „Ne zivim daveko. Bree dovazi27.“
„Čekat ću s tobom.“
Nekoliko minuta kasnije privučena potrebnom da mu budem bliže, bila sam
udobno smještena u Cameronovom naručju, u separeu okruženom bršljanom. Bio je
to drugačiji svijet od onoga u kojem nam ranije bilo udobno. Njegov me miris
kolonjske okruživao dok sam sjedila oslonjena na njega. Savršeno sam pristajala u
njegovo snažno naručje, jednu sam ruku oslonila na njegove grudi, dok mu je glava
bila pognuta prema dolje jer mi je nježno govorio.
Poštedio me govora time da mi je govorio o svome tjednu. Upoznao je nekoliko
svojih omiljenih sportaša koji su snimali reklame za novu liniju sportske odjeće koja
se mogla pronaći u njegovim trgovinama. Nisam baš bila sklona sportu, ali sam sto
posto naklonjena muškarcu koji je djetinjim entuzijazmom govorio o svojim vlastitim
zvijezdama.
Također mi je rekao da je počeo gledati Mindhunter – seriju o dva FBI agenta
koji istražuju psihologiju ubojstva. Znala sam da je moj slabašan, slinav osmjeh
izgledao glupavo, ali nisam mogla, ni da mi je život ovisio o tome, zaustaviti ga.
Zainteresirao se za nešto što je mene fasciniralo. Glas mu je bio tih, a njegov
duboki bariton, dok mi je šaptao, bio je umirujući baš kao i njegov dlan koji je počivao
na mome, na njegovim grudima. Boja njegova glasa uljuljala me u ošamućenost dok
sam pokušavala svoja bolna i rastegnuta usta držati zatvorenima. Cameron je nježno

24
Nisam imala vremena uzeti svoj recept. Nisam htjela ne pojaviti se pa da pomisliš najgore.
25
Ovo je okrutno. Daj da tipkamo.
26
U redu
27
Ne živim daleko. Bree dolazi.
53
 Moj kutak
milovao moje prste dok sam gledala u njega. Zabacila sam glavu unatrag, pokušala
sam da zapamtiti punoću njegovih usana, zamijetila blijedi ožiljak na rubu njegove
sljepoočice i luk njegovih tamnih trepavica. On je bio, bez sumnje, najatraktivniji
muškarac s kojim sam ikada bila u vezi.
Shvatila sam da sam sama sebe morala uvjeriti u to. Htjela sam više. Bila sam
spremna. Moja utroba, srce i moj um, po prvi puta u godini dana, složili su se. I htjela
sam da zna da se naša veza pretvorila u nešto više. Nisam, iz nekog razloga, htjela da
to bude manje od početka nečega između nas.
Želja se brzo pretvarala u potrebu dok me ljuljao, a zaustavio je svoj monolog
kako bi promotrio moj izraz lica. Mora da je vidio sve što se tu nalazilo, ali svejedno
sam to odlučila izreći. „Camblone28,“ prošaptala sam.
Hvala ti što čekaš.
Tako si savršen.
Toliko te jako želim.
Da li je i tebi ovo ovoliko dobro?
Nježno je rukom obuhvatio moju vilicu, nagnuo se prema dolje i progovorio,
centimetar udaljen od mojih usana, moje neizgovorene misli. „I meni.“ Palcem je
protrljao moju donju usnu. „Svejedno ne mogu dočekati da te odvedem odavde.“
Njegove zelene oči pretraživale su moje lice i nakratko se zadržale na mojim usnama
dok mi je skidao kapuljaču i prolazio prstima kroz kosu na mome potiljku. „I
poljubim te usne.“
Znam da sam izgledala užasno, a on se ipak prema meni odnosio kao da sam
njegov magnet.
„U redu.“
Zakikotao se. „U redu.“ Nagnuo se i poljubio me u obraz, a zatim i u kut usana.
Bila sam zadovoljna u njegovom krilu, a moje je blaženstvo bilo prekinuto
dolaskom moje pratnje do kuće.
„Pa, nije li ovo nešto. Vas dvoje izgledate kao da vam je udobno,“ Bree reče dok
se približavala stolu s toplim osmijehom na usnama. „Camerone, dobro te vidjeti.
Samo sam dobre stvari čula o tebi.“ Glas joj je bio tih, a na zaigrani način, dodala je i
upozorenje, „Neka tako i ostane.“
Njene oči pronađoše moje pa je namignula dok je gledala u moje otečene usne.
„Auč, mala. Nadrogirat ćemo te, pa ćemo te odvesti doma.“ Izvadila je lijek za koji
sam je preklinjala da ga pokupi umjesto mene i dodala mi dvije pilule dok je
razgovarala s Cameronom. „Ova stvar će je ošamutiti za nekoliko minuta. Moramo
biti brzi.“
Cameron se ukoči poda mnom dok sam ubacivala tablete u usta i ispijala vodu iz boce
koja je stajala na mome stolu. Oprezno je odmjerio bočicu sa tabletama dok sam je
stavljala u torbicu.
Bree je primijetila njegovu reakciju.

28
Camerone
54
 Moj kutak
„To je samo nekoliko laganih analgetika,“ uvjeravala ga je. „Daj da uzmem
kavu pa ću te odvesti kući,“ bezbrižno sam joj kimnula, još uvijek zaokupljena voljom
ovog muškarca da me drži. Privila sam se jače uz njega prije nego sam joj odmahnula.
Sveznajuća Bree dobaci pogled prema nama dok sam se ja pokušavala sabrati.
Bila sam sigurna da izgledam potrebito i očajno, poput zaljubljene tinejdžerice tako
sklupčana u njegovom krilu.
Uopće me jebeno nije bilo briga što sam zamišljala da usnama dodirujem svaki
centimetar njegove kože. Stisnula sam prste oko njegove košulje i provukla ih ispod
ruba kako bi mogla dotaknuti njegovu kožu. Zarežao je i svojim zabavljenim
pogledom pronašao moj, kada nas nitko nije promatrao. Bilo je toliko svjetlosti u
njegovom pogledu. Nadala sam se da je ono što vidim odraz onoga što je osjećao
prema meni.
U tom sam trenutku bila providna i znala sam to. Nisam učinila ništa da to
zaustavim. Nisam se plašila. Željela sam to, željela sam nas. Željela sam pripadati, ne
bilo kojem muškarcu, već muškarcu koji me držao u naručju. Toplina se raširi mojim
udovima dok mi je tijelo iskrilo od potrebe. Bol je bila ništavna u usporedbi s mojom
reakcijom na njegov dodir, s njegovim riječima, pogledom u njegovim očima.
„Volio bih da znam o čemu razmišljaš,“ rekao je nježno.
„Sretno,“ uspjela sam reći jasno dok mi je srce kao ludo udaralo nekoliko
centimetara od njegovog, u pokušaju da izgovori što osjeća.
Njegove se oči nakratko zatvoriše, a kada me ponovno pogledao, u njima sam
ugledala tračak ranjivosti.
„Abbie,“ prošaptao je, kontroliranim glasom. Srce mi je nabijalo u grudima
kada se sagnuo i lagano okrznuo moje usne. Pobojavši se svog daha, odmahnula sam
glavom upozoravajući ga. Mogla sam osjetiti bakar na svome jeziku pa sam učinila
sve što sam mogla da usta držim zatvorenima.
„Ne brini. Neću to shvatiti kao naš prvi poljubac. A ti si vrijedna svake
sekunde čekanja.“
Nekoliko trenutaka kasnije, Bree se vratila sa svojom kavom i tada sam bila
prisiljena izaći iz Cameronova zagrljaja. Istog je trena ustao i držao me uza sebe dok
smo hodali prema vratima kafića. Um mi se počeo magliti jer su tablete počele
djelovati. Učinak bilo kojih tableta snažno je utjecao na mene.
„Poslat ću ti poruku večeras,“ prošaptao je prije nego me poljubio u sljepoočicu,
a zatim toplo pozdravio Bree.
Naši su prsti bili posljednji koji su se razdvojili.

55
 Moj kutak

Poglavlje 11

Abbie

Probudila sam se na zvuk kamiona za odvoz smeća, osjećajući se kao da se

kamion zabio u mene i iskrcao svoj teret u moja usta. Pomaknula sam svoju bolnu
čeljust, još se uvijek osjećajući omamljeno. Pokušala sam samu sebe uvjeriti da
izvučem svoju lijenu guzicu iz kreveta kada mi je mobitel zazvonio na noćnom
ormariću.
Cameron Vam upućuje video poziv.
„Oh, sranje,“ vrisnula sam dok sam povlačila prekrivač kako bi se pokrila. Prsti
su mi kliznuli, prije nego sam uopće pomislila 'dovraga s tim' i otključali zaslon kako
bih odgovorila. Činilo se da Cameron stoji u nečemu što je nalikovalo na njegovu
kuhinju.
„Hej, ljepotice, kako se osjećaš?“
„Usrano,“ rekla sam iskreno. „Žao mi je što se sinoć nisam javila. One su me
tablete oborile.“
Snažno je kimnuo. „U redu je. Pretpostavio sam da će tako biti.“
Brzo sam provukla prste kroz kosu. Znala sam da sam u potpunom neredu.
„Vjerojatno izgledam užasno.“
„Ne uopće, izgledaš kao da ti je ugodno,“ rekao je dok me odmjeravao, a moje
je srce zaplesalo.
„Znači, to je tvoj stan?“ Pitala sam.
„Da, kod kuće sam. Baš sam se namjeravao naći s Maxom i podučiti ga igri.“
„Znači, on nije konkurencija?“
Osjećala sam se odvratno jer sam ovoliko dugo spavala. Trebao mi je tuš i pranje
zuba. Ipak sam učinila sve što sam mogla da izgledam ležerno dok me promatrao, a
zbog činjenice da sam pritom ležala u krevetu, malo sam se napalila. Čovjek je bio
isklesana veličanstvenost i nisam mogla dočekati svoj prvi pravi poljubac. Bila sam
poput bezglave tinejdžerice koja je od dečka primila poziv koji je čekala.
Osim što on nije bio dečko. Bio je dva metra čistog savršenstva.
„Nikakva. Uništim Maxa svaki put kad pobijedim. Živim da bih ga živcirao.“
„Želim ga jednog dana upoznati,“ rekla sam uz osmjeh. „Reći će mi prljave
stvari o tebi.“
„Sada ga nikada nećeš upoznati,“ rekao je zaigrano.
„Pokažeš mi svoj stan?“ pitala sam, znatiželjna. Zamišljala sam da će
Cameronov stan biti namješten baš za pravog samca. Imao je nepogrešiv ukus u
odijevanju pa sam pretpostavljala da mu je takav ukus i kada je namještaj u pitanju.
56
 Moj kutak
I bila sam u pravu. Imao je velik otvoren stan s pogledom na park, što znači
da je živio samo nekoliko ulica dalje od mene. Nikada ga nisam točno pitala gdje živi.
Ali vidjeti je značilo vjerovati i nekako mi se zbog toga činio još stvarnijim. Na moje
iznenađenje, mjesto jedva da je imalo pokoji komad namještaja, ali ono što sam
uspjela vidjeti, bila je mješavina tamnog drveta i kože. Uokolo je bilo postavljeno
nekoliko kutija.
„Kada si se uselio?“ pitala sam.
„Davno i već sam trebao raspakirati te kutije. Nisam bio siguran hoću li se
zadržati ovdje.“
„Stvarno? Zašto?“
Slegnuo je ramenima. „Nisam bio siguran koje mjesto želim zvati svojim
domom.“
„A sada?“
Jedan kut njegovih usana se podigne. „Sada imam razlog da se zadržim.“
„Laskaš mi.“
„A ti mene jebeno obaraš s nogu.“
Ushićeno sam uzdahnula, više se nisam bojala opustiti se, dok sam tonula u
udobnost kreveta, obavijena njegovim riječima. Uspio me dotaknuti s druge strane
ekrana.
Kimnuo je bradom prema meni. „Pokaži mi svoj stan. Želim vidjeti kako si ga
uredila.“
„Nisam pristojno odjevena. Osjećam se odvratno, treba mi tuš, a trenutno sam
previše lijena za išta od toga.“
Namignuo je. „Znaš da možemo biti na video pozivu dok si pod tušem. Meni
ne smeta.“
Nasmijala sam se i namignula.
Isturio je donju usnu. „Možda kada se budeš osjećala bolje.“
„Ti činiš da se osjećam bolje.“
Njegov osmjeh rasvijetli moju zatamnjenu sobu.
„Hvala za jučer. Već neko vrijeme nemam nikoga osim Bree i svoje majke da
paze na mene.“
„Nisam učinio ništa,“ rekao je.
Htjela sam posegnuti rukom kroz ekran. Svrbjeli su me prsti da ih provučem
kroz njegove tamne kovrče. Na sebi je imao duksericu i mrzila sam što nisam mogla
vidjeti više.
„Bio si ondje za mene, i nisi me osuđivao. To je i više nego dovoljno. Jednom ću
ti uzvratiti uslugu.“
Nešto mračno prijeđe preko njegova lica kada je progovorio. „To je tako
jednostavna stvar, zar ne? Samo željeti da netko bude ondje da umanji bol. Toliko
ljudi to ima, a uzimaju zdravo za gotovo.“
Htjela sam ga pitati koliko je dugo bio sam, pitati ga kroz što je sve prošao kada
sam ugledala tračak tuge u njegovim očima. Ali pitati značilo je i reći.
57
 Moj kutak
„Mi to nećemo uzeti zdravo za gotovo,“ uvjeravala sam ga.
„Ne, mi nećemo,“ složio se.
Bilo je nestvarno razgovarati s njim, gledati ga ovako. Bila sam sigurna da je
mislio što i ja.
„Pustit ću te da ideš na igralište.“
„Više bih se volio družiti s tobom,“ uvjeravao je. „Mogu li te nazvati večeras?“
Kimnula sam. „Molim te.“

58
 Moj kutak

Poglavlje 12

Abbie

Snijeg je lebdio na vjetru poput pahulja prozračnog pamuka dok sam hodala
prema kafiću. Osmjeh mi se proširio dok je tlo krckalo ispod mene. Vrijeme u Chicagu
zna biti brutalno. Hoću reći, čak nije bio ni listopad, a Starac Zimski29 već je stigao na
zabavu. Ali onih rijetkih dana kada hladnoća nije bila prejaka i kada bi se snijeg
spustio na grad poput mekog pokrivača… pa, voljela sam te dane.
Uzbuđenje prostruji kroz svaki moj ud na pomisao onoga što dolazi. Toplina se
proširi mnome kada sam se približila kafiću, Cameronu. Nisam ga vidjela već više od
tjedan dana jer smo imali različite rasporede.
Tokom vikenda, ja sam otputovala na jedan intervju za posao u Milwaukeeu s
kojim ću započeti nakon što moj ugovor s Preston Corpom završi. Provizija je bila
jedini razlog zbog kojeg nisam odbila posao, ali odlučila sam pronaći nešto što neće
biti predaleko za putovanje. Jer, po prvi put činilo se u čitavoj vječnosti, imala sam
nekoga s kim bih podijelila vrijeme, a nisam željela propustiti niti jednu minutu.
Bio je najčudniji osjećaj, smatrati njega kao dijelom svog života. Moje misli o
budućnosti lagano su naginjale u njegovom smjeru, ali bilo je to zdravo na način da
je moja nova veza bila moj prioritet. Intimnost je bila naša posljednja prepreka.
Postavili smo temelje i bilo je prekrasno biti dio toga, dok još nije sve razotkriveno.
Bilo je zastrašujuće i oslobađajuće u isto vrijeme. Toliko sam mu vjerovala. Samo sam
mu trebala dati još ono što je preostalo. A odlučila sam prije nego sam prošla kroz
kućna vrata i ostavila svoj Mac kod kuće, da ću napraviti korak prema njemu. Bio je
strpljiv za jednostavne spojeve i poljubac. I kako sam ja bila sretna, a on otvoren za
sve, upravo će primiti nagradu za to.
Kada sam ugledala Camerona kako me čeka ispred kafića, nisam se mogla
prestati osmjehivati. Odjeven u kombinaciju plavog trapera i vune s visokim
ovratnikom, izgledao je poput muškarca na GQ30, neodoljivo, dok je samopouzdano
stajao i puhao u ruke kako bi ih ugrijao. Zaustavila sam se kako bih ga promotrila.
„U redu, Abigail,“ ohrabrivala sam se šaptom baš kada me Cameron ugledao
kako prelazim preko ceste. „Samo zato što izgleda poput princa dok tako stoji u
snježnom nanosu i gleda u tebe tim iskrenim pogledom i prekrasnim osmjehom, ne
znači da je on onaj pravi.“ Protrljao je ruke i značajno mi se osmjehnuo. „Ok, znači,

29
zima
30
Muški modni časopisi
59
 Moj kutak
on idealizira svoju majku, poštuje tvoje mišljenje i ima pomalo prljava usta. Sve dobre
stvari, ali to ne znači da mu moraš prići i predati mu svoje srce.“
Njegov se osmjeh proširi kada sam ubrzala.
Tako sam sjebana.
Sudarila sam se s njim kada sam zatvorila preostali razmak među nama, moj je
pogled pretražio njegov. Tek kada me odmaknuo od vrata, dlanovima mi obuhvatio
lice i nagnuo se prema naprijed, shvatila sam da je i on ostavio svoj laptop kod kuće.
A onda su se njegove usne približile mojima; njegovo režanje je oduzimalo dah,
plesalo na mojim usnama dok sam mu dahtala u usne. Kako bih ga dohvatila, morala
sam se podići na prste, a zatim sam mu ruke omotala oko vrata. I on se meni
prilagodio, uhvatio me za bokove i lagano me podigao tako da smo bili priljubljeni
jedno uz drugo.
A onda me poljubio.
Njegov je poljubac pružao život i smrt. Kraj svega što sam poznavala i početak
potrebe i žudnje za njim.
Otvorio je usta i nježno pomaknuo jezik, a ja sam zastenjala i prihvatila ga dok
je uranjao dublje, kušajući me. Prsti na nogama su mi se skvrčili, naši su se jezici
isprepletali, klizili jedan uz drugi, gurajući nas u mahnitost. Odbio me pustiti dok je
davao i primao, privijao me uz sebe, gostio se sve dok oboje nismo ostali bez daha.
„Camerone,“ izdahnula sam kada se nakratko odmaknuo, a zatim se vratio po
još. Usred Wicker parka, ispred mog omiljenog kafića, dobila sam najbolji poljubac u
svome životu. Njegov se jezik polako pomicao uz moj, pa sam postala nezasitna do
vremena kada se odmaknuo.
„Sada sam toliko napet zbog tebe, ženo,“ zastenjao je dok je prstom prelazio
preko moje usne. „Tako si prokleto predivna. Boli me samo dok gledam u tebe.“
Zagrizao je usnu. „Jesi li se ovako odjenula za mene?“
„Naravno.“
Nos je priljubio uz moj dok je tiho govorio, naše su energije bile struja, a ja sam
bila ožičana. Mogla sam osjetiti onaj trenutak kada je odluka bila donesena. Dat ću
Cameronu svoje srce. Samo sam se nadala da ga je htio.
„Zbog ovoga se osjećam tako dobro. Prošlo je puno vremena otkako sam to
imao, Abbie. Imao ovo. Prošlo je… puno vremena.“
„Izreci to, brate, aleluja,“ rekla sam pa smo se oboje nasmijali.
„Camerone, ja mislim na tebe čitavo vrijeme.“
„Dan i noć,“ hrapavo je rekao između poljubaca koje mi je ostavljao po licu.
„Umalo sam oslijepio od potrebe da te dotaknem. Želim ovo više od ičega.“
Odmaknuo se i pogledao prema dolje u mene. „Što želiš?“
„Moraš me ponovno poljubiti da saznam.“
I jest. Ponovno i ponovno i ponovno. Umalo sam požalila čekanje. Toliko sam
se htjela mrziti, jer sam nam uskratila ono što smo očito oboje željeli, ali znala sam da
je to bilo ispravno. Jer sve je bilo ovdje. Sve. Nije ništa bilo čudno u vezi toga, nije bilo

60
 Moj kutak
propitkivanja niti oklijevanja. Bili smo jednostavno mi, naše upoznavanje, izjava i
obećanje.
Kada se lagano odmaknuo, počeo je ostavljati vrele poljupce po mome uhu.
„Isuse, ne želim te nikada prestati ljubiti.“
„Treba mi da me poljubiš baš kao što si sada, svaki put kad me poljubiš.“
Široko mi se osmjehnuo, ali ja se nisam smijala.
„Mrtva sam ozbiljna.“
„Znam da jesi,“ rekao je uz cerek. „A sada sam ja u prednosti. Voliš moj jezik.“
„Volim,“ priznala sam i nagnula se prema naprijed kako bih mu zasisala donju
usnu o kojoj sam sanjala, činilo se, oduvijek. Sada kada sam imala njegov dodir, više
nikada nisam htjela biti bez njega.
„Prljava djevojko,“ rekao je hrapavim glasom prije nego su se naši jezici
ponovno isprepleli.
Kada se nevoljko odmaknuo, prošaptala sam mu dok je svojim prstima milovao
moj obraz. „Gdje si prokleto bio, Camerone?“
„Bio sam izgubljen u pustinji na ničijoj zemlji, s druge strane okruglog stola.“
Bio je ogorčen zbog naše udaljenosti, a ja sam bila spremna da ta udaljenost
nestane. U djeliću sekunde, s njegovim usnama na mojima, ta je udaljenost isparila.
Naša je nagrada bila ono drugo. Razoružana, stajala sam pod njegovim budnim okom
dok smo se gostili.
„Ali, Abbie, vrijedilo je,“ prošaptao je. „I ponovno bih to učinio. Uvijek bih to
ponovno učinio.“
„I ja.“
Razmijenili smo osmijeh dok je kimao bradom prema kafiću. „Želiš li ući?“
„Nema šanse.“ Odmahnula sam glavom. „Odvedi me bilo gdje.“
Podigao je obrvu. „Jesi li sigurna?“
„Sasvim sigurna.“
Primio me za ruku i poveo nas u nepoznato.

61
 Moj kutak

Poglavlje 13

Abbie

Cameron palcem klizne po mojoj ruci prije nego je lagano stisne.

„Jesi li spremna?“
„Prokleto ne. Ne.“ Snažno sam odmahnula glavom. „Čekat ću te ovdje.“
„Ne, učinit ćemo to,“ rekao je. Moje je čitavo tijelo drhtalo od straha, a on je
zakoračio na staklo.
„Oh, sranje,“ ciknula sam dok se iza nas čuo smijeh. Zakoračili smo na staklenu
platformu, četiristo metara u zraku, a oči sam čvrsto držala zatvorenima.
„Vani smo,“ rekao je. „Otvori oči, Abbie.“
Jedno sam lagano otvorila i zaškiljila.
„Ok, to je dovoljno, zar ne?“ rekla sam, željna povratka u zgradu.
„Ne,“ rekao je dok se pomicao dalje na staklenoj platformi, a ja sam ga nevoljko
slijedila.
Bili smo na vrhu Willis Towera, kojeg su svi voljeli nazivati Sears Tower.31 Moj
se pomahnitali puls samo još više ubrzao kada se Cameron nagnuo prema naprijed i
oslonio čelo na staklo na način da je držalo čitavu njegovu težinu.
„Oh, ti si lud,“ rekla sam dok sam uzmicala. Povukao me prema naprijed
rukama koje su bile spojene s mojima.
„Ako to namjeravaš učiniti, učini to sama.“
„Slabo mi je,“ rekla sam i progutala.
„Dođi, vještice,“ odgovorio je, neizmjerno zabavljen.
Bacila sam još jedan pogled prema staklu između svojih stopala i ugledala sam
aute kako se pomiču pod nama, bili su veličine mrava iz našeg ptičjeg pogleda.
Smijeh se začuje iza nas, bacila sam pogled preko ramena i ugledala dvije žene
koje su praktički slinile za Cameronom i to čitavo vrijeme dok smo čekali dizalo kako
bi nas dovelo ovamo gore. Nisam ih mogla kriviti. Bio je predivan. Ali u tom trenutku,
sve što sam osjećala bio je adrenalin zbog stajanja na staklu koje se nalazilo na bočnoj
strani slavnog nebodera.
„Stvarno ćeš me natjerati da to učinim?“
„Da,“ rekao je nemilosrdno.
Lagano sam ciknula kada sam oslonila čelo na staklo i dopustila svojoj težini da
prijeđe na njega. „Ako se onesvijestim,“ rekla sam upozoravajući ga. „Ti ćeš biti kriv.
Ova se zgrada pomiče, kunem se da je.“
31
Neboder u Chicagu, Illinois, jedna od najviših građevina na svijetu, neboder u kojemu se nalazi različiti uredi. Na neboderu se
nalaze vanjske staklene platforme, na visinama do 400-tinjak metara
62
 Moj kutak
„I jest,“ rekao je bez imalo straha u svome glasu.
„Isuse.“
„Ne mogu vjerovati da si živjela u Chicagu ovoliko dugo i da nikada nisi učinila
ovo,“ rekao je dok je gledao prema tlu, daleko, daleko ispod nas.
„Izbjegavala sam to, jer sam imala dobar razlog ,“ protisnula sam kroz stisnute
zube.
„Da budem iskren, ni ja to nikada nisam uradio. Moja me majka dovela ovamo
gore prvi put kada smo stigli u grad.“
„Hrabra žena. Da li te natjerala da stojiš ovako?“
„Ne,“ rekao je i zakikotao se. „Ali ona je napravila stoj na rukama.“
„Napravila je što?!“ rekla sam i širom otvorila oči dok sam drhtala od
prestravljenosti i promatrala more nebodera koji su poput patuljaka stajali pod nama.
„Da, imam fotografiju toga,“ rekao je i pogledao u mene. „I ja sam bio
poprilično izbezumljen kada sam prvi put došao ovamo.“ Pogledao je prema dolje i
izdahnuo. „Dovela me ovamo kako bi mi rekla da umire.“
Srce mi je potonulo pa sam pogledala prema njemu. Ovaj sam mu put stisnula
ruku.
„Tada sam mislio da je bilo okrutno, ali sada, mislim da je to poprilično kul
način da djetetu kažeš da umireš, zar ne? Ukopan na mjestu na kojem si toliko
prestravljen gravitacijom, da te to saznanje neće toliko jako pogoditi.“ Zastao je,
progutao očitu bol, a ja sam čekala. „Rekla je da želi da znam kako je to.“
„Kako je biti bolestan?“ upitala sam nježno, a srce mi se slamalo zbog njega.
„Ne, kako je to ostaviti sina u svijetu u kojem nije bila sigurna da će on biti na
sigurnom. Rekla je da se ne boji umiranja. Samo se bojala za mene, bojala se napustiti
me. I ovakav je to bio osjećaj.“
„Camerone, žao mi je.“
Kimnuo je, njegov se predivan pogled spustio prema dolje, sjene su prekrivale
crte njegova lica. „Vježbala je jogu šest dana tjedno u svojim šezdesetima. Odnosila
se prema svome tijelu kao da je hram, a ono se okrenulo protiv nje. Živim s time svaki
dan, Abbie. Pitam se jesam li mogao više učiniti za nju. Različiti doktori i tretmani.
Nisam se uplitao jer sam bio siguran da su se ona i moj otac pobrinuli za sve. Bio sam
sebičan u svojoj boli. Mislio sam samo na sebe, o tome koliko je trebam, i zato nisam
mimo svog straha mogao vidjeti i uvjeriti se da smo učinili sve što se moglo učiniti.“
Ponovno je progutao pa je prestao govoriti.
„Sigurna sam da su učinili sve što se moglo.“
Nekoliko smo trenutaka oboje bili tihi, držali smo se za ruke i promatrali svijet
ispod nas. „Hej, žao mi je. Nisam to namjeravao spomenuti. U posljednje mi vrijeme
stvarno jako nedostaje.“
„Hej,“ rekla sam kada je pogledao u mene. „Drago mi je što jesi.“
Namignuo mi je. „Drago mi je što sam ovamo došao s tobom.“
„I meni.“

63
 Moj kutak
Cameron izvadi mobitel i spusti ga ispred nas dvoje. Bio je to najgori mogući
kut za slikanje.
„Da se nisi usudio uslikati nas tako,“ upozorila sam, prisiljavajući se na osmjeh.
„Pogledaj dolje,“ rekao je i uperio mobitel u nas. „Gotovo.“
Odmaknuo se od stakla, a ja sam ga slijedila, bila sam pomalo ometena
njegovom pričom dok sam promatrala grad i prostranost jezera Michigan.32
Promatrao je fotografiju dok smo silazili s platforme. „Dobra je,“ rekao je i
pružio mi mobitel da je vidim. Odmahnula sam rukom.
„Držim te za riječ.“
Nacerio se. „Ne voliš se slikati?“
„Ne. Nisam fotogenična, ono, nikako. To je prokletstvo. Svaki put kada se
slikam, moje su oči zatvorene ili barem blizu toga jer mi je osmjeh preširok.“
Promatrao je sliku, a mogla sam reći da je i sada bio takav slučaj, jer se
zakikotao.
„Da, ali je i dalje dobra.“

Abbie

Šetnju smo završili u ulici u centru grada, izgubljeni u razgovoru dok smo
prolazili između zgrada, pričajući o svačemu i ničemu. Kada je iznenada zapuhao
snažan vjetar između zgrada, Cameron je iskoristio priliku da nas ugrije. Ljubio me u
svakoj prilici, bez srama, a ja sam voljela svaku sekundu toga.
Uživala sam u osjećaju njega, u njegovom velikom zagrljaju kada me obgrlio, u
načinu na koji bi me njegove ruke uvijek ugrijale, i u njegovom glatkom glasu – glasu
kojeg sam si u početku uskraćivala. Pomislila sam na to da smo hodali više od mjesec
dana, a sve je bilo novo.
Dok smo stajali na šetnici uz rijeku, napravio je još jedan naš selfi, za koji sam
se ovaj put nasmijala. Stisnuo je usne dok ga je promatrao, a ja sam znala da je to još
jedna katastrofa.
Neumoljivi vjetar koji je puhao nad rijekom nanosio je kapljice na moje lice i
razmazivao mi maskaru. Cameron se nagne prema meni i dlanovima mi obuhvati
lice, palčevima brišući mrlje.
„Hajde, idemo te negdje ugrijati,“ rekao je nakon još jednog ukradenog
poljupca.
Stisnuo me uza sebe kako bi me zaštitio od hladnoće. Nakon nekoliko minuta
hodanja u tišini – to je bilo sve osim isprazno – završili smo udobno smješteni za
koktel stolom u Howl at the Moon33, piano baru na West Hubbardu34.

32
Jedno od pet najvećih jezera u sjevernoj Americi
33
Piano bar u kojem se odvijaju dvoboji u sviranju piana
34
Kvart u Chicagu, svjetski poznata profesionalna zajednica
64
 Moj kutak
„Jesi li ikada bila ovdje?“ pitao je dok sam skidala kaput.
„Ne, još jedan prvi put,“ odgovorila sam uz osmjeh.
Kada je stigao konobar, Cameron nam je naručio Moscow Mule 35da ga
podijelimo, a ja sam promatrala bar. Prostorija je bila u tami, odisala je intimnošću,
dok je samo pozornica na kojoj su bili klaviri, bila osvjetljena. „Ovo je ono što mi se
sviđa u Chicagu. Nikada ne znaš što je iza ugla.“
„Da,“ složio se. „Većinu dana sam sretan što sam ovdje dobio svoj prvi posao
trenera, nakon što sam diplomirao.“
„A ostale dane?“
„Ostali dani nisu ljeto i smrzavam se kao guzica,“ rekao je i namignuo. „Izdržao
sam dovoljno zima pa sam navikao na to. Ne mogu se zamisliti da živim bilo gdje
drugdje.“
„Ni ja,“ složila sam se.
„Znaš, Max ide u kratkim hlačicama na utakmice Bearsa. Zapravo, ne možeš ga
natjerati da odjene duge hlače na ovako niskim temperaturama.“
„To je potpuno ludo,“ rekla sam i prevrnula očima.
Cameron slegne ramenima. „Prije sam mislio da je lud i da se samo pravi važan,
ali ispalo je da se on tako osjeća udobno. On je iz Wisconsina, pa…“
„To sve objašnjava,“ rekla sam i namignula mu.
„Nešto ti je u oku, Abbie?“
Lice mi je postalo bezizražajno, „Ovo je posljednji put da večeras flertujem s
tobom, treneru.“
„To je bilo flertovanje?“ upitao je uz cerek.
Namrštila sam se. „Idem u WC.“ Ustala sam, a on me povukao u svoje krilo.
Morala sam suzbiti svoje stenjanje kada se nagnuo prema meni i usne priljubio uz moj
vrat.
„Čemu to?“ upitala sam hrapavog glasa.
„Poljubac isprike najbolji je izgovor za potaknuti osjećaje,“ prošaptao je,
podsjetivši me na naš raniji razgovor u kafiću. Napokon smo prešli na fizički kontakt
i osjećaj je bio tako dobar, tako prirodan. Nisam mogla vjerovati kako dani mogu biti
različiti. „Koju pjesmu želiš čuti?“ Njegov je glas bio jako blizu režanju.
Bili smo na granici nepristojnog kada mi je zasisao kožu, ostavljajući trag
poljubaca na svome putu, nježnim usnama.
Kada nisam odgovorila, ponovno je pitao, ovaj put su njegove jamice u
potpunosti došle do izražaja. „Abbie?“
„Koje je bilo pitanje?“
Snažno me poljubio, a zatim se otrgnuo od mene kada sam mu počela rastvarati
odjeću.
„Iznenadi me,“ prošaptala sam kada me iznenada pustio.

35
Koktel od votke, piva začinjenog đumbirom i soka od limete, a na rub čaše se stavi kriška limete za ukras
65
 Moj kutak
„Namjeravam,“ rekao je zločesto dok smo oboje lizali svježe obećanje s naših
usana.
Malo nakon ponoći, Cameron mi je poželio laku noć pred mojim vratima. Bila
sam zadihana kada je otišao od mene, njegov je osmjeh bio širok kada je zatvorio
kapiju i dobacio pogled prema mjestu na kojem sam stajala. Dotaknula sam usne kada
je prešao ulicu, dok su ga njegovi dugi koraci odnosili daleko od mene.
„Prokletstvo, rekla sam,“ prošaptala sam prije nego sam zatvorila vrata i
uzdahnula. Istog mi je trena počeo nedostajati. I prije nego sam se uspjela prekoriti
zbog toga, primila sam poruku.
Cameron: Imaš li planove za danas?

66
 Moj kutak

Poglavlje 14

Abbie

„Reci mi sve,“ Bree reče dok je navlačila svoju prvu haljinu.

„Nema ništa novo za prijaviti od našeg posljednjeg razgovora. On je briljantan
i prekrasan i dobar prema meni. Stvarno je dobar prema meni.“
Cameron i ja smo bili nerazdvojni od onoga dana kada me poljubio.
Prisustvovala sam jednoj domaćoj utakmici bejzbola jer je on bio njihov trener i to je
pokrenulo niz maštarija u kojima je igrao glavnu ulogu. Žudjela sam za njim dok je
stajao na bočnoj liniji u svojim svilenim crnim kratkim hlačicama, u svom potpuno
dominantnim stavom.
Te večeri, iako je on bio taj koji je podučavao bejzbol, dopustila sam mu da dođe
do druge baze. Nisam znala da sam sposobna toliko uzdisati. Ostavio me željnu i
potrebitu na mojim prednjim vratima, a u krevet sam otišla zamišljajući sve iznova i
završila sam s njegovim imenom na svojim usnama.
Dan kasnije, imali smo svoj prvi spoj za večerom. I ponovno, završili smo na
mojoj klupi, vješajući se jedno za drugo, poziv mi je bio na vrhu jezika, ali mi ipak nije
sišao s usana. A on nikada nije navaljivao. Napustili smo frustrirani jedno drugo, ali
na najbolji mogući način.
Prošle noći, pred mojim vratima, pod žutim svjetlom, prošaptao je moje ime na
način zbog kojeg sam umalo svršila samo zbog toga kako je zvučalo.
„Abbie,“hrapavo je rekao dok je prstima prelazio po rubu moje pletene veste. Podvukao
ih je pod njezin rub, zavodljivo me milujući dok je njegov zeleni pogled počivao na mom
plavom. Bio je bez riječi – mogla sam ih vidjeti milion kako čekaju na njegovim usnama – kada
me poljubio bez daha, a zatim još i više dok sam se priljubljivala uz njega, dok su se naša tijela
poklapala kao da pripadaju na to mjesto, na taj način.
Zavedena od kralja romanse, još uvijek nisam mogla vjerovati da sam imala
toliko sreće da zadobijem njegovu pažnju. Bilo je to, bez pretjerivanja, najromantičnije
udvaranje u mome životu. Bez obzira na to što smo radili, njegova je naklonost bila
bezgranična, a ja sam u njoj željno uživala i žudjela za još.
Bila sam loša, a osjećaj je bio tako jebeno dobar; odbila sam uopće razmišljati o
tome.
Bree se nasmije na moj zamišljen izraz lica dok mi je um bio preplavljen mislima
o mom novom muškarcu. Pokušala sam ostati fokusirana na svoje dužnosti,
promatrala sam haljinu koju je zakopčavala.
„To baš i nije tvoj stil,“ rekla sam. „A nije ni ovo mjesto.“

67
 Moj kutak
Bile smo u otmjenom butiku za mladenke u centru grada. Anthony je inzistirao
na tome da joj da svoj AmEx36 i da joj kupi haljinu. Bree je bila neovisna baš kao i ja,
ali se činilo da joj to ne smeta.
Bila sam ponosna na nju zato što je uključila i njega u planiranje. Organizirala
je ceremoniju, ali se složila s tim da organizaciju primanja prepusti svome zaručniku.
Za južnjačku djevojku koja je poticala iz tradicionalne obitelji, bilo je potpuno
netipično da se mladenka odrekne svoga glasa u tome, ali Bree je bila sve osim tipična.
Prišla sam kako bih joj pomogla da se oslobodi uske haljine baš kada joj se
skupila oko stopala. „Neću to pronaći ovdje.“ Uzdahnula je i odjenula drugu haljinu.
„Ne, nećeš, ali gesta je veoma lijepa s njegove strane. Ima dućan u Wickeru koji
prodaje haljine koje bi se tebi svidjele.“ Predložila sam. „Trebale bismo provjeriti
ondje.“
Pogledala me. „Njemu se sve ovo sviđa, planiranje i detalji. Čudno je to, zar ne?
Želi biti uključen.“
Odmahnula sam glavom. „Nije čudno, nevjerojatno je. A ti uopće nisi mladenka
pod stresom.“
Široko se osmjehnula. „Mnogo se sexamo.“
Baš kada su riječi sišle s njezinih usana, žena koja nas je posluživala, donijela je
još dvije haljine. Trznula se na Breein komentar i spustila ono što je donijela na već
postojeću hrpu svile i čipke.
„Evo ih još nekoliko koje bi Vam mogle odgovarati.“
„Hvala,“ Bree reče i počne probirati po hrpi prije nego je dobacila pogled prema
pomoćnici , a zatim prišla meni. „Ovo je mjesto toliko nalik na 37Pretty Woman,“rekla
je i zločesto se osmjehnula. Zločesti osmjeh značio je nevolju.
„Oh, dušo,“ rekla je i povisila glas, prije nego je podignula svoje stopalo u
čizmici na blistavi bijeli jastučić pokraj mene. „Mislim da imam nešto u hulahopki,“
rekla je i počela kliziti rukom niz golu nogu.
Pomoćnica užasnuto pogleda Bree koja je nastavila dodajući svoj južnjački
naglasak. „Oh meni, jao meni,“ otezala je. „Ne nosim hulahopke,“ bezizražajno je
rekla, i to je bio znak da je njezina izvedba došla kraju.
Bree nastavi sa svojim uobičajenim tempom, kao i uvijek kada bi me posramila.
„Govoreći o sexu, kada ćeš jadnog čovjeka skratiti muka?“
Pomoćnica požuri iz prostorije kao da se morala maknuti od đavola, a Bree je
pogled zadržala na meni. Zakopala sam lice u dlanove. „Možeš li, barem jednom,
pokušati ne poniziti me kamo god da odemo? Možda ću ovamo jednoga dana doći po
svoju haljinu.“
„Oh, hajde. Što ona misli da se događa s tim haljinama na prvu bračnu noć?“
„Ne znam, ali ona vjerojatno ne daje analno kako bi je suprug zaprosio.“

36
American Express kreditna kartica
37
Film iz 1990., s Juliom Roberts u glavnoj ulozi
68
 Moj kutak
Bree preokrene očima. „Nisi čistunka, a ovo nije tvoj prvi rodeo. Jesi li
nervozna?“
„Ne, rekla sam ti da idemo polako. On je džentlmen i udvara mi se.“
„Postala si malo previše uzvišena,“ rekla je i navukla svoj samtani kombinezon.
„Nisam,“ rekla sam i odvratila pogled.
„Jesi,“ rekla je dok je nezainteresirano prebirala po haljinama. „Jesi, i zbog toga
sam ponosna na tebe. Daleko si dogurala. Idemo odavde.“
Na putu do salona vjenčanica u Wicker parku, Bree nas je zaustavila na ulici.
„Hajde, prošlo je već neko vrijeme.“
Shvatila sam gdje se nalazimo, podignula sam pogled i ugledala znak koji je
visio pokraj onoga od praonice.
„Ne ponovno,“ rekla sam odmahujući glavom. „To je traćenje našeg novca.“
Pogurala me prije nego je stavila ruku na vrata. „Trebala bi uzeti čitanje iz
karata. U pravu je svaki put kad dođem.“
„I ti joj vjeruješ,“ frknula sam. „Nitko ti ne može reći tvoju budućnost, Bree.“
„Da, može, i ona je ta. Predvidjela je da Anthony dolazi,“ rekla je dok je otvarala
staklena vrata.
„Uvijek dolazi neki muškarac,“ frknula sam dok sam je slijedila uz stepenice.
„To nije predviđanje. To je normalan slijed događaja kada si samac.“
Bree je bila jedina žena koja je na dnevnoj bazi voljela čitanje iz karata. Ja sam
mislila da je čitava ta stvar potpuno sranje, ali ona je vjerovala u suprotno. Bree je
mislila da određene osobe imaju sposobnost vidjeti ti u dušu. Ja sam vjerovala u to da
su određene osobe naučile pročitati našu osobnost i stav, znakove zdravlja,
mentalnog stanja i iskoristiti ih na emocionalni način.
„Previše si cinična. Mogla bi pokušati samo iz zabave,“ predložila je, preskačući
dvije stepenice odjednom.
„Ja ne vjerujem u to,“ prošaptala sam kada smo se približile posljednjoj
stepenici. „Ja vjerujem u brojeve. Oni su apsolutni. Ne mogu vjerovati u nešto što se
ne može objasniti.“
„Ne možeš vidjeti ljubav,“ usprotivila se.
Slegnula sam ramenima. „Istina, ali samo da znaš, neki znanstvenici vjeruju da
je ljubav zapravo samo rezultat privlačnosti, kemijska reakcija koju potiču endorfini.
Ali na kraju, dolazi do otupjelosti kada čula postanu imuna na nadražaje te iste
osobe.“
„Ali ti si romantična,“ istaknula je, a glas joj je bio skeptičan. „Poput zadrtog
romantičara.“
„Jesam,“ složila sam se. „Ja sam ovisna o tome. Ja sam zlotvor.“
„Slamaš mi srce,“ rekla je i nacerila se prema meni. „Imam istu kemijsku reakciju
s istim muškarcem dvije godine, i tvrdiš da će ona izblijedjeti? Ne vjeruješ stvarno u
to, zar ne?“
„Trenutno sam više na strani znanstvenika nego slijepog vjerovatelja.“

69
 Moj kutak
„Znači, govoriš da je moj brak osuđen na propast jer, na kraju, neću postati
ovisna o njemu?“
„Hej, ne izvrći moje riječi. To je samo teorija. I mislim da Anthony jest muškarac
koji te može stvoriti ovisnicom. Ne izrugujem se s ljubavlju. Želim je i za sebe.“
„Pa, ja sam izabrala vjerovati da je kemijska reakcija sranje.“
„I za samo pedeset dolara, možeš biti uvjerena,“ rekla sam pokazujući joj zube.
„Tebi je potrebna kemijska reakcija,“ rekla je i snažno me laktom udarila pod
rebra dok smo prolazile kroz vrata.
Marisela – za koju sam bila sigurna da je rođena s drugim imenom, poput Mary
ili nekog manje mističnog – pozdravila nas je kada smo ušli u dnevni boravak koji je
također služio kao čekaonica. „Hej, Bree,“ rekla je toplo je pozdravivši. Mariselin stan
nije bio ukrašen iscjeljujućim kristalima i zadimljen tamjanom. Ovo je izgledalo kao
tipični dnevni boravak. Marisela je bila odjevena u uobičajenu odjeću, poput obične
djevojke iz susjedstva. Bila je potpuna suprotnost onome što sam očekivala kada sam
je upoznala.
„Kako si?“ Marisela reče i pogleda prema Bree prije nego se okrenula prema
meni.
„A ti? Jesi li napokon spremna za čitanje iz karata?“ upitala je kada se Bree
okrenula prema meni podignutih obrva.
„Sinoć sam uzela kolačić sudbine pa ne treba. Hvala ti.“
Bree se namršti na mene, a Marisela se nasmije. Mnogo puta me pokušala
namamiti u svoju jazbinu, ali je bila potpuno svjesna toga da ja ne vjerujem u to.
„Žao mi je,“ rekla sam, ispričavajući se dok me Bree probadala pogledom. „Ne
danas, Marisela. Možda neki drugi put.“
„U redu je. Često čujem takve komentare. Naviknula sam na luđakinje. Nije to
ništa novo.“ Pogledala me i osmjehnula se. „Ponekad čak idu toliko daleko da me
nazivaju vješticom.“ Promatrala je moju reakciju. Nisam si mogla pomoći. Razjapila
sam usta, a u njezinom pogledu bljesne pobjeda. „Dođi k meni kada budeš spremna.
I pozdravi svoju susjedu ciganku od mene.“
„ U re-du.“
Nisam imala pojma na koga misli i prema pogledu na njezinom licu mogla sam
reći da je i to znala. Okrenula je svoj sveznajući pogled prema mojoj najboljoj
prijateljici.
„Spremna, Bree?“
Bree je slijedila Mariselu kroz francuska vrata koja su vodila u prostoriju za
gatanje. Bila sam neizmjerno zapanjena dok sam sjedala na kauč. Nije mogla pogoditi
Cameronov nadimak za mene. Nije bilo razumnog objašnjenja. Nisam to rekla čak ni
Bree.
Prešla sam preko toga kao da je slučajnost i podignula Rolling Stone38 sa stolića
za kavu pa počela pregledavati članke o jednom od mojih omiljenih bendova, Dead

38
Naziv časopisa
70
 Moj kutak
Sergeants. Slinila sam nad fotografijom njihova frontmena kada mi se Mariselin
maleni, četveronožni ljubimac približio. Nisam baš bila ljubitelj životinja. Nisam bila
rođena s genom ljudi koji mogu izmjenjivati slinu sa svojim psima. I baš kada sam
poželjela da jesam, malo se govno popelo na moju novu čizmicu i počelo je jebati.
„Oh ne, ne čini to.“ Tresla sam nogom dok je tim zrnatim očima buljio u mene.
Mogla sam se zakleti da se ta malena krznata loptica smiješila. „Ne čini to. Iš,“ rekla
sam i namrštila se prema francuskim vratima, pitajući se zna li Marisela što se događa.
Cameron: Što smjeraš?
Neprestano sam odmahivala nogom, ali nije bilo koristi.
Nema šanse da ću razgovarati s Cameronom dok me ova perverzna krznata
vreća koristi kao stvar za ševu.
Zar je ovaj život bio toliko bolesno ironičan prema mom ljubavnom životu?
Morala sam izaći iz ove prostorije. Ustala sam, a pas je nastavio svojim ritmom
dok sam koračala.
Nisam htjela da Cameron čeka, pa sam prekrižila ruke i pogledala prema dolje
u nasilnu zvijer. Taj se čin činio toliko užasnim jer je dolazio od psića koji je bio toliko
sladak. Ignorirao je moju molbu i nastavio po svome dok mu je ružičasti jezik visio iz
usta. „Hajde, spremaj to. Nećeš dobiti dodatne bodove za izdržljivost.“
Nakon nekoliko minuta, odustala sam i udarila ga po njušci. Bila sam sigurna
da ću zbog toga ići u pakao. Ponovno sam sjela, i u potrebi za cigaretom i isprikom
od psa koji je otišao kao da mu ništa nisam značila, podignula sam mobitel.
Ja: Ne bi mi vjerovao kada bih ti rekla.
Cameron: Iskušaj me.
Ja: Čekam Bree kojoj žena čita iz dlana i pas je upravo vodio ljubav s mojom
čizmicom. Nije me izveo na večeru ili tako nešto, samo je namirio svoje žudnje i
otišao.
Pojavile su se točkice za tipkanje i znala sam da se smije po emotikonu koji mi
je poslao.
Cameron: Jadna čizmica. Hoćeš li i ti saznati svoju budućnost?
Ja: Ne, ne vjerujem u to.
Dok sam čekala na njegov odgovor, pogledala sam u sliku iznad TV-a. Bio je to
stari filmski poster s istaknutim mjesecom i zvijezdama na tamno plavoj podlozi, a
iznad toga je pisalo Čovjek na mjesecu. Nakratko sam se zapitala koliko su astrologija
i astronomija zasnovane na brojkama ili korištenju istih. Ironično sam pomislila da,
kada bi matematika bila religija, da bi bila jedno od toga dvoje.
Cameron: Postoje brojevi u mjesecu i zvijezdama.
Nisam mogla vjerovati što čitam. Kao da je bio ovdje u prostoriji.
Ja: Wow.
Cameron: Što?
Ja: Samo nekoliko neobičnih slučajnosti u posljednjih nekoliko minuta.
Cameron: Postoje li slučajnosti?

71
 Moj kutak
Cameron: Ne počinji. Rekla sam Bree da je ljubav sa znanstvenog gledišta
kemijska reakcija i da ljudi postanu imuni na tu ovisnost, pa je ona popizdila.
Cameron: Ti mene činiš ovisnikom.
Možda sam još uvijek bila pomalo cinična, ali taj je muškarac imao arsenal
trikova za zavođenje i pobijao je svaki argument koji sam davala dan za danom.
Uopće nije bilo bitno da li je znanost stajala iza svega što sam osjećala prema njemu.
Sve što je bilo bitno jest da sam zbog njega bila ovisnica i to na najživlji način. Vrijeme
će reći hoćemo li potrajati, a ja sam uživala u ovoj ovisnosti.
Bree se pojavi iz prostorije nekoliko minuta kasnije s osmjehom na licu.
„Spremna?“
Uzvratila sam osmjehom. „Mislim da jesam.“

72
 Moj kutak

Poglavlje 15

Abbie

„Kat, jesi li unutra?“ upitala sam kada sam ušla u WC. „Mrzim što te smetam,
ali svi su spremni za sastanak.“
„Da.“ Glas joj je bio uznemiren. „Odmah dolazim.“
Otvorila je vrata pregratka, lice joj je bilo blijedo, a čelo orošeno znojem.
„Jesi li u redu?“
„To je od sušija od sinoć. Mislim da sam se otrovala hranom. I glavobolja me
ubija.“
„Oh ne. Možemo premjestiti sastanak,“ ponudila sam, znajući da će to biti teško
izvesti.
„Nemoj biti smiješna,“ ispalila je, otvorila vodu i nasapunala ruke. „Odmah
dolazim.“
„U redu,“ rekla sam i okrenula se na peti.
„Želiš li mi nešto reći?“ upitala je.
„Oprosti?“
„Rekla sam“ -okrenula se od umivaonika i prekrižila ruke –„izgledalo je kao da
želiš nešto reći. Da čujem.“
Očito je imala neki sukob u svojoj glavi dok me njezin plavi pogled promatrao
kao da sam joj podređena.
Odmahnula sam glavom. „Ne, samo čekam da započne sastanak.“
„Sigurno? Jer mi se činilo kao da si imala nešto za reći.“
„Kat, propuštam li ja ovdje nešto?“ rekla sam, iznervirana i zapanjena zbog
njezine ničim izazvane agresivnosti. „Jer ja ovdje ne vidim problem.“
„Dobro,“ rekla je dok je prolazila pokraj mene, a zrak oko nje bio je ispunjen
neizrečenom uvredom.
„Koji. Kurac,“ oblikovala sam usnama i krenula za njom.
Sat vremena kasnije, u toku sastanka koji je Kat vodila, dobila sam poruku.
Kralj romantike: Hej ljepotice.
Ja: Bok.
Kralj romantike: Kako protječe tvoj dan?
Ja: Usrano. Prepun je sranja. Kao festival sranja.
Kralj romantike: Daj da ga popravim. Imaš planove za večeras?
Ja: Samo ću gledati horore i komirati se slatkišima.
Njegov odgovor bili su emotikoni u obliku palčeva prema dolje.
Ja: Imaš bolji plan?
73
 Moj kutak

Kralj romantike: Možeš li nabaviti kostim u posljednji tren? Večeras je

zabava u baru. Ništa veliko, ali volio bih kada bi mogla doći.
Ja: Mislim da mogu nešto smisliti.
Kralj romantike: Pokupim te u osam.
Ja: Vidimo se tada.
„Abbie?“ Susrela sam Katin ledeni pogled i poglede svih ostalih u prostoriji koji
su gledali prema meni.
Prozvana sam poput djeteta koje nije pratilo nastavu, što i jesam bila u tom
trenutku, ali dovoljno sam joj puta pokrila guzicu, pa sam očekivala isto od nje. Nisam
radila za nju, i u nekom trenutku, možda ću joj to morati dati jasno do znanja.
Srećom po mene, bila sam dobra u obavljanju više zadataka odjednom pa sam
uzdignute glave prihvatila njezin izazov. „Sljedeći ćemo kvartal provesti sve to sa
novim softverom. Što je i detaljno opisano,“ podsjetila sam je, namjerno dodajući
suvišno.
Nastavila je sa sastankom na kojeg sam ja potratila sate kako bih sve pripremila
– kako bih nju pripremila.
Bit će to jedan od onih dana.

Abbie

„U redu, ženo, ovdje sam,“ Bree poviče s kraja hodnika. „Nemam puno
vremena. Moram se vratiti na posao i provjeriti pa -“ njezine riječi izostanu dok je
promatrala moj kostim.
„Što misliš?“ pitala sam, bila sam ponosna na sebe što sam u tako kratkom
vremenu uspjela sklopiti ovako savršen kostim.
„Što mislim? Jesi li ozbiljna?“ rekla je i odložila torbicu, a uniforma joj je na sebi
imala krvave mrlje o kojima nisam željela ništa znati.
Bree me zapanjeno pogleda. „Ovo je spoj, a ne kostimirano natjecanje. Gdje je
seksipil?“
„Gdje je što? Ja sam vještica,“ odgovorila sam, iako je to bilo potpuno jasno iz
crnog svilenog ogrtača i odgovarajućeg šešira kojeg sam u posljednji tren uspjela
nabaviti u trgovini.
Baš se potrefilo da je Goodwill 39u donjem dijelu ulice, imao par crnih na vrhu
isturenih mokasinki s kopčom. Platila sam samo četiri dolara za savršeni dodatak
mome kostimu. Imala sam sreće.
„Taj nos. Isuse.“

39
Naziv trgovine
74
 Moj kutak
„Hej,“ branila sam se. „Trebalo mi je sat vremena da ga napravim. To je pravi
lateks, onakav kakav se rabi u filmovima.“
„Oh, izgledaš poput Zle vještice sa zapada40,“ rekla je i nasmijala se.
„Pa, u čemu je problem?“
Bree u nevjerici odmahne glavom. „Ne znam, dušo. Pogledaj se u ogledalo i reci
da li si sama sebi neodoljivo sexy.“
„Ja sam vještica. Vještice nisu sexy,“ rekla sam polako kao da smo imale
problem u komunikaciji. Možda sam je stvarno trebala odvesti na pregled sluha.
Okrenula sam se i promatrala nos sa velikom bradavicom na vrhu, kada mi je palo na
pamet. „Oh, sranje,“ rekla sam, shvaćajući što je željela reći.
„Da, ne trebaš brinuti o tome da li je večeras velika noć. Mogla bi staviti pelene
za odrasle i biti sigurna.“
„Uopće nisam o tome razmišljala,“ rekla sam bespomoćno.
„Znam dušo. Ali ovo jest spoj.“
Moje je lice brzo problijedjelo ispod zelene maske. Uopće nisam razmišljala o
zavođenju dečka s tim kostimom. Mogla sam uzeti bilo koju stvar i učiniti da sve bude
sexy, ali ugledala sam vještičji šešir i uopće nisam razmišljala. Veliki nos koji sam
nalijepila na lice imao je ogromnu bradavicu koja će osigurati da ostanem u celibatu.
Jesam li to učinila namjerno?
„On će biti ovdje za dvadeset minuta! Nemam dovoljno boje da se ponovno
našminkam!“
„Prokletstvo, djevojko,“ rekla je i dopustila smijehu da je preuzme. „U redu je.
Samo to skini i nanijet ćemo ti tešku šminku. Imaš li išta crno s dubokim izrezom?“
Začula sam udaranje vješalica dok je prebirala po mojoj odjeći dok sam ja
pokušavala ukloniti nos. Povukla sam ga, ali nije bilo koristi, pa sam se primaknula
bliže ogledalu i ugledala ogromnu crnu dlaku kako viri iz bradavice. Proklela sam
svoju glupost, čak iako sam bila u žurbi za pronalaskom kostima u posljednji trenutak
i odjednom sam počela paničariti jer se nos nije htio odlijepiti.
„Oh, sranje, Bree! Ne mogu ga skinuti! Stavila sam previše ljepila!“ Bol je
postala nepodnošljiva dok sam uporno povlačila nos, oči su mi zasuzile, i suze mi se
počele slijevati niz obraze. Taj dodatak bio je jedina stvar koju sam uspjela pronaći i
koja je i dalje stajala čvrsto zalijepljena za moje lice. „Sranje! Sranje! Sranje!“
„Što?“ Bree reče i proviri iz ormara s crnom haljinom dubokog izreza koja je
puno toga otkrivala.
„Ne mogu pronaći odstranjivač. Mislim da mu je zato bila snižena cijena.
Nedostaje jedna tuba!“
Bree se histerično smijala dok sam ja prekapala po kanti za smeće u svojoj
spavaćoj sobi.
„Ne, nije ovdje,“ rekla sam panično dok se ona previjala od smijeha. „Kučko,
prestani se smijati i pomozi mi!“

40
Zla vještica u filmu Čarobnjak iz Oza
75
 Moj kutak
„Hoću,“ rekla je. „Hoću, kunem se Bogom, samo mi daj sekundu.“ Pokušala je
uozbiljiti lice. „U redu,“ rekla je i prišla mi prije nego je ponovno prasnula u smijeh.
„BREE!“
„Oprosti,“ rekla je, pokušavajući zadržati ozbiljno lice.
„Bože, upravo sada te mrzim,“ rekla sam dok mi je brada podrhtavala.
„Ne paničari, imamo ovo.“
Dvadeset minuta kasnije začulo se zvono na vratima dok smo Bree i ja
proučavale moj odraz u ogledalu.
„Ovo je ludo. Samo mu reci da nisam još spremna i da ćemo se naći ondje.“
„Dobro izgledaš,“ Bree reče i osmjehne se, ali ja sam mogla reći da je ona još
uvijek bila na rubu da pukne od smijeha.
Namrštila sam se. „Imam zaista jezovito realistično vještičje lice i sise mi
ispadaju iz haljine!“
„Ali imaš nevjerojatne sise,“ rekla je. „Dobre su. Tvoje su.“
„Ne želim ih čak ni posuđene. Ovo je previše čudno. Molim te, samo otvori vrata
i reci mu da ćemo se naći ondje.“
„Nema šanse,“ rekla je. „Izgledaš dobro.“ Zavezala je ogrtač oko moga struka i
podignula ovratnik. „Vidiš?“
Nagnula sam glavu, a nos mi je bio u prvom planu. Nada me preplavi. „Samo
otvori vrata.“
„Ponosna sam na tebe, pohotnice.“
„Idi,“ ispalila sam i iskapila svoje preostalo vino. Duboko sam udahnula i ušla
u dnevni boravak u kojem su Cameron i Bree razgovarali o njezinom poslu.
„Cijelu večer odmjeravam slatkiše. Iako ne vidim poante u tome. Većina se
roditelja ovih dana riješi dječjih slatkiša i zamijeni ih stvarima koje kupe u trgovini.“
Njegov se pogled susretne s mojim. „Evo naše droljaste vještice.“
Njegove se oči širom otvoriše kada me ugledao.
„Jebeš to, ne idem,“ rekla sam i okrenula se na peti.
„Hej, ljepotice, kamo si krenula?“ Cameronov lagani smijeh odjekne iza mene
dok me je sustizao. „Ne, nemoj,“ rekao je i okrenuo me prema sebi. Njegov pogled
prijeđe preko mog kostima. „Izgledaš savršeno.“
„Jesi li siguran?“ upitala sam Camerona koji je zurio u moj čudovišan nos.
„Mogu se i istuširati, ali nos ne ide dolje.“
„Ostavi ga, impresioniran sam,“ rekao je proučavajući me. „Ti si to napravila?“
„Je li tako?“ Bree progovori iza mene. „Ona ga je oblikovala. Izgleda odlično,
čak i sexy,“ Bree reče prije nego je zagrizla usnu. „Pa, ja odlazim. Moram promatrati
slatkiše,“ rekla je. „Jedan četiri tri,“ povikala je prema meni prije nego je zatvorila
vrata.
„Jedan četiri tri, guzico!“ viknula sam za njom i začula sam njezin smijeh s druge
strane vrata.
„Jedan četiri tri. To je volim te,“ Cameron reče iza mene dok sam uzimala svoju
torbicu.
76
 Moj kutak
„Da, to je naša stvar.“ Uzdahnula sam. Bila sam ponižena i mrzila sam što nam
ova noć tako započinje. Čak i iza moje maske, Cameron je primijetio.
„Hej, hej,“ Cameron reče i privuče moj pogled svome. „Zašto si uznemirena?“
„Jer izgledam poput vještice,“ odgovorila sam, ali to nije imalo niti malo smisla.
„Izgledaš poput vještice na Halloween41 koja ide na Halloween party,“ rekao je i
namrštio svoje savršene obrve. „U čemu je problem?“
„Nije sexy,“ prošaptala sam, širom otvarajući oči dok sam ogrtač čvršće
omotala oko sebe.
„U redu, nećeš biti jedna od tisuća žena koje nose bičeve i vilinska krila. Vjeruj
mi, ja sam u redu s tim.“
„Stvarno?“
Nagnuo se prema naprijed namjeravajući me poljubiti, ali je morao bolno
nagnuti glavu kako bi došao do mojih usana. „Da, stvarno, ali već mrzim taj tvoj
jebeni nos.“ Dao mi je poljubaca koliko god je mogao prije nego se povukao i
osmjehnuo.
„Ti si tako zgodan,“ rekla sam. Cameron se odjenuo u crnu dolčevitu, sako i
hlače. „Što si ti?“
„Ted Bundy,“ odgovorio je i namignuo mi.
„Mora da me zezaš!“
„Da. Ja sam vještac,“ rekao je uz kikot dok sam ja preokretala očima.
„Nije smiješno.“
„Malo jest smiješno. Mislio sam da su serijski ubojice tvoji heroji.“
Trznula sam se na to. „Nisu.“
„Onda je dobra stvar što sam se odjenuo poput vješca. Znao sam da ćeš večeras
biti vještica,“ rekao je i poveo me niz stepenice. „Trebali bismo uhvatiti taksi. Previše
je hladno za šetnju.“
„U redu,“ rekla sam i primila ga pod ruku, moje je komešanje omelo potpunu
zahvalnost zbog činjenice da je došao po mene.
„Hej,“ rekao je kada je ugledao moj oklijevajući pogled i znalački mi namignuo.
„Hej,“ rekla sam zauzvrat.
Moj se ogrtač malo pomakne pa on polako odmjeri moju haljinu. „Definitivno
jebeno predivna, čak i 'sexy'.“
„Govoriš to samo kako bih se osjećala bolje. Kostim mi je totalni promašaj.“
„Jest, ali meni nije problem razgovarati s tim predivnim sisama čitavu noć.“
Udarila sam ga s torbicom dok me privlačio k sebi i kratko se nasmijao. „Bože,
baš si nešto.
„Nešto?“
„Da,“ rekao je i zagrizao usnu. Nagnuo se prema naprijed i podigao vrh moga
nosa kako bi me poljubio.
Trznula sam se. „Auč.“

41
Amer. Noć vještica
77
 Moj kutak
„Oh, čovječe, stvarno se zalijepio.“
„Da,“ složila sam se, poražena.
„Onda ću ga zaobići,“ obećao je prije nego je nježno dotaknuo moje usne.
„Mmm,“ prošaptala sam dok se odmicao.
Njegove su oči sjajile dok me upijao pogledom i odmahivao glavom, a zatim mi
je uputio osmjeh koji sam mu uzvratila.
„Što?“
„Ti.“
Spojenih ruku, moj me vještac poveo u mračan bar, pa kroz more blistavih
bijelih zuba. Bili smo na pola bara kada smo začuli da je netko uzviknuo Cameronovo
ime.
Promatrala sam kako nam se približava muškarac u kemičarskoj kuti s usranim
cerekom na licu.
„Koji kurac bi ti trebao biti?“ Cameron upita dok su se pozdravljali rukama.
„Što misliš tko sam ja, kučko?“ Odgovorio je uz osmjeh od kojeg su gaćice
padale.
„Ah,“ rekla sam i kimnula mu pa pružila ruku prema njemu. „On je Jessie iz
Breaking Bad42.“
Čovjek prihvati moju ispruženu ruku i poljubi me u nju. „Ona je puno mudrija
od tebe,“ rekao je Cameronu prije nego mi se osmjehnuo. „Ja sam Max.“
Max je bio veoma zgodan, malo niži od Camerona, ali jednako masivne građe.
Dok je Cameron bio tamnoput, Max je imao malo svjetliju kosu i oči jednake boje.
Njegove su bile prekrasne svijetlo smeđe.“
„Max, drago mi je što te konačno upoznajem. Čula sam mnogo toga o tebi.“
„Također, Abbie, i sviđa mi se tvoj kostim. Sve si istaknula, zar ne?“ Cameron
ga udari laktom u rebra, a Max mu pogledom uputi neizgovoreno 'Što?'.
„U redu je,“ napola sam prošaptala, a napola povikala prema Cameronu kako
bih nadjačala preglasnu glazbu. „Hvala ti, Max.“
„Želiš punč? Stvarno ubija. Ili možda malo metamfetamina43?“ Izvukao je dvije
vrećice plavih bombona iz džepova.
„Fino,“ Cameron reče i glavom odmahne uz cerek. „A ovaj čovjek radi za
vladu.“
„CIA44,“ Max reče.
„Lažljivac,“ Cameron reče i preokrene očima.
„Zar nikada ne možeš dopustiti da dobro izgledam, ha, šupčino?“ Max poviče
u šali.

„Kao prvo, svatko tko radi za CIA ne bi to otvoreno priznao,“ Cameron reče. „I
kod tebe stvarno nema ničeg inteligentnog. Ja bih to trebao znati, živio sam šest

42
Tv serija 2008-2013
43
Sintetička droga iz skupine amfetamina, vrsta psihotropne tvari, u američkom žargonu kristal meth
44
Središnja obavještajna agencija SAD-a
78
 Moj kutak
godina s tobom. Najpametnija stvar koju si učinio bila je da si zapalio septičku jamu
i nazvao je vatrenim krevetom.“
„To je bila nezgoda,“ Max uzvrati.
„Zatvoren slučaj,“ Cameron reče uz glasan smijeh.
Dobacivali su se poput Bree i mene, pa sam se osjetila utješenom jer je Cameron
imao svoju verziju nje.
Cameron se nagne prema naprijed i izmijeni nekoliko prigušenih riječi s njim.
Iako sam se osjećala kao da upadam u njihov prostor, odbio mi je pustiti ruku. Max
kimne i odmjeri me prije nego je udario Camerona po ramenu. „Opusti se čovječe,
zabava je. Donijet ću vam piće. Što bi ti uopće trebao biti?“
„Vještac,“ Cameron reče kao da je to bilo očito – a bilo je sve osim toga.
„Izgledaš poput profesora Hinklea,“ Max reče, a Cameron mu pokaže srednji
prst.
„Obojica smo imali Hinklea na prvoj godini na UChicagu45,“ Max objasni.
„Hinkle je imao rijedak oblik narkolepsije46. Postojale su glasine da se onesvijesti kada
god se prejako smije. Proveo sam čitavu prvu godinu pokušavajući učiniti da se to
dogodi.“
„Ti si takav šupak. Zato te vjerojatno i srušio,“ Cameron zabavljeno reče.
„Nije me srušio. Imao sam bolju ocjenu od tebe.“
„Smiri se, vjerujem ti.“
„I trebao bi, bio si pijan cijelu tu prvu godinu,“ Max reče.
Cameron pogleda prema meni i objasni. „Čeznuo sam za domom. Ali borio sam
se da opstanem.“
„Da, borio si se. Baš si se dobro borio,“ Max reče i zakikoće se. „Živio si u moru
pokidanih studentskih tangi.“
S tim, Cameronov osmjeh nestane s lica, a moj se pojavi.
„Stvarno?“ izvila sam obrvu dok je Cameron pogledavao Maxa koji je pročistio
grlo.
„Da, ovaj je momak bio pravi mamin dečko. Mislio sam da će zaplakati kada ga
je ostavila našeg prvog dana u domu.“ Stavio je ruku Cameronu na rame. „Ali volio
sam tu ženu. Emma je bila jedna i jedina.“
Neizgovorene riječi izmjenjivale su se među njima i znala sam da je Max moja
nova omiljena osoba. Svatko je mogao između redova iščitati da je ispod tih šala i
zaigranosti ležalo poštovanje i velika naklonost.
„Mislio sam da ćeš nam donijeti pića,“ Cameron reče.
„Krećem.“ Max se probijao kroz gužvu, a Cameron nam je uspio pronaći prazan
kupe s dva sjedala u kutu pokraj plesnog podija. Sjeo je i povukao me u svoje krilo.
„Pa,“ rekao je dok je prelazio prstom po rubu moje haljine na dekolteu, a pogled
mu je bio prikovan za moj. „Moraš li večeras poštivati policijski sat?“
45
sveučilište u Chicagu
46
Disomnija – kronični poremećaj spavanja karakteriziran pretjeranom pospanošću i iznenadnim napadajima sna u
neprimjerenim situacijama.
79
 Moj kutak
„Ne.“ Nagnula sam se prema naprijed i udahnula njegovu kolonjsku, koja je
bila nevjerojatna, mješavina svega muškoga.
„Dobro je znati,“ rekao je dok je prstima kružio po mome zglobu. Puls mi je
lagano ubrzao dok sam se naginjala prema njemu. Pogled mu je počivao na udubini
između mojih grudi. „Ova je haljina okrutna,“ promrmljao je. „Da li bi bilo potpuno
neprikladno kada bih gurnuo lice u tvoje grudi?“
„Da,“ rekla sam i provukla prste kroz kosu na njegovom potiljku. „Sviđa mi se
Max“, rekla sam i kimnula prema njemu baš kada je on pogledao prema nama i široko
se osmjehnuo. „Što radi za vladu?“
„On je ugovaratelj, baš kao i ti.“
„Vjerojatno se zabavlja više od mene u ovom trenutku. Jedva čekam da
započnem s novim poslom. Ovaj u kojem sam sada postaje trn u guzici, a osoblje sa
kojim radim, imam toplo-hladne odnose.“
„Onda je dobra stvar što ih napuštaš uskoro.“
„Moje su oči ovdje gore, treneru.“
Cameron se nagne prema naprijed, izgledao je kao da namjerava ostvariti svoju
prijetnju o uranjanju glavom u grudi, pa sam mu odgurnula lice.
„Što to ima u sisama?“
„Želiš li inteligentni odgovor nešto u smislu Freuda ili istinu?“
„Postoji li inteligentni odgovor, profesore Hinkle?“
Pogledao me postrance. „Znao sam da će biti nevolje ako spojim vas dvoje.“
Pogledala sam prema Maxu. „Rekla sam ti da ću izvući prljave detalje. Igrač,
ha?“
Cameron namigne.
„Pozivam se na pravo na šutnju,“ rekao je i pogledao me kroz guste crne
trepavice. „Takva su pravila.“
Namreškala sam svoj dugački nos, a on me privukao bliže. „Smeta li ti to?“
„Ne. Naravno da ne. Iskreno, to sam uvijek pretpostavljala.“
Namrštio se. „A zašto?“
„Zbog načina na koji izgledaš. A muškarac poput tebe ne postaje samopouzdan
ako ne sudjeluje u fakultetskim orgijama.“
Zabljesnuo me svojim blistavo bijelim osmjehom. „Orgijama?“
„Jesi li bio u bratstvu?“
„Možda,“ rekao je dok nas je okretao u stranu i naginjao se prema meni. „Abbie,
bilo je to davno.“
„Znam. U redu sam s tim. Samo sam znatiželjna.“
Pokušao je pronaći ljubomoru na mome licu, ali je nije bilo. Svejedno sam mu
rekla.
„Ja nisam od onih ljubomornih. Znala sam ponekad biti kada sam bila mlađa,
ali prerasla sam to. Mislim da kada dođeš u određene godine, shvatiš koliko je to
besmisleno.“

80
 Moj kutak
„Pa, ako to pomaže u moju korist, prestao sam davnih dana razmišljati svojim
kurcem.“
„Sigurna sam u to. Samo pretpostavljam da kada si bio igrač, da si također bio
i džentlmen.“
„Bio sam,“ rekao je i izvio usne.
„Daj da pogodim, brisao si im suze s njihovim pokidanim tangama nakon 'nisi
ti, ja sam' govora, prije nego bi im napravio doručak.“
„Pravim dobre vafle,“ uvjeravao me uz iskrivljen cerek.
„Ja volim vafle,“ rekla sam uz uzdah.
Bilo je očito da smo oboje bili raspoloženi za vafle.
Zurila sam u njega dok je skidao moj šešir i prstima mi prelazio kroz kosu.
Njegovi su dugi prsti klizili kroz moje pramenove dok mi je istodobno masirao leđa.
„Stvarno si dobar u tome.“
„U čemu?“
„U tome da činiš da se osjećam dobro.“
„Abbie, ti nisi kao što su bile te studentice.“
„Znam, i ponosna sam na tu činjenicu. Ali ne mogu reći da nisam bila ondje.
Znaš, poprilična je šansa da si i ti njima bio samo faza.“
Iznenađenost ga preplavi. „Zauzimaš se za njih?“
„U potpunosti. Možda su one tebe iskoristile tu noć. Nismo sve mi usahnule
ljubičice. Voljna sam okladiti se da, kada je većina njih navlačila tange, nisu
razmišljale o nedjeljnim predavanjima. Znale su točno što rade. To te oborilo na
koljena, zar ne?“
Privio me čvršće uza sebe. „Da, jest.“
Max se vratio s dvije čaše od pola litre punča i jednu postavio pred mene.
„Hvala,“ rekla sam i okrenula se prema Cameronu koji je otpio gutljaj svoj pića i
odmahnuo glavom prije nego mi je uzeo čašu iz ruke. „Uh, ne diraj jebenu čašu. Što
je u tome, Max?“
„Zovu ga Kuhinjski sudoper47,“ Max poviče. „Jebeš me ako znam. Nakon prve
čaše, klizi kao voda.“
„Nemoj mi reći.“ Cameron me značajno pogleda. „Ne pij to.“
„Opusti uzde, treneru. Ne vozimo.“ Uzela sam punč iz njegove ruke i kunem
se da sam udahnula vatru.
„Whoa,“ rekla sam širom otvorenih očiju.
„Možda da samo pijuckaš?“
Kimnula sam.
Max je nesvjesno pretraživao mnoštvo. „Pitao sam Rachel da dođe. Potražit ću
je. Trebala bi biti odjevena poput malog vraga.“
„Neće doći. Pokušavaš doći do nje već godinu dana,“ Cameron reče.

47
Naziv alkoholnog pića
81
 Moj kutak
„Oh, ti nevjerniče,“ Max reče i nagne se prema naprijed kako bih ga čula. „Ne
slušaj ga. Ona me voli.“
„Ne sumnjam u to,“ rekla sam iskreno.
Cameron i Max pozorno su promatrali svaku dugonogu ženu s velikim
grudima u baru. Primijetila sam da ih nekoliko zuri i osmjehuje se prema nama, a
tada sam vidjela da i nekoliko njih ima trikoe i krila. Privila sam se malo jače uz
Camerona i kao da nije znao zašto, uzvratio mi je i lagano me stisnuo. Bila ljubomorna
ili ne, nije želio to, pa sam se malo sažalila nad njim zbog toga.
Max se nagne prema meni značajnim izrazom na licu. „Trebao bih te upozoriti,
kada ovaj čovjek popije, misli da voli svakoga.“
„Aludiraš li na onaj put kada je umalo poljubio muškarca?“ pitala sam.
Maxova se čeljust lagano razjapi. „Rekao ti je?“ povikao je i pogledao u
Camerona. „Rekao si joj!?“
„Da,“ Cameron reče i pogleda prema meni s mješavinom ponosa i
zabavljenosti.
„Jebem ti, čovječe, prijetio si mi životom da zadržim to za sebe.“ Max se okrene
prema meni. „Oh, mora da si mu stvarno draga.“
„Nisam tako zao kao što izgledam.“ Cameronovi se prsti utisnu u moj kuk.
„Slatko,“ Max reče. „Odlazim. Ako ugledate malu vražicu sa nevjerojatnom
guzicom, dovucite je ovamo, ako vam ne smeta.“
„U redu,“ Cameron i ja smo rekli u isto vrijeme.
Max se udalji, a ja upitam Camerona. „Zašto ona neće doći?“
„Max je njen šef,“ rekao je. „Ne želi prijeći tu liniju.“
„Za njega to očito ne bi bio samo seks,“ rekla sam i promotrila mnoštvo u
potrazi za njegovom malom vražicom.
„Kako znaš?“
„Ako čeka već godinu dana, očito je zaljubljen u nju,“ rekla sam i slegnula
ramenima.
„Mislim da je tako. Usrana je to situacija. Ne može je otpustiti kako bi mogao
hodati s njom.“
„To je sranje. Moj bi ga brat mogao uputiti. Spavao je s čitavim svojim kirurškim
odjelom,“ rekla sam suho.
„I kako bi mu to moglo pomoći?“ Cameron upita i otpije gutljaj svog punča.
„Još uvijek diše.“
„Jeste li vas dvoje bliski?“
„On je brat koliko to može biti. Malo previše zaštitnički nastrojen. Sigurna sam
da će ti u nekom trenutku pokušati zaprijetiti. I dalje se svađamo kao i kada smo bili
djeca, a on mene i dalje jebeno posramljuje.“
„U tom slučaju, jedva čekam da ga upoznam.“
Razmijenili smo osmjehe, a to nam je postala svakodnevnica.
„Za sada ću te poštedjeti toga, dok si mi još uvijek drag.“
Promatrala sam njegovo lice. „Imaš malo zelenog oko usana.“
82
 Moj kutak
Obrisala sam to dok je gledao u mene. „Kada sam te upoznao, lice ti je bilo malo
blijeđe nego ovo.“
„Primijetio si to?“ Prokleta noćna maska. „Pa, bio je to jadan dan.“
„Jadan dan?“
„Da, bez šminke, bez brojanja kalorija. Samo jedan od onih dana kada izađeš iz
kreveta i samo opereš zube.“
„Gdje da se upišem?“
„Ti nikad ne bi mogao biti jadan, Camerone. Ti si previše lijep.“
„Da, ali, izgledam li zbog ovog sakoa debelo?“
„Jako smiješno,“ rekla sam dok je ustajao sa mnom u naručju.
„Pleši sa mnom, vještičja ženo,“ rekao je i poveo me na plesni podij.
Jedva da smo se ugurali u maleni prostor. Cameron je suptilno pomicao
bokovima, a ja sam ga u tome slijedila.
Nakon nekoliko minuta tišine, privukao me bliže i prošaptao mi u uho. „Ti
možda nisi od onih ljubomornih, ali ja mrzim jebenu pomisao na to da te netko drugi
dodiruje.“
Nekoliko sati kasnije, moje je tijelo bridjelo zajedno s glazbom. Unatoč
Cameronovom protivljenju, popila sam dva Kuhinjska sudopera i nisam osjećala bol.
Nastavila sam se šaliti na vlastiti račun kako je zabava odmicala, a vrućina je sve
preplavljivala zbog velikog broja tijela u baru. Cameron je ostao zalijepljen za mene,
bio je jako pažljiv, pobrinuvši se da sam sretna i da mi je ugodno. Čak me i čekao
ispred WC-a poput pravog džentlmena.
Na kraju noći, Max i ja smo postali prijatelji, a Cameron i ja smo odmarali od
sati provedenih na plesnom podiju. Nisam bila dobar plesač, ali mogla sam se koliko
toliko nositi s tim. Čovjek je volio plesati. I ne samo to, imao je ritma – i to prokleto
mnogo. Nije se pravio važan, ali bio je dobar u tome.
Primijetila sam kako ga još nekoliko žena odmjerava, zbog čega su mi se grudi
uzdignule od ponosa, ali on je i dalje pogled zadržavao na mom odvratnom nosu.
Nakon što sam se oznojila, napokon sam mogla skinuti lateks pa sam ga ubacila u
jednu od praznih čaša na našem stolu.
U baru je bilo sparno kada sam izašla iz WC-a, nakon što sam pomno oprala
svoje lice. Kosa mi je bila pomalo zamršena pa sam učinila najbolje što sam mogla
provlačeći prste kroz nju. Izgledala sam bijedno, ali moga pratioca nije bilo nimalo
briga za to kada me dočekao.
„Evo moje djevojke,“ prošaptao je, dlanom mi obuhvatio bradu i utisnuo
poljubac u nos. „Spremna za polazak?“
„Da.“
„Gladna?“
„Zapravo, izgladnjela.“
„Idemo.“ Cameron nas je poveo kroz bar dok smo tražili Maxa kako bi se
pozdravili. Bio je duboko zadubljen u razgovor s malom vražicom pa nam je samo
polovično odmahnuo.
83
 Moj kutak
„Pretpostavljam da ćemo je s vremenom upoznati,“ Cameron reče i dobaci
pogled preko ramena.
„Misliš da će on biti u redu?“ upitala sam i pogledala prema Rachel prije nego
me odvukao kroz vrata. Bila je prekrasna i iz onoga što sam mogla reći, bila je
uznemirena. Max je izgledao kao da je na rubu plača.
„Ne izgledaju dobro. Nadam se da je sve u redu.“
„Kasnije ću ga provjeriti.“ I znala sam da hoće. Cameron je bio takav.
„Možda bismo se trebali vratiti.“ Zaustavila sam se i ugledala neizmjernu bol u
Cameronovim očima, a do maloprije se smiješio.
„Ti to ne možeš popraviti. Oni to sami moraju riješiti, Abbie.“
„Znam, samo… rekao mi je više o njima dok si ti išao po pića. Ona ima sina, a
Max ga voli. Samo bih voljela kada bismo mogli pomoći.“
Cameronove oči su zablistale kada je pogledao prema meni.
„Što?“
„Volim način na koji ti je stalo do ljudi. To je tako dobra stvar. Kao da je tvoje
srce preveliko za tebe samu.“
„Znači, sad nisam vještičja žena?“
„Naravno da jesi,“ rekao je i nacerio se. „Otrgnula si mi glavu kada sam te
probudio u subotu ujutro.“
„Bilo je rano.“
„Bilo je podne, pozerice. Kada smo se tek upoznali, bila si sva ušminkana i
spremna za ranojutarnje spojeve na kavi,“ rekao je i nasmijao se kada smo izašli van
i shvatili da pada susnježica. Hladan zrak nas je zapuhnuo pa smo oboje uzdahnuli.
„Čekaj ovdje, pronaći ću nam taksi.“
„U redu, dobro, jer se topim, topim!“ Cameron preokrene očima i potrči niz
ulicu uspješno zaustavljajući taxi. Kada mi je dao znak, naglo sam potrčala prema
njemu.
Cameron se široko osmjehne, dočekavši me kod vrata taxija. „To je bilo slatko.“
„Što je bilo slatko?“ pitala sam dok sam se pomicala na sjedalu kako bih
napravila mjesta za njega.
„Taj mali ples koji si upravo načinila.“
Zagrizla sam usnu dok je on zatvarao vrata, a u kosi su mu blistale kapljice.
„Oh.“
„Oh?“ izgovorio je, zbunjen. Rekao je vozaču, „Hollywood Grill48.“
Taman smo krenuli kada sam izgovorila ispod glasa. „Nisam plesala.“
„Što?“ Cameron upita. „Što si radila?“
Pih. Sljedeća tema.

48
zalogajnica 0-24
84
 Moj kutak
„Sviđa mi se Hollywood Grill. Imaju dobru prženu piletinu, iako Bree kaže da
je sranje, ali ja to isto mislim za Georgijansku kuhinju49.“ Nasmijala sam se na vlastitu
šalu.
„Ne mijenjaj temu. Što je ono bilo?“
Namrštila sam se. Prokleti Kuhinjski umivaonik punč. „Trčala sam.“
„Što si radila?“
Unatoč mom upozoravajućem pogledu, nije se prestao smijati sve dok nismo
stigli na večeru.
Hollywood Grill bila je zalogajnica u stilu 50-tih i najbolje mjesto u Wicker parku
za otrežnjivanje nakon noći pijančevanja. Kada smo se Bree i ja doselile u susjedstvo,
često smo ovamo dolazile na večeru kasno navečer. Prošle su godine otkako sam
posljednji put bila ovdje. Nedostajalo mi je to žensko vrijeme pa sam joj poslala
poruku da joj to i kažem dok sam sjedila sa svojim energičnim dečkom koji mi se i
dalje osmjehivao.
„Znači to je bilo trčanje?“
„Hoćeš li prestati?“ frknula sam. „Mislim da smo za noćas imali dovoljno
zabave na moj račun.“
„Jesmo, ali nema šanse da se ostavim ovoga.“
„Imam poremećaj trčanja,“ rekla sam dok sam ispijala vodu.
„Poremećaj… trčanja,“ ponovio je, a po njegovom izrazu lica mogla sam reći da
nije popušio foru.
„Da, poremećaj trčanja,“ ponovila sam, skrivajući se iza svog menija.
Cameron se okrene prema zidu kako bi zadržao svoj smijeh, a ja ga udarim
ispod stola svojom šiljastom cipelom.
„Auč,“rekao je i oprezno me pogledao.
„Zaslužio si.“
„Pa, reci mi, koliko često ljudi zovu hitnu kada se to dogodi?“
„Camerone,“ upozorila sam ga kada je ponovno prasnuo u smijeh. „Baš si
guzica. Čitav život mi se izruguju zbog načina na koji trčim.“
„Žao mi je,“ rekao je i uozbiljio se. „Pa, ne boj se, ljepotice. Trčanje je slučajno
jedna od stvari u kojima sam dobar.“
„Pričaj mi o tome,“ rekla sam, pretvarajući se da promatram jelovnik. „Neki od
nas nisu tako graciozni.“
„Nitko nije kada tek počinje,“ rekao je iskreno.
„Ja sam malo krivonoga. To mi je uvijek bilo teško,“ priznala sam dok mi je lice
gorjelo.
Trenutak tišine. Nisam pogledala u njega
„Znaš kako se trči, imaš taj stav. Možemo istrenirati tvoje tijelo, ponovno ga
naučiti.“
To je potaknulo moj interes pa sam podignula pogled s jelovnika. „Stvarno?“

49
Tradicionalna hrana koja potječe iz Georgije, mješavina začinjene i ljute hrane
85
 Moj kutak
„Da,“ rekao je dok je skidao svoj sako. „Ako želiš, ja ću te voditi kroz sve to. Ja
ću te trenirati.“
Malena djevojčica u meni koja je promatrala utrke s bočne linije i žudjela za
time da bude izabrana kao nečiji partner, barem jednom na dječjem igralištu,
probudila se.
„Ne znam. Poprilično sam lijena ujutro.“
„I to mogu promijeniti. Do proljeća ćeš moći otrčati svoj prvi maraton.“
Skeptično sam pogledala u njega. „Sumnjam u to.“
„Onda neka to bude moje obećanje tebi. U redu?“
„U redu.“
Dok su mi obje ruke bile podignute iznad glave, Cameron je pognuo glavu i
sisao mi vrat prije nego mi je zaposjeo usta, duboko prodirući jezikom, ljubeći me
posvuda. Njegovo se snažno tijelo oslonilo na moje dok me držao čvrsto pod sobom.
Sve je u meni vrištalo za oslobođenjem dok je vrtio bokovima i erekciju
pritiskao o moj trbuh. „Abbie,“ promrmljao je putujući dlanom preko mog obraza pa
niz moje grudi, obuhvatio mi dojku dok je pogled zadržavao na mome. Mogla sam
dah jednak mome vidjeti i na njegovim usnama. Bio je ubrzan. Rukom nastavi dalje,
a zatim zastane, njegov pogled poleti prema mome, za dopuštenje koje sam tiho dala
prije nego mi je obuhvatio spolovilo preko gaćica.
Zastenjala sam dok me prstima dirao preko tkanine pa sam glavu zabacila
unatrag.
„Jesi li vlažna za mene?“ promrmljao je uz moj vrat dok smo bili nepristojni
pred mojim vratima. Posegnula sam među nas i preko hlača mu obuhvatila kurac, a
on je zarežao dok je prstima radio na meni, stvarajući još veći pritisak. „Trebam li te
natjerati da svršiš pred svojim vratima kako bi svaki put kad se nađeš ovdje pomislila
na mene?“
„Camerone,“ molila sam.
„To nije odgovor,“ prekorio me dok je gurao ruku pod moju haljinu i kliznuo
prstom uz rub mojih gaćica. Zavrtjela sam bokovima prije nego je prstom prešao
preko svile koja je prekrivala moje natopljeno središte. Polako je pomicao prst
naprijed natrag, poigravajući se sa mnom dok sam se ja privijala uz njega, očajna za
trenjem.
„Isuse, natopljena si,“ rekao je kada je prstom protrljao prepreku, a zatim prst
uvukao ispod. Opsovao je dok je nos zakopavao u moju kosu i lagano me gricnuo za
rame prije nego je prstima prodro u mene i počeo ih pomicati. Uzdahnula sam na taj
osjećaj, već sam bila blizu kada je počeo pumpati njima, a ja sam ga čvrsto stisnula za
ramena. „Netko će nas vidjeti,“ uspjela sam izustiti, lagano sam se odmaknula od
njega kako bih otjerala svoje olakšanje kada je on pritisnuo još dublje.

„Svršit ću,“ izjavila sam kao da on nije mogao osjetiti kako je moje tijelo počelo
drhtati.

86
 Moj kutak
„Prepusti se,“ naredio je dok me obrađivao. Klonula sam pod valom vrućine
koji me preplavio. On se ispravio, pogledao je u mene dok sam bila omamljena i
razdvojenih usana, bez riječi, dok je ekstaza kolala mojim venama. Zbog pogleda na
njegovo lice, samo se pojačao taj osjećaj – njegov je pogled gorio dok mu je u čeljusti
pulsiralo. Njegova je pojava izgledala poput mješavine zadovoljstva i boli dok me je
promatrao kako se slamam pod njegovim dodirom.
„Gledati te dok svršavaš… bolje je od ičega što sam zamišljao,“ prošaptao je
dok je usporavao sa svojim prodorima i nježno me poljubio prije nego mi je popravio
haljinu. Moja je žudnja za njim bila samo nakratko umirena orgazmom koji mi je
priuštio. Željela sam više i to baš tada. Stisnula sam njegov sako i bacila se na njega
za poljubac, koji mi je grozničavo uzvratio. Podigao me kako bi mogao polako
prelaziti svojim kurcem tvrdim kao kamen između mojih bedara. Već sam ponovno
bila na rubu dok je jezikom zadirkivao moj.
„Vjerojatno se ne bismo trebali sexati pred mojim vratima,“ rekla sam dok mi
je grickao usnu.
Bila sam previše napaljena da bih bila posramljena zbog naše indiskrecije, a
prema pogledu na njegovom licu, mogla sam reći da ni njega nije bilo ni najmanje
briga. Ali moja ulazna vrata nisu bila pravo mjesto, a riječi 'uđi' odbijale su izaći iz
mojih usta.
Nevoljko se polako odmaknuo i spustio me na pod prije nego se napeto
osmjehnuo.
„Kasno je,“ prošaptao je. „Trebao bih ići.“ Nagnuo se prema naprijed i pretražio
moj pogled svojim. Kada je donio zaključak, odmaknuo se.
Zaista sam bila tužna zbog gubitka njega, a moje me tijelo boljelo za još.
„Večeras je bilo nevjerojatno,“ rekla sam. „Hvala ti.“
„Vidimo se sutra?“
Kimnula sam.
Baš sam namjeravala nešto reći, ali on me pretekao u tome.
„Noć, ljepotice.“

Abbie

U šest sati ujutro, začula sam udaranje po vratima. Otvorila sam ih i ugledala
jebenog trenera koji mi se osmjehivao. Zalupila sam mu vrata u lice. Začula sam
njegov smijeh prije nego sam ih ponovno polako otvorila. Ovaj put mi je ispružio
dvije kutije.
„U redu, spavali smo samo pet sati. Može li treniranje pričekati do sutra?“
„Ništa nije poput sadašnjosti.“
„Kada sam rekla da, nisam mislila na danas,“ rekla sam kao brzinski izgovor.
„Znači, želiš početi sutra?“ upitao je.
87
 Moj kutak
„To bi bilo izvrsno. Mogu nabaviti novu odjeću za trčanje i sve to.“
„Imao sam osjećaj da bi ti to mogao biti izgovor. Pa sam ti je kupio.“
Zastenjala sam. Naravno da jest.
„Nove Nikeice, veličina četrdeset jedan. Te će odgovarati za tvoju nevolju,“
rekao je slatko. Nisam se uvrijedila dok sam vadila tenisice.
„Ove su predivne,“ rekla sam. „I skupe. Camerone, nisi to trebao činiti.“
„Želio sam. Odjeća je u drugoj kutiji. Sviđa mi se ružičasto na tebi.“
Bila mi je potrebna sva snaga koju sam imala, da se ne bacim na njega.
„Wow,“ rekla sam dok sam vadila divne ružičaste hlače i odgovarajuću majicu.
Bilo je još nekoliko komada odjeće baš kao i sportski grudnjak. Bila sam bez riječi.
„Kada si sve ovo nabavio?“
„Sinoć kada sam otišao od tebe, svratio sam u svoju trgovinu i opljačkao je,“
rekao je. „Isprobaj to pa ćemo se istezati.“
„U redu,“ rekla sam i krenula niz hodnik dok me je neobično uzbuđenje
preplavljivalo. Nakon što sam oprala zube, zavezala sam kosu i umila lice. Sve što je
donio, savršeno mi je odgovaralo i sviđalo mi se kako izgleda.
Čekao me u hodniku.
„Sexy,“ rekao je i zagrizao usnu.
„Hvala,“ uzvratila sam i nagnula se prema njemu kako bih ga poljubila. „Da li
je čudno što se osjećam pomalo uzbuđeno?“
„Niti malo. Drago mi je što jesi, posebno u ovo doba dana. I svidjet će ti se ovo,
kada uhvatiš korak.“
Htjela sam mu priznati da taj svoj korak pokušavam pronaći čitav svoj život,
doslovno i figurativno. Još uvijek sam se borila protiv emocija zbog njegove geste.
Nikada neće znati koliko mi je to značilo. „U redu, učinimo to.“
Cameron me proveo kroz vježbe istezanja. Rekao je da moramo napraviti i
dodatne vježbe zbog mog držanja kako bismo bili sigurni da je unutarnji dio bedara
dobro pokriven. Očito se malo informirao. Jesam i ja, pogledala sam nekoliko videa o
umijeću trčanja prije nego sam se onesvijestila od umora. Ležala sam u krevetu,
sanjala o tome da sam jedna od onih žena kojima sam zavidjela na gracioznom
trčanju, na samopouzdanju. Željela sam to više nego što sam se usudila vjerovati.
„Danas ćemo pretrčati milju,“ Cameron reče kada smo stigli do pločnika. „Ali
počet ćemo polako.“
„Milju,“ kimnula sam. Jedna se nije činila tako puno. U mislima sam vježbala
sve što sam naučila, psihički sam se bodrila dok mi je Cameron davao još nekoliko
smjernica.
„Sjeti se disati. Nemoj zadržavati dah. Mirno unutra pa van.“
„Shvaćam.“
„Drži svoj korak, ne moj. Ako se umoriš, pokušaj umor istisnuti kroz disanje, a
ako počne boljeti, stani.“
„U redu.“

88
 Moj kutak
„Idemo.“ Krenuli smo, a ja sam pokušavala kontrolirati svoje korake, držati
ruke uza sebe, šake lagano stisnutima, pa čak i kontrolirano disati. Cameron je imao
dugi korak i izgledao je veličanstveno u svojoj odjeći za trčanje.
Oponašala sam ono što sam mogla. Ali u manje od pet minuta, sve što sam
naučila, otišlo je k vragu. Dahtala sam i počelo mi se crniti pred očima. Cameron je
pogledao otraga prema meni jer sam zaostajala, a ruke su mi bile poput T-Rexovih.
Zaustavio se kada je vidio da se borim sama sa sobom i zakikotao se.
Nešto se u meni prelomilo. Obrazi su mi se zarumenjeli, a žareća kugla stvorila
mi se u grlu. Možda su to bile godine kritiziranja koje sam podnijela ili činjenica da
sam mu sinoć rekla o tome, ali boljelo je previše da bih samo stajala i gledala kako mi
se smije.
Srce mi je propalo u pete kada su se jamice pojavile.
„Hej, samo ću se vratiti do svoje kuće.“
Njegov osmjeh zamijeni zbunjenost.
„Što?“
„Da, hvala.“
„Abbie -“
„Pošali mi poruku kasnije ili tako nešto,“ dobacila sam preko ramena kada sam
krenula prema svojoj kući. Nekoliko sekundi kasnije, uhvaćena sam za struk i
okrenuta, a Cameron mi se osmjehivao, ali njegov je osmjeh iščeznuo kada je
promotrio moje lice.
S rukama na bokovima, pogledala sam u njega.
„Tako mi želiš pomoći? Smijući mi se?“
Cameron je promatrao moje lice. „Stvarno si ljuta?“
„Samo, zaboravi.“ Prošla sam pokraj njega, ali on me zaustavi.
„Abbie -“
„U redu je, ok?“ ispalila sam. „Znaš, stvarno sam navikla na to.“
Udaljila sam se, bila sam odlučna stići do svoje kuće bez da pustim ijednu suzu,
a zatim sam ga čula kako viče iza mene.
„Hej, gospođice!“
Zbog nečeg u njegovom tonu, zaustavila sam se i okrenula prema njemu. U
nekoliko je dugih koraka bio ispred mene i izgledao je… bijesno. Nadvio se nad mene,
a ja sam prekrižila ruke.
„Abbie, posljednja sam dva mjeseca samo razgovarao s tobom, volio bih misliti
da sam mnogo naučio, a jedna od stvari jest da možeš primiti jednako dobro koliko
možeš i dati. Pa, što se događa?“
„Vidio si previše.“
„Uvjeravam te da nisam.
„Osjećam se kao da sam ti samo šala.“
„Uvjeravam te, nisi.“
„Znači, kada si mi se tamo smijao, to nije značilo ništa, zar ne? A što je sa
buđenjem u šest sati ujutro i iskorištavanjem mojih slabosti?“
89
 Moj kutak
„Iskorištavanjem tvojih slabosti? Abbie, ne možeš biti ozbiljna,“ rekao je i
namrštio se.
„Kao što sam rekla, naviknula sam na to. Svi koje volim ili s kojima sam bliska
izruguju mi se.“
Njegov pogled bljesne, a čeljust mu se stisne dok me promatrao.
„Samo zaboravi. Poslije ću ti poslati poruku.“ Obišla sam ga, a on me uhvatio
za zglob.
„Pričekaj prokletu minutu. Smijao sam se jer sam mislio da su neki od tvojih
pokreta smiješni i stvarno jesu. Ti si zabavna većinu vremena, a ponekad kada nisi, i
to je začudo, zabavno. Došao sam kod tebe u šest ujutro jer nisam mogao spavati. A
nisam mogao spavati jer sam samo mislio na to kako želim ponovno biti uz tebe i
trebao mi je izgovor da te vidim. Poštujem granice na kojima toliko uporno inzistiraš
jer mi jest stalo do tebe.“
„A što se tiče trčanja, vidio sam kako si se ozarila sinoć kada sam govorio o
tome. I zato, umjesto da se diram dok mislim na tebe i umjesto potrebe da te
dotaknem, pomislio sam da bih mogao ubiti dvije muhe jednim udarcem i vježbati s
tobom uza sebe. Imam problema s kontroliranjem, jer si najseksipilnija žena koju sam
ikada upoznao. A ako to do sada nije bilo jasno, kada su u pitanju slabosti, ti si postala
moja. I zato, ako ti vikanje na mene na sred ulice pomaže da se osjećaš bolje, samo
daj, ali radije bih radio puno, puno više od toga, a po pogledu na tvome licu čini mi
se da bi i ti.“
Stajala sam zapanjena. Približio mi se dok mi je srce treperilo.
„Neću te iznevjeriti, Abbie. Zaljubljujem se u tebe.“
Sunce je izabralo taj trenutak da se pojavi na horizontu i oboje nas obasja. Bacila
sam se na njega, penjala sam se na njega kao na stablo sve dok nam se usne nisu
dotaknule. Cameron me svojim rukama podigao, obuhvativši mi stražnjicu prije nego
me privio uza sebe, i usnama nježno dotaknuo moje dok sam se naslanjala na njega,
drhtavih nogu. Žudno je kliznuo jezikom u moja usta, a ja sam ga željno dočekala.
Uzdisala sam dok me ljubio, a ljubio me bez daha. Osjetila sam kako su me noge
počele izdavati kada se odmaknuo. „Tako mi je žao, dušo -“
„Ne, meni je žao -“
„Kunem se Bogom, nikada te nisam namjerno želio povrijediti -“
„Samo sam bila posramljena -“
„Ne trebaš biti, Abbie, nikada sa mnom -“
„Samo si pokušao biti dobar prema meni, i jesi tako dobar prema meni,
Camerone,“ promrmljala sam dok sam ga promatrala i rukama ga obgrlila oko vrata,
palcima mrseći kosu na njegovom potiljku.
Naše se usne ponovno spojiše, a sve sumnje nestanu. Njegova je potreba bila
jednaka mojoj. Prsa uz prsa, naša su se srca susrela i spojila. Davali smo i uzimali, bili
smo nepopustljivi u žudnji jedno za drugim. Sve ono što sam osjećala izrazila sam
poljupcem, a njegov je bio previše za podnijeti. Razdvojili smo se tek kada smo čuli
približavanje automobila, ali čela su nam ostala spojena.
90
 Moj kutak
„Ovo je toliko bolje od -“
„Ne mogu vjerovati,“ rekla sam u isto vrijeme kada smo se razdvojili.
Ponovno se nagnuo prema naprijed, a njegov je sljedeći poljubac zaustavio
vrijeme, prekoravao naše prošlosti, vodio nas u propast, i trajao poput vječnosti. Svijet
je bio mrlja dok smo bili zadovoljni u vlastitom oblaku. On je bio sve što sam vidjela,
sve što sam osjećala i bilo je nevjerojatno.
Letjela sam visoko kada je maknuo usne s mojih, ali je i dalje ostao uz mene.
„Treba mi ovo. Toliko mi to treba,“ izjavio je prije nego je čvrsto zatvorio oči.
Kada ih je otvorio, bile su prepune emocija. „Reci mi da mogu imati ovo, reci mi da
mogu biti ovako sretan. Reci mi da te mogu imati.“
„Da,“ prošaptala sam. „Nervozna sam,“ rekla sam iskreno.
„Ja nisam. Ja želim ovo, Abbie.“
Inače bi me te riječi preplašile, u prošlosti me i jesu plašile, ali njegove su riječi
bile ispravne. Nisu bile sebične. Davao je i uzimao. Dar. I tada sam shvatila da ništa
u životu nisam toliko željela. Nestala sam, više nisam postojala samo ja, već dio nas
prepun nade.
I nikada više neću biti ista žena bez njega.
Shvatila sam da mogu sve izgubiti pa sam ga privukla bliže k sebi.
„Ovo je najbolje što sam ikada osjetila. Vodi me kući, Camerone.“
Odmaknuo se i odmahnuo glavom. „Ne, Abbie, to nije ono… Nisam to trebao
reći, neću te pritiskati.“
„Trebam to, Camerone, zar ne vidiš? Trebam tebe.“
Svojim je palcem obrisao zalutalu suzu s mog obraza, a zatim je njime milovao
iznova i iznova, pa je dlanovima kliznuo ispod moje majice na struku i privukao me
nevjerojatno blizu. S tim poljupcem, zapečatili smo međusobno, naše sudbine, u
Wicker parku.
„Vodi me doma.“
„U redu,“ rekao je prije nego me poljubio u čelo.
Povukla sam ga za ruku, a on me slijedio, njegov je briljantan osmjeh još više
dolazio do izražaja zbog sunca koje je izlazilo iza njegovih leđa. Kada nismo znali što
bismo rekli, samo smo zurili jedno u drugo jednakim intenzitetom dok smo hodali
prema mom stanu.
Ubrzali smo korak kada smo se približili domu, a dok smo prolazili kroz kapiju
već smo trčali. Zakucao me za moja prednja vrata i poljubio sa svime što je imao u
sebi. Lagano se odmaknuo i dlanove oslonio s obje strane moje glave, pa pogledao
prema dolje u mene, a njegov je žudnjom ispunjen pogled bio prepun upozorenja.
„Mogu otići sada, Abbie. Ali to neću moći ako prođem kroz ta vrata.“
Nagnuo se prema naprijed i uvukao moju donju usnu u svoja usta prije nego je
erekciju utisnuo u moj trbuh.
„Ostani,“ zastenjala sam dok mi je usnama klizio po vratu i ostavljao poljupce
po njemu, a zatim se odmaknuo i zakucao me svojim pogledom. Posegnula sam

91
 Moj kutak
rukom prema dolje i obuhvatila mu kurac, klizeći dlanom uz tvrdu izbočinu. Moje se
čitavo tijelo napelo dok sam procjenjivala njegovu veličinu.
Aleluja.
Usta su mi se ovlažila od potrebe da se gostim njime. Bila sam izgladnjela, a on
je bio taj za kojim sam bila gladna. Glavna zvijezda svakog sanjarenja koje sam imala
otkako su nam se pogledi spojili u onom kafiću. Događalo se. Nije me bilo briga što
smo morali još toliko toga otkriti, što nije znao sve moje istine ni što nisam mnogo
znala o njegovoj prošlosti. Ništa od toga nas nije moglo dotaknuti. Izrasli smo ni iz
čega u sve, u samo nekoliko mjeseci. Nije to bila samo privlačnost. Bilo je daleko više,
oboje neizrečeno i priznato. A baš kao što sam čvrsto stajala pred tim vratima, htjela
sam da i on to zna.
„Želim ovo. Želim tebe.“
Kada smo ušli unutra, gurnuo me na unutarnju stranu ulaznih vrata i skinuo
mi Nikeice prije nego mi je skinuo hlače. Kleknuo je i prstima prelazio preko
unutrašnje strane mojih bedara.
„Ako učinimo ovo, tu smo samo ti i ja. Želim da to bude jasno.“ Rukama sam
obuhvatila njegovu glavu dok mi je skidao gaćice, prije nego je prstom dodirnuo moje
spolovilo, dok je gledao u mene. „Ovo je moje od ovog trenutka nadalje.“
„Daaa,“ izdahnula sam dok je prstima trljao moje nabore.
Gurala sam se o njegovu ruku, izvijala sam željno bokovima. Prebacio mi je
nogu preko svog ramena, a dah mu je zadirkivao moj klitoris.
„Ne znam koliko ću moći izdržati,“ prošaptao je prije nego je isplazio jezik i
polizao me temeljito od vrha do dna. Moje je stenjanje odzvanjalo hodnikom dok me
širio i proždirao. Noge su mi zadrhtale kada je njegov žestoki zeleni pogled susreo
moj. Zarežao je dok je vrtio jezikom. Nabijala sam se na njegova usta, držala sam se
za njega kao potporanj dok je uvlačio jezik u mene.
Možda i jest bio onaj koji je bio na koljenima, ali ja sam bila ta koja je u njegovoj
milosti.
Cameronov stisak bila je jedina stvar koja me držala uspravnom dok je svojim
vrckavim jezikom prelazio žestoko preko mog klitorisa, samo kako bi odjednom
usporio i ležerno me milovao. Uzdisala sam kada me orgazam pogodio, stisnula sam
ga za kosu i jahala sve dok nisam potpuno klonula uz vrata. Ustao je, skinuo majicu i
bacio je na pod. Zastao je na tren, upijajući me pogledom, golu i potrebitu za njim.
„Jebem ti, nikada neću zaboraviti kako izgledaš u ovom trenutku,“ prošaptao
je.
Osjećala sam se prekrasnom i obožavanom, bio je to osjećaj koji je samo on
mogao izazvati u meni.
„Ne želim nikog drugog.“
„Pobrinut ću se da tako i ostane,“ uvjeravao me dok je parao svoju potkošulju.
Široka, dobro građena ramena vodila su prema još čvršćim prsima, a niti jedan
dio njega nije se mogao mjeriti s njegovim oblikovanim torzom. Hlače su prianjale uz
njega, naglašavajući predivan V za kojeg sam znala, da je teško radio da bi ga stvorio.
92
 Moj kutak
Čovjek se brinuo o sebi, i to se moglo vidjeti u svakom djeliću njegove savršene kože.
Čvrste tamne dlačice nestajale su ispod ruba njegovih hlača, pa sam u iščekivanju
navlažila usne. Sexy, pune usne izvile su se prije nego je zakačio prste za rub hlača i
potom ih spustio. Iskoračio je iz njih, veličanstveno gol, oboje smo bili željni i
zahvalni. Promatrao me prije nego sam samopouzdano podignula ruke i dlanove
raširila na njegovim grudima, i prije nego sam pogled podignula prema njegovom.
„Reci mi o čemu razmišljaš,“ rekao je pa oslonio obje ruke na moja leđa zbog
čega mi je kosa prianjala uz kožu, a on me milovao rukama gore dolje po leđima.
„Radije bih ti pokazala.“ Primila sam ga za ruku i povela niz hodnik prema
svojoj spavaćoj sobi. Zaustavili smo se u podnožju mog kreveta. Miris svježih bijelih
ruža koje mi je poslao osjećao se u zraku dok sam ga ljubila po grudima. Njegov je
predivan kurac poskakivao među nama pa sam ga čvrsto uhvatila rukom. Pomilovala
sam ga, prstima klizeći preko njegova svileno mekog vrha. Pohlepno je rukama
istraživao moje golo tijelo, milujući mi trbuh, bokove, obuhvativši mi grudi i palcem
trljajući moje bradavice. Središte mi je pulsiralo dok je njegov pogled lutao po meni,
upijajući svaki detalj. Nagovještaj osmjeha pojavi mu se na usnama prije nego mi je
dlanovima obuhvatio lice.
„Fino mjesto.“
Nije, niti jednom skinuo pogleda s mene. Nervozno sam se nasmijala kada smo
se ponovno poljubili. Odmaknuo se, ali ja sam i dalje bila okružena njegovom
toplinom.
„Nemoj biti nervozna,“ prošaptao je. „Daješ mi novi razlog da te želim svaki
dan.“
„Camerone, ne treba mi da ovo bude savršeno. Ne treba. Samo tebe trebam,“
prošaptala sam.
Preuzeo je kontrolu i podigao me da ga obujmim nogama. Glava mi je pala
unatrag na osjećaj njegove čvrstoće na mom središtu. Kada smo se našli na krevetu,
nadvio se nad mene, a njegove su riječi zadavale lagane udarce mome središtu. „Ti i
ja se ne nosimo sa savršenostima, sjećaš se? Mi smo previše pametni za to.“
„U redu,“ složila sam se i poljubila ga u bradu.
„Ništa više od onoga što jesmo,“ prošaptao je i usnama obuhvatio moju ušnu
resicu.
„I nema više čekanja.“
„Nema više čekanja,“ ponovio je.
„Mislim sada. Odmah sada,“ zastenjala sam kada me raširio na krevetu. Njegov
je nježan kikot samo pojačao moje iščekivanje. Željela sam ga previše. Pogledao je u
mene s toliko žudnje da su mi oči zasuzile.
„Gledao bih u tebe svaki dan do kraja vječnosti samo da dobijem priliku da te
ovako dotaknem.“ Svojim je usnama okrznuo moje, dok me je prstima širio, a zatim
ih gurnuo u mene. Leđa mi se podignu s kreveta.

93
 Moj kutak
„Isuse,“ hrapavo je rekao dok mi je pogledom milovao tijelo i promatrao kako
njegovi prsti ulaze u mene. „Ali, ako ikada odlučimo potražiti savršenstvo, usuđujem
se reći da je ovo veoma blizu tome.“
Ponovno ih je gurnuo, klizeći unutra i van, dodirujući najdublji dio mene, šireći
me. Nabijao ih je iznova i iznova prije nego je spustio glavu i omotao ruke oko mojih
bedara.
Željno iščekujući, pogledala sam prema dolje, a on me smjestio u svoje naručje.
Nije me želio prestati gledati, sagnuo je glavu i promatrao moju reakciju na njegove
poteze jezikom. Trznula sam se na njegov dodir, moje je tijelo gorjelo. Pio je s mene
laganim, odmjerenim potezima dok sam prstima povlačila njegovu kosu i izvijala se
pod njim. Povlačila sam svilene vlasi dok je režao, njegovi su nasrtaji bili prožeti
potrebom. Moja se bedra stisnu pa sam podigla tijelo kako bih prišla još bliže
pokretima njegova jezika. Lizao je. Sisao. Lizao. Sisao. A onda se sve zamaglilo kada
me bijela vrelina preplavila i čitavo se moje tijelo napelo.
„Camerone,“ zajecala sam snažno glasom preplavljenim uzbuđenjem.
Grčio je prste u meni, a jezikom palacao po osjetljivom spletu živaca pa sam
ponovno svršila. Pridigao se na koljena i promatrao kako mi tijelo drhti od ekstaze.
Naši su pogledi bili neprobojni, pokazivala sam mu svaku svoju reakciju, drsko i
potpuno ranjivo.
Njegova se dužina trznula uz moj odgovor na njegov dodir dok je usporavao
prste i podizao se k mojim usnama. Znala sam da je zadovoljan, njegov mi je poljubac
to rekao. Nikada u životu nisam bila spremnija.
Bez riječi se nadvio nad mene, a zatim se sagnuo kako bi usnama dotaknuo
moje. Polagan poljubac, pa još jedan i još jedan, učinili su da mi se zavrti u glavi.
Bila sam potpuno okružena njegovom toplinom, namjestio se na moj ulaz pa
sam u poziv omotala noge oko njegova struka.
„Nema više čekanja,“ prošaptala sam dok je nježno odmicao pramenove kose s
moga lica. Pogleda spojenih, polako je klizio u mene, centimetar po centimetar
potpuno me rastežući. Usne su mi se otvorile i oblikovale tihi O, a njegova su se usta
također lagano otvorila na osjećaj naše povezanosti.
Jedini zvuk koji se čuo bili su naši isprepleteni uzdasi kada je potreba preuzela
i kada se lagano povukao, a zatim snažno zabio u mene.
Zajecala sam.
„Jebem ti, Abbie, Isuse Kriste.“
I tada smo se izgubili, naša su nas tijela preuzela dok me u potpunosti
ispunjavao. Blistavih grudi, naše su se ruke ispreplele iznad moje glave, zabijao se u
mene tako da sam osjetila svaki njegov centimetar, prije nego je zavrtio bokovima i
zabio se opet. Svakim me prodorom pogađao duboko, pobrinuvši se da dotakne svaki
dio na kojem sam ga trebala osjetiti.
Moje je tijelo bilo podređeno njemu, raspala sam se s njegovim imenom na
usnama. Njegovo je ime bilo to koje se ispisalo na mome srcu; bile su to njegove oči
koje su govorile mojoj duši. Bio je to Cameron.
94
 Moj kutak
Izgubila sam se, vjerovala sam mu sve više sa svakom proteklom minutom.
Njegovo je spolovilo bila moja propast. Njegovo je tijelo gorjelo dok se nabijao u
najdublji dio mene.
„Abbie,“ hrapavo je rekao, glas mu je bio ispunjen potrebom dok sam klimala
za dopuštenje koje nije trebao. Pustio mi je ruke i povukao nas u sjedeći položaj tako
da sam mu sjedila u krilu. Instiktivno sam se počela nabijati na njega dok mi je on išao
ususret, jednom me rukom obuhvatio kao pojas za spašavanje, a drugu je upleo u
moju kosu, stisnuvši je jako kako bi mogao kontrolirati moj pogled.
Naše su se žudnjom ispunjene oči susrele, ogoljela sam zube dok je duboko
prodirao i nabijao me na sebe. Zagrizla sam mu usnu, osjećala sam nalet ushićenja
dok sam promatrala promjenu njegovih crta lica nastalu od njegovog oslobađanja, a
pogled mu je bio prepun vreline i ekstaze.
Prodro je još jednom u mene dok je svršavao, pa sam i ja pala preko ruba kada
se izlio u mene. Bili smo opijeni potrebom, prekriveni zadovoljstvom, iscrpljeni od
obostranog osjećaja kada sam se srušila u njegovo naručje, teško dišući.
Posljednje zrake izlazećeg sunca prodirale su u moju sobu kada nas je Cameron
polegao i kada se naše disanje umirilo. U mojoj tihoj spavaćoj sobi, samo su se čuli
otkucaji naših srca, dok me držao privijenu uza sebe. Skinula sam noge s njegova
struka, uživala u njegovom naručju, osmjehivala se uz njegovu kožu.
Nekoliko minuta kasnije, izmaglica se razišla, a ja sam prešla prstima preko
malja na njegovim grudima.
„Wow,“ promrmljala sam i pridigla se iznad njega zadivljeno ga promatrajući.
Njegovo je tijelo bilo poput čvrste stijene, nije imalo niti jedne mane, bila sam sigurna
da, ako ih je i bilo, ja ih nisam mogla vidjeti.
Bez riječi je podignuo pogled prema meni, kao da nije mogao vjerovati u ono
što je ugledao. Sve što sam vidjeti bila je potreba, žudnja, pa sam se pomolila da to
nisam pogrešno zamijenila s nečim nalik ljubavi. Jer u svojoj sam pohlepi, to i željela.
Molim te, daj da ovo bude ljubav.
Žmarci mi prijeđu kožom dok je lijeno milovao moja leđa jagodicama prstiju.
Nagnula sam se prema njemu i poljubila ga, a um mi se kovitlao dok su se naši dahovi
sudarali.
Više nam riječi nisu bile potrebne. Dovoljno smo rekli. Zadovoljni, ležali smo
obasjani izlaskom sunca, niti jedno od nas se nije micalo dok me uspavljivao svojim
dodirom, a njegova me toplina privlačila k sebi koliko god sam bliže mogla prići.
Mnogo sati kasnije, ali samo nekoliko sekundi nakon što smo se razdvojili,
Cameronovi su prsti milovali moje tijelo dok sam ja gledala kroz prozor kako pada
snijeg. U udobnoj tišini, prošla sam prstima kroz njegovu mokru kosu dok je on
pogled zadržavao na mojoj koži. Bio je to novi oblik raja.
„Abbie?“ Začula sam povik s prednjih vrata i naglo poskočila s kreveta. Samo
je dvoje ljudi imalo ključ od mog stana, a to su bile Bree i …

95
 Moj kutak
„Gospođo Zingaro!“ povikala sam kada je i Cameron poskočio iz kreveta.
Očajnički smo tražili nešto s čime bismo se pokrili. Naša je odjeća još uvijek bila u
hodniku.
„Oh, dobro, dušo. Bila sam zabrinuta. Znam da si mi rekla da koristim ključ
samo u slučaju nužde, ali čula sam neku buku. Oh, oh, Bože. Vidim da nisi sama. Da,
ovdje je muška odjeća. Žao mi je.“
Vrata se zatvoriše uz udarac, dok smo Cameron i ja stajali goli na suprotnim
stranama kreveta. Brada mi je zadrhtala prije nego smo oboje prasnuli u smijeh. Ali
to je kratko trajalo kada sam pomislila na gospođu Zingaro.
„Sranje, sranje. Uvijek sam zabrinuta kada pada snijeg, a ona ide stepenicama.“
Potrčala sam prema ormaru i navukla vestu.
„Ja ću to riješiti,“ Cameron poviče izvan ormara.
„Prebit će te na smrt prije nego joj se uopće približiš. Vjeruj mi.“
„Mislim da se mogu nositi s njom.“
„Jesi li siguran?“ pitala sam, pogledala prema njemu i naglo se zaustavila da
ga odmjerim, gologa u mojoj sobi.
Aleluja.
„Sviđa ti se ono što vidiš?“
„Pih,“ odgovorila sam na njegovo pitanje.
„Što je to?“
Uhvatila sam ga za njegovu rastuću muškost. „Rekla sam pih.“
„Ali nisi to mislila.“ Zagrizao mi je usnu, a moje su oči zasuzile na bol.
„Auč.“
„Idem se uvjeriti da je ona u redu.“
„U redu.“
Petnaest minuta kasnije, bila sam odjevena i izlazila sam van. Začula sam
Cameronov duboki bariton s druge strane vrata gospođe Zingaro. Jadna duša.
Zatočen je.
Pokucala sam i nekoliko sekundi kasnije, vrata mi je otvorio Cameron uz široki
osmjeh. „Heeej,“ rekla sam uz lažan entuzijazam, širom otvorenih očiju. „Treba ti
spašavanje?“ prošaptala sam zavjerenički.
„Ne treba,“ rekao je i šire otvorio vrata. Jenny je kuhala u kuhinji.
„Pravi večeru za nas.“
„Odlično,“ rekla sam i nacerila mu se.
Zakikotao se i poljubio me u čelo. „U redu je.“
Pogledala sam u njega. „Jesi li siguran?“
„Da, siguran sam. Samo se želim družiti s vama. To je ono što vas dvije zlatne
djevojke i radite, zar ne?“
„Veoma smiješno,“ rekla sam i udarila ga laktom pod rebra prije nego sam ušla.
Jennyn je stan bio potpuno renoviran i moderan, osim namještaja. Nisam si
mogla pomoći, morala sam se u sebi nasmijati zbog način na koji je potpuno

96
 Moj kutak
preuredila prostor, kao da je iz drugog stoljeća, i na taj se način vratila u vremenu.
Njezin je namještaj bio star i imala je biljku na svakoj slobodnoj površini.
Zadrhtala sam od hladnoće i prišla joj s Cameronom za petama. U svome
prošivenom ogrtaču i kućnim šlapama, gospođa Zingaro držala je žlicu iznad lonca
u kojem je krčkalo i očito je bila uhvaćena u jedan od svojih paralizirajućih,
umrtvljenih trenutaka.
Kimnula sam prema Cameronu. „Zašto ne odeš do nje i pitaš je treba li joj
pomoć?“
Cameron posluša i ležerno uđe u kuhinju. Kada joj se približio i progovorio,
ona se trznula i udarila ga u grudi sa žlicom punom umaka od paradajza.
Zarežao je kada je pogledao prema meni i namrštio se dok se Jenny uporno
ispričavala. Cameron joj je rekao da se ne uznemirava dok je posezala ispod sudopera
i izvadila bocu 409 50umjesto sredstva za uklanjanje mrlja i počela ga sprejom prskati
po grudima.
Cameron pogleda prema meni, bespomoćan.
„Da, tako mi to radimo.“
„Ovo je ukusno,“ Cameron reče dok je vadio još tjestenine na svoj tanjur.
„Voljela sam kuhati za svog Roberta.“
„Talijan?“ Cameron upita.
„Da. Odrasla sam ovdje, ali Roberto je odrastao u Italiji. Naučila sam govoriti
talijanski zbog našeg sina, Michaela. Roberto je bio istinski Talijan, volio je jezik i
kulturu. Zadržao je mnogo svojih običaja čak i kada se preselio u Ameriku. Nikada
nije želio ništa osim iste tjestenine za večeru. Njegova me majka naučila kuhati sva
njegova omiljena jela prije nego je preminula,“ rekla je i zastala kako bi napravila znak
križa. „Moram priznati, znala sam krijumčariti hot dogove i pomfrit za vrijeme našeg
braka.“
Cameron nevoljko postavi pitanje. „Kada je Roberto preminuo?“
Jenny uzdahne, svijetlo plava boja njezinih očiju malo se zamagli. „Prije
dvanaest godina. Šezdeset smo godina bili zajedno. Možete li vjerovati? Ja ne mogu.“
Cameronov pogled omekša dok je gledao u nju. Njezina je kosa bila tanka i
vezana u punđu na vrhu glave. Izgledala je malo blijeđe dok je govorila o svom
preminulom suprugu.
„On je bio na dužnosti onaj dan kada je Kennedy 51upucan,“ rekla sam
Cameronu. „On je bio jedan od ljudi koji su hodali uz auto.“
„Stvarno?“ Cameron reče. „Wow.“
„Da, pa i nije toliko wow,“ Jenny reče. „To mu je na mnogo godina uništilo
život. Nakon toga je dao otkaz pa smo se iz DC52-a preselili u Chicago. Njegov je
sljedeći posao bio mnogo manje buran,“ promrmljala je.
„Koji to?“
50
Sredstvo za čišćenje u spreju
51
J.F.Kennedy, američki predsjednik na kojeg je izvršen atentat
52
Washington DC, Kolumbijski distrikt Sjedinjene Američke Države
97
 Moj kutak
„Pranje rublja,“ rekla sam i namignula prema Cameronu koji je nosio pletenu
vestu dva broja premalu na kojoj je pisalo 'HoHoHo'.
Sjedila sam i prebirala po hrani, razmišljajući o ukusu njegove kože i osjećaju
njega unutar mene. Činilo se kao da on razmišlja o istome, jer mi je namignuo prije
nego je uzeo zalogaj tjestenine.
„Imam neke snimke na kojima je moj Roberto,“ Jenny ponudi. „Možda bismo
mogli jednu pogledati nakon večere.“
„Zvuči savršeno,“ Cameron reče i okrene se prema meni. „U redu?“
Slegnula sam ramenima zadovoljno dok sam uzimala zalogaj tjestenine,
gladna, umorna, zadovoljena i sretnija nego što sam ikada bila.
Pola sata kasnije, sjedili smo na kauču kada mi je stigla poruka od Bree.
Bree: Koji se vrag događa? Nisi me nazvala sinoć kada si se vratila. Jesi li još
uvijek ljuta na mene?
Ja: Ne.
Bree: U redu, radiš li?
Ja: Ne.
Bree: U redu, jebem ti, odustajem. Što?
Ja:
Bree: Judin pope! Oh, djevojko. Tako sam sretna. Sveto sranje! Pa, kako je
bilo? Jel' on dobar? Molim te nemoj mi reći da čovjek ne zna obaviti posao sa
svojim penisom.
Mobitel mi je bio otrgnut iz prstiju i Cameron je počeo tipkati, a ja sam sjedila
umrtvljena. Jadna je Jenny objašnjavala snimku, a nijedno od nas je nije gledalo – ali
u moju obranu, ja sam je vidjela na desetke puta – a sada sam sjedila čekajući sigurnu
smrt.
Cameron mi vrati mobitel i nasloni se na kauč pa me obgrli. Prestravljena,
spustila sam pogled kako bih vidjela što je napisao.
Ja: Upravo sam imala sedam orgazama. Nazvat ću te sutra.

„Sedam?“ prošaptala sam šokirano. Znala sam da je broj visok, ali nisam znala
koliko.
„C-A-M-E-R-O-N,“ nagnuo se prema meni i prošaptao, pogled mu je počivao
na snimci prije nego se okrenuo prema meni i namignuo mi. Obrazi su mi se
zarumenjeli kada me privukao k sebi, dok je Jenny i dalje govorila.
Pogledali smo još tri snimke prije nego je Jenny zaspala u svojoj fotelji, širom
otvorenih usta. Cameron i ja smo oprali suđe, a zatim se iskrali i otišli na kat.
Te mi je noći slovkao svoje prezime, a ja ga nikada neću zaboraviti.
B-L-E-D-S-O-E.

98
 Moj kutak

Poglavlje 16

Abbie

Sljedeći tjedan, Cameron i ja uspijevali smo se naći samo na jutarnjem trčanju,

dani su nam bili ispunjeni porukama, ali smo propuštali svaku drugu priliku za susret
poslijepodne, zbog mog posla i njegovog trenerskog rasporeda.
Bližila sam se kraju sa svojim poslom u Preston Corpu, a ti posljednji sastanci
učinili su moje dane dužima. Kat se s Floride vratila na rubu pameti ili se barem
takvom činila. Slagale smo se dobro, ali ja sam i dalje balansirala na oba dijela.
Očajnički mi je bio potreban odmor, a znala sam da će raspored postajati samo
sve naporniji ako sam namjeravala izvršiti ugovor do dogovorenog vremena. Jedina
mi je utjeha bila ta da sam vikende imala slobodne, u nadi da ću ih provesti s
Cameronom. Bila sam u kafiću i pokušavala dovršiti posao kada mi je stigla njegova
poruka.
Kralj romantike: Hej, ljepotice. Gdje si?
Ja: Na našem mjestu.
Kralj romantike: Kakav ti je ponedjeljak?
Uzdahnula sam i zatvorila Mac pa ga ugurala u torbu. Super. On je spriječen
do ponedjeljka. Vikend također nije trebao biti usran.
Ja: Najgori dan u tjednu.
Kralj romantike: Ne ovaj put. Požuri i izađi van. Danas ću te ja pokupiti.
Slijedila sam njegove upute, odložila sam šalicu na šank i navukla kaput dok
sam izlazila kroz prednja vrata s torbom u ruci.
Izvan kafića, Cameron je čekao odjeven u mornarski plavo odijelo, izgledao je
predivno dok je tako stajao ispred crnog Audi SUV-a53, ruke je gurnuo u džepove, a
dvije šalice kave stajale su na haubi. Bio je odjeven tako da ostavi dojam i imao je
zločesti sjaj u očima.
„Što je to?“
„To smo mi, jebeno ispijamo kavu izvan grada?“ rekao je s nadom u glasu.
„Više bih te volio vidjeti u bikiniju u Mexicu, ali ovo je sve što sam mogao smisliti u
posljednjem trenutku, uz malo mašte u kojoj te svake moguće minute vidim golu.
Dovuci tu predivnu guzu ovamo.“
Polako sam krenula prema njemu, pomalo njišući bokovima dok mi je prstom
pokazivao da mu priđem. U nekoliko sekundi, bila sam privučena u njegov topao
zagrljaj, a usne mi je zaposjeo posesivnim poljupcem.

53
terenac
99
 Moj kutak

Kada smo se razdvojili, učinila sam što sam najbolje mogla da kontroliram sebe
i svoje srce koje je udaralo kao ludo. „Camerone, ne želim ništa više nego samo nestati
s tobom, ali u ponedjeljak moram raditi.“
„Da li je tvoj Mac u toj torbi?“
„Da, ali -“
„Možeš raditi na daljinu, zar ne?“
„Da, ali -“
„Ponesi ga sa sobom. Malo ćemo se zabaviti uz posao.“
Bila sam ushićena i razmišljala sam o tome da jednostavno pođem s njim, ali i
dalje sam imala izlike i imenovala sam ih samo nekoliko. „Nemam odjeću, četkicu za
zube i kamo bismo pošli?“
„Previše izgovora,“ rekao je, otrgnuo mi torbu iz ruke i spremio je u SUV.
Dragi Bože, bio je pravo iskušenje. Posebno kada je treptao prema meni s tim
blistavo zelenim očima.
„Nemoj reći ne.“
„U redu.“
„Da li je to da?“
„Pa, ne mogu reći ne.“
„Želim te izvan grada. U redu?“
„U redu.“
Nekoliko minuta kasnije, bili smo na putu prema destinaciji za odmor, polako
se krećući kroz subotnji promet. Odbio je zaustaviti se pokraj moga stana kako bih
uzela poneku stvar, zbog čega sam ga poslala k vragu. Poslala sam poruku Kat da joj
kažem da uzimam slobodno u ponedjeljak. Mora da je bila uz mobitel jer mi je odmah
uzvratila porukom.
Kat: Nema problema. Dugujem ti. Zabavi se.
Nisam razgovarala s Kat o 'momku iz kafića' otkako se vratila. Bila je malo
udaljenija i naš se obujam posla povećao. Iako sam htjela podijeliti s njom svoju
novopronađenu sreću, ona je kroz dovoljno toga prolazila u svome braku.
Cameron je stisnuo gas i poveo nas prema slobodi od svega toga. Posljednji sam
poziv uputila Michaelu koji me uvjeravao da će obići svoju majku.
Audi je bio udoban, pogledala sam prema muškarcu pokraj sebe dok sam
skidala rukavice, a zatim ugledala i njegove na kontrolnoj ploči. Brzo je privukao
moju ruku prema svojim usnama i poljubio, pa je lagano i liznuo. Zbog toga je u mom
trbuhu zatreperilo od iščekivanja.
„Odvedi me bilo gdje,“ rekla sam dok sam skidala Uggsice 54i oslobađala svoja
stopala. „Da li je ovo tvoje?“
„Da,“ rekao je bez da se prestao osmjehivati kada je pogledao prema meni.
„Tek sam ga nabavio. Voziš li ti?“

54
čizmice
100
 Moj kutak
„Ne, ja trčim,“ rekla sam ponosno i pogledala prema njemu. „Prešla sam dvije
milje bez prekida jutros, ali nedostajao mi je moj trener.“
Stisnuo mi je prste i prinio ih svojim usnama za još jedan poljubac. „Ponosan
sam na tebe. I ti si meni nedostajala. Da li ti je udobno?“
„Da,“ rekla sam, osjećajući se kao da je sav teret s mojih ramena nestao dok smo
tako izmjenjivali osmjehe.
Cameron mi pusti ruku, osjetila sam njegove tople prste na svojim leđima, dok
je prelazio njima preko moje kralježnice, a zatim mi u sekundi otkopčao grudnjak.
„Sveto sranje,“ rekla sam, zapanjena time što su djevojke bile oslobođene i teške
na mojim prsima.
„Tako je bolje,“ prošaptao je zavodljivo.
„Ozbiljno, to je impresivna vještina. I pomalo je zastrašujuće što si toliko dobar
u tome.“
„Košarkaški kamp. Znali smo ih omotati oko lopti i tako vježbati. Da, to je
talenat.“
Izvila sam obrvu. „Imaš li ih još za koje bih trebala znati?“
„Sve u svoje vrijeme,“ obećao je dok je podizao prednjicu moje veste i prstima
mi okrznuo trbuh. Zastenjala sam zbog gubitka njegove ruke kada ju je povukao kako
bi uhvatio upravljač.
Cameron je prstima tapkao u ritmu pjesme The Face od grupe Kings od Leon55
dok smo usporavali zbog crvenog svjetla na semaforu.
„Bože, volim ovu pjesmu. Kunem se da je Calebov glas čisti seks.“ Počela sam
pjevati uz pjesmu dok je Cameron nastavio voziti. Nadvožnjak nam proleti iznad
glave baš kada sam se unijela i počela poskakivati na sjedalu. Pojačala sam glazbu i
kimala glavom.
Tada sam začula Cameronov smijeh i okrenula se prema njemu.
Zaustavila sam pokrete ruku, tada sam shvatila da sam svirala gitaru u zraku
dok je on vozio i otvoreno mi se smijao.
„Što?“
Odlučio je zaustaviti se. Kada smo stali – na parkiralištu supermarketa –
zbunjeno sam pogledala kroz prozor. Baš sam ga namjeravala pitati što radi kada sam
povučena sa suvozačevog sjedala na njegovo krilo.
Ciknula sam, a on me pogledao s osmjehom na licu. S onakvim kakvog nikada
nisam vidjela.
„Što to radite, treneru Bledsoe?“
„Ja? Što ja radim? Isuse, ženo, mora da si najsexy stvar koju sam ikada vidio.“
Bez daljnjeg objašnjenja, toliko je posesivno zaposjeo moje usne da sam se morala
odgurnuti od njegovih grudi kako bih uhvatila zraka.
„To je bio poljubac i pol,“ rekla sam uz osmjeh.

55
Pjesma naziva The Face u prijevodu Lice od grupe Kings of Leon – Američki rock bend formiran u Nashvilleu, Tennessee, SAD,
1999.godine. Osnovala su ga četvorica braće Caleb, Jared, Matthew i Nathan Followill.
101
 Moj kutak
„To je bila predstava i pol. Reci mi, vještičja ženo, rockaš li uvijek tako žestoko u
autu?“
Posramljena što sam se potpuno zanijela, pogledala sam ga kroz trepavice. „Baš
sam pomalo poput štreberice, zar ne?“
„Pomalo, ali bilo je jebeno predivno.“ Glas mu je bio tih dok mi je vestu spuštao
niz rame i usisao bradavicu u usta. Zabacila sam glavu i zastenjala.
„Camerone,“ izdahnula sam dok mi je sisao bradavicu, a u meni sve pulsiralo
od potrebe. „Hej, mi smo na parkiralištu.“ Ignorirao je moj protest i jače zasisao.
„Camerone, što ako nas netko vidi?“
„Drži se, dušo.“ Posegnuo je rukom iza mog sjedala i izvukao štitnik za sunce
kako bi nas zaštitio od znatiželjnih očiju. „Morat će da se zagledaju ,“ rekao je,
gurajući svoje bokove o moj klitoris, „žestoko.“
Glazba, muškarac, iščekivanje. Sve je bilo jebeno savršeno.
Nekoliko sekundi kasnije, zurila sam u Cameronov kurac kada ga je oslobodio.
Mogla sam vidjeti kapljicu predejakulata kako mu izvire iz samog vrha, disanje mu
je otežalo dok mi je usta jebao jezikom. Produbio je poljubac prihvaćajući mi vrat
jednom rukom, a drugom spustio tajice.
Kada sam bila oslobođena, ugledala sam njegovu reakciju, oči su mu se
pretvorile u jezerca kada je uočio svilene gaćice pred sobom. Mogla sam vidjeti
njihovu sudbinu pa sam ga odlučila preteći tako što sam se osvrnula uokolo, a zatim
ih brzo skinula niz noge.
Glas mu je bio sexy i hrapav. „Bože, dao bih sve samo da se sada mogu gostiti
tobom.“
Čvrsto sam ga stisnula u ruci i nadvila se nad njega prije nego sam potonula
prema dolje. U tom sam trenutku eksplodirala.
„Jebeno da i to samo tako,“ rekao je i zagrizao svoju usnu.
Izgubila sam se, bila sam izluđena od potrebe, a njegove su mi riječi dale još
više – više njega, više nas, više svega što je bilo bitno.
„Tako si jebeno vrela. Jaši moj kurac, dušo.“
„Daaaaa,“ hrapavo sam rekla, dok je prodirao u mene svojim pogledom i
osvajao me svojim tijelom.
U očima mu je gorjelo, dok je dlanovima obuhvaćao moje grudi i promatrao me
kako se nabijam i poskakujem na njemu. Bila sam ispunjena i pomahnitala letjeći
prema orgazmu. Bili smo isprepleteni nered usana i udova prije nego se nabio u mene
i obuhvatio mi dlanovima lice dok sam se jednom rukom oslanjala na vrata, a drugom
na upravljačku ploču. Zavrtjela sam bokovima i vidjela kako njegov pogled postaje
još tamniji.
„Jebem ti, jebem ti, Abbie, tako si jebeno nevjerojatna.“ Gricnuo me, nije mogao
kontrolirati svoj stisak. U potrebi za više, jahala sam ga brže, a on mi je dolazio
ususret, držeći me blizu, pa nisam imala izbora osim primiti ga cijelog.
Naše jebanje bilo je životinjsko, ali ostalo je intimno dok je stenjao i mrmljao
riječi hvale i obožavanja. Ja sam mrmljala besmislice, njegovo je prodiranje bilo
102
 Moj kutak
luđačkog tempa, ali ritmično. Moje je središte klizilo niz njegov kurac dok me
ispunjavao i prepunjavao, a njegove su me riječi nadraživale.
„Nemoj prestati,“ preklinjala sam dok sam zabacivala glavu unatrag i
poskakivala na njegovim bedrima, nabijajući se koliko sam god snažno mogla, gušeći
se u ispunjenošću njime. Jače sam se raširila na njegovom krilu pa smo oboje oštro
udahnuli kada nas je oboje pogodio još jedan vrhunac.
„Daj mi ga,“ naredio je kada je spustio pogled prema mjestu na kojem smo bili
spojeni. Pogled mu je gorio dok me promatrao kako ga jebem. S jednim snažnim
prodorom, pala sam i raspala se na njegovom krilu, jašući na posljednjim valovima
užitka dok je on režao i praznio se u mene.
„Bit će ovo dobar vikend,“ rekla sam bez daha priljubljena uz udubinu njegova
vrata prije nego sam jezikom liznula njegovu kožu s okusom kolonjske i sklupčala se
u njegovu krilu poput mačke.
„Da, ako uspijemo otići iz Chicaga,“ promrmljao je i poljubio mi sljepoočicu.
„Stići ćemo onamo. Brzi smo.“
„Da, jesmo,“ prošaptao je, milujući me prstima po leđima.
Ostali smo tako koliko smo god mogli prije nego sam se vratila na svoje sjedalo
i prihvatila ponuđene Kleenexice56. Podignula sam hlače, a on je obukao svoje. Oboje
smo bili vreli nered, oboje smo imali jednake osmjehe i širom otvorene oči. Moj je
osmjeh izblijedio kada sam ugledala zabrinutost na njegovom licu.
„Nismo koristili zaštitu, Abbie. Uopće nismo ni razgovarali o tome. Ne znam o
čemu sam mislio.“
„Ja uzimam kontracepciju,“ uvjeravala sam ga. „I testirala sam se prije godinu
dana, a otada nisam spavala ni sa kim.“
„Što se tiče mene, prošlo je puno vremena. Stvarno puno vremena,“ priznao je,
a ja sam u čuđenju otvorila usta.
„Stvarno? Za tebe?“
„Stvarno,“ prošaptao je, obuhvatio mi bradu i približio usne mojima. „Osjećam
se opsjednuto,“ rekao je dok mi je grickao usnu i lagano je povlačio zubima. „I nikada
se nisam sexao na parkiralištu.“ Odmahnuo je glavom i ponovno mi zagrizao usnu
prije nego ju je zasisao. „Prokletstvo, dušo, izluđuješ me.“
„Dovoljno te izluđujem da ponovimo ono?“ Zamigoljila sam obrvama.
Jedan kut usana mu se podigne, a njegov mi je pogled govorio da je prihvatio
moj izazov. „Učinit ću bilo što za tebe dva puta. Pa, pretpostavljam da će to biti takav
vikend?“
„Nisi jedini koji je izgladnio. Mislim da možemo napraviti savršen vikend uz
dozu sexanja,“ uvjeravala sam ga dok sam nosom trljala njegov.
„Ja se neću žaliti na to,“ promrmljao je u moju kosu dok me grlio i uhvatio moje
usne u zavodljiv poljubac. Snažno sam ga stisnula dok je polako istraživao, prije nego
se odmaknuo.

56
Marka vlažnih maramica
103
 Moj kutak
„Što mi to radiš?“ prošaptao je. „Čekaj, znam što se ovdje događa.“
Dopustila sam si postaviti pitanje. Morala sam znati. „Želiš li da se to dogodi?“
„Više nego išta. Nadam se da mi vjeruješ.“
„Vjerovat ću ti, ako je to ono što želiš.“
„Dobro. Jer želim.“
„Imaš me.“
„Onda se krećem u pravom smjeru,“ rekao je i provukao mi prste kroz kosu.
Na prepunom parkiralištu, osjećala sam se kao da smo u vlastitom svijetu dok je moje
kovrče provlačio kroz prste. „Netko mi je jednom rekao da zamislim nešto bez čega
ne mogu živjeti i da onda pronađem nešto što se može mjeriti sa time, kako bih saznao
istinu što mi u stvari znači najviše.“
„Šta se može mjeriti sa mnom?“ Pitala sam dok me je njegov kristalno zeleni
pogled promatrao. „Bolje da ne kažeš utakmica Bearsa.“
Pomaknuo je retrovizor pa sam mogla vidjeti njegov odraz. Oboje smo bili
razbarušeni, pomalo neuredni i … sretni.
„Jedina stvar koja se može mjeriti sa tobom danas, Abbie, jesi ti sutra. A ja ne
želim biti bez tebe sutra.“
Naše je putovanje trebalo završiti iznajmljivanjem privatne kolibe u Rockfordu,
oko devedeset minuta vožnje izvan grada. Samo, problem je bio taj što je nismo mogli
pronaći. A kako se noć približavala, sve je izgledalo još i gore kada je nestalo signala
usred mećave.
„Znači, nisi nikad bio ovdje?“ pitala sam dok sam gledala kroz prednje staklo
SUV-a. Skoro da ništa nismo vidjeli, a jedina stvar zbog koje nisam paničarila, bila je
Cameronova smirenost.
„Ne, ali GPS kaže da nismo daleko. Pa,“ rekao je uz smijeh. „barem je to govorio
dok je radio.“
„Sranje,“ rekla sam i počela se pomicati u sjedalu kako bih uhvatila signal.
„Ne brini, pronaći ćemo je,“ Cameron me uvjeravao, pa me primio za bedro i
lagano ga stisnuo.
„Postaje jezivo, znaš?“
„Stupa li tu na snagu tvoja paranoja o serijskim ubojicama?“
„Da,“ rekla sam značajno.
„Drži se.“
„Ne mogu vjerovati da si odlučio odvesti me u šumu.“
„Iznenađena?“ rekao je i nasmijao se.
Ovo je bio prvi put da sam ga htjela zgrabiti i dobro protresti.
Cameron uspori jer je ugledao prilaz. „To je vjerojatno to.“
„Hvala Bogu. Treba mi vrući tuš.“
„Da li je to poziv?“ upitao je, a zatim pogleda prema meni dok smo slijedili
kratak prilaz kroz drveće i na kraju se našli u slijepoj ulici bez kolibe na vidiku.
„Koji vrag?“ Izašao je iz auta dok su brisači strugali po staklu. Snijeg je toliko
jako padao da sam jedva mogla vidjeti njegovu siluetu i tada sam počela živčaniti.
104
 Moj kutak
Baš sam namjeravala zatrubiti kada je otvorio vrata i uskočio u auto, a ja sam se
prestravila.
Ugledao je moju reakciju i odmahnuo glavom.
„Ok, to nije to. Zapravo, nema ničega. Samo prilaz. Ništa više.“
„Idemo, Camerone,“ rekla sam koliko je to bilo moguće mirno.
„Vodim te odavde, dušo.“
Topila sam se zbog njegovih umiljatih riječi dok je ubacivao u rikverc i stisnuo
gas… a onda se nismo pomaknuli.
„Sranje,“ promrmljao je ispod daha, a ja sam sama sebi rekla da ne paničarim.
Ponovno je lagano stisnuo gas, a SUV se zaljuljao kao da će se osloboditi, a
zatim su se gume počele vrtjeti.
„Nemaš zimske gume!?“ Rekla sam naizgled smireno.
„Abbie, dušo, ne viči. U redu je.“
„Ne vičem!“ Viknula sam.
„Paničariš.“
„Ne paničarim!“ Paničarila sam.
„U redu smo, Abbie.“
„U redu sam!“
Bila sam blizu hiperventiliranja. Morala sam vjerovati Cameronu. On je bio
hrabar muškarac. Definitivno se nije bojao opasnosti.
„Zašto si me doveo ovamo?“
Cameron uzdahne dok je stiskao gas ponovno i ukopavao nas u mjestu. Udario
je dlanovima o upravljač. „JEBEM TI!“
„Zapeli smo?“ upitala sam dok je spuštao glavu i lagano kimnuo.
„Imam neke stvari otraga,“ rekao je i pogledao prema meni. „Izvući ću nas.“
„U redu, mogu li pomoći?“
Već sam drhtala dok se on naginjao prema meni.
„Abbie, ne šizi, u redu? To je test i mi ćemo ga proći. Zapravo, okladit ću se s
tobom da ću u roku od sat vremena ispeći najbolji odrezak koji si ikada probala i
smijat ćemo se ovome pod vrućim tušem kojeg toliko žarko želiš. Odjenut ćemo
jednake flanelaste pidžame – ti gornji dio, ja donji – i gledat ćemo filmove, a onda
ćemo biti bez pidžame dok te ja budem gledao kako svršavaš. Tako će današnja večer
izgledati, u redu?“
Kimnula sam.
„Vjeruješ li mi?“
„Da,“ rekla sam uz uzdah. „Samo požuri i vodi me odavde.“
„Kakav odrezak voliš?“
Prije nego sam uspjela odgovoriti, već je bio izvan SUV-a i podizao je haubu.
Sve što sam mogla čuti bilo je zavijanje oluje i udaranje metala iza mene.
Povikala sam prema njemu upozoravajući ga. „Ako razmišljaš o tome da se
upravo sada našališ na moj račun, ako se jebeno budeš preseravao da si povrijeđen ili
u nevolji, upozoravam te, plakat ćeš i izgubit ćeš jaja.“
105
 Moj kutak
„To je moja vještičja žena.“ Zakikotao se, a ja sam začula udaranje metala i
nekoliko uzdaha.
Muških uzdaha.
Jer je Cameron bio čitav muževan. Ali to je malo smirilo moje živce dok je
kružio oko SUV-a.
Nekoliko minuta kasnije, prepun samopouzdanja, Cameron se vratio u SUV i
ubacio terenac u brzinu. Sklopila sam ruke u tihu molitvu kada je stisnuo gas.
„Čovječe, stvarno pada,“ Cameron reče dok sam gledala u njega postrance. Bili
smo u terencu satima i snijeg nije prestajao padati. Posljednjih je sat vremena
izbjegavao moj pogled dok smo sjedili u mrklom mraku, zaglavljeni na prilazu koji je
bio slijepa ulica usred snježne mećave, u šumi.
Leđa su mi bila zalijepljena za sjedalo, neprestano sam pogledavala kroz
prozor, provjerila sam jednom, a onda još jednom da li su vrata zaključana kako ih
nitko ne bi mogao otvoriti. Trebala bih se osjećati sigurnom uz Camerona, ali čak iako
je osigurao terenac i okružio vozilo teškom artiljerijom, ja sam i dalje bila na rubu.
„Abbie -“
„Nemoj ni pomišljati da to izgovoriš. Da nisi ni pomišljao na to da me ostaviš
ovdje. Nema šanse.“
„Abbie, slušaj -“
„Ako ćemo umrijeti, umrijet ćemo zajedno.“
Cameron se zakikoće. „Znam da moraš na WC. Ja sam išao dva puta.“
„Dobro sam.“
„Abbie.“
Okrenula sam se prema njemu i uputila mu pogled koji je palio sve pred sobom.
„Zašto? Zašto si me doveo u šumu?“
„Trenutno se ne osjećam dovoljno sigurno da bih odgovorio na to pitanje.“
„Zašto?“
„Ne znam. Pretpostavljam da sam mislio da te na neki način mogu navesti da
je zavoliš ako -“
„Ako što?“
„Ako ovdje napravimo dobra sjećanja.“ Slegnuo je ramenima.
Zagrizla sam usnu kako bih se spriječila da odgovorim dosjetkom koja mi je
bila na vrhu jezika.
„Žao mi je,“ rekao je iskreno.
„Bila je to lijepa gesta,“ izvalila sam. „ Pogrešno zamišljena, ali lijepa.“
„Jesi li ljuta?“
Okrenula sam se prema njemu i na njegovim crtama lica ugledala razočarenje.
Po drugi put u tome danu smjestila sam se u njegovo krilo. Osmjehnuo se kada mi je
dlanovima obuhvatio guzu.
„Ne. Mislim, da, to je moja najgora noćna mora koja se ostvarila. Ali, hej, sa
strahovima se treba suočiti, zar ne? Molim te, reci mi koji je tvoj najgori strah da ti

106
 Moj kutak
mogu vratiti uslugu i jednog je dana učiniti romantičnom.“ Zatreptala sam, a njegovo
se tijelo treslo od smijeha.
„Shvatio sam poantu.“
„Moram piškiti.“
„Znam.“
„Jednom kada učinimo ovo,“ upozorila sam, „nema povratka. Sve slatko u
našoj novoj vezi biti će izbrisano. Vidjet ćeš me kako čučim.“
„Okrenut ću se. Ali mogu živjeti s tim.“
„Mislim da ja ne mogu.“
„Hajde.“ Pomaknuo se kako bi otvorio vrata.
„ČEKAJ!“ viknula sam.
„U redu,“ rekao je i maknuo ruku s ručke.
„Samo mi daj trenutak da se psihički pripremim. Reci mi nešto. Bilo što.“
„Bearsi su pobijedili.“
„Nešto drugo.“
„Rezervoar je još s tri četvrtine napunjen gorivom.“
„Divno.“
„Nećemo se smrznuti na smrt.“
„To je utješno na užasan način,“ rekla sam i progutala.
„To je stvarno moguće ako se jebeno ne izvučemo odavde.“
„Camerone, molim te, ne pokušavaj me samu ostaviti ovdje.“
Kimnuo je. „Ne možemo biti daleko do kolibe. Provjeri mobitel ima li signala.“
Izvadila sam mobitel iz džepa i vidjela da i dalje nije bilo signala.
„Ništa. Tvoj?“
Izvadio je svoj mobitel i odmahnuo glavom.
„Kako bih jebeno trebala raditi odavde?“
„Rečeno mi je da imaju Wi-Fi. Abbie, ako uspijem stići do glavne ceste -“
„Ne ideš u tu mećavu u kojoj se apsolutno ništa ne vidi. To se neće dogoditi.
Nisam takva zapovjednički nastrojena djevojka, obećavam, ali neću ni popušiti to
sranje.“
„U redu,“ rekao je i široko se osmjehnuo.
„U redu.“
Stisnuo je usne, pokušavajući suzbiti smijeh. „Koliko si ljuta?“
„Na ljestvici od jedan do deset?“
„Da.“
Pogledala sam kroz prozor i odmahnula glavom. „Nisam baš. Samo želim da
prebrodimo ovo i da uživamo u našem vikendu. Dobro bi mi došao odrezak.“
„Žao mi je.“
„Dosta isprika. Ako već moram biti zaglavljena ovdje, radije bih to bila s tobom.
Znaš to.“
„Sada znam.“
„Camerone,“ rekla sam uz uzdah.
107
 Moj kutak
„Da?“
„To je stvarno bilo slatko. Iako ćeš me neizravno ubiti u šumi.“
Ispružio je ruku i odmaknuo mi kosu s lica. „Neću dopustiti da ti se išta loše
dogodi. Kunem ti se.“
„Vjerujem da vjeruješ u to.“
„Misliš da to nije istina?“
„Mislim da bi učinio sve što možeš da to bude istina. Ali ne možeš mi obećati
da se bilo što loše neće dogoditi. To nije u tvojoj moći.“
„U pravu si.“
„Ne želim biti,“ rekla sam šaptom, „Ali znam bolje.“
„Pa, mogu ti obećati ovo,“ uzvratio je šaptom. „Mogu ti obećati da te nikada
više neću odvesti u šumu kako bih te iznenadio, a zatim zaglaviti na jebenom prilazu
na kojem nema ničega, u snježnoj oluji.“
Nasmijala sam se, a on me zagrlio. „Dovoljno dobro.“
„Bože, mirišeš tako jebeno dobro. Što je to?“
„Moj šampon, mislim. Ne znam. Imam čitavu policu u kupaonici prekrivenu
ženskim sranjima.“
„Jebeno je ukusno.“
„Ukusno?“
„Da, mirišeš dovoljno dobro da te se može pojesti.“
Začuje se moj želudac.
„A ti si gladna,“ rekao je, stisnuo upravljač i iritantno se zaljuljao naprijed
natrag, zajedno sa mnom, jer sam mu bila u krilu.
„Pogledaj se,“ rekla sam i nasmijala se. „Postaješ razdražljiv. Kladim se da si
sexy kad si ljut.“
„Osjećam se kao da sam mogao učiniti više. Kojeg sam vraga mislio? Živim u
Chicagu, a zaboravio sam staviti zimske gume. U svoju obranu, kupio sam ovo izvan
države.“
Nasmijala sam se glasno kada mi je uputio pogled prepun očaja.
„Rekla sam ti, treneru, ljudima nije mjesto izvan civilizacije. Ništa se dobro
nikada ne događa u šumama. To je mjesto na kojem se luđaci okupljaju, sexaju se i
kuju zavjere.“
„Ne vjeruješ zaista u to, zar ne?“ Cameron upita. „Misliš da je prekrcana
džungla koju nazivamo domom sigurnije mjesto?“
„Mislim da, kada bismo sada bili u Chicagu, ne bismo sjedili poput potencijalnih
meta u sred šume.“
„Čak i da je tako, Chicago je najopasniji grad u SAD-57u. Statistika o sigurnosti
je pusta iluzija.“
Slegnula sam ramenima. „Ja imam bejzbol palicu.“
„Pa, to mijenja sve.“ Preokrenuo je očima.

57
Sjedinjene Američke Države
108
 Moj kutak
„Nisi nigdje siguran, ni sa kim,“ rekla sam zajedljivo. „BTK ubojica58 je bio
oženjen. Živio je u sretnom braku i nitko nije znao da je takav psihopat više od
desetljeća. Veži, muči, ubij, a potom pođi kući, pojedi mesnu štrucu prije nego
pročitaš djeci priču za laku noć. Zar te to ne zbunjuje? Kao, kako uopće ikada ikoga
možeš poznavati?“
„Moraš im vjerovati.“
„Povjerenje ne znači i poznavanje, to su dvije različite definicije,“ rekla sam
zajedljivije.
„Abbie?“
Odmahnula sam glavom. „Oprosti, nisam to trebala spomenuti.“
„Pa, jesi i zato mi reci.“
„Ne,“ rekla sam, glumeći osmjeh.
„Taj je osmjeh bio lažan. O tome razmišljaš. Pričaj mi o tome.“
„To nije dio našeg dogovora,“ rekla sam i vratila se na svoje sjedalo prije nego
sam nervozno počela petljati po ventilatoru u autu.
„Koliko dugo ćemo to raditi?“ upitao je i okrenuo se u sjedalu kako bi se suočio
sa mnom. „Zašto ne smijem znati?“
„Tako smo se dogovorili.“
„To je bilo onda,“ istaknuo je. „Ovo sad nije igra.“
„Za mene to nikada nije bila igra,“ branila sam se. „I rekla sam ti to.“
„Dobro, eksperiment,“ popustio je. „Neću se prepirati s tobom. To je posljednja
stvar koju želim.“
„Onda završimo s ovim. U redu?“ Dovoljno sam bila prestravljena za jedan
dan. Posljednja stvar koju sam željela bilo je razgovarati o Lukeu.
„U redu.“
Zrak među nama se promijenio, unatoč našem primirju. Mrzila sam to.
Prezirala sam to. Uvijek bi se sve promijenilo kada bi stvari postale teške. Zato sam
se borila koliko sam dugo mogla da stare boli i srdžbu držim podalje. Nije im bilo
mjesta među nama.
„Želiš li igrati igru?“ pitala sam dok je trljao prste u upravljač. Pogledao me i
pročitao moj izraz lica. Pogledom sam ga molila da pokušamo popraviti ovu napetost
među nama.
„Ponio sam piće. Želiš li da ga donesem?“ ponudio je.
„Zašto jebeno ranije to nisi rekao?!“
Široko se osmjehnuo dok je izlazio iz auta i otvarao gepek. Nekoliko sekundi
kasnije, vratio se na vozačevo mjesto s Titovom vodkom i Maker Markom59.
„Savršeno!“ rekla sam i zgrabila vodku. „Učinimo to.“

58
Dennis Lynn Rader, Američki serijski ubojica znan kao i BTK (nadimak je sam sebi nadjenuo zbog svoje uzrečice 'Veži, muči,
ubij'
59
Naziv koktela
109
 Moj kutak
„Ovo. Je. Ludo,“ Cameron histerično poviče. „Ne mogu vjerovati da smo čitavo
ovo vrijeme pili kavu, a jednostavno sam ti mogao dati vodku!“
Nacerila sam se prema njemu i preokrenula očima. „Ponašaš se kao da ti ovo
nikada nisam rekla.“
„Vidjeti znači vjerovati, dušo.“ Rekao je kada je nagnuo bocu vodke i zdušno
otpio. Popili smo je većinu i oboje smo počeli osjećati njezine nuspojave.
„Wow, wow,“ rekao je dok me promatrao kako odvezujem njegovu kravatu i
dajem slobodu svojim rukama.
Nekoliko minuta ranije, oslobodila sam ga njegove kestenjaste kravate i rekla
mu da mi zaveže ruke iza leđa. Očito je za Camerona, činjenica da sam zatočena, bila
najfascinantnija stvar koju je ikada vidio.
Mogla sam prebaciti svoje zavezane ruke preko glave, ali sam odlučila da će
biti interesantnije ako upotrijebi svoju kravatu na meni. Zapravo, da sam to napravila
na otvorenom, bila bih Houdini 60s lisicama.
„To je jebeno ludo,“ rekao je dok je odmahivao glavom.
„Da, moja je mama vrištala prvi put kada sam to napravila pred njom.“
„Što još možeš?“
„Volio bi to znati, zar ne?“ rekla sam i mrdnula obrvama.
„Jebeno sam napaljen.“
Odmahnula sam glavom. „Naravno da jesi.“
„Hej, ne razgovaraj sa mnom tim tonom. Ti si ta koja stavlja ideje u moju glavu.“
„Svinjo.“
„Oink61,“ rekao je i privukao me u svoje krilo. „Mala čudakinjo.“
„Hej, nisam vidjela da si ti izveo neki trik,“ branila sam se kada je nosom
dotaknuo moj.
„Istina, u tome baš i nisam dobar. Zašto mi ne dopustiš da ti to nadoknadim
svojim entuzijazmom?“ Izdigao je bokove, a ja sam poskočila na njegovim bedrima.
„Hmmm, moraš mi se malo iskupiti prije nego dobiješ sve ovo.“ Pokazala sam
na sebe. „I ne mogu vjerovati da si me gledao kako piškim u snijegu. Milijuniti razlog
zbog kojeg mrzim šumu.“
„Nisam gledao. Vrištala si, pa nisam imao izbora osim poviriti,“ rekao je glasom
koji je graničio s pristojnošću.
„Pa, osjetila sam nešto.“
„Siguran sam da jesi,“ rekao je, zabavljen.
Prešla sam prstom preko njegove vilice. „Kladim se da si bio popularan u
srednjoj školi. Jesi li igrao američki nogomet?“
„Da, gospođice Nasumična. I obični nogomet, ali kada sam bio mlađi.“
„Hodao si s navijačicom?“
„Da.“

60
Američki iluzionist
61
Glas svinje
110
 Moj kutak
„Kralj maturalne?“
Zagrizao je usnu.
„Stvarno? I kralj maturalne?“
Snažno kimanje.
„Wow.“
„Što?“
„Ja čak nisam ni plesala na svojoj maturalnoj. Moj je pratitelj bio seronja. Samo
je htio ići na party poslije maturalne i skinuti mi haljinu.“
„Da li je uspio?“
„Neee. Bio je seronja. A ja nisam bila toliko jadna. Ali je to bilo vrijeme kada su
lažno zijevanje i ruka preko ramena još uvijek postojali, a sada toga uopće više nema.
A i kralj maturalne me nikada nije ni pogledao.“
„Ja bih pogledao u tebe, Abbie.“
„To govoriš samo zato što si vidio moje trikove. Vjeruj mi, tada nisam bila tvoj
tip djevojke, a vjerojatno nisi ni ti moj.“
„Oh, stvarno?“ rekao je i nacerio se. Stisnula sam šake na njegovim grudima, a
on je lažno zijevnuo i ispružio ruku kako bi me njome obgrlio oko ramena.
Savršeno je to izveo pa sam se nagnula prema njemu i poljubila ga.
„Pleši sa mnom,“ molio je nježno. „Sada, ovdje u stvarnom svijetu gde ništa od
tih sranja nije bitno. Sada je bitno samo ono što ti misliš o meni.“
„Raspravimo to kada ne budemo zaglavljeni u šumi,“ rekla sam provlačeći
prste kroz meku kosu na njegovom potiljku.
„Dobro, pleši sa mnom.“
„Želiš da plešem s tobom? U šumi?“
„Da,“ rekao je i utisnuo prste u moje bokove.
„Uhhhh, ne.“
„Hajde, ti si ta koja je rekla da je romantika umrla. Voljan sam dokazati da je ta
teorija pogrešna.“ Bez imalo truda, vratio me na moje sjedalo i podigao mobitel.
„Camerone, neću plesati s tobom u šumi.“
„Da li se stvarno bojiš?“ pitao je uz nagovještaj osmjeha dok je listao popis
pjesama. Pogledom sam prešla po okolini i zahvalila vodki što mi je dala čelična muda
u proteklih nekoliko sati.
„Ne, zahvaljujući Titu i njegovoj vodki, osjećam se poprilično opušteno.“
„U redu onda,“ rekao je kada je izabrao pjesmu i odložio mobitel na
upravljačku ploču. Zvuci basa i gitare začuli su se kada je 'Witchy Woman' od
Eaglesa62 počela svirati.
„Smiješno,“ rekla sam kada su se njegove jamice pojavile u mračnoj
unutrašnjosti automobila. Unutrašnje svjetlo obasja ostatak njegovog usranog cereka
kada je otvorio vrata i prošao pokraj farova prema mojoj strani.

62
Vještičja žena (Witchy Woman), pjesma američke rock grupe Eagles
111
 Moj kutak
„Nisam ni blizu kraju tome da ti se udvaram,“ prošaptao je i poveo me ispred
prednjih farova.
Moje su ruke bile u njegovima, poljubio je oba moja zgloba prije nego ih je
smjestio oko svog vrata i počeo se pomicati sa mnom priljubljenom uz svoje tijelo. S
lakoćom sam slijedila njegove korake dok je lagano ljuljao bokovima. Nije bilo
prostora među nama, ali bilo je previše odjeće,pa sam se priljubila uz njegovu toplinu.
Obasjani svjetlima automobila u sred ničega, klizio je rukama gore dolje unutar
moga kaputa, milujući me i paleći me. Tromo smo plovili na zamišljenim oblacima,
potpuno opijeni jedno drugim. Bili smo pomalo pijani, ali još više preplavljeni našom
povezanošću.
Cameron se počeo malo više pomicati dok smo pijani plesali u snijegu. Vrtio mi
je bokovima, a ja sam napravila predstavu dok je on promatrao moje pokrete, njegov
mi je široki osmjeh davao do znanja da mu se sviđa ono što vidi.
Jedna stvar koju sam znala u vezi Camerona bila je ta da je volio plesati. Sviđalo
mi se to kod njega. Sviđalo mi se to što je toliko samouvjeren i način zbog kojeg sam
se osjećala ugodno uz njega čak i kada nisam bila sva svoja.
Nasmijali smo se kada smo malo zateturali, naša su se tijela kretala u ritmu.
Isturila sam usne i pokušala se podići na prste prema njemu, a on me okrenuo tako
da su moja leđa bila oslonjena na njegove grudi.
Dvojac koji partija u šumi, pleše i vrti se. Osjećala sam se slobodnom, osjećala
sam se važnom, osjećala sam se voljenom.
Taj je trenutak bio jedan od najsretnijih u mome životu.
Kada je pjesma završila, krenula sam natrag prema SUV-u, ali on me povukao
prema sebi.
„Još jedan ples,“ rekao je kada se 'Hand Me Down' od Matchbox Twenty začula
kroz zvučnike. Cameron mi je počeo pjevati, njegov je dah s mirisom vodke prekrivao
moj vrat, a riječi pjesme dodirivale su me duboko.
Slijedila sam njegove pokrete dok se lagano pomicao, više je pjevao nego plesao.
Svaka sekunda tog plesa urezala se u moje srce.
Ako je postojala definicija udvaranja, onda bi to bila ta da mi muškarac dobre
guzice pjeva o onome što zaslužujem.
Morala sam suzbiti suze kada su se njegove usne spustile na moje drhtave.
Nadala sam se da će misliti da drhte od hladnoće, ali istina je bila, da sam bila
nepoštena. Željela sam da budemo ono nešto. Željela sam da on bude posljednji
muškarac kojeg ću poljubiti, posljednji muškarac kojemu ću predati svoje srce i tijelo.
A nisam htjela da moje srce bude lažljivo. Samo je on imao moć učiniti to istinom.
Rekao je da se nismo predali u potpunosti, ali moje se srce sa svakim otkucajem
nije slagalo s tim. Zbog Camerona sam počela vjerovati u to.
Pala sam.
Snažno sam pala.

112
 Moj kutak
Nije mi od njega trebalo ništa više od onoga što je davao. A ono što je davao
bilo je toliko više od onoga što sam očekivala. Privila sam se uz njega, radila sam sve
što sam mogla samo kako bih mu pokazala koliko je utjecao na mene.
Jer Cameron jest utjecao na mene.
Nemoj da sam u krivu. Molim te, Bože, nemoj da sam ponovno u krivu.
Pogledala sam u te oči boje žada i u glavi zapamtila izraz na njegovom licu.
„Nemoj me napraviti budalom,“ prošaptala sam u zrak oko sebe.
Zastao je i pogledao u mene mješavinom emocija na svome licu.
Odmahnula sam glavom uz osmjeh. „Ali ne možeš obećati da nećeš.“
Pojačao je stisak na meni. „Zaista nije toliko teško vjerovati u mene, zar ne?
Mislim, plešeš u šumi.“
Osmjehnula sam se. „Plešem, zar ne?“
„Da,“ rekao je dok se vjetar podizao, a mi smo se poljubili pa su naše riječi
iščeznule u poljupcu.
Samo su riječi činile ljude lažljivcima.
Cameron je rekao da su poljupci neizgovorena obećanja, pa me ljubio sve dok
nisam razumjela njegovo.
Naša su usta postala potrebita, a njegov sam poljubac osjećala kao obećanje.
Sada kada sam ga imala, toliko sam se bojala da ga ne izgubim. Ako ne budem
oprezna, uništit ću sve zbog nečeg nepoznatog.
Morala sam se ostaviti toga.
Morala sam dopustiti životu da se dogodi.
I, zbog sebe, a i zbog Camerona, otpustila sam sve.
Još uvijek je bio ovdje, ljubio me, dodirivao me, bio je moj.
Ako su karma i sudbina zaista postojale, ja bih napravila iznimku i vjerovala
im zbog naše dobrobiti.
„Želim te,“ prošaptala sam dok sam ga privlačila bliže k sebi. Očaj mi ispuni
glas dok sam svoje tijelo prianjala uz njegovo. „Jebi me, kralju mature.“
Njegovo režanje umjesto odgovora zabruji mu u grudima dok je rukama
obuhvaćao moju stražnjicu.
Zvuk krckanja snijega i svjetlost farova natjerali su nas da poskočimo poput
dvoje krivih tinejdžera i razdvojimo se. Vrisnula sam dok se veliki terenac
približavao, a Cameron me ugurao u Audi.
Vikala sam da i on uđe, ali samo je zatvorio vrata. Bila sam bezumna, i znala sam
to, ali nisam si mogla pomoći, panika me prožela dok se Cameron naginjao kako bi
razgovarao s vozačem.
Umjesto da osjetim olakšanje, bila sam toliko zabrinuta za njega, zbog upada
pridošlice u naš zamišljeni svijet. Kada se Cameron odmaknuo od terenca, osmjehnuo
mi se i potrčao prema meni.
„Spašeni smo. Ovaj tip radi za tvrtku koja iznajmljuje kolibe. Kada se nismo
prijavili, pošli su nas tražiti. Kaže da se to čitavo vrijeme događa. Hej, hej, što nije u
redu?“
113
 Moj kutak
„Ja… Ja…“
Nerazumna si, luda si i zaljubljena u njega. Ludo zaljubljena u njega.
„Hej,“ rekao je i nagnuo se prema meni. „Ja sam u redu. Mi smo u redu.“
Kimnula sam, um mi je bio zbrkan od alkohola, a srce mi je ludo udaralo od
preostale zabrinutosti. Olakšanje se napokon pojavi kada sam shvatila da neće
postavljati nikakva pitanja.
To je također bila dobra stvar. Bila bih jedna vrlo bijesna žena kada bi se pojavila
pred kapijom raja. Stvari su upravo postajale dobre.
„Oprosti, čini se da sam još uvijek malo na rubu,“ prošaptala sam sramežljivo.
„Hajde,“ rekao je i pokazao bradom prema terencu. „Poslat će vuču kada se
oluja smiri. Idemo ti po onaj odrezak.“
Malo nakon ponoći, konačno smo stigli do kolibe koja je nalikovala savršenoj slici
na razglednici. Krov i trijem bili su prekriveni slojem svježeg snijega, a okolno tlo
besprijekorno i zamrznuto zimom.
Oboje smo zahvalili vozaču kada smo izašli iz njegovog terenca, pa prešli
kratku udaljenost do trijema.
„Prekrasno je,“ rekla sam zadivljeno dok me primao za ruku i vodio uz
stepenice. „Kako si uspio doći do ovoga?“
„Jedan moj prijatelj je vlasnik. Inače je u ovo doba godine sve popunjeno. Imali
smo sreće.“
„Voljela bih da si mi ranije rekao ili mi barem dopustio da spakiram stvari.
Nemam čak ni četkicu za zube.“
„Imam ja jednu dodatnu za tebe.“
„Neću igrati Scrabble63 gola,“ rekla sam kada je otvorio vrata.
„Vikend je ležeran,“ izjavio je. „Ja ću se pobrinuti za to,“ rekao je dok me
požurivao prema vratima.
Koliba je bila otvorenog tipa, bez pregrada, a u njezinu se središtu nalazio
kameni kamin. Namještaj je izgledao novo, ali davao je onaj domaći ugođaj. Na
zidovima nije bilo prepariranih životinja i vidjelo se da je ženska ruka tu imala malo
svog utjecaja. Udobni, meki prekrivači i šareni jastuci bili su razmješteni svuda
uokolo.
Cameron odloži svoje torbe na kuhinjski šank pokraj mjesta za objedovanje pa
otvori frižider i izvadi pivo.
„Što ti želiš?“ upitao je kada sam uočila perilicu i sušilicu za rublje u uglu
kuhinje i kada sam odahnula od olakšanja što ću barem moći oprati ono što sam imala
na sebi.
Bilo je očito da Cameron nije baš razumio što je ženi bilo potrebno za opstanak.
„Tuš.“
Izvio je obrvu. „Želiš društvo?“

63
Društvena igra pronalaženja riječi
114
 Moj kutak
„Ne,“ rekla sam pokapajući njegove nade. Morala sam se oprati na intimnim
mjestima i koliko god on mislio da je to sexy, ja sam znala drugačije. Seks pod tušem
nije mi bila omiljena stvar. Netko bi uvijek završio smrznute guzice.
„Imala sam sex incident pod tušem,“ objasnila sam. „Počelo je sa sapunanjem,
a brzo je eskaliralo sa opeklinama na mjestima, za koja nikada ne bih voljela da budu
opečena. Tako da nisam baš sklona tome,“ rekla sam dok je on izvijao usne. „Uz to,
nisam još toliko sigurna u tebe da bih tako riskirala.“
„Platit ćeš za to,“ rekao je bez da se uvrijedio prije nego je otvorio pivo.
„Sve dok to ne moram pod tušem.“
Skinuo je kaput i nacerio se. „U redu, neće biti pod tušem.“
„Cameronnnn,“ zastenjala sam i preokrenula očima dok su se njegova prsa
izvijala, a on prodirao u mene ponovno, pogađajući me toliko duboko da se cijelo
moje tijelo treslo. „Svršit ću,“ hrapavo sam rekla dok je zatvarao usta oko moje
bradavice, a voda je klizila po njegovim leđima.
„Abbie, ne mogu te se zasititi,“ zarežao je dok me držao u mjestu u tuš kabini
prije nego je svršio u mene. Oslonio je čelo na moje i razdvojio usne prije nego se
izvukao iz mene uz uzdah.
Sex ispod tuša je zakon!
Potrošena, stajala sam mlitavo naslanjajući se uza zid, dok je Cameron
isključivao vodu, prije nego je ručnikom obrisao moje tijelo, a zatim i svoje.
Promatrala sam kako mu se mišići zatežu dok je uklanjao kapi vode sa svog čvrstog
trbuha i morala sam se psihički zaustaviti da ga ne ugrizem za tu njegovu zaobljenu
guzu.
Da je postojala nagrada za stražnjice, Cameron bi je punopravno osvojio.
Njegov sveznajući osmjeh na moju nesposobnost da se suzdržim od sexa pod
tušem pojavio se na njegovom licu kada je pogledao prema meni. Drage sam mu volje
prepustila pobjedu kada je moj um podivljao od mogućnosti za ostatak vikenda.
„Samo da se zna,“ rekla sam glasom prepunim žudnje,“ ne sexam se na stolu,
na kauču, na terasi, u vrućoj kupki, niti na šanku.“
„Primljeno na znanje,“ rekao je kada su mu se pojavile jamice.
Kasnije tog jutra, i bez imalo srama, promatrala sam Camerona kako spava.
Kovrča njegove tamne kose u laganom je valu padala preko njegova čela, a njegove
su me pune usne mamile. Činjenica da je izgledao tako dobro bez imalo truda, pa…
ljutila me. Razbarušena kosa, koža bez ijedne mane, izgledajući svježe pojebano, ali
na način zbog kojeg je bio vrijedan uloge na setu filma, a ja sam izgledala samo…
pojebano. To je bilo potpuno nepošteno.
Nikada nisam bila ona djevojka koja nanosi šminku rano ujutro kako bi
obmanula nekog jadnog momka i pokazala mu lažnu stvarnost. Ali kada sam se
probudila, prokleto sam se pobrinula za to da se iskradem iz kreveta i uzmem pastu
i četkicu pa i Listerine 64koji sam pronašla u njegovoj kožnoj putnoj torbi.

64
Vodica za ispiranje usta
115
 Moj kutak
Nakon što sam pripitomila svoju kosu koja je izgledala kao da je bila pod
naponom od tri milijuna vati, uzela sam malo njegovog gela i prstima prošla kroz nju.
Usne su mi bile hrapave od hladnoće i njegovih poljubaca pa sam nanijela
dizajnersko sjajilo koje je pomalo nalikovalo ružu za usne.
Kako bih stvari održala svježima, možda sam čak nanijela i dezodorans koji
sam imala u svojoj torbici.
Postojala je i šansa da sam prekopala njegovu torbu i pronašla čistu flanelastu
majicu na gumbe i navukla je. S tehničke strane, rekao je da ju je ponio i za mene.
Zavrnula sam rukave i bacila pogled prema njemu dok je spavao.
Čovjek je bio polubog, isklesan, oblikovan, i sasvim je sigurno sanjao božanske
snove. Rekao bi mi da je živio u čarobnom svijetu i ja bih mu povjerovala. Koliko god
ta pomisao bila pogrešna, bila sam sigurna da su godine samo pridonijele njegovom
izgledu.
A iz onoga što sam znala, on je dobro koristio tu prednost, posebno kada su
žene bile u pitanju. Ali postojala je razlika između muškarca koji je dobro izgledao i
arogantnog muškarca koji je dobro izgledao i imala je značaj, a ta je razlika bio
Cameron.
Sviđalo mi se što nije puno pričao o svojim razuzdanim danima, iako sam bila
sigurna da je bio pomalo loš. Njegov je cerek na to upućivao.
Zbog tih bih priča samo izgubila interes, zbog priča o drskom i nesigurnom
mladiću, ali Cameron je prešao preko tih godina i odrastao u nježnog diva. Njegova
je ljepota bila i u njemu, a ne samo na površini, bio je potpuno srčan.
Izložena, promatrala sam ga još minutu dok su mu se grudi podizale i spuštale,
dok je ujednačeno disao. Čak je i u snu, bio previše za podnijeti.
Privlačnost koju sam osjećala prema njemu samo je postajala jača kada bih
pomislila na to kakav je osjećaj njegovih punih usana na mojima, kako bi njegove oči
zablistale kada bi pogledao u mene. Nisam mu mogla odoljeti, koliko god bih se
pokušavala praviti da mogu. Sve me na njemu privlačilo – njegova veličina, njegova
ljepota, on.
Dok sam čekala da se Cameron probudi, odlučila sam očistiti svoju torbicu pa
sam čak stavila i malo rumenila na obraze kako bih isprobala da li mi se još uvijek
sviđa nijansa.
Budući sam bila u svemu tome, dohvatila sam parfem i stavila ga na zglobove,
nije moglo odmoći.
Zatim sam nastavila prekapati po torbici pa sam pronašla stare dijamantne
naušnice u skrivenom džepiću. Nisu bile ništa posebno.
Poigravala sam se s mobitelom, naginjala sam glavu pod čudnim kutom kako
bih se uvjerila da se nije probudio i ugledao moju nepredvidljivu, oportunističku
dvoličnost. U moju obranu, ta se moja dvoličnost istezala prema van poput gušterova
vrata, bez upozorenja. Nisam željela preplašiti jadnog čovjeka.
Kada sam završila s lakiranjem noktiju na rukama i nogama lakom kojeg sam
pronašla, a za kojeg sam zaboravila da sam ga kupila prije nekoliko mjeseci, shvatila
116
 Moj kutak
sam da će Cameron spavati čitavu vječnost, pa sam posudila njegovu britvicu i možda
malo obrijala noge.
Do trenutka kada sam završila s neuređivanjem sebe za Camerona, otvorio je oči,
a ja sam bila iscrpljena, pa čak i uznemirena zbog osmjeha koji se pojavio na njegovom
licu kada sam se ponovno udobno smjestila u krevet.
„Ti nisi čovjek,“ prošaptala sam, moleći se da, kada se probudi, ugledam
komadić špinata između njegovih zubi od sinoćnje večere. Ispekao je opaki odrezak i
napravio salatu od špinata.
Hajde, daj da pronađem barem jednu manu!
„Jesi se to sredila za mene?“ upitao me, a njegov je sanjiv glas bio ispunjen
senzualnošću.
Zaroktala sam. Zaroktala i uništila svaku priliku da izgledam sexy i sofisticirano.
„Ne, tako uvijek izgledam ujutro.“ To je bila moja priča i ja sam je se držala.
„Značiiii, nisi oprala zube, popravila frizuru, stavila šminku na lice, koristila
moju britvicu kako bi obrijala noge i nisi dvadeset puta napravila selfi?“
Oslonila sam čelo na njegovo, a oči su mi bile širom otvorene i promatrale su
ga.
„Što radiš?“ Zakikotao se kada sam sjela na njega i pobliže ga promotrila.
Bila sam sigurna da izgledam poput lika iz crtića kada sam se nagnula prema
naprijed. „Tražim tvoje treće oko, gušteru!“
Nasmijao se i zamahom ruke podvukao me pod sebe. Tek sam tada uočila
njegovu jedinu manu u obliku masnice na njegovoj bradi.
„Što se dogodilo?“ pitala sam kada sam se pridignula kako bih usnama
dotaknula to mjesto.
„Max me dohvatio laktom na terenu,“ rekao je i odmaknuo se od mojih usana,
„i ne mijenjaj temu.“
„Dobro. Ja se ionako ne mogu izvući sa svojim sranjima kad si uz mene,“
gunđala sam dok su mi obrazi gorjeli.
„Bio sam prisiljen predugo te promatrati prije nego sam dobio priliku da te
dotaknem. Postao sam dobar u tome. I nemoj se previše opuštati sa svojim 'ja nisam',
također. Koliko se sjećam, seks pod tušem bio je odlučno ne.“
„Nagovaranje kurcem neće upaliti na meni, gospodine. To je bila slučajnost.“
Njegove se predivne usne izviše. „Hmm… Slučajnost.“
„Tvoj je posao da udvaraš, a ne da utječeš na mišljenja,“ podsjetila sam ga.
„Pa, nakon sveg truda koji si upravo uložila kako bi se sredila za mene, stvarno
ti i hoću udvarati, moja gospo.“
Još uvijek pomalo posramljena, odmahnula sam glavom i podignula pogled
prema stropu.
Putovao je usnama od vrata prema uhu. „Sviđa mi se sve to što si učinila za
mene. Svidjelo mi se promatrati te kako se sređuješ samo za mene. Ukrutio sam se
kada si počela puhati u nokte. Abbie, ti si predivna bez da se imalo trudiš za to, ali ja
se toliko dobro osjećam kada znam da to radiš za mene.“
117
 Moj kutak
Povukao me da sjednem, dohvatio je jednu malu ružu iz staklene vaze koja je
stajala pokraj kreveta i dao mi ju je. Znala sam da blijedo ružičasto cvijeće strateški
postavljeno po kolibi nije imalo nikakve veze sa slučajnošću. Cameron je poslao
nekoliko desetaka ruža iste nijanse u moj stan tokom proteklih nekoliko tjedana.
Neprestano mi je nos bio ispunjen njihovim slatkim mirisom.
„Hvala ti,“ rekla sam prije nego sam prinijela cvijet nosu i udahnula. „Htjela
sam te pitati, od svog cvijeća koje si ostavljao na mom stolu, zašto si odlučio poslati
baš ruže?“
Protrljao je jednu nježnu laticu prstima. „Bio je to jedini cvijet koji si podignula
čim si došla, umjesto da ga podigneš prije odlaska iz kafića. Tada sam znao da ti je to
omiljeni.“
„Ni ja čak nisam znala da mi je omiljeni.“ Uzdahnula sam dok mi je usnama
prelazio preko vrata. „Stvarno si kralj romantike.“
„Kralj romantike?“ ponovio je upitno, maleni mu je osmjeh poigravao na
usnama.
„Da,“ rekla sam nježno, „zaslužio si to. Pa, što je danas na dnevnom redu?“
„Pa, prvo ću uništiti sve ovo na čemu si toliko marljivo radila,“ rekao je dok je
posezao za gumbima na mojoj majici i otkopčavao ih prije nego je tkaninu lagano
pogurao, tako da mi je kliznula s ramena. Pogled mu je ostao na mome, a moja je
bradavica očvrsnula pod dodirom njegova prsta.
„Kralj romantike,“ rekao je nježno, suzbijao je osmjeh, ali on je ipak provirivao
u kutovima njegovih usana. „Sviđa mi se.“
Izrekla sam njegovo ime poput molitve kada je očvrsnuli pupoljak uzeo u usta
Bez riječi me nježno položio pod sebe i utonuo među moja bedra. Omotala sam noge
oko njega dok se namještao na moj ulaz i održao svoju težinu iznad mene. Njegove
su isklesane grudi bile izložene pa sam ih prstima istraživala.
Počeo je lagano gurati, promatrao je moju reakciju dok je naša požuda postajala
sve veća.
„Prokletstvo,“ zarežao je kada sam se stisnula oko njega. Usne mu se razdvojiše
dok je napredovao dalje.
„Znao sam.“
„Znao si što?“ hrapavo sam izdahnula kada me utisnuo u madrac, pobrinuvši
se da osjetim svaki njegov centimetar.
„Možda nisam znao, ali sam imao osjećaj,“ prošaptao je prije nego je usnama
zaposjeo moje i zakopao se duboko u mene. Daljnje objašnjenje nije bilo potrebno.

118
 Moj kutak

Poglavlje 17

Abbie

Radila sam to. Trčala sam u šumi i to ne zato što me progonio masovni ubojica,
što je definitivno bio bonus. Cameron me to jutro odjenuo u jednu od svojih debelih
vesti koja mi dosezala ispod koljena. Na sebi sam imala tajice, kaput, šal, rukavice i
zimske čizme. Izgledala sam smiješno, ali bilo mi je toplo, a postajalo mi je još i toplije
dok smo trčali kroz šumu.
Nakon samo tjedan dana, uz Cameronovo ohrabrivanje, stigla sam do točke
kada sam mogla pratiti njegov tempo, unatoč tome što su njegovi koraci bili veći,
mada sam bila sigurna da mi je popuštao. Tokom posljednjih deset godina uvježbala
sam brzo hodanje kroz Chicago, pa sam već imala dobru izdržljivost. I to mi je
pomagalo. Postala sam trkač i zbog samog tog saznanja, osjećala sam se blaženo,
pogotovo kada mi je uzvratio pogled i osmjehnuo mi se.
Nismo se usudili ići daleko. Cameron mi je rekao da ne želi iskušavati svoju
sreću. Ali zaustavili smo se na rubu šume s kojeg je pucao pogled na veliko jezero,
pogled koji je oduzimao dah. Okruženi zimskim čudesnim svijetom, uživali smo u
tišini koja nas je obavijala. Bilo je to osamljeno područje, kao sa savršene fotografije, a
bila sam tu s jedinom osobom na svijetu s kojom sam to htjela podijeliti.
„Nije tako loše, zar ne?“ pitao je i pogledao prema meni dok sam pogledom
upijala sve pred nama.
„Prekrasno je,“ odgovorila sam, hvatajući dah prije nego sam prišla malom
doku.
„Ima mali čamac u šupi pokraj kolibe. Vidio sam ga sinoć kada sam grilao.
Dovest ću te ovamo ponovno na ljeto, pa mi možeš čitati poeziju Jane Austin dok te
vozim uokolo.“
„Nemojmo se previše zanositi, Casanova65.“
„Prekasno,“ rekao je dok me odmjeravao. „Previše jebeno prekasno.“ Povukao
me za ruku i primičući me k sebi. „Ne možeš previše trčati u tim čizmama. To nije
dobro za tebe.“
„Znam. Samo ne želim prekinuti svoju rutinu.“
„Ponosan sam na tebe. Čak ni ne izgledaš kao da me želiš izmlatiti po guzici
kada se ujutro pojavim na tvojim vratima.“
„Oh, ali još uvijek to želim,“ rekla sam pa smo se oboje osmjehnuli.

65
Giacomo Girolamo Casanova – Talijanski avanturist
119
 Moj kutak
„To je samo početak. Pričekaj da pretrčiš svojih prvih pet kilometara u utrci,“
rekao je i namignuo mi.
Emocije me preplave kada sam pogledala u njega.
„O čemu razmišljaš?“
Progutala sam.
„U redu,“ rekao je zaigrano, „sada moram znati.“
„Ne znam kako da to kažem bez da ispadnem štreberica.“
„Abbie, možeš mi reći sve.“
„Pa, ovaj…“ Namrštila sam se kako bih zaustavila bradu od podrhtavanja, ali
suze su ipak navrle.
„Dušo, što nije u redu?“ upitao je i dlanovima mi obuhvatio lice.
„To je kao kada ljudi kažu da ne znaju plivati, meni je u to teško povjerovati jer
je meni osobno plivanje toliko prirodno. Neki se ljudi užasavaju vode, a hodanje kroz
nju je toliko jednostavno. Mislim, nije to zapravo plivanje, ali posluži svojoj svrsi. Za
većinu je to poput prirodne reakcije. Ali hodanje kroz vodu nije plivanje.“
„U redu,“ rekao je i zagrizao usnu.
„U redu, pa, sranje.“ Suza je pala prije nego sam je uspjela obrisati pa se nagnuo
prema naprijed i uklonio je svojim usnama, a moje je srce nabreklo.
„Prije nego što sam te upoznala, osjećala sam se kao da hodam kroz vodu i …
Bože, imaju li moje riječi trenutno uopće smisla?“
„Imaju savršenog smisla,“ rekao je nježno.
„Ne radi se tu samo o trčanju, Camerone. Radi se i o nama.“
„I ja se osjećam jednako, ne mogu to objasniti. Više nego što možeš zamisliti.“
Pretražio je moj pogled svojim. „Zašto te nisam mogao upoznati prije deset godina?“
dodao je i time me iznenadio. „Što si radila kada ti je bilo dvadeset tri, Abbie?“
„Fakultet, pa posao – mnogo posla. Radila sam previše naporno.“
„I ja. Ne mogu reći da sam nešto značajno postigao tada u životu, osim što sam
postao trener. A sada uživam u tome što mogu gledati tvoje lice. Volim promatrati
promjene na njemu. Zahvaljuješ mi, ali ti si ta koja je odradila najteži dio.“
Odmahnula sam glavom. „Ne, ne shvaćaš. Odustala sam. Bez tebe, nikada ne
bih ponovno pomislila na trčanje. Nikada ne bih više pomislila da mogu biti ta žena.
Ova žena. Čini se jednostavno, ali za mene je sve osim toga. Trčanje mi je bilo čitav
život Ahilova peta66. Čitav moj život,“ rekla sam dok mi je brada podrhtavala, a još je
suza prijetilo prolijevanjem. „I zato, hvala ti.“
„To,“ rekao je nježno. „To je ono zbog čega radim. Zbog pogleda na tvome licu.
Volim poticati ljude da savladaju ono s čim misle da se ne mogu nositi, da savladaju
ono što misle da nisu sposobni učiniti. Kao tvoj dečko, mislim da postaješ dobra u
tome i ponosan sam na tebe. Ali kao tvoj trener, ne mogu dočekati da vidim kamo će
te to odvesti.“
„Stvarno to voliš, zar ne? Biti trener.“

66
Slabost, mana
120
 Moj kutak
„Da. Volim. To mi je sve. Nemoj me krivo shvatiti. Drago mi je što sam se
upustio u posao sa trgovinama. Trenerska plaća na pola radnog vremena u privatnoj
školi i nije nešto, ali biti trenerom uvijek je bio moj san.“
„Ne profesionalna igra?“
„Ne. Mislim, pretpostavljam da je mogla biti, ali uvijek me treniranje više
privlačilo. Sviđa mi se smišljanje taktika. A i posrećilo mi se s mnogim mojim
trenerima. Imao sam jednog u srednjoj školi, trenera Bryanta. Bio je mentor. Toliko
sam poštivao i njega i način na koji se obraćao ljudima. Naljutio bi se, kao i svaki drugi
strastveni muškarac kada bi igra bila u pitanju, ali uvijek je imao svoje dostojanstvo.
Nije prihvatao ponašanje modernog društva. Nisi se mogao zajebavati s njim, nitko
to zapravo nije mogao. Bio je prokleto dobar u svome poslu. Nekako sam težio da
budem poput njega.“
„Zbog čega misliš da već nisi?“
Cameron odmahne glavom. „Nikada neću moći biti poput njega.“
„Po čemu to znaš?“
„Život mi je to rekao.“ Njegov izraz lica nakratko se smrači, a zatim nestane.
Mogla sam navaljivati za mi kaže još nešto, u tome trenutku. Mogla sam mu reći da
je odisao svim tim kvalitetama. Bilo mi je na vrhu jezika, ali umjesto toga, pokazala
sam mu time što sam ga pustila da me uhvati za ruku u rukavici i povede kroz šumu.
„Sranje!“ Cameron poviče s trijema baš kada sam izašla iz spavaće sobe, svježe
istuširana. Otvorila sam staklena klizna vrata i ugledala gril koji je gorio.
„Oh, sranje!“ rekla sam dok je on pokušavao ugasiti plamenove metalnom
špatulom. „Što ti treba?“
„Novi pokušaj,“ rekao je dok se smijao i poklapao gril kako bi ugušio vatru, a
zatim ugasio plin. Kada ga je ponovno otvorio, piletina je bila crna. Probo je izgoreno
meso velikom vilicom i pružio ga prema meni. „Večera je spremna,“ izjavio je.
Namreškala sam nos. „Mislim da ne bih. Vidjela sam neke stvari u kolibi.
Napravit ću večeru.“
„Smatraš da se ovo ne može konzumirati, ženo?!“
Poljubila sam ga u obraz. „ Ne moraš samo ti kuhati. I ja mogu biti od koristi.
Daj mi pola sata.“
„U redu, ali ne znaš što propuštaš.“
Moja je majka bila nevjerojatna kuharica. Mogla je uzeti bilo što iz kuhinjskih
ormarića i u nekoliko minuta to pretvoriti u kraljevsku gozbu. Moje su vještine bile
ispod prosjeka. Nikada si stvarno nisam uzela vremena da bih je promatrala i učila
od nje. Ali bila sam sigurna da mogu smućkati nešto jestivije od izgorene piletine.
Nakon pet minuta pretraživanja ormarića, odlučila sam se za poziv u pomoć,
pa sam pozvala majku dok je Cameron sjedio u dnevnom boravku i gledao nogomet.
„Mama, treba mi tvoja pomoć,“ rekla sam šaptom kada se javila.
„Što nije u redu, dušo? Nisi se javila sinoć kada sam zvala.“
„Znam, žao mi je. S nekim sam.“
„Oh?“ upitala je.
121
 Moj kutak
„Ukratko, duga priča, ali već se neko vrijeme viđamo. On je nevjerojatan i
uskoro ću ti reći sve o njemu, a sada mi treba kulinarski savjet.“
„U redu, odmakni se i udalji iz kuhinje.“
„Nije smiješno,“ rekla sam dok sam ruku držala na boku, a ona to nije mogla
vidjeti.
„Mislim da jest,“ rekla je dok se lagano smijala. „Makni ruku s boka, derište.
Pomoći ću ti.“
„Nismo baš mogli do trgovine, ali ovo je mjesto opskrbljeno svime, a svejedno
se ne mogu sjetiti niti jedne stvari koju bih napravila.“
„U redu, reci mi ukratko što imaš.“
Nabrojala sam sve što se nalazilo u ormarićima, frižideru i zamrzivaču.
„Zašto šapćeš?“
„Jer ne želim da pomisli da ne znam kuhati.“
„Ti i ne znaš kuhati. Kladim se da bi sada voljela da si češće pomagala u kuhinji
nego što si se samo žalila.“
„Mama, drago mi je što misliš da je ovo smiješno, ali on je meni stvarno, stvarno
drag. U redu?“
„Zašto ranije nisam čula za njega?“
„Jer nisam bila sigurna, a roditelji ne trebaju znati svaki zgoditak ili promašaj
ljubavnog života svoje kćeri. Nemoj biti povrijeđena. Htjela sam biti sigurna da je ovo
ono pravo, prije nego ti kažem. Pa, hoćeš li mi pomoći?“
„Naravno, možeš ga sljedeći tjedan dovesti na večeru.“
„Nema šanse. Previše je rano.“
„Ali mi pregovaramo,“ rekla je s nagovještajem zaigranosti.
„Ne, ne pregovaramo. Mama. Pomozi mi, u redu? Nemam vremena tražiti
recepte, a na neki ga način želim zadiviti,“ prošaptala sam.
„Ima li taj muškarac ime?“
„Za tebe? Ne još.“
„Dobro, ali želim barem tebe na večeri. Sljedeći tjedan.“
„U redu,“ protisnula sam. „Ionako sam mislila doći.“
„Poslat ću ti recept.“
„Hvala ti mama. Volim te.“
„I, Abbie?“
„Da?“ Prošaptala sam dok sam bacala pogled prema Cameronu koji je sjedio na
rubu kauča, a pogled mu je bio prikovan za TV. Nakratko sam zamislila budućnost u
kojoj ovakvi vikendi postaju naš ritual.
„Ako nešto ne bude u redu, dodaj još maslaca.“
„U redu.“
Nakon više od nekoliko minuta nakon obećanih pola sata, završila sam s
pripremom majčinog umaka od piletine u ružmarinu i tjesteninom, baš kao i sa
pripremom salate koju smo imali za prilog pa sam sve to poslužila na stol. Bila sam

122
 Moj kutak
zadovoljna ishodom, a činilo se da je i Cameron bio zadovoljan, kada je zatvorio usne
oko prvog zalogaja.
„Ovo je nevjerojatno.“
„Hvala,“ pravila sam se važna dok je uzdisao ustima punima tjestenine.
„Pa, mislim da je vrijeme da me ti pozoveš na večeru,“ rekao je i namignuo mi.
„Da?“ rekla sam i lagano se uspaničila. Mogla bih tražiti gospođu Zingaro da
mi da recept za svoje makarone. To će mi kupiti barem tjedan dana vremena.
Cameronove su se sljedeće riječi probile kroz moje misli. „Kako ti je majka?“
„Ona je dob -“ Ukočila sam se. „Ti si guzica, znaš li to? I kako si uopće mogao
čuti taj razgovor?“
„Postaneš dobar u tome kada si trener u srednjoj školi. I, Abbie,“ rekao je dok
su mu usta bila puna prepečenca od luka, „ dobro je znati da ti se zaista, zaista
sviđam.“
Lice mi se zarumenilo dok je proždirao piletinu sa svog tanjura i vilicom grabio
još iz tave. Ustala sam od stola kako bih donijela bocu vina. Obuhvatio me rukom oko
struka i povukao me u svoje krilo.
„Kamo si krenula?“
„Donijeti vino. Želiš li?“ pitala sam kada mi je odmaknuo kosu s ramena i
oslonio bradu na moj vrat.
„Ne.“ Vrtio je vilicu, namotao tjesteninu na nju pa je prinio mojim ustima.
Otvorila sam ih i prihvatila je, a zatim sam počela žvakati dok je on ponavljao pokret.
„Imam svoj tanjur tjestenine, treneru.“
„Da,“ rekao je i uvukao ruku pod moju posuđenu flanelastu majicu pa prstima
putovao uz moj trbuh. „Ali ja nisam gotov sa udvaranjem.“
„Natrag u stvarnost,“ rekla sam, bila sam tužna što je dugi vikend s
Cameronom došao kraju, kada je zatvorio vrata kolibe. Proveli smo svaki trenutak u
krevetu toga jutra, sve dok nismo više imali izbora pa smo očistili za sobom i krenuli
prema van. Moje je srce potonulo kada je shvatilo da je ovome stigao kraj.
Privio me u svoj snažni zagrljaj. „U redu, ovo nije naša svakodnevnica,“ rekao
je i privukao moj pogled svome, „ali biti će mnogo toga u našoj budućnosti, koliko
god dugo to budeš željela.“
Glasno sam ga poljubila u usta. „Smatraj to mojom potvrdom. Ne mogu
vjerovati da ću ovo reći, ali, nedostajat će mi šuma.“
„Vratit ćemo se. Ovo nije posljednji put, u redu?“
„U redu.“ Baš si smiješna, Abbie.
Utisnuo je nježni poljubac na moje čelo i poveo me niz stepenice, torbu je nosio
u ruci, a ja sam bacila posljednji pogled prema kolibi. Bila je to naša zajednička kuća
za vikend i bilo je i više nego samo lijepo. Bilo je božanstveno.
„O čemu razmišljaš?“ upitao je kada je otvorio suvozačeva vrata pa sam ušla u
Audi.
„Samo o tome da mi je drago što smo čekali. A sada mi je drago što više ne
čekamo.“
123
 Moj kutak
Vezala sam svoj sigurnosni pojas.
Njegove su ruke počivale s obje strane okvira vrata. „ Bilo je pakleno ne moći
te dodirnuti, ali ipak ne bih ništa promijenio.“
Kada sam se udobno smjestila, zatvorio je vrata i prošao s prednje strane auta
dok sam ja razmišljala o praznoj kući koja me čekala.
Sjedili smo u ugašenom SUV-u nekoliko trenutaka prije nego je Cameron
smjestio ruku na moj naslon za glavu i okrenuo se kako bi imao slobodan pogled na
izlaz s prilaza. Kada su me miris njegove kolonjske i njegova blizina oborile s nogu,
oslonila sam usne na njegovu Adamovu jabučicu i zadržala ih ondje. Zaustavio je
terenac na rubu prilaza, ubacio ga u ler i zagledao se u mene dugo i snažno prije nego
je progovorio.
„Znam da se nešto dogodilo. Nešto o čemu mi još uvijek ne želiš ništa reći.
Bolno je očito, ali želim da znaš da ovo među nama nije gotovo, ni približno.“
„Znam.“
Nagnuo se prema meni. „Jesi li sigurna? Jer imam osjećaj da nisi.“
„Žao mi je što se zbog mene tako osjećaš.“ Utonula sam u svoje sjedalo, mrzila
sam činjenicu da mi je potrebno toliko uvjeravanja. Ali on je bio veoma uporan. Nisam
imala razloga sumnjati u njega. Preokrenula sam očima, a srce mi je nabijalo kao ludo.
„Pogledaj u mene,“ prošaptao je. „ Ja sam s tobom.“
Nisam si mogla pomoći, sjetila sam se kako je Bree pričala o sjedinjavanju sebe
i Anthonyja na drugom nivou, dok su bili u Škotskoj. To je zvučalo također istinito i
za Camerona i mene, dok sam gledala u njegove ozbiljne oči.
Primio me za ruku i oslonio je na svoje grudi prije nego se nagnuo prema
naprijed i zaposjeo mi usne. Njegov je poljubac bio spor i temeljit, a ja sam sretno
uzdahnula i osmjehnula se kada se odmaknuo.
„Odličan si trener.“

124
 Moj kutak

Poglavlje 18

Abbie

„Sretan Dan zahvalnosti,“ Cameron reče dok sam sjedila za majčinim

kuhinjskim stolom i gledala ga na ekranu svog mobitela.
„Sretan Dan zahvalnosti,“ rekla sam dok sam ustajala kako bih otišla na kat do
svoje stare sobe za malo privatnosti. Pitala sam Camerona da pođe sa mnom u
Naperville, ali je želio biti sa svojim ocem, unatoč teškom osjećaju koji je bio prisutan
u kući bez njegove majke.
Ja nisam bila jedna od onih koji bi zanemarili obitelj i prijatelje zbog novog
dečka. Bilo je to jedno od mojih novih životnih pravila, bez obzira na to koliko dečko
bio savršen. Kada sasvim slučajno hodate sa sociopatom, naučite svoju lekciju o
stvarima poput tih. Luke je neprestano činio da odustanem od svojih planova s Bree
i sa svojom obitelji kako bi mogao manipulirati mojim vremenom, manipulirati
mnome.
Bez obzira na to koliko sam bila sretna sa Cameronom, našla sam vremena za
Bree i svoje roditelje iako je ova veza bila najzdravija od svih u mom dosadašnjem
odraslom životu.
Ali morala sam priznati, zbog načina na koji mi se on osmjehivao na ekranu,
bilo je veoma teško biti daleko od njega. Navikla sam da se budim u njegovom
zagrljaju.
Provodila sam subote gledajući ga kako igra protiv Maxa, prije nego bi ostatak
dana iskoristili za šetnju po Wicker parku. Kada je vrijeme dopuštalo, trčali smo
svakog jutra, a kada nije, nadoknađivali smo nedostatak toga u mojoj spavaćoj sobi.
Trčala sam tri kilometra svaki dan i to se pomalo počelo primjećivati na meni. Bila
sam u najboljoj kondiciji u svom životu.
Cameron je bio tip osobe koja je težila zadovoljstvima i zabavi. Rijetko kada je
bilo dosadnih trenutaka. Čak su i tihe večeri kod kuće, koje smo u većini slučaja
provodili sa gospođom Zingaro, bile blaženstvo.
Zatvorila sam vrata i bacila se na svoj stari krevet.
„Kako je kod tebe?“ pitala sam.
„Čudno i jebeno usamljeno. Mrzim ovo. Ne znam što da učinim. Čini se kao da
je prestao živjeti otkako je majka umrla. Ionako smo već i ranije imali prokleti problem
u komunikaciji.“
„Sve što možeš učiniti jest pokušati razgovarati s njim,“ ponudila sam. „Znaš
da je i gospođa Zingaro ispočetka takva bila sa mnom. Na neki je način bila
ravnodušna prema meni kada smo se prvi put upoznale. Znam da to nije isto, ali ne
125
 Moj kutak
možeš doprijeti do njega ako si samo ljubazan. Mogla bih reći da se to meni pomalo i
obilo o glavu, ali ne mogu reći da nije vrijedna toga. Razgovaraj s njim, stvarno pokušaj
razgovarati s njim.“
„Pokušat ću,“ rekao je nježno.
„Pričajte o tvojoj majci. Možda će isprva oklijevati, možda to i je njegov način
na koji funkcionira, ali ne može odmoći.“
„Hoću.“
„Obećavaš?“ pitala sam. To je bila jedina stvar koju sam ikada tražila. Mrzila
sam krivnju i bol na njegovom licu, pa sam postavila sebičan zahtjev, ali sam ih vidjela
češće nego što sam željela. Iako nisu bili bliski poput oca i sina, znala sam da je
Cameron žudio za time.
Osjetila sam njegovo oklijevanje i ispričala se. „Žao mi je, nije na meni da to
tražim od tebe.“
„Obećavam,“ Cameron reče. „I naravno da jest na tebi. Ti me možeš tražiti bilo
što, Abbie. Uvijek.“
Srce mi ubrza. Bilo je očito da smo više od obične kave u kafiću. Bilo mi je teško
ne razgovarati o tome kako sam se osjećala svaki put kada bih ga ugledala. Naša je
veza još uvijek bila mlada i pred nama je bio dug put koji je zahtijevao mnogo
strpljenja. Ali ja sam bila u redu s tim što moram čekati.
„Pa, kakav je jelovnik u Bledsoe kući?“
„Ispeći ću puricu,“ rekao je i nacerio se.
„Zvuči ukusno.“
„A ti?“
„Sumnjam da ćemo rano jesti. Oliver se neće pojaviti sve dok mu se ne bude
dalo, pa moramo čekati njegovo visočanstvo da stigne.“
„Njegovo visočanstvo je ovdje, propalico,“ Oliver upadne u moju sobu. „S kime
razgovaraš?“
Širom sam otvorila oči i pogledala u Camerona. „Uhvaćena,“ rekao je s ekrana.
„Ne tiče te se,“ rekla sam kada se moj brat bacio na krevet pokraj mene.
Cameron pogleda u Olivera i kratko mu muževno kimne. „Hej, čovječe.“
Oliver pogleda u mene. „Tko je ovo?“
„To je moj dečko, Cameron.“
„Još uvijek onaj isti?“ Ubit ću ga.
„Bledsoe, drago mi je što sam te upoznao,“ Cameron doda.
„Nisam čuo ništa o tebi,“ Oliver reče, jedva da je pogledao prema ekranu.
„Abbie me voli čuvati kao tajnu,“ Cameron istog trena odgovori. „Ali mislim
da sam njezin jedini dečko. Mislim da je sigurno reći jedan i jedini.“
„Jesi,“ ubacila sam se i podržala ga.
„Nemoj mi reći,“ Oliver reče pa se nasloni na jastuke prije nego je ubacio
komadić kroasana u usta. Moj brat i ja smo veoma nalikovali jedno drugome osim
što je on imao kosu moga oca, kovrčavu i plavu, a kako je postajao stariji sve ju je više
skraćivao s godinama. Imali smo jednake oči i usta.
126
 Moj kutak
„Camerone, ovo je moj brat, doktor Seronja.“
Oliver preokrene očima prije nego mi je glavu gurnuo prema dolje svojim
dlanom, zbog čega je izgledalo kao da igramo izopačenu verziju igre Patka, Patka,
Guska67. Udarila sam ga po zglobu kada mi je podigao vrh nosa, pa ga pritisnuo
dlanom, zbog čega sam izgledala kao prase. Borila sam se s Oliverom dok se iz
mobitela čuo Cameronov smijeh.
„Proklet bio, ponašaj se u skladu sa svojim godinama, idiote,“ bjesnila sam kada
sam spustila mobitel i udarila dva puta Olivera po ruci. Frknuo je i zakikotao se.
Uzela sam mobitel i pokazala na vrata, a zatim na sebe i mobitel, pa pogledala
u Camerona dok mi je lice bilo žarko crveno.
Oliver je izašao iz sobe, ali je prije toga dobacio, „Kasnije, Camerone.“
„Kasnije, čovječe,“ Cameron odgovori baš kada sam nimalo dostojanstveno
pogled svrnula k njemu. „On je takvo govno.“
„Držim te za riječ.“
„Čovjek je trideset petogodišnje dijete.“
„Čini se kao da se dobro zabavlja.“
„On je seronja. Dosta o mome bratu, nedostaješ mi.“ Bože, prolupala sam.
Zamigoljila sam obrvama. „Nedostaješ čitavoj meni.“
„Biti ću pred tvojim vratima onog trena čim stigneš kući. I sljedeći Dan
zahvalnosti,“ Cameron doda, melankolično, „provest ćemo zajedno. U redu? Osjećam
se kao da smo tinejdžeri koji se šuljaju uokolo.“
„U redu.“
Preplavljenog srca, vrtjela sam novu zlatnu narukvicu oko zgloba. Rani Božićni
dar koji mi je Cameron dao prije nego sam otišla svojim roditeljima.
„Sviđa mi se narukvica.“
Cameron se široko osmjehne. „Ugravirana je. Čekao sam da primijetiš, ali nisi.“
Okrenula sam je i pogledala unutarnju stranu. Pisalo je: Začarala si mi tijelo i
dušu.
Bio je to citat iz knjige Ponos i predrasude. U očima su mi blistale suze radosnice.
„Sada mi je još i draža. Što ti želiš za Božić?“
Cameronove se oči nakratko zatvoriše. „Rekao bih da je Djedica ove godine
ranije došao. Ono što sam želio dobio sam prije nekoliko mjeseci.“
„Oh, a što je to?“
„Gledam u nju.“
Oči mi zasuze kada se nagnuo prema mobitelu, a njegov je pogled bio ispunjen
naklonošću. „Abbie -“
„Hej, Jezabel68,“ Oliver vikne iz podnožja stepenica. „Misliš li da možeš odložiti
svoju novu igračkicu i doći pomoći mami u kuhinji kako bismo mogli još danas jesti?“

67
Dječja igra koja se najčešće uči u vrtićima ili predškoli. Cilj igre je hodati u krug i tapkati svakoga po glavi sve dok jedno
konačno ne bude odabrano; izabrani igrač mora loviti ostale koji bježe da ne postanu sljedeći koji broji
68
U Bibliji, supruga kralja Ahaba koji je vladao kraljevstvom Izrael. Bila je poznata kao vještica.
127
 Moj kutak
Pogledala sam u bratovom smjeru dok se Cameron kikotao. „Jesu li tvoje ruke
slomljene?“
Preokrenula sam očima i pogledala u Camerona. „Žao mi je.“
„U redu je, idi nahrani doktora Seronju. Vidimo se sutra.“

128
 Moj kutak

Poglavlje 19

Abbie

Kralj romantike: Hej, ljepotice, jesi li skoro spremna?

Ja: Da, bit ću spremna za pet minuta.
Kralj romantike: Stižem za četiri.
Nadgledao je zimski ples u srednjoj školi u kojoj je bio trener, pa me pozvao
kao svoju pratilju. Morala sam priznati, malo sam pretjerala kada sam otišla u kupnju
haljine.
Ali leptirići koje sam osjećala u svojoj nutrini nisu bili oni kakve imaju
srednjoškolke. Ovi su pripadali ženi koja je poljubila previše žaba i koja je konačno
upoznala svog princa.
Svi će moji strahovi danas biti umireni. Više nisam bila plašljiva žena. Bila sam
zaljubljena žena.
Osjećala sam tu neobjašnjivu povezanost s nekim tko nije imao veze s poslom,
prijateljstvom ili obitelji. Povezanost zbog koje mi je srce udaralo kao ludo, zbog koje
mi je grlo bilo suho u iščekivanju. Napokon sam imala pravog muškarca za kojeg se
mogu urediti.
Nanijela sam sloj ruža pa sam se odmaknula i zadivljeno promotrila svoj odraz
u ogledalu. Izabrala sam haljinu dugu do poda, blistave, svijetlo ružičaste boje – koju
je najviše volio na meni – i povezala sam svoju crvenu kosu vrpcama, prije nego sam
je podignula kopčama.
Njegove su riječi bile točne, jer se zvono na vratima začulo četiri minute kasnije.
S druge strane vrata stajao je Cameron u svome odijelu – daleko svečanijem nego što
je bilo potrebno za školski ples – njegova je tamna kosa bila zaglađena unatrag, a u
ruci je držao kutijicu s kiticom cvijeća za moj zglob.
Pogledom je prelazio preko mojih stopala u štiklama do vrha skupljene kose.
„Abbie…“ Nije trebao reći ništa više. Osjetila sam se dotaknutom izvana i
iznutra.
„Hvala,“ prošaptala sam.
„Daj mi ruku,“ rekao je, otvorio kutijicu i stavio kiticu malenih ruža oko mog
zgloba.
„Nose li se više uopće kitice oko zgloba?“
„Mi nosimo,“ odgovorio je dok mi je pomagao da navučem kaput.

129
 Moj kutak
Nisam si mogla pomoći, a da ne pomislim da je poziv na ples imao veze s
razgovorom koji smo imali na našem produženom vikendu.
Kada sam ugledala limuzinu parkiranu na svom ivičnjaku, pogledala sam u
njega.
„Previše si se namučio,“ nježno sam ga prekorila kada nam je vozač otvorio
vrata.
Nakon što smo se smjestili unutra, zločesto mi se osmjehnuo i pokazao mi
prstom da mu priđem. Njegovo je krilo postalo moja omiljena stolica, a činilo se da je
mislio da je ono prikladno za svaku prigodu. Uvukla sam se u njegovo naručje, a moja
je blistava haljina pada niz njegove noge.
Iako sam mu rekla da se previše namučio, ja sam i sama provela dan u spa
centru nekoliko ulica dalje od moje kuće. Uzela sam svaki mogući tretman, a Bree je
provela nekoliko sati na masaži, pričajući mi o svim stvarima vezanima za vjenčanje,
dok sam ja nju uputila u sve što se posljednjih tjedana događalo u vezi s Cameronom.
Onog trenutka kada smo krenuli s ivičnjaka, Cameronov pogled padne na moj
dekolte dok se naginjao prema naprijed, kako bi nježno poljubio moj vrat.
„A kakav ti je bio dan?“ upitala sam i lagano se nasmijala dok je prstima
vrludao ispod mog kaputa. Nije rekao ni riječi dok je ljubio svaki centimetar kože koju
tkanina nije pokrila. Usnama, jezikom, prstima, milovao je moje tijelo prije nego me
gricnuo iza uha.
„I ti si meni nedostajao,“ promrmljala sam dok je nastavljao sa slatkim
zadirkivanjem, pretvarajući me u lokvu na svome krilu.
„Hej, treneru,“ rekla sam u pokušaju da mu privučem pažnju. U retrovizoru
sam ugledala vozača kako viri krajičkom oka, pa sam lagano povukla Camerona za
sako.
„Tako dobro, ha?“
Moj je dah postao otežan dok su njegove usne nastavljale s istraživanjem.
Opasno uzbuđenje iskrilo je među nama, kada se njegovom poljupcu pridružila
i ruka koja je kliznula uz moje bedro, a drugom je pritisnuo gumb kojim je podigao
pregradu između nas i vozača.
„Ti mi to činiš, Abbie,“ prošaptao je dok je usnama prelazio po mojoj čeljusti.
„Izgledaš tako predivno,“ promrmljao je dok je podizao bokove i na taj način istaknuo
erekciju. „Tako me jebeno jako napaljuješ.“
Obuhvatio mi je lice i poljubio me toliko duboko da sam mislila da ću se utopiti
u poljupcu. Lagano se odmaknuo pa oslonio čelo na moje.
„Što želiš, Abbie Gorman? Traži mi bilo što.“
„Tebe,“ rekla sam jednostavno. „Želim tebe. Više ne osjećam onu otupjelost,
Camerone.“
„I ja se osjećam jednako,“ nježno je prošaptao. „Ti si sve promijenila.“
Zbog nježnosti u njegovom glasu, pretražila sam svojim pogledom njegov, koji je
toliko govorio. Osjećala sam promjenu s njegove strane, osjećala sam riječi koje nije
izgovorio. Automobil se zaustavio, nažalost i mi, pa je trenutak nestao. Cameron
130
 Moj kutak
uzdahne dok sam silazila s njegova krila i u svojoj torbici potražila ruž kako bih ga
popravila.
Spojenih ruku, hodali smo niz hodnike srednje škole, gdje sam primijetila
nekoliko reklamnih natpisa na kojima je pisalo Sve u Sve za sport.69
„Ti si sponzorirao ples?“
Stisnuo mi je ruku, a ponosom ispunjen osmjeh pojavio mu se na licu.
Niti jedan muškarac nikada nije mogao biti toliko savršen.
„Što si učinio, treneru Bledsoe?“
Glazba je dopirala iza dvostrukih vrata dok je skupina učenika prolazila pokraj
nas.
Cameron se osvrne oko nas, a zatim pogleda prema meni. „Ne mogu te poljubiti
ondje, ali znaj da to želim.“
„Imam osjećaj da ćeš mi se iskupiti za sve. Hoćeš li mi odgovoriti na pitanje?“
Dobila sam svoj odgovor kada me požurio u zanimljivo ukrašenu dvoranu, pa
sam shvatila koliko je daleko otišao s time. Sa stropa su visjele ruže zajedno sa
velikom disko kuglom. Svi su stolovi bili prekriveni očaravajućim ružama koje su bile
postavljene u vazama. Veliki godišnjaci smješteni su u sva četiri ugla dvorane.
„Tema je bezvremena romantika,“ Cameron reče kada se zaustavio pokraj
mene. Moj pogled se podigne prema njegovom, a on se ponosno okrene prema meni
i namigne mi. „Nije mrtva, Abbie.“
„Camerone,“ rekla sam nježno kada sam uočila beskrajne detalje koji su
ispunjavali sva četiri kuta prostorije, „koliko si dugo ovo planirao?“
Stisnuo mi je ruku.
„Koliko dugo?“ zahtijevala sam.
„Već neko vrijeme,“ rekao je neodređeno.
Želio je da znam, ali se nije razmetao time. Dok sam stajala tako opijena
njegovom gestom, odložio je naše kapute.
Već neko vrijeme.
Mora da su prošli mjeseci. Istina se vidjela u detaljima, a bilo ih je toliko mnogo.
Iako sam bila sigurna da je mnogo ljudi radilo na ovome, on je bio taj koji se
pobrinuo za detalje. Nisam mogla zaustaviti svoj pogled koji je lutao, dok me je držao
za ruku i vodio prema plesnom podiju.
„Zar ne trebaš nadgledati?“
„Da,“ rekao je dok je ignorirao smijuljenje nekoliko učenika. „Ali to je ionako
bila samo izlika da te dovučem ovamo.“
„Dobro izgledate, treneru,“ jedan od momaka reče kada smo prolazili pokraj
njih na plesnom podiju.
„Hvala, Rafferty,“ rekao je bez da je pogledao prema njemu.
Plesali smo na glazbu raznih klasika – Romeo i Julia, Velika očekivanja, Ponos i
Predrasude.

69
Naziv trgovine sportske opreme
131
 Moj kutak
Iako je škola bila privatna, bila sam sigurna da nisu imali dovoljan budžet kako
bi pokrili sve ovo. Bila sam uvjerena da je Cameron prokleto financirao skoro sve.
Tada sam iznenada shvatila da nikada nisam imala muškarca koji je toliko
daleko išao samo kako bi učinio da mu vjerujem. Nitko mi nikada nije toliko blizu
prišao.
Privila sam se uz njega. Osjećala sam se kao da lebdim dok smo se kretali
plesnim podijem. Trebao mi je svaki djelić snage koju sam imala da se ne raspadnem.
„Camerone,“ rekla sam, nisam mogla pretočiti u riječi ono što sam osjećala.
Zato sam zakopala glavu u udubinu njegova ramena i upitala, „Gdje si prokleto bio?“
„Svugdje, ali ne tamo gdje sam trebao biti,“ nježno je prošaptao.
Pjesma 'Be Still' od grupe The Killers 70začula se kada me privukao k sebi i kada
smo se počeli kretati. Cameron kimne prema DJ-u.
„Ovo je prekrasna pjesma,“ rekla sam i pogledala preko njegovog ramena, kada
sam susrela pogled žene koja nas je promatrala.
„To je najpopularnija pjesma generacije 2018,“ Cameron reče i široko se
osmjehne.
„Oh, Bože, osjećam se tako staro,“ rekla sam širom otvorenih očiju.
„Ja ne. Nikada više ne bih volio proći kroz ono kroz što oni sada prolaze,“ rekao
je prezreno. „Dobro mi je ovako.“
„Istina,“ rekla sam promislivši ponovno. „Na trenutak sam zaboravila koliko je
teško bilo.“
„Jel' tako? Jebeš to,“ Cameron reče, pokušavajući zadržati pristojan razmak
među nama. „mrzio sam školu.“
„Klasični sportaš,“ zadirkivala sam ga. „Ja sam je voljela.“
„Ne sumnjam u to. Daj da pogodim, diplomirala si s najvećim uspjehom i
preporukama za Northwestern?“
„Da. Ali nisam bila najbolja učenica u srednjoj školi.“
„Druga po redu?“ rekao je, a njegov mi je pogled govorio da je znao da je to
istina.
„Da, Michelle Chen. Ja sam partijala dok je ona učila. I zato mislim da je to bilo
pošteno.“
Cameron podigne obrvu.
„Nikada nisam rekla da nisam bila popularna. I rekla sam ti da sam imala
ponudu za maturalni ples. Bila sam pomalo razuzdana. Nisam provodila petke
navečer radeći na znanstvenim projektima. Marljivo bih učila, a zatim bi se iskrala i
naveliko partijala. Sam si pretpostavio da, zato što sam sada pomalo nalik štreberici,
da sam i onda takva bila.“
„Ne pretpostavljam ništa kada si ti u pitanju, Abbie. Znam bolje.“
„Znači, ovo nije nešto kao ponovna maturalna za mene?“

70
Pjesma 'Budi mirna' grupe The Killers, američkog rock benda
132
 Moj kutak
„Ne,“ rekao je nježno. „Za mene je. Jer, kada bih mogao vratiti vrijeme unatrag,
ja bih bio tvoja pratnja.“
Zaustavila sam se, pa smo lagano zateturali. Cameron me zavrti natrag u svoje
naručje te smo oboje izgledali dobro.
„Ti si samo…“ Odmahnula sam glavom. „Sretan,“ prošaptala sam.
„Da li bi te preplašilo kada bih ti rekao da te želim nastaviti iznenađivati sve
dok mi to budeš htjela dopuštati?“
Odmahnula sam glavom. „Nimalo.“
„Dobro,“ rekao je i snažnije stisnuo moj bok.
Moj pogled ponovno preleti preko njegova ramena, a mišići mi se napnu.
„Mislim da imaš obožavateljicu,“ rekla sam. „Na tri sata. Izgleda utučeno.“
Suptilno sam kimnula prema ženi koja nas je palila pogledom. Gledala je u
Camerona kao u nekoga ko bi joj mogao skinuti mjesec s neba, a zatim bi pogledala u
mene kao u onu koja joj je sve to otela.
„To je Bianca,“ rekao je bez da je pogledao prema njoj. „Bacao sam njezine
kolačiće i peciva posljednjih godinu dana. Misli da sam udovac. Nisam je ispravljao,
jer sam želio da misli da još uvijek tugujem. Pretpostavljam da je varci došlo kraj.“
„Slamatelju srca,“ rekla sam i namrštila se. Njezina je bol bila toliko očita.
„Shrvana je. Osjećam se užasno.“
„Pogledaj me,“ naredio je. „Bar jednom u svom životu, gospođice
Popravljačice, nećeš brinuti za nikoga drugog osim sebe. Nikada je nisam poticao, niti
jednom. Jedina žena za koju sam zainteresiran otkako sam počeo raditi u ovoj školi je
ona u koju sada gledam. Nećemo moći još puno plesati jer imam svoje zaduženje i
zato drži taj predivan plavi pogled na meni dok razmišljam o načinima na koji ću
uništiti tvoju čednost kada stignemo kući.“
„To je prava pretpostavka,“ rekla sam migoljeći obrvama. „Toliko si bezobziran
kada je u pitanju moja čednost.“
„Momci koje treniram toliko će me zajebavati zbog ovoga. Vjeruj mi, zaslužio
sam.“
„I jesi,“ rekla sam i pomilovala mu potiljak dlanom.
Potreba da ga poljubim bila je preplavljujuća, ali umjesto toga samo smo se
lagano ljuljali na plesnom podiju. „Nadam se da ovo pokriva dozu udvaranja 90-tih,“
rekao je i zakikotao se.
„Pretpostavljam da sam bila pomalo nerazumna u svojim zahtjevima,“ rekla
sam stidljivo.
„Ako misliš da ne zaslužuješ ovo, u krivu si,“ rekao je dok mi je prstom milovao
zglob. „Tko god te imao prije mene, jebeno nije znao što ima.“
„Znači, ovo nije veliko finale?“
„Nikako,“ rekao je i privukao me bliže k sebi dok me vodio plesnim podijem.
„Uz to, shvatio sam da ako postavimo dovoljno dobar primjer za ovu generaciju,
možda će nas slijediti u tome.“
„Pa, sasvim sigurno gledaju,“ rekla sam i palcem ga pomilovala po vilici.
133
 Moj kutak
„Dobro, onda mogu vidjeti kako to izgleda kada dvoje ljudi odu na kavu.“
Nasmijala sam se. „Pitam se što bi mislili kada bi znali što si svojoj pratilji radio
na putu ovamo.“
„Ne podsjećaj me. Ako sada postanem tvrd, više nikada neću moći podučavati.
Prokletstvo, ženo,“ rekao je i čvrsto zatvorio oči. „Dva treninga nogometa na dan,
Trent Marcum kopa nos, Sloppy Joes71.“
„Sloppy Joes?“ ponovno sam se nasmijala dok me vrtio. „To ti se gadi?“
„Nemaš pojma. Iza toga leži priča.“
„Uvijek je tako.“
„Noć bi bila manje romantična kada bih ti rekao.“
„Neki drugi put,“ rekla sam kada je pjesma završila, a Cameron me poveo s
plesnog podija.
„Moj red, treneru,“ mladić od kojih šesnaest godina rekao je dok me
neprimjereno odmjeravao.
„Nema šanse, Marshalle,“ rekao je dok smo išli prema stolu s osvježenjem i
ogorčenoj pekarici – koja me ubijala pogledom – kako bismo nadgledali.
Iako me Cameron poticao na to da budem sebična, nisam si mogla pomoći,
pomolila sam se da i ona dobije priliku da jednog dana zapleše sa svojim princem.
Kasnije te večeri, nakon nekoliko sati Cameronovog nadgledanja tinejdžera,
prekidanja dvije tuče i jednog poticajnog razgovora s jednim od igrača koji ih je
prošlog tjedna koštao pobjede, izašli smo iz srednje škole rukom pod ruku.
„Svidjelo mi se promatrati te u toj ulozi. Sjajan si mentor. Trebao si vidjeti način
na koji te ta djeca gledaju.“
Cameron je ostao tiho sve dok nismo ušli u limuzinu.
„Što nije u redu?“
„Ništa,“ rekao je i pogledao kroz prozor dok smo se uključivali u promet.
„Sereš,“ rekla sam i zgrabila ga za ruku. „Oprosti, to Bree izvire iz mene.“
Cameron kimne.
„U redu, nisi se nasmijao, a ja jesam smiješna,“ ustvrdila sam. „Ispljuni.“
Izvukao je ruku iz moje, otpustio kravatu i otkopčao gornji gumb.
„Nemoj me krivo shvatiti, ne bih ovo mijenjao ni za što, ali mrzim to što sam
stariji pa postajem posvećeniji svojim poslovnim poduhvatima, a manje trenerskom
poslu. Ja ne… Znam da stvari mogu biti gore. Moglo se desiti da ih uopće ne
podučavam. Barem moje trgovine dobro posluju, zar ne?“

„Hej,“ rekla sam kada se okrenuo prema meni. „Možeš podučavati dok god to
želiš. Ako je to ono što voliš, nema ničeg lošeg u tome, u redu? Samo zato što se nije
dogodilo na onom nivou koji si želio, ne znači da se ne može dogoditi. Samo nemoj
odustajati i uvijek će postojati mogućnost.“

71
Hamburger sa mljevenim mesom (govedina ili puretina), lukom, paradajz umakom ili kečapom, Worcester umakom i drugim
povrćem
134
 Moj kutak
„Večeras nisam ja u prvom planu,“ rekao je. „Nisam to trebao uopće
spomenuti.“
„Ja sam preklinjala za to odstupanje, treneru.“ Rastvorila sam njegovu kravatu,
uvukla se u njegovo krilo i otkopčala još nekoliko gumba.
„Učinit ću da ostatak večeri ti budeš u prvom planu,“ prošaptala sam pa se
nagnula prema njemu dok sam stiskala gumb za podizanje pregrade, prije nego sam
potonula na koljena između njegovih nogu.
Jedna se njegova savršena obrva podigne, kada sam počela da mu trljam kurac
preko hlača. Istog trena se ukrutio, dok sam ga oslobađala i primala u čvrsti stisak.
„Sloppy Joes,“ prošaptala sam uz osmjeh, a njegov je kurac poskočio. Nagnula
sam se prema naprijed i polizala mu vrh. Zatvorio je oči i izgovorio niz psovki.
„Upravo sada te mogu zamisliti u slobodnom prostoru u odijelu, sjedokosog,
pokeraškog izraza lica,“ rekla sam dok sam mu drkala debeli kurac i držala njegov
pogled na svome prije nego sam ga uzela čitavog u usta.
Cameron oštro udahne kada sam povukla usne uz glasan 'pop72' i žestoko ga
počela pumpati rukom. Široko mi se osmjehnuo. „Da li je ovo tvoja maštarija ili
moja?“
Uzvratila sam mu širokim osmjehom. „Možda pomalo od oboje.“
Zastenjao je kada sam vratila usne na njega i uzela ga sve do dna grla. „Nisi ni
ti baš tako loša trenerica,“ promrmljao je i uhvatio me za kosu.

72
Zvuk napravljen usnama
135
 Moj kutak

Poglavlje 20

Abbie

Abbiein Mac: Zašto ste točno zakazali sastanak ovdje, gospodine?

Cameron se udobno smjestio za svojom stranom stola, a ja sam promatrala
način na koji se odjenuo. Bio je predivan u vesti kremaste boje s visokim ovratnikom,
tamnim trapericama i svijetlo smeđim čizmama.
Kunem se Bogom da je ovaj čovjek mogao svakog dana pozirati pred
kamerama.
Kosa mu je malo narasla i to mu je dobro pristajalo.
Cameronov Mac: Jer puno vremena provodimo u krevetu. Trebao sam te na
sigurnoj udaljenosti.
Nagnula sam glavu u stranu i skeptično ga pogledala.
Abbiein Mac: Zar stvarno sam sebe upravo sprječavaš u tome? Mislim da se
ja mogu kontrolirati, Camerone Bledsoe.
Cameronov Mac: Pa, ja ne mogu. Pobijedila si. I jesi li ti to upravo izrekla
moje ime i prezime, vještičja ženo?
Abbiein Mac: Jeste li to Vi mene upravo prokleli, treneru Bledsoe?
Oboje smo natipkali u isto vrijeme.
Cameronov Mac: Možda.
Abbiein Mac: Možda.
Cameron izvije usne i poliže ih. Mogla sam reći da je bio spreman proždrijeti
udaljenost među nama. Koji god razlog imao za sjedenje za suprotnim stranama stola,
očito se skrivao u njegovom mrštenju.
Možda i jesmo provodili mnogo vremena u obožavanju naših tijela, ali samo
smo nadoknađivali beskrajne dane gledanja jedno u drugo i življenja u našim
maštarijama.
I to se brojalo. Dva naša zajednička mjeseca proveli smo iza svojih Macova.
Kasnije sam ja provodila mnogo vremena u uredu, dan za danom, dok je Kat
održavala mnogobrojne sastanke kako bi osoblje pripremila za uvođenje promjena.
Bili smo oboje spriječeni i jedva da smo mogli popiti kavu zajedno od Nove godine.
Cameron je bio zauzet košarkaškom sezonom.
Iako smo spavali u istom krevetu, nismo se viđali dovoljno često koliko smo
htjeli, zbog čega smo samo postajali još gladniji. Nisam u tome vidjela štete pa sam
mu to i napisala u poruci.
Abbiein Mac: Zar se stvarno prepiremo oko toga koliko se volimo sexati?

136
 Moj kutak
Cameronov Mac: Privlačiš me više nego ijedna žena sa kojom sam bio, više
od ijedne žene ikada. Ovisan sam o tvome okusu, tvome mirisu, zvukovima koje
praviš dok te dodirujem. Ali ne svodimo se mi samo na to. Ne želim da fizička veza
nadjača našu povezanost.
Promotrila sam ga, a zatim sam se namrštila.
Zar je to ono kada se karte polažu na stol? Zar me na fin način udaljava od sebe?
Cameronov Mac: Nema razloga da budeš sumnjičava. Mislim to. Želim da
naša veza ostane čvrsta. Ne želim da izgubimo ono što imamo.
Abbiein Mac: Što to imamo?
Cameronov Mac: Nešto što sam spreman pokazati javno, umjesto govoreći ti
u privatnosti. Ali rimuje se s jebeno nevjerojatno.
Osmjehnula sam se na to.
Abbiein Mac: U redu, Camerone. Čitava sam tvoja.
Kimnula sam pa sam ugledala olakšanje u njegovom pogledu.
Cameronov Mac: Bože, to je upravo ono što sam želio čuti. I ja sam čitav tvoj.
Ali znaš da ćemo u nekom trenutku morati razgovarati o onome o čemu ne
razgovaramo. Ja sam spreman. Već sam neko vrijeme spreman.
Odmahnula sam glavom i usnama oblikovala 'ne'.
On je usnama oblikovao 'da'.
U tom sam trenutku shvatila da ne želim da se išta nađe među nama. Bila sam
previše ovisna o sreći koju sam osjećala uz njega. Bila je to opasna igra jer nisam znala
kako će iznošenje naše zaboravljene prtljage utjecati na nas ili kakav će on gledati na
sve što se dogodilo s Lukeom - što se činilo sve težim zadatkom za priznati, što smo
duže bili zajedno.
Polako sam tipkala riječi, jer nisam bila spremna da odgovorim.
Abbiein Mac: Hoće li to promijeniti stvari među nama?
Cameronov izraz lica bio je ozbiljniji nego ikada.
Abbiein Mac: Onda ne.
Cameronov Mac: Stvari se mijenjaju.
Abbiein Mac: Ali ne moraju.
Cameronov Mac: Mislio sam, na bolje.
Prsti su mi oklijevali iznad tipki.
Znala sam da me voli.
Zar nije to u neku ruku pad? Možeš li se stvarno zaustaviti jednom kada kreneš?
Nikada nisam mislila da je to moguće, posebno ne s muškarcem koji je sjedio nasuprot
mene.
Znala sam da sam, bez obzira na to što se nalazilo u njegovoj prtljazi, bila
zaljubljena u njega i da to ništa ne može promijeniti. Igrala sam na sigurno i molila se
da ono što on ima da kaže neće doći s cijenom koju neću moći platiti.
Dugo sam i uporno zurila u njega. Cameron nije bio tip muškarca koji bi imao
bolesne misli. Ali isto to sam mislila i za Lukea.

137
 Moj kutak
Što god mi je želio priznati, mislila sam da ima veći značaj u njegovom umu
nego što će imati u mojim mislima. A s druge strane, ja sam bila prevelika kukavica
da bih to saznala.
On je bio sve što sam željela. Potpuno iskren, veoma inteligentan,
samopouzdan, uspješan, pažljiv i jako seksualan, što nisam ni znala da mi je potrebno
sve dok nisam njega pronašla.
Kada bismo mogli ovako ostati još malo, bez ožiljaka koji će nas povući za
sobom, znala sam da bi snaga naše povezanosti narasla. U samo nekoliko mjeseci s
njim, čitav se moj život promijenio. Okrenuta sam naopako, snažno udarena ljubavlju
za koju sam znala da ću osjećati do kraja života.
A ipak, nisam si mogla pomoći nego natipkati riječi.
Abbiein Mac: Reci mi.
Izbrisala sam jedno po jedno slovo i poslala kukavički odgovor.
Abbiein Mac: Ne još. Molim te.
Njegovo mi je držanje govorilo da je oprezan oko razmjene, ali sam je to
spomenuo, a ja još uvijek nisam bila spremna otkriti svoje karte. Nije me bilo sram
onoga što se dogodilo. Čak se nisam ni bojala razgovarati o tome, jednostavno nisam
željela.
Naša je veza bila previše savršena. Previše ispravna.
Jebeš Lukea. Njemu nije bilo mjesto u našim životima. Bili smo sretni. To je bila
naša sadašnjost i budućnost; prošlost bi ih samo poremetila.
Abbiein Mac: Ne večeras.
Cameronov Mac: U redu.
Abbiein Mac: U redu?
Lagano mi se osmjehnuo, unatoč zabrinutosti koja mu se ocrtavala na licu.
Cameronov Mac: Sviđa mi se tvoja šalica.
Podignula sam šalicu na kojoj je pisalo Ti si najsretniji muškarac na svijetu. Voljela
bih da hodaš sa mnom. I sjetno mu se osmjehnula.
Abbiein Mac: Nemoj me kriviti za sve vrijeme provedeno sa tobom u
krevetu. Znaš da nikada u životu nisam bila ovoliko napaljena. Promijenio si me.
Cameronov Mac: Ponosan sam što je moja nova djevojka nezasita. Tko bi
uopće pomislio da si takva perverznjakuša?
Abbiein Mac: Tvoj je prljavi jezik to izvukao iz mene. Moram ti reći da sam
iznenađena baš kao i ti.
Cameronov Mac: Raširi malo noge, dušo.
Usne mi se razdvojiše na njegovu otvorenost, ali nisam oklijevala pokazati mu
svoje čipkaste, ružičaste gaćice.
Cameronov Mac: Lijepo.
Abbiein Mac: Bolje bi izgledale na mome podu.
Cameron promotri kafić. Skoro pa smo bili sami u našem odjeljku. A oni koji su
sjedili u njemu imali su spuštene glave nad svojim uređajima.
Cameronov Mac: Pomakni ih u stranu.
138
 Moj kutak
Abbiein Mac: Što se dogodilo s onim da se vraćamo na početak?
Cameronov je pogled ostao užaren dok je namještao kurac i počeo tipkati.
Moji se pokreti zaustaviše dok mu je pogled bio zalijepljen za moju ruku koja
je kliznula ispod stola prije nego sam gaćice gurnula u stranu.
Cameron's Mac: Jeeeeebote.
Bila sam u iskušenju da tipkam jednom rukom.
Abbiein Mac: Reci samo jednu riječ i možemo za nekoliko minuta biti u
mome stanu.
Cameronov Mac: Abbie…
Abbiein Mac: Stalno razmišljam o onoj večeri u stražnjem dijelu limuzine.
Želim je ponoviti.
Cameronov Mac: Isuse. Ti ćeš biti moja propast. Ponašaj se kako treba.
Abbiein Mac: Šteta.
Od zimskog plesa, nismo činili ništa drugo osim gostili se jedno drugim, pa čak
i na nedjelju Super Bowla – dan koji je Cameronu bio poput praznika – taj je dan pao
u drugi plan zbog naše požude.
Uspjeli smo stići na drugo poluvrijeme u Pintu – lokalni bar u Milwaukee
aveniji i Cameronovu omiljenu lokaciju – s Bree i Anthonyjem. Budući smo oboje bili
razbarušeni, znali su što smo radili.
U mojoj obitelji, nedjeljni Super Bowl bila je tradicija jer je otac bio veliki
obožavatelj, a moj je brat bio veoma mrzovoljan kada sam mu rekla gdje se nalazim.
„Sva ta krivnja da budem sa svojom obitelji, a ti si odbacila Gorman tradiciju da bi bila
u nekoj zabiti?“
„U Pintu, to je mali bar u Wickeru. Cameronov omiljeni.“
„Stavljena si na moju listu sranja,“ Oliver se žalio.
„Hej, barem jednom da ja budem ono loše dijete. I mogu ti reći da sam u redu s tim.“
„Čula sam to,“ moja je majka vikala u pozadini.
„Zabavi se, mala,“ moj otac vikne nakon nje. Moj je otac uvijek bio taj koji je ohrabrivao.
„Makni me sa zvučnika, doktore Seronjo.“
„Dovedi ga ovamo,“ Oliver samouvjereno reče.
„Ne još. Uskoro.“
„Da, to si rekla i prošli put,“ upozorio je.
„Ne radi to, Olivere. Moraš mi vjerovati. Bilo mi je dovoljno teško dok sam i sama sebi
počela vjerovati.“
„Dobro. Sviđa li se Bree?“
„Da,“ rekla sam uz osmjeh dok sam promatrala Bree i Camerona kako se pomiču
naprijed natrag, dok sam stajala u tišem uglu bara. Bila sam odjevena u preveliki gornji dio
dresa koji mi je Cameron dao prije nekoliko sati. Samo što, kada sam ga odjenula, on ga je
odlučio skinuti.
„Onda pretpostavljam da se ovog puta možete provući. Ali, Abbie… samo budi
oprezna.“
„On nije Luke. Ni približno.“
„Vjerujem ti.“
139
 Moj kutak
„Dobro.“
„Popustit ću ti ovaj put, ali duguješ mi.“
„Ne dugujem ti ništa, Olivere, i previše sam sretna da bih prebrojavala dane i datume
svih onih zašto.“
„Kako god,“ rekao je i zakikotao se.
„Volim te, bok.“
Onog trenutka kada sam završila poziv, Cameron je pogledom pretražio bar
kako bi me pronašao, a kada mu je pogled pao na mene, pozvao me prstom da mu
priđem. Voljela sam taj prst i ruku i čovjeka čiji su bili.
Proveli smo drugo poluvrijeme igre ispijajući pivo i pogledavajući se. I
predobro sam znala da je naša veza trenutno bila u fazi medenog mjeseca. Nisam bila
budala i uživat ću u svakom njezinom trenutku.
A dok sam sjedila nasuprot njega u kafiću, mogla sam se sjetiti samo načina na
koji sam se osjećala kada je bio blizu, toliko mnogo blizu.
Znala sam da Cameron razmišlja o istome dok me promatrao kako prstom
prelazim po rubu svoje šalice, kako ližem karamelu i još više širim noge.
Njegov je pogled bio vreo na mojoj ruci, a potreba ga je proždirala. Osjećala sam
se moćno.
„Nisam si mogao pomoći, primijetio sam da sjedite ovdje sasvim sami.“
Umalo sam iskočila iz kože na glas koji se začuo s moje lijeve strane. Naglo sam
stisnula noge i pogledala u Camerona koji je bio toliko očaran pokretom ispod stola,
da je sa zakašnjenjem primjetio pridošlicu.
Zbunjenost se pretvori u leden pogled kojim je bušio rupu u čovjeku koji mi se
tiho obratio.
„Volio bih Vas počastiti kavom,“ rekao je dok sam okretala glavu na
najljubazniji način koji sam u tom trenutku mogla smisliti.
Cameronov je pogled buktio dok sam pažnju posvećivala nametljivcu koji je
bio nesvjestan napetosti u zraku.
„Ja sam Patrick,“ rekao je i sjeo na stolicu uz moju. „Samo sam Vam se divio i
htio sam vidjeti jeste li zainteresirani za kavu ili možda ručak?“
Vragolasto sam mu se osmjehnula. Činio se kao drag čovjek. I prije četiri
mjeseca, možda bih i razmislila o tome.
On je bio svjetloput, za razliku od Camerona koji je bio tamnoput – plava kosa,
plave oči i blijeda koža poput moje.
Ali on nije bio Cameron i zbog toga nije bio moj tip.
„Hvala Vam na ponudi, ali viđam se s nekim.“
„Ima li taj čovjek uopće pojma koliko ste prekrasni?“
Cameronov Mac: Udavit ću tog jebenog kretena njegovom vlastitom
kravatom. Reci mu da odjebe, Abbie.
„Rekao mi je jednom ili dva puta,“ rekla sam Patricku i slegnula ramenima.
Cameronov Mac: Rekao sam ti to sinoć prije nego sam gurnuo jezik između
tvojih nogu i tada si me nazvala Isusom.
140
 Moj kutak
Zagrizla sam usnu kako se ne bih nasmijala.
Cameronov je pogled gorio, a nosnice su mu podrhtavale. Nikada nije bio toliko
posesivan, ali nikada nije ni imao razloga da bude.
Cameronov Mac: Ne igraj igrice, riješi ga se. Moj je kurac sada toliko tvrd da
ne mogu ustati, ali hoću, ženo. Pokazat ću čitavom kafiću koliko sam tvrd. Želiš li
to imati na svojoj savjesti?
„Znači, veza vam je ozbiljna? Jer, stvarno ne bih volio da vidim kako se
okliznuo,“ Patrick reče oprezno. Prešla sam preko njegove arogancije kada je
muškarac nasuprot mene toliko jako stisnuo stol da su mu članci na prstima pobijelili.
„Znate, nisam sigurna. Upravo smo razgovarali o tome. Čini se da on misli da
nam se veza vrti samo oko sexa.“
Cameronov Mac: Fin preokret pun sranja, Abigail. Ponijet ću se poput
neandertalca sa ovim kurcem i izvući te iz kafića, gurneš li me imalo dalje.
Glasno sam se nasmijala i zabacila glavu unatrag. Cameronov je pogled
ponovno gorio dok je promatrao Patricka i udario rukom u svoj naslonjač.
Zatvorio je laptop i spremio ga u kožnu torbu. Završio je s molbama. Bio je to
moćan, muževan potez s njegove strane. To mi je bilo sexy kao pakao, premda pomalo
pretjerano.
Ali on me je želio. Jasno mi je stavio do znanja. A to ni na jedan način nisam
htjela uništiti bilo kakvom igricom.
„Zaljubljena sam u njega,“ rekla sam Patricku, gledajući u Camerona. „Nikada
nisam bila toliko bliska ni sa kim. Nisam čak ni na trenutak promislila o Vašem
pozivu. I zato, ponovno, hvala Vam Patrick, ali naša je veza veoma ozbiljna.“
Cameron se tada zaustavi. Patrick pogledao u nas, sramežljivo se ispričao i
otišao.
Cameronov me pogled zakucao u mjestu dok sam brzo dohvaćala njegovu
torbu i povlačila ga za svoj stol.
„Idemo,“ rekao je pa sam počela skupljala svoje stvari. Pokušala sam iščitati
njegov izraz lica, ali na njemu nije bilo ničega.
Nisam mogla reći da li je još uvijek bio ljut dok me slijedio van, držeći ruku
posesivno na donjem dijelu mojih leđa, navodeći me. Kada smo izašli iz kafića, uhvati
me za ruku i počne hodati prema mojoj kući.
On je imao dug korak pa sam se trudila da ga sustignem. Njegov hod je bio
smjeran, a tišina mučna, pa sam kaskala snuždeno za njim.
„Camerone? Što nije u redu?“
Ignorirao me, a hladnoća nas je okruživala i u zraku i u njegovom stavu
trijezneći me.
Jesam li pogriješila? Jesam li pogrešno procijenila njegove osjećaje, njegove
riječi? Priznao je sve osim svoje ljubavi i namjere prema našoj vezi.
„Camerone, molim te, reci nešto,“ preklinjala sam praveći dva koraka za njegov
jedan. Požurio nas je kroz moju kapiju pa uz stepenice.
„Žao mi je -“
141
 Moj kutak
„Otvori vrata, Abbie,“ naredio je dok sam petljala s ključevima, osjećajući
težinu u grudima.
Glupačo, glupačo. Nisam trebala reći kako se osjećam. Jesam li to zaista učinila?
Činilo se nemogućim za zatajiti nakon svega što se dogodilo među nama.
Zatvorio je vrata dok sam žurila kroz dnevni boravak prema kuhinji. Drhtala
sam zbog promjene u njegovom ponašanju, otvorila frižider i dohvatila vodu, i
iskapila je dok je on stajao s druge strane šanka, sa rukama u džepovima.
Moj je plavi pogled bio preplavljen njegovim intenzivnim zelenim, pa sam
teško progutala dok mi se znoj sušio na čelu.
„Reci to ponovno.“
„Camerone,“ molila sam, prestravljena njegovim tonom glasa. „Trenutak je
prošao, ne misliš li to?“
„Ne,“ brzo je proturječio i odmahnuo glavom. „Ne mislim to. Ponovi.“
„Možda ne želim,“ rekla sam drhtavim glasom. „Očito sam dobila krivi dojam.“
„Očito ne znaš kroz što bih sve prošao samo da ponovno čujem te riječi, Abbie.
Ponovi ih.“
„Ne,“ rekla sam prezirno. „Možda misliš da našu vezu shvaćam olako, ali nije
tako. To za mene nije igra. Malo sam se ondje zanijela, ali ne bi me trebao kažnjavati
ni na koji način zbog toga što sam rekla ono što sam u tom trenutku osjećala.“
„Ne kažnjavam te.“
„Osjećam se kao da to radiš,“ rekla sam dok mi je puls nabijao u ušima.
„A kako se sada osjećaš?“
Prekrižila sam ruke pred sobom i tiho progovorila. „Jednako.“
Glasno je uzdahnuo. „Onda mi reci te riječi.“
Namrštila sam se prema njemu. „Na kakvim si ti drogama?“
„Zašto to jednostavno ne možeš samo učiniti?“
„Jer sam to mislila, u redu? A ti se ponašaš malo previše… plašiš me.“
Drhtala sam, a on je to mogao vidjeti. Prišao mi je dok je govorio i obuhvatio
dlanovima ramena.
„Preplašena si?“
„Da,“ prošaptala sam.
„Dobro, jer uz tebe, ja sam mnogo jebenih stvari. Ja sam lud za tobom,
prestravljen, posesivan, a to mi je sve novo. Opasno sam zaljubljen u tebe, toliko
mnogo da ću izgubiti jebeni um ako mi ponovno ne kažeš kako se osjećaš. Jer ja te
volim, Abbie. Još otkako sam priznao da padam, a držao sam to toliko dugo u sebi da
je bila čista agonija čekati na tebe. I zato te molim. Reci to.“
Moje se usne razdvojiše, a riječi lagano potekoše.
„Volim te. Zaista, toliko mnogo,“ rekla sam dok je zatvarao udaljenost među
nama i obrušio usne na moje.
Bila sam zarobljena u njegovom zagrljaju, dok me je nemilosrdno ljubio, a
njegov jezik klizio preko mog u dugom milovanju. Njegovo je zadovoljstvo gorjelo u

142
 Moj kutak
poljupcu prepunom emocija. Osjetila sam oklijevanje u njegovom dodiru, ali brzo je
bilo zamijenjeno upornošću da više vjerujem njegovom srcu nego izbočini u hlačama.
„Molim te, dotakni me, Camerone. Previše je kasno da spriječiš da izgaramo,“
preklinjala sam ga dok sam prste provlačila kroz kosu na njegovom potiljku.
„Volim te,“ promrmljao je dok mi je ostavljao nježne poljupce duž čeljusti.
„Jebem ti, trebam te.“ Podigao mi je ruke iznad glave i zadržao ih ondje. „Samo ne
želim sjebati ovo.“
„Nećeš to učiniti ako me dotakneš,“ obećavala sam dok sam podizala vestu
preko glave prije nego su njegove nestrpljive usne pronašle moje. Dok su nam usne
bile spojene, otkopčala sam mu hlače, a on je spustio moje tajice prije nego me okrenuo
licem prema šanku.
Spustila sam glavu i priljubila grudi uz šank dok me u potpunosti ispunjavao.
Oboje smo potonuli još i niže kada smo se spojili.
„Tvoje je, Camerone. Sve je tvoje.“
„Jebem ti, da, jest,“ rekao je i rukom posegnuo prema mome klitorisu dok sam
se podizala na vrhove prstiju. Sviđao mi se svaki trenutak ovoga dok se izvlačio pa
ponovno zabijao, dublje nego ikada.
Presavila sam se, moje se tijelo grčilo dok je ubrzavao svoje prodore, njegova
snažna bedra usidrila su me u mjestu dok me pogađao toliko duboko da sam vidjela
zvijezde.
„Da,“ protisnuo je agresivno, kao da je bio ljutit što ga nisam čekala.
„Molim te još, molim te,“ preklinjala sam dok je uranjao duboko, a zatim se
izvukao, gurajući me prema dolje i nadirući…. Još. Moj me orgazam pogodio u
valovima, noge su mi drhtale od njegove duboke penetracije.
„Oh moj Bože!“ vrištala sam dok mi je tijelo eksplodiralo iznutra prema van.
„To je posjedovanje, dušo. To je dio koji moram da posjedujem, pored onoga
što kuca u tvojim grudima. Uzet ću sve ostalo,“ prošaptao je prije nego mi je polizao
kožu na leđima, a zatim usnama lagano prelazio preko tog mjesta koje je ostavio
vlažnim.
Još uvijek sam drhtala od vrhunca kada se lagano uzdigao i oslonio prste na
moj klitoris zbog čega sam ponovno svršila. Noge su me izdale, a Cameron me
uhvatio za bokove dok sam prstima stiskala šank kao potporu.
Nisam mogla zaustaviti reakciju svoga tijela. Samo sam se nastavljala raspadati
sa svakim njegovim milovanjem, a on je odbijao odustati.
„Camerone,“ preklinjala sam dok je precizno klizio u mene, dajući mi do znanja
da je točno znao što radi i da me je namjeravao potvrditi svojom. Uvijek je znao.
„Ne mogu. Ne mogu.“
„Svrši,“ naredio je dok je vrtio bokovima, ponovno me dovodeći do vrhunca.
Um mi je eksplodirao, shvatila sam da je to bila njegova posljednja karta za odigrati i
da je čekao da je iskoristi jer sam mu značila više od samog čina sexa.
I uvijek će moći iskoristiti ovu svoju stranu za poticaj. Naš je seks uvijek bio
intiman, vreo, nevjerojatan, ali nešto u načinu na koji me večeras uzeo bilo je
143
 Moj kutak
primitivno, životinjski. Bio je ekspert u ovome, ali odbio je to upotrijebiti da dobije od
mene što želi, ali sada kada je ovo odigrao na ovaj način, potvrdio me čitavu.
„Volim te,“ izdahnula sam kroz stisnute zube dok me uzimao iznova i iznova,
prekidajući moj doticaj sa stvarnošću, sve dok se nisam izgubila u njegovoj ljubavi i
njegovom tijelu.
Bila sam posjedovana od tog trenutka nadalje, neporecivo njegova.
Kliznuli smo na kuhinjski pod nakon beskrajno dugog vremena sexa koji je bio
van svake pameti, sklupčala sam se u njegovom krilu, a naša je odjeća još uvijek bila
na nama dok smo hvatali dah.
Lice mu je i dalje bilo napeto dok je gledao u mene sklupčanu u svome naručju.
„Abbie, nisam imao pojma da će to ovako biti. Moraš vjerovati da nisam znao
da si ti ta koju sam tražio. Ovo, mi, sve mi to toliko znači. Nisam to očekivao.“
„Ni ja.“
Čvrsto me privio uza sebe i ponovno me poljubio, preplavljujući me.

144
 Moj kutak

Poglavlje 21

Abbie

„Camerone, tvoj mobitel,“ rekla sam i zastenjala. Čula sam kako tuš radi dok
sam bacala pogled prema noćnom ormariću.
„Camerone,“ rekla sam malo glasnije.
Pogledala sam u njegov mobitel i vidjela dvadeset propuštenih poziva sa istog
broja kako trepću zajedno s nekoliko obavijesti, pa sam ga odnijela u kupaonicu.
„Camerone,“ ponovila sam ljutito, kada je on otvorio vrata od tuša, a njegovo
predivno tijelo odvuklo mi pažnju.
„Rano je,“ rekao je. „Zašto si ustala?“
„Tvoj je mobitel stalno iznova zvonio. Utišaj vražju stvar kao i svi normalni
ljudi.“
„Inače to i uradim, oprosti.“ Pogledao je mobitel koji je zazvonio u mojoj ruci.
„Ovo je lokalni broj,“ rekla sam. „Želiš li se javiti?“
Isključio je tuš i dohvatio ručnik. „Nazvat ću ga kasnije.“
„Što radiš budan? Sad je –“ pogledala sam u sat na njegovom mobitelu „- četiri
su sata ujutro.“
„U sedam imam sastanak,“ rekao je, spuštajući poljubac na moje usne prije nego
je uzeo mobitel od mene. „Vrati se u krevet.“
„Trebali bi ići spavati,“ rekla sam gunđajući, prije nego sam se vratila u krevet
i povukla prekrivač preko sebe.
Cameron je došao u sobu par minuta kasnije, ispravljajući kravatu. Voljela sam
ga gledati kako se sprema za posao. Uživala sam u paketu koji je predstavljao svijetu
i činjenici da sam ja jedina žena koja ga je otvarala svaku večer.
„Mora da si jako umoran,“ rekla sam, osjećajući vlastitu iscrpljenost.
„Dobro sam,“ rekao je, nagnuvši se prema meni sa daškom svog božanstvenog
mirisa prije nego je utisnuo poljubac na moje čelo. „Imam sastanke cijeli dan, ali vratit
ću se večeras. Večera?“
„Naravno,“ rekla sam.
„Govorim ti to sada, večeras, razgovaramo.“
Sada nisam prigovarala. Kimnula sam.
„Dobro.“
„Volim te, Abbie, tako jebeno puno,“ promrmljao je spajajući usne s mojima.
Ostavio me nevjerojatno zadovoljnu.

145
 Moj kutak
Ustala sam kasnije tog jutra, sa širokim i lijenim osmijehom na licu. Prethodne
noći nismo ništa učinili, ali smo vodili ljubav u svakom smislu te riječi. I usred noći,
sneno smo posegnuli jedno za drugim s potrebom da ostanemo povezani. Uzimao
me iznova i iznova dok smo zapetljavali moje plahte, natopljeni. Bila sam fizički
potrošena, ali imala sam obećanje koje će mi mnogo više pomoći da prebrodim
jutarnju rutinu. Između plahti, Cameron daje mnogo više nego što sam mogla sanjati,
ali sjećanja na njegov apetit su mi zatreperila između nogu kad sam uhvatila jastuk
pun njegovog mirisa i udahnula.
Držala sam se tih obećanja. Govorila su mi da se moram veseliti novom životu,
ispunjenom nama umjesto samo mene. Suza radosnica mi je kliznula niz obraz dok
sam razmišljala o plesu s Cameronom na Breeinom vjenčanju.
Sanjarenja o budućnosti su mi preplavila um, pa sam pomislila na zajedničko
otvaranje poklona na Božićno jutro u kući njegovog oca, na obilne večere kod gospođe
Zingaro, na novogodišnji poljubac.
Već sam imala ta sjećanja s Cameronom, ali žudjela sam za još. A od početka
godine nismo propustili niti jedan zajednički dan.
Bez trunke sumnje znala sam da ću biti pošteđena sljedećeg tjedna kada Kupid
dođe ismijavati samce od trideset i nešto godina u Wicker park.
Od prvog trenutka kada smo počeli izlaziti, usudila sam se sanjati velike snove.
U tom trenutku, nisam marila da li je brak bio u igri i nisam sanjala o našoj zajedničkoj
deci. Još. Prošlo je samo nekoliko mjeseci i to nije bilo važno u usporedbi s tim koliko
smo očajnički bili zaljubljeni.
Ali znala sam, bez sumnje, bilo kakav život s njim kao mojim najboljim
prijateljem i ljubavnikom bio bi dovoljan, bez obzira na to što ćemo postati. Jednog
dana željela bih više, sanjala bih više, ali sada trenutno, bila sam zadovoljna s nadom
u nas i s tim kako se osjećam kada sam s njim.
Htjela sam ga nasmijavati, učiniti ga sretnim. To su bile moje jedine želje. A
potreba za njim bila je poznata.
Trebala sam Camerona i on je trebao mene. Bio je podjednako prestravljen jer
je davao svoje srce i tek kad smo oboje bili sigurni jedno u drugo, usudili smo se dati
povjerenje i vjeru u nas.
Ponekad mislim da sam pridavala previše važnosti tome da imam ono što sam
mislila da mi nedostaje. Ponovno, moja majka je bila u pravu. Prvi put u mom životu
sam znala što želim.
Slatko oslobođenje.
Pronašla sam njega.
Pa tehnički, on je pronašao mene.
Ali nisam bilježila rezultat.
Nasmiješila sam se svom odrazu dok sam prolazila kroz jutarnji ritual, oprala
zube i nevoljko isprala njegov miris s kože.

146
 Moj kutak
Na vlaku do posla, proživljavala sam svaku minutu koju smo proveli zajedno.
Hodajući niz ulicu prema Preston Corpu, njihala sam bokovima dok mi je
glazba pjesme 'Closer' od Chainsmokersa 73 određivala tempo koraka, premda mi je
ideja o velikom objelodanjivanju, koje će se dogoditi ove večeri, lagano prigušila
raspoloženje. Ali ako je bio siguran da možemo riješiti sve što budemo otkrili,
vjerovala sam mu.
Kada sam se uspela liftom, Kat me pogledala iz svog ureda i pročitala izraz na
mome licu. Nisam to mogla sakriti.
„Oh, opa, opa,“ primijetila je pa sam pogledala prema njoj dok je sjedila za
svojim stolom.
„Da, totalno sam zaljubljena.“
„Tako sam sretna zbog tebe,“ rekla je uz iskreni osmjeh. „Pomalo ljubomorna,
ali sretna.“
„To je nekad bila moja rečenica,“ rekla sam, odbacila torbu na svoj stol i ušla u
njezin ured.
„Pa, što se dogodilo?“
„Upravo smo si neke stvari priznali. Mislim, tu smo već neko vrijeme, ali tek
smo sada otvorili vrata i bilo je svega. On je tako savršen.“
Odmahnula je glavom. „To je sjajno, Abbie. Zaslužila si to.“
„Prokleto jesam. Nema više otkazanih vjenčanja.“
„ Možda je ovo tvoj 'živjeli su sretno',“ rekla je blago. Tada sam to ugledala,
njezin umor.
„Ne brini se zbog danas, u redu? Pobrinula sam se za sve. Gledaj na to kao na
još jedan sastanak.“
Svečano je kimnula. „Trebam promjenu. Ako me otpuste, možda je to znak.“
„Nemoj razmišljati na taj način. Voliš biti ovdje. Riješit ćemo ovo. Vidjela si
izviješća. Nema problema, u redu?“
Kimnula je prije nego mi je pružila šalicu kave, onakvu kakvu sam voljela.
„Pa, reci mi što se događa.“
Prije nego sam dobila priliku, nekolicina administratora je izašla iz lifta. Kat se
vidno naježila zbog njihovog dolaska i šapnula mi.
„Ovo je stvarno, zar ne? Jesi li gotova nakon danas?“
Slijedila sam je prema konferencijskoj dvorani. „Bit ću gotova ovdje, da, ali još
uvijek imam nekoliko nedovršenih sitnica kod kuće.“
Uspravila je ramena i ozbiljno me pogledala. „Samo želim da ovo završi.“
„Uz tebe sam,“ zaklela sam se, bila sam samopouzdana kao i onog dana kada
smo se upoznale.
Devet sati kasnije, izašle smo sa sastanka s jednakim osmjesima na licu.
„Ne mogu vjerovati. Ne samo da si spasila moj posao, već sam zbog tebe
izgledala jako dobro. Ti si čudotvorac, Abbie.“

73
Pjesma američkog DJ-a elektronske glazbe
147
 Moj kutak
„Rekla sam ti. Ti si sposobna voditi podjelu. Bilo je samo pitanje vremena.“
„Hoćeš me otpratiti?“ Pitala me dohvaćajući torbicu.
„Naravno,“ rekla sam provjeravajući na mobitelu imam li poruku od
Camerona.
Bio je tih ovo poslijepodne, ali znao je koliko je važan današnji dan za mene u
uredu. Poslala sam mu poruku.
Nadam se da ti je dan dobar kao moj, treneru. XO
„Stvarno ti se ne mogu dovoljno zahvaliti,“ Kat je rekla izlazeći iz lifta.
Kada smo kroz teški niz dvostrukih vrata izašle u ledenu hladnoću, pogledala
sam u nju. „Možda bi se ponekad mogle naći?“
„Apsolutno,“ rekla je, iako sam bila sigurna da je njezin odgovor bio lažan.
Imala sam previše uredskih prijateljstava koja su trajala samo dok sam bila na
poslu. Naša veza je bila previše jednostrana da bih je nastavljala.
„K vragu, moj muž je ovdje.“
„Zar nisi vozila danas?“
„Ne, htjela sam pokupiti neke stvari koje sam naručila, pa sam rekla njemu da
dođe i poveze me, ali naravno, on ne može ni to shvatiti kako treba, pa je došao mojim
autom! Pih, čovjekova nesposobnost ne poznaje granice. Pa, nazovem te?“ Upitala je
zakoračivši preko rubnika prema blistavoj limuzini.
„Naravno,“ rekla sam, dok je ona mislila da je bolje ostaviti me s obećanjem
telefonskog poziva, a onda me zagrlila. Iznenađeno sam joj uzvratila zagrljaj dok je
govorila.
„Hvala za, pa… sve. Pisat ću ti. Kunem se da hoću.“
„Zvuči odlično. Sretno,“ rekla sam. „Sa svime. I probaj da ga ne ubiješ.“
Nasmiješila se i napravila korak unatrag prije nego je otvorila vrata i istresla se
na čovjeka. „Jeffersone, rekla sam ti da dođeš SUV-om.“
Znatiželjno sam virila u auto, a nervozni osmijeh mi je bio na licu zbog jadnog
čovjeka koji je vjerojatno bio ponižen s obzirom na to kako je razgovarala s njim, kao
da je dijete.
Negdje u svojoj mašti, očekivala sam vidjeti prerano oćelavjelog muškarca ili
nekog manje poželjnog i bila sam ugodno iznenađena kad sam ugledala njegov
vuneni kaput i odijelo krojeno po mjeri, ali sam se zamrznula u mjestu kada sam
susrela njegov oceansko zeleni pogled.
Ne.
Moje su oči pratile sjenu koja je prije nekoliko sati ostavljala svježe tragove na
mojim grudima, između mojih bedara i na mome vratu.
Čovjek je zurio u mene, ošamućen, dok je njegova supruga ulazila u automobil
i prekoravala ga, a moje se srce razbilo o pločnik.
Ne.
Grlo mi je gorjelo dok mi se duša trgala i prijetila da napusti moje tijelo.
„Što čekaš?“ Odbrusila je, prateći njegov pogled koji je bio uperen u mene. „Oh,
da, Abbie, ovo je moj muž, Jefferson. Jefferson, Abbie.“
148
 Moj kutak
Zaključanih pogleda, zakašljala sam se i zajecala dok mi je u grudima vrištalo
od boli.
Nitko od nas nije rekao ni riječ dok je zatvarala vrata, a potom je promrmljala,
„Nazvat ću te, dobro? Hvala ponovno, Abbie.“
Mogla sam je čuti kako se neprestano, ali prigušeno žali, dok je Cameron sjedio
za volanom, pogleda i dalje fiksiranog na mome.
Ne.
Ne.
To nije on. To nije čovjek kojeg volim.
Ovo ne može biti pogrešno. Ovo ne može biti pogrešno. Nisam pogriješila.
Pobjegao mi je još jedan jecaj koji nisam mogla zadržati, dok sam se slamala na
cesti. Nije bilo nikoga da me spasi, nikoga da me uhvati kad sam se rasula,
bespomoćna, i razbijena na milijune sitnih komadića.
I svaki ga je taj komadić volio.
Zgrabila sam torbu i pogledala prema dolje u svoje ruke, očekujući da budu
prljave. Što sam to napravila? Što je on meni napravio? Zašto!?
Vrisak mi je ležao na jeziku.
Grozničavo sam protresla glavom, odbijajući vjerovati da je taj čovjek u autu
bio moj. Zato što nije. Nikad nije ni bio.
Krv mi je napustila lice kada su se vozačeva vrata otvorila, a on pogledao u
mene s druge strane automobila.
„Abbie, pogledaj me.“
Bespomoćno, pogledala sam u svoju ljubav i svog najboljeg prijatelja, tražeći
pomoć. Ali sve je bilo pogrešno zato što je on bio odgovoran za ovo krvarenje.
Pružila sam sebi još jednu sebičnu sekundu, da to pokušam razumjeti.
„Što si to učinio?“ šaptom sam upitala. „Oh, moj Bože, što si učinio?“ rekla sam
dok sam stiskala šake na prsima. „Što si učinio?!“
Cameron se pomaknuo da zatvori vrata, a moje oči su pale na suvozačku stranu
dok je Kat vikala na njega. „Jeffersone, što do vraga misliš da radiš? Sramotiš me!
Ulazi u auto!“
Nije mogla vidjeti njegovo lice, a ja sam samo željela da njeno vrištanje
prestane. Morala sam da odem.
Čvrsto sam stisnula torbu i moj se instinkt za trčanjem pokrenuo.
„Abbie!“
Jefferson. Nisam znala njegovo pravo ime. Nisam znala ništa stvarno o njemu.
Sve je bila laž.
Jedna.
Ogromna.
Laž.
Nikada nije bio moj. Nije stvoren za mene. Nije moja srodna duša, nije moja
druga polovica. Nije moj dio koji nedostaje. Bio je nečiji suprug.

149
 Moj kutak
Lažljivac, varalica, prokleti plod moje previše bujne mašte.
I nikada neću biti ista žena bez njega.

150
 Moj kutak

Poglavlje 22

Cameron

Vidio sam kako stavlja tačku na našu priču. Vidio sam kako se to događa.
Namjestio sam neutralan izraz lica, najbolje što sam mogao i vratio se u auto. Bilo je
potrebno samo par sekundi da unište povjerenje koje smo gradili mjesecima. U tih
nekoliko sekundi, sve moje nade u novi život zbrisane su bombom koja je bila moja
supruga.
„Što dovraga radiš?“ Kat ispali dok sam ja gledao u Abbienom smjeru. Postojao
je samo jedan razlog iz kojeg sam je pokupio, a to nije bio da joj se objašnjavam.
Abbie je nestala u svakom smislu te riječi. Nije bilo koristi od toga da je
pokušam sustići. Nikada mi neće oprostiti. I nisam je mogao kriviti. Bio sam sebičan
jer sam želio da se dogodimo.
Na naplatu su stigli mjeseci neodlučnosti da učinim jebenu ispravnu stvar i
sada je sve uništeno. Unatoč molbi da ostavim stvari onakve kakve jesu, trebao sam
inzistirati na tome da razmijenimo svoje istine.
A ipak, znao sam da će moja istina biti ta koja će sve promijeniti, a ne njezina.
Nikada je neću uspjeti navesti da razumije. A vidjeti mene i Kat u tome svjetlu, kao
par, čak iako je sve to bila laž – Katina laž – učinilo je najveću štetu.
„Jeffersone, rekla sam ti da dovezeš SUV. Rekla sam ti da moram pokupiti neke
stvari.“ Dlanom sam prešao preko lica.
Toliko sam bio blizu nedokučivom, nemogućem. Da ponovno udišem život, da
imam nju. Osudila me je dok je stajala onako na pločniku. Prekinula je našu
povezanost i podignula zid, ostavljajući nas oboje da stojimo na suprotnim stranama
bez mogućnosti povratka. Isključila me onog trenutka kada me ugledala, ali to ništa
nije značilo mome srcu.
Borit ću se sa svakim djelićem svoga bića da je vratim. Natjerat ću je da shvati,
bez obzira koliko me to koštalo, bez obzira na to što ću morati da joj otkrijem.
Čak i uz taj način razmišljanja, čak i da sebe uspijem uvjeriti da Abbie mogu
reći sve, znao sam da će čitava istina biti za mene najteža stvar koju ću joj dati.
„Ponovno si me ispalio. Zaboravi. Isuse, beskoristan si. Samo me odvezi kući,“
Kat dreknu. „Dosta mi je ovoga.“
Ignorirao sam je, dok sam pokušavao da pronađem Abbie u gomili ljudi. Kada
više nisam mogao podnijeti Katine proteste, duboko sam uzdahnuo i pokušao se
smiriti.
„Danas ćeš potpisati one papire, Kat. Ne mogu više da te molim. Sada ti
govorim,“ rekao sam mirno. Mahnula je rukom prema meni i otvorila torbicu.
151
 Moj kutak
Zgrabio sam kutijicu s pilulama iz njene ruke i bacio je u stražnji dio auta izvan
njezina dosega.
„Odmah zaustavi auto,“ ispalila je. „Jeffersone!“ Vrištala je.
Više se nisam odazivao na to ime. To je bio nadimak koji žena daje svom
suprugu kojeg voli, kada se on nađe na njenoj listi sranja. Moje srednje ime i ime koje
nikada više ne želim čuti. Ime koje je ukaljano bijesom, ovisnošću i mržnjom. Ta šala
nije smiješna već godinama.
„Ne znam što misliš jebeno tko si,“ Kat ispali dok se vrtjela u sjedalu kako bi
dohvatila bočicu, a ja sam je zgrabio za džep kaputa i povukao natrag na sjedalo.
Mislio sam da će se u mojim riječima čuti ogorčenost, ali čula se samo odlučnost.
„Ja sam nitko. Bio sam tvoj suprug nekoliko godina, tvoja vreća za udaranje još
nekoliko godina. Završio sam s time. Ostavio sam te prije godinu dana. Tvojim je
zahtjevima došao kraj. Učinit ćemo ovo.“
Frknula je. „Ja nisam ta koja ima zahtjeve. Ti si taj koji mora provjeriti svoju
stvarnost.“
„Želim natrag svoj jebeni život, Kat. Vrijeme je da se otrijezniš.“
„Oh, jebi se,“ bjesnjela je. „A što je bilo ono ondje, ha? Odakle poznaješ Abbie?“
„Ne postavljaj pitanja na koja ne želiš čuti odgovor,“ upozorio sam. „Ja
nastavljam dalje i neću doći sljedeći put kada me pozoveš ili bilo koji drugi put, kad
smo već kod toga. Jedini razlog zbog kojeg sam te večeras pokupio je da potpišeš te
papire.“
Kat je još uvijek posezala rukom prema stražnjem sjedalu kada sam je preplašio
glasom punim besa. Polako sam se zaustavio na crveno svjetlo na semaforu i
promotrio njen profil ispunjen neprijateljstvom. „Pogledaj me, prokleta bila.“
Njen plavi pogled padne na mene, pa se namršti.
„Kat, završio sam.“
„Ne znam što je ušlo u tebe, ali moraš se jebeno sabrati.“
Nisam mogao zaustaviti ironičan osmjeh dok sam stiskao gas i kretao poput
metka. Bila je savršena slika neporecive, jezive ljepote bez duše.
„Potpisat ćeš mi razvod još danas. Na koji god način želiš, Kat. Opljačkaj me.
Uzmi sve, imaš kuću, uzmi i sve ostalo. Uzmi pola mojih trgovina. Uzmi sve na što
misliš da imaš pravo, ali nećeš dobiti ostatak mog života.“
Njen pogled potamni od mržnje, ne straha, niti žaljenja, osjećaja za koje sam se
nadao da će izaći na vidjelo nakon beskonačnih mjeseci u kojima sam pokušavao
spasiti svoju suprugu i brak. „Ne misliš to. Samo si… napet.“
Po prvi put u mnogo godina, eksplodirao sam. „JEBENO SAM ZAVRŠIO S
TOBOM! Ti si ovisnica o drogama i iskorištavala si me na svaki mogući način od noći
kada si povrijeđena. Više te ne volim. Naš je brak gotov. Pretvorila si nas u nešto
previše zamršeno da bi se jebeno shvatilo. Više ne mogu nastaviti s ovime. Neću.“
„Oh, ja sam za ovo kriva?“ Rekla je optužujućim tonom. „Ja?“
„Isuse Kriste, ne počinji ponovno s krivnjom.“
„Ti si taj koji je sjebao moja leđa!“
152
 Moj kutak
„Dobro, ja sam kriv, ali tvoja je karijera već bila gotova. Išla si na terapiju i imala
si mnogo načina na koje si mogla ozdraviti nakon što sam povrijedio tvoja leđa. Ali ti
si ta koja nije htjela oporavak i koja je sama sebe pretvorila u jebeni nered.“
Moje su riječi jedva ispunile zrak između nas kada mi se čeljust spojila s njenom
šakom pa sam se trznuo na sjedalu i promotrio cestu pred sobom jer sam izašao iz
svoje trake. Napola sam bio svjestan toga da smo na cesti kada je zadala drugi udarac.
„Kat, vozim. Prestani!“ Ali nije.
Udarci su samo dolazili pa sam nas morao skloniti s prepune ceste presijecajući
put dvama automobila kako bih je vratio pod kontrolu. Uvezao sam auto u park i
tada me iznenadio njen udarac u sljepoočicu.
„Isuse, Kat prestani!“ zarežao sam kada me je napala punom snagom. Sva je
njena ljutnja bila usmjerena prema mojoj glavi. Udarila je još nekoliko puta prije nego
sam je uhvatio za ruke i snažno protresao. „Prokletstvo, prestani! Gotovo je, samo…
prestani!“ Pogledala je u mene, a pogled joj je bio preplavljen mržnjom.
Nisam ja bio taj na kojeg je bila ljuta. Nikada mene nije htjela povrijediti, ali ja
sam bio onaj koji se morao nositi s tim nakon što se izgubilo i posljednje zrno nade u
dugogodišnjoj zavisnosti, a ne zbog ozljede, koja je bila savršena izlika.
Kada sam upoznao Kat, bila je prepuna života, čak i u trideset četvrtoj godini i
držala je svijet na svome dlanu. Bila je umirovljena gimnastičarka s velikim snovima
o otvaranju lanca svojih teretana. Nosila je svoju budućnost u osmjehu. Imali smo
slične snove i nezasitne apetite za životom i više nego dovoljno žudnje među nama.
Nakon dvije godine našeg braka ozlijedila je leđa u toku svog pijanstva, tvrdila
je da sam je ja ispustio dok smo imali seks na Maxovom brodu. Istina je bila da je
izgubila ravnotežu prije nego je gola doteturala do mene, a ni ja nisam bio dovoljno
trijezan da reagiram na vrijeme kako bi je uhvatio dok je padala na mene. Podnio sam
krivnju, pružajući joj mogućnost da se zaštiti od poniženja. Čak smo i zbijali šale u
vezi s tim u bolnici, dok je čekala spojena na infuziju morfija, prije nego je saznala da
je operacija neizbježna.
Otada je mene krivila za agoniju kroz koju je prošla nakon operacije. U
godinama nezamislivog pakla, pomagao sam joj kroz sve, operacije, bol s kojom se
svakodnevno nosila i kroz rehabilitaciju, ali oporavak koji joj je bio potreban, nikada
nije došao.
Kat jedva da me dotaknula nakon 'nesreće', operacije i oporavka. A kada je
njezina ljutnja isplivala na površinu, bilo je gotovo za nas. Uzimala je pilule kako bi
se otupjela, a ja sam pokušavao biti ondje sve dok se njeno samoočuvanje nije
aktiviralo.
Terapeutkinja s kojim sam dogovorio sastanke – na koje se Kat nikada nije
potrudila doći – rekla je da je ona u stanju psihičke paralize. Da njen um ne može
prihvatiti tjelesna ograničenja i da zato koristi pilule, kako bi se ponovno osjećala
sposobnom bez boli. Nekoliko mjeseci nakon operacije, Kat se odrekla svog životnog
sna u kojem je namjeravala biti mentorica u teretanama, zbog svojih ograničenja.
Frknula bi nosom na svaki moj prijedlog.
153
 Moj kutak
I dalje je krivila mene, a ja sam joj to dopuštao, ali ništa nije pomagalo. Njena je
pogrešno usmjerena ljutnja samo rasla, a moja ozlojađenost pojavila.
Sve što je vidjela kada bi pogledala u mene, bio bi netko koga je mogla okriviti,
a kada bih ja pogledao u nju, vidio sam samo ženu koja je morala uzimati narkotike
kako bi mogla funkcionirati. A najgori je dio bio taj da jest funkcionirala, stvorila je
savršenu sliku za bilo koga tko se ne bi približio dovoljno da vidi pukotine. Ali te su
se pukotine samo povećavale zbog njenog bijesa, a ja sam bio taj koji je taj bijes na
kraju primao.
Bio sam gotov s time da se pretvaram da naš brak nije završio još onda kada je
prvi put uzela jednu od tih pilula kako bi se omamila i pobjegla od stvarnog života sa
mnom. Završio sam s pretvaranjem da želim da stvari ostanu iste, da potonem u
njenu jamu sažaljenja zajedno s njom i prestanem živjeti. Sebično sam si dopustio da
živim dok se ona utapala, nadajući se da to mogu učiniti za nas oboje. Ali bio sam
prazan. Tako jebeno prazan.
U tri godine svog braka shvatio sam da mi je supruga razmažena olupina žene
koja je trebala da svi drugi popravljaju sve za nju kako bi se osjećala sigurnom. Nisam
je mogao promijeniti, pa me prvo slomila svojim riječima, a zatim i svojim šakama.
A Abbie… Abbie je bila prijeko potreban dokaz da je život još uvijek bio
vrijedan življenja. Htio sam joj reći sve o Kat prije nego smo prešli na tjelesni odnos,
ali bio sam uhvaćen u vrtlogu
iz kojeg nisam želio nikada izaći. Dok sam bio s Abbie neke su mi stvari postale
jasnije. Ništa od svog života s Kat nisam donio u novu vezu i to nije bilo uzaludno.
Otkrio sam više o tome tko sam bez ožiljaka iz borbi u mome braku koji su mi
zaklanjali pogled. Osjećao sam se bolje, nikada nisam mogao zanijekati svoj život
prije Abbie,i imao sam svaku namjeru podijeliti to s njom. Bez tog tereta istine, osjećao
bih se slobodnim muškarcem, onakvim kakvim sam želio biti s njom, za razliku od
ovog života u kojem sam godinama bio paraliziran s Kat.
Već sam se odvojio od svoje supruge na svaki mogući način. Katini su zahtjevi
bili otrovni, toliko mnogo da se moj posljednji pokušaj da završim ono što sam
započeo kada sam je napustio, pretvorio u gubitak od kojeg se nikada neću oporaviti.
Izgubio sam Abbie.
Prokletstvo!
Kat se vrpoljila na sjedalu pokraj mene kada sam je ponovno spriječio u
pokušaju da uzme bočicu sa stražnjeg sjedala.
„Možeš li,“ promrmljao sam dok sam brisao krv sa nove posjekotine na usnici i
promatrao tamno ljubičastu modricu pokraj svog oka u retrovizoru – koja je bez
sumnje bila rezultat kontakta s njenim vjenčanim prstenom, „na jednu jebenu minutu
razgovarati sa mnom kao odrasla osoba. Bio sam dobar prema tebi, Kat, iako nisam
trebao biti. Zar ti to ništa ne znači?“
„Mrzim te,“ vrištala je dok je činila sve što je mogla kako bi se otrgnula od mene.

154
 Moj kutak
Poražen, ostao sam tiho sve dok se kasnije nisam zaustavio ispred olupine
doma koji smo nekada dijelili, prije nego je ona odustala od svega. Ispod daha sam
prošaptao istinu. „I ja tebe mrzim.“
Birao sam broj njezina oca dok je klepetala i udarala dlanovima o suvozačevo
staklo. „Otključaj jebeni auto!“
Nije bilo koristi. Ako joj ne dadem pilule, otići će u neki loš dio grada i nabaviti
fiks u nekoliko minuta. Kat je zalupila vratima automobila, nakon što je dohvatila
bočicu, a potom krenula prema kući.
Kada je otvorila vrata, ugledao sam dokumente za razvod na šanku. Nisam ni
sumnjao u to da ih neće ni pogledati, kao što to mjesecima već nije činila. Uzet će
nekoliko pilula i uposliti se sve dok ne ispije čašu vina sa dva Xanaxa 74kako bi se
onesvijestila. Ujutro će uzeti još dvije pilule prije nego ustane, a onda još dvije oko
deset sati uz kavu.
S Kat sigurnom u kući, izašao sam iz kuće, kada se njezin otac javio.
„Camerone?“
„Billy.“
„Odustao si,“ rekao je uz uzdah.
„Gotovo je već neko vrijeme. Mislim da ti to nije rekla, ali napustio sam je prije
godinu dana. Ne mogu više nastaviti s ovim. Ne želim to više. Ona je ovisnica. Treba
joj tvoja pomoć. A mislim da će večeras biti loše.“
„Možeš li samo pričekati dok -“
„Slušaj me,“ povikao sam. „Završio sam. Dovoljno sam krvario za ovo sranje,
Billy. Završio sam s tim da je lovim po ulicama. Više se neću javljati na njene pozive.
Živo mi se jebe za tvoju kći, dovedi joj pomoć. Pomozi joj da se izliječi.“
„Žao mi je Camerone. Odmah krećem iz ureda.“
Prišao sam poštanskom sandučiću i ubacio Katine ključeve unutra prije nego
sam uskočio u svoj SUV. Moj je plan bio jednostavan. Uhvatiti je bez da dobije priliku
za bijeg i natjerati je da se suoči sa stvarnošću. Ali moji planovi bili su prijetvorni baš
kao i Kat. Sutra će me nazvati bez da uopće promisli o tome. Nije to bio poziv kojeg
sam se bojao izbjeći. To je onaj poziv kojeg ću izbjeći kako bih sačuvao njen život.
Iskašljao sam emociju dok su četiri godine mog života počivale, a suze krivnje
natapale mi lice, zbog Kat, zbog Abbie i zbog užasa u koji se pretvorio moj život, moj
brak i moja nova potraga za srećom.
Svako svjetlo u kući se upalilo dok se Kat kretala uokolo u još jednom pilulama
izazvanom bjesnilu. Mogao sam je čuti kako vrišti na mene iz kuće, izazivajući me da
uđem unutra.
Obrisao sam krv sa svoje usne tkaninom i pogledao u nju, prije nego sam
podigao pogled prema kući i prisjetio se dana kada smo se uselili. Toliko se toga
promijenilo, osim broja na poštanskom sandučiću ispred trijema.

74
Tableta za spavanje
155
 Moj kutak
Prvih nekoliko godina našeg braka taj broj je značio život. A sada je bio
prokletstvo moga postojanja. Rugao mi se i govorio mi da sam budala iako me
određena doza olakšanja preplavila kada sam shvatio da ga više nikad neću morati
vidjeti.
Bez obzira na to, što se od sada pa nadalje, dogodi s Kat, neću biti ovdje da
svjedočim tome. Nisam mogao.
I morao sam da se oslobodim straha, trudio sam se najbolje što sam mogao dok
sam se udaljavao.
Mislio sam da sam dotaknuo dno prvi put kada me Kat udarila. Bio sam u
krivu.

Cameron

Drhtao sam u kaputu i promatrao je kako prilazi. Zaustavila se kada me

ugledala na svojoj kapiji.
„Abbie,“ rekao sam, pomaknuo sam se i stao na njen trijem, dah mi se kovitlao
u vidljive oblačiće žaljenja. Bilo je dosta nakon ponoći, a mrzio sam činjenicu što sam
htio saznati gdje je bila. Mrzio sam licemjera u sebi, ali uz nju, nisam mogao
racionalizirati sve što sam osjećao.
To se činilo kao nešto nadrealno. Bio sam prestravljen i kada sam priznao, a
ona potvrdila da nisam sam, to je bila najljepša stvar koju sam ikada osjetio. U tom
trenutku, osjećao sam se prokletim, kao da sam izgubio svako pravo na to da znam
išta o njoj.
Bilo je dovoljno da učini da žudim za njom, da se uhvatim za nju i da je
preklinjem da mi udijeli samo jedan svoj dah. U sjećanje na taj osjećaj, u djeliću
sekunde, prešao sam iz muškarca koji se ispričava u muškarca koji preklinje za vlastiti
dah. To mi je činila. Morao sam učiniti da razumije da ću se ugušiti bez nje. Da sam
pogrešno disao prije nego sam je upoznao.
Obrisao sam oči od emocija koje su prijetile da će se proliti dok se pokušavala
progurati pokraj mene, a ja sam je nježno uhvatio za ramena i natjerao da se licem
okrene prema meni. Njeni su obrazi bili žarko crveni, suzama natopljeni.
„Abbie, molim te. Sve sam ti namjeravao reći večeras. Pokušao sam. Kunem se
Bogom, samo prvo trebam biti s tobom. Jebem ti, ovo je bilo pogrešno.“
Teško sam progutao, moleći se da prave riječi izađu iz mene. Suze su joj maglile
pogled i nije ništa učinila kako bi sakrila svoju povrijeđenost. Svaki dah, svaki bolan
jecaj, urezao se u moje grudi. Bio sam uništen zbog njene očite boli. Tako jebeno
uništen. I nisam imao načina da doprem do nje bez njenog dopuštenja, onoga kojeg
mi nikada neće dati. Nikakvo preklinjanje neće pomoći, ali sam svejedno navaljivao s
tračkom nade u nas. U sve što smo izgradili. Sve što smo znali jedno o drugome.
„Molim te.“

156
 Moj kutak
Odmjeravala me dok se njena povrijeđenost pretvarala u ljutnju i tada se moj
strah pojavio.
„Ne postoji ništa što možeš reći,“ zajecala je. „Ništa.“
Glas joj je bio surov kada je progovorila, bila je nekoliko centimetara udaljena
od mene, ali jednako je tako mogla biti i na drugom kraju svemira. „Odlazi i ne vraćaj
se. Ne želim nikada više čuti za tebe. Molim te, poštuj to. Molim te, odlazi i ostavi me
na miru.“
„Samo mi dopusti da ti kažem. Daj da objasnim.“
„Koju god ispriku imaš, nije važna, jer nikada neće biti dovoljno dobra. Gotovo
je. Potpuno je gotovo.“ Gušila se svojim riječima, a moje su grudi potonule pod
njihovom težinom.
„To nismo mi, Abbie. Mi se ne nosimo s nečim konačnim. Mi tako ne
funkcioniramo.“
Usne joj se razdvojiše, a oči rašire u nevjerici. „Hoće li to uvijek biti tvoja izlika?
Ovo je drugačije i ti to znaš.“
„Nije.“ Ako sam imao ikakvu priliku doprijeti do nje, morao sam je podsjetiti
na nas. „Upravo se o tome radi. Trebaš mi da zaboraviš svaki zaključak koji si donijela
na temelju jedne sekunde i da se sjetiš zašto smo ovo uopće započeli. Sve u vezi toga
što se sada događa je onda. Napustio sam je i ispunio zahtjev za razvodom osam
mjeseci prije nego sam tebe upoznao. Samo se odužilo zbog njenog psihičkog
zdravlja. Abbie, ona je ovisnica o narkoticima i lažljivica. Znam da to zvuči poput
izgovora, ali to je istina. I skoro pa ti mogu garantirati da je sve što je o meni rekla laž.
Napravio sam veliku pogrešku time što ti nisam rekao ranije, ali kunem ti se Bogom
da je među nama gotovo. Gotovo je već godinama. Kat je odbijala to da shvati i zato
sam je večeras pokupio. Želio sam da se naš razvod konačno riješi. Kako bismo mi, ti
i ja, mogli biti slobodni biti ono što jesmo. Za našu budućnost. To je jedini razlog.
Molim te, vjeruj mi. Nisam takav muškarac, a ti ne vjeruješ u to, ili ne želiš. Ja znam
da ti ne želiš vjerovati. Mogu dokazati da je svaka riječ koju sam izgovorio istinita.
Mogu ukloniti tvoje sumnje. Mogu učiniti da mi vjeruješ, da ponovo veruješ u mene
.“
Nisam znao da je to istina i mrzio sam se zbog toga što sam joj govorio stvari koje
su možda ležale na još više laži, ali htio sam da vjeruje, jer sam zbog nje ja počeo
vjerovati. Njezina je ljubav učinila da se osjećam kao kralj, bog, iako sam bio Juda 75 u
našoj priči.
Zurio sam u njene krvavo crvene oči. Voljela me, bez sumnje sam to znao, ali u
njima je bila bol i toga sam se bojao. Znao sam za što je sposobna. Uvijek je bol bila ta
koja bi izvrnula ljubav u tragediju. Očekivanja su uništavala ostatak.
„Telefonski pozivi,“ rekla je shvativši, „od jutros, to je bila ona?“
Bez mog priznanja, odmaknula se od mene, pogled u njenim očima svake me je
sekunde sve više izjedao. Bio mi je previše poznat, a njoj toliko stran.

75
Juda, u kršćanstvu, Isusov izdajnik
157
 Moj kutak
Kidala me na komadiće svojom ljutnjom i to nas je samo moglo uništiti. Sve sam
to i predobro znao. Proživio sam to.
„Pokušao sam ti dati što si željela. Nisi htjela znati.“ Nije me mogla čuti, nije
mogla čuti niti jednu riječ koju sam izgovarao. Nikada nisam bio toliko bespomoćan.
Čak ni nakon svega što sam prošao s Kat.
„Ne poznajem te,“ prošaptala je između nas. „Ne poznajem te.“
„To nije istina, znaš da to nije istina.“
„Od svih pitanja koja sam trebala postaviti,“ izgovorila je slabašno dok joj je
suza klizila niz obraz, a svjetlost s njezina trijema bacala je lagani sjaj na nju, sve to
mi je kidalo srce. „Pitanje koje sam trebala postaviti…“ rekla je i grohotom se
nasmijala. Njezin pogled potraži moj. „Reci mi da nisi oženjen, Camerone. Molim te,
reci mi da nisi oženjen.“
„Abbie, htio sam ti reći, pokušao sam ti reći.“
„Skrivao si se iza našeg dogovora. To je ista stvar kao i prokleto laganje, a čak
si mi i jutros lagao! Lagao si mi i rekao da me voliš!“
Teško sam progutao, kralježnica mi se priljubila uz moje okamenjeno srce, uz
čvrsto mjesto u koje sam se natjerao ući.
„Reci mi da nisi oženjen, Camerone.“
„Oženjen sam.“ Dopustio sam da nas ta istina obavije na pola sekunde.
„Razdvojen -“
Zvuk udarca njene ruke i peckanje koje je prouzročilo spajanje s mojim obrazom
bilo je to koje je sve poremetilo. Taj osjećaj promijenio je svaku namjeru koju sam imao
kada sam se pojavio na njenim vratima. Preziran izraz na njenom licu i izazov u
njenim očima pokrenuo je neki dio mene koji nisam mogao prepoznati i koji me je
obuzeo u trenutku. Šok me preplavio i ostao jedina stvar na koju sam se fokusirao sve
dok ga ljutnja nije zamijenila.
Djelići mene na koje sam bio najponosniji iskliznuli su mi dok sam se razbijao
na sitne komadiće.
A onda sam ispalio.
„Da više nikada nisi prokletu ruku podignula na mene u ljutnji! Drži svoje
jebene ruke podalje od mene, čuješ li me!?“ Uhvatio sam je za zglob dok ju je povlačila
k sebi. „Nikada više!“
Abbie iznenađeno vrisne, a strah je preplavi dok me promatrala kako stojim
uspravno preplavljen bijesom. Bol koja je isijavala od njenog dlana uvlačila mi se u
grudi, cijedila se i kapala poput kiseline koja je palila rupu pravo kroza me.
Osjećao sam se poput čudovišta, njen me pogled optuživao. Ljutnja me palila sa
svih strana dok se moja ljubav prema njoj prelijevala na mome licu i nevjerice zbog
onoga što je upravo učinila. Osjećao sam slanoću u porezotini na svojoj usnici dok je
bijes izbijao iz mene, zajedno s godinama zauzdavane ljutnje.
Počela je zamuckivati ispriku. „C-Camerone, nisam to trebala učiniti,“ rekla je
i pogledala u mene kao da sam stranac.

158
 Moj kutak
Čvrsto sam zatvorio oči dok je jecala preplavljena strahom. Kada sam ih
otvorio, bio sam ništa. Stisnuo sam šake uz bokove i procijedio. „Jebem ti, jebem ti! K
vragu s tobom! Vjeruj u što god jebeno želiš o meni. Nisam učinio ništa osim što sam
te volio od trenutka kada sam te jebeno upoznao!“
Brzo sam se udaljio, pogled mi je bio zamućen, a srce uništeno dok je kroz jecaj
izgovarala moje ime iza mene kako bi… što… zaustavila me? Nikada to neću saznati
jer sam zapečatio vrata među nama na svome putu, zbog nje, zbog nas oboje. Mislio
sam da sam završio s tim da sam jadan, ali jedan udarac njene ruke, učinio je da sam
završio sa svime.
Zureći kroz prozor, mogao sam prstom pokazati ulicu u kojoj je spavala. Na
adresi na kojoj sam stvorio neka od najboljih sjećanja u svome životu. Sada sam
mogao gledati samo izdaleka. Pozdravio sam tminu dok sam tako stajao neko vrijeme
i pio iz boce, a žarenje se miješalo s toplinom koja me preplavljivala.
Ali sve je to bila lažna zamjena.
Nije me bilo briga. Htio sam se osloboditi tog izjedanja u svojim grudima.
Imao sam četiri mjeseca nečega što je nalikovalo savršenstvu za koje sam se kleo
da ne postoji sa ženom koja mi je pristajala. Bila je sažetak svega za čime sam žudio.
A toliko lako kako je došla i ukrala najveći dio mene, tako ga je i odnijela sa sobom.
Kada sam je upoznao, samo sam želio mali djelić mira. I dalje sam to želio, ali činilo
se da to mogu pronaći samo uz nju.
Kako su stvari sada stajale, znao sam da je mir zauvijek izgubljen. A moja duša
neće počivati u miru bez nje. Nikada u cijelom životu nisam bio toliko iscrpljen.
Nesvjesno me gurnula preko granica mojih mogućnosti. Ništa mi nije ostalo, a prije
sam toliko toga imao u sebi. Za nju. Jer me ona vratila s ruba i učinila ljubav lijepom
i jednostavnom. A ja sam poskočio na priliku da imam nešto toliko čisto s njom.
Možda nam je bilo bolje kao strancima. Trebala bi da me mrzi. Ja sam kriv i
nepopravljiv. Toliko sam mrzio ono što sam vidio u svome odrazu. Još uvijek sam
mogao osjetiti žarenje na obrazu od njezina udarca, ali nije moje lice bilo to koje me
boljelo.
Na Božićno jutro probudio sam se u njenom naručju, njeni su prsti bili na mome
potiljku, njen je iscjeljujući dodir postao moja nova ovisnost, njen je osmjeh brisao
dane koje sam proveo bez nje. Posljednjih nekoliko godina bile su podnošljive zbog
minuta provedenih s njom.
Zašto su jebene najbolje stvari u životu tako kratko trajale? Dobre u jednom
trenutku, a u treptaju oka oduzete. Činilo se da je to uvijek takav slučaj, posebno kada
se radilo o ženama u mome životu.
Prijateljstvo moje majke i nagla odsutnost, istina o tome tko je moja supruga i
gubitak žene koju sam htio voljeti imala je isti efekt. Zajednička veza koju su sve
dijelile dala mi je do znanja da nikada nisam imao kontrolu.
Ja sam se samo borio za sreću koju sam želio zaslužiti. Kada će jebeno biti moje
vrijeme? Zar nisam dao dovoljno sebe? Mogao sam se zakleti da sam platio za svoje
grijehe, ali očito, nisam krvario dovoljno. Ali život može uzeti sve, samo da mi se ona
159
 Moj kutak
vrati. Ironija je bila u tome, da nije bilo pogodbe, nije bilo nikoga s kime bih se trampio
i znao sam zašto.
Ovaj put, učinio sam to sam sebi.
„Jebi se,“ promrmljao sam kopiletu koje me promatralo dok je ispijalo iz boce.
Glumom sam se održavao. To se moglo vidjeti u mome stavu, načinu na koji sam se
odijevao, načinu na koji sam se pretvarao da mi nije stalo, da nemam potrebe i to je
bilo sve što sam ikada činio. Bio sam jednaki licemjer baš kao i moja supruga. Ona je
bila kraljica laži, a ja njen odani podanik. Bez obzira na to što sam mislio da sam se
riješio nekog dijela nje u posljednjih godinu dana, izobličila me do te točke da sam i
dalje stvarao privid.
Kada mi je majka umrla, držao sam se zaposlenim, čavrljao sam kako bih
prigušio bol. Isto sam činio i kada bismo Kat i ja imali problema. Lakše se bilo nositi
s tim kada bih bio zaposlen s ispitivanjem drugih o njihovim životima. Način da
pobjegneš od svog. Imao sam stalnu potrebu za povezanošću. Abbie je imala istu
takvu potrebu. Ništa nije isto poput povezanih srca.
'Drvlje i kamenje' nikada nije bio moj moto. Ta fraza nikada nije bila dio moga
rječnika. Ništa mi to nije značilo dok sam odrastao. Nikada se prije nisam nosio sa
stvarima s kojima sam morao posljednjih nekoliko godina s Kat. Bio sam zlatni dečko,
uzorno dijete. Većinu sam svog života bio bezbrižan. Nisam imao problema oko toga
hoću li biti izabran, niti hoću li pronaći prijatelje, žene.
Ali isticao sam se samo zato što sam marljivo radio na tome, ponekad i
dvostruko više. A nagrađivao sam one koji su me gurali prema naprijed vraćanjem
unatrag, kako bih napravio bolje. Stekao sam nekoliko neprijatelja i nikada se nisam
bojao sjena, jer sam bacao vlastitu.
Možda sam i proglašen savršenim, ali jebeno to nikada nisam tražio. Bio sam
sin neimpresioniranog oca i djetinjaste majke. U ranim sam godinama to prihvatio i
pazio na nju, jer ona to nije mogla. Neuspjeh je bio moj neprijatelj. Njemu sam se
namjerno inatio iako ga nikada nisam mrzio. Samo sam se htio sačuvati od
posramljenosti ako bih ga iznevjerio. A sada nisam mogao priznati u čemu je on to
stvarno uspio, a gdje sam ja zakazao.
Moj je otac bezuvjetno i bezgranično volio ženu koju sam ja volio najviše na
svijetu… sve do Abbie. A iako je on postajao sve gori, moja ga je majka i dalje voljela
i ostala odana. Budalasto sam mislio da bih mogao imati istu stvar. Volio sam
Abbieine mane, neobičnosti i nesavršenosti. Još i više od toga, njezinu volju da ih
prizna, a ne da ih prikrije sexom i parfemom. To me i privuklo k njoj.
Dopustila mi je da je trebam. Dopustila mi je da je volim i bilo mi je uzvraćeno.
Prestao sam mariti za to tko gleda, dok sam bio s njom. Trebala mi je njena ljubav više
od ičega.
Možda je nisam zaslužio dok sam bio onakav muškarac.
Ali sada je zaslužujem.
Zar ne?

160
 Moj kutak
Igrao sam po njenom, po njenim pravilima. Ostavio sam prtljagu pred vratima
jer mi je tako odgovaralo, jednako kao i njoj.
Bio sam muškarac kakvog je trebala, ali to je bilo beznačajno, jer sam bio onakav
kakav jesam. Čovjek u kojeg sam odrastao unatoč svojoj prošlosti. Bog mi je dao da
budem oslobođen tog tereta, a ja sam samo želio zaboraviti.
S bocom u ruci ušao sam u kupaonicu i promotrio porezotinu na usnici i
ljubičasto-zelenu modricu na vilici. Bio sam, ponovno, prekriven Katinim bijesom.
Vodom sam isprao lice, a potom pogledao u dokaz koji se ne može isprati. Za
dan ili dva više neće biti tragova njenog fizičkog napada, ali ljutnja koja me
ispunjavala bila je ono što me zajebavalo. Nisam bio beznadan, barem ne na način na
koji sam se ranije osjećao, zarobljen.
Ljutnja je isplivala na površinu dok sam mislio o tome kako sam Kat dao svoj
život, svoje vrijeme i pažnju. Ona je to potratila, potratila nas je oboje. Prešao sam
prstom preko izblijedjelog ožiljka na svojoj sljepoočici, dar od Kat, i svakodnevni
podsjetnik na ono što se dogodilo.
„Dušo, zar ih nisi danas dovoljno uzela?“
„Boli me,“ promrmljala je i odsutno uzela pilule.
„Tvoj je terapeut rekao da bismo trebali biti aktivni koliko je to god moguće. Hajdemo
danas van.“
„Ne osjećam se dovoljno dobro,“ tiho je odgovorila, njen je ogorčen pogled susreo moj
u ogledalu.
„U redu, ostanimo onda u kući.“
Sjedila je za toaletnim stolićem, prolazeći je četkom kroz kosu, a ja sam je promatrao iz
kreveta. Prvi put kada je počela raditi svoj jutarnji ritual, mislio sam da je neobičan, kao u
nekim starim filmovima u kojima bi na kraju došle sluškinje i pomogle joj da se odjene.
Odgojena je kraljevski, a tokom godina počeo sam smatrati da je to utješna rutina, na neki
način čak i sexy. Promatrao sam je dok je prolazila četkom kroz svoje tamne vlasi, kosa joj je
padala i uokvirivala ramena, a njena je porculanska koža bila poput svile.
„Znam nekoliko stvari koje možemo raditi i ovdje,“ hrapavo sam rekao dok sam
odgurivao prekrivače, a zatim prišao njenom stoliću kako bih je poljubio u golo rame.
„Ne osjećam se dobro ni za to.“
„Nedostaješ mi,“ rekao sam nježno njenom odrazu u ogledalu.
„Nemoj biti smiješan. Ja sam ovdje.“
„Jesi li?“ izdahnuo sam i kleknuo ispred svoje supruge pa umirio pokrete njene ruke
svojima.
„Kat, nisi me dotaknula mjesecima. I mene boli.“ Obgrlio sam je.
Odgurivala me je dok sam je i dalje držao u naručju. „Isuse Kriste, Jeffersone, zar je
tvoj kurac sve do čega ti je stalo?“
„Ne, ali bilo bi lijepo kada bi moju suprugu bilo jebeno briga,“ uspio sam protisnuti.
Njen pogled bljesne, a ja odmahnem glavom. „Zaboravi, žao mi je. Hajde da samo nešto radimo
danas, što god ti želiš.“
„Imam posla.“

161
 Moj kutak
„Kat,“ objašnjavao sam. „Nedjelja je. Ured može čekati.“
Odgurnula mi je ruke, pa sam pognuo glavu.
Nastavila je sa svojim četkanjem dok sam sjedio na petama. „Misliš samo na sebe. Što
očekuješ od mene? Mene boli!“
„Pa, to je stvarno iznenađujuće s obzirom na to da si popila pola bočice pilula.“
Nagnula je glavu i probola me pogledom. „Tko si k vragu ti da mi jebeno govoriš kada
me ne boli!“
„Ne spavaš, jedva da jedeš, naš brak pati.“
„Misliš, tvoj kurac,“ frknula je.
„Mislio sam na naš brak! Ne mogu ništa ni reći bez da ti izvrneš riječi i baciš mi ih
natrag u lice. Uvijek imaš taj obrambeni stav. Moramo razgovarati o ovome,“ rekao sam i
dohvatio bočicu Vicodina 76sa toaletnog stolića. „Ovo jebeno sranje ti pomućuje um. Nisi
svoja.“
„Vrati ih, Camerone. Da se nisi usudio predbacivati mi za to.“
Odmahnuo sam glavom. „Želim razgovarati o ovome.“
„Jebeno si patetičan, znaš li to? Jedini problem ovdje si ti.“
„Oh, ja sam patetičan? Ja sam problem? Kada se to dogodilo? Nisam ja taj koji se
omamljuje do granice u kojoj se postaje bešćutan.“ Neino se tijelo ukočilo kada sam to izrekao,
jer, njene su riječi boljele i po prvi put sam mogao vidjeti nešto u njenom pogledu što je
nalikovalo mržnji. Ali to nije mogla biti istina. Kat nije mrzila… nikoga.
„Prestani,“ rekao sam i posegnuo za njom, „Samo prestani.“
Prvo sam ostao šokiran, nisam osjetio bol. Ali nisam se uspio oporaviti jer je ponovno
zamahnula metalnom četkom i udarila me u sljepoočicu. Ustala je i nadvila se nad mene pa
zadala još jedan udarac. Osjetio sam nalet mučnine dok se krv slijevala niz moju sljepoočicu.
„Jebeno se makni od mene! Ne diraj me! Ti si kriv! Jebeno te mrzim jer se svaki dan
budim uz ovaj osjećaj! Ovo, sve ovo, tvoja je krivica!“
Zaslijepljen od boli i dok je bijes ključao u meni, naglo sam ustao i srušio je na stolicu.
Dlanom sam obuhvatio čeljust na mjestu na kojem je posljednji udarac sletio prije nego sam
joj istrgnuo četku iz ruke, prelomio je na pola i bacio je na pod.
„Koji kurac, Kat!“
„Ne ponašaj se kao da nisi zaslužio,“ bjesnjela je. „Što? Ne možeš podnijeti udarac,
Jeffersone Svemogući!? Osam mjeseci osjećam bol jer si dopustio da padnem. Osam mjeseci!“
vrištala je dok se povlačila u kupaonicu, a otkucaji srca nabijali su mi u ušima. Do tada, nikada
nisam imao pojma da riječi mogu slomiti kosti i uništiti meso gore od ruke ili šake. Kako ti
slogovi mogu rastrgati pogled na budućnost i ostaviti nevidljive ožiljke. Zateturao sam i bacio
pogled na ogledalo, ugledao sam svoju čeljust koja je otekla, a na sljepoočici sam imao veliku
porezotinu koja je slobodno krvarila. Gledao sam kako krv ostavlja trag niz moju vilicu i kapa
na tepih. Srušio sam pola njenih stvari s ormarića kako bih došao do antiseptika kada sam
začuo udarac vrata od kupaonice. Namjeravao sam vidjeti što se događa pa sam se okrenuo na
peti i zgrabio bočicu s poda prije nego se vratila u sobu, njene su pilule bile njen fokus, na njih
je uvijek mislila, a ne na svog supruga. Odmahnuo sam glavom kada je krenula prema meni.

76
Pilule protiv bolova
162
 Moj kutak
„Ovo mora prestati.“
„Daj mi ih,“ rekla je i ispružila ruku.
„Isuse Kriste, Kat, pogledaj me! Moraš promisliti o onome što radiš!“
„Što ja radim? Ti uništavaš moj život!“
„Ja samo ističem ono što je jebeno očito. Ovo te sranje mijenja.“
„Daj mi ih!“ Njeno je lice bilo savršeno poput porculana, a pogled joj je probadao
najdublji dio mene. Bio je ispunjen mržnjom i to sve zbog mene.
„Ne.“
Zaletjela se prema meni, udarci su brzo dolazili, nokti su joj grebli moju kožu, moje lice,
a pogled joj je bio divlji. Kao da je pritisnula neki prekidač. Pomaknuo sam se kako bih je
zaustavio, a to ju je samo dodatno potaknulo. Udarala je snažno, odlučna izvući od mene koliko
god je mogla, a ja sam se odmaknuo prije nego puknem. Onog trenutka kada sam olabavio
stisak, zgrabila je bočicu. U glavi mi je pulsiralo od novih udaraca, promatrao sam je kako
otvara bočicu, istresa pilule na dlan i guta ih meni za inat.
„Koji si kurac upravo učinila, Kat?“
„Drži se podalje od mene, Camerone,“ upozoravala je, suze su se slijevale niz njeno lice
kao da sam je nekako povrijedio. „Ne znaš kako je to kada ti ovo treba, ne znaš kako je to kada
ih trebaš da bi mogao disati! Ti me ne voliš! Nema šanse da me voliš!“
„Kako možeš to reći? U ovome smo zajedno!“
„Mrzim te,“ protisnula je kroz jecaj. „Mrzim te.“
„Camerone.“ Maxov se glas začuo s druge strane vrata prije nego je pokucao.
„Što radiš ovdje, Max? Kasno je.“
„Vrata su bila otključana. Kojeg je vraga mrak ovdje?“
Jebem ti.
Zatvorio sam oči. „Ne osjećam se dobro, čovječe. Nazvat ću te sutra.“
„Obojici nam je tako. Mislim da sam napucan.“
„Napucan?“ odgovorio sam dok sam pogledom pretraživao kupaonicu kako
bih pronašao nešto s čime bih prekrio modrice, ali nisam pronašao ništa.
„Da, ako to mogu tako nazvati. Prvo me pustila unutra, a onda izbacila. Vidi,
čovječe, zašto razgovaramo preko vrata? Imaš li išta jače od piva?“
Stisnuo sam bocu koju sam držao u ruci, a zatim sam otvorio vrata i ugledao
njegovo snuždeno lice. Nije bilo šanse da ga zamolim da ode. Pognuo sam glavu dok
sam hodao pokraj njega. Bio mi je za petama dok sam išao prema kuhinji. „Pa, kako
je prošlo s Kat?“
„Isto sranje kao i uvijek. Mislim da ću se uskoro razvesti.“
„Pijem u to ime,“ rekao je i zgrabio bocu iz mog stiska prije nego je dobrano
otpio.
„Što je sa svjetlima? Zašto si sjedio u mraku?“
„Tek sam došao doma.“
Stisnuo je prekidač u kuhinji pa sam se trznuo. „Gdje je Abbie?“ Pogledao je
prema meni. „Koji se kurac tebi dogodio?“
„Moj prokleti život,“ rekao sam grubo, ali istog sam trena to požalio.
163
 Moj kutak
Max uzdahne. „Što se dogodilo?“
„Ništa,“ rekao sam i odmahnuo glavom. „Kao što sam rekao, nisam
raspoložen.“
„Nisam došao ovamo voditi ljubav. Kat ti je to učinila?“
Koju god laž da mu izgovorim, već sam znao da u nju neće povjerovati.
Shvatio je moju šutnju kao potvrdu. „Zašto onda nisi na telefonu sa svojim
odvjetnikom? Ona te više ne može dotaknuti.“
Zurio sam u bocu. „Kao prvo, jer su dva sata ujutro. A kao drugo, nije vrijedno
toga.“
„Isuse Kriste, čovječe,“ rekao je pa mi prišao, a ja sam koraknuo unatrag. „Kat
je ovo i prije radila?“
„Nisam to rekao.“
„Nisi ni morao,“ rekao je i ponovno zakoračio prema meni.
Odmahnuo sam glavom, a glas mi je bio leden. „Odbij. Ostavi se toga.“
„Koliko dugo?“
Nešto mi se čudno penjalo uz kralježnicu. Isti dio mene koji je ispalio na Abbie.
Nisam mogao kontrolirati svoju ogorčenost. „Ne želim razgovarati o tome, jebeno
nikad. Nikada nećemo imati taj razgovor.“
Stisnuo sam zube dok me pomno promatrao. „Ostavi se toga, Max. Nema je
više.“
„U redu,“ nevoljko je rekao. „Gdje je Abbie?“
„Ni nje više nema,“ rekao sam i otrgnuo bocu iz njegova stiska pa je ispio prije
nego sam rekao. „Ispalo je da su njih dvije radile zajedno.“
Max je samo stajao ukopan u mjestu, nije znao što da kaže, po prvi put u životu.
„Znam,“ rekao sam i suho se nasmijao, a potom sam izvadio dva piva iz
hladnjaka.
„Imaš najgoru sreću koju sam ikada vidio kod nekog igrača.“
„Da,“ rekao sam, bacio sam otvarač piva u sudoper i pružio mu jedno. „Mislio
sam da mi se sreća osmjehnula.“
„Očito ti je potreban Isus,“ rekao je i otpio.
„Vjeruj mi, ni on ne bi slušao.“ Max mi je promatrao bradu.
„Prokletstvo, pravi smo nered. Kao da smo se vratili na koledž, kao da smo
ponovno sjebani momci, a ne odrasli muškarci.“ Nisam se imao srca prepirati dok mi
je promatrao lice.
„Prestani me gledati na takav način, čovječe. Da se radilo o bilo kom drugom,
pitao bi me kako on izgleda.“
„Ali ne radi se o njemu, već o tvojoj supruzi.“
„Kažem ti, ostavi se toga.“
„Uvijek sam je mrzio. Bila je tako pretenciozna kučka. Samo mi reci zašto si joj
dopustio da to učini.“
„Zašto sam joj dopustio?“ frknuo sam. „Nikada joj nisam dopuštao da radi ta
sranja.“ Rekao sam i otpio dugi gutljaj. „I neću razgovarati o tome.“
164
 Moj kutak
„Pa, što sada?“
„Da li bih trebao imati neki plan za ovo? Gotovo je,“ rekao sam, mrzeći riječi,
htio sam da se vrate i da budu daleko od mene. Ali osjećao sam se kao da je gotovo. I
više nego gotovo.
„Ona te voli. To je očito.“
„Ne želim govor ohrabrenja, u redu? Ovo je toliko više od toga. Nema ništa što
se može popraviti. Sjebao sam trajno. I nemoj se gnjaviti s onim da mi kažeš 'rekao
sam ti'.“
Otpio je gutljaj svog piva. „Ne bih ti to rekao.“
„Onda možeš ostati.“ Max je zurio u mene s druge strane šanka.
Otpio sam gutljaj piva, pažljivo kako bih izbjegao posjekotinu na usnici. „Pričaj
mi o Rachel.“
Max odmahne glavom. „Oprosti, ali ovo je sranje. Ne mogu se ostaviti toga,
čovječe. Znam da je to ono što želiš, ali jebeno sam bijesan. Daj mi jedan dobar razlog
da ne pozovem nekoga i odmah prijavim ovo sranje.“
Istog trena sam uzvratio. „Jer bi time završilo naše prijateljstvo.“
„To bi te spasilo od zbrkanog razvoda. Camerone, ne možeš dopustiti da se
samo tako izvuče.“
„Pusti. Gotovo je.“
Max je provukao ruku kroz kosu dok je promišljao o mojim riječima. „Iskoristila
je prednost zbog činjenice da joj ne bi uzvratio. Poznajem te, Camerone, ali ovo nije
kavaljerstvo. Ovdje se ne radi o tome da si ti veći.“
„Ako ti je imalo stalo do mene, poslušat ćeš što ti imam za reći. Napustio sam
je. Naša je veza gotova. Ona više nije dio mog života. Ostavi se toga i ne spominji mi
to nikada više.“
Max je kimnuo. Prišao sam ormaru i izvukao jastuk i prekrivač pa ih bacio na
kauč prije nego sam zalupio vratima sobe za sobom.
Nisam spavao. Umjesto toga, zurio sam u strop sve dok sunce nije obasjalo
moju sobu. Pola noći, pokušavao sam shvatiti kako da nastavim nakon onoga što smo
imali, a drugu polovicu, kako da se oduprem potrebi da odem k njoj.
Nikada nismo bili stranci. Najveći dio mene prepoznao je nju kao dom. Ali čak
iako sam stigao do njezinih vrata, imao sam malo toga za reći u svoju obranu. A dio
mene bio je bijesan što me dotaknula na način na koji nikada nisam očekivao. Na
način zbog kojeg nisam mogao potisnuti prošlost.
„Camerone,“ Max reče s mojih vrata.
„Da, čovječe,“ rekao sam, sjeo, a glava mi se cijepala na pola dok sam se
pomicao prema rubu kreveta.
Max je zurio u pod. „Ja sam i dalje ljut, a ti izgledaš kao govno.“
Nacerio sam se. „I ja tebe volim, čovječe.“
„Idem.“
„Gdje ideš?“
„Neću danas igrati nogomet. Previše sam mamuran i imam nekog posla.“
165
 Moj kutak
„Pod poslom, misliš li na Rachel?“
„Prokleto da, ne namjeravam završiti poput tebe. Srednje tridesete, ružan i sam.
Ali vratit ću se kasnije.“
„Za kojeg vraga?“
„Netko te mora držati pijanim.“
„Netko bi rekao da mi nisi prijatelj već omogućilac.“
„Netko bi rekao da te bolje poznajem i da mi drugi mogu popušit kurac.“
Zlokobno se nacerio i uz tresak zatvorio vrata za sobom.
Još uvijek sam se mentalno udarao jer sam mu priznao. Flaster je skinut, ali
nikada nikome nisam rekao za Katino zlostavljanje. Čak i kada sam prolazio kroz to,
bio sam u stanju neprestanog poricanja da me ona željela povrijediti. Znao sam da
žena koja me napadala nije ona kojom sam se oženio. U to je vrijeme takvo bilo moje
stanje uma.
Jednog sam dana shvatio da Kat jeste bila ta koju sam ostavio. A nekoliko
mjeseci kasnije shvatio sam da sam je ostavio prepunu emocija. Ostatak mene
pokušavao se uvjeriti da nije povrijedila ni sebe ni bilo kog drugog. I prokletstvo,
svaki put kada sam joj želio pomoći, napala bi me verbalno ili na drugi način. Bio je
to zlokobni krug, ali nikada se nisam mogao natjerati da kažem nekome, da prijavim
nju i to je bilo najviše zbog toga što nikome nisam želio priznati, niti odvjetniku niti
jebenom sucu. Visok sam dva metra i atletske građe. Nadvisujem Kate naveliko. Bilo
bi smiješno koliko mi je ona mogla štete načiniti.
Ali žene mogu ostaviti ožiljke, uvijek mogu ostaviti ožiljke, ako im dopustite.
A Max je bio u pravu. Ona je iskoristila prednost toga što je nisam udario
zauzvrat.
Bila je to noćna mora u stalnom i predvidljivom začaranom krugu.
Blesavo sam provjerio mobitel, ali nisam ugledao ništa čemu bih se mogao
veseliti. Umjesto toga, zurio sam u čuvar zaslona, u fotografiju sebe i Abbie, kako
sjedimo na njezinom trijemu na Novu godinu, onog dana kada je pretrčala pet
kilometara. Bila je to moja omiljena slika i imala je suprotan učinak u današnjem danu
za razliku od jučerašnjeg. Prazan iznutra, pao sam u napast i počeo listati još slika
dok mi je srce nabijalo kao podsjetnik da ni na koji način za mene nije gotovo. Iako
sam bio ljut što me nije htjela saslušati, ili čak zato što me ošamarila, nisam
mogao vjerovati u to da smo završili. Ali trebao mi je mir. To je bila jedina stvar
koja me držala razumnog. A trebao sam nešto da mi odvrati pozornost jer je Abbie
bila previše ljuta, a ja sam imao previše svježih modrica.
Po prvi put kada se radilo o njoj, nisam vjerovao svojoj procjeni da je neću
pozvati.
Imao sam utakmicu na koju sam trebao otići. Ona mi je bila jedini spas.
Jedva da sam se obrisao nakon tuširanja kada se začulo kucanje na mojim
vratima. Moje su nade o tome tko se nalazio iza vrata potonule kada sam ih otvorio i
odmaknuo se unatrag.
„Tata?“
166
 Moj kutak
„Hej sine,“ rekao je ležerno, a lagani je osmjeh poigravao na njegovim usnama.
„Znam da je rano. Nadao sam se da bi mogao biti budan.“
Izgubio je nekoliko kilograma od Božića. Činio se nižim, a kosa mu je bila
spremna za šišanje. Izgledao je izgubljeno, kao da mu je nelagodno što stoji ondje.
„Mogu li ući?“
„Oprosti, da,“ rekao sam i otvorio vrata šire kako bih ga pustio unutra.
„Fin stan.“
„Hvala,“ rekao sam dok sam ruku držao na kvaki i promatrao ga kako kruži
uokolo. Činio se potpuno iznenađen mojim dnevnim boravkom.
„Došao bih ranije, ali nisam bio pozvan,“ rekao je suho dok je promatrao sliku
mene, moje majke i Maxa koji je sjedio na rubu jednog od mojih stolova.
Ignorirao sam njegov sarkazam i zatvorio vrata. „Da li je sve u redu?“
„Ja sam u redu. Što se dogodilo tvome licu?“
Slegnuo sam ramenima. „Postalo je gadno na terenu.“
Promotrio me oprezno pa sam krenuo prema kuhinji, a njegov je sarkastičan
ton bio nepogrješiv. „Ne sjećam se da je košarka tako grub sport.“
„Sranja se događaju,“ rekao sam i slegnuo ramenima. „Želiš li vode?“
„Može.“
Oklijevao sam dok sam pritiskao dispanzer na hladnjaku, opirao sam se tome
da mu pružim dobar pogled na sebe. Prišao sam mu i pružio mu čašu, a potom se
brzo ispričao. „Idem se samo obući.“
Otac kimne i nastavi promatrati moj stan.
Nekoliko minuta kasnije, odjeven u trenirku i šiltericu za koju sam bio uvjeren
da će mi prekriti modricu kraj oka, pridružio sam mu se u dnevnom boravku.
Prepustio sam mu odluku, čekajući dok je kroz prozor promatrao promet. „Sviđa ti
se živjeti ovdje?“
„Zašto ne.“
Odsutno se namrštio na moj odgovor dok je pogled zadržao na onome što je
bilo vani.
„Tata, o čemu se radi?“
„Viđaš li se još uvijek s Abbie?“ Kada sam ostao tih, okrenuo se prema meni.
„Ne?“
Odmahnuo sam glavom, a to mu nije promaklo. Promatrao me previše pomno
izazivajući nelagodu u meni. „Šteta. Stvarno mi se svidjela. Svidjelo mi se kada si je
doveo doma za Božić. Bilo je… lijepo, drugačije.“
Abbie je učinila da stvari među nama troma funkcioniraju. Provela je čitav dan
u majčinoj kuhinji kuhajući. Moj je otac bio uz nju, pomagao je, smijao se i pričao priče
koje nikada nisam čuo. Koliko god sam to mrzio, ona je bila savršeno ljepilo između
nas. Baš kao što je bila i moja majka.
„Da, bilo je lijepo,“ složio sam se.
Zagledao se u moje lice. „Što se dogodilo?“

167
 Moj kutak
Slegnuo sam ramenima, nesiguran da li misli na moje lice ili Abbie. Izabrao sam
ono drugo. „Nije išlo.“
„Jesi li nešto učinio?“
Kimnuo sam i ugurao ruke u džepove.
Namrštio se. „Ponekad je toliko očito da si moj sin. I previše sam često znao
sjebati s tvojom majkom.“
Namrštio sam se. Njegov je posjet bio dovoljno šokantan, ali to da on iznosi
svoje osobne stvari bilo je… nemoguće.
„Pa, treba li ti što?“
Njegovo se čitavo tijelo napelo dok me promatrao s prijezirom. „Ne, mislim da
ne treba.“ Ljutnja je izbijala iz njega dok je odmahivao glavom, kao da želi reći da je
trebao znati bolje.
„Vidim da si se razljutio, što je normalno, ali želiš li mi pomoći? Zbunjen sam.“
„Što tebe zbunjuje?“ Brzo je rekao. „Ja sam šezdesetpetogodišnjak. Nemam se
čemu veseliti. Ovdje sam kako bih obišao svog sina.“
„Jer si joj obećao da ćeš to učiniti,“ ispalio sam.
„Jer mi nedostaje moja obitelj,“ odgovorio je s jednakim prijezirom prije nego
je stisnuo šake uz bokove i tiho progovorio. „Nedostaje mi njezin Camerone. I ne
postaje ništa lakše.“
„Nisi sretan ovdje,“ priznao sam. „Nikada nisi bio sretan ovdje. Zamjeraš mi
zato što sam ovdje. Ali to nije bila moja odluka.“
„Ja nigdje neću biti sretan,“ rekao je mrzovoljno. „Nije to bila samo njena
odluka, znaš. Zajedno smo odlučili doseliti se bliže kako bi ostali dio tvog života.“
„Točno,“ rekao sam suho.
„Ne ostavljam te, bez obzira na to koliko nam teško bilo.“
„Što?“
„Čuo si me,“ rekao je dok je hodao prema ulaznim vratima.
„Tata, oprosti. Ovo mi nema smisla. Ne znam što mi želiš reći.“ Izdahnuo je i
zaustavio se.
„Nisam mnogo stvari učinio ispravno. Ali Božić s tobom i Abbie bio je prvi put
da su se stvari činile kao da bi mogle biti u redu. To je prvi put da sam se tako osjećao
otkako je ona umrla. Četrdeset smo godina bili zajedno. Znam da ne mogu prijeći
preko toga. Ali ne želim propustiti više tvog života. Jer, bez obzira na to što ti mislio,
ja sam uvijek svjestan toga što se događa s tobom. Uvijek. Znam sve što si joj rekao.
Bila je tvoja najbolja prijateljica, ali bila je i moja. Bio sam usran otac, ali ona mi je
popuštala. Ne zaslužujem jednaku milost od tebe i razumijem to, ali još uvijek želim
znati.“
„Nisi bio usran otac,“ rekao sam i zadržao emociju koja je prijetila da će pobjeći.
„Ne započinjimo s lažima,“ rekao je nježno. „Sve o čemu sada mislim jeste
žaljenje. Bio sam ukras na tvom vjenčanju i točno sam znao kojeg roditelja si stvarno
želio ondje. Nisam imao pojma da se razvodiš od Kat. Propustio sam cijeli tvoj brak.
Nisam bio ondje kada sam trebao biti. I žao mi je zbog toga. Nikada neću biti ona. Ali
168
 Moj kutak
više ne pokušavam održati obećanje njoj. Nedostaje mi moj sin. Želim znati. Ali samo
kada budeš spreman i ako to budeš htio.“ Uputio mi je posljednji pogled. „Stavi led
na oko.“
Stajao sam zapanjen dok je zatvarao vrata za sobom.

169
 Moj kutak

Poglavlje 23

Abbie

Dugo sam čekala na svoj trkački vrhunac. Pretrčavala sam beskrajne kilometre
u trenutku kada bih osjetila navalu adrenalina. Samopouzdanost u mome koraku me
iznenadila kada sam se fokusirala i dopustila tijelu da se skladno kreće, više nisam
bila ukočena, letjela sam. Osjećaj je prekinula spoznaja da to ne mogu podijeliti s
jedinom osobom s kojom želim.
Prošla su tri tjedna od kako se Cameron pojavio pred mojim vrata i svaki dan
je bio agonija. Niti jedan od tih dana nisam normalno disala, niti jedne noći nisam
spavala više od nekoliko sati. Svaki korak koji sam napravila u bilo kojem smjeru
osjećala sam kao korak dalje od Camerona. Htjela sam ignorirati istinu. Htjela sam
zaboraviti sve što nas je razdvajalo i ponovno biti u blaženom neznanju.
Ali nisam mogla, srce mi je krvarilo i ja sam trčala.
A život još uvijek nije završio sa mnom.
Ne, život je podli vampir koji je odbio odustati sve dok ne postanem prazna
ljuštura. Provela sam dan sa smrtnom težinom na svom srcu, čvrsto se držeći sama
za sebe dok sam se iscrpljivala trčeći kroz Chicago. Svaki korak me slamao, dok je
svaka moja trkačka misao bila pojačana gubitkom njega.
Besciljno sam lutala, ignorirajući svoje potrebe, žedna samo njega. Uvjerila sam
sama sebe da je to bilo neizbježno. Ali nisam bila spremna za to. I nije bilo važno
koliko sam se trudila da sakrijem ranu, raširila se na cijelo moje tijelo. Izgubljena i
nesposobna vjerovati u oporavak, potrčala sam, pokušavajući pronaći neki cilj. Ovdje
nije bilo brojeva koje sam mogla razumjeti, ni kalkulacija za lako razrješenje, ali
brojevi nikad nisu lagali.
Nakon rekordnih šest milja do centra grada, besciljno sam se vozila vlakom,
gubila se u stvarnosti drugih, promatrajući one pokraj kojih sam prolazila, a zatim se
povlačila u sebe pokušavajući da dokučim sopstvenu stvarnost.
Prve note pjesme Hand Me Down od Matchbox Twenty 77počele su se probijati
kroz moje slušalice dok sam izlazila iz vlaka u još jednu večer ispunjenu vlastitim
mučnim mislima. Nisam razgovarala sa Bree, samo sam joj poslala jedva koju poruku
da je zadržim podalje. Nisam zvala nikoga. Nisam živjela, nisam postojala, bila sam
zatočena u onim trenucima u podnožju mog trijema.
Zauvijek budala, pomislila sam da je napokon stiglo moje vrijeme. Nekako sam
mislila da mogu biti žena koja sama bira svoj život. Ali ljubav je okrutna šarada

77
Pjesma američke rock grupe
170
 Moj kutak
neusklađena sa srcem i učestvovala sam u njoj dovoljno dugo. Sve što je ostalo bila je
velika praznina. Pozdravila sam je kao staru prijateljicu koju sam prezirala. Barem
sam ovdje bila sigurna. Na ovom mjestu, znala sam na čemu sam.
Riječi pjesme pogodile su me pravo u lice natopljeno ironičnim suzama.
Pukotina je bio preduboko u meni i nisam mogla da zaustavim krvarenje. Širio se
kako sam prolazila pokraj Sunny Sidea. Ne mogavši prigušiti vlastite osjećaje,
otvoreno sam plakala na ulici s bradom uvučenom u kaput, podnoseći i
pozdravljajući otupljujuću hladnoću koja me tjerala da trčim.
Čovjek je zastao pored mene čekajući na pješačkom prijelazu, a ja sam obrisala
zalutalu suzu i hrabro pogledala u njegovom smjeru. Koliko god je možda bio
nepristojan, kimnula sam glavom nemajući pojma o čemu govori, slušalice su mi bile
prepune serenade moje propasti – najveći hitovi Camerona i Abbie. Nestrpljiva da
počnem trčati, da prikrijem svoju bol, ugledala sam zeleni znak za pješake kada je
čovjek do mene počeo hodati. Iz navike sam pogledala prema gore i dobila uslišanu
prijašnju molitvu.
Život je okrutna kuja.
Cameron je stajao s druge strane ulice, odjeća s kemijskog čišćenja bila mu je
prebačena preko ramena, košarkaška lopta oslonjena na suprotni bok, a smaragdne
oči bile su uperene u mene. Bijesno trepćući, pokušala sam odagnati iluziju i smrznula
sam se u pola koraka nasred ulice. Cameron se lecnuo kada mu je taksist počeo svirati,
a čovjek do mene lupio po haubi vičući da mi imamo prednost. Drhtavih koljena i
uzlupalog srca, počela sam hodati u Cameronovom smjeru dok je on čekao,
dostojanstvenog izraza na licu.
Htjela si znati da li ta ljubav, koja čini drugačijom tvoju suštinu još uvijek postoji,
Abbie. Evo dokaza.
Samo muškarac može učiniti da se osjećaš kao da možeš imati svijet u ruci jedne
minute, a zatim ga uzeti u sljedećoj. A oni imaju tu moć samo zato što im je mi dajemo.
U prolazu, pružio je ruku i uhvatio me za rukav kaputa pokušavajući da me
zaustavi, a ja sam povikala oštro 'ne'. Njegova se ruka istog trenutka povukla,
nakratko sam susrela njegov pogled i moje se srce slomilo. Neprolivene suze blistale
su u njegovim očima, a ja sam odmahnula glavom.
Otrgnuvši se – uništena – otvoreno sam jecala žureći svojoj kući. Ali čak i iza
sigurnosti svojih vrata, bila sam preplavljena svježim uspomenama u koje sam
utonula. Nekoliko sekundi kasnije, Bree se pojavila iz moje dnevne sobe, prijezir je
bio ispisan preko njenog lica zbog mojih usranih poruka. Vidjela sam kako on nestaje
dok mi je promatrala lice, a potom je čučnula ispred mene.
Povukla je moje slušalice i obuhvatila ruke naslonjene na moja koljena.
„Abbie, što se dogodilo?“
Protresla sam glavom, nesposobna za razgovor. Bila sam previše osjetljiva, čak
i nakon tolikih dana otupljenosti. Nisam imala taj luksuz da utrnem.
„Oh, Bože,“ zajecala sam, prije nego što me privukla u naručje i zaplakala sa
mnom.
171
 Moj kutak

Poglavlje 24

Abbie

„Izgledaš prekrasno,“ rekla sam Bree dok je koračala po hotelskoj sobi u

starinskoj vjenčanici. Zlatna leptir kopča -dar od mladoženje– držala je većinu njenih
plavih uvojaka dok je ostatak padao u laganim valovima prema V izrazu na njenim
leđima. Bio je savršen i savršeno joj je pristajao, baš kao i njen mladoženja.
„Uživat ću u ovom osjećaju mladenke,“ rekla je dok se s rukama na bokovima
okretala prema meni. „Poput mature je, ali ovaj put nisam uplašena od gubitka
nevinosti.“ Zamigoljila je obrvama.
„To je jedan od načina na koji gledaš na najbolji dan u svom životu. A na maturi
nisi bila djevica.“
„Bila sam na onoj prvoj na koju sam išla na prvoj godini, gospođo Ti Me
Osuđuješ. A i volim Anthonyja. Uz to, ima najbolje manire od svih tipova koje sam
ikad srela i veliki kurac, a danas se udajem za oboje. Mogućnosti su beskrajne.“
Nasmijala sam se od srca po prvi put u proteklih nekoliko tjedana.
„Bože, tako mi je drago što ostaješ u Chicagu. Ne znam što bih bez tebe ako bi
otišla.“
Stavila je dijamantne naušnice u obliku suze, i obratila se mom odrazu u
ogledalu.
„Odbio je posao u New Yorku, što bi za mene značilo rano umirovljenje, a
stvarno volim naš život ovdje. Izvukao je deblji kraj, ali mu je svejedno. On čak i živi
sa mnom u Wickeru tako da mogu ostati u tvojoj blizini. Hvala ti što si mi ga dala.“
Odmahnula sam glavom. „Nisam ti ga dala. Upoznala sam vas.“
„Ista stvar. On je prekrasan, tako nestašan i savršen. Zašto se sama nisi
potrudila oko njega?“
Izvukla sam labavu ružinu laticu iz njezinog buketa i pomirisala je, a oči mi se
napuniše suzama.
Miris budi sjećanja, idiotkinjo.
„Sve o čemu sam mogla misliti kada sam ga prvi put srela i s njim razgovarala,
bila si ti i kako bi uživala u njegovim šalama i činjenici da voli putovati. Sve su to bile
stvari koje bi ti obožavala kod njega. Čudno, zar ne? Bila je to intuicija.“
„Pa, rekla bih da se isplatilo,“ izgovorila je, a potom se okrenula kako bi se
pogledala u ogledalo.
Ne i za mene.

172
 Moj kutak
Intuicija mi je govorila jedno. A zbunjenost me je još uvek lomila. Sve od
trenutka na pločniku Preston Corpa, pa do momenta kada sam ga ošamarila, i ljutnja
i povrijeđenost u Cameronovom izrazu. Bilo je kao da sam ga upucala. Bilo kakvo
objašnjenje koje sam mogla dobiti, sjebala sam svojim bijesom. Još uvijek sam to
radila.
„Vratit će se.“
Bree me promatrala u ogledalu, a ja sam odmahnula glavom. „Rekla sam ti,
gotovo je. Nema šanse da se oporavimo od toga. Nikakve“
„Zašto se ne možete oporaviti?“ Upitala je izazovno. „Zašto? Jer nije savršen?
Rekao ti je da nije. Također ti je rekao da nije razveden zbog njezinog psihičkog stanja,
skrivao je to od tebe jer je želio novi početak sa tobom, ne uplićići u to kraj svog
užasnog braka. To su bila tvoja pravila.“
„Bio. Je. Oženjen.“
„Ona je ovisnik. Rekla si mi da se ponašala čudno kada si tek počela raditi s
njom, a i čitavo ovo vrijeme. Jednostavno si se navikla na nju. Radim svaki dan sa
ovisnicima. Većina ih to skriva poput profesionalaca. U slučaju da nisi znala, postoji
epidemija. Osuđivala sam na smrt nogometaše koji su se, kada su im oduzete tablete
protiv bolova okretali heroinu. Nije to jebena šala.“
„Znam Kat. Taj dio ti vjerujem.“ Namjestila sam haljinu i zavrtila njome. „Ne,
ne, danas nećemo razgovarati o tome. Danas je dan tvog vjenčanja,“ podsjetila sam
je.
„Namjeravam se udati. Bit će savršeno, ali u ovom trenu sam okrutna i
odvraćam si pažnju tvojim problemima, tako da ne bih postala nervozna. A sad, prije
nego se udam, idemo te srediti.“
„Ne želim biti sređena.“
„Prije nego završiš s posljednjom fazom tugovanja,“ rekla je i okrenula se kako
bi me pogledala, „mislim da je pošteno da ti ukažem da je on pravi čovjek za tebe,
Abbie.“
Zapanjeno sam je gledala.
„Znala sam to od početka i još uvijek sam sigurna u to, kao što sam sigurna da
ćeš ga pustiti da ode, a to će ti biti najveća greška u životu.“
„Bio je jebeno oženjen, Bree. A bio je i dok sam spavala sa njim. Jesam li ja
slijedeća?“
Bree je prešla preko plišanog zlatnog tepiha i stala ispred mene.
„Šezdeset sekundi istine. Ozbiljna sam, nemoj se suzdržavati.“
„Bree, molim te, ne želim se uzrujavati.“ Upravo sam dosegla točku na kojoj
mogu funkcionirati. Posao je bio moj bijeg i koliko god sam mrzila priznati, vratila
bih se provođenju noći s gospođom Zingaro.
Ništa se nije promijenilo. Bilo je kao da nikada nije postojao, osim što jeste.
Njegovo odijelo još je uvijek visilo u ormaru. Još uvijek sam mogla osjetiti nagovještaj
njegove kolonjske, nezaboravan podsjetnik.
„Uradit ćemo to. Upravo sada. Šezdeset sekundi.“
173
 Moj kutak
Odmahnula sam glavom. „Nemoj. Ili ću, kunem se Bogom, uništiti tvoje
vjenčane slike. U svaku ću fotošopirati vibrator.“
„Udat ću se za Anthonya ponovno slijedeće godine i napraviti nove slike.“
„Mrzim te,“ rekla sam kada me primila za ruke.
Zahtjevne smeđe oči natjerale su me da je pogledam svojima. „Šezdeset sekundi
počinje sada.“
„Ne.“
„Voliš li ga?“
Obje smo bile sitne građe, ali isto tako je u njoj moglo biti i dva metra. Koristile
smo istu tehniku na fakultetu da dođemo do srži stvari. Ali obično se radilo o tome
da li sam pojela peciva njezine bake ili ne.
Šta da kažem? Žena je bila boginja u kuhinji.
„Ostani sa mnom,“ rekla je, povlačeći me nazad u trenutak. „Da li ga voliš?“
„Da, jako. Znaš da je tako.“
„Želiš li da je gotovo?“
„Ne. Bože, ne.“
„Misliš li da je lažljiva svinja?“
Naježila sam se na te riječi. „Ne.“
„Misliš li da ti je govorio istinu?“
„Da.“
„Zašto?“
„Jer je taj tip muškarca.“
„Želiš li mu dati novu šansu?“
„Ne.“
„Uništavaš li vlastitu mogućnost na sreću s tim odgovorom?“
„Da.“
„Zašto?“
„Vrijeme je isteklo.“
Zgrabila me za ramena i stisnula ih. „Zašto?“
„Jer se bojim da ću opet pogriješiti.“
„Nećeš. Ne ovaj put. Ne s njim. Slušaj me. On. Je. Tvoj. Muškarac“
Presavila sam se u njenom zagrljaju dok je govorila, ignorirajući moje suze.
„Luke je bio zao gad koji ti je oduzeo nevinost i učinio da se osjećaš krivom poslije
toga. Nikad to nećeš dobiti natrag i nikada više nećeš biti tako naivna. Ovaj put si
bila oprezna i to s dobrim razlogom, ali s Cameronom znaš bolje, jer te taj tip
jednostavno želi voljeti. Razmijenite svoje prtljage, oboje ćete biti bolje. Ne ostavljaj
svog čovjeka iz nekog principa jer je pogriješio. Saslušaj ga prije nego odlučiš. Ili još
bolje, bar jednom ne postavljaj pitanja. Vjeruj sebi i pokupi nagradu. Ne moraš
poznavati svaki detalj o nekome da bi ga istinski volio. Život mijenja ljude u sekundi.
Obje to znamo. Onakav kakav je bio prije godinu, nije ono što je danas. Možda si ga
promijenila na bolje i sada ga povređuješ na gore. Znaš koga voliš. Znaš tko je
Cameron.
174
 Moj kutak
Ne moraš znati tko je bio prije nego si ga zavoljela. Nemoj gledati sve tako crno i
bijelo.“
„Razmislit ću o tome,“ rekla sam dok mi je brada podrhtavala.
„Požuri se Abbie. Nije gotovo, samo štetiš svojim prilikama igrajući na
sigurno.“
„Bojim se.“
„Znam,“ rekla je. „A sada je vrijeme da se udam.“
„Bree,“ rekla sam emocijama ispunjenim glasom.
„Znam. Voliš me, raduješ se zbog mene. Bla, bla, sačuvaj to za zdravicu.“
„Dobro. Ali ja te volim.“
„I bolje ti je.“ Udahnula je duboko i posegnula za buketom. „Ruže su tako
tradicionalne, zar ne? Ne mogu vjerovati da sam kupila sve ove gluposti. Očekivala
sam bolje od sebe.“
„I meni su omiljene. Samo što to nisam znala.“
„Oh?“ rekla je i udahnula dašak blaženih mirišljavih stabljika. “Cameron?”
Kimnula sam, uzimajući vlastiti buket. „Gdje ono idete na medeni mjesec?“
„I dalje ne znam jer je Anthony sve isplanirao. Rekao je da me vodi negdje gdje
nikada nisam bila.“
Zbog kucanja na vratima obje smo širom otvorile oči.
„Vrijeme je za akciju,“ rekla sam i namignula joj.
„Dolazim po tebe Big Dick78!“ Povikala je Bree, prije nego sam je privukla u
zagrljaj.
Smijeh moje majke začuo se s druge strane vrata.
„Drži povez na očima, bebo.“ Anthony je vodio svoju suprugu kroz vrata dok
smo svi mi ostali stajali u tišini i čekali.
„Što se dešava?“ Bree je upitala uzbuđeno. „Igra je gotova mužiću. Vožnja
autom nije bila dovoljno duga da bi stigli do O' Hare79, a nismo čak ni tortu rezali! Svi
će biti tako ljuti jer propuštamo vlastiti prijem.“
Anthony ju je vodio van dok smo svi potiskivali kikotanja.
„Vjeruješ li mi?“
„Hoće li stvari postati čudne? Ako je tako, bebo, onda mi trebaš dati vremena
da se opustim-"
„Zapamti to,“ rekao je Anthony, zatvorivši joj usta dok mu je lice bilo žarko
crveno. Čuo se kikot, a Bree se zaustavi. „Upravo sam čula bakin smijeh. Anthony,
šta se dešava?“
Kada ju je postavio u sredinu gdje ju je trebao, odstupio je korak.
„U redu bebo, sada.“ Skinula je povez dok smo je svi gledali.

78
Veliki kurče
79
Gradić u sjevernoj Americi
175
 Moj kutak
Pogledala je u lica svojih odabranih gostiju na svadbenoj zabavi iznenađenja,
a potom je nakrivila glavu. „Uh, bok...“ rekla je uz mali osmijeh prije nego je pogledala
natrag u svog mladoženju. „Anthony?“
„Rekao sam ti da ću te odvesti negdje gdje nikada nisi bila.“
Bree ga je pogledala iziritirano. „Ovo je moje dvorište.“
Nasmijao se okrećući je u desno, dok se mnoštvo razdvajalo.
Njezin uzdah bio je čujan. Pogled joj se ispunio suzama dok je fotograf nekoliko
puta škljocnuo fotoaparatom, a zatim im se nasmiješio. „Ovo je naše mjesto,“ rekla je,
dok je išla prema stepenastom vodopadu pa niz zamršeni puteljak koji je nalikovao
legendarnim kamenim slapovima koji teku ka sredini.
„Vilinski bazeni,“ rekao je Anthony dok rukama klizio niz njezine bokove i
ljubio joj vrat. „Prelijepo je.“ Mnoštvo se ponovno razdvojilo na lijevoj strani dvorišta,
a Breeine se oči širom otvoriše. „Oh, moj Bože, Japan!“
Anthony ju je odveo prema drvenom mostiću i prema umjetnom Zen vrtu. Bilo
je zapanjujuće. Japan je bio moj favorit. Nagnula se, prešla prstima duž praznog Koi
jezerca i pogledala ga upitno.
„Travanj je prehladan za ribe. Tlo je bilo jedva dovoljno otopljeno da bi ovo
završili.“ Oči joj se ispuniše suzama dok je fotograf snimao još nekoliko slika, a potom
je obrisala suzu koja joj je kanula iz oka. Anthony se divio svom projektu dok je
skupina gostiju promatrala, a Bree se okrenula svojoj ljubavi.
„Bebo, kako si sve to izveo?“
„Kao što sam rekao, nikada nisi bila u svom dvorištu.“
Svi su se nasmijali dok se ona hvatala za glavu. Nije bila tajna da Bree nije bila
domaćica, a kamoli vrtlar. Kada bi pomislila na čupanje korova bila bi očajna. Ali
morala sam priznati da je ideja bila genijalna, čak i dok je Anthony izgovarao riječi.
„Možda nećemo uvijek moći ići na ta nevjerovatna putovanja. Život nam
možda ne dozvoli. Imat ćemo bebu, možda dvije,“ dodao je pun nade.
„Ali imat ćemo ovo da nas podsjeti.“
„Anthony,“ rekla je Bree, potpuno zapanjena. „Ja sam...“
Nagnuo se i poljubio joj prstenjak. „Samo sam htio da znaš da je dovoljna
pustolovina biti tvoj suprug. I nikada se neću vratiti na Tajland.“
Svi su se nasmijali dok je žurila u njegov zagrljaj. „Toliko te volim,“ prošaptala
je prije nego je utisnula vatreni poljubac na njegove usne. „Ovo je savršeno. Ne treba
mi ništa drugo.“
„Znači, mogu otkazati naš put u Španjolsku?“
„Pakla mu, ne, kada krećemo?

176
 Moj kutak
Oh moj Bože, na još jednom sam vjenčanju u haljini za djeveruše, jedem već treći komad
torte. Jebi se živote! Ozbiljno, JEBI SE!
„Želite li plesati?“
„Ne,“ rekla sam bez da sam pogledala prema čovjeku koji je to izgovorio. Čitav
dan me promatrao. Znala sam da će se ovo dogoditi. Mislim da mu je ime Berry ili
Harry ili Larry, neki -arry koji nisam ni pokušala zapamtiti.
Nakon beskrajnih tjedana plakanja i pet vrlo dobro promiješanih martinija,
cinik se vratio u punom sjaju. „Definitivno ne želim plesati sa tobom.“
„Wou,“ Berry, Harry, Larry primjetio je moju gadnu iskrenost.
„Da, wow, ispričala bih se, ali ovo je moj način ponašanja. Nikada neće prestati.
Prihvati svoj gubitak i bježi čovječe, jebeno trči spašavajući svoj život!“ Prošaptala
sam sarkastično.
Njegova zabavljenost mojim sarkazmom na krivi me način nervirala. Nije bio
Cameron, a još uvijek, Berry Harry Larry, stajao je tu cereći se sve dok na kraju nisam
podignula pogled prema njemu. Sladak, lijepo ošišan, pristojan osmijeh. Prevrnula
sam očima.
Nemoj misliti da me možeš prevariti šupčino. „Molim te i mislim to na najljubazniji
način, odjebi.“
Mama mi je dobacila mračan pogled, vječiti zapisničar, podigla sam dva palca
sarkastično prema njoj.
Imala sam sreće.
„Isuse,“ rekao je tip, gledajući me 'ti si kuja' pogledom koji sam zaslužila, prije
nego je otišao, s razlogom postiđen. Brzo sam se osvrnula, jesam li upravo uništila
Breeino vjenčanje? Odgovor je bio ne, svi su se smijali, plesali ili jeli tortu. Većina ovih
ljudi će vjerovatno noćas imati seks.
„Ja neću,“ promrmljala sam dok sam prinosila tortu prema ustima i molila se
da me pogodi munja i okonča moju bijedu.
Željela sam samo biti dio nas. Zar je to bilo tako teško?
Pakla mu, zašto su svi bili sposobni za to, samo ja ne?
Zabava sažaljenja ,stol za jedno,opijanje može da započne.
Ispila sam svaku ponuđenu čašu šampanjca dok sam jela sve sa švedskog stola,
bijesna zbog svog neugodnog stanja.
Uspjela sam. Uspjela sam pronaći čovjeka kojeg volim, a on je oženjen. Oženjen,
pomalo iznuren i prilično glup zbog svog propusta, ali imala sam ga. Pravog čovjeka
s dobrim srcem, koji je toliko sebe dao, a ništa nije želio zauzvrat, upoznao je moju
ludost, prigrlio je, bila mu je dražesna. Čovjek koji je prkosio mom zadahu zmaja i
rekao mi da sam lijepa, čovjek koji je bio vrijedan sve moje pažnje i vremena. Čovjek
koji je znao da klitoris nije izmišljeni lik već najbolji prijatelj s kojim je razgovarao kao
stručni lingvista. Čovjek koji je posvetio svoj život sreći drugih.
U redu, možda je to bilo preuveličano, ali posvetio se tome da me učini sretnom.
A ja sam ga zbog toga ošamarila. Ošamarila sam ga bez da mu dozvolim da se objasni
ili da dobijem odgovore koje zaslužujem, odgovore na pitanja koja nisam postavila.
177
 Moj kutak
Da li je Bree bila u pravu? Da li je naša ljubav bila stvorena u sivoj zoni? I da li
smo je imali dovoljno da bi je uvidjeli kao takvu kakva je stvarno bila kada se obznani?
U naš plan njegova prtljaga nije mogla stati. Okačio ju je na vratima i pokušao
je ostaviti iza sebe kao što sam ja svoju.
Možda nije bilo stvarno, ili sam to toliko željela da sam za sve drugo bila slijepa,
na svaki nagovještaj koji mi je dao, da nije nestvarno biće u nekoj mističnoj bajci u
kojoj se ništa loše nije događalo. Ali što god da smo stvorili, pretvorilo se u nešto što
je postalo istina o tome tko smo bili kada smo zajedno.
Nikada nismo poricali tko smo bili u trenutku kada smo se zavjetovali. Nismo
se promijenili da bi odgovarali našoj vezi. Naša ljubav razvila se iz najiskrenije verzije
nas. Stvorili smo naš vlastiti mali svemir gdje smo mogli biti točno ono što smo htjeli
biti jedno s drugim.
Imali smo to. I izgubili smo ga.
Kako bih ublažila gorki okus poraza, ispila sam još votke i šampanjca, a zatim
strpala lisnato tijesto u usta.
„Oh, dušo. Počet ćeš povraćati,“ prošaptala je moja majka dok je sjedala pokraj
mene. „Jesi li ga već zvala?“
„Ne,“ rekla sam, žvačući slatki odrezak u umaku od luka. Bila je u pravu. Na
kraju ću povraćati. Ubacila sam još jedno pecivo u usta.
„Vrijeme je da razgovaraš sa njim. Ionako ništa nije razrješeno.“
„Samo odugovlačim. U redu. Odugovlačim igru. Pauziram. Još uvijek sam
razočarana i ljuta, ne znam što bih rekla.“
„Reci sto osjećaš,“ rekla je pa otrgnula šampanjac iz moje ruke prije nego sam
uspjela uzeti još jedno piće. Imala sam majčine oči i usta i očevu crvenu kosu i narav.
Moja majka je uvijek bila razumna, osobina koju sam željela da sam genetski
naslijedila, pogotovo u trenucima poput ovih.
Stavila sam još jedno pecivo punjeno mesom u usta. „Dobra djevojčica,“ rekla je
mama dok smo se naginjale jedna prema drugoj kako bi se nasmiješile kameri, a moja
su usta bila pretrpana mesom.
„U užasnom si sranju. Ali si previše stara da bi imala takve ispade bijesa.“
„Znam mama. Trebala bih biti profinjenija na vjenčanjima, dok imam ukosnicu
u šiškama,“ rekla sam drsko.
Očistite prolaz pet, ogorčena stara sobarica u haljini za djeveruše prolazi.
„Hej,“ rekao je Anthony, uvrijeđen mojim komentarom o šiškama dok je
odvlačio svoju suprugu u stranu, koja me udarila po glavi.
„Žao mi je,“ rekla sam postiđeno u pokušaju da spasim svoj obraz. „Ponijela
sam se prema majci kao govno. Nisam kukala o ukosnici. Ona je prelijepa.“
„Hvala ti,“ rekao je Anthony, nagnuo se i poljubio me u obraz. „Mislim to,
hvala ti za danas.“
„Bilo mi je zadovoljstvo. Oboje vas puno volim,“ rekla sam, pokušavajući svoje
raspoloženje usmjeriti u pozitivnijem smjeru. Bree moju majku primi za ruku.
„Nancy, pleši sa mnom?“
178
 Moj kutak
„Čast mi je,“ rekla je i ustala sa stolice dok je Anthony sjedao do mene. „Gdje ti
je brat?“
Prevrnula sam očima. „Mislim da sam ga vidjela kako se zalijepio za djeverušu
koja nosi poklončiće za sjećanje na današnji dan.“
Nasmijao se. „Šta je vjenčanje bez malo ljubavnog pribora.“
„Ne mogu vjerovati da si joj dopustio da kao poklone pripremi mini tube
lubrikanata i kondome.“
Anthony je izgledao zgodno u svom smokingu – tamno maslinasta koža,
prijatne smeđe oči i savršeno je pristajao uz Bree. „Pustio bih je da se izvuče i s puno
gorim, ali nemoj joj reći da sam to rekao.“
„Zadržat ću to za sebe.“ Dotaknula sam si sljepoočnicu.
Pogled mu se fokusirao na mene dok sam mahala s jednom od uštrikanih
salveta.
„Jesi li u redu?“
„Ne, uopće, nimalo. Ne bih rekla da će s vremenom ili sutra nakon dobro
prospavane noći to proći. Ovo nema vremenski rok. Možda ću biti traljava pijanica za
godinu dana, koja previše puta govori 'sjećaš li se kada', koja priča kako su moje
najbolje godine prošle, koja se uz svoje mačke isplače i vodi ljubav sa jastučićima s
kauča.“
„To je najtužnija stvar koju sam ikad čuo,“ rekao je Anthony mršteći se.
„Jadni jastučići,“ rekla sam i obrisala suzu ironije i tuge.
Krug se zatvorio, zvanično sam pijana.
„Večeras spavaš ovdje,“ rekao je odlučno.
„Majka me ima u šaci. HA! To je još tužnije!“ Izjavila sam, dok se nekoliko glava
okretalo u našem smjeru.
„Još tužnije,“ složio se Anthony uz osmijeh.
„Najtužnije.“
Anthony se trznuo.
„U redu, vidim kako sjaj mladoženje zamire u tvojim očima. Hajde da te
razveselimo.“
„Žao mi je Abbie, „ rekao je iskreno. „Stvarno mi se sviđao.“
Zaustavila sam se u drskom odgovoru. „Nemoj to raditi. Nemoj biti tako iskren
i pun poštovanja zbog mog slomljenog srca. Bit ću dobro.“
„Stvarno?“
„Ne, uništena sam nepovratno,“ rekla sam suho.
Zurili smo jedno u drugo punih deset sekundi prije nego smo oboje prasnuli u
smijeh.
„Mislio sam da to ozbiljno misliš.“
„I jesam, pleši sa mnom.“
Anthony me pažljivo pogledao. „Ti si luda.“
„Rođena sam u sanatoriju,“ istaknula sam bez oklijevanja.
Oh Camerone, kako si me oslobodio.
179
 Moj kutak
„To objašnjava mnogo toga,“ rekao je. „Najljepše žene često su najluđe.“
Obrisala sam još jednu zalutalu suzu iz oka. „To objašnjava zašto ti je žena
luda.“
„Prilično mnogo.“
Osjetila sam kako se Breein lakat zabija u moja rebra, ispustila sam škakljiv
smijeh dok je polako i pažljivo prolazila pokraj nas na sredini plesnog podija, plešući
sa mojom majkom. Moja majka, iako nije bila zadovoljna mojim ponašanjem, poticala
me na to. „Trenutno je volim više nego tebe.“
„Vas dvije možete ići pravo u pakao,“ rekla sam s osmjehom na licu.
Anthony me uz cerek poveo na plesni podij. „Stvarno vas volim sve tri.“
„Pih, pozvali smo moju mamu samo zato što je dobar kuhar. Uff,“ rekla sam
kada me majka udarila laktom. „Šalim se, mama. Sranje, treba mi to da mogu disati.“
„Možeš li, molim te, pokušati ponašati se večeras poput dame?“ Siknula je u
mom smjeru dok smo svi plesali u uskom prostoru.
Odbila sam popustiti. „Tvoja posvojena kći dijeli lubrikante i kondome kao
vjenčane poklone.“ Mamine oči su se proširile dok se oduševljeno smešila prema
Bree. „Oh, podsjeti me da ugrabim jedan prije nego što odem.“
„Uvijek su plavuše te koje se izvuku s takvim sranjima u ovoj obitelji,“ rekla
sam uz prevrtanje očima.
„Pazi što govoriš,“ rekla je moja majka dok se Bree rugala.
„Postala si malo gora, mornaru,“ prokomentirao je Anthony.
„Znam,“ rekla sam, sjetivši se kako je Cameron volio moja prljava usta.
„Neprivlačno je, zar ne?“
„Nee, samo sam te pokušao zezati, ali izgleda da mi to noćas ne uspijeva.“
„Hej, ja bih trebala tebe noćas tješiti. Jesi li vidio noge svoje mladenke? Isuse.“
Osjetila sam kako dvije guzice istovremeno udaraju o moju kada je „Shake Your
Groove Thing“ 80počeo svirati. Moja majka je izgledala poput stare dame koja je
pokušavala plesati, nisam mogla ne primjetiti njezine godine dok je dala sve od sebe
da bi me navela da plešem s njom. Skinula sam štikle, popustila sam i pridružila se
svojim najdražim ženama na svijetu, dok mi je srce još uvijek klizilo dio po dio,
lebdeći u zraku iznad mene, dozivajući poput sirene svog muškarca, koji je nestao,
kao da nikada nije ni postojao.

80
Pjesma Peaches & Herb – tema pjesme je miješanje guzicom
180
 Moj kutak

Poglavlje 25

Cameron

Pitajte stotinu ljudi što im ljubav znači i dobit ćete stotinu različitih odgovora.
Pretpostavljam da bi većina njih rekla da ljubav ima veze s utjehom i sigurnošću. Ali
to je pogrešno.
Za to služi Bog.
Možda u beskrajnosti prvih: prvi pogled, prvi poljubac, prva godina, utjeha i
sigurnost imaju ulogu, ali onaj prvi osjećaj je taj koji bi trebao da te plaši i čini više
nego nelagodnim. To je osjećaj koji ne bi smeo da izgubiš.
Većina ljudi to ne zna. Zapravo, kladim se da ga je samo šačica od tih stotinu
osjetila. A to one koji ga nisu osjetili čini zavidnim, što može također biti opasno.
Mnogo ljudi žudi za slobodom, ali nemaju pojma što da čine s njom kada je
dobiju i tada saznaju da im je bilo bolje bez nje.
Mislim da se isto to odnosi na ljubav. Ona te može promijeniti i pretvoriti u
bolju osobu, a sve zbog naklonosti druge osobe. Ona je i dar i prokletstvo i ima moć
ushititi te baš kao i lišiti te, u djeliću sekunde. Jer ništa što ima tako dobar osjećaj, ne
bi te trebalo, ne bi te smelo natjerati ikad, da se osjećaš tako loše. Ali, natjera te. To je
najsnažnija emocija od svih i zato bi oni koji su njome obdareni trebali imati najveće
posljedice ako je zanemare ili uzmu zdravo za gotovo.
A ja jesam.
Bio sam kriv. Imao sam toliko vjere u našu vezu i ignorirao sam podsvjesnu
prijetnju, nisam na vrijeme učinio ništa kako ne bismo bili izbrisani.
Trebao sam je. Trebao sam vjerovati da je postojalo više za mene. Za nas oboje.
Živio sam s posljedicama sa svakim dahom koji sam udahnuo dok su mi dani
bili u izmaglici zbog gubitka nje.
A ipak vam govorim da je bila vrijedna toga.
Jer stvarno jest.
Svaka sekunda, svaka minuta koju sam ukrao s njom bila je vrijedna pakla u
koji sam bačen bez nje.
Ošamarila me. Većina muškaraca uopće ne razmišlja o tome, ali s njom, to je
bila moja točka pucanja i nije tajna zašto. Barem što se mene tiče. Abbie je još uvijek
bila u tami.
Preplašio sam je svojom nevoljkosti da joj kažem zašto, a sve što sam htio jest
srušiti zid prije nego se uruši među nama.
Koliko sam sjebao.

181
 Moj kutak
Iako sam pokušavao sve što je bilo u mojoj moći kako bih spasio svoj brak, on
se svejedno urušio, baš kako je i moj pokušaj sreće sa Abbienim odbijanjem da
povjeruje da sam vrijedan toga. Bolji čovjek od nekog šupka koji je ženskar, koji je
mislio da mu jedna žena nije dovoljna. Ali Abbie je bila dovoljna.
Ona je bila bogatstvo.
U čitavom svom životu, sve što sam znao bilo je da me se vidi u svjetlu
muškarca koji vrijedi. To je bio moj jedini cilj, u mome braku, u mojim poslovima, u
mojim prijateljstvima, u ulozi trenera, u vezi s Abbie. Tako me naučila moja majka, to
su bili moji temelji.
Od vremena kada sam bio dječak koji je mogao toliko shvatiti do dana kada nas
je napustila. Trebao sam je, a nije bila ovdje. Trebao sam je kada mi se brak raspadao,
kada je moj život izmaknuo kontroli zbog toga. I trebao sam je onda, dok sam stajao
pokraj njezina groba, pogleda uperenog prema dolje u slova uklesana u granitu, u
ime moje najbolje prijateljice i moga kompasa. U glavi sam ponovno proživljavao
posljednji dan s njom toliko mnogo puta i još uvijek nisam shvatio što da se radi kada
se nema više što za reći, kada riječi nestanu. Pitao sam se koliko je druge siročadi koji
su izgubili majku zbog raka lutalo uokolo, tražeći odgovore na pitanja koja su
zaboravili pitati.
„Ne možeš biti ovdje sine. Dogovorili smo se,“ otac mi je nježno rekao dok sam se
približavao njezinoj sobi. U tom trenutku, mrzio sam ga što me pokušavao odvojiti od nje. Ali
kada sam pogledao u njega, vidio sam samo poraženog čovjeka. I on ju je gubio, a kada sam
pogledao u njegove crte lica, ugledao sam svoj odraz. Imao sam njezine oči i znao sam koliko
mu je bolno gledati u mene. Bio sam njezino dijete i mislim da ga je na neki način boljela ta
činjenica. Mark Bledsoe bio je pravi muškarac, pun ponosa i brz na okidaču. Jedina nježnost
koju je pokazivao bila je prema njegovoj supruzi. Unatoč činjenici da sam se većinom bavio
svakim sportom samo kako bih pokušao pridobiti njegovu pažnju, ona je bila ono što smo imali
zajedničko. Zbog ljubavi prema sportovima bili smo uljudni, ali uvijek je ona bila ta koja nas
je držala zajedno. Što ćemo biti bez nje?
„Nikada ti neću oprostiti zbog ovog,“ rekao sam kroz stisnute zube. „Ako učiniš ovo,
nikada ti neću oprostiti.“
„Nije bitno.“
„Naravno da nije.“
Čeljust mu se stisne dok me promatrao. „Ovdje se ne radi o nama.“
„Znam.“
„Onda poštuj njezine želje.“
„Ona je još uvijek ovdje,“ rekao sam gušeći se svojim riječima. „Isuse, tata, nemoj mi
ovo oduzimati. Molim te.“
„Moraš otići.“
„Mark,“ čuli smo kako je pozvala s druge strane vrata. „Pusti ga unutra.“
Oštro je izdahnuo i promotrio me prije nego je otvorio vrata. Medicinska sestra postavljala
je još jednu vrećicu tekućine i brzo se udaljila, a moj je otac zatvorio vrata za njom. Moja je

182
 Moj kutak
majka sjedila u sredini svoje spavaće sobe koja se činila nevjerojatno ogoljelom sa samo
bolničkim krevetom u središtu. Sve se u vezi toga činilo pogrešnim.
Na glavi je imala žutu pletenu kapicu koju joj je sestra napravila i bila je odjevena u
svoj omiljeni ogrtač. Njezino je tijelo bilo lišeno života, njezina je mršava pojava venula pod
tankim pokrivačem kojim je bila prekrivena. Oči su me zapekle dok je pružala svoju koščatu
ruku prema meni. Zauzdao sam svaki zvuk koji je prijetio da će pobjeći.
„Dođi ovamo, Cam,“ rekla je tiho dok sam sjedao pokraj nje i prihvaćao njezinu hladnu
ruku koja je bila prekrivena povojima, modricama od infuzija koje joj nisu pomagale i koje je
nisu mogle spasiti. Kroz koji je pakao prošla ,ni za što. Odlazila je, a u grudima mi je otežalo
zbog saznanja da je ovo posljednji put da ću je vidjeti.
„Pogledaj me,“ rekla je odlučno. Svoj sam pogled podigao prema njezinom, i čak iako
sam u njenom pogledu ugledao snagu, svejedno sam klonuo.
„Nisam htjela da ovo vidiš.“
Snažno sam udahnuo, a dah me zapekao u grlu. „Mama, prestani me pokušavati
zaštititi. Prestar sam za to.“
„Nikada. To je moje pravo i to je bila najveća privilegija moga života. Iznad svega
drugog ti si jedina stvar na koju sam najponosnija i znam da vjeruješ u to. Znaš koliko te
volim. Pobrinula sam se za to. Jer to je ono što radiš kada živiš za nekog drugog. Kada budeš
imao takvu svoju osobu, znat ćeš.“
Kimnuo sam, promatrao sam njezine prste, nisam mogao govoriti.
„Camerone, dogovorili smo se. Ne želim da vidiš ovo. Neću ti to dopustiti.“
„Mama -“
„Samo budi dobar čovjek,“ prošaptala je dok je moj otac otvoreno plakao uz nju. Lagano
mi je stisnula ruku prije nego me pustila. Trebao sam njezinu utjehu. Naučila me kako da
zavežem vezice na cipelama, kako da stojim ponosno i kako da se brinem o sebi. Naučila me
kako voljeti, ali nikada me nije naučila kako pustiti.
„Nemam ništa više za tebe Camerone. Nije da te ne želim ovdje, samo, ne mogu se nositi
ni sa sobom. Molim te,“ prošaptala je dok su se njezine suze slijevale niz lice. „Ni ja ne znam
kako da ovo učinim. Mislim da neću moći udahnuti svoj posljednji dah i biti u redu znajući da
si ti ovdje, a ja nisam.“ Okrenula se k mome ocu. „Mark, daj nam minutu.“ Kimnuo je prije
nego je napustio sobu, a vrata su se uz klik zatvorila za njim.
Promotrio sam prostoriju. Obojila je zidove u svijetlo plavu kada se razboljela. Rekla je
da će se osjećati bolje onih dana kada ne bude mogla izaći van zbog kemoterapije. Ali nekako,
čak iako je soba bila ispunjena sunčevim zrakama koje su se probijale kroz prozor, prostorija se
činila zloslutnom. Udahnuo sam miris njezinog losiona koji je stajao na noćnom ormariću,
miris za kojeg sam znao da ga nikada neću zaboraviti, nije mi nudio utjehu i umalo me oborio
na koljena.
Rak ju je ogolio, oduzeo joj je kožu, kosu i radost i koristio je njezino tijelo kao vreću za
udaranje. Jednom je preživjela. Nisam znao zašto je Bog mislio da je zaslužila više, ali pitao
sam ga. Pitao sam ga svaki dan. A svaki dan je sve više slabila, sve dok nisam više imao izbora
i morao sam prihvatiti sudbinu.
Nisam više mogao zahtijevati, mogao sam se samo moliti, iako je Bog bio okrutan.
Boljelo ju je, a ja sam se molio. A kada su se molitve pokazale beskorisnima, promatrao sam je
183
 Moj kutak
kako vene, promatrao sam kako se guši dahom, promatrao sam je kako jeca od boli, bespomoćna,
beznadna, bio je to prvi put da sam se osjetio napuštenim i poniznim do točke u kojoj više
nisam mario za ego.
Bog nas je oboje slomio, a moj je otac to gledao.
Pogledao sam u majku, poput broda u boci, njezino joj je tijelo odbijalo pružiti dom.
Toliko je života bilo u njezinim očima, ali ona je zapela u tijelu koje nije htjelo surađivati. U
tom sam trenutku znao da je u pravu. Vidjeti je takvu, promijenilo me. Oduzelo je dio mene.
Uzvraćala mi je pogled dok je vagala riječi kao i inače, a prije nego je progovorila, posljednji
sam se put pomolio.
Dosta je boli. Bože, čuj me. Uzmi je, dosta je boli.
„Camerone, tvoj smo otac i ja započeli zajedno ovaj život pa ga želim i završiti na taj
način, s njim. Znam da se to čini sebičnim, ali trebam ga da bude uz mene, sine. On je moja
snaga. Bez obzira na to kako ti gledao na to. On je moj. To je dar, ako promisliš o tome. Bit će
shrvan, a ja ću biti slobodna. On neće biti slobodan. Vas dvojica morate sami shvatiti kako ćete
se nositi s ovim. Obećaj mi da ćete pokušati.“
„Hoću,“ rekao sam i zakopao lice u njezin prekrivač. Dao sam si tri sekunde oklijevanja
prije nego sam je pogledao. Tri sekunde disanja u paklu, dah koji sam lako mogao udahnuti, a
ona se gušila za njim. Osjetio sam njezine prste na svome vratu dok sam još jednom dobacio
pogled prema njoj. A u njezinim očima, vidio sam ženu koja mi je dala ono najbolje od sebe.
Vidio sam ženu koja je bila sposobna za više od toga da bude samo Markova supruga i moja
majka. Vidio sam je po prvi put, ženu koja je mogla izabrati bilo kakav drugi život umjesto da
nama pripada. Ali mi smo bili njezin izbor i bio sam joj zahvalan na tome. I tako, zbog majčine
žrtve, napravio sam i ja svoju.
„U redu.“ Primio sam je za ruku, nagnuo se prema naprijed i poljubio joj prste, prije
nego sam je poljubio i u čelo. Kapica joj je skliznula s glave pa sam čuo kako je uzdahnula.
Nisam se trznuo dok sam joj vraćao meku tkaninu na glavu. Svaki korak koji sam načinio
udaljavajući se od tog kreveta, bio mi je poput cigle u grudima. Ali tek kada sam s vrata bacio
pogled prema njoj, shvatio sam da sam i ja bio njezina snaga. I zato, dao sam joj jedinu stvar
koju sam mogao. „Ti si najbolja prijateljica koju sam ikada imao. Čak iako si me svaki dan
kažnjavala.“
Lagano se nasmijala i na brzinu povukla pokrivač pa odvratila pogled kako ne bih vidio
njezinu bol. Nisam joj mogao reći da ću biti u redu bez nje jer nisam bio siguran u to. Nisam
mogao reći da će moj život biti ispunjen bez nje, jer sam znao da to nije istina. Nedostajat će
mi, svake sekunde svakog dana do kraja mog života. Nikada neću biti spreman izgubiti je.
I zato, pogledao sam u ženu koja mi je podarila život i rekao joj istinu. „Vidim te,
Emma.“ Umirila je pokrete ruku i pogledala u mene. „Sada vidim sve. Samo bih volio da sam
to ranije vidio. Učinio bih toliko više. Hvala ti, mama.“
Uzdahnuo sam na sjećanje na njeno lice u tom trenutku kada sam zatvorio
vrata. Umrla je tjedan dana nakon što sam je ostavio u tom krevetu, s ocem uza sebe.
U grudima me nepodnošljivo boljelo, morao sam se zakašljati kada sam osjetio ubod
boli. I po prvi put otkako je umrla, govorio sam joj kao da me još uvijek može čuti.
„Ponovno sam trener. Znam da si bila ljuta kada sam odustao od toga nakon
što sam upoznao Kat. Ti si znala da će me to učiniti jadnim.“ Progutao sam, „Možda
184
 Moj kutak
si znala da ona nije prava za mene ili nas je oboje zavarala.“ Ustao sam i gurnuo ruke
u džepove dok je vjetar puhao. „Upoznao sam onu pravu. Pomalo me podsjeća na
tebe. Toliko je prekrasna na svaki mogući način, toliko je skromna. Samo me htjela
usrećiti. I bila je dobra u tome. Toliko je pametna da me to plaši, ali na dobar način.
Na način na koji ti daje do znanja da nisi dorastao sebi i da si sretan što to nitko nije
shvatio. Ali otišao sam i odgurnuo je od sebe. Zajebao sam, mama. Mislim da ne mogu
ponovno biti čovjek kakvim si željela da budem. Bože, toliko sam se snažno trudio
oko nje. Mislio sam, ako učinim to ispravno, samo jednom, možda bi se onda ponovno
osjećao malo sigurnijim, malo slobodnijim, s Abbie. S njom, jednostavno mogu biti
on. Tvoj sin, mogu biti ja. I to je bilo dovoljno. Ali nisam to učinio. Ne znam hoću li
ikada biti takav čovjek.“
Čak i da se moj brak nije raspadao, nisam si mogao a da se ne zapitam da li bih
svejedno želio Abbie. Da li bih zalutao? Da li bih odbacio svoj brak samo za priliku
da joj se približim?
Sve u meni govorilo mi je da bih, ako je to značilo da bi mogao osjetiti desetinu
onoga što sam osjećao dok sam bio s njom.
Možda i jesam bio takav jebeni čovjek. Jer sam u svojoj duši znao da bih prodao,
trampio, ubio ili ukrao samo za još deset minuta takvog osjećaja i ne bih žalio zbog
toga. Ali čak i bez više riječi, moj mi je kompas ukazivao na istinu. Ljubav nije samo
u vezi toga da se nalaziš ondje, za nju je potrebna žrtva. Ljubav je zahtijevala jednu
stvar koja me mogla učiniti čovjekom kakav sam trebao biti. Ono što je meni trebalo,
bilo je na drugom mjestu. Tu sam pogriješio. Na tom sam mjestu uvijek griješio.
Žrtvovanje će biti moja pokora kako bih povratio njezino povjerenje i kako bih
napokon čuo svoje otkucaje srca.
„Hej,“ Kat tiho prošapće iza mene. Uzdahnuo sam dok sam brisao suze s lica i
pripremao se za najgore.
„Molim te, molim te nemoj, Kat. Ne sada, ne ovdje.“
„Žao mi je, ali izbjegavaš moje pozive, a morala sam razgovarati s tobom.“
Okrenuo sam se prema njoj i iznenadio se kada sam ugledao njezinog oca uza
nju, kako je drži za ruku. Katina je majka umrla prije nego smo se upoznali i to je
bila naša zajednička veza kada se moja majka razboljela dok smo hodali, a potom
je preminula prije pet godina od današnjeg dana, kada smo poput stranaca stajali na
njezinom grobu. Znala je da ću se pojaviti ovdje.
„Hej Billy,“ rekao sam i kimnuo.
„Dobro izgledaš, Camerone,“ rekao je ljubazno.
„Užasan si lažljivac,“ rekao sam i pružio mu ruku. Razmijenili smo suzdržane
osmjehe. Kat je voljela svog oca, a on je izgledao kao da je ostario desetljeće otkada
sam ga posljednji put vidio. Neki mali dio mene osjećao je krivnju jer sam znao koji
je razlog tome. Ali ona više nije bila moj teret da ga nosim.
„Ne mogu vjerovati da je prošlo pet godina,“ Kat reče nježno dok je gledala
prema dolje, u mjesto na kojem je moja majka počivala. Nisam se mogao natjerati da
joj zahvalim na suosjećanju. Previše sam otupio kada je ona bila u pitanju. Prošao sam
185
 Moj kutak
previše toga s njom. A ipak, nisam mogao zaboraviti da je postojalo vrijeme kada sam
je volio, vrijeme kada bih učinio sve za Kat.
Okrenula se prema ocu. „Tatice, možeš li nam dati minutu nasamo?“
„Naravno.“ Billy ju je poljubio u sljepoočicu, poput svakog oca koji obožava
svoje dijete, dok je vjetar vijao oko nas, zbog čega je ona zadrhtala. Skinuo sam kaput
i pružio joj ga.
Zagrizla je usnicu dok je bacala pogled na sliku moje majke. „Bila je tako lijepa.“
„Jest.“
„Stvarno sam je voljela, znaš? Osjećala sam se toliko bliskom s njom.“
Kimnuo sam. „Lijepile ste se jedna za drugu.“
„Kladim se da bi me sada mrzila,“ šmrcnula je.
Čvrsto sam stisnuo čeljust. „Moj otac… bio je ljut,“ progutala je, „pa,
razgovarali smo i potražit ću pomoć. Ima mjesto na Floridi u kojem sam bila prije
nekoliko mjeseci. Mislim da će tamo biti dobro za mene.“
„Nadam se da ćeš otići, nadam se da će upaliti,“ rekao sam oprezno kako je ne
bih uznemirio. „Stvarno se nadam, Kat.“
„Trenutno sam čista,“ rekla je i slegnula ramenima. „Ne znam hoću li ikada
uspjeti biti u potpunosti čista. Imao si svako pravo otići.“
Ostao sam tiho. Zamjerao sam joj što je ovdje. Zamjerao sam joj zbog svega u
vezi razgovora, zbog svega za što sam preklinjao, a sada je to tako lako teklo iz nje, u
ovom trenutku.
„A nakon onoga što sam ti učinila,“ teško je progutala. „Krivnja je gora od ičega
što sam osjetila. Želim da znaš da je to jedan od razloga zbog kojih ih nisam prestala
uzimati. Znala sam što sam učinila. Znala sam što sam nam učinila, a najvećim
dijelom tebi. Žao mi je Camerone, čitavim mojim srcem mi je žao. Zaslužuješ toliko
bolje.“
Moje se čitavo tijelo trznulo na njeno priznanje. Progutao sam emociju zajedno
s ljutnjom koja je prijetila podizanjem. „Što želiš, Kat?“
„Želim ti reći da mi je žao.“
Nisam si mogao pomoći jer sam sumnjao.
„To je sve?“
„Nema nikakve varke,“ rekla je prije nego je zagrizla usnu. „Znam da je teško
povjerovati u to. Ali više ne želim biti ta osoba.“
„Zašto mi onda nisi to mogla reći? Sve što sam želio jest da kažeš da si još uvijek
ondje.“
„Nisam bila,“ rekla je ozbiljno. „Još uvijek nisam, Camerone. Toliko sam dugo
bila netko drugi da više ne znam tko sam.“
Dugi trenutak tihe odlučnosti protekao je između nas.
„Mislim da nikada nisam bila žena za koju si mislio da si se oženio,“ priznala
je tihim glasom.
Kosa joj je vijorila oko blijeda lica dok je njen plavi pogled pretraživao moj,
pitajući se imam li što za ponuditi. Kat je bila zapanjujuće lijepa, uvijek je bila takva.
186
 Moj kutak
Čak i u svojoj bolesti, to nije izblijedilo, što je njenu ljepotu učinilo samo toliko
prijetvornom da mi se gadilo. A zbog njena priznanja o toj prevari osjećao sam se još
i gore.
Bio sam budala. Osjećao sam se oduzeto. I po prvi put otkako sam je napustio,
shvatio sam da ona nikada nije htjela da ovo među nama funkcionira. A možda je to
bila istina i za mene. Naš je brak bio brak iz koristi, a ja sam pakleno platio za njega
dok se ona pravila obamrlom i ravnodušnom.
„Hoćeš li mi ikada moći oprostiti?“ Njen je pogled bio zamagljen dok sam
pokušavao progutati svoju ogorčenost, a potom sam uzdahnuo. „Više te ne želim
poznavati, Kat. Znam da to zvuči okrutno. Ali to je istina. Žao mi je.“
Kimnula je dok su joj se suze slijevale niz obraze. „Zaslužujem to.“
„Jednostavno ne mogu,“ rekao sam joj. „Ali sjećat ću se da sam te jednom volio.
I želim da budeš u redu. Nadam se tome, zbog tebe.“
Tiho je zaplakala dok sam u sebi sputavao dio sebe koji ju je želio utješiti, ali
ipak nije bilo toliko teško. Ono što je ostalo od moga srca i moje odanosti, bilo je uz
ženu u Wicker parku.
Kat je prekinula nelagodnu tišinu. „Neću više otezati razvod. Prihvatit ću tvoje
uvjete, to je najmanje što mogu.“
„Hvala ti.“
„A Abbie?“ Rekla je upitno, a ja sam potvrdio svojom šutnjom. „U kakvom
sjebanom i malenom svijetu živimo.“
„Molim te, ne govori o njoj -“
Odmahnula je glavom kako bi me prekinula. „Sviđa mi se ona. To je baš ludo,
zar ne? I sviđa mi se kao osoba za tebe.“
„Nije znala za tebe. Nemoj… nemoj je kriviti.“ Ovo je bio posljednji razgovor
koji sam želio imati s Kat. Kimnula je u razumijevanje.
„Nemam pravo moliti Jeffers – Camerone, ali hoćeš li se koji put javiti mome
ocu i reći mu kako si?“
„Razmislit ću o tome.“
Kat proguta i s ramena skine moju jaknu prije nego mi ju je vratila. „Hvala ti,
Camerone.“ Nisam znao čemu to, ali kimnuo sam u odgovor. Pogledala je u mene i
prisilila se na osmjeh. Onaj za kojeg sam znao da je prvi pravi nakon godina skrivanja.
„Budi sretan. Zaslužuješ to. A možda ću i ja jednoga dana.“
„Čuvaj se, Kat. Sretno.“
Zaputila se niz brdašce u svojim potpeticama, a njen je otac istog trena stao uz
nju. Zagrlio ju je, a ja sam mogao vidjeti da se ona slama u njegovom naručju. Nikada
mi nije dala da joj budem utjeha. Nikada nije dopustila da je netko drugi vidi. Morao
sam otpustiti ljutnju. Ona nikada nije bila moja slagalica koju sam trebao složiti.
Pogledao sam natrag prema majčinom nadgrobnom spomeniku pitajući se što
bi ona mislila o meni, o tome kako sam se ponašao. Ili o tome što sam učinio. Kleknuo
sam, oslonio prste na usne, a zatim na njezin grob. „Nedostaješ mi.“

187
 Moj kutak
Pola sata kasnije, koračao sam ispred ulaznih vrata. Ništa nije pomagalo. Ništa
nije bilo kako treba. Osjećao sam se ispraznim i potpuno samim. Nisam imao ništa za
izgubiti, već sam izgubio sve što je bilo bitno.
Iscrpljen od borbi s demonima, Katinim i mojim vlastitim, sve što je ostalo bilo
je novo pulsiranje zbog Abbieina gubitka. Čak i nakon Katina priznanja, nisam
pronašao olakšanje. Bio sam sjeban na način koji nisam mogao shvatiti, samo sam
zurio u ulazna vrata.
Grmljavina se čula u daljini, a kapi kiše počele su padati na trijem, zalijevajući
teglu bez cvijeća koja je ondje stajala. Bolje sam promislio i odmaknuo se nekoliko
koraka od vrata, a ona se potom otvoriše.
„Camerone?“
Zastao sam i okrenuo se, ugledao sam svog oca u dovratku, njegov je pogled
pretraživao moj. „Sine?“ Koraknuo je prema naprijed i oslonio ruku na moje rame, a
ja sam zadrhtao.
„Hej, tata,“ hrapavo sam rekao dok sam se raspadao na njegovom kućnom
pragu. Po prvi put u životu, dopustio sam mu da vidi da mi je potreban. „Može li…
može li sada?

188
 Moj kutak

Poglavlje 26

Cameron

Te večeri sjedio sam u baru i zurio u prazno kroz hokejašku utakmicu. Po

mislima mi se motao razgovor s ocem. Izostavio sam detalje u vezi Kat, ali sam bio
siguran da je znao. Poštedio mi je ponos šutnjom dok sam govorio, a on slušao. Bio
je, po prvi put u životu, pažljiv s riječima kada sam ja bio u pitanju. Nije držao
prodike, nije osuđivao, samo je slušao.
A kada je sve bilo izrečeno i učinjeno, osjećaj je bio bolji. I to je bio početak.
Nakon što je zatvorio vrata, shvatio sam da je imao istu potrebu za povezanošću kao
i ja.
„Čini se kao da im dobro praše guzice.“ Začuje se glas sa stolice pokraj mene,
koju je u tom trenutku netko zauzeo.
Promrmljao sam 'da' bez da sam imao pojma koji mi je tim draži i pokazao sam
prema barmenu da mi donese račun kada sam dobio poruku od Maxa.
Max: Prokletstvo, čovječe. Svi smo ovdje. Gdje si? Nemoj to ponovno raditi.
„Jesi li fan hokeja?“ Tip upita, potpuno nezainteresiran za moje raspoloženje.
„Naravno,“ rekao sam dok sam vadio novčanik pa sam se okrenuo prema
njemu kako bih ga oslovio.
Sličnost je bila nepogrešiva.
„Olivere,“ rekao sam dok mi je srce udaralo kao ludo.
„Da,“ rekao je smireno, vrteći lizalicu u ustima. Bio je odjeven u odijelo, a
kravata mu je labavo visila oko vrata.
Panika me prožme. „Da li je ona u redu? Abbie -“
„Hvala,“ rekao je kada je pivo stavljeno pred njega, otpio je pola prije nego me
značajno pogledao.
„Kako si znao da sam ovdje?“
„Pitao sam nekoga gdje bi neka šupčina otišla na pivo u ovom dijelu grada.“
„Slatko,“ rekao sam dok me promatrao s očitom optužbom u pogledu.
Oliver skine sako i objesi ga na stolicu pa reče. „Samo sam htio vidjeti lice šupka
koji je uništio moju sestru.“
Iziritiran, ustao sam i stavio nekoliko novčanica na šank.
„Jesi li ovdje kako bi pucao u mene? Samo izvoli, ali uvjeravam te da me to neće
ni približno boljeti kao udarac koji mi je ona zadala.“
„Zašto joj to sam ne kažeš?“ Rekao je ležerno.
„Zašto se uopće objašnjavam tebi?“ rekao sam kroz stisnute zube.
„To je dobro pitanje, zašto ne objasniš njoj?“
189
 Moj kutak
„Pokušao sam. Zna koliko je volim, pobrinuo sam se za to. I poznaje me.
Poznaje me bolje od ikoga na ovom planetu. I ona je jedina.“
„Ali to nije istina, zar ne? Ako se skrivaš iza supruge.“
„Očito se nikada nisi oženio krivom ženom. I ja se ne skrivam iza sranja. I ne
znaš ništa i zato izvrši svoju usranu dužnost i odjebi.“
Oliver otkopča gumbe na rukavu i počne ga zavrtati.
„Postoji samo nekoliko stvari na svijetu do kojih mi je prokleto stalo, a moja je
sestra na prvom mjestu, i zato ćeš se objasniti meni, šupčino.“ Promatrao me očiju
jednake boje kao njezine dok je govorio. „Abbie je dobra žena. Malo naivna, malo
luda, ali nikada namjerno nije povrijedila nekoga u svome životu i ne zna svoju
vrijednost. Pretpostavljam da si ti bio jedini koji je dovoljno pametan da to shvati i da
joj to pokaže, ali i dovoljno glup da ode.“
„Ponovno, ne znaš ništa o nama, Olivere.“
Zavrnuo je i drugi rukav, a glas mu je bio leden. „Još nešto do čega mi je stalo
su moje ruke. Osigurane su na milione, i zato, možemo razgovarati kao odrasle osobe
ili se mogu igrati velikog brata i prebiti te kako bih se osjećao bolje.“
Bio sam viši od njega nekoliko centimetara i teži dvadesetak kilograma. A ipak,
znao sam da bih mu dopustio da mi zada koliko god želi udaraca. Špiljski čovjek u
meni je progovorio. „Svakako, ako si od onih koji se klade i žele da vjeruju u takvu
zabludu, doktore Seronjo.“
Kristalno plavi pogled, baš kao i njen promatrao me nepokolebljivo dok sam
zadržavao dah, sve dok bol nije prošla. „Trebaju mi ti odgovori, Bledsoe, kako bih
mogao pronaći način da ona napokon podigne glavu.“
Britva mi zareže grudi dok je iznosio svoju molbu.
„Ona jedva da diše, čovječe.“
Iskašljao sam emociju i prošao rukom kroz kosu. „Želiš li još jedno pivo?“

190
 Moj kutak

Poglavlje 27

Abbie

„U redu Abbie, treba ti to. Vrijeme je da se pridružiš zemlji živih. Ništa nije kao
sadašnjost, bla, bla, bla. Malim koracima.“ Mobitel mi je zazvonio u džepu pa sam
provjerila ekran. Bila je to još jedna slikovna poruka od Camerona. Utišala sam ga,
nevoljna ga pogledati dok ne budem na sigurnome iza zatvorenih vrata. Počele su
dolaziti prije tjedan dana u obliku poruka i poziva na koje nisam odgovarala. To je
bio njegov način na koji mi je želio reći da je još uvijek ondje. Prošlo je samo nekoliko
dana od Breeina vjenčanja, a ja se još uvijek nisam mogla otresti ljutnje pa sam
pronašla nešto da odvratim pažnju.
Žurila sam niz ulicu prema baru kada sam u daljini začula svoje ime. Bennie je
sjedio pokraj ulaza u trgovinu cigarama i mahao mi sa svog mjesta na pločniku.
Umotan u prljavi crni kaput, imao je nekoliko prekrivača prebačenih na svome krilu.
Suze krivnje prijetile su da će poteći pa sam mu prišla i kleknula pokraj njega kako
bih ga pozdravila.
„Bennie, bok. Kako si?“
„Držim se, Abbie. Nedostajala si mi.“
Izgledao je užasno. Bilo je očito da je zima ostavila traga na njemu. Koža na licu
bila mu je ispucala, a usne su mu se ljuštile. Srce mi je potonulo na pomisao koliko ga
tjedana nisam vidjela ispred kafića.
„Oh, Bennie, tako mi je žao,“ rekla sam i počela kopati po torbici za novčanikom
pa sam skupila sve novčanice što sam imala. Umirio mi je ruke.
„Rekao sam da si mi nedostajala ti, Abbie, ne tvoj novac.“
„Znam,“ rekla sam dok mi je brada podrhtavala. „Znam, Bennie.“ Ispružila sam
nekoliko novčanica prema njemu. „Molim te, uzmi.“
„Uzet ću samo koliko mi je potrebno, a znaš da to nije mnogo. Bio sam u redu.
Većinu hladnih noći proveo sam u crkvi. Onaj momak Cameron dolazio me vidjeti
svaki tjedan. Davao mi je hranu i dovoljno novca za moje spojeve.“
Grlo mi se stisne, a oči mi zasuze. Zaboravila sam Bennia. Zbog svog slomljenog
srca, potpuno sam ga napustila, ali Cameron nije.
„Jednako je tužan kao i ti. Mislim da je nacvrckan.“
„Nacvrckan?“
„Pomalo pijan. Viđam ga čitavo vrijeme.“
„Stvarno?“
„Da. Vidio sam ga i danas ne tako davno.“

191
 Moj kutak
„Stvarno?“ Pročistila sam žarenje u svome grlu i pogledala u Bennia. „Molim
te, uzmi malo novca,“ inzistirala sam, smotala sam nekoliko dvadesetica i ugurala ih
u njegovu žuljevitu ruku.
„Hvala ti, Abbie.“
„Bennie, bit ću ovdje ovaj tjedan. Obećavam.“
„Abbie,“ rekao je iskreno. „Ne trebaš osjećati krivnju ni zbog čega. Ne trebaš
mi obećati ništa. Ja ću uvijek biti u redu.“
„Uzimaš li još uvijek svoje lijekove?“
Bennie spusti glavu dok sam ga izazivački promatrala. „Bennie?“
„Odmah ujutro ću otići posjetiti Bree.“
„Trebaju ti lijekovi, Bennie.“
„Znam. Znam.“
Bennie je imao HIV. Priznao mi je to nekoliko tjedana nakon što sam ga
upoznala. Upoznao je i oženio se svojom suprugom nekoliko godina prije nego je to
saznao. Ona nekim čudom nije bila pozitivna, ali kada je saznala koja mu je dijagnoza,
raščistila je njegov život, izbacila ga iz kuće i ostavila ga da se brine sam za sebe.
Problem je bio u tome što je bio previše bolestan u to vrijeme da bi sam sebi
pomogao, pa je rasprodao sve što je imao kako bi pokušao preživjeti. Na kraju mu
nije ostalo ništa.
Bree je preuzela na sebe da ga ubaci u program kako bi bio opskrbljen koktelima
za HIV. Nije baš vjerovao u njih i njihov učinak i to se jasno vidjelo iz načina na koji
je tratio svoj život na ulici. Sve u vezi ove situacije potreslo me do srži. I mrzila sam
to što je odustao.
„Bennie, pozvat ću ti taxi. Ja ću ga platiti. Idi do Bree. Ona je trenutno na poslu.
Poslat ću joj poruku i reći joj da si na putu k njoj, u redu?“
„Abbie, u redu sam.“
„Bennie, molim te?“ Ostao je tiho, a pogled mu je bio umoran. „Molim te?“
„U redu.“
Bennie skupi svoje stvari dok sam ja dozivala taxi i razgovarala s vozačem.
Stajala sam pokraj vrata dok se uvlačio u taxi, a vozač me pogledao postrance.
Ignorirala sam to dok je prihvaćao kvaku i podizao pogled prema meni, a potom mi
se osmjehnuo svojim poznatim bezubim osmjehom.
„Abbie, ti si dobar čovjek.“
„Bennie, idi ravno u bolnicu, obećaj mi.“
„Obećavam.“
„Vidimo se u subotu.“ Zatvorila sam vrata pa je vozač krenuo.
Nakon što sam poslala kratku poruku Bree, požurila sam u bar u kojem sam
lutala kroz gužvu sve dok nisam začula svoje ime. „Abbie?“
„Terry?“
„Da,“ oboje smo rekli u isti tren. Rukovali smo se prije nego sam mu se
pridružila za koktel stolom za kojim je stajao. Bio je zgodan – muškarac srednjih
godina s pokojom sijedom – i imao je smeđe oči.
192
 Moj kutak
„Oprosti što kasnim. Propustila sam vlak pa sam morala uzeti taxi,“ ispričavala
sam se iako sam znala da ostavljam loš prvi dojam.
„U redu je, dobro te napokon upoznati,“ rekao je i prihvatio moj kaput, a zatim
ga je objesio na stolicu iza mene dok sam sjedala. „Drago mi je što si uspio doći u tako
kratkom vremenu.“
„I meni. Stvarno sam bio nestrpljiv da te upoznam.“
Kunem se da sam čula prigušeno frktanje iza sebe. „Nisam baš sigurna za ovo
mjesto. Nisam bila ovdje godinama, bio je to prvi bar kojeg sam se mogla sjetiti kada
si me nazvao.“ To je bila laž, ali nisam ga htjela nigdje blizu ijednog bara u kojeg smo
Cameron i ja zalazili na Milwaukeeu.
„U redu je. Živio sam u ovom kvartu prije nekoliko godina.“
„Stvarno?“
„Da. Imao sam stan dolje niz ulicu. Jesi li nova u ovom kraju?“
„Ne, ovdje sam otkad sam diplomirala na Northwesternu. Živim niz ulicu u
kući s tri stana nasuprot Wickera, s one strane parka na kojem je šetnica za pse.“
„Koja slučajnost, i ja sam bio u tom dijelu parka.“
„Malen svijet,“ rekla sam.
„Da, jest,“ složio se.
„Hoćeš li je uskoro pitati za horoskopski znak?“
Niti Terry ni ja to nismo rekli i u potrazi za osobom koja je to izrekla, pogledala
sam iza sebe i ugledala nekoliko pogleda usmjerenih prema nama. Moj je mobitel
zazvonio na stolu pa sam stisnula ignoriraj prije nego sam progovorila.
„U svakom slučaju, drago mi je što sam te konačno upoznala. Proučila sam
tvoju biografiju i mogu ti reći da sam zadivljena.“
Terry se široko osmjehne. „Hvala. Morat ću priznati, malo sam bio nervozan u
vezi svega ovoga, samo sam htio da znaš da si mi ti prva. Morat ćeš mi pomoći oko
ovoga.“
Uspravila sam se na stolici. „Ja sam stari profi u ovome, dobro ću se brinuti za
tebe. Obećavam.“
„To je dobro čuti, bio sam nervozan što ćemo imati temeljitiji razgovor nego što
smo imali preko mobitela i online. Dopusti da ti platim piće.“ Pokazao je prema
barmenu i tada sam ugledala Camerona kako prilazi od stola iza malih stepenica.
„Stari profi, ha? Smiješno, ja sam stekao drugačiji dojam.“ Lagana kleveta
pratila je njegove riječi kada sam ga u potpunosti mogla vidjeti.
U grudima mi je vrištalo kada sam namirisala njegovu kolonjsku. Bio je odjeven
u odijelo krojeno po mjeri i vuneni kaput. Usne su mi se lagano razdvojile kada je
dobacio pogled prema meni, a oči su mu bile ispunjene vatrom i optužbama.
Problijedila sam kada je izvukao slobodnu stolicu za našim stolom i naslonio se na
nju. Terry se zbunjeno namrštio dok sam ustajala, u tom trenutku nisam znala što bih
rekla.
Nisam mogla skinuti oči s Camerona koji je bio pomalo razbarušen, a kravata
mu je labavo visila oko vrata. Kosa mu je izgledala kao da je prste provlačio kroz nju
193
 Moj kutak
i očito se danima nije obrijao. Sjena mu prijeđe preko lica kada sam ponovno sjela, a
moja se nutrina raspadala zbog njegove blizine.
Cameron je nastavio po svome, pogled mu je počivao na meni prije nego je
oslovio Terryja. „Nisam si mogao pomoći, načuo sam nešto i žao mi je što vas
prekidam.“ Ovaj put je to izgovorio uz stvarnu klevetu. „Ali treba mi mišljenje.“
„Molim te, nemoj,“ nagnula sam se prema njemu i izgovorila to šaptom. Čitavo
mi se tijelo trznulo kada je njegov zeleni pogled pao na mene. „Bok.“
Trebao mi je svaki gram volje da ne zaplačem.
„Razveseli me, molim te,“ rekao je, a potom vratio pažnju na Terryja. Prijeteći
se nagnuo nad stol, u čeljusti mu je pulsiralo, a držanje mu je bilo kruto poput
kamena. „Kako bi sve shvatio, morat ću ti ispričati priču, a potom ću te prepustiti ovoj
okrutnoj ženi.“
„Misliš otmjenoj?“ Terry očito nije shvaćao da se nalazi u situaciji toliko napetoj
da se sve osjećalo u zraku. Iako sam bila ponižena, činilo se da je on neobično
zabavljen dok mu je pogled prelazio s Camerona na mene. „Pa, što kažeš…?“
„Terry,“ ponudio je.
„Terry, hvala ti Terry, drago mi je što sam te upoznao,“ rekao je kada je umalo
posrnuo preko noge od stolice dok je sjedao na nju, prije nego je ispružio ruku. Terry
je prihvati pa su se rukovali.
„Camerone,“ oštro sam rekla, „nije sada vrijeme za to.“
Potpuno me ignorirao. „Samo me poslušaj,“ rekao je Terryju.
„Poslušajmo ga, Abbie,“ Terry reče i namigne prema meni. Lecnula sam se.
Cameronov pogled bljesne, ali je svejedno nastavio.
„Recimo da si upoznao otmjenu ženu i složio si se s time da stvari među vama
idu polako, ali postoje pravila.“
„Slušam,“ Terry reče i prekriži ruke.
„Fino odijelo,“ Cameron primijeti.
„Armani,“ Terry reče.
„Naravno,“ Cameron reče suho. „U svakom slučaju, pravila su takva da oboje
svoju prtljagu ostavite pred vratima. Bez osobnih stvari, bez razgovora o bivšima i
tako to.“
„U redu,“ Terry reče.
„I recimo da je ta žena toliko predivna, da te toliko privlači da ne možeš odoljeti
i zato se prepuštaš njezinim zahtjevima, imaš strpljenje sveca samo kako bi je
upoznao, jer vjeruj mi, stvarno ti je potrebno Božje strpljenje kako bi dopirao do nje.“
„Camerone,“ protisnula sam kroz stisnute zube.
„Ali možda u toj priči,“ rekao je i otpio gutljaj svog pića, „ti si na neki način u
zatvoru.“
„Zatvoru?“ Terry upita dok sam ja stiskala rub stola toliko jako da su mi članci
na prstima pobijelili.

194
 Moj kutak
„Da, živući pakao, onaj iz kojeg ne vidiš izlaza. A onda ti se ta žena osmjehne i
sam za sebe pomisliš, 'možda me Bog i nije zaboravio'. Možda je, samo možda, život
ipak vrijedan življenja.“
„Toliko dobro?“ Terry upita.
„Bolje nego što možeš zamisliti,“ Cameron reče dok je vadio kockicu leda iz
svoje čaše i snažno je gnječio. „Nezamislivo bolje.“
Čvrsto sam stisnula usne kako mi brada ne bi zadrhtala.
„U redu,“ Terry reče. „Ali ne možeš joj to reći?“
„O zatvoru? Oh, ne,“ Cameron reče dok mu je osmjeh prelazio preko usana, a
potom odmahnuo glavom prema Terryju koji je širom otvorio oči. „Njena pravila.“
„Terry, trebali bismo poći,“ rekla sam ustajući.
„Uskoro sam gotov,“ Cameron reče toliko surovim glasom da nisam mogla
odvratiti pogled. Nastavio je govoriti dok su nam pogledi bili spojeni.
„I možda se zaljubiš u nju, a ona je nešto najbliže savršenstvu za tebe. Tvoje te
tajne ubijaju, ali tvoja je sreća konačno ondje, napokon ti je na dohvat ruke, možeš je
dotaknuti, okusiti, možeš drugačije gledati na život uz nju.“
„Da li je i ta žena sretna?“ Terry upita i značajno pogleda u mene. Čvrsto sam
stisnula usne.
„Oh, naravno. Stvari su tako dobre da nijedno od nas ne može zamisliti život
bez onog drugog.“ Glas mu je lagano pucao pod riječima.
„Molim te,“ rekla sam nježno, ali nijedno od njih nije čulo od buke koja nas je
okruživala. Cameron je slao slike svaki dan.
Prva je bila ona koju smo uslikali na platformi, a svaka koja je uslijedila, shrvala
bi me malo više. Nas dvoje kako trčimo u šumi, nas dvoje u limuzini prije plesa, a ta
me iz nekog razloga zaboljela najviše. Ljubila sam ga u obraz, zatvorenih očiju, a on
se smiješio kameri.
Sve sam ih sačuvala, ali se nisam mogla natjerati da mu odgovorim.
Ovjekovječio je gotovo svaki naš zajednički dan i kidao me na dijelove podsjetnicima
koliko su stvari bile dobre.
„Ali pravila,“ Terry reče slijedeći Cameronov trag i time nas oboje prene iz naše
omamljenosti.
„Da,“ Cameron podigne svoju čašu. „Prokleta pravila. Stvar je u tome da
kasnije shvatiš da su ta pravila bila tu za nju, a ne za tebe. Ali ti si ih slijedio, jer si
znao da je njoj to potrebno, baš kao što je i ona tebi bila potrebna.“
Terry se uživio. „A zatvor? Uspiješ li izaći?“
Cameron ispije ostatak pića. „Recimo samo da te ona oslobodila onog trenutka
kada te dotaknula.“
Suze su napokon uspjele pobjeći kada sam otrgnula pogled od Camerona i
uputila tihu molbu Terryju. Pogledao je prema meni prije nego je izgovorio.
„Ona je uznemirena, Camerone. Jesi li izrekao svoju poantu?“

195
 Moj kutak
„Nisam siguran, ali reci mi Terry, samo je pogledaj. Kada si je pronašao na
Match.com81, jesi li ikada sanjao da ćeš pronaći tako otmjenu ženu?“
„Prestani,“ rekla sam moleći ga. „Molim te, prestani.“
Cameron se nagne prema naprijed. „Ona je jedna od onih dobrih, izvana i
iznutra. Pravi igrač. Jesi li ti ikada bio loš momak, Terry? Ja jesam, još uvijek jesam i
to je bolestan osjećaj.“
„Ne mogu reći da nisam bio pomalo vragolast kada sam bio mlađi.“
Cameron se trzne, njegov je zeleni pogled bio leden. „Da, stvarno si pomalo
vragolast i sada u, koliko, šezdesetima?“
„Prokletstvo, Camerone,“ ispalila sam.
„Četrdeset osam,“ Terry se zakikoće, ni malo se nije uvrijedio.
„Igraš na sigurno, ha, Abbie?“ Rekao je, a glas mu se slamao dok se okretao
prema meni.
„Terry,“ molila sam. „Uzet ću si slobodu da nam rezerviram večeru. Nadam se
da nemaš ništa protiv.“
„Nimalo,“ odgovorio je.
„Vjerojatno bismo trebali poći,“ rekla sam baš kada je Cameron udario dlanom
o stol kako bi nam privukao pažnju.
Bolestan osjećaj me preplavi jer sam se u mislima vratila na Lukea.
„Romantika je umrla, ona misli da je mrtva, jesi li to znao, Terry?“
„A što ti misliš?“ uzvratio je.
„Ja mislim,“ Cameron proguta, „Ja mislim da je se ljudi boje, ali imam dokaz
da još uvijek postoji.“
„Stvarno?“ Terry reče, više zabrinut za mene u tom trenutku, nego zabavljen.
„Ništa ne može pobiti fotografiju,“ Cameron reče nježno.
Tada sam progovorila. „Moja je majka fotograf. Ona kaže da uvijek ima više
toga za ispričati.“
„Oh, i ima više,“ Cameron reče dok je pogledom uporno prelazio preko mene.
„Toliko više,“ hrapavo reče dok su mu crte lica omekšavale. „Možeš li spavati?“
Hrapavo reče. „Dušo, ja ne spavam.“
Terry ustane. „Pozvat ću nam taxi.“
Kimnula sam. „Molim te.“
„Naravno, oduzeo sam vam dovoljno vremena,“ Cameron reče dok mu je
pogled bio prikovan za moj.
„Drago mi je što sam te upoznao, Camerone,“ Terry reče. „Sretno ti bilo. Abbie,
ja ću izaći van.“
„Hvala,“ rekla sam kada je Terry dohvatio svoj kaput i prebacio ga preko ruke,
a potom me bez riječi ostavio samu s njim. Kimnula sam i okrenula se prema
Cameronu, a tisuće se emocija izmjenjivalo na njegovom licu.
„Zar ti uopće ništa nismo značili?“

81
Stranica za upoznavanje
196
 Moj kutak
„Ne ponašaj se kao da nisam bila ondje,“ rekla sam obrambeno. „Bila sam
ondje.“
„Hoćeš li ga jebati?“ Ispalio je, a šaku je stisnuo na stolu. Pomaknula sam se
kako bih se udaljila, a on me uhvatio za ruku. „Oprosti, ali ne mogu se nositi s tim da
znam da on želi, a da mu ti to možda i dopustiš. Isuse, Abbie, hoćeš li mu dopustiti
da te dotakne?“ Slamao se dok sam ga promatrala, paralizirana zbog svega. „Što radiš
s njim?“ upitao me, a očaj u njegovom glasu me slamao. „Ja te volim.“
„Nisam s njim, Camerone. Nisam ni s kim.“
„Ja sam još uvijek ovdje, mi smo ovdje,“ nježno je prošaptao. „Ti si u mojim
venama, Abbie. Trebala bi to znati. Nikada te neću prestati voljeti.“
Kroz veliki prozor, ugledala sam Terryja koji je podizao ruku kako bi zaustavio
taxi.
„Pogledaj me,“ prošaptao je. „Ovo sam ja u svom najgorem stanju. Molim te,
ne čini nam to.“
„Nisam nam to ja učinila.“
„U pravu si. Ja sam. Svejedno me voli.“
Volim.
„Camerone, gdje je Max?“
„On je ovdje,“ rekao je i pokazao preko svog ramena. Ugledala sam Maxa kako
naručuje piće za šankom, a pogled mu je bio na našem stolu. Nisam čak ni primijetila
kada je ušao unutra.
„Abbie,“ Cameron je molio, „molim te, razgovaraj sa mnom.“
Pogledala sam u ljubav svog života i izgubila se u jednostavnoj ljepoti njegova
lica, njegovoj čvrstoj vilici, žadu u njegovim očima. Bio je isti muškarac na kojeg sam
pala, ali ništa nije imalo smisla. Razdvojeni smo istinom i lažima. „Moram ići.“
Ispružio je ruku kako bi me dotaknuo, a ja sam se trznula.
„Još uvijek sam ljuta, Camerone.“ Iako mi je glas bio drhtav, dopustila sam mu
da me mali dio njega preuzme. To je bila jedina stvar koja me sprječavala od
raspadanja. „Radila sam s njom, s tvojom suprugom. Učinio si me preljubnicom. Čak
mi nisi ni dao izbor.“ Odmahnula sam glavom na to sjećanje. „I rekla sam joj,“
progutala sam, „Govorila sam joj privatne stvari o nama. Kat je znala za tebe kada smo
se upoznali, znala je za onaj dan kada si mi rekao da me voliš.“ Dopustila sam mu da
vidi moju ljutnju, moju bol. Dopustila sam mu da vidi i izdaju koju sam još uvijek
osjećala. „Vjerovala sam ti, a ti si to prokleto izigrao. Preklinjala sam te da to ne učiniš,
a ti si napravio jebenu budalu od mene.“
Njegovo se lice izobličilo.
„Moram ići.“
Max je pogledavao između nas kada je Cameron koraknuo prema naprijed.
„Abbie, znam da me još uvijek voliš, znam da si -“
Pogled mi je pao na Maxa koji ga je zaustavio. „Pusti je, čovječe.“
Cameronov pogled postane leden, u čeljusti mu je pulsiralo dok je Max činio
sve što je mogao kako bi ga držao podalje od mene. „Pusti je.“
197
 Moj kutak
„Da li je to ono što želiš?“ Cameron reče, glas mu je bio hrapav dok nas je Max
razdvajao. „Želiš li da te ostavim na miru?“
„Hoćeš li ga odvesti doma?“ Upitala sam Maxa, a on je kimnuo.
„Ne čini to,“ Cameron ispali, a pogled mu je lutao među nama. „Abbie, jebeno
sam ovdje, razgovaraj sa mnom.“
„Hvala ti, Max,“ rekla sam i dohvatila kaput.
„Abbie,“ Cameron pokuša ponovno. Otrgnula sam pogled od njega i trčeći
izašla iz bara.
Vani, Terry je otvorio vrata dok sam ja bacala pogled prema baru i ugledala
Camerona kako stoji ondje gdje sam ga ostavila, pogled mu je žurno prelazio s mene
na njega kroz prozor, dok mu je Max nešto objašnjavao. Tada sam to vidjela, taj slom
u njemu i ništa mi u tome nije pružalo zadovoljstvo.
Terry mi priđe uz pločnik. „Abbie, ako trebaš ostati, možemo pomaknuti
sastanak.“ Odmahnula sam glavom i ušla u auto dok je on otvarao vrata. Progutala
sam nekoliko puta kako ne bih zajecala, a potom sam se drhtavim glasom ispričala.
„Žao mi je.“
„Ne možeš tome pomoći ništa više nego on,“ rekao je uvjeravajući me. „Moram
priznati, znatiželjan sam u vezi zatvora.“
Pogledala sam u njega. „Bio je oženjen. Jest oženjen. Razdvojen.“
„Ah,“ rekao je dok se taxi brzo udaljavao od pločnika, a moja je duša nanovo
bila rastrgana, provela sam nekoliko minuta duboko dišući u sebi prije nego sam se
okrenula prema Terryju.
„Posramljena sam.“
„Ponovno Abbie, nemoj biti. Nadam se da vas dvoje možete izgladiti stvari.“
„Razumjet ću ako želiš pronaći nekog drugog da popuni mjesto. Mogu ti
preporučiti nekoliko drugih dobro kvalificiranih koji bi možda mogli u kratkom
vremenu uzeti posao.“
„Potpuno nepotrebno. Nemam namjeru zamijeniti te. Ovaj je sastanak bio samo
formalnost budući sam bio izvan ureda kada te moj pomoćnik zaposlio. Ovo neće
utjecati na tvoje zaposlenje.“
„Hvala ti.“ To je bilo sve što sam uspjela protisnuti.
Nekoliko minuta kasnije još uvijek sam bila bez riječi, a prsa su mi vrištala kada
sam konačno iskrvarila.
„Znaš, Abbie, kada sam upoznao svoju suprugu, bio sam usred rastave,“ rekao
je pažljivo. „Osam godina sam bio u braku sa svojom suprugom koju sam upoznao
na koledžu,“ objasnio je dok sam ga gledala. „Bilo je to drugačije.“
„Kako je to bilo drugačije?“
Na trenutak je promislio o tome. „Bilo je kao da sam bio dva različita muškarca.
Pomalo vjerujem u to da se ne možemo razvijati u vezi s onima s kojima započnemo
odnos kada nismo potpuno sazreli, osim ako ne sazrijevate zajedno. Teško je održati
vezu kada se mijenjaš i to prihvatiš, a tvoj je partner prisiljen na silu to podnositi. Moja
je bivša supruga takva bila. To je bilo ono zbog čega smo se razišli. Ponekad
198
 Moj kutak
jednostavno moraš prihvatiti poraz kako bi shvatio da je to jedini način na koji možeš
spoznati sebe.“
Još jedan zagušujući trenutak tišine je prošao dok sam oslanjala prste na čelo, a
Cameronove riječi lomile su moju odlučnost.
Svejedno me voli.
„Hoćeš li ti to učiniti, Abbie?“
„Ne znam.“
„Pa, nadam se da će sve biti u redu. Sjećam se da sam zbog jedne žene jednom
bio tako bespomoćan.“
„Što si učinio?“
„Oženio sam je. U nedjelju ćemo proslaviti našu petnaestu obljetnicu.“

199
 Moj kutak

Poglavlje 28

Abbie

Zatvorila sam laptop uz olakšanje što sam završila s virtualnim sastankom.

Napokon sam razumjela značenje šalice na kojoj sam pročitala Preživjela sam još jedan
sastanak koji je trebao biti e-mail. Spustila sam se stepenicama iz svog stana na trećem
katu, nervozna po prvi put u nekoliko mjeseci. Poslala sam jutros Cameronu poruku
i zamolila ga da se nađemo. Odmah mi je uzvratio da će biti ondje. Napokon sam bila
spremna za odgovore. Nedostajao mi je do bola i moja potreba da shvatim bili su
previše za podnijeti. Nisam bila sigurna imamo li budućnost, ali morala sam da
saznam. Trebalo mi je opravdanje za svu patnju koja me je razdirala. Prestao je da mi
šalje poruke prije tjedan dana, zbog mog odbijanja da ih pročitam. Nisam se mogla
natjerati da odgovorim na njegove pozive. Trebala sam, ne, zaslužila sam razgovor oči
u oči. Bijes me držao podalje, ali bio je to bijes zbog koga sam bila izgubljena.
Već sam kasnila i u posljednjem trenutku preodjenula sam se u crne hlače i
čipkastu ljubičastu košulju. U žurbi, zgrabila sam torbicu i krenula izaći, ali sam
zastala otvorivši ulazna vrata.
Stajala je ondje u dugom crnom dizajniranom kaputu, krojenom po mjeri i
naježila sam se zbog krivnje koja mi se zacijelo pojavila na licu kada su nam se pogledi
susreli.
„Kat.“
Tražila sam riječi koje nisu dolazile. Bila je svjedok početka moje veze s njenim
suprugom i čula je sve o njenom razvoju.
Bilo je previše sjebano za odgonetanje. Tada me pogodilo da me niti jednom
nije pitala za njegovo ime. Stvarno je bila pomalo narcisoidna u tom smislu i po svoj
prilici glumila zanimanje, dok je Camerona nazivala 'tipom iz kafića'.
Prema tome, davala sam joj informacije iz prve ruke koje niti jedna žena ne bi
trebala trpjeti. Osjećala sam odgovornost i bijes više nego ikada dok je ona
pogledavala prema meni. To je bilo dovoljno da ponovno preispitam svoju odluku.
Ali nije me samo Cameron prevario i uzrujao. Nisam znala istinu o toj laži, kad
je Kat bila posrijedi. I premda sam bila u potpunom neznanju o istini njene strane
cijele priče, osjetila sam olakšanje vidjevši je na svome pragu. Nije bilo riječi koje bih
mogla reći, pa sam pustila nju da započne razgovor.
„Stajala sam ovdje dvadeset minuta skupljajući hrabrost da pokucam.“ Ovo je
bio jedan od rijetkih slučajeva da je pokazala svoju slabost. „Žao mi je što sam se
pojavila nenajavljeno. Nisam znala hoće li Cameron biti ovdje.“

200
 Moj kutak
„Jesi li zato ovdje?“ Pitala sam oprezno. Ako je htjela prouzročiti probleme
stvarno je imala muda za to. Nisam imala pojma što se događa između nje i
Camerona, ali sam imala namjeru saznati.
„Ne. Ovdje sam da vidim tebe.“
„Dobro,“ rekla sam oprezno uzmičući korak unatrag. „Kat, nisam znala.“
Kimnula je. „Rekao mi je.“
„Pa, moraš da znaš da sam ti rekla sve ono što jesam, jer smo bile prijateljice i
jer sam ti vjerovala, a ne zato što sam željela da budem okrutna.“ Izgovorila sam
drhtavim glasom. Nekoliko trenutaka ranije osjećala sam se tako ispravno zbog
ljubavi prema njemu. Trebalo mi je da vratim tu snagu, ali promatrajući sablasno
mršavu ženu ispred sebe, bila sam na klimavom terenu. Da li je bila drogirana?
Nikada neću saznati tu istinu, ali sam željela onu koja se gradila, vidjela sam to, na
vrhu njenog jezika.
„Da li te ostavio?“
Kimnula je. „Prije više od godinu dana.“
Osjetila sam olakšanje zbog sebe i tjeskobu zbog svoje prijateljice.
„Ne razumijem. Zašto si glumila kao da si još u braku?“
„Zato jer sam bila,“ prosiktala je.
Osjetila sam taj odgovor do nožnih prstiju.
„Nisam zbog toga ovdje. Ne radi se o tome,“ vratila se natrag na svoju priču.
„Znači, nikada nisi pokušala izgladiti stvari?“
„Odgojena sam tako da su spoljni izgled i privid uvijek na prvom mjestu,“ rekla
je spokojnim tonom. „Bila sam olimpijska nada. Nikada nisam uzela Cameronovo
prezime. Bila sam zlatno dijete, sjećaš se? Nisam htjela priznati da me suprug
napustio.“
Kimnula sam, a ironija mi nije promakla, ona nije izgledala kao voljena
supruga, barem ne prema načinu na koji se odnosila prema njemu. Ništa nije sačuvala
od spoljnog izgleda i privida. Njena je ovisnost od nje napravila čudovište.
Činilo se kao da mi je pročitala misli. „Nisam tako zlatna odrasla osoba.
Napravila sam mnogo pogrešaka.“
„Svi smo, Kat. Mogla sam biti uz tebe.“
Umorno mi se osmjehnula, „Dok je moj suprug vodio ljubav s tobom?“
„Bože, kojeg sam vraga upravo rekla?“ Tužno sam pognula glavu.
„Dobro je, znaš,“ rekla je. Izgledala je stoički, u stavu stečenom dugogodišnjom
praksom. Ja sam se teško održavala. Visjela sam s ruba. „Sve si to vrijeme razgovarala
s njim?“
„Uvijek je govorio o rastavi, preklinjući me da mu dam slobodu. Ali ja sam ga
htjela kazniti.“
„Zašto?“ Pitala sam misleći na Cameronovu ljepotu i pitajući se kako se mogla
tako ponašati prema njemu.
„Zato što je bio sve što ja nisam,“ rekla je drhtavim glasom. „Bila sam ljuta. Bila
sam ogorčena. I povrijedila sam ga na način na koji ni jedna žena nikada ne bi trebala
201
 Moj kutak
povrijediti muškarca,“ priznala je. Moje oči su pale na njene. „Na sve načine koje
možeš zamisliti,“ dodala je, ne objasnivši. Ali nije ni morala, sve sam shvatila.
Osjećala sam se bolesno.
Nisam joj ovo htjela olakšati.
„Povrijeđivala si ga?“
Progutala je i spustila pogled prema dolje. „Da. A on je zaslužio nekoga poput
tebe, Abbie, nekog strpljivog, tko ga nikad neće povrijediti na način kao što sam ja.
Nekoga ko sa njime neće razgovarati onako kako sam ja to radila. Ne želim da ovo
zloupotrijebiš. Način na koji sam se ophodila prema njemu,“ ponovno je progutala,
„je neoprostiv.“
Žustar gnjev prostrujao je mojim venama, ali sam ipak osjetila sažaljenje prema
njoj. „Zašto mi govoriš sve ovo?“
„Zato što on možda neće željeti, a zaslužuje malo razumijevanja. I možda ti neće
biti lako probiti se kroz ono što sam ja učinila, ali ako itko može, to si onda ti.“
„Što je on, a ti nisi?“ Pitala sam dok je ona šmrcala i brisala nos. Činilo se kao
da je pritišće težina onoga što je govorila, pa je malo posrnula u potpeticama. Ispružila
sam ruku i uhvatila je.
„Kat! Jesi li dobro?“
„Dobro sam,“ rekla je slabašno i otrgnula se od mene. „Imam glavobolju i nisam
ništa jela danas,“ rekla je prezirno. Nisam joj povjerovala ni na sekundu. „Kat, mogu
ti pomoći.“
Suzila je oči. „Stani u red, gospođice Popravljačice,“ odbrusila je koristeći stvari
koje sam joj rekla u povjerenju, protiv mene. „Nemojmo ići ovim putem,“ upozorila
me je hladno. Definitivno je bila urađena i po prvi put sam vidjela ono što je Cameron
vidio. Ugrizla sam se za jezik i kimnula. „Mogu li te barem odvesti kući?“
„Ne,“ rekla je i odmahnula glavom. „Nisam zbog toga ovdje. Ti trebaš moju
pomoć, a ne ja tvoju.“
„Ne bih bila tako sigurna u to,“ rekla sam i namjerno je podbola. „Kat, izgledaš
grozno.“ I prelijepo. Ali bila je katastrofa i obje smo to znale. „Ako se osjećaš bolesno,
mogu –“
„Do vraga, slušaj me. Riješit ću ja svoja sranja. Ovdje sam da razgovaram o
Cameronu.“
„Pa, ne trebam tvoja uvjeravanja, znam u koga sam se zaljubila. I stvarno, što ti
daje pravo na to? Zaboravljaš da sam slušala kako razgovaraš s njim. Čula sam te.“
Nešto slično kajanju prekrilo je njene crte lica, prije nego je ispravila ramena.
„Dobro,“ odbrusila je, a potom se počela spuštati niz stepenice.
Nezadovoljno sam odmahnula glavom. „Čekaj, Kat, čekaj,“ rekla sam sustižući
je baš kad je prošla kroz kapiju i zatvorila je za sobom.
„Cijenim što si došla, ali sam zabrinuta. I posramljena sam i ne znam kako da
pristupim ovome. Reci mi kako da ovo napravimo Kat, reci mi kako da ti
pomognem.“

202
 Moj kutak
„Ne možeš.“ Pogledala je u mene i čvrsto me uhvatila za ruku prije nego što je
otišla. „Samo… voli ga onako kako ja nisam mogla. Čuvaj se, Abbie.“
Zurila sam u nju dok se udaljavala, koračajući uz stepenice, a zatim pogrbljeno
sjela pokušavajući sve ovo da obradim. Sunce je polako zalazilo i još je jedan dan
prošao bez njega.
„Hej Abbie,“ gospođa Zingaro me pozdravila dok je provjeravala poštanski
sandučić pokraj vrata u svojoj uobičajenoj odjeći. Polako je prevrtala omotnice dok
sam ja gledala za Kat. „Isto staro smeće,“ Jenny se naježi.
U svojoj glavi, pitala sam se koliko je Camerona postojalo, a koliko je Jeffersona
ostalo. Pitala sam se da li su se njih dvojica nekako stopili u čovjeka kojeg sam voljela.
Nisam poznavala Jeffersona. Još uvijek sam se oporavljala od činjenice da je čovjek
kojem se Kat rugala, isti čovjek kojem sam se ja divila. Možda je to bilo njegovo
najveće priznanje. Ne zato što je imao propali brak, nego što je bio žrtvom bivše
supruge. Postupala je prema njemu podlo, okrutno, nepodnošljivo.
Tanka je bila linija između očuvanja njegovog dostojanstva i našeg neuspjeha.
Nisam mogla podnijeti pomisao na to da je skrivao. Ali naježila sam se zbog načina
na koji bi se Kat nasmiješila kada bi završila razgovor s njim. Bila je to podrugljiva
pobjeda za nju.
Nisam bila bolja žena zato što me Luke ostavio prestravljenu i na oprezu. Bila
sam drugačija, naravno, manje povjerljiva, to je bilo tako. Ali nisam završila sa
životom. I sve što sam znala o čovjeku kojeg sam upoznala jeste da nije ni on završio
sa životom, unatoč svojim dubljim problemima. Imao je loš brak, brak koji je skrivao.
U tome nije bilo ničeg prepredenog. Bila je to očita prepreka i nekako je očekivao da
ću mu oprostiti usprkos svemu. Možda nikada nije očekivao da ćemo postati mi. Ali
opet, nisam ni ja.
„Još je jedan inkasator pogrešno napisao moje ime.“ Jenny je naglasila dok sam
kimala u znak slaganja.
Cameron i ja smo već pregazili planine prije nego smo se upoznali. Sami i na
svoj način, izborili smo se i pobijedili, da bismo si dali priliku. A kada je došlo do
druge bitke, pobjegla sam od njegovih ožiljaka umjesto da sam prelazila nježno preko
njih vrhovima prstiju, diveći im se. To je vrsta ljubavi kakvu sam očekivala, pa zašto
je nisam pružila? Bez obzira na križ koji je nosio, pomogao mu je da evoluira u
muškarca kojeg sam voljela i koji je volio mene.
„Pretpostavljam da im onda ne moram platiti.“
„Oprosti?“ Rekla sam pogledavši u nju.
„Krivo su napisali moje ime, pa sam rekla da im ne moram platiti račun.“
„To ne funkcionira tako, Jenny,“ rekla sam odsutno.
„Ne, ali ako bi pokušala da eskiviram pozivajući se na formalnosti, iskoristila
bih svoje ime.“
Namrštila sam se. „Ne razumijem.“
„Zingaro je na talijanskom naziv za cigane. Rekla sam ti to kad smo se upoznale,
sjećaš se, ali obećala sam da neću preskočiti stanarinu.“
203
 Moj kutak
Pozdravi svog ciganskog susjeda.
„Zaboravila si. U redu je dušo, prošlo je mnogo vremena.“
Usta mi se lagano otvoriše.
„Abbie. Jesi li dobro?“
Pogledala sam u Jenny i kimnula. Bila sam tako daleko od dobro.
Breeine riječi su me sljedeće pogodile.
Bilo je to poput kismeta ili kobi ili sudbine ili drugih stvari u koje ti ne vjeruješ.
Jenny me promatrala s mjesta na kojem je stajala. „Dobro, ako si gladna imam
nekoliko punjenih školjki u zamrzivaču,“ rekla je prije nego se odgegala u svoj stan i
zatvorila vrata za sobom, dok sam ja sjedila zapanjeno.
Koliko dokaza trebam? Koliko mi se još trebao dokazivati? Dokazao se u
svakom pogledu. Prije nego sam naišla na Kat vani, potpuno sam vjerovala
Cameronu. Zaslužio je moje povjerenje. Vjerovala sam mu, pobrinuo se za to.
Stvarno nije teško vjerovati u mene, zar ne?
Oči su mi zasuzile dok mi je srce tonulo.
Nije mi tražio ništa osim da mu uzvratim ljubav. Nikada nije manipulirao
mnome ili koristio moje riječi protiv mene. Zašto sam nas oboje kažnjavala zbog
zablude, kad nikad jebeno nisam pitala? Kad sam mu odbila dopustiti da prizna.
Kada bez obzira koliki je kliše njegova istina o napuštanju žene bila, odbila sam
njegov pokušaj da ublaži udarac. Planula sam, čak iako me preklinjao da to ne činim.
Abbie, nisam imao pojma šta ćemo postati. Moraš vjerovati da nisam znao da si ti bila
ona koju sam tražio. Ovo, mi, znači mi sve. Nisam ovo očekivao.
Skrivajući naše tajne i uz Katino priznanje shvatila sam da smo u sekundi
pokrenuli svoje najveće strahove. Pretvorio se u nekoga koga nisam mogla da
prepoznam, kada sam ga povrijedila na isti način na koji je to učinila Kat. Povrjeđivali
smo jedno drugo, unatoč upozorenjima. Je li nas to učinilo gorima, nestabilnijim ili
samo ranjivijim?
Činilo nas je živim.
„Isuse, Camerone, što smo to učinili?“ Rekla sam trčeći prema vlaku.
Imala sam ga. Pronašla sam ga, imala sam ljubav na kojoj sam zavidjela drugima.
I izgubila sam to radi svoje nesigurnosti i straha, a on je učinio isto. Da li je znao za
to? Da li je to shvatio? I zašto nije ovdje boreći se za nas, za mene?
Odgovori su bili jasni. Predao se.
A ja sam mu dala svaki razlog za to.
Prožela me je potpuna panika i po prvi put, potrčala sam ka svom životu.

204
 Moj kutak

Poglavlje 29

Cameron

Prolazeći pokraj identičnih kipova lavova, peo sam se stepenicama prema

Umjetničkom institutu. Nisam znao kako će večer proći, ali znao sam da mi je Abbie
pružila priliku i nisam joj želio uskratiti mogućnost da mi kaže što god da je željela.
Ali svojom šutnjom jasno mi je stavila na znanje, na temelju mojih jadnih pokušaja da
razgovaram s njom, da ne želi da ima išta sa mnom. I nisam želio da bude još jedna
žrtva moje bivše supruge. Želio sam da bude što je moguće dalje od boli koju sam joj
nanio obmanjujući je. Zaslužila je bolje. Kat je jutros potpisala papire za razvod braka.
Billy će se pobrinuti za ostalo. Uskoro ću biti slobodan čovjek.
Jebi se živote.
Kupujući ulaznicu nisam mogao a da se ne nasmiješim kada me je radnica
pitala da li sam tu zbog kišne izložbe. Kimnuo sam uz ironičan osmjeh dok sam čekao
da mi vrati kreditnu karticu i ulaznicu. Pogledao sam oko sebe očajno tražeći bilo
kakav znak duge, vatreno crvene kose i predivno plavih očiju. Toliko mi je nedostajala
da mi je u grudima vrištalo, a u glavi nabijalo. Kako fizički tako i psihički.
Postala je velik dio mog života, bez nje sam posrtao kao da život prije nje nikada
nije ni postojao. Iako je naša noć bila obavijena rastankom, morao sam je ponovo
vidjeti. Ali sam se bojao da neće vidjeti istog čovjeka u meni kada me pogleda.
Voda se slijevala sa stropa u različitim oblicima dok sam prolazio kroz staklena
vrata prema izložbi. Moje srce imitiralo je kišu koja je padala niz višestruke instalacije
koje su ispunjavale prostor. Višebojni vodopad slijevao se pokraj mojih nogu dok mi
je miris svježe vode ispunio nosnice. Bilo je nostalgično i bolno. Lutao sam besciljno
uokolo i zaustavio se nakratko kada sam ugledao veliku sliku na kojoj je padala kiša,
a more se pjenilo u pozadini.
Naslov je bio 'Moja kuća'.
Sliku je snimila Nancy Gorman.
Abbiena mama.
Čitao sam digitalni opis.
Dvije tisuće i četvrte godine, dogodio se tsunami izazvan mega potresom
zemlje, koji je poharao Tajland i trinaest drugih zemalja usmrtivši više od 230 000
ljudi. Ovo je snimak malog dječaka koji kupa slona na kiši koji je bio prekriven
posljedicama tsunamija.

205
 Moj kutak
Kada je Nancy upitala dječaka gdje živi, ponosno je pokazao prema kolibi
na snimci od dvadeset pet kvadrata pokraj koje je stajala životinja i rekao „Moja
kuća“. Nancy je osvojila Pulitzerovu nagradu za humanitarni trud da prikupi
sredstva za pomoć prodajom fotografije. Ova fotografija se isto tako prikazuje u
Smithsonian muzeju umjetnosti. Autorska prava 2004 Nancy Gorman.
Ostao sam bez riječi dok sam zurio u sliku koja je ličila na nešto poput Knjige o
džungli. Osjećao sam se neobjašnjivo privučen njome znajući da se i mnoštvo drugih
ljudi tako osjećalo kada su je prvi put vidjeli. Dječak je jedva napravio udubljenje u
blatu koje je prekrivalo slonovu kožu, dok je kiša padala na oboje kada je fotografija
snimljena.
U tom trenutku bio sam uvjeren da je Abbie to isto uradila sa mnom. Godinama
nakupljanu prašinu obrisala je sa mene, pročistila me svojom ljubavlju i oslobodila
lanaca razočaranja i gubitka.
Nagradio sam je tako što sam izdao njezino povjerenje.
Ali možda je postojao način za nas da jednostavno... nastavimo. Možda bi se sa
pravom perspektivom mogli osloboditi onoga što nas je ukaljalo, od laži koje smo
jedno drugom i ostalima pričali i jednostavno to pustili. S Abbie bih to mogao. Imao
sam to. Znam da je moguće. Samo kada bi me mogla gledati na način na koji je i prije.
A možda je moć da se to učini bila u osnovi podjednaka pročišćenju. Tako smo
započeli.
Po prvi put u svom odraslom životu cijenio sam kišu, jer je Abbie bila moja kiša.
Ona je utjelovljenje nade za mene.
„Moja majka je genij iza fotoaparata,“ progovorila je iza mene. Stisnuo sam
šake, pokušavajući kontrolirati osjećaje.
„Nekako je uspjela snimiti ovu fotografiju sa slomljenom nogom. Bilo joj je
pedeset i otišla je na to putovanje za svoj rođendan. Ironično je, zar ne? Preživjela je
jedan od najgorih tsunamija u povijesti i bila je tu u tom trenutku da snimi fotografiju
i podijeli je sa svijetom. Rekla mi je da joj je, kada je vidjela dječaka kako pere tog
slona, to mnogo pomoglo da izbriše sve užasne stvari koje je vidjela kao fotoreporter.
Da joj je obnovilo njen osjećaj za čovječnost kada joj je to bilo najpotrebnije. Ona je
ludo i neizmjerno nadarena i odgajala je Olivera i mene da vjerujemo da možemo biti
jednako izuzetni kao i ona, ali ja to nisam. Jednostavno nisam. Oliver je briljantan
doktor s lošim manirima. Ukratko, on je kreten.“
Nisam se mogao ne složiti s tim.
„Dobar je doktor. To ga opisuje. Ali ja sam čitav život tražila nešto u čemu sam
dobra, Camerone,“ prošaptala je, glas joj je zvučao molećivo. „Molim te ,pogledaj
me.“

206
 Moj kutak

Abbie

Tijelo mi se ispunilo mješavinom nervoze i osjećaja kad se nije pomaknuo.

Ali nastavila sam, previše uplašena da se zaustavim. Onda sam se sjetila da
Cameron u svim našim razgovorima nikada nije rekao ni riječ koja bi ukazala da je
njegovo djetinjstvo bilo sve osim tipičnog, ako ne i zdravo i nešto slično normalnom.
Njegova majka je bila na pijedestalu, a poštivao je i volio svog oca.
To nam je bilo zajedničko.
Ni u najluđim snovima, ovisnost i zloupotreba nisu igrali nikakvu ulogu u
Cameronovom životu ili u onom koji smo dijelili. Bilo je tako daleko od toga, od onog
što smo bili kao par. To je bilo ono što se drugim ljudima događalo, nešto slično što
se dogodilo između Lukea i mene.
Postalo mi je mučno, dok sam promatrala njegovu visoku pojavu, ni na
sekundu ne mogavši da povjerujem u to da je on bio zlostavljan suprug, bilo mi je
nepojmljivo. U snazi koju je pokazivao, u načinu na koji se brinuo za mene, to je bilo
nezamislivo. Ali stvarnost je bila takva. Morala sam se nekako probiti do njega i
pokazati mu da je u redu da bude oba muškarca sa mnom. Onaj koji može pokazati
snagu i slabost i dati mu do znanja da ću voljeti cijelog njega, bez obzira na sve.
„Ja nisam ništa posebno i u redu sam s tim. To je poput Bree sa svim njezinim
talentima. Uvijek sam se trudila da se prihvatim neke njene načine da postanem
zanimljivija, da budem malo više avanturistički nastrojena. Naučiti trbušni ples poput
nje ili ići na jedan od njezinih safarija, ali to je Bree. To je dio njene privlačnosti. Ja pak
proučavam ludosti ljudskog ponašanja, redovito večeram sa osamdeset
šestogodišnjakinjom i zbrajam brojeve kao način za uzdržavanje za život. Moje
viđenje uzbudljivog toliko je jadno i teško objašnjivo drugima. Ali ne tebi. Tebi nikada
nisam morala da objašnjavam.“ Stajao je mirno kao kip, dok sam govorila u njegova
leđa.
„Znam brojati.“ Glas mi je napuknuo dok sam se borila s jecajem. „Mogu ti reći
koliko smo šalica kave popili zajedno. Pedeset šest. Ili koliko si mi puta rekao da sam
lijepa. Dvadeset dva puta si mi to rekao, dvadeset dva puta si mi dao osjećaj da postoji
nebo na zemlji. Mogu ti reći koliko puta si me poljubio i uzeo moje tijelo, ali obećavam
ti, nije bilo ni blizu dovoljnog. Dva puta si mi rekao da me voliš,“ tiho sam plakala u
njegova leđa. „I oba puta imala sam osjećaj da sam mogla biti ono što jesam i ništa
više i da je to bilo dovoljno za tebe. Bila je to najbolja stvar koju sam osjetila u životu.“
Suze su mi slobodno padale dok sam tako stajala, a srce mi je krvarilo i bilo mu
na dohvat ruke. Nije mi dao ništa, ni riječ ni jedan pokret, ali to me nije spriječilo da
se borim i dalje.
„Dala sam ti samo jedno obećanje, tako da ga moram ispuniti. Ali želim da znaš
čemu težim i šta nisam. Ono što možda nikad neću biti. Prepoznajem posebno kada
ga vidim. I ti to imaš. Što god da je to što čovjeka čini... više. Neću osvojiti Pulitzera i
207
 Moj kutak
neću biti trbušna plesačica, ali mogu učiniti nešto mnogo bolje nego bilo koja žena na
svijetu. Mogu te voljeti.“ Trznuo se kada mi je glas napukao. „Mogu se odnositi prema
tebi onako kako zaslužuješ. Biti tu za tebe. Biti tu svaki put kad me zatrebaš. Biti tvoj
najbolji prijatelj. Mogu te voljeti Camerone. Ti si ono u čemu sam dobra. Ti. Biti tvoja.
I kunem se Bogom, nikada neću podići ruku na tebe u bijesu, nikad više.“
Ljudi su se počeli kretati kroz izložbu, tako da sam udahnula i sabrala se. Jedva
sam ga čula kada je napokon progovorio.
„Tko ti je rekao?“
„Ona.“
Ramena mu se pogrbiše, a glava objesi.
„Trebao bi znati da je upravo napustila moju kuću, poslala sam ti poruku da se
sastanemo prije nego se pojavila na mojim vratima. To što sam ovdje i pitam te, nema
ništa sa njezinim priznanjem.“
„Ne trebaš me žaliti Abbie, to nije ono što želim.“
„Ne radim to. U redu, to je laž. Ali ne mogu zaustaviti te osjećaje. Sve osjećaje,
kada se radi o tebi. I ne želim to. Camerone, molim te pogledaj me.
Glas mu je bio šapat. „Oprosti-"
„Da, to je ono što hoću da kažem-"
„Ne,“ okrenuo se sa suzama u očima. „Oprosti mi. Kako mi možeš oprostiti što
sam sjebao nešto tako savršeno, zato što sam sebično dopustio da se to dogodi između
nas? Ali kako sam mogao...“ gušio se u svojim osjećajima.
„Kako sam ti mogao reći da ću biti muškarac za tebe Abbie i istinu? Nisam bio
dovoljan da spasim svoj brak. Postao sam sebičan i odustao. Prestao sam je voljeti i
počeo voljeti tebe i ne žalim zbog toga. Ali sam je pustio da uništi sebe jer sam bio
umoran od pokušaja da joj pomognem. Želio sam nastaviti dalje bez nje. Mrzio sam
je, Abbie. I dalje je mrzim. Kako možeš bilo što osjećati za mene?“
„Osjećam više za tebe, zbog toga. Želim više za tebe. Kako to može biti
pogrešno? A ako u svemu ovome ima i sažaljenja, onda mi je žao, ali morati ćeš da se
nosiš sa svojom ranjivošću kao što ja moram da se nosim sa tvojom neiskrenošću.“
Osvrnuo se oko nas i spustio glas dok je par prolazio pored, vidjevši našu
napetost. „Htio sam ti sve reći. Te noći.“
„Bilo je prekasno. I umjesto da vjerujem u najbolji dio tebe, povrijedila sam te
na način zbog kojeg mi možda nećeš biti sposoban oprostiti. Čak iako neki dio mene
misli najgore i djeluje tako, moje srce nikada neće dozvoliti da zaboravim da sam
izabrala tebe i to ne zato što si savršen čovjek.“
Burni oceani zelene boje zagledali su se u moje lice.
„I samo da znaš, ti i ja, mi smo jedno.“
Čvrsto je sklopio oči i dvije suze kliznu niz njegovo lice oduzimajući mi dah.
Bilo je to pogrešno, izgledalo je pogrešno na njemu. Ovo nije bezbrižan čovjek u kojeg
sam se zaljubila, koji je imao snagu planina, jer te su planine u ovom trenutku na
njegovim ramenima odmarale. Potreba da poletim prema njemu bila je neizdržljiva,
ali sam ipak ostala stajati na mjestu na kojem sam bila.
208
 Moj kutak
Koraknula sam prema naprijed dok je gledao u mene pun očaja. „Samo želim
da jedno drugome pomognemo, Camerone. Odlučila sam da ti vjerujem. Ako me to
čini budalom ili lakovjernom, onda me pusti da budem takva. Nije me briga što tko
misli. Glupa, naivna, što god, ne vjerujem u to i ne vjerujem da te tajne koje si skrivao
uništavaju. Poznajem te Camerone, možda ne svaki detalj tvog propalog braka ili
nebitne stvari koje će promijeniti našu vezu na ovaj ili onaj način, ali poznajem te i
volim te.
„Abbie-" Glas mu je bio krut, prožet agonijom koja je odgovarala bolu u mojim
grudima. Drhtala sam od potrebe da ga dotaknem, da poletim u njegove ruke i da
izbrišem sve dane bez njega. Mrzila sam sebe u tom trenutku zato što sam propustila
ijednu zajedničku minutu, ali nisam jedina bila odgovorna za to.
„Želim nas natrag. Ali zaslužujem čovjeka koji me pratio s dobrim namjerama
i otvorenog srca. Zaslužujem ga jer je to čovjek kojeg želim voljeti. Ako je išta ostalo
od njega u tebi, onda je to čovjek kojeg sam čekala. Taj ne bi odustao i ne želim ni ja,
jer me činio sretnom, nevjerojatno sretnom. Činio je moj život puno boljim, poznavao
me. Pitaš me kako ti mogu oprostiti? Pitaj moje srce koje mi odbija dopustiti da se
držim ove ljutnje. Volim te toliko puno. Izabrala sam sreću iznad gorčine, sad iznad
prije, uvijek s tobom. Uvijek. Ne želim biti bez tebe, nikad. Svi ćemo umrijeti i završiti
na istome mjestu, čak iako smo sami Camerone, završit ćemo tamo. Nema potrebe za
nadmetanjem.
„Žao mi je,“ prošaptao je.
„Znam,“ rekla sam glasom ispunjenim boli. „Molim te,“ prošaptala sam.
„Molim te, nemoj si uzeti previše vremena.“
Zatim sam otišla, jer bilo bi previše lako baciti se na njega i moliti ga da me voli,
jer bi on to i uradio. Upio bi me u sebe i zasitio moju potrebu, jer me je volio dovoljno
da bi to uradio.
Ali htjela sam da u ostatke naše veze uđe otvorenog srca, da bude onakav
kakvog sam ga upoznala. Bio je to moj vlastiti sebični uvjet.
S Cameronom, igrala sam na sigurno.

209
 Moj kutak

Poglavlje 30

Cameron

Pogledao sam kroz svoj odraz u staklu kafića, vidio nju kako sjedi za svojim
stolom. Njezine su joj crvene kovrče bile prebačene preko ramena dok je grickala
donju usnu – navika koju sam volio – i tipkala.
„Hej, Camerone,“ Bennie je progovorio dok sam je promatrao kroz prozor.
„Vidiš li nešto dobro ondje unutra?“
Nacerio sam se. „Odakle si se ti stvorio?“
„Ja sam posvuda. Viđam te puno manje u posljednje vrijeme. Konačno si
prestao sa cuclanjem boce, i ako je tako, zašto je nisi meni donio?“
Široko smo se osmjehnuli jedan drugome. „Nisam bio toliko loš.“
„Smrdio si gore od mene.“
Izvukao sam novčanik, a on je odmahnuo rukom. „U redu je.“
„Abbie?“
„Ona se brine za mene. Ona je dobar čovjek.“ Bennie se uspravi. „Hoću li te
viđati i dalje?“
Pogledao sam natrag prema kafiću. „Nadam se.“
„Imam dobar osjećaj, da ćete vas dvoje biti u redu. Brini se o njoj.“
„Hvala ti, Bennie, hoću,“ rekao sam odsutno i dalje fokusiran na Abbie kada se
začulo zvonce na vratima pokraj mene. Progutao sam strahove i primio kvaku prije
nego su se vrata zatvorila, pa sam ušao unutra.
Stajao sam ispred zida sa šalicama, uzeo sam si vremena. Imao sam toliko toga
za reći, ali sam također znao da to neću moći da postignem s jebenim Hallmark 82
sloganom. Trebao sam da ona zna da sam ovdje kao muškarac kojeg je upoznala. Kao
čovjek koji je htio spojiti svoj život s njenim. Htio sam da je uvjerim da mi je ona na
prvom mjestu, a ne moj ponos ili sebične potrebe. A već sam joj jednom rekao da ću
poštovati njenu odluku.
Sve što se dogodilo između nas, do trenutka kada su se naše slabosti sudarile,
podudaralo se s potrebama moga srca. Ali bez obzira na riječi koje je izgovorila u
muzeju, o tome da nije znala istinu, želio sam joj reći. Ne zato što sam želio njezinu
suosjećajnost, jer sam je imao i mrzio sam je. Već zato što je zaslužila istinu. A ja sam
bio rob svoje ljubavi.
Možda je to i započelo sa mnom i mojom sebičnom neodređenošću, mojom
potrebom da vjerujem u nešto bolje za sebe, ali ona će uvijek biti na prvom mjestu.

82
Trgovina s najvećim izborom čestitki, ukrasa, darova, stvari za uređenje doma i slično.
210
 Moj kutak
Načinio sam pogrešku s prvom ženom kojoj sam se obećao zauvijek.
Prokleto sam blizu da ponovno napravim istu pogrešku sa ženom koja je
zaslužila to obećanje.
Trebao sam jebeno odrasti i bilo je vrijeme da prekinem isti niz, bez obzira na
ishod.
Izabrao sam šalicu i prišao malenom separeu nasuprot njezinog stola. Abbie je
odsutno tipkala, imala je slušalice u ušima i lagano se pomicala u ritmu glazbe. Znao
sam kada me postala svjesna jer se u tome trenutku ukočila, a pogled joj je pronašao
moj dok sam sjedao i otvarao Mac.
U njenom svijetlo plavom pogledu, ugledao sam mješavinu olakšanja i straha.
Zadržao sam njen pogled dok sam tipkao sa srcem u grlu.
Cameronov Mac: Bok.
Zagrizla je usnu, a brada joj je podrhtavala dok je tipkala odgovor.
Abbiein Mac: Bok.
Suze ispuniše njezine oči i jedna pobjegne, trebala mi je sva snaga koju sam
imao u sebi da ne odem do nje.
Cameronov Mac: Molim te, ne plači.
Abbiein Mac: Žao mi je. Ne mogu si pomoći. Bojim se.
Cameronov Mac: Ne boj se. Molim te, ne boj se mene.
Abbiein Mac: Ne bojim se tebe.
Gledali smo se punu minutu dok su njene suze kapale.
Cameronov Mac: Volim te. Bez obzira na sve. Znaš to, zar ne? Ništa nam ne
može oduzeti vrijeme koje smo proveli zajedno. Ništa to ne može dotaknuti. U
redu?
Abbiein Mac: U redu.
Nije bilo načina da pristupimo ovome lagano. Jer je to bilo ono teško, što smo
toliko dugo izbjegavali. Više neću traćiti vrijeme.
Cameronov Mac: Kat je u mladosti bila gimnastičarka. Da li ti je to rekla?
Abbie kimne, pa sam morao otrgnuti pogled od nje kako bih mogao nastaviti.
Cameronov Mac: Iskočio joj je disk, pa je godinama bila u neprestanoj boli.
Nakon operacije, navukla se na lijekove protiv bolova i postala ovisnik. Njezina je
ovisnost proizašla ni iz čega. Barem sam ja mislio da je tako. Prije operacije imali
smo pristojan brak i dobar život. Nismo žudjeli ni za čim i razgovarali smo o deci.
Ne mogu reći da je naš brak bio blažen jer sada znam kakav je to osjećaj, s tobom.
Ali tada ne bih se premišljao da ga tako opišem. Kada pogledam unatrag, možda je
bila nesretna jer je droga očito pružila nešto što ja nisam. Ispočetka je to
pokušavala sakriti od mene. A kada je prestala kriti svoju ovisnost, sve se
promijenilo.
Abbie kimne kako bi me ohrabrila.
Cameronov Mac: Prvi put kada sam joj se suprotstavio, bio je prvi put kada
je planula.

211
 Moj kutak
Abbie kimne i obriše lice dok je gledala u ekran. Znao sam da se boji da ću u
njenim očima ugledati sažaljenje. Ali sve što sam želio bilo je razumijevanje.
Cameronov Mac: Pokušao sam sve što sam mogao. Nije htjela moju pomoć i
jasno je dala do znanja da ne želi biti čista. Na kraju sam joj postavio ultimatum i
održao ga tako što sam je napustio. Nikada ništa nije učinila da bi premostila taj
jaz među nama. Nisam prestao sa pokušajima da joj pomognem kada sam otišao, a
ona se nije prestala da se uništava. Koliko sam je puta pronašao kako traži
narkotike po najgorim dijelovima grada. Zamrznuo sam joj kreditne kartice, a na
ostale sam kartice pazio dvadeset četiri sata na dan. Jebeno sam umalo ostao bez
posla dok sam slijedio svoju suprugu po Chicagu jer je pokušavala nabaviti recepte
za svoju drogu. Bila je potpuni ovisnik, a nikoga nije bilo briga, čak ni njenog oca
do kojeg sam neprestano pokušavao doprijeti. Bila je to jebena noćna mora. Jednog
sam se jutra probudio i sve što smo imali zajedničko bila je njena ovisnost. Nismo
imali fizički odnos godinu dana prije nego sam je napustio.
Abbiein Mac: Da li je to često činila?
Cameronov Mac: Previše često da bi bilo ugodno razgovarati o tome. Mislim
da sam većinu vremena bio u šoku. Nije nimalo nalikovala ženi kojom sam se
oženio i nikada se ranije nisam nosio s tako nečim. Samo sam imao nekoliko svađa
kada sam bio mlađi. Otišao sam do terapeuta, a Kat je odbila.
Abbie kimne kao da je to već znala. Nisam imao pojma što joj je moja bivša
supruga rekla.
Cameronov Mac: Iskreno, ne znam da li se sve to dogodilo zbog droga, sad
kada pogledam unatrag. Većinu vremena je imala usranu narav, ali nikada nije
imala takve ispade bijesa. Mislim da je njen otac znao više o tome, ali niti jedno od
njih nikada to nije podijelilo sa mnom. One večeri kada si saznala, njenu sam
sudbinu predao njemu. Želio sam je se osloboditi, kako bih mogao biti s tobom.
Sebično, da. Svaka jebena minuta. Ostavio sam suprugu ovisnicu kako bih spasio
vlastiti život. Kako bih pronašao novi razlog za sreću, pronašao tebe. Bio sam
umoran od života u njezinoj noćnoj mori. Žrtvovao sam njenu dobrobit radi svoje.
Abbiein Mac: To nije istina Camerone.
Cameronov Mac: Jeste. U bolesti i zdravlju. Ona se razboljela, a ja sam proveo
samo godinu dana pokušavajući joj pomoći, prije nego sam otišao. Ne mogu reći
da to ne bih ponovio. To je istina.
Progutao sam.
Cameronov Mac: Na neki način sam znao da će me ovo, mi udariti posred
lica. Na neki idiotski način mislim da sam to i zaslužio. Trebao bih osjećati krivnju
jer sam bio sretan s tobom dok se ona još uvijek borila sa svojom ovisnošću. Ne
mogu te sada kriviti što mi ne možeš vjerovati. I ne znam kako da krenem naprijed
s ove točke. Nikada nisam želio da saznaš. Skoro pa sam siguran da bih to zatajio
od tebe. Vjerojatno. Barem mislim. Jebem ti, ne znam ni da li je to istina. Ali nikada
ti nisam trebao lagati o činjenici da sam još uvijek u braku.
Dah ju je napustio dok je iznova i iznova čitala moje riječi i odmahivala glavom.
Abbiein Mac: Ne.
212
 Moj kutak
Cameronov Mac: Imaš svako pravo biti ljuta. Ja sam loš momak, Abbie. U
ovoj priči, ja jesam loš momak.
Odmahnula je glavom i odbila mi vjerovati.
Cameronov Mac: Ovaj put jesam. Ovaj sam put ja bio taj koji je poricao i na
taj sam način popločao put u tvoje srce i u tvoj krevet.
Vidio sam kako joj je lice problijedilo dok je tvrdoglavo odmahivala glavom.
Cameronov Mac: Skrivao sam se iza tvojih pravila pa sam dobio priliku s
tobom. Sve sam to učinio. Ali ljubav prema tebi nikada nije bila laž.
Abbiein Mac: Nikada me ne bi namjerno povrijedio.
Cameronov Mac: Povrijedio sam te, preplašio sam te. Te noći, ispred tvoje
kuće, preplašio sam te.
Abbiein Mac: Nikada me ne bi povrijedio.
Cameronov Mac: Ali jesam. Učinio sam to pokušavajući spasiti sebe.
„Ovo je sranje,“ rekla je dok je zatvarala svoj Mac i gurala ga u torbu. Rukom je
obrisala crne mrlje od maskare s lica za koje sam ja bio kriv i skupila svoje stvari, a
potom izašla iz kafića.
Zapanjen, požurio sam za njom. „Abbie,“ sustigao sam je nekoliko koraka izvan
kafića. „Abbie! Prokletstvo! Ovo se događa. Činimo ovo.“ Krenula je dalje, a ja sam je
uhvatio za ruku. „Mislim to. Ne idem nigdje. Samo mi reci što želiš.“
Okrenula se prema meni.
„Oh, to se događa? Stvarno, Camerone? Jesi li siguran u to?“
Zbunjeno sam je promatrao, a ona me prijezirno pogledala. „Mislim da ti ne
znaš što je ovo.“
„Što to govoriš?“
„Želiš li biti nasilnik umjesto žrtve? Dobro. Ali ako mi ne možeš priznati da si
oboje, nemamo kamo krenuti.“
Šok me prožeo dok me izazivala. Stajao sam otvorenih usta dok me prozivala
za moju posljednju laž. Nisam mogao odvratiti pogled od žene koju sam volio. Njen
zapovjednički nastrojen pogled pržio me u svojoj plavoj vatri, a na neki sam se način,
osjećao pročišćeno. Nikada u životu nisam bio ranjiviji. Svaki adut koji sam imao,
ležao je ogoljen, pokraj mojih stopala, svaka emocija koju sam osjećao, odražavala se
u njezinim očima. Nisam imao kamo otići.
Nastavila je i sigurna u svoje riječi. „Nema više tajni, Camerone i nema više
skrivanja. Ona je jebeni loš momak u ovoj priči. Povrijedila te fizički i psihički i zbog
toga neće dobiti ništa dobroga. Posebno ne od tebe.“
„Što želiš?“ Govorio sam dok mi je kiselina palila vene.
„Želim istinu.“
„Želiš da priznam da sam žrtva? U redu. Žrtva sam, ali nikada to nisam izabrao,
i sam sam se borio kako bih izašao iz tog pakla, pa mislim da mi je dopušteno imati
malo diskrecije. Niti jedan muškarac na svijetu ne želi priznati nešto takvo. Niti jedan
muškarac na svijetu ne želi razgovarati o nečemu takvom, Abbie.“

213
 Moj kutak
Osvrnuo sam se po pločniku pa sam vidio da smo sami. „Misliš da sam želio
da znaš, da vidiš kako me udarala?“
„I jesam vidjela. Vidjela sam, samo nisam znala što gledam! I sada ti mogu reći,
nikada to neću moći zaboraviti. Povrijedila te. Misliš li da si zbog toga možda manje
muškarac? Ona je to učinila, zbog čega je kukavica. Ti si još uvijek muškarac,
Camerone. I dalje ćeš krvariti, bez obzira na to koliko si jak. Ona je jebeni nasilnik, ne
ti. Samo mi reci da to znaš.“
Grlo mi se ispuni kiselinom, pa sam polako kimnuo.
„Nisi mi trebao lagati.“
„Žao mi je. Ali imao sam svoje razloge. Vidjela si ih. Bili su ispisani na mome
licu. Morao sam zaštititi svoju sreću, ono što sam imao sa svojom majkom sam
izgubio, a ono što sam mislio da imam s Kat, ona je iščupala iz mene. Ali davno prije
sam završio s njom. Nisi ti jedina koja se boji maski, Abbie. Niti približno.“
Kimnula je i spustila pogled prema tlu. „Moj bivši, Luke,“ počela je.
„Znam,“ prekinuo sam je.
„Što?“ Izrekla je šaptom.
„Tvoj brat,“ rekao sam spajajući točkice. „Znam.“
Progutala je. „Kada?“
„One večeri kada je bilo Breeino vjenčanje. Pronašao me u baru. I gospođa
Zingaro. Omaklo joj se jedne večeri kada si otišla na kat. Rekla je da te napao i da ga
je njezin sin zaustavio.“
„Nije bilo na njima da ti kažu,“ rekla je i pojačala stisak na svojoj torbi.
„Nisam bio siguran hoću li ikada to čuti od tebe.“
Ljutnja bljesne u meni kada sam se sjetio razgovora s njenim bratom.
„Ionako se to sada čini beskorisnim,“ rekla je oprezno.
„Ne čini to, ne uspoređuj svoje s mojim. Ne čini to,“ rekao sam i ruke ugurao u
džepove kaputa. „Reci mi, Abbie.“
Odmahnula je glavom. „Ne želim to oživjeti. Ne treba mi to. Imala sam dovoljno
toga. Postala sam opsjednuta, a to nije bilo zdravo. Ako znaš išta, znaš dovoljno. Bio
je opsjednut kontrolom i manipulator i jebeno me prestravio. Ali stvar je u tome da
sam se sa tim izborila bez tebe. A ti si mi pomogao da savladam svoje ostale strahove.
Ne treba mi i ne želim da znaš svaki detalj i ja ne trebam znati tvoje, osim ako mi želiš
reći. To je samo neko loše sranje koje nam se dogodilo na određeni način. A ako nas
to rastavi, pobijedili su. Nisam htjela priznati svoje slabosti prema muškarcu koji me
iskoristio jednako kao što mi ni ti nisi želio reći o Kat. A znam da si pokušao. Znam
da nismo nepobjedivi, Camerone. Imamo mnogo pukotina u svome oklopu. Znam to,
to je život, ali uz tebe, osjećam se prokleto snažnije. Te večeri kada sam saznala za
Kat, jesam se uplašila kada si se uznemirio, ali u svome srcu, znala sam da me nikada
ne bi povrijedio. Nikada ne bih povjerovala u drugačije. Jednostavno nisi sposoban
za to. I nije da mi je drago što se ovo događa, ali u ljubavi prema tebi, shvatila sam da
ponovno mogu vjerovati i sebi. Lukea nema, ti si ovdje i to je sve što je bitno. Samo
želim da ti budeš siguran.“
214
 Moj kutak
Progutao sam njeno upečatljivo priznanje baš kao što je ona i moje i dao sam
sve od sebe da ne postavljam pitanja. Kada me Oliver ostavio u baru te večeri, nije bio
ništa mudriji, ali je bio siguran u moju ljubav prema njegovoj sestri.
I bio sam uništen tim saznanjem da se netko na taj način odnosio prema njoj.
To je samo još dodatno napunilo moj um sranjima da joj je bolje bez mene. Ali to je
bilo to, sranje i ona me zbog tog prozivala.
Ako sam želio da povjeruje, morao sam i sam povjerovati.
„Toliko mi nedostaješ,“ rekao sam dok sam promatrao njeno lice pod svjetlosti
koja je dopirala iz kafića. „To što sam te izgubio me ubija. Samo mi reci što da radim.“
Njena ljutnja nestane kada je pogledala u mene.
„Reci mi što ti želiš, Camerone. Nemoj mi dati odgovor za koji misliš da ja
trebam, reci mi što ti želiš.“
„Isuse Kriste,“ gušio sam se. „Što ja želim? Abbie, sve što ja želim, što sam ikada
želio, si ti.“
I u tom trenutku, kada sam pogledao u nju, vjerovao sam u to da smo jedno.
Životna obećanja strujala su kroz mene dok sam zurio u nju. „Više nikada neću
ništa tajiti od tebe,“ rekao sam nježno dok sam joj dlanovima obuhvaćao lice i davao
prvo obećanje tim blistavim plavim očima. „Ikada. I više te nikada neću pustiti bez
borbe koju zaslužuješ. Sve što misliš da nisi, mogu ti odmah reći da jesi, meni jesi. I
ako je ono u čemu si dobra voljenje mene, provest ću čitav život samo da bih to dobio.
Želim ovo, s tobom, sve dok dišem. Treba mi da se sjetiš toga kada stvari postanu
loše. U redu?“
„U redu,“ lako se složila, kao da smo dogovarali jednostavne planove za sutra,
umjesto što smo donosili odluke za budućnost.
Upravo mi je vratila život, moju sreću, pa sam kimnuo i utisnuo poljubac u
njeno čelo bez riječi, dok je moje srce uzdisalo od olakšanja. „U redu.“

215
 Moj kutak

Epilog

Cameron

S kineskom hranom u ruci, hodao sam niz Milwaukee Avenue 83dok je sunce
zalazilo. Prošao sam pokraj zida s grafitima i krenuo prema nadvožnjaku kojim je
prolazio vlak dok sam išao kući. Krenuo sam dužim putem jer je Abbie voljela svoj lo
mein 84hladan, koja čudakinja. Široko sam se osmjehnuo kada sam se sjetio njene
poruke.
Ja: Večera večeras?
Vještičja žena: Sisala bi za malo slatkog, kiselu juhu i škampe lo mein. Voljet
ću te dugo.
Ja: Ponovno si čudakinja, dušo.
Vještičja žena: Dobro, nema sisanja za tebe. Samo donesi hranu.
Dok sam odrastao, stvarno nikada nisam dva puta pomislio na ljubav. To je bilo
nešto što se podrazumijevalo. A poduhvati u budućnosti… na kraju ili kada bude
pravo vreme. Do trenutka kada budem morao izabrati, uvijek sam pretpostavljao da
ću je imati kada je budem želio.
Nikada jebeno nisam više bio u krivu.
Ljubav u svojoj potpunoj veličanstvenosti je prokleta noćna mora, ako se mora
uklapati u neki vremenski period. Ne naletiš samo tako na ljubav svog života i
očekuješ da će stvari dobro ići u tvoju korist.
Sama definicija ljubavi je laž, prava istina je da na njoj moraš raditi i to jebeno
mnogo.
Također ima veće značenje od te jedne obične riječi. Ta jedna jedina riječ
predstavlja sve što može oblikovati ili slomiti osobu. Ljubav je samo za hrabre.
Kada sam bio mlađi, nisam znao da imam ljubav. Imao sam ljubav prve
djevojke u školi. Sjećam se tog osjećaja i kako je nestao. Imao sam ljubav na koledžu,
ali nikada joj nisam uzvratio osjećaje, uvijek sam u kutku svoga uma znao da nije ona
ta kojom ću se vjenčati. To je gola istina. Zbog toga sam na neki način bio kopile.
Iskorištavao sam njenu naklonost u svoju korist i kako bih prikratio vrijeme.
Brutalna istina o mojoj supruzi bila je ta da sam je volio dovoljno da je oženim
i jer je bio pravi trenutak za to. A i dalje si ne mogu pomoći, moram se zapitati da li je
negdje duboko u sebi i Kat to znala, a to je ono što nas je uništilo. Nisam je volio kako
sam trebao.

83
Naziv ulice
84
Kineski rezanci s mesnim okruglicama, kineska hrana
216
 Moj kutak
Prije sam sjebavao sve sa svojim pretpostavkama o nečemu što nikada nisam
zapravo ni iskusio. Iskreno, stvarno se osjećam kao da sam čak mogao i voljeti svoju
srednjoškolsku ljubav. Ali nikada neću znati, jer sam na taj način sebe naučio kako
voljeti, s vremenom i na način na koji mi je odgovaralo.
S Abbie, tajming je bio i prav i kriv. Nisam imao pravo i imao sam svako pravo
zaljubiti se u nju. Nije bilo bitno jer je ona bila ta kojoj sam trebao dati svoje srce.
Ali oboren sam na guzicu – zbog svoje arogancije i svoga prava – dok mi njena
ljubav nije pokazala drugačije.
Njena je ljubav bila ta za kojom sam žudio. Bio je to dar. A prava ljubav je jebeno
čudo. A ako ste dovoljno sretni da je pronađete, odbacite sve svoje predrasude i držite
se za nju svakim dijelom svoga bića, jer je ona sloboda u boli i ako je ne čuvate
dovoljno dobro, napustit će vas jednako brzo kao što ste je i pronašli.
Ljubav nas je oboje slomila, a potom spojila.
Držat ću se za svoju ljubav prema Abbie, toliko čvrsto da će boljeti. A dopustit
ću da me boli kao podsjetnik na to koliko sam sretan što je imam. Nikada neću pronaći
ljubav kakvu imam s njom, nikada više do kraja života.
Završio sam s povinovanjem vremenu.
Onog dana kada je moj razvod okončan, pitao sam Abbie da mi postane
suprugom.
Okrenuo sam ključ u ključanici i ušao u našu trospratnu kuću.
„Abbie?“ pozvao sam dok sam pogledom prelazio po dnevnom boravku. TV je
bio uključen, a njena torbica i mobitel bili su na stoliću za kavu zajedno s vrećicom iz
ljekarne. Otišao sam na kat i pronašao je u kupaonici.
„Abbie?“ pokucao sam na vrata. „Jesi li unutra, dušo? Jesi li se opet izbezumila
gledanjem Pravih zločina? Rekao sam ti da ne pališ to sranje dok me nema doma.“
Mogao sam čuti njeno lagano smijuljenje iza vrata. „Neee, uđi.“
Stajala je u sredini kupaonice s testom za trudnoću u rukama. Bio sam siguran
da je mogla vidjeti iznenađenost u mojim očima dok je brzo sakrivala test iza leđa.
„Pa,“ zamigoljila je obrvama. „Što misliš o djeci?“
Razjapio sam usta i samo zurio u nju. Bio je to moj omiljeni dan – jadan dan,
subota – i sviđao mi se način na koji se odjenula. Bez imalo šminke, mogao sam vidjeti
njene pjegice na nosu i sve što je Bog namijenio da vidim na ženi koja je stajala preda
mnom.
Svaki dio nje bio je predivan, svaka oblina i svaka istaknutost. Od njene vatreno
crvene kose pa sve do vrhova nožnih prstiju, volio sam sve što sam vidio. Nisam si
mogao pomoći pa sam suptilno iskrivio usne i ugurao ruke u džepove hlača, a zatim
sam se naslonio u dovratak kako bih održao pokeraško lice.
„Mislio sam da smo zaštićeni.“
Namrštila se. „Imali smo seks i zato uvijek postoji šansa. Imali smo puno seksa
i puno šansi. Nemoj odugovlačiti ili mi davati neke izvježbane odgovore, reci mi
istinu.“

217
 Moj kutak
Baš kao što sam i pretpostavio, nije dopustila mojoj tišini da se otegne,
zahtijevala je moju pažnju, sa svih svojih sto šezdeset i sedam centimetara. Nije se
trebala puno truditi za to, imala je moju pažnju otkada sam oči spustio na nju.
„Volim te,“ rekao sam lako. Odgovor koji ću imati do kraja svog života, koji će
ležati na njenom otvorenom dlanu, doslovno i figurativno.
Oči joj zasuziše, a noge joj počnu klecati. Znao sam da, koji god joj odgovor dao,
postoji mogućnost da joj slomim srce, ali svejedno sam joj dao istinu.
„Ti ćeš uvijek biti na prvom mjestu, uvijek i zauvijek, osim ako budemo imali
mali komadić koji smo zajedno stvorili. Onda on ili ona dolaze na prvo mjesto. Pa,
ako se ti možeš nositi s tim da ćeš pasti na drugo mjesto, i ja se mogu nositi s tim da
postanem otac. Ali obećavam da ću se uvijek truditi barem da se osjećaš kao da si na
prvom mjestu.“
Mogao sam osjetiti kako se napetost iz njenih ramena povlači dok je govorila.
„Dobro, mislim da imaš nekoliko mjeseci pred sobom da sastaviš kolijevku.“
Uletjela mi je u naručje i glasno me poljubila u usta. Srce me zapeklo novim
plamenom koji mi je rekao da imam sve na svijetu i da moram pripaziti da to ne
izgubim. To me jebeno plašilo i ushićivalo u isto vrijeme. Poljubio sam prsten na
njenom nježnom prstu, a zatim pogledao u njene kristalno plave oči.
„Beba,“ prošaptao sam.
„Beba,“ prošaptala je zauzvrat dok sam skidao vunenu majicu s njenih ramena
i ogolio joj grudi. Zastenjala je kada sam se sagnuo i usnama joj obuhvatio bradavicu.
„Camerone,“ molila je dok sam je brzo skidao, a potom podigao pa je sjedila na
umivaoniku.
„Kada si posumnjala?“ upitao sam kada sam joj raširio koljena i stao joj između
nogu.
„Prošli tjedan. Želudac mi se preokrenuo i osjetila sam mučninu. Jutros sam
povratila,“ odgovorila je, a disanje joj se ubrzalo dok sam prstima prelazio preko
njenih bedara.
Nagnuo sam se prema njoj i snažno je poljubio, a ona mi je zastenjala u usta
prije nego sam je privukao još bliže. Sagnuo sam se i gricnuo je za rame dok me
stiskala. Volio sam osjećaj nje u svome naručju, način na koji mi je pristajala. Rukom
sam klizio niz svilenkastu kožu njenog trbuha pa sam se sagnuo i poljubio ga. Njena
glava padne unatrag uz ogledalo kada sam kleknuo ispred nje.
„Abbie,“ rekao sam kada je glavu pognula prema dolje kako bi me pogledala,
a njeno je predivno plavetnilo bilo ispunjeno ljubavlju i obećanjem.
„Ovo je najbolji dan u mom životu.“
„Ništa ne može nadjačati današnji dan?“
„Znam da ti hoćeš. Znam da će se to dogoditi,“ rekao sam i raširio joj bedra, a
potom oslonio usne na njenu kremastu kožu. Trnci me prožmu dok mi je stiskala
ramena, prije nego sam je liznuo.
„Oh, Bože,“ zastenjala je dok je prstima prelazila kroz moju kosu prije nego ju je
stisnula još jače kada sam je ponovno liznuo. „Svršit ću.“
218
 Moj kutak
„Već?“ rekao sam dok mi je pogled prelazio između njenih savršenih ružičastih
bradavica i razdvojenih usana, „Mislim da mi se sviđaš trudna. Puno te lakše
obraditi,“ promrmljao sam u njenu srž prije nego sam je poharao poput luđaka.
Moje je dijete raslo u njoj, a za mjesec dana, ona će postati mojom suprugom.
Sve se u našem napretku činilo prirodnim, a beba je zajedno s majkom postala moja
jedina svrha u životu.
Prije nekoliko mjeseci, bio sam samo muškarac koji je tražio neki oblik sreće,
kada sam upoznao Abbie. S njom, nikada neću trebati gledati puno unaprijed. Sve je
bilo ovdje, moja sadašnjost, budućnost, moje zauvijek.
„Toliko te volim,“ prošaptao sam dok sam je lizao i sisao, a ona je vrištala moje
ime. Noge su joj zadrhtale od siline orgazma, a ja sam se zaustavio i široko joj se
osmjehnuo.
„Bit ću otac,“ zakikotao sam se kada je kliznula uz mene dok sam ustajao.
Zagrlio sam je dok se lijeno osmjehivala, privlačeći me bliže sa svakim korakom. U
njenim sam očima ugledao trenutak kada je prebacila u šestu brzinu.
„Jesi li zaista sretan? Stvarno sam pazila da uzimam pilule. Obećavam. Ali ne
želim da ovo bude 'ups' 85beba. Želim da želiš nju ili njega.“
„Ovo nikada ne bi mogla biti 'ups' beba, Prokletstvo, ženo, nemoj u to sumnjati
ni trenutka,“ rekao sam dok sam je spuštao na krevet. „Želim sve što god dolazi s
tobom i s tim mnogim prilikama. A ti, moja buduća suprugo, bit ćeš prepuna
iznenađenja.“
„Stvarno? Stvarno si sretan?“
Namrštio sam se. „Da li su to trudnički hormoni ili se bojiš da možda ne želim
ovo dijete?“
„Ne znam,“ rekla je tiho kada sam ustao i skinuo cipele.
Promatrao sam je golu i spremnu, nestrpljivo sam skinuo odjeću i približio joj
se, znajući da kada se zakopam duboko u nju, neću se moći nauživati osjećaja da mi
je tako blizu.
Volio sam njenu potpunu predanost. Nešto što nikada prije nisam imao i nisam
se toga mogao zasititi. Bio sam ovisnik o njenom glasu, njenoj koži, osmjehu i
uzdasima, o njoj. U njoj, otkrio sam novu vrstu ljubavi koja je došla sa zdravom
ovisnošću.
U novom svijetu drugih prilika, bio sam najsretniji kurvin sin koji postoji.
Znao sam to. I nikada to neću uzeti zdravo za gotovo. Zavjetovao sam se onog dana
kada sam joj stavio prsten na prst, da nikada ponovno neću lagati, bez obzira na to
koliko ružna bila moja prošlost, koliko god bi moja budućnost mogla biti neprijatna.
Svo laganje u vezi odgađalo je ono neizbježno. Jer bez obzira na to koliko se
mnogo trudio biti netko drugi s osobom koju voliš, istina će na jedan ili drugi način
izaći na vidjelo, u ljutnji, frustraciji ili povrijeđenosti. Dobro ili loše, ona će dobiti sve.

85
Dijete koje dođe neplanski, koje se zalomilo
219
 Moj kutak
„Želim ovu bebu, želim tebe, želim naš život. Svaki dan. To se neće promijeniti.
U redu?“
„U redu,“ rekla je uz osmjeh koji je oduzimao dah. „A sada, molim te, nemoj
ovo shvatiti na krivi način, ali želim da me jebeš.“
Nisam mogao suspregnuti kikot. „Suprotnost čemu?“
„Vođenju ljubavi. Želim biti jebana.“
Široko sam se osmjehnuo i zakopao se u nju sve dok mi nije svojim stijenkama
stiskala kurac.
„Bože… da,“ zastenjala je. Zaustavio sam pokrete bokovima pa sam pričekao
da njezin željan pogled susretne moj.
„Upravo si izazvala moju muškost, ženo, pripremi se da platiš za to.“
Nisam joj dao priliku da odgovori.

Abbie

„Ja sam mama!“ Objavila sam Bree na mobitel. „Tako sam napumpana! Dva
mjeseca! Nisam čak ni znala. Popila sam nekih petnaest čaša vina. Hoćemo li biti u
redu?“
Njen smijeh preko mobitela bio je histeričan.
„Imala sam osjećaj da jesi kada si sinoć za večerom češkala bradavice.“
„Stvarno?“
„Da, mislila sam da ti je do grudnjaka, ali kasnije sam malo bolje promislila.“
„Zašto nisi nešto rekla?“
„Pa da uništim zvuk tvog glasa u ovom trenutku. Nema šanse. Bolje da si
saznala sama i s Cameronom. Na taj način je puno slađe. I gledala sam te kako piješ
većinu tog vina. Bit ćeš u redu.“
„Gdje si?“ upitala sam. „Želim proslaviti.“
„Ispred tvojih ulaznih vrata,“ odgovorila je. Cameronove se usne izviše kada
se začulo zvono na vratima.
Mogao je čuti svaku riječ, naravno, zbog Bree. Milovao je kožu na mome
trbuhu vrhovima prstiju i namignuo mi kada sam sjela.
„Rekao si joj da dođe ovamo?“ Kimnuo je i poljubio svoju omiljenu pjegicu.
„Da, a ja sada mogu ići na košarku.“
„Guzico,“ rekla sam i udarila ga po stražnjici. „Mogao si jednostavno otići.“
„Jeste li pristojni?“ Bree poviče iz hodnika.
„Možeš ući,“ rekla sam dok je Cameron ustajao.
„To ona kaže,“ Cameron i Bree progovorili su u isto vrijeme kada je prekinula
poziv. Preokrenula sam očima na njih dvoje.
Cameron se dao u misiju da će pobiti njezin rezultat. Postajao je dobar u tome.
Išao je na živce koliko je postajao dobar.
„Čestitam na tvom pobjedničkom spermiju!“ Bree reče Cameronu.
220
 Moj kutak
„Hvala,“ Cameron dobaci dok je završavao s vezanjem svojih Nikeica, a potom
je slavljenički zagrlio.
„Imamo planove za večeru u osam,“ podsjetila sam ga dok se odmicao od mene
nakon šta mi je dao poljubac za pozdrav.
„Pih, pih. Daaa,“ Cameron reče i odmahne rukom. „Vratit ću se na vrijeme.“
„Jesi li ti to meni upravo rekao pih, pih?“ piskutavo sam rekla.
Bree se grleno nasmije dok me grlila, a ja sam dobacila pogled prema Cameronu
preko ramena.
„Bit ću ovdje, ljepotice. Nije kao da želim propustiti spoj s tvojom lijepom
okruglom guzom. Odostraga gledana je, dušo, čisto savršenstvo.“
Poljubio je prste i odmaknuo ih od usana, kao da daje najbolje komplimente
talijanskoj hrani, prije nego je odvukao guzicu kroz vrata.
Stajala sam zapanjena, otvorenih usta, ali Bree je lako shvatila što je rekao. „Oh,
tako te mami. Jeste li vas dvoje u posljednje vrijeme imali trudnički seks?“
„Da li me to upravo nazvao debeloguzom?“
„Neee, rekao je da ti guzica postaje veća. Stvarno dobar način da se uvali u
dobru svađu.“
„Bolje mu je -“
„Zaboravio sam ključeve,“ viknuo je iz hodnika, a u pogledu mu je poigravao
nestašluk kada me ponovno pogledao, polizao je usne i udaljio se prema vratima.
Namrštila sam se. „To se samo tako čini.“
„Da,“ rekla je i znalački se osmjehnula. „Da, osjetit će on običan trudnički seks
i ljutit trudnički seks. Nećeš imati problema s tim da te taj muškarac obradi. To je
dobar znak.“
Već sam bila ispred ogledala i pozorno sam odmjeravala svoju stražnjicu.
„Bože, koja propalica. Ja ću izmlatiti njegovu guzicu zbog toga što je rekao!“
Namignula sam. „Mislim to figurativno.“
„Znam to, dušo,“ rekla je dok je gledala u mene. „A i on će to učiniti ako te je
čuo.“
„Još uvijek se bojim da ponekad idem predaleko,“ rekla sam oprezno. „Kunem
se da svaki put kada ga udarim u šali, shvatim što sam učinila i završim plačući u
ormaru. Uhvatio me jedan dan, pa smo se posvađali zbog toga.“
„Jer to nisu tvoje pogreške da plaćaš za njih,“ Bree istakne.
„To i on kaže.“
„Samo si onakva kakva jesi. Cameron je dovoljno muškarac da to shvati. Nije
tvoja krivnja. Nemoj se kažnjavati zbog takvih sranja.“
„Pokušavam da to ne činim,“ rekla sam uz uzdah. „Išao je na terapiju kada mu
se brak raspao, ali osjećam se kao da sam izvan svog elementa.“
„On je dobio potrebnu pomoć i ako kaže da je u redu, moraš vjerovati u to. Ne
možeš učiniti ništa osim saslušati ga i to samo ako želi govoriti.“
„Ne želi. Mislim da nikada neće ni željeti. Rekla sam mu da sam tebi rekla o Kat
prije nego je imao priliku da me zaustavi. Trebao mu je čitav dan da nakon toga
221
 Moj kutak
ponovno progovori sa mnom. Mislim da u vezi s tim nikada neće biti otvoren sa
mnom. Rekao je da je prošao kroz terapiju i da se tome ne vraća. Ne kada se radi o
Kat. Mogu samo promatrati sa strane i to mi je užasavajuće.“
Bree kimne. „Neku noć sam šivala sedamdeset četverogodišnjaka kojeg je
supruga udarila noćnom lampom. Preklinjao me da je ne prijavljujem jer će mu
oduzeti mirovinu.“
„Isuse,“ prošaptala sam. „Jesi li prijavila?“
„Drugi doktor jest. Bio je to drugi put već da ga je vidio. Ali i ja bih. Te se stvari
događaju svakodnevno.“
„Kako to radiš? Kako se nosiš s tim, Bree?“
„Tome je čovjeku trebao netko tko bi ga zašio i saslušao. Ne radi se tu o meni,
već o njima.“
„Ti si moj heroj,“ rekla sam dok mi je brada podrhtavala. „Ali možda ćeš me
morati odgovarati od osvete, oko za oko. Ne mogu zaboraviti da ga je povrijedila.
Imao je modrice dok smo hodali jer ju je pokušavao urazumiti. Isprva mi je govorio
da su nastale od grube igre s Maxom, dok su igrali košarku, ali kasnije mi je priznao
da je pokušao privesti kraju svoj razvod bez da uplete bilo kog drugog. Štitio ju je, a
ona ga je nastavila udarati!“
„Trebao je to prijaviti,“ Bree reče nježno. „I on to zna, Abbie. Samo nije to htio
razglasiti. Neki su ljudi jednostavno previše ponosni. To je njegov način. Izborio se s
tim na jedini način na koji je mislio da može, a da zadrži svoje dostojanstvo.“
„Znam, ali pogledaj cijenu toga,“ rekla sam i pogledala nesvjesno kroz prozor,
razmišljajući o znakovima koji su mi promaknuli. „Zbog toga je mrzim na gotovo
nasilan način. Moj slatki muškarac. Kako ga je mogla udarati!? Kako ga je mogla
dotaknuti na takav način!? Ne mogu vjerovati da mi je bilo žao zbog moje uloge u
svemu tome, kada ga ona čak jebeno nije ni zaslužila! Kunem se Bogom, želim joj
izbičevati guzicu.“
Breeine se oči širom otvoriše. „Wow, mama medvjedice, nije kao da nemaš
pravo biti bijesna, ali tvoji hormoni su upravo podivljali. Ti ne bi povrijedila ni
muhu.“
Pokazala sam joj zube i namignula. „Oh ne!“ Pognula sam glavu. „Misliš li da
je zato pobjegao na košarku?“
„Ti si vreli nered. U redu, da, moramo se riješiti malo te energije i te tvoje velike
debele guzice.“
„Gorjećeš u paklu,“ rekla sam kada je bacila moju Nikeicu na mene.
„Ženska osoba, srednje tridesete, prvo dijete, da, tvoje se tijelo neće vratiti u
prvobitno stanje.“
Ozlojeđeno sam prekrižila ruke. „Zatrudnila sam. Zaslužila sam da me devet
mjeseci hrani čokoladom dok mi masira trbuh uljima.“
„Seksala si se i napravila si još jedno ljudsko biće koje ćeš morati istisnuti iz
svoje vagine i trčati za njim sljedeće četiri godine.“
Trznula sam se.
222
 Moj kutak
„Nije toliko romantično sada, zar ne? Moramo odmah staviti te hormone pod
kontrolu kako ne bismo preplašili mladoženju mjesec dana prije vjenčanja pa da
pobjegne. I moramo te vratiti u formu da budeš procvjetala majka u zrelim
godinama.“
„Dobro, sve što trebam je, još jedan trener u obitelji. Već te mrzim.“
Navukla sam tenisice i pogledala kroz prozor pa sam ugledala Camerona kako
se približava gospođi Zingaro koja je bila u jednom od svojih transeva dok je
zalijevala tek posađeno cvijeće crijevom koje je Cameron nedavno postavio. Umalo
sam pokucala na prozor kako bih ga upozorila, ali sam bolje promislila.
Tri, dva, jedan.
Cameron je bio natopljen nekoliko sekundi kasnije i uhvatio me kako se smijem
na prozoru iznad. Namrštio se prema meni dok se Jenny ispričavala.
Udijelila sam mu svoj najveći osmjeh prije nego sam se okrenula prema Bree.
„Da pogađam. Gospođa Zingaro?“
„Da,“ rekla sam dok sam izlazila na posljednje od proljetnjeg sunca.
Trava je bila svježa i zelena, a temperatura savršena. Misli mi polete na sjećanje
na list kojeg sam vidjela da je pao na Cameronova leđa nakon naše prve šalice kave.
Toliko se toga promijenilo od tog dana.
Moje tijelo je bilo ispunjeno emocijama dok je Bree stajala na mojim ulaznim
vratim čekajući da ih zaključam. Gledala sam u Camerona dok se davao u bijeg od
svoje lude supruge.
„Volim ga toliko mnogo,“ rekla sam drhtavim glasom.
„Oh… moj… jebote,“ Bree je uzviknula i još me jednom značajno pogledala.
Kimnula sam i širom otvorila oči. „Da li je to normalno?“
„Zbog tebe bih voljela reći da jest. Idemo ovo obaviti, hoćemo li?“
„Dobro, učinila bih bilo što za Camerona,“ izjasnila sam se.
Nasmiješila se i privukla me u zagrljaj, a ja sam dala sve od sebe da uživam u
njemu. „Znam djevojko i on bi za tebe. O tome se i radi.“
Udala sam se za Camerona u toploj ljetnoj večeri okružena svjetlošću svijeća u
maloj ceremoniji u Wicker Parku. Većinu vremena na dan našeg vjenčanja, patila sam
od jutarnjih mučnina i do trenutka kada sam stala uz njega, bila sam jezivo bijela.
Činilo se da mu to ne smeta. Zapravo, rekao mi je da izgledam ljepše nego ikad.
Sigurna sam da ga je moja dobra vila zaslijepila jer sam izgledala gore nego
ikada. Što je značilo da ću, kako starim, početi izgledati kao na naslovnici časopisa.
To su bile dobre vijesti.
Ono što je bilo sranje jest, da sam bila bolesna pola našeg medenog mjeseca i
uspjela sam vidjeti samo pjenušavu plavu vodu WC-a. Uspjela sam provesti dva
dobra dana vani na moru prije nego što smo morali prekinuti medeni mjesec, pa smo
uhvatili let iz Meksika samo da bi na kraju završili na kauču gledajući Netflix i jedući
naručenu hranu.
Ali moj suprug, moj suprug, moj suprug činio se kao da mu to ni najmanje ne
smeta. Uvjeravao me da ćemo to ponoviti jednog dana, kada ne budemo imali još
223
 Moj kutak
jednu 'ups' bebu na putu. Zadirkivao me nemilosrdno dok je moja trudnoća
napredovala i unatoč mom strahu, on nikada nije imao problema s mojim
hormonima.
Još jednom, moja majka je bila u pravu, zato što se poslije zatišja, moj život opet
ubrzao i nije se usporavao ni u kojem trenutku, a neće ni u skoroj budućnosti.
Pa sam uživala u malim stvarima. I premda sam uzela manji posao kako bih
provela prvih nekoliko mjeseci svog braka kao prava supruga, život je bio život, pa
sam posložila prioritete.
Gotovo sedam mjeseci od dana kada sam saznala da sam trudna, napravila sam
prijeko potreban spoj sa svojim suprugom.
Cameronov Mac: Zdravo. Oprosti što kasnim. Stao sam usput pokupiti neke
potrepštine za svoju suprugu.
Abbiein Mac: Oženjen si?
Cameron se namršti i uputi mi upozoravajući pogled s mjesta na kojem je
sjedio.
Abbiein Mac: Prerano?
Zurio je u mene, a ja sam prasnula u smijeh.
Abbiein Mac: Ma daj! Pomalo je smiješno.
Mrtvo ozbiljnim zelenim pogledom promatrao me prije nego je natipkao.
Cameronov Mac: Čak niti malo.
Abbiein Mac: Dobro, da vidimo te potrepštine.
Izvadio je dvije kutije čokoladnih bombona, moju jedinu trudničku želju.
Abbiein Mac: Hvala ti. Što još imaš tamo?
Izvadio je malo makarona i slegnuo ramenima.
Cameronov Mac: Nazvao sam gospođu Zingaro dok sam bio u trgovini da
vidim treba li joj išta?
Moj slatki muškarac.
Abbiein Mac: Ti si tako divan prema njoj i volim te još više zbog toga. Još
nešto?
Izvukao je bodi na kojem je pisalo Budući kralj romantike.
Abbiein Mac: Ti si naručio da se napravi?
Polako mi je klimnuo, ispunjen ponosom.
Abbiein Mac: Bože, volim te. Ja sam takvo sranje. Dobro, počnimo iz početka.
Cameronov Mac: Dobro. Zdravo.
Abbiein Mac: Ne možeš natipkati Dobro. Zdravo. Pokušaj opet.
Cameronovo tijelo klone. „Stvarno?“
Abbiein Mac: Hej prijatelju, tek smo nekoliko mjeseci u braku. Bolje ti je da
se više potrudiš. I bolje ti je da nikad ne budeš zloban prema meni kad sam
bolesna. Čula sam da je tako među supružnicima. I zahtijevam da imaš sex sa
mnom večeras. Radila sam ovo kako bih te pripremila za tu mogućnost i pokušala
da ti se udvaram, ali sada ću to samo ispljunuti. Sada sam supruga, mogu

224
 Moj kutak
zahtijevati seks kad god želim, zar ne? Moramo da imamo sex. Trebam da ova beba
odmah izađe napolje!“
Cameronov se glasan smijeh mogao čuti kilometrima. Ljutito sam ga pogledala.
Moj maleni stol utisnuo mi se u bok zato što sam bila prevelika da bih mogla stati u
uski prostor unatoč energičnim vježbama. Naš je sin već imao četiri kilograma.
„Bože, prelijepa si,“ rekao je preko stola. Podigla sam vrući kakao u šalici na
kojoj je pisalo MILF86.
Cameron se smijao dok sam otpuhivala zrak i time raznosila šiške koje sam
napravila u hormonskom bijesu. Pogledala sam u tamno nebo s druge strane prozora,
dok sam pokušavala progutati osjećaje.
Sa svakim danom koji je prošao, borila sam se žestoko sa svojim burnim
emocijama. Prvih nekoliko mjeseci trudnoće nekako sam gurala, ali posljednjih
nekoliko, pokazalo se za mene jako teškima. „Ne želim plakati, pa nemoj biti fin.
Naljuti me ili nešto.“
Brada mi je podrhtavala, a Cameron ju je obuhvatio. Na taj je način sve
obuhvaćao i zato je bio dobar u tome.
„Dušo, zar još ne shvaćaš?“ zurio je u mene. „Nije me briga što govoriš, sve dok
mi govoriš. Ispunio bih bilo koji zahtjev koji si postavila, sve dok to tražiš od mene.
Sve što trebaš je posegnuti i ja ću ti dati sve što ti je potrebno. Ne treba mi se udvarati
supruga s kojom sam opsjednut. Slijedit ću tvoje vodstvo, zauvijek.“
I evo, dolazi vodopad.
Promatrala sam njegovu jednodnevnu bradu i malo dužu kosu – njegov novi
izgled koji sam zavoljela. Izjavio je da i sam želi imati jedan jadan dan u svome tjednu
i ja sam uživala u svakoj sekundi toga dana.
Obrisala sam suzu straha i pokazala mu istinu. „Obećavaš? Jer sam nekako
tužna što nismo imali više vremena samo za sebe i znam da sam rekla da sam u redu
s tim da sam na drugom mjestu, ali pomalo sam ljubomorna. Ne želim da se
promijenimo.“ „Hajde. Želim ti nešto pokazati.“ Cameron ustane i priđe mi, povuče
me za ruke i skupi naše stvari prije nego smo krenuli van. Čim smo koraknuli na
ulicu, snijeg je počeo lebdjeti oko nas.
„Volio bih da mogu preuzeti zasluge za ovo,“ prošaptao je i privukao me u
naručje pa spustio usne na moje. Njegov je poljubac postao zahtjevan, žešći,
podsjetivši me na onaj prvi koji smo podijelili prošle zime, samo što u ovom poljupcu
nije bilo straha i onog 'što ako'. Bio je ispunjen sigurnošću i novom vrstom žudnje.
Nije bio izvježban, ali bio je utješan. Kada se odmaknuo, vidjela sam kako se razvija
život koji smo živjeli dok su mu pahulje snijega padale na trepavice.
„Prije godinu dana, poljubio sam te prvi put, na ovome mjestu.“
Baš kad sam pomislila na to, on je to izrekao.
„I tada je to bio drugačiji osjećaj. Sada je novi. Stvari se mijenjaju. Ali i mi smo
se promijenili također, Abbie Bledsoe i ne možemo to zaustaviti. A s tobom, ne želim
86
Kratica za rečenicu Mama koju bih volio jebati. (Mother I'd like to fuck.) Označava seksualno privlačnu stariju ženu uglavnom
od 30-50 godina.
225
 Moj kutak
to ni zaustaviti. Želim proći kroz sve te promjene. Ne bojim ih se,“ uvjeravao me dok
mi je lice milovao dlanovima.
„Idemo kući, u redu? Imam osjećaj da je mojoj supruzi potrebno malo pažnje.“
„U redu.“
Hodali smo prema kući s rukom u ruci dok je snijeg tiho padao na pločnik.
Cameron me držao čvrsto uza sebe dok sam pokušavala smisliti brzinsku ispriku za
svoju ludost.
„Posljednju ispad svaljujem na penis koji raste u meni. Imaš li pojma koliko je
to čudno?“
„Nikada o tome nisam na taj način razmišljao, ali sada je čudno,“ rekao je i
zakikotao se. Ubola sam ga laktom pa sam ga obgrlila koliko sam više mogla. „Danas
sam razmišljala o imenu.“
„Oh, ne,“ promatrao me prepun prigovora i odmahivao glavom. „Ne želim se
prepirati, u redu? Mislim da je u redu što želiš da naše dijete ima jedinstveno ime, ali
neću naše dijete nazvati po nekom smjeru ili po nečemu što se može naći među
policama marketa. Ozbiljno, ovo novo vrebanje poznatih izmiče kontroli. Nikada
nisam mislio da ću dočekati dan kada ću željeti pogledati još jedan dokumentarac o
serijskim ubojicama, ali jesam.“
„Hej,“ branila sam se. „Jedini razlog iz kojeg gledam te slavne osobe je da vidim
koliko se brzo mogu vratiti u formu, iz oblika breskve u oblik sličan banani. I tada,
ne znam… imam osjećaj kao da sam u nekom vrtlogu, kao da sam usisana u njega. I
na kraju ispadnem iz njega. Prešla sam fazu serijskih ubojica. Uz to, razmišljala sam
o riječi koja opisuje njegovog oca, a ne o nekom smjeru ili voću.“
Cameron se okrene prema meni dok je snijeg padao oko nas i znatiželjno me
pogleda.
„Veličanstven.“
Skupio je obrve. „To je riječ kojom bi me opisala?“
Podignula sam se na prste i omotala mu ruke oko vrata pa sam ga privukla k
sebi dok sam prste uplitala u kosu na njegovom potiljku.
„Apsolutno.“
Bio je zapanjen, mogla sam vidjeti kako mu se emocije ukazuju u očima dok se
naginjao prema meni i usne mi privukao u najnježniji poljubac koji smo ikada
podijelili. Odmaknuo se, a pogled mu potraži moj dok mi je milovao lice.
Neka bude veličanstven.
„Abbie, zbog tebe sam toliko napaljen,“ rekao je i zagrlio me pa me poljubio u
čelo. „Hajde, moram ispuniti tvoj seksualni zahtjev.“
Zaigrano sam ga udarila po prsima. Trebalo mi je nekoliko minuta da shvatim
da sam to uradila, a da nije uticalo ni na jedno od nas. Ponovno sam osjetila kuglu u
grlu pa sam pogledala prema Cameronu i stisnula mu ruku.
„Ne budi pametnjaković već mi reci kojom bi riječi ti mene opisao?“
„Imam ih nekoliko,“ rekao je i namignuo mi.
Nakon nekoliko sam zastala. „Pa, zar mi nećeš reći?“
226
 Moj kutak
Obuhvatio je moje ledene ruke kako bi ih ugrijao između svojih dlanova.
„Zaboravila si rukavice.“
„Camerone,“ rekla sam upozoravajući ga. „Ne možeš se sjetiti niti jedne riječi
kojom bi me opisao?“
„Imam ih previše. Božica, svjetlost, nada, srce, majka, supruga, iscjeliteljica,
prijetnja, prelijepa, život, seks, suosjećajna, sunce… i kiša.“
„I kiša?“
„Da.“
„Ali ti mrziš kišu.“
„Ne više,“ rekao je dok je vrtio moj vjenčani prsten na mome prstu, prije nego
ga je poljubio.
„Još neku?“
„Stvarna.“

PREVOD JE URADILA BABY, HVALA TI MALA!

OBRADA: MOJ KUTAK
HVALA I VAMA DRAGE NAŠE ŠTO NAS PRATITE I
PODRŽAVATE

MOJ KUTAK TIM

227