1

III. DIO KRONIKE MAFIE

2
 Zurila sam u svoj odraz u zrcalu. Brada mi je bila prekrivena krvlju i još
je krvi kapalo iz porezotine na donjoj usni na moju majicu. Usnica mi je već
naticala, no bila sam sretna što sam shvatila kako su mi oči bile suhe, bez
traga ijedne suze.
Matteo se pojavio iza mene, nadvisujući me, tamne su oči skenirale moje
uneređeno lice. Bez njegovog prepoznatljivog cereka poput morskog psa i
arogantne zabavljenosti, izgledao je skoro tolerantno. „Ne znaš kad zašutjeti,
znaš li?“ Usne su mu se izvile u podrugljiv osmijeh, no izgledao je nekako
krivo. Bilo je nečeg neshvatljivog u njegovim očima. Pogled u njima me
podsjetio na onaj koji sam vidjela kad se bavio ruskim zarobljenicima u
podrumu.
„Ni ti.“ Rekla sam pa se trgnula na bol koja me presjekla na usni.
„Istina.“ Rekao je neobičnim glasom. Prije nego li sam mogla reagirati,
uhvatio mi je kukove, okrenuo me i podignuo na umivaonik. „Zato smo
savršeni jedno za drugo.“
Vratio se arogantan osmijeh. Kopile je stalo između mojih nogu.
„Što to radiš?“ Prosiktala sam, odmičući se dalje od ruba umivaonika
kako bih napravila više razmaka između nas te se odgurujući o njegova prsa.
Nije se pomaknuo, previše jak za mene. Osmijeh mu je postao veći.
Uhvatio me za bradu i okrenuo mi glavu prema gore. „Želim ti pogledati
usnicu.“
„Sad ne trebam tvoju pomoć. Možda si trebao zaustaviti mog oca da mi
uopće razbije usnicu.“

3
 „Da. Trebao sam.“ Rekao je mračno, palcem lagano dirajući moju ranu
dok mi je razdvajao usnice. „Da me Luca nije zadržao, zario bih svoj nož u
jebena leđa tvog oca, bez obzira na posljedice. Možda još uvijek hoću.“
Pustio mi je usnicu i povukao dugačak, zaobljen nož iz futrole ispod svoje
jakne prije nego ga je izokrenuo u ruci s proračunatim izrazom na licu. Tada
su njegove oči sijevnule prema meni. „Želiš li da ga ubijem?“
Bože, da. Zadrhtala sam na zvuk Matteovog glasa. Znala sam da je bilo
pogrešno, no nakon onoga što je otac danas rekao, željela sam ga vidjeti kako
moli za milost i znala sam da je Matteo bio sposoban svakoga staviti na
koljena i to me uzbudilo na užasavajući način. To je bilo točno zašto sam
željela otići od ovog života, zašto sam još uvijek željela otići. Imala sam
potencijala za okrutnost, a ovaj je život bio njegov razlog. „To bi značilo rat
između Chicaga i New Yorka.“ Jednostavno sam rekla.
„Vidjeti tvog oca kako krvari do smrti pod mojim nogama bi vrijedilo tog
rizika. Ti jesi vrijedna toga.“

4
 Prvi put kad sam vidio Giannu, bila je suhonjava četrnaestogodišnjakinja
s prevelikim ustima, pjegicama poprskanim licem i neukrotivim crvenim
loknama. Bila je sve što pristojna Talijanka nije trebala biti, što je vjerojatno
bio razlog zašto sam ju smatrao zabavnom. No bila je dijete, iako sam bio
jedva četiri godine stariji, bio sam već pet godina Made Man1, ubio nekoliko
ljudi i jebao razmjeran broj žena. Čim smo Luca i ja bili natrag u New Yorku,
zauzeti mafijaškim poslom i lakim društvenim djevojkama, nisam ni
pomislio na nepristojnu crvenokosu.
Uglavnom sam potpuno zaboravio na Giannu kad smo se Luca i ja vratili
u New York tri godine kasnije na njegovo vjenčanje s Ariom.
Luca si je zacrtao u glavu da želi vidjeti Ariu prije vjenčanja. Službeno
zato što se želio uvjeriti da je na piluli, no znao sam da je zapravo bio
nestrpljiv vidjeti kako je odrasla. I k vragu, djevojka se dobro popunila. Kad
se pojavila iza svoje sestre Liliane na dovratku njihovog apartmana u
Mandarin Orientalu, moje oči nisu znale koji dio nje prvo pogledati. Bila je
vrela. Isto je tako bila Lucina zaručnica i čvrsto izvan limita. Da ne
spominjem da je bila malo previše skromna za moj ukus.
Ali k vragu, od trenutka kad sam ušao u apartman, Aria je bila posljednja
stvar na mom umu. Pogled mi je stao na djevojci vatrene crvene kose koja je
ležala na sofi, dugih nogu ležerno prekriženih i podignutih na stoliću za
kavu. Odjednom je davno zaboravljeno sjećanje njenog bezobrazluka

1
Made Man je potpuno prihvaćeni član američke mafije. Da bi muškarac postao „made“ prvo ga mora sponzorirati
drugi Made Man. Da bi i sam postao Made Man i punopravni član mafije, potencijalni član mora proći ceremoniju
prihvaćanja i položiti zakletvu šutnje (takozvana Omerta), nakon čega dobiva rang vojnika.

5
ponovno izbilo na površinu, a s time i moj interes za nju. Nije bila nezgrapna,
suhonjava djevojčica kakva je bila.
Definitivno nije bila suhonjava.
Izgradila je obline na svim pravim mjestima, a njeno se lice riješilo
pjegica. Za razliku od većine djevojaka koje sam znao, ona se nije činila kao
da je impresionirana sa mnom. Da budem iskren, izgledala je kao da sam ja
žohar kojeg je željela zgnječiti pod svojom čizmom. Uz cerek, krenuo sam
ravno prema njoj, nikad se ne bojeći izazova. Posebno vrelog izazova. Što je
bio život bez uzbuđenja od toga da se opečeš?
Gianna se odmah ispravila, njene su crne čizme sletjele na pod uz udarac
pa je stisnula oči prema meni. Ako je mislila da će me to zaustaviti, bila je
sasvim u krivu. Nažalost, najmlađa Scuderi djevojka mi je stala na put i
pokazala svoju verziju koketnog osmijeha. „Mogu li vidjeti tvoj pištolj?“
Da je Gianna postavila to pitanje, bezbroj neprikladnih odgovora bilo bi
mi na vrhu jezika, no Liliana je bila malo premlada za njih. Kakvo gubljenje
prilike.
„Ne, ne možeš.“ Rekla je Aria prije nego sam dobio priliku smisliti
odgovor prikladan mladim ušima. Ta je djevojka uvijek bila tako pristojna.
Hvala Bogu, otac ju je odabrao za Lucu, a ne za mene.
„Ne biste trebali biti ovdje s nama.“ Gianna je promrmljala, oči su joj se
kretale od Luce prema meni. K vragu, ona je zbilja bila nešto drugo. „Nije
primjereno.“
Luca nije izgledao previše impresioniran njome. Bilo je očito da mu je išla
na živce. Već nešto što smo imali zajedničko. „Gdje je Umberto? Zar on ne bi
trebao čuvati ova vrata?“ Pitao je.
„Vjerojatno je u toaletu ili na puš pauzi.“ Rekla je Aria.
Zamalo sam se nasmijao koji su to idioti radili za Scuderija? Stvari u
Chicagu su izgleda pratile vlastita pravila. Mogao sam vidjeti da je Luca bio
na granici ispada. Već je danima bio na rubu, vjerojatno zbog toga što su mu
jaja pucala.
„Dešava li se često da vas ostavi bez zaštite?“ Pitao je.
„Oh, cijelo vrijeme.“ Gianna je prasnula pa je okrenula očima prema
sestri. „Vidiš, Lily, Aria i ja se išuljamo svaki vikend, budući da imamo tu
okladu koja od nas će pokupiti više frajera.“
Velike riječi za djevojku koja vjerojatno nikad u životu nije vidjela kurac.
Iz pogleda kojim me Luca pogledao i on je vjerojatno pomislio istu stvar. I

6
Gianna očito nije znala ništa o mom bratu ako je mislila da je dobra stvar tako
ga zadirkivati.
Luca se primaknuo prema svojoj maloj zaručnici. „Želim razgovarati s
tobom, Aria.“
Gianna je skočila na noge poput tigrice odlučne zaštititi svoje mlado. „Za
Boga miloga, samo sam se zezala!“ Stvarno je pokušala stati između Luce i
Arije, što je bila jebeno loša ideja. Prije nego što je Luca uspio poludjeti,
uhvatio sam je za zglob i povukao je natrag.
Giannine plave oči su zasjale gnjevom. Bio sam u krivu. Njeno lice se nije
riješilo svih pjegica. Ovako izbliza, mogao sam vidjeti nježnu prašinu pjegica
na njenom nosu, no to ju je nekako činilo još ljepšom.
„Pusti me ili ću ti slomiti prste.“ Zasiktala je.
Volio bih vidjeti da probaš. Pustio sam je uz cerek koji ju je izgleda još više
razbjesnio ako je skupljanje njenih očiju bio ikakav indikator.
Luca je počeo voditi Ariu od nas. „Hajde. Gdje je tvoja spavaća soba?“
Gianna je pogledavala između mene i Luce. „Pozvat ću našeg oca! Ne
možeš to napraviti!“
Naravno da Lucu nije bilo briga. Scuderi bi mu dao Ariu već godinama
ranije; sigurno ne bi brinuo kad bi Luca okusio njena dobra nekoliko dana
prije vjenčanja. Vrata su se zatvorila i Gianna je krenula prema njima.
Uhvatio sam joj ruku prije nego uspije još više razljutiti Lucu. Ova djevojka
stvarno nije znala što je bilo dobro za nju. „Daj im malo privatnosti. Luca
neće strgnuti Arijinu odjeću prije bračne noći.“
Gianna me otresla sa sebe. „Misliš da je to smiješno?“
Vrata apartmana su se naglo otvorila i Umberto je ušao unutra, šaljući
pogled u mom smjeru. Starac mi još uvijek nije oprostio što sam uvrijedio
njegovu ženu prije tri godine.
„Gianna, Liliana, dođite ovdje.“ Rekao je oštro. Podignuo sam obrvu
prema njemu. Zar se brinuo da ću ih povrijediti? Da mi je to bila namjera,
one sigurno ne bi stajale kraj mene neozlijeđene. Romero je zakolutao očima
iza Umbertovih leđa i ja sam se podrugljivo nasmiješio. Naravno da je to
starac uhvatio i njegovi su se prsti pomaknuli malo bliže držaču za nož.
Napravi to, starče. Previše je prošlo otkad sam imao dobru borbu.
Liliana se odmah pokorila i krenula prema svom tjelohranitelju.
Očekivano, Gianna je ostala kraj vrata sestrine sobe. „Luca je odvukao Ariu
u njenu sobu. Sami su unutra.“

7
 Umberto je krenuo hodati prema vratima, no blokirao sam mu put.
Romero je bio odmah iza njegovih leđa. Ne da sam trebao njega da zaustavim
starca. Umberto me pokušao pogledom natjerati da se maknem. Bio je barem
deset centimetara manji od mene i bez obzira koliko dobar borac noževima
bio, rasporio bih ga svojom oštricom prije nego bi stigao trepnuti. Prsti su me
zapravo svrbjeli za tim.
„Još nisu vjenčani.“ Rekao je kao da je to bila novost.
„Njena je čednost sigurna s mojim bratom, ne brini.“
Umbertove su se usne stisnule u tanku crtu. Imao sam osjećaj da je želio
započeti svađu jednako koliko i ja. Prije nego su stvari mogle postati
zabavne, vrata spavaće sobe su se otvorila i Aria je izašla. Izgledala je kao da
je vidjela duha. Bacio sam pogled prema Luci. Zar je zbilja trebao uplašiti
svoju zaručnicu nekoliko dana prije njihovog vjenčanja?
„Što radiš ovdje?“ Umberto je upitao.
„U budućnosti bi trebao voditi računa da se tvoje pauze svode na
minimum.“ Rekao mu je Luca.
„Nije me bilo samo nekoliko minuta, a tjelohranitelji stoje ispred drugih
vrata.“
Dosađujući se njihovim razgovorom, vratio sam svoju pozornost na
crvenokosu.
Gianna je stavila ruke na bokove, nekako gurajući prsa prema van.
Stvarno je imala tijelo za umrijeti. Pitao sam se je li ju Scuderi već upario s
nekim luzerom iz Outfita.
Gianna mi je susrela pogled. „Što ti gledaš?“
Pustio sam da mi pogled prođe po njoj. „U tvoje vrelo tijelo.“
„Onda nastavi gledati. Jer je to sve što ćeš ikad dobiti od mog vrelog tijela.“
„Prestanite.“ Umberto je upozorio.
Gianna zbilja nije trebala to reći. Uvijek sam uživao u lovu. Dok se Luca
nije gnjavio ako bi se žena pokazala zahtjevnom, ja sam uvijek preferirao ići
za težim osvajanjem.“
Giannine stisnute oči su me pratile dok smo Luca, Romero i ja napuštali
apartman. Nasmijao sam se u sebi. Djevojka je posjedovala vatru.
Luca je uzdahnuo. „Nisi mi rekao da si bacio oko na crvenokosu. Ona je
ogroman davež.“
„Pa što? Ona bi mi definitivno učinila život interesantnijim.“

8
 „Što? Ubijati Ruse i imati novu djevojku svaku drugu noć ti više nije
zanimljivo?“
„Volim tu i tamo promijeniti stvari.“
„Ne možeš je imati. Ona je izvan dosega. Neću reći ocu da si donio rat s
Outfitom na nas jer si udarao po Scuderijevoj kćeri. Samo je jedan način na
koji možeš imati crvenokosu u svom krevetu i to je ako ju oženiš, a to se neće
dogoditi.“
„Zašto ne?“
Luc se zaustavio. „Reci mi da se šališ.“
Slegnuo sam ramenima. Još se nisam želio oženiti ili ikad, zapravo, no
otac mi je već mjesecima visio za vratom. Svaka žena koju mi je dosad
predložio bila mi je dosadna kao vrag.
Luca mi je stisnuo rame. „Nećeš večeras pitati Scuderija za ruku njegove
kćeri.“
„Je li to naredba?“ Pitao sam tiho.
„Ne. Savjet.“ Luca se podrugljivo nasmiješio. „Da sam ti naredio, ti bi to
učinio samo da me živciraš.“
„Nisam nagao tinejdžer.“ Rekao sam pa se nacerio jer me Luca predobro
znao.
„Samo želim da si uzmeš vremena. Možda sada smatraš Gianninu
kučkastost fascinantnom, no sumnjam da će to trajati više od nekoliko dana.
Znam te. Onog trenutka kad lov završi i dobiješ što želiš, izgubit ćeš interes.
No ovog ćeš puta zauvijek zapeti s njom.“
„Ne brini. Imam svaku namjeru umočiti danas. To će mi pomoći da
zaboravim Giannu.“

9
 Ovo je vjenčanje bila farsa. Aria se nagnula od Luce i stegnula mi ruku
isti trenutak kad smo sjeli. Bilo je očito koliko je bila nesretna. Tako je jako
pokušavala to sakriti, no za mene je bilo očito kao dan. Naravno da nikoga
nije bilo briga. Bilo je uglavnom normalno da je mlada natjerana u brak pa je
nesreća bila očekivana. Nitko nas nikad nije pitao što smo mi željele. Nitko
nikad nije mario. Čak ni druge žene.
Tada sam si obećala nešto što sam bila odlučna održati: neću završiti u
braku bez ljubavi. Nije me bilo briga je li mi to bila dužnost ili je to naređivala
čast; ništa na ovom prokletom svijetu me ne može natjerati da se udam zbog
bilo čega osim ljubavi.
Matteo je nastavio bacati pogled u mom smjeru preko stola s tim
napornim, drskim cerekom na licu. Zapravo me odmjeravao tijekom cijelog
vjenčanja do sad. Morala sam priznati da nije izgledao previše bijedno u
svom svijetlosivom prsluku, bijeloj košulji i hlačama odijela. Nekako se
njegova visoka, mišićava građa još više isticala dok je bio tako obučen.
Naravno da bih si prije odgrizla jezik nego priznala nekome da sam Matteov
izgled smatrala podnošljivim, posebno kad njegova osobnost nije bila ni
približno podnošljiva.
Aria mi je još čvršće stisnula ruku ispod stola zbog nečega što joj je Luca
rekao. Bila je nesvjesna Matteovog flertanja sa mnom. Nesvjesna ičega osim
svoje nevolje.
Stisnula sam joj ruku, no tada se otvorio plesni podij i ubrzo smo bile
razdvojene dok ju je Luca vodio na njihov prvi ples kao bračni par. Brzo sam
se povukla na noge, očajna odšuljati se prema uvali gdje bih mogla biti sama,
no Matteo me stjerao u kut na uglu plesnog podija s istim drskim cerekom
na upadljivom licu. Zašto je gad trebao tako dobro izgledati?

10
 Njegova je tamna kosa bila namjerno raščupana, a oči su mu bile toliko
tamne da su izgledale skoro crno. Bilo je nemoguće ne odmjeriti ga. Naravno
da je bio savršeno svjestan efekta koji je imao na većinu žena te je očito
očekivao da se i ja topim za njim. Prije će se pakao smrznuti nego će se to
dogoditi.
Naklonio se ne skidajući oči s mene. „Mogu li zamoliti za ples?“
Želudac mi se blesavo izokrenuo na pojavu njegovog cereka. Bio je
mnogo ležerniji od većine Made Mana, no imala sam osjećaj da je to bila samo
krinka. Možda je usavršio tu rutinu dečka-iz-susjedstva, no ispod toga je
ležeći čekao predator, spreman na skok. Ja neću postati njegova lovina.
Otac me promatrao sa svog mjesta za stolom, pa nisam imala drugog
izbora nego kimnuti glavom u odgovor na Matteovo pitanje ili bih riskirala
ogromnu scenu. Ne da bih brinula, no nisam željela Ariji nanositi dodatni
stres. Ionako je već bila na rubu.
Matteo mi je primio ruku i položio dlan na donji dio leđa, toplina njegove
kože probijala se kroz tanku tkaninu moje haljine. Želudac mi se trzao, no
natjerala sam se da na licu zadržim izraz dosade. Mrzila sam kako je moje
tijelo reagiralo na Mattea. Kad bi mi bilo dopušteno družiti se s drugim
dečkima, vjerojatno ne bih bila impresionirana Matteom, zar ne?
Promotrila sam ga. Ovako izbliza, mogla sam vidjeti da su mu oči bile
tamno smeđe sa skoro crnim vanjskim rubom. Imao je guste, crne trepavice,
a sjena čekinja nadvijala mu se na obrazima i bradi. Osmijeh mu se proširio
pa sam okrenula glavu od njega, fokusirajući se na goste koji su plesali oko
nas. Svi su se smijali i smješkali, uživali. Nekome izvana bi izgledalo poput
čudesne gozbe. Bilo je lako izgubiti se u vrtu vile koji je bio dekoriran do
savršenstva. Bilo je tako prokleto lako dozvoliti povjetarcu koji puše prema
nama s oceana da nam odnese realnost. Jedinstvena atmosfera koju jedino
mjesto u Hamptonsu može ponuditi moglo bi nekoga uvjeriti da je život bio
san.
Ja sam znala bolje.
Matteo me povukao još bliže, pritišćući naša tijela zajedno kako bih
mogla osjetiti svaki centimetar njegovih mišića jednako kao i oružje skriveno
ispod njegovog prsluka. Promeškoljila sam se, iako se dio mene želio još više
nagnuti prema njemu, približiti i uhvatiti njegova usta u poljupcu. To bi, bez
sumnje, bio skandal ovog vjenčanja.

11
 Otac bi poludio. To je skoro bio dovoljan razlog da to napravim. Zašto bi
djevojke bile tjerane čekati na njihov prvi poljubac dok nisu udane? To je bilo
smiješno. Žalila sam Ariu što je morala iskusiti svoj prvi poljubac pred svim
svadbenim gostima. To se meni neće dogoditi. Nije me bilo briga koga ću
trebati podmititi da me poljubi.
Matteo se nagnuo prema dolje sa zadirkujućim osmijehom koji mu je
izvijao usne. „Izgledaš prekrasno, Gianna. Nadrkani izgled baš dobro
pristaje tvojoj haljini.“
Prije nego sam se uspjela zaustaviti, smijeh je izletio iz mene. Probala sam
ga prikriti kašljem, no Matteo na to, sudeći po izrazu na njegovom licu, nije
nasjeo, k vragu. Stisnula sam oči – uzaludno. Odlučila sam ignorirati Mattea
ostatak našeg plesa, nadajući se da će mi tijelo činiti isto, no tad je gad počeo
pomicati svoj palac gore i dolje po mojim leđima, a svaki moj živčani
završetak je očito oživio.
Željela sam ga poljubiti i ne samo u inat mom ocu i svakom drugom
muškarcu u našem svijetu koji je smatrao da je u redu držati ženu na uzici.
Željela sam ga poljubiti jer je slasno mirisao i to je točno bio razlog zašto sam
trebala brzo otići od njega.
Na žalost, Matteo je očito naumio izluditi me, jer je nakon našeg prvog
plesa, od mene uspio ukrasti još dva i na moju opću iznerviranost, moje tijelo
nije prestalo reagirati na njegovu blizinu. Imala sam osjećaj da je znao pa mi
je zato nastavio milovati leđa tako lagano, no nisam ga mogla zamoliti da
prestane bez da priznam da mi smeta, a nekako, jedan dio mene nije želio da
prestane.
Skoro je bila ponoć kad su ljudi počeli vikati Luci da odvede Ariu u
krevet. Ona nije uspjela sakriti svoju paniku. Kad je ustala i prihvatila Lucinu
ponuđenu ruku, njene su oči susrele moje, no tad ju je Luca već vodio
odavde, praćen gomilom vičućih muškaraca. Ljutnja je prostrujala kroz
mene. Odgurnula sam se na noge, odlučna pratiti je i pomoći joj. Majka me
uhvatila za zglob ruke, povlačeći me da stanem. „To nije tvoj posao, Gianna.
Sjedni.“
Mrko sam je pogledala. Zar nas ona nije trebala zaštititi? Umjesto toga,
ona je gledala bez zrnca suosjećanja. Izvukla sam se iz njenog stiska, zgađena
njom i svima oko nas.
Otac je stajao kraj Salvatorea Vitiella koji je viknuo nešto što je zvučalo
poput „Želimo vidjeti krv na plahtama, Luca!“

12
 Zamalo sam ga oborila. Koji šupak. New York i njihove bolesne tradicije.
Usprkos očevom upozoravajućem pogledu, okrenula sam se i slijedila
muškarce. Luca i Aria su skoro bili u kući i imala sam problema izboriti put
kroz muške goste kako bih stigla do njih. Iako nisam ni bila sigurna što bih
uraditi kada bi ih sustigla. Teško bih mogla gurnuti Ariu u našu zajedničku
spavaću sobu i zaključati vrata. To nikoga ne bi spriječilo, ponajmanje Lucu.
Taj je čovjek bio zvijer.
Nekoliko je muškaraca dobacilo nepristojne komentare u mom smjeru,
no ignorirala sam ih, očiju čvrsto prikovanih za stražnji dio Arijine plave
glave. Zamalo sam dospjela na čelo grupe kad je Aria nestala u glavnoj
spavaćoj sobi, a Luca zatvorio vrata. Zastao mi je dah, briga i ljutnja su mi
preuzele tijelo.
Kolebala sam se između upada u spavaću sobu i razvaljivanja Lucine
guzice i bježanja koliko je daleko moguće kako ne bih trebala čuti što se
događalo iza tih vrata. Većina muških gostiju je bila na povratku van kako bi
nastavili piti, osim Mattea koji je nastavio izvikivati odvratne sugestije kroz
vrata te nekoliko Made Mana koji su još uvijek bili uokolo. Odmaknula sam
se unatrag, znajući da više ništa nisam mogla napraviti za Ariju i mrzeći to
više od ičega. Toliko me puta u prošlosti Aria spasila od oca, a sad kad je
trebala zaštitu, nisam bila u mogućnosti da joj je pružim.
Odlučila sam otići u svoju sobu umjesto da se vratim na zabavu. Nisam
bila raspoložena ponovno se suočiti s roditeljima. Samo bih se gadno
posvađala s ocem, a to danas stvarno nisam trebala. Prije nego sam se uspjela
uputiti hodnikom prema svojoj sobi, dva muškarca su mi prepriječila put.
Nisam im znala imena. Nisu bili mnogo stariji od mene, možda su imali
osamnaest godina. Jedan od njih je još uvijek imao dječje salo i akne. Drugi
je bio viši i više izgledao poput prijetnje.
Pokušala sam ih zaobići, no onaj viši mi je blokirao put. „Odjebi.“ Rekla
sam zureći u dva idiota.
„Ne budi ubojica zabave, Crvena. Pitam se jesi li i dolje crvena?“ Prstom
je pokazao između mojih nogu.
Usne su mi se izvile od gadosti. Kao da nikad prije nisam čula te riječi.
Onaj s aknama je zaroktao od smijeha. „Mogli bismo pokušati saznati.“
Odjednom je Matteo bio ondje. Uhvatio je visokog rukom oko vrata u
klinč i držao dugačak, oštar nož uz njegovo međunožje. „Ili,“ Rekao je

13
jezovito mirnim glasom. „Mogli bismo pokušati saznati koliko dugo ti treba
da iskrvariš poput svinje nakon što ti odrežem kurac. Kako ti to zvuči?“
Iskoristila sam trenutak kako bih zamahnula koljenom u Aknina jaja.
Poviknuo je i pao na koljena. Vjerojatno nisam trebala uživati u tome koliko
sam uživala.
Matteo je podignuo tamne obrve prema meni. „Želiš li srediti i ovoga?“
Nije mi se trebalo dvaput reći. Umjesto toga, spustila sam dobar pogodak
te i drugog muškarca isto tako bacila na koljena. Oba su muškarca pogledala
u Mattea očima širokim od straha, potpuno me ignorirajući.
„Odjebite prije nego odlučim prerezati vam vratove.“ Rekao je Matteo.
Pobjegli su poput pasa s podvijenim repovima pod stražnjim nogama.
„Poznaješ ih?“ Pitala sam.
Matteo je pospremio svoj nož. Nije izgledao toliko pijan koliko na zabavi.
Možda je to bila samo predstava. Brzim pogledom uokolo, shvatila sam da
smo bili sami u ovom dijelu kuće, a iz načina na koji mi se puls ubrzao i
želudac zalepršao, znala sam da ovo stvarno nije bila dobra ideja.
„To su djeca dvojice naših vojnika. Čak još nisu postali Made Man.“
Uključivanje u mafiju ih vjerojatno neće učiniti boljim ljudima. „Mogla
sam se sama nositi s njima.“ Rekla sam.
Matteo mi je ponovno odmjerio tijelo. „Znam.“
To nije bio odgovor koji sam očekivala i nisam bila potpuno sigurna da li
me vukao za nos ili ne. „Smiješno je kako se jedne sekunde možeš ponašati
poput viteza u sjajnom oklopu, a druge potičeš svog brata da seksualno
napastuje moju sestru.“
„Luca ne treba moj poticaj, vjeruj mi.“
„Zlo mi je od tebe. Od svega ovog.“ Okrenula sam se i udaljila, no Matteo
me sustigao i prepriječio mi put spustivši ruku na zid.
„Tvoja će sestra biti dobro. Luca nije okrutan prema ženama.“
„Zar bi me to trebalo umiriti?“
Matteo je slegnuo ramenima. „Poznajem svog brata. Aria neće biti
ozlijeđena.“
Proučila sam mu lice. Izgledao je ozbiljno. Željela sam mu vjerovati, no iz
onoga čemu sam svjedočila, Luca je bio svašta osim dobrog čovjeka. Bio je
brutalan, okrutan i hladan.
„Stvarno te želim jebeno poljubiti.“ Matteo je rekao grubim glasom,
uplašivši me.

14
 Oči su mi se proširile. Nije se pomaknuo. Samo je stajao ispred mene s
rukom oslonjenom uza zid, oči su mu bušile moje. Nismo bili zaručeni, hvala
Bogu, pa je takav govor upućen meni bio i više nego neprimjeren. Otac bi
poludio kad bi čuo. Trebala sam biti anksiozna, barem u neku ruku
posramljena njegovim riječima, no, umjesto toga, shvatila sam da se pitam
kako bi bilo poljubiti nekoga. Djevojke u mom razredu su se sve već poljubile
i radile i više od toga. Samo smo Aria, ja i ostale cure iz mafijaških obitelji
bile ograđene čuvarima. Kako bi moglo biti poljubiti nekoga zabranjenog?
Napraviti nešto što dobre djevojke nisu radile?
„Pa zašto to ne napraviš?“ Čula sam se kako govorim. U glavi su mi
počela zvoniti zvona za uzbunu, no ignorirala sam ih.
Ovo je bio moj izbor. Kad ne bismo bili tko smo bili, kad ne bismo bili
rođeni u ovom sjebanom svijetu, da Matteo nije bio Made Man i ubojica,
možda bih tada i pala na njega. Da smo se upoznali kao dvoje normalnih
ljudi, onda bismo možda mogli nešto postati.
Matteo mi se primaknuo bliže. Iz nekog sam se razloga odmicala dok
nisam udarila u zid, no Matteo me pratio i ubrzo sam bila zarobljena između
hladnog kamena i njegovog tijela. „Zato što u našem svijetu postoje pravila,
a njihovo kršenje ima posljedice.“
„Ne izgledaš mi poput nekoga tko se drži pravila.“ Nisam bila sigurna
zašto sam ga poticala. Nisam željela njegovu pažnju. Željela sam izaći iz ovog
sjebanog svijeta i od njegovih sjebanih ljudi. Petljanje na bilo koji način s
nekim poput njega bi to učinilo nemogućim.
Matteo se mračno nasmijao. „Nisam.“ Posegnuo je za mojim licem i
polako prešao prstima kroz moju kosu. Zadrhtala sam na lagani dodir.
Matteo mi se čak nije ni sviđao, zar ne? Bio je naporan, arogantan i nikad nije
znao kad zašutjeti.
Bio je poput tebe.
No moje je tijelo željelo više. Uhvatila sam njegov prsluk, prstima
gužvajući meki materijal. „Ni ja. Ne želim da mi prvi poljubac bude s
mužem.“
Matteo se tiho nasmijao i bio je toliko blizu da sam to mogla više osjetiti
nego čuti. „To je loša ideja.“ Promrmljao je, usne su mu bile manje od
nekoliko centimetara udaljene od mojih, oči tamne i lišene uobičajene
zaigranosti.
Unutrašnjost kao da mi je gorjela od potrebe. „Nije me briga.“

15
 I tad me Matteo poljubio, isprva lagano, kao da nije bio siguran jesam li
bila ozbiljna. Povukla sam mu prsluk, želeći da prestane bit ozbiljan pa je
Matteo udario svojim tijelom u moje, jezikom klizeći između mojih usana,
ispreplićući ga s mojim, ne dajući mi vremena pitati se što sam to radila. Imao
je okus po viskiju i nečemu slađem, poput najslađe bombonjere s viskijem
koju sam mogla zamisliti. Tijelo mu je isijavalo toplinu i snagu. Dlan mu je
obujmio stražnji dio mog vrata dok su njegova usta zapalila moje tijelo
potrebom.
Bože, nije ni čudo da otac nije želio da budemo oko muškaraca. Sad kad
sam znala kakav je osjećaj pružalo ljubljenje, nikad ne želim stati.
Netko je šokirano uzdahnuo pa smo se Matteo i ja razdvojili. Još sam
uvijek bila ošamućena kad mi je pogled pao na moju sestru Lily koja je
zaleđeno stajala u hodniku, vjerojatno na putu do svoje sobe. Oči su joj bile
širom otvorene. „Žao mi je!“ Izvalila je pa zakoračila nekoliko koraka u
našem smjeru. „Znači li to da ćete se vjenčati?“
Zafrknula sam. „Ne, ne znači. Neću se udati za njega. Ovo ništa ne znači.“
Matteo me pogledao i skoro pa mi je bilo žao zbog mojih grubih riječi, no
to je bila istina. Nisam imala namjeru udati se za Made Man, bez obzira
koliko se dobro ljubio ili koliko me mogao nasmijati. Muškarci u našem
svijetu bili su ubojice i mučitelji. Nisu bili dobri ljudi, nisu bili pošteni ljudi.
Bili su loši, pokvareni do srži. To ništa nije moglo promijeniti. Možda su
povremeno uspijevali imitirati normalne ljude, posebice Matteo koji je to
savršeno radio, no na kraju je to bila samo maska.
Matteo se okrenuo prema Lily. „Nemoj nikome reći što si vidjela, u
redu?“
Povukla sam se od njega trebajući staviti malo distance između nas. Kako
sam mu mogla dopustiti da me poljubi? Možda sam bila sretna pa je bio
pijaniji nego je izgledao. Možda se sutra ujutro neće ničega sjećati.
„U redu.“ Lily je rekla uz sramežljiv osmijeh. Matteo me znalački
pogledao prije nego je prošao kraj Lily i skrenuo za ugao. Čim je otišao, Lily
je poletjela prema meni. „Poljubila si ga!“
„Šššš.“ Rekla sam dok smo hodale hodnikom.
„Mogu li noćas spavati u tvojoj sobi? Rekla sam majci da mogu.“
„Da, naravno.“
„Kako je bilo?“ Pitala je prigušenim šapatom. „Poljubac, mislim.“

16
 Isprva sam željela lagati, no onda sam se odlučila za istinu.
„Nevjerojatno.“
Lily se zahihotala i pratila me u moju sobu. „Pa, hoćeš li ga ponovno
poljubiti?“
Željela sam, no znala sam da bi to bila ogromna loša ideja. Nisam mu
željela davati nikakve ideje. „Ne. Nikad više neću poljubiti Mattea.“
Trebala sam znati da neće tako lako završiti.

Sljedećeg dana, nekoliko sati prije nego je moja obitelj trebala otputovati
za Chicago, Matteo me uhvatio samu ispred moje sobe. Nije me pokušao
poljubiti, no stajao je vrlo blizu. Bilo bi lako zatvoriti udaljenost između nas,
uhvatiti njegovu majicu i povući ga uza se. Umjesto toga sam postavila štit
oko sebe i pogledala ga. „Što želiš?“
Matteo je coknuo jezikom. „Prošlu noć kad smo bili sami nisi bila hladna
prema meni.“
„Nadala sam se da si bio previše pijan da bi se sjetio.“
„Žao mi je što sam te razočarao.“ Ako se ne prestane smiješiti tim
arogantnim osmijehom, zavrnut ću mu vrat ili ga poljubiti. Još nisam
odlučila. Izbor broj jedan je, bez sumnje, bio bolja opcija.
„Bilo je samo jednom. Ništa nije značilo. Još uvijek mi se ne sviđaš.
Napravila sam to samo zato što sam željela napraviti nešto zabranjeno.“
„Postoji još mnogo zabranjenih stvari koje možemo napraviti.“
Promrmljao je, približavajući se bliže i omatajući me svojim mirisom.
„Ne, hvala.“
„Zašto? Gubiš svoju hrabrost? Mogao bih pitati tvog oca za tvoju ruku
ako si umorna od zabranjenih stvari.“
„Sigurno.“ Rekla sam sarkastično. „Nikad se neću udati za tebe, to ti
obećavam. A sad kad je Aria već zarobljena u New Yorku, otac me ionako ne
bi poslao nekamo.“
Matteo se nasmiješio. „Ako ti tako kažeš.“
Njegova pretjerana samopouzdanost me je natjerala da puknem. Ubola
sam prstom u njegova prsa. „Misliš da si neodoljiv, zar ne? Ali nisi. Ti, Luca
i svaki drugi Made Man u jebenoj mafiji mislite da ste oh-tako-divni. Dopusti

17
mi da ti nešto kažem: da nisi jebeno bogat i da ne nosiš pištolj kamo god išao,
ne bi bio ništa bolji od bilo koga tamo.“
„Još uvijek bih dobro izgledao i mogao bih ubiti većinu mekušaca tamo
golim rukama. Što s tobom, Gianna? Što bi ti bila bez zaštite svoje obitelji i
očevog novca?“
Uvukla sam dah. Da, što bih bila bez svega toga? Ništa. Nikad nisam
trebala išta sama napraviti, nikad nisam smjela ništa napraviti, ali ne zato što
nisam željela. „Slobodna.“
Matteo se nasmijao. „Nikad nećeš biti slobodna. Nitko od nas nije. Svi
smo mi zarobljeni pravilima našeg svijeta.“
Zbog toga i želim otići iz tog svijeta.
„Možda. No brak s tobom nikad neće biti moj zatvor.“ Otišla sam, ne
dajući mu još jednu priliku za odgovor.

18
 Možda Gianna još nije shvaćala, no brak bi bio njen zatvor bez obzira
željela ona otići ili ne.
Prošlu noć nakon našeg poljupca, vratio sam se na zabavu kako bih se
opio do otupjelosti, kad sam došao preko puta šupka od mog oca i Rocca
Scuderija kako pričaju o Gianni i njegovim planovima za udaju za nekog
starkelju koji je bio poznat po svojoj teškoj ruci prema ženama. Nisam tada
ništa rekao jer sam poznavao oca. Ako je mislio da sam želio Giannu jer sam
je želio, jer mi se sviđala ili sam je želio zaštititi od gore sudbine, nikad ne bi
pristao da me spoji s njom.
Sada, jutro, nakon prezentacije plahti, potražio sam Lucu i pronašao ga
na putu prema glavnoj spavaćoj sobi s Arijom kraj sebe. „Vas dvoje golupčića
ćete trebati odgoditi vašu sesiju parenja. Moram porazgovarati s tobom,
Luca.“ Rekao sam.
Luca i Aria su se okrenuli. Arijini su se obrazi zacrvenjeli i provirila je
prema mom bratu s mješavinom brige i srama. Pogledao me prije nego je
spustio pogled do svoje žene. „Idi. Provjeri jesu li služavke spakirale sve
tvoje stvari. Brzo ću se vratiti.“ Brzo je nestala u sobi.
„Plahte su bile lažne, zar ne? Moj veliki, zločesti brat je poštedio svoju
nevinu mladenku.“
Luca se mrštio dok je koračao bliže meni. „Drži glas tihim.“
„Što se dogodilo? Jesi li previše popio i nije ti se mogao dići?“
„Odjebi. Kao da me alkohol ikada spriječio.“ Rekao je.
„Što onda?“
Luca me gledao. „Počela je plakati.“

19
 Zahihotao sam se. Posegnuo sam za držačem za nož na njegovoj
podlaktici i povukao gore, otkrivajući malu ranu. Luca je povukao svoju
ruku iz mog stiska.
„Porezao si se.“
Luca je izgledao kao da je razmatrao da me isjecka na male komadiće.
Kako sam trebao njegovu pomoć, odlučio sam zadržati zadirkivanje na
minimumu.
„Znao sam. Rekao sam Gianni prošlu noć da se nije trebala brinuti za
Ariju. Imaš slabost na dame u nevolji.“
„Nemam –“ Namrštio se. „Bio si nasamo s Giannom?“
Kimnuo sam pa ga odveo dalje od sobe u slučaju da je Aria pokušavala
prisluškivati. Ona bi sve ispričala sestri. „Poljubio sam je i ima još bolji okus
nego izgleda.“
„Ne mogu jebeno vjerovati da si imao više akcije od mene na moju jebenu
bračnu noć.“ Luca je promrmljao.
„Dame ne mogu odoljeti mom šarmu.“
Spustio je ruku na moje rame. „Ovo nije tema za šalu, Matteo. Outfitu
neće biti smiješno ako ćeš hodati naokolo i razdjevičavati njihove djevojke.“
„Nisam nikoga razdjevičio. Poljubio sam je.“
„Da, kao da će na tome i ostati.“
„Želim je razdjevičiti. No nisam idiot.“
„Zbilja?“ To je govorio Lucin izraz lica.
„Želim je oženiti.“
Luca je naglo stao. „Reci mi da se šališ.“
„Ne šalim se. Zato trebam tvoju pomoć. Otac neće razgovarati sa
Scuderijem u moje ime ako bi pomislio da želim Giannu iz bilo kojeg razloga
osim prkosa ili osvete. Znaš ga.“
„Pa što želiš da ja napravim?“
„Pomozi mi uvjeriti ga da me ona mrzi, da me uvrijedila i da je želim
oženiti samo kako bih je učinio bijednom.“
„Zar to nije istina? Djevojka te ne može smisliti i ti ju zbog toga želiš. Kako
je to imalo drugačije od priče koju ćemo reći ocu?“
„Ne želim je učiniti bijednom.“
Luca je izgledao neodlučan. „Krajnji rezultat bi mogao biti isti. Ta će te
djevojka izluditi, shvaćaš to, zar ne? Stvarno nisam siguran želim li je u New
Yorku.“

20
 „Snaći ćeš se. A Aria će biti sretna što će imati sestru kraj sebe.“
„Stvarno si o svemu dobro razmislio, zar ne?“
„Jesam. A otac će izabrati neku kučku koja će me vrlo brzo činiti
bijednim.“
„Pa radije želiš sam izabrati svoju kučku koja će te učiniti bijednim.“
Otresao sam njegovu ruku. „Gianna nije kučka.“
„Želiš udariti zbog nje, zar ne?“ Rekao je Luca s iskrivljenim osmijehom.
„Želim te udariti zbog mnogo stvari.“
Luca je odmahnuo glavom. „Hajde. Idemo pronaći oca.“
Uputili smo se niz hodnik i niz stepenice prema očevom uredu. Bio je na
odlasku iz prostorije. Natjerao sam se da mi izraz lica bude maska bijesa. „Ne
mogu vjerovati njenoj jebenoj hrabrosti.“
„Ne možeš išta učiniti.“ Rekao mi je Luca pa se okrenuo prema ocu.
„Scuderi crvenokosa je provocirala Mattea.“
Otac je podignuo obrvu u umjerenoj zainteresiranosti. „Kako?“ Rukom
nam je pokazao da uđemo u njegov ured pa zatvorio vrata.
Pravio sam se da sam se pjenio dok je Luca izmišljao neku smiješnu priču
koja je završila tako da mi je Gianna rekla da ju otac nikad ne bi poslao u
New York i da ga nitko ne može uvjeriti u suprotno.
„Rekla je to tako da je zvučalo kao da je to bilo ispod nje, kao da smo mi
ispod nje. Želim da kučka plati za to. Nije me briga što ona želi. Želim je u
svom krevetu.“
Uzbuđenje je sijevnulo u očevim očima. Sadist je zbilja povjerovao u ovo
sranje jer je, u njegovom izokrenutom, za moći gladnom umu, to imalo
smisla. „Pretpostavljam da mogu razgovarati sa Scuderijem. Bit će mu drago
da je se riješi. Zahtjevna je.“ Osmijeh mu se proširio. „Morat ćeš je naučiti
manirima, Matteo.“
„Ne brini.“ Rekao sam. Naučit ću je mnogim stvarima.
Dva dana kasnije, moj otac i Scuderi došli su do dogovora i Gianna je bila
moja. Sad sam samo trebao pronaći dobro vrijeme da joj to kažem.

Gianna

21
 Nekad u noći, kad bih ponovno proživljavala naš poljubac, pitala sam se
je li moguće da Matteo i ja nismo bili tako loša ideja. No tad me nazvala Aria
i rekla mi da je pronašla Lucu kako je vara i to mi je bio poziv na buđenje koji
sam očajnički trebala. Made Man su uvijek ubijali, uvijek varali, uvijek
uništavali sve što su dodirnuli. Neću nikome dopustiti da se tako ponaša
prema meni. Neću im ni dati priliku da pokušaju. Bez obzira koliko moje
tijelo željelo ponovno poljubiti Mattea, zaklela sam se sama sebi da ću ga
odgurnuti od sebe. Jedan je poljubac već bio previše. Pustim li ga ponovno
blizu, nikad me neće ostaviti na miru.
Naravno, kad sam posjetila New York nekoliko tjedana nakon Arijinog
vjenčanja, Matteo je bio tamo u Lucinom apartmanu kako bi večerao s nama.
Cerek koji mi je uputio kad me Aria vodila prema stolu mi je zapalio krv. Je
li rekao ikome za naš poljubac? Ja nisam rekla ni Ariji, a Ariji sam uvijek sve
govorila. Ovo će biti duga večera.

Sljedećeg dana sam uvjerila Ariu da me povede na ples u klub, očajna

zaboraviti Mattea. Bio je to moj prvi okus slobode i ajme, okus je bio dobar.
Ne tako dobar kao Matteo, naporan glas me podsjetio, no bio je ubrzo otjeran
ritmom koji je punio plesni podij Sphere. Bilo je uzbudljivo iskustvo što su
me stranci odmjeravali, što su me željeli. Nikad se još nisam osjećala ovako
seksi, nikad mi nije bilo dopušteno i nisam si mogla pomoći nego se osjećati
neobično moćno. Plesala sam s visokim muškarcem koji je odjednom bio
odgurnut od mene ni od kog drugog nego Mattea jebenog Vitiella.
„Koji kurac radiš?“ Zarežao je.
„Koji kurac ti radiš? Ne tiče te se.“ Moj plesni partner je ponovno uhvatio
ravnotežu i zakoračio prema nama, no prije nego je mogao išta reći, Matteo
ga je udario pod rebra, bacajući ga na koljena, a tada su se pojavila dva
izbacivača i odvukla muškarca.
Stajala sam u ošamućenoj tišini. „Jesi li izgubio jebenu pamet?“
Matteo je unio svoje lice u moje i stisnuo mi nadlakticu. „Nikad to više
nećeš napraviti. Neću ti dopustiti da se hvataš s drugim muškarcima.“
„Nisam se hvatala, plesala sam.“ Tad su mi njegove riječi došle do svijesti.
„S drugim muškarcima? Pa misliš da, zato što smo se jednom poljubili, da mi

22
možeš govoriti što da radim sa svojim životom? Svježe vijesti: ne posjeduješ
me, Matteo.“
Podrugljivo se nasmijao. „Oh, ali posjedujem.“ Tamne oči su mu letjele po
mojoj oskudnoj odjeći, zaustavljajući se na mojim golim nogama. „Svaki tvoj
centimetar.“
Otresla sam se njegovog stiska. „Lud si. Makni se od mene.“ Pratio je
Lucu bez ijedne riječi, no ostavio je jednog od svojih glupih babuna-crtica-
zaštitara sa mnom. Bila sam toliko ljuta da sam željela otrčati za njim i
izmlatiti ga u prašinu.
Umjesto toga, otišla sam do Arije koja je nepokretno stajala u središtu
plesnog podija. „Taj šupak.“ Promrmljala sam.
Nakon nekoliko trenutaka, pogled joj je pao na mene. „Tko?“
„Matteo. Lik je imao petlju reći mi da ne plešem s drugim muškarcima.
Tko je on? Moj vlasnik. Nek' se jebe.“ Aria je izgledala kilometrima daleko.
„Jesi li dobro?“
Kimnula je glavom. „Da. Idemo do bara.“ Lucina dva potrčka, Romero i
Cesare su nas pratili i Aria se istresla na njih. „Možete li nas gledati izdaleka?
Izluđujete me.“
Ošamućena, gledala sam dok je žurila do bara i naručila nam pića.
Romero i Cesare su nas gledali sokolovim očima izdaleka. Toliko o osjećaju
slobode i zabavi. Ljutnja na Mattea je ponovno izronila, no zatomila sam je.
Neću mu dopustiti da uništi večer.
„Možeš ići plesati.“ Rekla je Aria drhtavim osmijehom, držeći se za svoje
piće poput pojasa za spašavanje.
„Za nekoliko minuta. Izgledaš blijedo.“
„Dobro sam.“
Nije izgledala dobro i nisam bila sigurna zašto mi nije željela reći što ju
muči. Makar se nisam imala pravo žaliti. Naposljetku, još joj uvijek nisam
rekla za poljubac.
„Zbilja moram ići na toalet.“ Rekla sam nakon nekoliko minuta tišine.
„Moram odsjediti još nekoliko minuta.“
Oklijevala sam, pitajući se je li bila dobra ideja ostaviti je, no nije bilo kao
da je bila sama. Nakon svega, Romero je nikad nije ispustio iz vida
zahvaljujući Lucinoj posesivnosti.
Progurala sam se do stražnjeg dijela bara gdje su bili toaleti, pokušavajući
ne poludjeti na Cesarea koji je bio poput naporne sjene. Kad sam se vratila u

23
bar nekoliko minuta kasnije, sve je poludjelo. Aria se ljuljala i Cesare ju je
morao držati dok je Romero imao zaboden nož u nozi nekog ljigavca. „Pratit
ćeš nas. Ako pokušaš pobjeći, umrijet ćeš.“ Romero je režao.
„Aria?“ Prošaptala sam dok mi je srce nabijalo u grudima. Kao da me nije
čula.
„Uzmi njeno piće. No nemoj piti.“ Cesare mi je rekao. Podigla sam čašu,
previše potresena da bih se živcirala zbog njegovog zaštitničkog tona.
Probili smo se do stražnjeg dijela pa dolje u podrum. Arijine su je noge
jedva podupirale. Ostala sam kraj nje cijelo vrijeme. Kad smo ušli u neku
vrstu ureda, oči su mi stale na Matteu koji se ispružio u stolici. Pogled mu se
fiksirao na meni prije nego je upio ostatak scene. Odgurnuo se na noge. „Što
se događa?“
„Vjerojatno rufiji.“ Rekao je Romero.
Rufiji? Stisnula sam oči prema šupku koji je drogirao moju sestru. Željela
sam ga ozlijediti, no izraz Matteovog lica mi je dao do znanja da će mi se želja
ostvariti. Njegove su mi oči dale obećanje. Znala sam da je to bilo bolesno, no
nekako me ovo navelo da ga želim još više poljubiti.
Nešto je stvarno bilo krivo sa mnom.

Aria i ja smo bile poslane van prije nego su se Luca i Matteo počeli
obračunavati s kretenom i Romero nas je vodio van kroz stražnja vrata prema
SUV-u. Srce mi se stisnulo kad sam se smjestila na stražnje sjedalo s Arijinom
glavom na mom krilu. Bila je tako bespomoćna. Gladila sam joj kosu dok sam
slušala njeno brbljanje. Ideja da ju je netko želio povrijediti me na smrt
preplašila. Ovo je vjerojatno bio prvi put da mi je bilo drago zbog čuvara. Bez
njih bi taj bolesni jebač oteo Ariju i silovao je. No znala sam da će dobiti što
zaslužuje i bila sam začuđujuće u redu s time. Mrzila sam mafiju i za što je
ona stajala, no trenutno se nisam mogla natjerati da mi bude žao Arijinog
napadača. Možda je ovo bio znak koliko me ovaj život oblikovao, znak koliko
sam bila pokvarena. Nisam iz glave mogla izbaciti pogled na Matteovom
licu. Taj tračak uzbuđenosti kad je izvukao svoj nož prije nego smo Aria i ja
otišle iz sobe. On i Luca su oboje bili čudovišta. Nisam još bila sigurna tko je
od njih dvojice bio opasniji. No najgora stvar je bila što je dio mene osjećao
privlačnost prema Matteovoj čudovišnoj strani.

24
 Prošlo je skoro mjesec dana otkad sam zadnji put vidjela Mattea. Nekako
mi njegove riječi kako me posjeduje još uvijek nisu izlazile iz glave. Svaki put
kad bih proživljavala naš poljubac, povukla bih ih na vrh mozga kako bih
pustila ljutnji da ispere bilo kakvu čežnju koju je moje tijelo osjećalo. Jedini
razlog zbog kojeg sam se uopće još sjećala tog glupog poljupca bilo je zato
što su stvari kod kuće bile toliko loše. Konstantno sam se svađala s ocem,
većinu vremena o mojoj navici da kažem što sam mislila, baš kao danas.
„Zaboli me što se od mene očekuje.“
Majka me ušutkala, oči su joj bile široke od šoka, no bilo mi je dosta
slušanja. Ako mi otac još jednom kaže da bih se trebala ponašati poput
pristojne mlade dame, poludjet ću. „Zašto je toliko teško shvatiti? Ne želim
biti dama, definitivno ne želim biti dobra ženica nekom mafijaškom šupku
jednog dana. Radije bih si prerezala vlastito grlo nego završila poput toga.“
Znala sam da dolazi, no nisam se ni potrudila izbjeći to. Očev dlan je
udario u moje lice. Bio je to njegov nježniji šamar, koji obično nije bio dobar
znak. Snažno je udarao kad nije imao riječi kojima bi mi slomio duh. Ako je
bio obziran prema meni, ne bi mi se svidjelo što mi je imao za reći. Snažno
me uhvatio za ramena dok mi je susretao pogled. „Tada bi mogla otići i
potražiti oštar nož, Gianna, jer smo Vitiello i ja odlučili udati te za njegovog
sina Mattea.“
Usta su mi se naglo otvorila. „Što?“
„Sigurno si ga se jako dojmila jer je pitao svog oca da to dogovori.“
„Ne možeš to napraviti!“
„Mogu. I to nije bila moja ideja. Matteo je izgledao vrlo odlučno da te
oženi.“
„To kopile.“
Očev se stisak pojačao i trznula sam se. Lily je samo zurila svojim velikim,
plavim očima. Ona i Aria su samo nekad iskusile očevu grublju stranu.
Obično je čuvao svoje šamare i okrutnost za mene, lošu kćer. „Ovo je točno
razlog zašto mi je drago da te maknem sa svojeg teritorija. Ako te udam za
nekog od naših vojnika, morao bih kazniti jednog od svojih što te pretukao
do smrti zbog tvoje drskosti, no ako Matteo Vitiello izmuči malo smisla u
tebi, neću trebati brinuti jer ne mogu riskirati rat s New Yorkom.“

25
 Progutala sam svoju povrijeđenost. Znala sam da me otac najmanje volio,
i nije bilo kao da sam trebala njegovo odobravanje ili njegovu naklonost, no
njegove su me riječi ipak pogađale. Majka, naravno, nije rekla ništa, samo je
zurila u svoj tanjur dok je petljala po svom glupom ubrusu. Lilyne su oči bile
ispunjene suzama, no znala je bolje nego otvarati usta kad je otac bio u svom
raspoloženju. Ona i Aria su uvijek bile bolje u samoočuvanju od mene.
„Kad si donio odluku?“ Čvrsto sam pitala, pokušavajući zamaskirati
svoje osjećaje.
„Matteo i njegov otac su mi prišli odmah nakon Arijinog vjenčanja.“
I odjednom sam shvaćala kad je Matteo odlučio oženiti me: kad sam mu
jutro nakon poljupca rekla da se nikad neću udati za njega. Arogantni šupak
nije mogao podnijeti udarac u svoj ponos. Ženio me kako bi mi dokazao
svoju poantu: da dobije što god je želio, da je imao moć dok sam ja bila
marioneta u rukama mafije. „Neću se udati za njega niti ikoga drugoga. Ne
zanima me što kažeš. Ne zanima me što Vitiellovi kažu. Jebeno me ne
zanima.“
Otac me snažno tresao dok mi uši nisu počele zvoniti. „Napravit ćeš kako
kažem, djevojko ili ću te tući dok nećeš zaboraviti svoje ime.“
Zurila sam. Nikad nikoga nisam toliko mrzila koliko muškarca ispred
sebe, a ipak, jedan dio mene, neki optimističan, glup, slabi dio ga je volio.
„Zašto to radiš? Nije potrebno. Već smo im dali Ariju kako bismo imali mir.
Zašto me siliš da se udam? Zašto me ne možeš pustiti da idem na koledž i
budem sretna?“
Očeve su se usne svile u gađenju. „Ideš na koledž? Jesi li zbilja toliko
glupa? Bit ćeš Matteova žena. Grijat ćeš mu krevet i nositi njegovu djecu. Kraj
priče. Sad idi u svoju sobu prije nego izgubim strpljenje.
Lily mi je poslala molećiv pogled. Ono što je nekad bio Arijin posao, sad
je bio Lilyin: čuvati me od nevolja. Da nije bilo nje, nastavila bih ovu svađu.
Nije me bilo briga ako me otac tuče uvijek iznova, neću promijeniti mišljenje.
Okrenula sam se na peti i otrčala na kat u svoju sobu gdje sam dohvatila
svoj mobitel i bacila se na krevet. Birala sam Arijin broj na brzom biranju i
javila se nakon drugog zvona. Čuvši njezin glas, suze koje sam zadržavala
su iscurile. Barem ih naš kreten od oca nije mogao vidjeti.
„Aria.“ Prošaptala sam. Suze su mi već tekle brže.
„Gianna, što se dogodilo? Što se dešava? Jesi li povrijeđena?“

26
 „Otac me daje Matteu.“ Riječi su zvučale tako smiješno. Nitko ih u
vanjskom svijetu ne bi ni razumio. Nisam bila komad namještaja koji bi se
mogao nekome davati, pa ipak je to bila moja realnost.
„Kako to misliš, otac te daje Matteu?“
„Salvatore Vitiello je razgovarao s ocem i rekao mu da me Matteo želi
oženiti. I otac se složio.“
„Je li otac rekao zašto? Ne razumijem. Ja sam već u New Yorku. Nije
trebao i tebe udati u Familiu.“
„Ne znam zašto. Možda me otac želi kazniti zato što kažem ono što
mislim. Zna koliko prezirem Mattea. Želi me vidjeti kako patim.“ To nije
zapravo bila istina. Nisam zapravo mrzila Mattea, barem ne više nego sam
mrzila bilo kojeg Made Mana. Mrzila sam ono za što je stajao i što je napravio,
mrzila sam što je pitao oca za moju ruku kao da moje mišljenje nije bilo
važno.
„Oh, Gianna. Tako mi je žao. Možda mogu reći Luci i on može promijeniti
Matteovo mišljenje.“
„Aria, ne budi naivna. Luca je cijelo vrijeme znao. On je Matteov brat i
budući Capo. Nešto poput toga se ne odlučuje bez da je i on uključen u to.“
„Kad su donijeli odluku?“
Nakon što sam bila dovoljno glupa da ga poljubim. „Prije nekoliko
tjedana, čak i prije nego sam došla u posjetu.“ Nisam joj mogla reći da se
dogodilo na njenom vjenčanju. Aria bi samo pronašla način da okrivi sebe za
moj jad.
„Ne mogu vjerovati. Ubit ću ga. Zna koliko te volim. Zna da ne bih to
dopustila. Napravila bih sve da spriječim dogovor.“
Aria je u tom trenutku zvučala poput mene i dok mi je srce bujalo od
ljubavi prema njoj zbog njene želje da mi pomogne, nisam mogla to dopustiti.
Možda Aria to nije vidjela, no Luca je bio čudovište i nisam željela da strada,
ne zbog mene, ne kad je već bilo prekasno. „Nemoj se uvaliti u nevolju zbog
mene. Ionako je prekasno. New York i Chicago su se rukovali. To je gotov
dogovor i Matteo me neće pustiti iz svog stiska.“
I znala sam da je to bila istina. Čak i da odluči da me ne želi, nikad to ne
bi priznao. Uvijek sam mislila da mogu izbjeći brak, uvijek sam mislila da
mogu pronaći način kako otići na koledž, pronaći život izvan svijeta mafije.
„Želim ti pomoći, ali ne znam kako.“ Aria je rekla jadno.

27
 „Volim te, Aria. Jedina stvar koja me sprječava da si upravo sad ne
prerežem zapešća je spoznaja da moj brak s Matteom znači da ću živjeti s
tobom u New Yorku.“ Nikad nisam smatrala samoubojstvo valjanom
opcijom, nikad se nisam osjećala dovoljno jadnom da je razmotrim. No nekad
sam imala osjećaj da je jedini preostali način kako odlučiti vlastitu sudbinu i
uništiti očeve planove zapravo ga prekinuti. No nikad nisam zapravo to
sprovela u djelo. Nisam mogla tako povrijediti svoje sestre i brata i bez obzira
na sve, previše sam se držala života.
„Gianna, ti si najsnažnija osoba koju znam. Obećaj mi da nećeš napraviti
ništa glupo. Ako se ozlijediš, neću moći živjeti sama sa sobom.“
„Ti si mnogo snažnija od mene, Aria. Imam velika usta i razmetnu
drskost, no ti si otporna. Udala si se za Lucu, živiš s muškarcem poput njega.
Ne mislim da bih ja to mogla napraviti. Mislim da ne mogu.“ Vidjela sam
tračke Matteove tame u New Yorku kad se ponudio ubiti Arijinog napadača
kako bi me učinio sretnom, a poslije toga u njegovim očima kad je bio
prekriven krvlju kao Luca. U njegovom pogledu tada nije bilo žaljenja ili
krivnje. Nekad sam mislila da je bio opasniji od njih dvojice jer je imao manje
kontrole. Nekad sam mislila da je krio koliko je bio pokvaren svojom
društvenom osobnošću.
„Smislit ćemo nešto, Gianna.“ Rekla je Aria.
Znala sam da nije mogla ništa napraviti.

Te se večeri Matteo jebeni Vitiello stvarno usudio nazvati me na mobitel.

Ignorirala sam ga. Nije bilo jebene šanse da razgovaram s njim. Ne nakon
toga što je učinio. Ako je mislio da je ovo gotovo, ako je mislio da je pobijedio,
tada je još jedna misao išla u njegovom smjeru.

28
 Bio sam spreman da ovaj jebeni san završi. Prvo očeva sahrana, a sada
sati diskusije s Cavallarosima i Scuderijima o načinima kako Ruse držati
podalje i pokazati im tko je šef. Nije bilo kao da mi je trebalo vrijeme za
žalovanje. Luca i ja nismo gajili nikakve osjećaje osim prijezira i mržnje za
našeg oca već dugo vremena, no nisam bio fan sahrana i svega što su
podrazumijevale. Posebice vidjeti moju pomajku kako plače svojim lažnim
suzama što mi je samo grebalo jebene živce. Zar je stvarno mislila da je itko
vjerovao da joj je zapravo nedostajao njen sadistički suprug? Vjerojatno bi
mu pljunula na leš kad nitko ne bi gledao. To je ono što sam ja želio učiniti.
Jedina dobra stvar u vezi cijelog ovog mučenja bila je Gianna koja je
morala prisustvovati sahrani sa svojom obitelji. Ignorirala je moje pozive
otkad je saznala za naš brak prije tjedan dana, no nije me mogla zauvijek
ignorirati. Zapravo sam se radovao našem prvom privatnom susretu. Volio
sam kad je bila ljuta.
Nakon sastanka, bio sam na putu prema svom motoru kad sam čuo
korake iza sebe. Okrenuo sam se, vidjevši Lucu kako trči u mom smjeru,
telefon mu je bio pritisnut uz uho, a na licu mu je bio bijesan izraz.
Prije nego sam uspio pitati što mu se popelo uz guzicu, spustio je telefon
i rekao. „Cesare je nazvao. Rusi napadaju vilu. Romero pokušava sve dobiti
na sigurno, no previše je napadača.“
„Gdje su Gianna i Aria?“
„Jebeno ne znam. Morat ćemo uzeti helikopter.“
Pratio sam Lucu prema njegovom autu. Pritisnuo je gas do kraja onog
trenutka kad smo oboje sjeli. Nikad nismo trebali dopustiti Ariji i Gianni da
odu za Hamptonse bez nas. Mislili smo da će tamo biti sigurnije. Mislili smo

29
da će naši neprijatelji napasti u gradu gdje se toliko članova Outfita i naših
sastalo kako bi odali počast mom ocu. Bili smo jebeni idioti.
Luca je udario po volanu. „Pronaći ću i uhvatiti svakog jebenog Rusa ako
ozlijede Ariju.“
„Bit ću kraj tebe.“ Rekao sam. Nisam mario koliko bih Rusa trebao
sasjeckati u male komadiće kako bih došao do Gianne. Jebem mu.
Kad smo napokon sletjeli blizu naše vile u Hamptonsima, Luca i ja nismo
razgovarali. Oboje smo znali da bi moglo biti prekasno. „Dobro su.“ Rekao
sam Luci.
Izašli smo iz helikoptera i pucnjevima si probili put dok nismo stigli do
predvorja vile. Izvukao sam svoj nož iz grla nekog šupka i ispravio se kad je
jedan od ruskih gadova povikao iznutra.
„Imamo tvoju ženu, Vitiello. Želiš li je vidjeti u jednom komadu, bolje da
se prestaneš boriti i spustiš svoje oružje.“
Luca je pogledao u mom smjeru. „Nemoj napraviti ništa glupo, Matteo.“
„Nisi samo ti taj koji ima nešto izgubiti.“ Rekao sam sumorno. „Gianna
je također unutra.“
Luca je kimnuo pa polako hodao naprijed. Oči su mi prvo pronašle Ariu.
Jedan od ruskih zamjenika, jebač imena Vitali, držao je nož pod njenim
vratom. Luca će ubiti gada.
„Pa, ovo je tvoja žena, Vitiello?“ Vitali je pitao, no jedva sam slušao.
Gianna je bila ispružena na podu, s velikom masnicom na čelu. Mogao
sam vidjeti kako je drhtala, od straha ili boli, nisam bio siguran. Njene plave
oči su srele moje. Ogroman ruski šupak se nadvio nad nju. Želja za krvi mi
je ispunila tijelo. Preokrenuo sam svoje noževe u dlanovima, pokušavajući
odlučiti koji ću dio Rusovog tijela prvo odrezati, vjerojatno ruku koju je
upotrijebio kako bi je udario.
Gianna nije pomaknula oči s mene, kao da je znala da ću sve ovo
popraviti. Neću dozvoliti bilo kojem od ovih jebača da ju više povrijedi sad
kad sam ja bio ovdje. I kunem se Bogom, natjerat ću ih da plate, natjerat ću
ih da požale dan kad su bacili oko na Giannu, natjerati ih da požale dan kad
su se jebeno rodili.
„Pusti je, Vitali.“ Luca je zarežao.
„Mislim da ne.“ Rekao je Vitali tim jebenim, napornim naglaskom. „Uzeo
si nešto što pripada nama, Vitiello i sad ja imam nešto što pripada tebi. Želim
znati gdje je to.“ Nisam bio siguran što je gad iz Bratve napravio jer sam

30
držao pogled na Gianninom zarobljivaču kao i šupcima iza njega, no Luca je
napravio prijeteći korak unaprijed pa je stao.
„Spusti svoje pištolje ili ću joj prerezati grlo.“
Kad svinje nauče letjeti, pizdune.
Čuo se udarac, pa još jedan. Oči su mi poletjele prema Luci koji je spustio
svoje jebene pištolje na pod. Nisam mogao vjerovati. Stisnuo je oči prema
meni.
Zar je bio ozbiljan? Po izrazu na njegovom licu, bio je. Polako sam spustio
svoje noževe. Gianna je zatvorila oči kao da je mislila da je sve bilo gotovo.
Nije bilo gotovo, daleko od toga. Ne prije nego ubijem svakog jebenog šupka
u sobi i natjeram ih da požale dan kad su se rodili.
„Tvoja žena je vrlo ukusna. Pitam se je li posvuda tako ukusna.“ Vitali je
rekao dok je povlačio Ariju uz sebe kao da ju je išao poljubiti. Mogao sam
vidjeti da je Luca bio na sekundu od napada.
Ruski šupak iza Gianne joj je pogurnuo dupe svojom cipelom i nacerio
se. Njegova noga će biti druga stvar koju ću odrezati, a za njegovo ubijanje
ću si uzeti jebenog vremena.
Vitali je polizao Arijinu bradu. Izgledala je kao da će joj pozliti. Tad je
posegnula u svoj stražnji džep i izvukla džepni nož. Gdje ga je, dovraga,
našla? Trenutak kad ga je zabila u Vitalijevo bedro, pao sam na koljena,
uhvatio svoj pištolj lijevom rukom te jedan nož desnom. Pucao sam četiri
puta u brzom slijedu. Dva su metka prešla kroz listove šupka koji je udario
Giannu, treći je polomio svaku kost u njegovoj desnoj ruci, a četvrti je razbio
lubanju još jednog gada. Zabacio sam nož u isto vrijeme. Probilo je očnu
duplju Rusa broj tri.
Zaletio sam se prema Gianni, podvukao ruke pod njeno tijelo i odnio je
na stranu gdje je bila zaštićena ogromnom drvenom komodom. Kleknuo sam
pred nju i upucao još jednog Rusa, pa još jednog. Giannino lice bilo je
pritisnuto uz moje koljeno i prebacio sam dlan na vrh njene glave, gladeći
njenu razuzdanu crvenu kosu.
Žena je zacvilila. Oči su mi letjele uokolo dok se nisu zaustavile na Luci
koji je grlio nepomičnu Ariju u svojim rukama. Zaledio sam se, srce mi je
udaralo o prsa.
„Ne!“ Gianna je promuklo zaplakala. Pokušala je sjesti, no njene su je
ruke izdale i pala je na mene. „Aria!“

31
 Omotao sam ruke oko nje, a ona je zurila gore prema meni očima
ispunjenima terorom.
„Pomozi Ariji. Pomozi joj!“ Šapnula je.
Ponovno je pokušala ustati. Pomogao sam joj, jednom je rukom držeći
oko struka, no nisam je pustio da ode svojoj sestri. Luca je izgledao kao da će
ubiti svakoga tko bi se usudio prići. Imao je izraz lica koji još nikad nisam
vidio. Vodeći život brutalnosti, Luca i ja smo imali potencijal da puknemo.
No do sad nisam pomišljao da je bilo išta na ovome svijetu što bi zapravo
moglo navesti Lucu do ruba.
Gianna je počela plakati. Dotaknuo sam joj obraz. „Šššš. Aria će biti
dobro. Luca joj neće dopustiti da umre.“
Za svačije dobro sam se nadao da sam bo u pravu. Gianna se nagnula na
mene, rukama mi stišćući košulju. Pogledao sam dolje u nju.
Kad je Aria napokon otvorila oči, Gianna je ispustila jecaj i pritisnula lice
uz moja prsa. Obujmio sam joj glavu pa ju okrznuo poljupcem. Nije reagirala.
Vjerojatno je bila u šoku.
„Što je s Giannom, Lily i Fabijem?“ Aria je pitala slabim glasom.
Gianna je podigla glavu, no nije me puštala. „Dobro smo.“
Luca je podignuo Ariju na svoje ruke i nakon male diskusije, odnio ju
gore u jednu od spavaćih soba. Doktor je već bio na putu.
Gianna je pokušala sama stajati, no ljuljala se pa je trebala uhvatiti moju
ruku. Oči su joj na trenutak izgubile fokus prije nego su se opet vratile na
mene. Ništa nije rekla, samo je zurila u mene. Lagano sam vrhovima prstiju
okrznuo masnicu na njenom čelu. „Je li to jedino mjesto gdje si ozlijeđena?“
Slegnula je ramenima pa se trznula. „Bok i rebra me bole.“
„Hej Matteo, što s ovim šupkom?“ Romero je pitao, gurkajući Rusa koji
je udario Giannu.
„On je jedini preživjeli?“
„Još je barem jedan.“
„Dobro. No ovaj je moj. Ja ću ga ispitati.“
„To je muškarac koji me udario u glavu.“ Gianna je tiho rekla.
„Znam.“
Pretraživala mi je lice, no nisam bio siguran što je tražila. Oči su joj na
trenutak zatreperile, no brzo ih je ponovno otvorila.
„Moraš leći.“ Rekao sam.

32
 Nije ni pokušala prosvjedovati što je bio loš znak. Čvršće sam je primio i
poveo ju prema stepenicama.
„Matteo?“ Romero me pozvao.
Pogledao sam preko ramena u njega i ostale muškarce. „Vratit ću se za
trenutak. Riješite se tijela i odvedite dva preživjela Rusa u podrum.“
Romero je kimnuo. „U redu.“ Oči su mu skliznule na Cesareovo tijelo na
tlu. Za njega nismo mogli ništa učiniti. Poznavao sam ga dugo vremena. Bio
je dobar, odan vojnik. Doći će vrijeme kad ćemo ga oplakati, no to nije bilo
sad.
Pomogao sam Gianni uz stepenice i većinom sam ju nosio niz hodnik do
jedne sobe za goste. Stvarno sam je želio odvesti u sobu gdje sam ja spavao
kad bismo bili u vili, no nisam se jebeno želio svađati, ne dok Gianna nije
dovoljno dobro da bi mi bila ravnopravan natjecatelj. Legla je na krevet i
zatvorila oči uz stenjanje.
Nagnuo sam se nad nju. „Želim ti pogledati rebra. Nemoj me udariti.“
Oči su joj zatreperile, a nagovještaj osmijeha joj je povlačio usne. Pitao
sam se je li to bilo jer je imala potres mozga ili se napokon pomirila s našim
neminovnim brakom.
Povukao sam joj majicu prema gore, otkrivajući centimetar po centimetar
kremaste kože, no prije nego mi je um mogao smisliti ikakve ideje, pronašao
sam prvu masnicu. Veliku na njenom struku i dvije malo manje preko rebara.
Nježno sam pritisnuo masnicu na njenom struku, no ona se trgnula od mog
dodira uz siktanje.
„Jebem mu. To boli.“
Zaškrgutao sam zubima. Nisam mogao dočekati da odem dolje u
podrum i porazgovaram sa šupkom koji ju je ozlijedio. Povukao sam ruke
naviše, lagano prateći njena rebra.
Zadrhtala je. „Što to radiš?“
„Želim vidjeti jesu li ti rebra napukla.“ Rekao sam joj.
„Želiš iskoristiti priliku da me pipaš, priznaj.“ Njen pokušaj humora bio
je uništen njenim drhtavim glasom, no odlučio sam joj se pridružiti. Nije
trebala znati da sam razmišljao o načinu kako produžiti patnju njenog
napadača.
Podsmjehnuo sam se. „Bit ćemo vjenčani za manje od godine pa ću te
moći pipati kad i gdje želim.“

33
 Osmijeh joj je zamro i okrenula se, zatvarajući oči. Možda se ipak još nije
pomirila s našim brakom…
Uspravio sam se. „Moram se vratiti dolje. Poslat ću doktora k tebi kad
završi s tvojom sestrom. Trebala bi se odmoriti. Nemoj šetati po kući.“
Nije otvorila oči, nije dala nikakav znak da me uopće čula.
Izašao sam i zatvorio vrata. Doktor je hodao prema meni, jedna od
njegovih asistentica, mlada žena kojoj sam uvijek zaboravljao ime, nekoliko
koraka iza njega. „Gdje je Aria?“ Pitao je svojim hrapavim, pušačkim glasom.
Pokazao sam prema glavnoj spavaćoj sobi. „Kad završiš s Arijom,
pregledaj Giannu. Ne mislim da je ozbiljno ozlijeđena, no želim biti siguran.“
Kratko je kimnuo bez usporavanja. Nitko nije želio tjerati Lucu na
čekanje.
„Pozovi me prije nego uđeš unutra. Želim biti tamo kad ćeš pregledavati
Giannu.“
Doktor je imao preko šezdeset godina, no to nije značilo da sam ga želio
samog s Giannom, ne nakon što sam je zamalo izgubio.
Kratko se zaustavio, blijede oči su se zaustavile na meni. „Ona je tvoja?“
„Da.“
Jednostavno je kimnuo pa nastavio prema glavnoj spavaćoj sobi.
Okrenuo sam se i krenuo dolje.
Kad sam stupio u podrum, dva preživjela Rusa bila su zavezana za
stolice. Tito, jedan od naših najboljih izvršitelja, bio je naslonjen uz jedan zid
s prekriženim rukama. Romero je stajao kraj njega. Drugi vojnik, Nino,
priključio je infuziju na šupka kojeg ću rastrgati. Drugi Rus je bio u malo
boljem stanju i nije trebao transfuziju – još. Jednom kad Tito spusti ruke na
jadnog gada, to će se također promijeniti.
Tito se uspravio i nagnuo glavu.
„Nadam se da još niste počeli.“ Rekao sam.
„Čekali smo tebe.“ Rekao je Tito.
„Izgleda li ti kao da je Tito već počeo svoj posao?“ Nino je gorljivo pitao.
Klinac je imao bolesnu fascinaciju mučenjem.
„Dobro.“ Hodao sam prema Gianninom napadaču. Zurio je u mene.
„Kako se zoveš?“ Pitao sam.
„Jebi se.“ Rekao je na engleskom s teškim naglaskom.

34
 Osmjehnuo sam se Titu, Romeru i Ninu. Tada sam izvukao svoj nož i
držao ga vani kako bi mu se ruski gad mogao diviti. „Siguran si da mi ne
želiš reći svoje ime?“
Pljunuo mi je pred noge. „Gdje je ona crvenokosa kurva? Njena pičkica
me zazivala.“
Nino je gurnuo Romera uz gorljiv osmijeh. Tito je izvukao svoj nož i
brisao ga u traperice.
„Teške riječi za mrtvog čovjeka.“ Rekao sam bezbrižno.
„Ništa ti neću reći.“
„To svi oni kažu.“ Približio sam se bliže. „Hajdemo vidjeti koliko si
stvarno jak. Dvadeset minuta je bilo najduže što mi je trebalo da izvučem
nečije ime.“
Udario sam šakom u njegov bok, odmah iznad njegovog lijevog bubrega.
Dok je hvatao zrak, kimnuo sam prema Titu da počne svoj posao na drugom
ruskom gadu.
Dvanaest minuta kasnije, saznao sam da se muškarac ispred mene zvao
Boris i da je radio za Bratvu u New Yorku šest godina, prije toga bio je u Saint
Petersburgu. Još je uvijek oklijevao dati mi više od osnovnih informacija.
Zaustavio sam se, zureći dolje u njegovo lice prekriveno krvlju. „Siguran si
da nemaš odgovor na moje pitanje?“
Zakašljao se, krv mu je kapala na majicu. „Jebi se.“
„Mogu to raditi cijelu noć, no obećavam ti, neće biti lijepo.“

Umorila sam se od čekanja doktora da se pojavi. Više mi se nije jako

vrtjelo i jedva da sam se još trzala kad bih se ispravila. I da budem iskrena,
prestravljivalo me biti sama nakon onoga što se danas dogodilo. Bila sam
sigurna da ćemo svi umrijeti i moje tijelo još uvijek nije bilo uvjereno u
suprotno. Puls mi je bio brz i povremeno sam se znojila. Sve zbog toga što se
mafija morala kačiti s Bratvom.
Izašla sam iz svoje sobe pa oklijevala na hodniku. Oči su mi poletjele
prema kraju hodnika gdje je bila glavna spavaća soba. Luca i doktor su
vjerojatno još uvijek brinuli za Ariju. Poslali bi me van kad bih pokušala ući

35
unutra ili još gore, zaključali me u sobu za goste kako ne bih mogla lutati
kućom. Umjesto toga, odlučila sam otići u potragu za Lily i Fabijem. Izvukla
sam mobitel iz džepa i poslala sestri poruku.
Gdje si?
Umjesto odgovora, vrata su se otvorila i Lilyna tamnoplava kosa je
izvirila van. Lice joj je bilo napuhnuto od plača, a oči ogromne i pune straha.
Kad joj je pogled pao na mene, dotrčala je prema meni i bacila ruke oko mene.
„Gdje je Fabi?“ Pitala sam kad sam ponovno mogla disati. Rebra su mi
žestoko pulsirala od njenog zagrljaja, no nisam željela da zna da sam bila
povrijeđena. Već je izgledala dovoljno prestravljena.
„Spava. Dali su mu neku vrstu tablete za spavanje jer je imao živčani
slom.“ Pogledala je gore u mene. „Bila sam tako uplašena, Gianna. Mislila
sam da ćemo svi umrijeti, no Romero je zaštitio mene i Fabija.“
Obrazi su joj se zarumenjeli. Njezina zatreskanost u Romera je naglo rasla
posljednjih nekoliko mjeseci. Nisam joj imala snage reći kakva je on morao
biti vrsta muškarca ako ga je Luca odabrao da bude Arijin zaštitnik. Lily će
brzo shvatiti da smo bili okruženi lošim muškarcima, a ne vitezovima u
sjajnim oklopima.
„Što je s Ariom? Romero je samo rekao da je bila dobro prije nego je pustio
Fabija i mene same u onoj sobi i rekao mi da ne hodam po kući jer je bilo
preopasno.“
„Bila je upucana u rame, no doktor se brine za nju. Bit će dobro.“
To sam se nadala. Oči su mi ponovno poletjele prema glavnoj spavaćoj
sobi. Morat ću se kasnije pokušati ušuljati kad doktor i Luca odu.
„Idi natrag u svoju sobu, ubrzo ću se vratiti.“ Okrenula sam se da odem,
no Lily me pratila poput izgubljenog psića.
„Kamo ideš?“ Pitala je.
„Dolje. Želim vidjeti štetu.“
„Idem s tobom.“
Uzdahnula sam. Aria bi našoj sestri rekla 'ne', no bilo bi hipokritično od
mene da kažem Lily da se lijepo ponaša kad sam ja rijetko poštivala naredbe
u svom životu. Lily više nije bila malo dijete. „U redu, no budi tiha i drži se
podalje od muškaraca.“
Lily je prevrnula očima. „Nisam zainteresirana za njih.“
„Nisam rekla da jesi, no oni bi mogli biti zainteresirani za tebe.“

36
 Zbilja nisam željela objašnjavati Luci da sam morala ubiti nekog od
njegovih ljudi jer je dirao Lily. Naravno, prvo bih trebala pronaći način da ih
ubijem. Uputile smo se dolje. Predvorje je bilo u kaosu. Krv i slomljeno staklo
prekrivali su pod. Barem su tijela nestala, no trag krvi vodio je van do hrpe
mrtvih Rusa. Stvarno sam se nadala da nisu tretirali Umbertovo tijelo na taj
način. Prsa su mi se stisnula no borila sam se protiv tuge. Umberto je odabrao
takav život. Smrt je bila dio igre.
Blokirala sam Lilyn pogled na leševe i odvukla ju prema dnevnom
boravku koji nije bio u mnogo boljem stanju. Bijeli kauči će definitivno trebati
biti zamijenjeni. Nisam mislila da bi bilo koja količina izbjeljivača mogla
izvući mrlje. Lily je proizvela mali, uznemireni zvuk pa sam ju povukla dalje,
već žaleći što sam joj dopustila da pođe sa mnom. Nekoliko muškaraca je
pušilo na terasi pa su bacili pogled na nas dok smo prolazile. Nisu izgledali
kao da im smeta krv. Brže sam hodala.
„Hej.“ Lily je protestirala, no ignorirala sam ju. Da sam bila sama, ne bi
me bilo briga, no nisam željela dovoditi svoju sestru u opasnost.
Uputile smo se prema stražnjem dijelu kuće gdje se nalazila kuhinja i
skoro smo se zaletjele u drugog muškarca. „Pazi kamo ideš.“ Rekao je pa stao
i zapravo nas odmjerio. Nisam ga poznavala i nisam imala želju saznati više
o njemu.
Gurnula sam Lily kraj njega. Njegove su nas oči pratile cijelim putem do
kraja hodnika. Kad smo skrenule za ugao, stajale smo licem u lice sa
željeznim vratima koja su bila odškrinuta. Jecaj boli se pronio od dolje i
natjerao me na drhtanje.
Lily mi je stisnula ruku, plave su joj oči bile raširene. „Što je to bilo?“
Progutala sam. Imala sam prilično dobru ideju što se događalo, no nisam
joj to namjeravala reći. „Ne znam.“ Prišla sam korak bliže vratima pa
oklijevala. Nisam mogla povesti Lily sa sobom, no nisam je mogla ostaviti
samu u hodniku kad je oko nas bilo toliko jezivih jebača. Otvorila sam vrata
i gledala niz duge, tamne stepenice. Svjetlost se razlijevala odnekud u
podrumu. Lily je bila skoro pritisnuta uz moja leđa, njen je dah bio vruć na
mom vratu.
„Ne želiš ići dolje, zar ne?“ Šapnula je.
„Da, no ti ćeš ostati na stepenicama.“
Lily me pratila nekoliko koraka prije nego sam je pogledala
upozoravajućim pogledom. „Ostani ovdje. Obećaj mi.“

37
 Još se jedan jecaj pronio od dolje.
Lily se trznula. „U redu. Obećavam.“
Nisam bila sigurna je li to mislila, no izgledala je dovoljno prestravljeno
da sam bila spremna riskirati. Odšuljala sam se dolje niz ostatak stepenica,
no zastala sam na zadnjoj stepenici, preplašena zbog onoga što bih mogla
vidjeti. Izdišući, spustila sam se i pronašla se u ogromnom podrumu. Žuč mi
se uspela u grlo. Nisam bila glupa. Znala sam što je mafija radila svojim
neprijateljima, posebno kad su željeli informacije od njih, no čuti priče i
zapravo biti licem u lice s užasnom stvarnošću toga bile su dvije različite
stvari.
Poduprla sam dlan na grub zid, prsti su mi se omotali oko tvrdog ugla.
Dva muškarca bila su zavezana za stolice. Matteo i visok, vrlo mišićav
muškarac su izgleda bili zaduženi za izvlačenje podataka iz njih, dok je
Romero stajao iza, no on je morao imati neki zadatak u njihovom mučenju
jer su mu ruke bile prekrivene krvlju, kao i njegova odjeća. No to je bilo ništa
u usporedbi s pogledom na Mattea. Njegova je bijela majica bila prekrivena
krvlju, njegovi zavrnuti rukavi su otkrivali kožu prekrivenu krvlju. Bilo je
crvene, crvene i crvene, toliko različitih nijansi. No najgora, Bože, najgora
stvar, bila je njegovo lice. Nije bilo žaljenja, nije bilo milosti, nije bilo ničega.
Nije bilo ni uzbuđenja ili gorljivosti, to je ono za što sam se pokušavala
uhvatiti. Barem nije uživao u onome što je radio. Po njegovoj ekspresiji lica,
izgledalo je da nije osjećao ništa.
Uvijek sam znala da je njegov opušten, zaigran, flertujući stav bila maska
koja je zamaskirala ružnu istinu, no opet, znajući i potvrđujući to znanje na
takav brutalan način bila su dva vrlo različita para cipela. Možda da sam bila
malo naivnija, mogla bih samu sebe uvjeriti da je Matteo to radio zbog toga
jer je danas morao sahraniti svog oca, zato što je bio duboko pogođen tugom
i trebao je ispustiti tu bol, no ja sam znala bolje. Ovo je bio uobičajen posao
mafije. Tuga s time nije imala nikakve veze.
Jedan od zavezanih Rusa bio je onaj koji me povrijedio i znala sam da je
to bio razlog zašto ga je Matteo odabrao kao svoju žrtvu.
Uvijek sam željela otići od svijeta u kojem sam se rodila, ovog sjebanog,
brutalnog svijeta koji sam znala, no u ovom trenutku sam donijela odluku da
zapravo pokušam pobjeći. Bez obzira na cijenu, bez obzira što je bilo
potrebno i što sam trebala napraviti, pobjeći ću iz ovog pakla. Kako bi netko
želio ostati kad vidi ovo?

38
 Znala sam da su se ljudi naviknuli na te stvari, no ja se nisam željela
naviknuti na njih. Već sam znala da sam, svaki put kad bih vidjela krv, imala
manje problema s njom. Koliko još dok mi pogled na nekoga kako ga muče
ne bi ništa značio? Koliko još dok mi glas u glavi, koji mi govori da je ruski
gad to zaslužio i da bih ja napravila istu stvar kad bi mi se pružila prilika, ne
bi bio samo prigušeni šapat umjesto grmećeg deranja?
Nešto mi se okrznulo po ramenu pa sam se trznula unatrag, jedva
zaustavljajući povik iznenađenja. Lily je stajala kraj mene i tada se sve počelo
vrlo brzo odvijati. Otvorila sam usta kako bih je poslala natrag gore no, u isto
vrijeme su se njezine oči smirile na sceni u središtu prostorije i znala sa da će
stvari postati vrlo gadne. Već sam čula Lily kako vrišti, no to nije bilo ništa u
usporedbi sa zvukom koji se oslobodio s njenih usana kad je vidjela krv i
čovjeka koji ju je izgubio. Jeste li se ikada pitali o zvuku koji proizvodi
pahuljasta janjad kad ih se kolje? Zamišljala sam da je bilo nešto poput ovog.
Zapravo sam se trznula od Lily. Njene su oči postale ogromne, pa se
raširile od straha, lice joj je poprimilo izraz koji me jebeno prestrašio. Sve su
se oči okrenule prema nama. Matteo je pustio Rusa, stisnuo oči prema meni,
kao da sam ja bila ta koja je radila nešto krivo. Lily je nastavila vrištati, visoko
naricanje koje mi je ježilo kosu na vratu.
„Romero!“ Matteo je zarežao, kimajući prema mojoj sestri. „Pobrini se za
Lilianu.“
Romero nam se približio. Visok i impozantan.
Lily je oduvijek padala na njega, no sad nije mogla vidjeti ništa doli
ubojice u njemu. Ruke su mu bile crvene. Crvene od krvi i Lily je kompletno
poludjela. Mogla sam jedino zuriti. Nisam se mogla pomaknuti. Negdje u
pozadini uma, glas mi je govorio da pričam sa svojom sestrom, da je
pokušam smiriti, da napravim nešto, bilo što, no taj je glas bio prigušen
prestravljenom statikom koja mi je ispunjavala glavu.
Željezna vrata iznad naših glava su zalupila u zid i Luca je odjednom bio
tamo. „Koji kurac se ovdje događa?“
Nitko nije odgovorio.
Romero je govorio mojoj sestri umirujućim glasom. „Smiri se, Lily. Sve je
u redu.“
Zbilja? Scena ispred nas rekla nam je vrlo drugačiju priču. Ništa u vezi
ovoga nije bilo u redu.

39
 Naravno, Lily se nije moglo smiriti. Romero joj je primio ruku i Luca mu
je krenuo pomoći, no ona se borila protiv njih poput životinje. Kako se tako
mršava djevojčica mogla oduprijeti dvojici muškaraca?
Romero je prebacio ruke preko njenih prsa, zarobljavajući njene ruke sa
svake strane, no to nije zaustavilo Lily da udara nogama njega i sve oko sebe,
a još uvijek nije prestala vrištati iz petnih žila.
„Ušutkaj je! Aria će je čuti.“ Luca je zarežao. Pokušao joj je uhvatiti noge,
no ona je napadala i udarila ga u bradu. Posrnuo je unatrag, više od
iznenađenja nego ičeg drugog. Naravno da su je lako mogli podčiniti da nisu
bili tako oprezni da je ne ozlijede. Napravila sam korak u njihovom smjeru,
zabrinuta da bi uskoro mogli odustati od nježnog pristupa, no tlo pod mojim
nogama se nakosilo i ponovno sam se morala uhvatiti za zid.
„Lily.“ Rekla sam. „Lily, stani.“
Čak me nije niti čula.
Visok, mišićav muškarac je napravio nekoliko koraka prema njima kao
da će se umiješati, no Matteo ga je pogurnuo natrag. „Ne. Ne miješaj se.“
Zaboravila sam na Mattea, no dok sam gledala Lily, on je uspio obrisati
ruke. Još su uvijek bile ružičaste, no barem nisu bile prekrivene krvlju. Oči
su mu stale na meni, no morala sam pogledati od njega. U ovom trenutku
mu nisam mogla uzvratiti pogled. Imala sam osjećaj da nisam bila daleko od
izvođenja akrobacije poput Lily i da potpuno poludim na njih. Bakreni miris
krvi je visio poput magle u zraku, začepio mi je grlo i nos, izgledalo je kao da
mi se upio u kožu, zakopao mi se duboko u tijelo s užasnim slikama.
Lily se uspjela odgurnuti od zida, što je uzrokovalo da Romero posrne
unatrag, izgubi ravnotežu i padne na leđa zajedno s Lily na njemu. Zastenjao
je i otpustio stisak na mojoj sestri. Ona se odgurnula na noge, na licu joj je bio
izraz poput lovljene životinje. Pogled joj je prošao ravno kroz mene.
„Lily, smiri se.“ Ponovno sam pokušala.
Pokušala je odjuriti kraj Mattea, no on je bio prebrz. Uhvatio joj je zglob i
omotao ruku oko njenog struka. Odjednom je bila na leđima, a on je klečao
na njenim nogama i prikliještio joj ruke iznad glave. Luca je krenuo prema
njima s injekcijom u ruci. To je bila kap koja je prelila čašu.
Zateturala sam prema njima usprkos mojim nesigurnim nogama. „Nemoj
je ozlijediti!“ Zasiktala sam. „Da se nisi jebeno usudio ozlijediti je!“
„Jako pokušavam ne ozlijediti je, no ona to otežava. Luca, sad!“ Matteo je
zarežao sa svog mjesta na mojoj sestri.

40
 Blokirala sam Lucin put. „Što je to?“ Pokazala sam na injekciju.
„Nešto što će je smiriti.“ Matteo je rekao.
„Makni mi se s jebenog puta.“ Luca se progurao kraj mene, kleknuo kraj
moje sestre koja se još uvijek borila protiv Matteovog stiska i gurnuo iglu u
njenu ruku. Nije joj trebalo dugo da se utiša i prestane opirati. Matteo joj je
pustio zglobove i sjeo. Lily je zacviljela prije nego se sklupčala u sebe i počela
tiho plakati.
„Nadam se da ćete svi gorjeti u paklu.“ Oštro sam prošaptala dok sam
kleknula kraj nje i gladila joj kosu. Matteo me gledao nečitljivim tamnim
očima. Nekoliko kapljica krvi je bilo na njegovom vratu; izgledalo je kao da
sam samo to mogla vidjeti.
Jedan od Rusa se počeo smijati. Na sekundu sam razmišljala da ga
udarim u lice. Nisam bila sigurna kako je još uvijek bio sposoban ispustiti
bilo kakav zvuk prema onome kako je izgledao.
Matteo je skočio na noge i unio mu se u lice. „Jebeno začepi ili se kunem
da ću ti odrezati kurac na komadiće dok gledaš.“
„Romero, odvedi Lilianu u njenu sobu i reci doktoru da je provjeri.“ Luca
je naredio, glas mu je već ponovno postao poslovan.
Romero je podignuo Lily na ruke i ona je zapravo pritisnula lice u njegova
prsa i jecala. On je bio posljednja osoba kod koje bi trebala tražiti utjehu.
Možda nije ni shvaćala tko ju je držao.
I ja sam ustala kako bih ih pratila. Neću ostaviti svoju sestru samu ni sa
kim od njih. Luca mi je uhvatio zglob. „Želim najprije porazgovarati s
tobom.“
„Pusti me!“ Zarežala sam, no nije se pomaknuo.
Matteo je uhvatio Lucinu nadlakticu. „Pusti je.“
Luca i on su na trenutak zurili jedan u drugoga, a onda sam napokon bila
slobodna, no sad mi je Matteo blokirao stepenice. Još uvijek mu nisam mogla
pogledati u lice. Umjesto toga sam pogledala u Lucu. „Moram ići k Lily.
Možda nisi primijetio, no imala je slom živaca zbog vas bolesnih jebača.“
„Preći će preko toga.“ Luca je rekao otpuštajući.
„Čuješ li ti sebe? Gadiš mi se. Lily nikad neće prijeći preko onoga što je
danas vidjela. Vjerojatno će godinama imati jebene noćne more samo zbog
vas.“
Luca se hladno nasmiješio. „Želiš li nekoga kriviti, krivi sebe jer imam
osjećaj da je ona bila ovdje dolje samo zbog tebe jer te pratila.“

41
 „Luca.“ Matteo je upozoravajuće rekao. „Nije Giannina krivnja.“
Bila je moja krivica, barem djelomično, no nikad ne bih to priznala pred
njima. Da nije bilo njihovog bolesnog posla, ništa od ovog se ne bi dogodilo.
Odlučila sam se prebaciti u napad. „Pitam se što će Aria reći kad sazna što se
dogodilo.“
Luca je stisnuo oči. „Nećeš joj reći.“
„Oh, neću li?“ Pitala sam. Nisam imala apsolutno nikakvu namjeru reći
joj. Nije trebala dodatan teret, no Luca to nije trebao znati. Matteo je stao
između svog brata i mene i dodirnuo mi ruku. Trgnula sam se unatrag kao
da me opekao. „Nikad me više nemoj dotaknuti.“
„Stvarno ne znam što vidiš u njoj.“ Rekao je Luca.
„Luca, prestani je provocirati.“ Matteo je zasiktao pa je okrenuo svoje
tamne oči na mene. „Ne možeš reći Ariji. Neće imati nikakve svrhe, samo će
je učiniti jadnom.“
„Možda odluči napustiti ga.“ Kimnula sam prema Luci.
„Aria me nikad neće napustiti.“ Luca je tiho rekao. „Danas je primila
jebeni metak za mene. Skoro sam je izgubio. Više ju nikad neću izgubiti. I
neću dozvoliti tebi da uništiš stvari između nas.“
Najgora stvar je bila to što sam znala da je bio u pravu kad je rekao da ga
Aria neće napustiti, čak ni kad bih joj rekla što sam danas vidjela. Nije bilo
kao da nije znala kakav je Luca bio čovjek i kakve su stvari muškarci radili
na njegove naredbe. Prije je ubijao i mučio za nju i još ga je uvijek voljela.
Nekako je mogla zaboraviti čudovište i samo vidjeti muškarca kad je bila s
Lucom. Bila sam prilično sigurna da ja to ne bih mogla napraviti. Jedva sam
mogla susresti Matteov pogled.
„Neću joj reći.“ Rekla sam naposljetku. „No ne za tebe. Radim to zbog
nje. Želim je vidjeti sretnu.“ I iz nekog sjebanog razloga, Luca ju je činio
sretnom, sretnijom nego sam je ikada vidjela. Za njezino dobro sam se mogla
praviti.
Luca se okrenuo prema Matteu. „Odvedi je u njenu sobu i pobrini se da
tamo ostane dok Scuderi ne dođe pokupiti ih. Ne želim da napravi još jednu
scenu.“
Suzdržala sam se od zajedljivog komentara. „Želim vidjeti Ariju. Treba
me.“
Mogla sam vidjeti da mi je Luca želio reći 'ne', no iznenadio me kad je
rekao. „Možeš ostati s njom kad nisam tamo.“

42
 „Nije kao da sam željna biti u sobi s tobom.“
„Hajde, Gianna.“ Matteo mi je primio ruku i nije ju ispustio čak ni kad
sam protestirala. Vodio me uz stepenice podruma pa niz dugačak hodnik i
na kat. Nismo razgovarali dok nismo stigli do moje sobe i ja sam se otrgnula
od njegovog stiska.
Oči su mi poletjele na njegove ružičaste ruke i majicu prekrivenu krvlju.
Matteo je pratio moj pogled mršteći se. „Ići ću se presvući.“
„Ne trebaš se truditi. Neću nikad zaboraviti što sam vidjela.“
Matteo mi je prišao i ja sam stajala na mjestu unatoč želji mog tijela da
pobjegne. „Ti si pametna, Gianna. Nemoj mi reći da nisi znala što smo radili
iza zatvorenih vrata. Vjeruj mi, ni Outfit se ne nosi s neprijateljima u dječjim
rukavicama.“
„Znam. Zato prezirem sve u vezi jebene mafije. I u pravu si. Nisam bila
iznenađena time što sam danas vidjela. Samo mi je potvrdilo ono što sam
cijelo vrijeme znala.“
„A što je to?“
„Da si bolesni jebač i da ću radije umrijeti nego se udati za tebe.“
Matteo me povukao uz sebe, njegove su me oči pržile svojim
intenzitetom. „Možda misliš da bi mogla živjeti u normalnom svijetu, možda
misliš da bi mogla hodati s normalnim dečkom, no postalo bi ti dosadno,
Gianna. Možda ne želiš to priznati, no uzbuđuje te biti s nekime poput mene.
Da ti normalan dečko kaže da bi ubio i mučio kako bi te zaštitio, lagali bi,
preuveličavali u najboljem slučaju, no ja dajem obećanje koje mogu ispuniti.“
„Pusti me.“ Procijedila sam.
I jest, pa mi se osmjehnuo svojim ogromnim osmijehom i krenuo prema
vratima. „Zaključat ću vrata. Luca će ih otključati kad će te odvesti k Ariji.“
„Znači vraćaš se natrag mučiti onog lika?“
Matteov pogled je treperio emocijom koju nisam mogla dokučiti.
„Možda. Ja sam bolesni jebač, sjećaš se?“ Izašao je van. „Možda ću dopustiti
Luci da se prije malo pozabavi Rusom.“ Pogled mu je još jedan trenutak
lebdio na meni prije nego je zatvorio vrata i zaključao ih. Posegnula sam za
vazom na ormariću i bacila je u vrata gdje se razbila i pala na pod.
Čvrsto sam stisnula oči, dajući obećanje koje sam bila odlučna ispuniti.
Pobjeći ću prije svog vjenčanja s Matteom. Ostavit ću ovaj svijet iza sebe i
nikad se neću vratiti. Probat ću živjeti pristojan, iskren, običan život.

43
 Nakon toga sam se osjećala mirnije iako sam znala da će biti skoro
nemoguće pobjeći od mafije. Trebat će mi plan i pomoć, no još sam uvijek
imala deset mjeseci do svog vjenčanja. Mnogo vremena.
Kasnije, kad me Luca pokupio kako bi me odveo k Ariji, čak ga nisam ni
provocirala. Ignorirala sam ga čak i kad me ponovno upozorio da ne kažem
Ariji o podrumu. Nije se trebao brinuti. Nisam željela opterećivati Ariju
istinom, ne kad je još uvijek trebala živjeti u ovom svijetu i s Lucom.

44
 „Izgledaš jako lijepo.“ Rekla je Lily sa svog mjesta na mom krevetu u sobi
za goste u Vitiello vili u Hamptonsima. Barem nije bila ista soba u kojoj sam
bila zadnji put. Morala sam suspregnuti drhtanje kad sam pomislila na taj
dan i svu krv koju sam vidjela.
Zurila sam u svoj odraz. Majka je odabrala haljinu za mene jer sam ja
odbijala otići u kupovinu s njom za moju proslavu zaruka. Bila je
iznenađujuće lijepa haljina koja nije činila da izgledam poput kurve. Još sam
se tresla kad bih se sjetila droljaste haljine koju su odabrali za Ariju kad se
zaručila za Lucu.
Moja je haljina bila tamno zelena, moja najdraža boja. Bila sam
iznenađena što je majka toliko znala o meni ili joj je možda Lily pomogla u
tajnosti. Suknja je bila u kroju A i dosezala mi do koljena. Definitivno čedna.
Možda je otac mislio da sam bila dovoljno loša djevojka i nisam trebala
droljastu odjeću koja bi to još više naglašavala.
„Ne znam zašto se trude.“ Rekla sam. „Znaju da ne želim slaviti svoje
zaruke s Matteom. Ne želim se udati za njega.“
Lily je nervozno petljala rukama u svom krilu. Gurajući vlastite osjećaje
sa strane, krenula sam prema njoj i sjela. Nije čak ni podigla pogled, no njena
je donja usna podrhtavala.
„Hej, jesi li dobro?“
Lagano je zatresla glavom. „Znam da je glupo, no nekako sam
preplašena.“
„Luce, Mattea i Romera?“
„Žao mi je.“
Omotala sam ruke oko nje. „Zašto se ispričavaš? Savršeno je normalno
bojati ih se nakon onoga što si vidjela u rujnu.“

45
 Zadrhtala je. „Ne mogu to izbaciti iz glave. Sanjam o tome skoro svaku
noć.“
Dva mjeseca od tog dana i skoro svaku noć me probudi svojim
vriskovima prije nego mi se uvuče u krevet. „Nikad te ne bi povrijedili, Lily.
Mi smo djevojke, oni će nas uvijek željeti zaštititi.“ Bilo je smiješno što sam
ih tako hvalila, no napravila bih sve kako bih smirila Lily.
„Znam.“ Duboko je udahnula. „Nadam se da neću poludjeti kao prošli
put. Otac bi bio tako ljut ako bih napravila scenu.“
Poljubila sam je u obraz. „Nećeš. Ja ću biti kraj tebe. I Aria će biti tamo.
Sve će biti u redu.“
Netko je pokucao na vrata, no prije nego sam uspjela odgovoriti, Fabi je
pogurnuo glavu unutra dok su mu oči letjele između Lily i mene. „Imate li
ženski razgovor?“
„Da.“ Rekla je Lily u isto vrijeme kad sam ja odgovorila „Ne.“
Fabi je stisnuo uči i uvukao se u sobu. Izgledao je previše slatko za svoj
smoking. „Otac me je poslao da ti kažem kako svi čekaju.“ Ispravio je ramena
dok mu se mala brada još malo više podizala. Fabi je prije nekoliko dana
navršio deset godina i za nekoliko će godina već početi svoj proces inicijacije.
Bilo mi je drago što vjerojatno neću dobiti priliku vidjeti svog slatkog,
dobronamjernog brata kako postaje ubojica.
„Spremna?“ Pitala sam Lily koja je brzo kimnula, no njezine su oči pričale
drugačiju priču. Predobro sam ju razumjela.
Fabi je povukao svoj ovratnik koji je izgledao stisnut čak i izdaleka. „Lily
bi trebala ući sa mnom kako bi ti mogla ući sama.“
Lily se ukočila kraj mene. Držala se mene od kad smo jutros došli u vilu.
Nisam bila sigurna zašto su Luca i Matteo inzistirali da slavimo u New Yorku
i još gore, na istom mjestu gdje je Lily vidjela Romera i Mattea da muče Ruse,
no sad je bilo prekasno. Do sad smo ih sve uspjele izbjegavati. Čak još nisam
vidjela Ariu.
„Ne. Nije me briga što otac želi. Lily i ja ćemo se zajedno spustiti.“
Fabi je grickao usnu. „Otac će biti ljut.“
Ustala sam, povlačeći Lily za sobom. „Proći će ga.“ Ne bi napravio scenu
pred New Yorkom. Čekao bi sa svojom kaznom dok se ne vratimo u Chicago.
Lily, Fabi i ja smo se uputili u prizemlje i Lilyn stisak na mojoj ruci se
pojačavao svakim korakom koji smo napravili. Kad smo prošli predvorje, oči
su joj poletjele na mjesto gdje je bio ulaz u podrum. Drhtala je. Glasovi su

46
dolazili iz dnevnog boravka i uputili smo se prema vratima, cipele su nam
lupkale po mramornom podu; podu koji je prije dva mjeseca bio klizav od
krvi. Pokušala sam zaboraviti što sam tog dana vidjela. Trebala sam se
fokusirati na današnji dan ako nisam željela da stvari loše završe.
Nije to bila velika proslava, no najvažniji ljudi New York Familie i Outfita
su bili pozvani. Bila sam odlučna da se danas ponašam najbolje što mogu.
Nisam željela da otac pomisli da sam smišljala načine kako pobjeći pa da mi
poveća broj čuvara.
Trenutak kad smo ušli u dnevni boravak, znala sam da se mogu
pozdraviti s tim planom. Lily je ispustila tihi zvuk u dnu grla, nokti su joj se
zaboli u moj dlan. Otac je razgovarao s Danteom Cavallarom, Lucom i
Matteom, dok su ostali muškarci, kao i Aria, moja majka i Matteova pomajka,
Nina Vitiello, stajale oko njih. Očeve oči su se odmah stisnule kad me vidio s
Lily. Fabi je brzo pojurio prema ocu i otac ga je mrko gledao, vjerojatno mu
čitajući lekciju ispod daha.
Matteov pogled me zarobio svojim intenzitetom. Bio je odjeven u crne
hlače i bijelu košulju.
„Gianna.“ Otac je rekao zategnutim glasom. „Čekali smo te.“
Svi su očekivali da dođem do oca kako bi me on mogao predati Matteu i
to bih i napravila da se Lily nije počela tresti kraj mene na pogled na Mattea,
Romera i Luce.
Oči su joj poletjele prema meni. Vidjela sam bljesak straha na njenom licu.
Nisam željela da otac, a još više bilo tko drugi, zna da je bila prestravljena.
Otac bi bio bijesan. Možda bi je čak i udario, a Lily nije trebala još jedno loše
iskustvo. Dovoljno se naprezala posljednjih nekoliko mjeseci.
Bila je zaleđena kraj mene.
„Gianna, prekini tu glupost i dođi ovdje.“ Otac je zarežao.
Aria je došla do mene. „Što nije u redu?“
Lily i ja smo razmijenile pogled. Do sad nismo ništa rekle Ariji, no bilo bi
teško objasniti Lilyno čudno ponašanje.
„Duga priča.“ Rekla sam. „Možeš li primiti Lilynu ruku?“
No ocu je bilo dosta. Domarširao je do mene i uhvatio mi zapešće u
trgajućem stisku prije nego me dovukao prema Matteu. „Bilo mi je dosta
tvoje neposlušnosti.“ Skoro sam se spotakla u petama.
Matteo me povukao uz sebe, tjerajući oca da me pusti. Pogled na
Matteovom licu je jako sličio onom koji je imao kad me je Rus udario. Bilo mi

47
je drago što sam zasad pobjegla očevom bijesu i nisam se povukla od Mattea.
Aria je grlila Lily sa strane i obje su tiho šaptale. Nadala sam se da Aria može
umiriti našu sestru. Mrzila sam vidjeti Lily tako uzrujanu.
„Znam što si tamo napravila.“ Matteo mi je promrmljao u uho jednom
kad mi je stavio zaručnički prsten na ruku.
„A što bi to bilo?“
„Pomogla si svojoj sestri.“
Izvukla sam se ispod njegove ruke. „Ne bih joj trebala pomagati da nije
bila prestravljena zbog tebe.“
Matteo nije izgledao kao da mu je žao. Možda nije bio sposoban za
krivnju. „Popričat ću s njom.“
„Makni se od nje.“ Zasiktala sam, no izgledao je kao da je moj ton smatrao
smiješnim i poludjela sam. Glas mi se podignuo. Više me nije bilo briga ako
će ostali čuti. „I dok si tamo, makni se i od mene. Ne želim imati ništa s tvojim
sjebanim svijetom.“
Nažalost, otac je čuo, kao vjerojatno i svi drugi u prostoriji i dok Matteo
nije mario za moj ispad, očev mrk pogled je obećavao kaznu. Imala sam
osjećaj da bi ga Matteo spriječio kad bih tražila njegovu pomoć, no nisam
željela biti Matteova dužnica. Radije bih trpjela očeve batine.

48
 Mrzila sam što sam morala uključivati Ariju u bilo što od ovoga, no ona
mi je bila zadnja opcija. Najveći problem je bio zapravo je pitati. Nisam
vjerovala telefonima. Ne bi me iznenadilo da ih je otac dao pratiti kako bi
mogao držati oči i uši na meni. Morala sam je osobno pitati, no kao kaznu za
moj ispad na zaručničkoj zabavi, nije mi bilo dopušteno vidjeti Ariju od
obiteljske božićne zabave. No nakon tjedana moljakanja, Lily i ja smo
napokon uspjele uvjeriti oca da dopusti Lily i meni odletjeti u New York za
Lilyn rođendan u travnju.
Lily je praktički skakala od uzbuđenja tijekom našeg leta. Još sam uvijek
bila iznenađena koliko se brzo oporavila od užasnih događaja prošlog rujna.
Stvarno sam se nadala da neće pasti u regresiju zbog toga što je ponovno
boravila u New Yorku. Izbjegavala je Mattea i Lucu posljednjih nekoliko puta
kad smo ih vidjele, no ovog ćemo puta biti u Lucinom penthausu pa nije bilo
mogućnosti da to napravi.
Trenutak kad smo ušle u predvorje ispunjeno glasovima, željela sam
zastenjati. Matteo je stajao kraj Arije i Luce. Izgledao je odlučno ignorirati
moju antipatiju. Nekad sam skoro razmatrala da odustanem od bježanja i
pokušam se pomiriti s mojim brakom s Matteom, no tada je bilo trenutaka
kad mi je upućivao svoj drski cerek poput ovog, a onda sam željela pobjeći
koliko su me brzo noge nosile jer sam ga zapravo željela poljubiti, usprkos
onome što sam vidjela da je napravio u rujnu.
Lily se držala blizu mene. To je bio jedini znak da nije zaboravila što se
dogodilo prije skoro sedam mjeseci. Nije mi primila ruku kao što je radila
prije nekoliko mjeseci, no njena je ruka okrznula moju dok smo hodale prema
Luci, Matteu i Ariji. „Jesi li dobro?“ Prošaptala sam.

49
 Skočila je crveneći se. „Da.“ Ispravila je ramena. „Dobro sam.“ Skoro je
uspjela sakriti svoju nervozu od mene. Aria je potrčala prema nama kad smo
ih skoro dostigli i bacila ruke oko nas obje. „Toliko ste mi nedostajale.“
„I ti si nama nedostajala.“ Prošaptala sam ljubeći joj obraz.
Lily je gledala u nas.
Aria je zatresla glavom. „Sada si visoka poput mene. Još se uvijek sjećam
da nisi željela ići nigdje bez da si mi držala ruku.“
Lily je zastenjala. „Nemoj reći nešto poput toga kad je Romero u blizini.
Gdje je on uopće?“
Zavrtjela sam očima dok se Aria smijala. „Vjerojatno je u svom
apartmanu.“ Lily je vjerojatno u nekom trenutku uspjela prijeći preko svoje
anksioznosti prema Romeru. Dječja ljubav te zasljepljivala.
„Hajde.“ Aria je rekla. „Idemo.“
Očekivano, Lily se ponovno posramila u trenutku kad smo stale ispred
dečki. Moja zaštitnička strana je željela stati ispred nje i zaštititi je od svega,
no znala sam da bi bila posramljena kad bih napravila nešto poput toga.
Pogled mi je pronašao Matteove oči; bile su tople; bile su oči normalnog
dečka i na trenutak sam željela vjerovati u laž koju je tako dobro pričao, no
natjerala sam se da prekinem naše natjecanje u zurenju.
„Slavljenica.“ Mateo je rekao Lily uz osmijeh, ruku prekriženih preko
prsa. Izgledao je tako pristupačno i bezopasno i znala sam da je to namjerno
radio zbog Lily. Usprkos mojim najboljim namjerama da to ne činim, osjećala
sam se zahvalno, a u isto vrijeme si nisam mogla pomoći nego se pitati kako
je u jednom trenutku mogao biti tako drag i zabavan kad je bio sposoban za
užasne stvari koje sam vidjela u rujnu.
„Ne još.“ Rekla je Lily, grizući usnu. „Osim ako nemaš uranjeni poklon
za mene.“ Skoro sam eksplodirala od olakšanja. Bila sam zabrinuta da će Lily
biti jednako nervozna kao i zadnji put kad je vidjela Mattea, no on je bio
vrhunski manipulator i ponovno ju je vrtio oko malog prsta.
„Sviđa mi se način na koji razmišljaš.“ Rekao je Matteo uz namigivanje.
Uzeo je njen kovčeg pa ispružio ruku za nju. Gledala je između Mattea i
mene. „Zar nećeš nositi Gianninu prtljagu?“
„Luca se može pobrinuti za to.“ Rekao je Matteo, oči su mu veselo plesale
kad ih je spustio na mene. Zašto je morao biti tako… podnošljiv? Da nisam
znala bolje, rekla bi da je sumnjao da sam pokušavala pronaći način kako
pobjeći od našeg nadolazećeg braka.

50
 Stisnula sam oči prema njemu prije nego sam se okrenula prema Lily.
„Idi.“
Ispreplela je ruke s Matteom i oni su krenuli naprijed. Luca je uzeo moj
kovčeg bez riječi prije nego je krenuo za svojim bratom i mojom mlađom
sestrom. Ostala sam otraga s Arijom. „Možda je otac trebao udati Lily za
Mattea umjesto mene.“ Rekla sam samo se napola šaleći. Izgledalo je da ona
nije imala problema slagati se s njim.
„Matteo treba nekoga poput tebe, nekoga tko mu može odgovoriti. Ne
mislim da bi se ona mogla nositi s njim.“
Frknula sam. „No misliš da ja mogu?“
Aria mi je pretražila lice. „Postoji nešto što mi ne govoriš.“
„Kasnije.“ Prošaptala sam, a Aria je kimnula s pogledom prema Luci i
Matteu.

Nisam dobila priliku razgovarati s Arijom do kasno tog dana i to samo

zbog toga što su Luca i Matteo imali posao koji su trebali obaviti u njihovom
plesnom klubu „Sphere“. Romero je još bio ondje, no Lily ga je nagovorila da
s njom igra Scrabble u dnevnom boravku pa je bio zauzet dok sam ja vodila
Ariu van na krovnu terasu usprkos zimi. Jednom kad smo stajale na rubu
krova, okrenula se prema meni. „Nešto smišljaš, zar ne?“
Oklijevala sam, odjednom se osjećajući krivom jer čak i pomišljam uplesti
Ariju. „Ne mogu ja ovo, Aria. Želim van. Iz ovog svijeta. Iz svog ugovorenog
braka. Samo želim izaći.“
Lice joj se umirilo, plave oči raširile. „Želiš pobjeći?“
Vjetar se pojačao i otpuhnuo mi kosu, no nisam bila sigurna je li to bio
jedini razlog zašto sam zadrhtala. „Da.“
„Jesi li sigurna?“
„Apsolutno.“ Rekla sam, iako me ponekad sumnja držala budnom po
noći. To je bio ogroman korak. „Otkad je Bratva napala vilu i kad sam vidjela
za što je Matteo sposoban, znala sam da moram pobjeći.“
„Nije samo Matteo, znaš to, zar ne? Nije ništa gori od ostalih Made
Mana.“

51
 „To je još gore. Znam da su uglavnom svi muškarci u našem svijetu
sposobni za užasne stvari i jednog će dana i Fabi biti, a to mrzim, mrzim
svaku sekundu u kojoj sam zarobljena u ovom sjebanom svijetu.“
„Mislila sam da se ti i Matteo bolje slažete. Niste si danas pokušali
otrgnuti glave.“
„On me pokušava manipulirati. Nisi li vidjela kako je lako mogao navesti
Lily da zaboravi na svoju nervozu kraj njega?“
Aria je slegnula ramenima. „Moglo je biti gore. Većina muškaraca ti ne bi
oprostila što si tako zla prema njima, no on izgleda kao da mu se stvarno
sviđaš.“
Je li? Nikad nisam bila sigurna s Matteom. Bio je previše dobar u
skrivanju svojih emocija, u odabiru maske koju je želio pokazati svijetu. „Zar
si na njegovoj strani?“ Pitala sam s malo više sile nego sam namjeravala.
„Nisam na njegovoj strani. Samo ti pokušavam pokazati alternativu
bježanja.“
Ošamućena, rekla sam. „Zašto? Znaš da nikad nisam željela ovaj život.
Zašto me pokušavaš navesti da ostanem?“
Aria me gledala stišćući mi zapešće. „Jer te ne želim izgubiti, Gianna!“
„Nećeš me izgubiti.“
„Da, hoću. Jednom kad pobjegneš, više se nikad nećemo vidjeti, možda
niti razgovarati osim ako ne smislimo način na koji to možemo raditi bez da
riskiramo da te mafija prati.“
Naravno, u pozadini uma, znala sam da bi to bio rezultat mog bijega, no
odgurnula sam ga sa strane, ne mogavši podnijeti tu pomisao. „Znam.“
Prošaptala sam. „Mogla bi poći sa mnom.“
Aria je razdvojila usne u iznenađenju i prije nego je i progovorila, znala
sam njen odgovor. „Ne mogu.“
Kimnula sam okrećući glavu od nje i puštajući pogled da prolazi preko
New Yorka. Nekoliko sam puta trepnula. „Jer voliš Lucu.“
Stavila je ruku na moju. „Da, no to nije jedini razlog. Ne mogu isto tako
napustiti Fabija i Lily iza sebe, A i pomirila sam se s ovim životom. To je sve
što sam ikad znala. U redu sam s time.“
Krivnja me stisnula. „Misliš li da ih napuštam ako odem?“
„Razumjet će. Nisu svi stvoreni za život u ovom svijetu. Uvijek si željela
normalan život, a oni još uvijek imaju mene. Moraš misliti na sebe. Samo
želim da budeš sretna.“

52
 Omotala sam ruke oko nje, zakapajući lice u njenu kosu. „Ne mislim da
mogu biti sretna ovdje.“
„Zato što se ne želiš udati za ubojicu, zato što ne možeš živjeti s time što
Matteo radi.“
„Ne.“ Rekla sam tiho. „Zato što se mogu vidjeti da mi to ne smeta.“
Aria se povukla, blijede su joj se obrve spojile. „Što nije u redu s time?“
Željela sam se smijati i plakati u isto vrijeme jer sam imala osjećaj da Aria
ne bi postavila to pitanje prije Luce. „Jesi li u redu s time što Luca radi? Zar
nikad ne ležiš budna noću osjećajući se krivom jer si udata za muškarca
poput njega?“
„Dolazimo iz obitelji muškaraca poput njega.“ Odmaknula se unatrag,
ruke su joj pale sa strane. „Želiš li da se osjećam krivom?“
„Ne. No normalni ljudi bi se osjećali krivima. Zar ne možeš vidjeti koliko
smo oštećeni? Ne želim biti takva. Ne želim provesti život s muškarcem koji
kasapi svoje neprijatelje.“
Aria je zurila, no nije ništa rekla. Izgledala je toliko užasno tužno i
povrijeđeno da sam se željela snažno udariti što sam uopće otvarala svoja
glupa usta.
„Žao mi je. Nisam željela da se osjećaš loše. Samo sam…“ Odlutala sam,
nesigurna kako Ariji objasniti svoje sukobljene osjećaje. „Znam da moram
riskirati. Trebam pokušati otići od sveg ovog i živjeti život bez nasilja i
zeznutih morala. Uvijek ću žaliti ako to ne napravim.“
„Znaš da se nikad ne možeš vratiti. Nema povratka jednom kad
pobjegneš. Čak i da ti Matteo oprosti što si ga tako uvrijedila, Outfit bi bio
odgovoran za tvoju kaznu do tvog braka. A bježanje od mafije je izdaja.“
„Znam.“
„Outfit kažnjava izdaju smrću. Kako nisi Made Man, možda odluče biti
nježniji s tobom i baciti te u neku od njihovih kurvanjskih kuća ili te udati za
nekoga daleko groznijeg od Mattea.“
„Znam.“
Aria mi je stisnula ramena. „Znaš li stvarno? Malo ljudi riskira pobjeći od
mafije i postoji razlog tomu. Većinu ljudi uhvate.“
„Većinu, no ne sve.“
„Jesi li ikad čula za nekoga tko je uspješno pobjegao mafiji?“
„Ne, no sumnjam da bi nam itko rekao o njima. Ni otac ni Matteo ili Luca
nemaju nikakav interes usađivati nam ideje u glavu.“

53
 Aria je uzdahnula. „Stvarno si odlučna nastaviti s tim.“
„Da.“
„U redu.“ Rekla je. Ovo je bio savršen trenutak da je pitam za pomoć, no
shvatila sam da to nisam mogla napraviti, nisam je to mogla pitati.
Naravno, Aria kao Aria, nisam je trebala ni pitati.
„Ne možeš to napraviti sama. Želiš li imati ikakvu šansu za uspjeh, trebat
ćeš moju pomoć.“
Zurila sam u sestru, svoju prekrasnu, hrabru sestru. Često sam mislila da
smo bile blizanke koje su bile razdvojene okrutnom sudbinom. Ona je bila
jedina osoba za koju bih umrla. I da me pitala da ostanem, da mi je rekla da
ne bi mogla živjeti bez mene, uopće ne bih dvojila. Ostala bih, udala se za
Mattea. Za nju. No Aria me to nikad ne bi tražila. Aria je bila jedina stvar koja
me podsjećala da je i u našem svijetu bilo dobroga i nadala sam se da nikad
ne bi dopustila da ju tama oko nas pokvari. „Ne.“ Rekla sam čvrsto. „Mogu
to sama napraviti.“
No Aria je ignorirala moj komentar.
„Ako ti pomognem pobjeći, izdat ću Cosa Nostru, a time svog supruga.“
Rekla je udaljenim pogledom u očima.
Zatresla sam glavom. „U pravu si. I ne mogu ti dopustiti da tako riskiraš.
Neću ti dopustiti da riskiraš.“
Ispreplela je prste s mojima. „Ne, pomoći ću ti. To ti je jedini izbor. I ako
itko može uspjeti, tada si to ti. Nikad nisi željela biti dio ovoga.“
„Aria, rekla si sama, ono što radim je izdaja i mafija grubo postupa s
osobama koje ih izdaju. Luca nije tip koji oprašta.“
„Luca me neće ozlijediti.“ Nije bilo traga sumnji u njenom glasu.
Nažalost, nisam dijelila njeno uvjerenje. Otvorila sam usta kako bih se
pobunila, no podigla je ruku.
„Neće. Da je Salvatore Vitiello još živ, stvari bi bile drugačije. Bila bih pod
njegovom ovlasti, no Luca je Capo i neće me kazniti.“
Kako je mogla tako vjerovati tom okrutnom gadu? Kakav je to bio osjećaj
voljeti nekoga toliko da bi stavio svoj život u njegove ruke bez oklijevanja?
„Možda mu njegovi ljudi neće ostaviti izbora. On je novi Capo i ako bi
izgledao slabo, njegovi bi se ljudi mogli pobuniti. Luca neće riskirati svoju
moć, niti za tebe. Familia za Made Man dolazi prva.“
Kao da sam govorila zidu sudeći po učinku koji sam imala na Ariju.
„Vjeruj mi.“ Jednostavno je rekla.

54
 „Vjerujem ti. Luca je taj kojemu ne vjerujem.“
„I ako razmisliš o tome, na bih zapravo izdala Familiu. Ti si još dio Outfita
dok se ne udaš za Mattea. To znači da u najboljem slučaju izdajem Outfit, no
nisam povezana s njima pa ih ne mogu izdati.“
„Bilo kako bilo. Luca možda neće to vidjeti na taj način. Čak i kad ne bi
izdala Familiu, još uvijek djeluješ iza Lucinih leđa. Da ne spominjem da će
Matteo vjerojatno pomaknuti nebo i zemlju da me pronađe.“
„Istina.“ Aria je rekla polako. „Lovit će te.“
„Jednom će izgubiti interes.“
Aria je izgledala neuvjereno. „Možda. No ne bih računala na to. Moramo
se potruditi da te ne pronađe.“
Nebo iznad nas je postajalo tamno sivo, prvi znakovi nadolazeće kišne
oluje. Da sam bila praznovjerna, vjerojatno bih to vidjela kao loš znak. „Aria,
nisam trebala doći k tebi s tim. Ne možeš se uplitati.“
Aria je zakolutala očima. To je bilo toliko nalik meni da si nisam mogla
pomoći da se ne nasmijem, usprkos ozbiljnosti našeg razgovora.
„Nemoj me pokušati odgovoriti od toga. Osjećala bih se krivom da ti
nisam pomogla i da te ulove.“ Rekla je čvrsto.
„A ja ću se osjećati krivom ako padneš u nevolju jer si mi pomagala.“
„Pomažem ti. Kraj priče.“
„Kako ti se ikad mogu odužiti?“
„Samo budi sretna, Gianna. Živi život koji želiš, to je sve što ja želim.“
To je bilo tako tipično Ariji. Ako je netko zasluživao život izvan ovog
sjebanog svijeta, to bi bila ona. Stisnula sam usnice boreći se protiv suza.
„Sranje.“
Aria se nasmiješila. „Hajde. Moramo shvatiti kada i kako da te
izvučemo.“
„Vjerujem da je malo prekasno da probamo tijekom ovog posjeta?“
Natjerala sam se na osmijeh, želeći se riješiti teškog osjećaja u prsima.
„Da. No definitivno ćeš trebati pobjeći dok si u New Yorku. Nikad nećeš
pobjeći od očevih ljudi.“
Tužno, bila je u pravu. Otac me ni na sekundu nije ispuštao iz vida. Nije
mi vjerovao. Jedina stvar koja je nedostajala u mom zatvoru bili su lanci na
nogama. „No Romero je uvijek u blizini.“

55
 Aria i ja smo obje pogledale prema dnevnom boravku gdje se Lily smijala
na nešto što je Romero morao izgovoriti. Izgledala je tako sretno. „Mislim da
ga možemo skinuti s leđa.“ Rekla je Aria.
„Sljedeći put neće biti Lily da mu odvlači pažnju. Ne želiš da ona zna za
to.“
Aria je kimnula. „Nešto ću smisliti. Jednom sam ga već zavarala. Mogu
to ponovno napraviti. Luca mi vjeruje. Romero me ne prati koliko me pratio
u početku.“
Krivnja mi je ponovno stisnula utrobu, no ponovno sam je ignorirala.
„Trebat ću nabaviti putovnicu kako bih mogla napustiti zemlju. Nikad neću
biti sigurna u Sjedinjenim Državama.“
„Trebala bi otići u Europu.“
„Uvijek sam željela posjetiti Siciliju.“ Šalila sam se.
Aria se počela smijati. „Da, to zvuči poput sigurnog plana.“
„Trebam novac. Možda mogu pronaći gdje otac drži svoju zalihu novca.“
„Ne, primijetit će. Morat ćemo uzeti Lucin novac. Ako pričekamo do
zadnjeg trenutka da ga uzmemo, neće primijetiti dok neće biti prekasno.“
„Jesi li sigurna?“ Pitala sam.
Aria je kimnula, no vidjela sam tračak oklijevanja u njenim očima.
„Možda možemo uzeti novac negdje drugdje. Mogla bih pitati nekog od
kamatara za pozajmicu. Nije kao da ću biti u blizini da im vratim.“ Rekla sam
brzo.
Aria je odmah odmahnula glavom. „Svi kamatari pripadaju ili Familiji ili
Bratvi. To bi bio najbrži način da te ulove.“
„Znam da ne mogu pitati Familiju, no što s ruskim kamatarima? Ne
trebam objaviti tko sam. Mogla bih se praviti da sam neka nasumična cura s
novčanim problemima.“
Aria je izgledala kao da razmatra, no onda je odmahnula glavom.
„Previše je riskantno. Ti ljudi su opasni.“
Sjećanja koja sam pokušavala zakopati su ponovno isplivala poput
plimnog vala. Bila sam prestravljena kad su Rusi napali vilu. Bila sam
sigurna da ćemo umrijeti groznom smrću, sigurna da ćemo biti silovane i
mučene. Stvarno nisam željela nikad više imati išta s Bratvom, no Aria nije
trebala znati koliko su me slike od tog dana još uvijek mučile. Većinu sam ih
vremena uspijevala zaključati podalje, a jednom kad ću biti u Europi, podalje

56
od svijeta, nadam se da će nestati zauvijek. „Aria, ti si udana za muškarca
kojeg se svi ti opasni ljudi boje.“
„A ti si zaručena za muškarca koji reže te opasne ljude.“ Rekla je. „U redu,
dakle, bez kamatara, no što s lažnom putovnicom? Morat ću to negdje
nabaviti. Postoji li itko koga bismo mogle podmititi?“
Još jedan nalet vjetra je zapuhao u nas, ježeći me po cijelom tijelu. Aria mi
se primakla bliže dok nismo bile stisnute jedna uz drugu. „Nitko neće ići
protiv Luce.“
„Osim nas.“ Rekla sam uz frktanje. „Reci mi da ovo nije ludo.“
„Ludo je, no nešto ćemo smisliti.“ Zaustavila se proučavajući me.
Podigla sam obrve. „Što?“
Nasmiješila se. „Imam ideju. Znaš kako ljudi uvijek kažu da ličimo?“
„Ne ako pogledaš izbliza. Nekoliko sam centimetara viša od tebe i onda
je tu još i ovo.“ Podigla sam pramen kose.
„Da, no ako ti obojimo kosu u plavo, nitko neće sumnjati da si ti ja. Luca
ima nekoliko krivotvorenih putovnica s različitim imenima na mjestu gdje
drži novac ako ikad trebamo brzo napustiti zemlju. Mogla bi iskoristiti jednu
od njih.“
„Luca će ih moći pratiti.“
„Da, no ti ćeš do tada već sletjeti u Europu. Možeš baciti putovnicu i
jednom kad si tamo, putovati okolo bez putovnice dok ne shvatiš kako
nabaviti novu. U Europskoj Uniji nemaju graničnu patrolu pa bi trebala biti
u redu s prelaskom u države unutar Europe.“
Nada mi se nakupljala u tijelu. „To bi zapravo moglo djelovati.“
„Hoće.“
Zurile smo jedna u drugu. „Dakle, stvarno ću pobjeći.“ Prošaptala sam.
„Da.“ Aria je tiho rekla.
„Kada?“
„Sljedeći put kad ćeš doći u posjetu, tako da imamo vremena stvarno
promisliti svaki detalj plana.“
Nisam mogla vjerovati da ću to stvarno napraviti, no sad se nisam mogla
povući, čak i kad se dio mene pitao je li to stvarno bilo ono što sam željela.

57
 Bilo mi je dopušteno ponovno posjetiti Ariju u svibnju; to što sam se
pravila da sam se napokon pomirila s mojim brakom s Matteom je navelo
mog oca da mi malo popusti.
Laganje mi je nekad bilo teško, no postajala sam bolja u tome.
Zagrlila sam Lily i Fabija prije nego sam napustila Chicago, znajući da bi
mi to mogao biti zadnji put da sam ih vidjela, no nisam si dopustila
zadržavati se na toj pomisli. To bi samo učinilo stvari težima. Da sam počela
plakati, netko bi mogao postati sumnjičav.
Kad sam stigla u New York, Aria me pokupila u zračnoj luci s novim
čuvarom. Bilo je nečeg gorko-slatkog u našem ponovnom susretu. Novi lik
mi je brzo kimnuo nakon što smo se Aria i ja razdvojile. „Tko je on?“
Prošaptala sam.
„To je Sandro. On je jedan od Matteovih ljudi.“ Znači, Matteo je već
odabrao čuvara za mene, za budućnost kao njegova supruga, netko tko će
me zatočiti kad Matteo neće biti uokolo da bi to napravio.
Jednom kad smo bili u penthausu, moj se novi čuvar povukao u kuhinju
pod izlikom da nam daje privatnosti. Kao da je postojalo nešto poput toga
pod njegovim konstantnim praćenjem. Aria i ja smo se zadržale kraj sofe
izvan dosega zvuka. „Drži li Luca još uvijek Romera da te cijeli dan čuva?“
Aria je slegnula ramenima. „Ne smeta mi imati Romera uokolo, posebno
kad je Luca zauzet. Sandro je većinom preuzeo Cesareovo mjesto, no nikad
me prije nije čuvao.“
„Moraš pitati Lucu da ti dopusti ići na koledž ili da nešto radiš prije nego
poludiš ovdje. Želim da i ti budeš sretna, Aria. Želim znati da ćeš biti u redu
jednom kad me ne bude.“
„Ne brini. I posljednjih nekoliko tjedana sam bila zauzeta planirajući tvoj
bijeg.“ Aria je rekla uz zadirkujući osmijeh, no bilo je i tračka žalosti u njenom
glasu.
Obje smo pogledale u Sandra koji je radio kavu. „Zašto je taj Sandro
zapravo ovdje?“
„Zbog tebe.“
„Jer izazivam nevolje?“
„Ne.“ Rekla je Aria smijući se. „Jer Matteo želi da upoznaš lika koji će ti
biti čuvar jednom kad se preseliš u New York.“

58
 „Oh, sjajno, kako obzirno.“ Ponovno odluka o mom životu za koju se
nitko nije potrudio prodiskutirati sa mnom. Uz kimanje glavom prema
Sandru, pitala sam. „Kako ćemo se njega riješiti?“
„Imam plan.“ Aria je otvorila torbu i pokazala na malu injekciju. Na moj
zbunjen pogled, objasnila je. „Sjetila sam se kako si mi rekla da je Luca
pronašao sredstvo za smirenje koje je koristio na Lily u ladici u podrumu.
Prošli put kad sam bila u vili, odšuljala sam se dolje i uzela što nam je
trebalo.“
Oči su mi se raširile. „Ti si genije, Aria.“
„Ne zapravo.“
Oči su nam ponovno poletjele prema našem tjelesnom čuvaru. Bio je
zauzet svojim mobitelom. „Kako ćemo mu ubrizgati sredstvo za smirenje?“
Pitala sam. „Visok je i jak i vjerojatno je iskusan borac.“
Aria je zagrizla usnu. „Moramo mu odvratiti pažnju. Možda mogu
razgovarati s njim, a ti mu gurneš iglu u bedro?“
„Što ako slučajno potrgam iglu ili je on zdrobi?“
„Imam drugu injekciju, no to je to, pa bismo trebale to uspješno napraviti
prvi put.“
Aria je mogla biti tako žestoka kad bi probala. „Jesi li sigurna da je doza
dobra?“
„Ne želim ga ozlijediti pa sam smanjila dozu koju su napisali na
pakiranju.“
„U redu. Ipak bi ga trebalo onesvijestiti na neko vrijeme, zar ne?“
Aria je kimnula. „Vjerojatno bismo ga trebale zavezati. Pronašla sam
ljepljivu traku u ormariću za pištolj.“
Znala je gdje joj suprug drži pištolje? „Mora da ti Luca puno vjeruje.“
Aria nije ništa rekla i osjećala sam se loše što sam ga spominjala. Jesam li
je trebala podsjećati koliko je riskirala svoj brak za mene?
„Hajde.“ Rekla je nakon trenutka. „Idemo to napraviti. Matteo i Luca će
se vratiti za nekoliko sati. Do tada bismo trebale već otići.“
Nakon još jednog pogleda prema Sandru koji je još uvijek čitao nešto na
mobitelu, brzo mi je predala injekciju. Sakrila sam je iza leđa dok smo hodale
prema Sandru koji je napokon pogledao sa svog mobitela i spustio ga na pult.
„Želite li kave?“ Pitao je uz trzaj glave prema vlastitoj šalici. Bio je
pristojan i njegove smeđe oči su bile prijateljske. Nije izgledao prijeteće, no
nisam dopustila da me to prevari.

59
 Aria se nagnula prema njemu uz pult i pritisnula dlan na svoj trbuh.
Sandro se namrštio. „Jesi li dobro?“
„Ne osjećam se baš dobro.“ Rekla je, nakon čega su joj noge popustile.
Bilo je malo pretjerano da ste mene pitali, no Sandro je vjerojatno reagirao
bez razmišljanja jer je posegnuo za njom. Moja prilika.
Zabacila sam ruku i zabila sam iglu u stražnji dio njegovog bedra pa
ubrizgala sredstvo za smirenje. Sandro je zasiktao, pustio Ariju i instinktivno
nasrnuo. Uhvatio mi je ruku i bila sam bačena u kuhinjski otok, leđa su mi se
bolno sudarila s njim. Progutala sam jecaj.
„Koji kurac?“ Uzdahnuo je, bijesnih očiju dok mu je pogled prelazio
između Arije i mene. Posegnuo je za mobitelom, no Aria ga je odgurnula.
Odletio je s pulta, pao na pod i odsklizao se preko mramora. Sandro je
posrnuo unaprijed, pokreti su mu već bili manje koordinirani nego inače.
Brzo sam pojurila prema mobitelu i napucala ga nogom. „Gdje je glupa
traka?“
Aria je kimnula i pojurila.
Sandro je gledao u mene. „Što radiš?“ Zarežao je. Napredovao je prema
meni, ruka mu je petljala prema pištolju u njegovoj prsnoj futroli. Zar nas je
želio držati na nišanu?
Nije daleko došao. Noge su mu popustile i pao je na koljena. Zatresao je
glavom poput psa pa je pokušao ponovno ustati.
„Aria!“ Povikala sam. Što ako ovo neće funkcionirati? Što ako naš plan
završi prije nego je zapravo počeo?
„Dolazim!“ Dotrčala je prema meni s trakom. „Uhvati mu ruke.“
Pokušala sam povući Sandrove ruke iza njegovih leđa, no bio je prejak
čak i u njegovom ošamućenom stanju. Otresao me.
„Nije dovoljno sredstva za smirenje!“
„Ne želim ga ozlijediti.“ Aria je panično rekla.
Pokušala sam mu ponovno uhvatiti ruke, no uspio se podići na noge,
odgurujući me s puta. Aria se brzo kretala i pogurnula mu drugu injekciju u
nogu. Ovog je puta skoro odmah pao na koljena pa pao na stranu. Aria i ja
smo brzo radile kako bismo ga zavezale pa mu je dotaknula grlo.
„Je li u redu?“ Pitala sam.
„Da, izgleda da je tako. Nadam se da mu nismo dale previše.“
„On je visok lik, sigurna sam da će biti dobro.“ Ustala sam. Aria je
napravila isto pa je ponovno odjurila. Nekoliko minuta kasnije, vratila se s

60
velikom hrpom dolara kao i dvije putovnice. Na trenutak sam pomislila da
je odlučila poći sa mnom i da zato nije bila samo jedna putovnica, no onda
sam shvatila koliko je ta pomisao bila smiješna.
„Evo.“ Sve mi je pružila. „To je otprilike deset tisuća dolara. To bi ti
trebalo trajati neko vrijeme i dvije putovnice za svaki slučaj. No zbilja bi ih
se trebala riješiti jednom kad stigneš u Europu.“
Pogurnula sam sve u torbu pa ugrabila kovčeg.
„Spremna?“ Pitala je Aria oklijevajući.
„Spremna koliko ću ikad biti.“ Nije mi uzvratila osmijeh, samo je
ponovno bacila pogled prema Sandru prije nego je spustila mobitel na pult.
I ja sam učinila isto kako bismo ih spriječile da nas prate.
Pozvale smo dizalo i uhvatile taksi. Promet je bio na našoj strani i
zaustavile smo se ispred JFK zračne luke nakon četrdeset i pet minuta.
Nakon što smo ušle u prostor za ukrcavanje putnika, otišla sam ravno na
blagajnu i kupila jednosmjernu kartu za Amsterdam dok je Aria ostala iza;
fotografija na putovnici je izgledala više poput nje nego poput mene i kad
bismo stajale jedna kraj druge, nikoga ne bismo prevarile.
Oprezno sam pogurnula putovnicu preko pulta. Žena je jedva pogledala
fotografiju usprkos činjenici da nisam imala plavu kosu poput djevojke na
njoj. Vjerojatno je mislila da sam je obojala u crveno. Dvadeset minuta
kasnije, krenula sam prema Ariji s kartom za slobodu u ruci. Mislila sam da
ću se osjećati uzbuđenije, umjesto toga su mi živci vrtjeli želudac toliko
čvrsto da sam se zabrinula kako ću povratiti, no nisam mogla dopustiti Ariji
da to vidi.
„Pa, kako je prošlo?“ Pitala je nervozno.
Mahnula sam kartom u odgovor. „Nije čak ni pitala za moju kosu.“
„To je dobro, no jednom kad ćeš biti u Amsterdamu, morat ćeš
promijeniti izgled.“
Nasmiješila sam se, dirnuta njenom brigom i u isto vrijeme se pitajući
jesam li stvarno radila ispravnu stvar. Ovo bi mogao biti zadnji put da ikad
vidim Ariju. Nisam mogla zamisliti čak ni godinu dana bez nje, a kamoli
ostatak života. „Ne brini.“
Mali dio mene se pitao kako će se Matteo osjećati kad sazna. Nisam
mislila da bi moj nestanak mogao napraviti više od malog oštećenja njegovog
ponosa. Ovo nije bilo zbog ljubavi ili osjećaja uopće.
Aria je ponovno pogledala prema glavnom ulazu. „Kad ti polazi let?“

61
 „Za dva sata. Vjerojatno bih trebala proći kroz provjeru.“
„Unajmit ću auto i odvesti ga izvan grada kao diverziju. Luca će pomisliti
da smo ti i ja zajedno pobjegle. Možda će ti kupiti dodatno vrijeme. Jednom
kad siđeš s aviona, idi u kupaonicu i stavi periku, u slučaju da te netko već
bude tražio u Schiphol zračnoj luci.“
Aria je brzo pričala, no to me nije spriječilo da primijetim način na koji joj
je glas drhtao. Pokušavala je biti jaka za mene.
Omotala sam ruke oko nje. „Puno ti hvala što toliko riskiraš zbog mene.
Volim te.“
„Napravi blog kako smo razgovarale i stavi obavijest čim dobiješ priliku.
Brinut ću se ako se najkasnije do sutra ne čujemo.“ Rekla je, prsti su joj se
zakapali u moja ramena. „Obećaj mi da ćeš biti sretna, Gianna. Obećaj.“
„Obećavam.“ Možeš li uopće obećati nešto poput toga? Oči su me užasno
pekle, no borila sam se protiv suza. Ovo je bilo dovoljno teško bez toga da se
pretvorim u ridajući nered. Povukla sam se i provukla ruku preko očiju.
Aria je izgubila borbu sa suzama. „Ako se ikad poželiš vratiti, nešto ćemo
smisliti.“
„Sama si rekla, nema povratka.“ Rekla sam i istina je napokon doprla. To
je bilo to. Ovo je bio pozdrav životu koji sam znala, mojoj obitelji, mom
domu, svemu. Odmaknula sam se za korak od Arije, spuštajući ruke.
Ohrabrujuće mi se nasmiješila. Brzo sam se okrenula i požurila prema
sigurnosnoj provjeri. Da nisam sad napustila Ariju, izgubila bih hrabrost.
Sumnja mi je već nagrizala odlučnost, no ovo mi je bila jedina prilika. Morala
sam je iskoristiti. Trebala sam živjeti svoj vlastiti život, trebala dam donositi
vlastite odluke, trebala sam otići od horora našeg svijeta.
Zaštitar me nije zaustavio. Nitko nije. Jednom kad sam prošla zaštitare,
riskirala sam još jedan pogled preko ramena na mjesto gdje je Aria stajala.
Podigla je ruku u pozdrav prije nego je brzo otišla brišući oči.
Gledala sam kako su joj leđa nestajala. Srce mi je bilo teško, grlo stisnuto.
Još nije bilo prekasno. Još sam se uvijek mogla vratiti. Mogle bismo smisliti
neko smiješno objašnjenje zašto smo drogirale Sandra. Još ništa nije bilo
izgubljeno.
Pogledala sam dolje u svoju kartu do Amsterdama, moju kartu do
slobode, prije nego sam se uputila do terminala gdje će ukrcavanje brzo
početi.

62
 Dok sam čekala, nastavljala sam nevozno provjeravati okolinu, no nitko
se nije pojavio. A zašto i bi? Nitko nije ništa posumnjao. Kad se Sandro
napokon probudi za nekoliko sati i nazove Lucu i Mattea, ja ću već biti u
avionu.

Srce mi je udaralo u grlu kad sam se ukrcala u avion. Ovo mi je bio prvi
put da sam putovala ekonomskom klasom. Otac je uvijek kupovao poslovne
ili karte za prvi razred kad nismo koristili privatni mlažnjak. Bila sam
stisnuta između stranca koji je inzistirao da koristi moj naslon za ruku i
prozor. Jedva sam se usudila disati dok nismo napokon bili u zraku i čak sam
i tada gledala tražeći poznato lice među ostalim putnicima. Bilo mi je
potrebno neko vrijeme prije nego sam se napokon smjestila natrag u sjedalo
i opustila se. Sada kad više nije bilo povratka, tračak uzbuđenja se miješao s
mojom anksioznošću. Ovo je bio moj život i napokon sam ga uzimala u
vlastite ruke, napokon ponovno preuzimala kontrolu od onih koji su vladali
svakim aspektom moje egzistencije do sad. Bit ću slobodna.

Lucin telefon je zazvonio. „Da, Romero?“ Tišina. „Ponovi to.“

Provjeravao sam prošlomjesečni prihod za naše klubove na Manhattanu,
no pogledao sam gore na naprezanje u Lucinom glasu. Izraz na njegovom
licu me je naveo da zatvorim laptop. „Što se događa?“
Luca se pogurnuo na noge. „Romero je pronašao Sandra drogiranog i
svezanog na podu penthausa. Aria i Gianna su nestale.“
Ispravio sam se. „Jebeno se šališ.“
„Misliš li da bih se šalio s nečim poput toga?“ Zarežao mi je u lice.
Zurio sam natrag u njega. „Mislio sam da je Aria zaljubljena u tebe.“
Luca je na trenutak izgledao kao da će me udariti. Onda se okrenuo i
izjurio iz podruma Sphere. Pojurio sam za njim. „Ovo je Giannina krivica. Ta
cura je korijen svakog problema. Zašto nisi mogao ostati jebeno podalje od
nje kako sam ti rekao?“ Promrmljao je.

63
 Da sam barem znao. Iz nekog razloga, nisam je mogao izbaciti iz glave. I
sad je pobjegla. Od mene.

„Žao mi je, šefe.“ Sandro je ponovno rekao, napola svijen na Lucinoj sofi,
krvavih očiju.
Želio sam ga jebeno ubiti jer joj je dopustio da pobjegne. Nikad je nisam
trebao ispustiti iz vida. Ustao sam i ponovno počeo šetati po prostoriji, oči su
mi letjele prema vratima spavaće sobe. Luca je nestao tamo s Arijom prije
više od dvadeset minuta. Ona nije pobjegla. To je sve bilo za predstavu. Ona
je pomogla mojoj zaručnici da pobjegne, no ona se vratila Luci. Vratila se.
Uobičajeno ne bih sumnjao u Lucinu vještinu da izvuče informaciju iz
bilo koga, no ovo je bila Aria i Luca je ne bi ozlijedio. Ni za mene, čak ni kad
je ona bila jedina koja mi je mogla pomoći pronaći moju zaručnicu.
„Nisam trebao uzeti slobodno jutro.“ Rekao je Romero sa svog mjesta na
fotelji.
„Jedan čuvar je trebao biti dovoljan. Trebao sam biti dovoljan. One su bile
samo djevojke.“ Sandro je promrmljao.
Nisam ništa rekao. Bio sam previše bijesan. Puls mi je nabijao u
sljepoočnicama. Želio sam razbiti svaki komad jebenog namještaja u
komadiće. Vrata spavaće sobe su se napokon otvorila i Luca je sišao niz
stepenice. Iz pogleda na njegovom licu, znao sam da mi se neće svidjeti ono
što je imao za reći.
„Nemoj mi reći da nisi uspio ništa izvući iz nje.“ Zarežao sam.
Luca se namrštio. „Jedina stvar koju znam jest da je Gianna uzela let s
JFK. Aria mi neće ništa drugo reći, no naši će me doušnici uskoro obavijestiti
koji je let Gianna uzela.“
„Super.“ Promrmljao sam. „I što onda? Aria zna Giannin plan. One su si
sve govorile. Jedini način kako pronaći Giannu je kroz tvoju suprugu.“
„Ne želi mi ništa reći.“
Pokušao sam proći kraj njega. „Onda ću ja porazgovarati s njom.“ Luca
mi je uhvatio ruku i povukao me natrag. „Ostat ćeš podalje od nje, Matteo.“
„Ti si joj dopustio da ukrade tvoj novac, tvoje putovnice. Pustio si je da
napadne naše ljude, pustio si je da napravi budalu od tebe i izda te. Trebao
bi je željeti kazniti. Ti si Capo.“

64
 Lucine su oči bljesnule. Hodao sam po tankom ledu, no bolio me kurac.
„Aria je moja žena. Nije tvoja briga kako se nosim s njom. Rekao sam ti
da je Gianna značila nevolju, no ti nisi želio slušati. Nikad nisi trebao tražiti
njenu ruku.“ Režao je.
Prsti su mi žudjeli uhvatiti noževe. Okrenuo sam mu leđa i izašao van na
krovni vrt. Trebao sam se ohladiti prije nego se iskalim na svom bratu. Luca
i ja smo znali imati povremene svađe kad smo bili mlađi, no to nikad nije bilo
za stvarno. Imao sam osjećaj da današnja svađa između nas ne bi dobro
završila. Oboje smo bili skroz nadrkani i željni krvi.
Naslonio sam ruke na ogradu i pustio da mi pogled prelazi preko New
Yorka. Gianna mi je klizila kroz prste. Sa svakom sekundom koja je prolazila,
ona je stavljala sve više razmaka između sebe i mene. Jednom kad sleti gdje
god išla, neće prestati bježati dok ne bude uvjerena da je sigurna. Bit će sama,
nezaštićena. Što ako joj se nešto dogodi?
Koraci su zakrckali iza mene i ukočio sam se, no nisam pogledao preko
ramena. Luca je stao kraj mene. „Zvao sam Scuderija. Bijesan je i naravno da
krivi nas.“
„Naravno.“ Rekao sam tiho.
„Šalje svoja dva čovjeka za Giannom.“
„Ići ću s njima.“
„I mislio sam da hoćeš. Rekao sam to Scuderiju. Srest ćeš se s njima u
Amsterdamu.“
Okrenuo sam se. „Amsterdamu?“
Luca je kimnuo. „Dobio sam dojavu da je letjela do Schiphola.“
„Kad odlazim?“ Pitao sam, uzbuđenje nadolazećeg lova mi se širilo
venama.
„Za četiri sata.“
„Moram otići ranije.“
„Nemoguće. Probao sam sve što sam mogao.“
„K vragu. Gianna će već odavno nestati kad stignem.“
„Pronaći ćeš je. Najbolji si lovac kojeg poznajem. Nema šance pred
tobom.“
Potapšao sam ga po ramenu. „Puštaš me iako me trebaš ovdje.“
„Nisi mi ni od kakve koristi ako je Gianna sve na što možeš misliti“
„Moglo bi potrajati tjednima.“ Rekao sam. „Neću se vratiti dok je ne
ulovim.“

65
 „Znam. Da je Aria pobjegla, napravio bih istu stvar.“
Kimnuo sam. Neću stati dok Gianna ne bude moja. Nije me bilo briga
budem li morao pretražiti cijeli svijet, ako trebam prevrnuti svaki kamen, ako
trebam istisnuti informaciju iz svake jebene osobe u Amsterdamu, pronaći
ću Giannu.

66
 Jedva sam uspjela uhvatiti nešto sna u šest sati koliko je avionu bilo
potrebno da dođe do Amsterdama. Briga za Ariju je preuzela mjesto brige da
ću biti uhvaćena. Bila je sigurna da Luca neće vidjeti njene postupke kao
izdaju, no što ako je bila u krivu? Bože, što sam to napravila? Nisam je trebala
uključivati, nisam joj čak ni trebala reći o svojoj namjeri da pobjegnem.
Kad sam napokon sišla s aviona i uspješno prošla kroz imigraciju, uvukla
sam se u prvu kupaonicu koju sam pronašla i zaključala se u jednu od manjih
kabina. Na dnu torbe mi je bila perika koju mi je Aria dala. Bila je duga i
plava. Nitko ne bi bio zavaran njom izbliza, no morat će poslužiti dok kasnije
ne obojim kosu.
Strah mi je začepio grlo kad sam se uputila u čekaonicu, napola očekujući
da me netko iz New Yorka ili Outfita čeka, no to nije bilo moguće. Čak i da
je Matteo dosad saznao gdje sam bila, bila sam prilično sigurna da Cosa
Nostra nije imala bliske odnose s bilo kojim kriminalcima u Nizozemskoj i
bilo bi potrebno nekoliko sati da mafija iz Sicilije doputuje skroz do
Nizozemske. Za sad sam bila sigurna. Barem dok sljedeći avion sa Istočne
obale ne sleti u Schiphol, što će biti slučaj za nekoliko sati.
Brzo sam napustila zračnu luku s kovčegom, preplavljena zvukovima
ljudi koji pričaju jezicima koje nisam razumjela. Znala sam nekoliko riječi
nizozemskog, no nikad se nisam mučila učenjem jezika; Nizozemska nikad
nije bila namijenjena za više od kratkog zaustavljanja.
Pozvala sam taksi i pustila ga da me odvede u neupadljiv srednjoklasni
hotel gdje sam iznajmila njihovu najjeftiniju sobu. Usprkos osjećaju umora
od leta, samo sam ostavila svoj kovčeg u sobi prije nego sam ponovno izašla
kupiti nekoliko stvari koje sam trebala.

67
 Dva sata kasnije, bila sam natrag u svom malom hotelu sa svijetlo
smeđom bojom za kosu, škarama, nekoliko novih odjevnih predmeta koji su
mi pomagali bolje se uklopiti nego moja jako skupa dizajnerska odjeća, isto
kao i telefon na bonove i mali laptop. Nakon što sam povezala laptop na
bežični internet hotela i postavila blog o kojem smo Aria i ja razgovarale,
napisala sam kratku objavu govoreći kako je novo putovanje počelo i da sam
sigurno stigla na svoje odredište. Sve je bilo malo šifrirano i nitko osim Arije
očito neće čitati blog. Oduprla sam se iskušenju da napišem nešto osobnije ili
još gore, iskoristim novi mobitel da je nazovem. Željela sam joj čuti glas,
željela sam znati je li bila dobro, no nisam mogla riskirati, čak je i ovaj blog
bio riskantan. Umjesto toga sam ušla u kupaonicu i promijenila frizuru.
Dva sata kasnije, zurila sam u svoj odraz. Kosa mi je bila boje smeđe
karamele i odrezala sam je u bob koji mi je dosezao do brade. Naravno da to
neće zaustaviti ljude da me prepoznaju izbliza, osim ako ne platim kirurgu
da mi ponovno napravi lice, što nisam namjeravala napraviti, nova frizura
će trebati biti dostatna. Moram se samo premještati iz grada u grad dok ne
budem sigurna da je Matteo prešao na novu metu i da sam bila sigurna. To
je vjerojatno moglo potrajati. Matteo mi je više puta rekao da neće odustati
od mene i imala sam osjećaj da je to i mislio.
Ne bih mu dala priliku da me uhvati. Sutra ću napustiti Amsterdam i
krenuti za Pariz i tko zna gdje ću biti prekosutra? To je bio novi početak s
mnogo opcija.

Zurila sam u bijeli strop svoje hotelske sobe. Živjela sam u dvadeset
različitih zemalja u posljednja tri mjeseca, nikad ne ostajući duže od tjedna
na jednom mjestu. Nikad, kad bih se ujutro probudila, nisam bila sigurna
gdje sam, nekad sam čak mislila da sam bila natrag u Chicagu, a nekad sam
se znala uhvatiti kako čeznem za tim. Ne zbog mog oca i pravila našeg
svijeta, već zbog Fabija, Lily i Arije, a nekad čak i zbog majke.
Sjela sam stenjući i krenula kroz svoju uobičajenu jutarnju naviku
podsjećanja sebe na svoj trenutni pseudonim i sve što ga je obuhvaćalo prije
nego sam izašla iz kreveta. Bilo je skoro podne. Još uvijek nisam usavršila
nikakvu rutinu. Većinu dana bih provela istražujući grad gdje sam boravila
dok sam stalno proučavala svoju okolinu. Taj strah da si praćen, da si lovljen,
hoće li ikad prestati? Sumnjala sam. Kad god vidim muškarce u tamnim

68
odijelima, preplavi me panika. Prestala sam brojati koliko sam puta zamislila
da sam vidjela Mattea kutom oka.
Nisam još stekla nikakve prave prijatelje, što nije bilo toliko iznenađenje;
nikad nisam negdje ostajala dovoljno dugo kako bih izgradila prijateljstvo.
Što je ionako bilo bolje. Nisam još mogla riskirati da se nekome približim,
možda nikad neću. To nije značilo da sam bila sama. Uvijek sam ostajala u
hostelima za mlade gdje god sam išla i upoznavala ljude iz cijelog svijeta.
Naravno da im nisam mogla reći išta o sebi, čak ni svoje ime. Trenutno sam
se zvala Liz, skraćeno od Elizabeth i provodila sam godinu prije koledža
putujući kroz Europu. To je uglavnom bila moja priča gdje god sam išla,
samo mi se mijenjalo ime.
Lažući svima po cijele dane je sklapanje prijateljstva činilo teškim.
Otvorila sam laptop i provjerila blog koji sam još uvijek skoro svakodnevno
nadopunjavala, iako nisam dobila niti jedan komentar od Arije već tjednima.
Da budem precizna, već trideset i jedan dan. Oči su mi poletjele prema
mobitelu na noćnom ormariću. U posljednje sam vrijeme toliko često osjećala
gotovo neizdrživu potrebu da je nazovem i pitam je što ju je sprečavalo da
posjeti moj blog. Imala sam osjećaj da je to bilo radi moje sigurnosti. U svom
posljednjem komentaru me upozorila da 'ne trošim vrijeme na jednom
mjestu jer je bilo toliko toga za istražiti u Europi'. To sam shvatila kao
nagovještaj da bi Matteo mogao biti na mom tragu. Prelazila sam iz grada u
grad u posljednjih nekoliko tjedana, nikad ne ostajući negdje duže od jednog
ili dva dana, no postajala sam umorna od konstantnog bježanja. Izgubila sam
na težini i većina odjeće je visjela s mene kao da je pripadala nekome drugom.
Željela sam ponovno pripadati, pronaći mjesto koje sam mogla zvati svojim.
Obukla sam se i ugurala stvari u ruksak. Riješila sam se svog kovčega već
nakon četiri tjedna od početka putovanja. Nije bilo praktično vući težak
kovčeg gdje god sam išla. Ionako nisam trebala većinu svojih stvari. Kad bih
ponovno nosila večernje haljine i visoke Louboutinke? Taj je život bio gotov.
Zurila sam u svoj otrcan ruksak, moje jeftine tenisice i traperice i na trenutak
mi se pojavila čežnja za nečim za što sam mislila da mi nikad neće
nedostajati. Kad sam odlučila pobjeći od mafije, znala sam da će mi braća i
sestre užasno nedostajati i dosad nije prošao ni dan da nisam razmišljala o
povratku u Chicago samo kako bih ih ponovno vidjela, da ponovno
razgovaram a Arijom, da ponovno imam stalan dom, no dosad sam se
uspjela oduprijeti tome da mi nedostaje ono što mi je luksuz prošlog života

69
pružao, barem ne tako postojano. Pa zašto su mi odjednom nedostajale stvari
koje sam prezirala?
Sve što sam ikad posjedovala bilo je plaćeno krvavim novcem i čak je i
moj bijeg do ovog trenutka bio tako financiran. No bila sam strahovito kratka
s novcem i trebala bih pronaći posao na sljedećem mjestu gdje ću ostati, iako
bi to značilo ostati duže od nekoliko dana osim ako se ne iskušam u
džeparenju, što ne bi bio velik napredak nasuprot mafijaškog novca, osim što
nitko ne bi zbog toga bio ubijen.
Prebacila sam ruksak preko ramena i izašla iz male sobe. Nakon petnaest
minuta, odjavila sam se i napustila svoj alter ego 'Liz, skraćeno od Elizabeth'
za sobom. Postat ću netko novi za svoju sljedeću destinaciju. Možda Megan.
Bio je kolovoz, no teški su se oblaci nadvili nad Beč dok sam kretala prema
željezničkom kolodvoru. Voljela sam carske građevine, no bilo je vrijeme da
krenem dalje od Austrije. Živjela sam u istom gradu skoro dva tjedna i
postajala sam nestrpljiva.
Nakon što sam se ukrcala na vlak za Berlin, provjerila sam mobitel, glupa
navika koje se još nisam odviknula. Nikad nisam dobila poruku ni od koga.
Datum mi je upao u oko. Petnaesti kolovoz. Dan kad sam se trebala udati za
Mattea.
Neželjeno, poljubac koji smo podijelili mi je upao u um i niz leđa mi je
prešao mali trzaj. Poljubila sam tri momka od kad sam stigla u Europu, svi
oni su bili slatki stranci koji nisu bili zainteresirani ni za što dugotrajnije, baš
kao ni ja, no ni jedan od tih poljubaca nije bio ni blizu onome što sam osjećala
dok sam ljubila Mattea. Možda je to bilo zbog toga jer je imao više iskustva
nego ostali dečki. Mateo je bio žigolo, u to nije bilo sumnje.
No ono što me najviše brinulo bilo je to da sam se uhvatila kako
uspoređujem svakog dečka kojeg sam upoznala s Matteom i da su se uvijek
činili manjkavima. Nisu bili toliko zgodni, toliko interesantni, nisu imali
trbušnjake i najvažnije, njihova blizina me nije oduševljavala. Vraški me
živciralo da usprkos tome što sam bila (nadam se) tisućama kilometara
udaljena od Mattea, još je uvijek imao moć nada mnom. Željela sam da mu
nikad nisam dopustila da me poljubi pa ne bih imala taj problem.
Samo bih trebala pronaći dobrog dečka koji bi me mogao navesti da
zaboravim Mattea i njegov naporno seksi i arogantan osmijeh. Možda će
moje sljedeće odredište, Berlin, pomoći u tome.

70
 Ostala sam u Berlinu četiri tjedna prije nego sam odlučila nastaviti. Nešto
se nije činilo ispravnim ili možda više nisam bila navikla ostati na jednom
mjestu duže vrijeme. Barem sam posljednja tri tjedna radila kao konobarica i
uspjela zaraditi nešto novca. Nije bilo puno, no bilo je dovoljno kako bih
kupila kartu za München i hranu za sljedećih nekoliko dana. Ipak, nije mi
ostalo ništa za hotelsku sobu pa je to bio ogroman problem.
Previše sam potrošila na početku svog bijega, nikad nisam naučila biti
ekonomična. Novac nikad nije bio problem dok sam odrastala. Ako je
postojala jedna stvar koje se žene u mafiji nisu trebale odricati, bio je novac.
Bila sam razmaženo derište, toliko sam shvatila.
Trenutak kad sam stigla u München, znala sam da bi ovo moglo upaliti.
Voljela sam sve o ovom gradu, no još je uvijek bio problem što nisam imala
novca za platiti sobu. Nisam željela provesti noć na ulicama. Nisam bila
sigurna koliko bi to bilo sigurno. Dok sam prolazila kroz centar grada,
primijetila sam nekoliko ljudi koji su pjevali i svirali instrumente i izgledalo
je da su time brzo zarađivali novac. Uvijek je bila gomila eura u šeširima koje
su stavljali na tlo.
Mogla sam svirati klavir. Otac je silio Ariu, Lily i mene da primamo
lekcije otkad smo mogli govoriti, no nisam imala ni klavir ni klavijature koje
sam mogla iskoristiti za glazbu. Imala sam dobar pjevački glas, definitivno
ništa oko čega bi se trebalo uzbuđivati, no barem nije tjeralo ljude da se žele
držati za uši. Možda je vrijedilo probati.
Grupa od tri djevojke sa šarenom kosom je pjevalo i sviralo gitaru na
sljedećem uglu i krenula sam prema njima. Kad su napokon uzele pauzu,
prišla sam im. Stvarno sam se nadala da su pričale engleski. Izgledale su kao
da su bile mojih godina. „Hej. Nadala sam se ako znate neko mjesto gdje bih
mogla raditi to što vi radite i pjevati za ljude? Nemam više novca i ovo mi je
uglavnom jedina prilika da si platim sobu ove noći.“
Djevojke su razmijenile pogled i bila sam napola uvjerena da me nisu
razumjele kad je djevojka kratke, plave kose rekla naglaskom koji nisam
mogla dešifrirati. „Trebaš dozvolu. Uprava je prilično oštra ovdje u
Münchenu. Naplatit će ti ako stvaraš glazbu ili bilo kakvu vrstu umjetnosti
bez njihova dopuštenja.“
„K vragu. Je li lako dobiti dozvolu?“

71
 Djevojka ružičaste kose je odmahnula glavom. „Ne. Daju samo nekoliko
dozvola i pobrinu se da znaš pjevati i zapravo svirati instrumente prije nego
ti dozvole da ovdje sviraš.“
Uzdahnula sam i naslonila se uz zid zgrade. Tri djevojke su razmijenile
još jedan pogled pa šaptale na jeziku koji definitivno nije bio njemački prije
nego su se okrenule prema meni. „Dijelimo mali apartman. Ako želiš, možeš
spavati na kauču u dnevnom boravku dok ne pronađeš posao i mogneš si
priuštiti vlastito mjesto.“
Oči su mi se proširile. „Stvarno?“
Plavokosa je djevojka kimnula uz osmijeh. „Ti si turist koji putuje
ruksakom, zar ne?“
„Da. Putujem kroz Europu prije koledža.“
„Mi smo sve iz Hrvatske, no zadnjih nekoliko mjeseci smo provele u
Münchenu. Svidjet će ti se.“ Djevojka s ružičastom kosom je ustala. „PA,
kako se zoveš?“
Na trenutak sam oklijevala prije nego sam odlučila tko želim biti.
„Gwen.“
Možda München napokon bude mjesto gdje bih mogla ostati i shvatiti što
ću napraviti s ostatkom svog života.

Ono što je trebalo biti nekoliko dana, protegnulo se na dva mjeseca. Još
sam uvijek dijelila apartman s tri lude cure iz Hrvatske. Postale smo
prijateljice i plaćala sam stanarinu za svoje mjesto na kauču, iako ne puno.
Naravno da je svaki dio mog života bio izgrađen na lažima, no nekad sam
skoro zaboravila da nisam bila ono kako sam se predstavljala. Čak sam i
pronašla posao kao konobarica u jednom kafiću koji je većinom posluživao
turiste i moj se njemački jako popravio.
Sad kad sam napokon pronašla mjesto gdje sam željela ostati, odlučila
sam dati pravu priliku izlascima. Kad su me moje cimerice upoznale sa
Sidom, prijateljem glazbenikom iz Kanade s dugim dreadlocksima, znala
sam da je on bio netko na koga bih se mogla naviknuti i tko bi me mogao
navesti da zaboravim onaj glupi poljubac koji sam podijelila s Matteom.
Sid nije bio ni malo sličan Matteu. Nije bio niti sličan muškarcima u
svijetu u kojem sam odrasla. Bio je vegan, miroljubiv idealist i nikad se nije

72
libio uvjeriti druge u svoje ideale. Mogao je provesti sate pričajući o hororima
na mljekarskim farmama i opasnostima Nacionalne puškarske udruge 2 .
Nekad sam se pitala što bi rekao kad bi znao tko sam bila.
Taj idealistički unapređivač svijeta bio je njegova maska, shvatila sam.
Možda su svi nosili neku vrstu maske. Ono što mi je u početku bilo novo i
simpatično, brzo me počelo živcirati. Ipak nisam mogla prekinuti sa Sidom
jer bi se činilo poput ultimativnog poraza. Ako me ni netko poput Sida nije
mogao zaustaviti da razmišljam o Matteu, tko je mogao?
Sidova je ruka otpuzala pod moju majicu pa mi otkopčala grudnjak.
Napravila sam zvuk protesta. Bili smo u dnevnom boravku mojeg dijeljenog
apartmana pa ako bi se koja od mojih cimerica vratila, dobila bi predstavu.
Njegovi su prsti bili grubi od sviranja gitare. Gurnuo me prema dolje dok
nisam ležala na leđima i on je napola bio na meni. Činilo mi se da je njegov
jezik zauzimao previše mjesta u mojim ustima i imao je okus po ustajalom
dimu. Zašto sam mislila da je muškarac koji puši bio seksi? Možda u teoriji,
no okus i smrad nisu bili nešto što me pretjerano uzbuđivalo. Počeo mi je
otkopčavati traperice i nastavio trljati svoju izbočinu uz moju nogu poput
napaljenog psa.
„Želim te, Gwen.“ Sid je promuklo rekao, već mi pokušavajući gurnuti
hlače niz noge. Gwen. Po prvi put, ime me nije natjeralo da stanem. Dva
mjeseca korištenja istog imena je izgledalo poput magične barijere da se
naviknem na novi identitet. Šteta što sam imala osjećaj da ga neću još dugo
koristiti. München je postao previše udoban, a Sid je jednostavno postajao
previše za mene. Postajao je previše nasrtljiv.
„Ne još.“ Procijedila sam pokušavajući sakriti svoju dosadu i gnjavažu.
Nije bila njegova greška što nisam bila zainteresirana za naše sesije ljubljenja.
Izlazili smo skoro četiri tjedna pa nije bilo toliko iznenađujuće što je želio
spavati sa mnom. I nisam ni bila sigurna koji me vrag sprečavao. Sid nije bio
loš momak. Mogao je biti zabavan kad bi popio nekoliko piva i povukao
nekoliko dimova trave, a njegovo sviranje gitare i pjevanje nije uopće bilo
loše. A ipak se nisam željela u potpunosti posvetiti tom odnosu, nisam željela
prijeći još jedan korak. Prije nego sam pobjegla od kuće, mislila sam da ću
skočiti u krevet sa svakim dečkom kojeg sretnem jednom kad budem

2
Nacionalna puškarska udruga - National Rifle Association; Nacionalno udruženje pušaka Amerike grupa je za
zagovaranje prava oružja sa sjedištem u Sjedinjenim Državama

73
slobodna od svojih čuvara; kako bih napakostila Matteu i svom ocu više nego
išta drugo, pa što me sprečavalo?
„Hajde, Gwen. Učinit ću da ti bude dobro.“ Rekao je dok je pokušavao
gurnuti ruku u moje gaćice.
Stisnula sam noge i odgurnula mu ruku. Nisam željela da me tamo dira.
Iz nekog razloga, ideja da bi on bio prvi koji bi to napravilo me tjerala na
povraćanje. „Stvarno nisam raspoložena. Imam mjesečnicu.“ Rekla sam kako
bih zaustavila njegovo daljnje durenje. To je bila jebena laž. Stres posljednjih
nekoliko mjeseci me uglavnom spriječio da uopće imam mjesečnicu.
No on to nije znao. Samo sam željela završiti ovu sesiju ljubljenja kako
bih mogla dograbiti svoj laptop i pronaći gdje ću sljedeće pobjeći. Sid će brzo
pronaći novu djevojku. Njegov sladak kanadski naglasak, opuštena narav i
dreadlocksi su bili velika stvar među njemačkim djevojkama.
Nije se ni potrudio sakriti svoju uznemirenost, što me zauzvrat navelo da
ga želim odgurnuti i reći mu da je gotovo. „Nikad nisi raspoložena.“ Sid je
gunđao. „Barem mi izdrkaj.“
Ljutnja je sijevnula kroz mene na njegovu naredbu. Kad nisam reagirala,
uhvatio mi je ruku i pritisnuo ju na izbočinu u njegovim hlačama. Gdje je sad
bio miroljubivi idealist?
Vrata su se uz tresak otvorila. Prije nego smo se Sid ili ja mogli
pomaknuti, tri muškarca su ušla unutra. Matteo je bio jedan od njih. O sveto
sranje.

74
 Matteo se progurao naprijed, tamna kosa mu je bila raščupana i mokra
od oluje koja je vani bjesnila, bijela mu je majica bila zalijepljena za gornji dio
tijela. U tom trenutku, skoro sam se osjetila budalastom što sam pomislila da
ću ga ikad zaboraviti. Bio je više muškarac nego svi momci koje sam srela
zajedno. Njegove su tamne oči stale na mene, na moju ruku koja je još uvijek
bili pritisnuta uz Sidovo međunožje. Stvarno nije trebao pitati u što je ušetao
i njegovo se lice izvilo od bijesa.
„Koji kurac, ljudi?“ Sid je povikao.
'Šuti, šuti' Željela sam vrištati. Nisam dobila priliku. Matteo je prešao
sobu u nekoliko koraka, uhvatio Sida za ruku i povukao ga s mene. Sid je
teško pao na pod, lice mu se izvijalo od boli, pa ljutnje. Matteo se nadvio nad
mene šireći nosnice, oči su mu bile skoro crne, a pogled u njima takav da me
tjerao da se poželim sakriti. Izravno sam susrela njegov pogled. Želio me
prestrašiti. Moj strah je nešto što mu nikad neću dati.
Sid se uz posrtanje osovio na noge i skoro izgubio jebene hlače. Sigurno
ih je bio otkopčao u jednom trenutku kako bi mi 'olakšao'. Krenuo je prema
Matteu. Skočila sam na noge, znajući da sam morala intervenirati prije nego
stvari postanu još gore.
„Izađite iz ovog apartmana ili ću pozvati jebenu policiju.“ Rekao je Sid.
Bože, ne.
Matteo mi je uputio pogled koji me naveo da shvatim koliko je zapravo
ova situacija bila opasna. Ne za mene, no za nekoga tko nikad nije trebao biti
uvučen u jebenu bijedu kakav je bio mafijaški život.
„Ne misli to.“ Izvalila sam.

75
 Sid me gledao. „Jebeno mislim.“ Na trenutak je izgleda zaboravio na
svoje miroljubive ideale.
Matteo još uvijek nije izvukao svoje oružje. Željela sam se uvjeriti da je to
bio dobar znak, no pogled na dva muškarca s njim mi je natjerao srce da mi
siđe u pete. Oboje su bili očevi ljudi i već su zatvorili vrata i stajali kraj njih s
bezizražajnim pogledom na licu. Zatvorena vrata nikad nisu značila dobru
stvar. Nisam mogla reći ništa što bi im promijenilo mišljenje jer su djelovali
po očevim naredbama. Napravit će ono što im je rekao. Sada mi je samo jedna
osoba mogla pomoći.
Sid se unio u Matteovo lice kao da ga je želio udariti. Matteo se nije niti
trgnuo, samo je zurio u Sida s najstrašnijim pogledom koji sam ikad vidjela
u nečijim očima. Čak i bez da je znao tko je Matteo bio, Sid je izgleda osjetio
koliko je muškarac ispred njega bio opasan. Sid je zakoračio unatrag, oči su
mu letjele između Mattea i mene. Pokrenula sam se i stala između Mattea i
njega. „Ništa ne zna. Molim te, samo ga pusti da ode.“
Očevi ljudi su se smijali i jedan od njih je promrmljao nešto što je jako
zvučalo poput 'kurva'. Matteov izraz lica se još više zatamnio. Očevi ljudi su
ga iščekujući gledali. Uvrijedila sam Mattea tako što sam pobjegla i još gore
time što sam bila s drugim muškarcem. U našem svijetu je bila samo jedna
stvar koju je muškarac u Matteovoj situaciji mogao napraviti kako bi sačuvao
svoju čast. Mattea sam uvijek viđala s nekom varijantom arogantnog
osmijeha, no sada nije bilo ni traga zabavljenosti.
„Vjerojatno bih trebao otići.“ Iznenada je rekao Sid, povlačeći se. „Ovo
nema veze sa mnom.“
Kukavica. U trenutku kad mi je pomisao prošla kroz um, osjetila sam se
loše. Bježanje je bila jedina razumna stvar koju je mogao napraviti. Nije me
mogao zaštititi od Mattea ili očevih ljudi, no to što nije ni pokušao nešto
napraviti nisam mogla i neću nikad razumjeti.
Jedan od očevih ljudi, Stan ili nešto takvo ako sam se dobro sjećala,
zgrabio je Sida za ruke. Sid se počeo opirati poput luđaka, no bilo je očito da
se nikad u životu nije borio. Stan se nasmijao, oštro povukao Sidove ruke
prema natrag, pa zabio koljena u Sidova leđa. Uz jecaj, Sid je pao na koljena,
uspravno ga je držao jedino Stanov stisak.
„Hej! Prestani.“ Povikala sam, želeći potrčati prema njima, no Matteo mi
je povukao ruku, tjerajući me da stanem. Okrenula sam se prema njemu, na

76
granici režanja u njegovo lice, no zaustavila sam se. Ovo je bila Sidova jedina
prilika, bez obzira koliko smiješno to zvučalo.
„Molim te.“ Rekla sam iako mi je preklinjanje ostavljalo gorak okus u
ustima. Matteove tamne oči nisu ni trepnule kad je pogledao u mene.
Očekivati da će mi pomoći nakon onoga što sam učinila bilo je besmisleno.
„Nemoj ga ubiti. Samo ga pusti da ode. On nije opasan.“
„Želiš da poštedim jebača koji je imao jebene ruke svuda po tebi?
Dopuštaš tom skotu da ima ono što je moje i želiš da ga pustim da ode? To je
ono što želiš od mene?“ Matteo je pitao opasno tihim glasom.
Progutala sam gadan odgovor. Nisam bila njegova, nikad neću biti. Ništa
što sam napravila sa Sidom nije bilo Matteova stvar. Čak i da sam jebala Sida,
to još uvijek ne bi bila njegova jebena stvar. Čak i da sam jebala svakog lika
kojeg sam susrela, još uvijek ne bi bila njegova stvar. Trebala sam mu reći da
nisam spavala sa Sidom. Možda bi ga umirilo da je znao da nismo išli do
kraja. Njegov bi ego volio što je još uvijek postojalo nešto što mi je mogao
uzeti. Ponos mi je zadržao usta zatvorenima.
„Trebali bismo otići. Netko je možda čuo kad smo razvalili vrata.
Riješimo se ovog šupka i nastavimo dalje.“ Rekao je Stan ponovno zabijajući
koljeno u Sidova leđa. Sidove su oči bile ogromne dok su se kretale naprijed-
natrag između nas.
„Tišina.“ Rekao je oštro Matteo i Stan je zatvorio usta.
Posegnula sam prema Matteovoj ruci, prsti su mi se ukopali u vlažan
materijal njegove košulje, osjetila sam tvrde mišiće ispod nje. Trebala sam
progutati svoj jebeni ponos ako sam željela spasiti Sidov život. „Matteo, to
nije –“
Riječi su mi bile prekinute zvukom prigušenog pucnja. Zaledila sam se,
oči su mi poletjele prema izvoru zvuka. Drugi Made Man je imao uperen
Glock s prigušivačem na mjesto gdje je prije nekoliko trenutaka bila Sidova
glava. Pao je unaprijed, glava mu je labavo visjela i krv je kapala na pod. Stan
je pustio Sidove ruke. Tijelo se prevrnulo i palo na pod uz odjekujući udarac.
Zurila sam i zurila. Polako, ruka mi je kliznula niz Matteovu ruku.
„Jesam li ti dao naređenje da ga ubiješ?“ Matteo je zarežao.
„Ovo je bio Outfitov posao. Sve dok nije udana za tebe, ona pada pod
našu nadležnost kao što je i ovaj kreten ovdje.“ Stan je nogom udario u
Sidovu beživotnu formu. Trznula sam se. U meni je divljala zvijer koja je

77
željela kandžama izvući Stanove oči, željela ubiti sve njih, no bila sam
paralizirana.
Krv se širila oko Sidove glave, močila je njegove dreadlockse. Zgrčio mi
se želudac. Toliko sam krvi vidjela samo tri puta prije toga. Prvi put kad je
Luca odrezao Raffaelov prst, drugi put na Lucinoj majici nakon što se
obračunao s likom koji je drogirao Ariju, a treći put kad su nas napali Rusi.
Nije postajalo lakše kako su neki ljudi govorili, kako sam i ja sumnjala. Imala
sam osjećaj da nikad niti neće.
Stan je kimnuo prema meni. „Što s drugim svjedocima? Ne živiš ovdje
sama.“
Trepnula sam, užas me počeo toliko stiskati da sam jedva mogla disati.
Nisam im mogla dopustiti da mi ubiju i cimerice. Djevojke su bile samo
dobre prema meni. Nisu zaslužile ovo. Oči su mi pronašle Matteove. Njegov
mi je pogled pretražio lice prije nego se okrenuo prema očevim ljudima.
„Gotovi smo ovdje.“
Stan je izgledao kao da je želio protestirati, no drugi ga je muškarac
pogurnuo ramenom. Uputivši mi pogled, Stan je otvorio vrata i provjerio
hodnik. „Čisto. Idemo.“
Ponovno sam se okrenula prema Sidovom tijelu. Matteo je omotao ruku
oko mog struka. Nisam pogledala u njegovom smjeru. Nisam mogla maknuti
oči sa Sida kao da je moja pažnja bila jedina stvar koja ga je učvršćivala sa
životom. Već je davno otišao. Komadići mozga raspršili su se u crveno more
na tlu.
Matteo me vodio prema vratima pa niz hodnik. Stan je bio ispred nas,
dok su ostali muškarci bili straga. Okružena. Bila sam okružena. Trebala sam
pokušati pobjeći. Izgledi su uvijek bili protiv mene. Prije me to nikad nije
sprječavalo. Možda je ovo bila moja posljednja prilika da pobjegnem. Jednom
kad ću ponovno biti u Sjedinjenim Državama, bit ću zarobljena. Odustajanje
mi nije bilo u naravi. Uvijek sam borila vlastite bitke, no do sad sam samo ja
morala platiti cijenu svoje hrabrosti. Noćas je nevina osoba, netko tko nikad
nije bio ukaljan tamom mog svijeta platio životom za moje snove, za moju
želju za slobodom, za moju sebičnost. Mislila sam da mogu izbjeći sudbinu,
da mogu nadmašiti svijet krvi, no samo sam nenamjerno uvukla nevine
osobe u taj svijet.
Mogu li živjeti s tim?
Nisam bila sigurna.

78
 Možda je bilo u našoj naravi da donosimo patnju i smrt svima oko nas.
Možda je zato bilo najbolje da ostanemo među svojima. Nije li nekad davno
Aria rekla nešto slično?
Aria. Napokon ću je ponovno vidjeti. To su bile dobre vijesti za koje sam
se u ovom trenutku držala. Ona će me provesti kroz to. Uvijek jest.
Matteov stisak na mom struku bio je bolan. Oči su mu odražavale čistu
poruku, sad kad me uhvatio, više me nikad neće pustiti da odem.

Sve mi se događalo kao u magli. Bila sam gurnuta na stražnje sjedalo auta
i Matteo se uvukao kraj mene pa smo se odvezli uz škripu guma. Gledala
sam kako mjesto koje sam zadnja dva mjeseca zvala domom nestaje.
Pritisnula sam čelo na hladan prozor. Jedva sam se usudila treptati. Svaki
put kad bih zatvorila oči, crvenilo bi mi bljesnulo pod kapcima. Sid je bio
mrtav zbog mene.
Mogla sam čuti Mattea kako razgovara s nekim na telefon u pozadini, no
nisam se mogla fokusirati. Sve je bilo gotovo. Sad će me odvesti natrag ocu i
nisam imala nikakve sumnje da ne mogu očekivati bilo kakvu vrstu milosti.
Nisam izdala samo Outfit, već i New York, ponizila sam oca i Mattea. Bit ću
kažnjena. Pogledala sam u Mattea koji je zurio u stražnji dio prednjeg sjedala.
Na brzinu sam zakopčala grudnjak i vratila ga na mjesto. Naravno da je
Matteo primijetio.
Mogla sam vidjeti da je bio bijesan. Pitala sam se kakvu vrstu kazne je
isplanirao za mene. Bježala sam šest mjeseci. Nije me mogao željeti ni zbog
kojeg drugog razloga osim osvete. Znala sam pravila. Nisam više bila
vrijedna braka. Matteo je vjerojatno imao novu zaručnicu i jednom kad se
obračuna sa mnom, nastavit će sa svojim životom. Da me želio ubiti, već bi
to učinio. To nije značilo da otac to ne bi napravio istog trenutka kad spustim
nogu na čikaško tlo.
Zaustavili smo se ispred hotela zrakoplovne luke i Matteo se okrenuo
prema meni, pogledom izražavajući čisto upozorenje. „Provest ćemo
sljedećih nekoliko sati ovdje dok nam ne stigne let. Ako pokušaš ikoga tražiti
za pomoć, ovo će završiti krvoprolićem, jasno?“

79
 Kimnula sam. Onda me Matteo izvukao iz auta za sobom i poveo me
unutra. Nitko nije obraćao pažnju na nas dok smo se kretali prema dizalima
i popeli se na četvrti kat.
Matteo me vodio kroz dugi hodnik dok nismo stigli ispred jednostavnih,
bijelih vrata.
Stan i ostali muškarci iz Outfita su također stali. „Ona bi trebala poći u
našu sobu s Carminom i sa mnom. Još je uvijek dio Outfita.“ Rekao je Stan,
očima klizeći niz moje tijelo. Znala sam što bi mi on i drugi lik napravili da
odem s njima u sobu.
„Ona je moja. Neću je ponovno ispustiti iz vida. A sad odjebite. Gianna i
ja imamo neke stvari koje moramo riješiti.“ Matteo je zarežao. Provukao je
svoju ključ-karticu u čitač i otvorio vrata.
Stan i Carmine su razmijenili pogled, no nisu protestirali. Tada mi je Stan
uputio okrutan osmijeh. „Nauči je nekim manirima.“
Matteo me odvukao u sobu, nogom zatvorio vrata i fiksirao me
zastrašujućim izrazom lica. „Oh, hoću.“

80
 Matteo me bacio na krevet. A onda je bio na meni. Pritisnuo mi je ruke na
madrac iznad glave, koljenima oko kraj mojih bedara. Oči su mu bile skoro
crne od bijesa. Zar je želio da molim za milost? Pitam ga za oprost? Tada će
trebati čekati dugo vremena.
„Dopustila si nekome da ima ono što je moje.“ Zarežao je, očima pržeći
moje tijelo njihovom posesivnošću. Sagnuo se dolje kao da će me poljubiti.
Nosovi su nam se skoro okrznuli, no samo se namrštio. „Tvoj mi je otac dao
dopuštenje da radim s tobom što želim. Nije ga briga hoćeš li živjeti ili
umrijeti. Nije ga briga što ti radim. Mislim da bi čak odobravao da te oštro
kaznim.“
Nisam bila iznenađena. Otac me ionako jedva tolerirao prije nego sam
donijela sram na našu obitelj zato što sam pobjegla. Sad me vjerojatno mrzio
poput vraga. Skoro sam željela da me Matteo ozlijedi. Zaslužila sam to jer
sam pustila da Sid bude ubijen. Znala sam da Matteu ne bi bio problem
ozlijediti me. Vidjela sam za što je bio sve sposoban. Možda će fizička bol
napokon utopiti mučenje koje sam osjetila duboko u sebi.

Gianna nije rekla ni jednu jebenu stvar kao da nije mogla manje brinuti o
tome što sam joj napravio.

81
 Pojačao sam stisak na njenim zapešćima da vidim hoće li napokon
pokazati malo one vatre na koju sam navikao kod nje, no osim malog trzaja,
nije reagirala.
Mrzio sam što je napravila svojoj kosi. Bila je svijetlo smeđa, ne više
vatrena crvena koju sam volio. Barem je nije odrezala.
Oči su mi bile privučene na komadić golog trbuha koji je izvirio gdje joj
se majica podigla. Pomisao da ju je netko drugi tamo dirao, svugdje je dirao,
tjerala me da se želim potrgati.
Trebala je biti moja. Samo moja.
Na trenutak, bijes je bio toliko zasljepljujući da sam ju želio ozlijediti, želio
joj pokazati da je pripadala meni, želio sam ju jebati toliko snažno da
zaboravi sve ostalo. Primio sam joj struk, prsti su mi okrznuli njenu meku
kožu. Moja. Od sad samo moja. Njen mi je otac rekao da ju mogu iskoristiti
kako želim prije nego je vratim njemu. Nitko ne bi ni trepnuo kad bih od nje
uzeo ono što je prethodno bilo moje da uzmem. Napela se pod mojim
dodirom, no nije ništa rekla. Oči su joj bile pomirene sa sudbinom. Bez
naznake njenog uobičajenog temperamenta.
Nije se borila sa mnom, nije napravila ništa. Podsjetila me na krpenu
lutku. Vjerojatno je čekala da napravim sve što je očekivala da ću napraviti,
da je jebem iako nije bila voljna, da je ozlijedim dok me ne moli za oprost. I
ja sam to mogao napraviti, no nisam želio. Usprkos tome što je napravila i
koliko je učinila da izgledam loše, još sam je uvijek želio i to ne samo njeno
tijelo.
„Biti submisivna nije nalik tebi.“ Rekao sam tiho. Puls joj je ubrzao pod
mojim prstima. To je bio jedini znak da nije bila toliko ravnodušna koliko je
njen izraz lica želio da vjerujem. Možda je nije bilo briga što će joj se dogoditi
jer je bila slomljenog srca zbog gada s kojim sam je zatekao.
Ta ideja je poslala novi nalet gnjeva kroz mene i brzo sam je ispustio prije
nego izgubim kontrolu. Maknuo sam se s nje i sjeo na rub madraca,
pokušavajući ignorirati izraz iznenađenja i šoka na njenom licu. Zurio sam u
pod, stišćući i otpuštajući šake. Da Carmine nije ubio jebača, to bih vjerojatno
napravio ja. Još sam uvijek to želio napraviti, želio sam izrezati van komad
mozga koji je čuvao sjećanje na Giannino tijelo pod njim.
Gianna je polako ustala, oprezno kao da je pomislila da bih je mogao
napasti ako se prebrzo pomakne. „Nećeš li me silovati i mučiti?“

82
 Skoro sam se nasmijao. To je ono što su svi očekivali. Većina muškaraca
u našem svijetu je čak pomislila da je to zaslužila. Okrenuo sam se prema
njoj, pogledom prateći njeno prekrasno lice. Čak i ljepše nego su mi govorila
sjećanja, čak i sad kad je bila blijeda i dok su joj oči bile natečene od suza.
„Zar si mislila da hoću?“ Pitao sam iznenađujuće mirnim glasom. Nešto
moje ljutnje je odjednom nestalo sad kad me gledala svojim širokim, plavim
očima.
„Da. Ljudi mog oca su definitivno pomislili da hoćeš. Nisi li vidio njihove
izraze lica? Vjerojatno se nadaju da ćeš im dati da dođu na red nakon što
završiš sa mnom.“
Naravno, rekli su mi tako mnogo puta dok smo bili u lovu. Znao sam što
su mislili da se sad događa. Jebem mu, dio mene je želio da su u pravu.
Nisam bio dobar čovjek. „Boli me kurac o muškarcima tvog oca i boli me
kurac za tvog oca. A ako te samo i taknu, ubit ću ih. Neće ti nauditi, nitko
neće.“
Obrve su joj se nabrale. „Jednom kad se vratim u Chicago, otac će me
kazniti.“
Zar je stvarno mislila da ću je predati njenom šupku od oca? Nisam je
lovio šest mjeseci samo kako bih je predao. Podrugljivo sam se nasmiješio.
„Ne ideš natrag u Chicago, Gianna. Ideš sa mnom u New York.“
Nada i olakšanje su joj prešli preko lica. „Ariji? Je li upala u nevolju jer mi
je pomogla?“
Nekako me njen odgovor živcirao. „Aria je dobro.“ Rekao sam prije nego
sam ustao i odšetao prema prozoru. Držao sam leđa okrenuta prema njoj kad
sam pitao. „Taj lik, jesi li ga voljela?“
Nisam bio siguran što bih napravio da kaže 'da'. Više nisam mogao
ozlijediti tog jebača, a nisam želio ozlijediti nju, pa što sam mogao napraviti?
Ubiti nekog drugog, vjerojatno dva šupka iz Outfita koji su mi predugo rezali
živce i možda, kad sam već krenuo, ubio bih njenog jebenog oca sljedeći put
kad ga vidim.
„Sida?“ Pitala je drhtavim glasom i skoro sam upravo tada puknuo.
Namrštio sam se na nju preko ramena. Oči su joj zapravo bile vlažne od
jebenih suza.
„Nije me briga kako mu je bilo ime.“ Zarežao sam.

83
 K vragu, tako sam želio ubiti tog lika. Platio bih milijardu dolara da
postoji način da oživim šupka, samo kako bih ga mogao ponovno ubiti.
Polako, bolno.
„Ime mu je bilo Sid.“ Rekla je tvrdoglavo, poznati bljesak joj se vratio u
oči.
Još uvijek nije odgovorila na moje pitanje. „Jesi li ga voljela?“
„Ne.“ Rekla je bez oklijevanja. „Jedva sam ga poznavala.“ Bio bih
presretan da nije počela gristi donju usnu kao da se borila protiv suza.
Izgledala je jebeno tužno i tad joj je suza kliznula iz lijevog oka. Nekoliko
puta je trepnula.
„Ako ga nisi voljela, zašto onda plačeš?“
Gledala je u mene kao da je imala razlog biti ljuta. „Zbilja ne znaš?“
„Ja sam Made Man, Gianna. Vidio sam mnogo ljudi kako umiru, mnogo
njih sam ubio sam.“ A sad sam želio ponovno ubiti više od ičega na svijetu.
„Sid nije zaslužio umrijeti. Umro je zbog mene. Nikad nije napravio ništa
loše.“
Koji kurac? Zbilja? „Dirao je pogrešnu djevojku. Umro je jer je dirao ono
što nije bilo njegovo.“
Gianna je zatresla glavom. „Želio si ga sam ubiti, nisi li? Zbog toga si
zaustavio Stana? Ne zbog toga što si želio Sidu poštedjeti život.“
Je li joj to zbilja bilo toliko iznenađujuće? Za nekoga tko je bio uvjeren da
smo ja i svaki drugi član mafije bili čudovišta, izgledala je neobično
iznenađeno mojom željom da ubijem šupka koji je spustio šape na moju
zaručnicu.
Prije nego sam uspio odgovoriti, zazvonio mi je telefon. Lucino ime je
bljesnulo na ekranu. Poslao sam mu samo kratku poruku dok sam bio u autu.
Pokušao me zvati, no osim kratkog razgovora s pilotom našeg privatnog
mlažnjaka, nisam bio raspoložen ni sa kime razgovarati, no znajući Lucu, on
neće odustati. Zatomljujući jecaj, prihvatio sam poziv, ponovno se okrećući
od Gianne.
„Poruka s 'Imam je.', to je sve što dobijem od tebe?“ Rekao je ljutito.
„Bio sam zauzet.“
Mogao sam čuti Arijin visoki glas u pozadini, no Luca joj srećom nije
predao telefon. Zbilja nisam bio raspoložen razgovarati s histeričnom ženom,
a ponajmanje ženom koja je pomogla mojoj zaručnici da uopće pobjegne. Bilo

84
je rano jutro u New Yorku, zar Luca nije mogao jednom pustiti svoju ženu
da spava?
„Čime?“ Zaustavio se. „Ne, nemoj mi reći. Ne želim jebeno znati.“
„Je li ju ozlijedio?“ Pitala je Aria dovoljno glasno da ju mogu čuti.
Ništa nisam rekao.
Luca je snizio glas. „Je li živa?“
„Jebi se.“
„Shvatit ću to kao da.“
Aria je još uvijek pričala u pozadini.
„Reci svojoj ženi da joj je sestra dobro.“
„Gianna je dobro.“ Rekao je Luca prigušenim glasom pa se ponovno
obratio meni. „Kad ćeš se vratiti?“
„Let kreće za manje od dva sata.“
„Letiš direktno u Chicago susresti se sa Scuderijem, zar ne?“
„Već te zvao, nije li?“ Rekao sam. Stan i Carmine su sigurno poslali svom
šefu poruku nakon što smo uhvatili Giannu. Što je značilo, naravno, da je
znao i za Sida.
„Naravno da jest. Kći mu je bila u bijegu šest mjeseci. To su velike vijesti.“
„Nemoj mi reći da je sretan što će ju dobiti natrag.“
„Ne, barem ne iz istog razloga iz kojeg je Aria sretna. Želi je vidjeti
kažnjenu. Ponizila je njega i tebe. Iz onoga što sam čuo, uhvatio si je s drugim
likom. Shvaćaš li da će se te vijesti proširiti poput požara? Scuderi je
nestrpljiv napraviti javnu predstavu od Gianninog kažnjavanja. Očekuje od
tebe da mu pomogneš s time.“
Stisnuo sam zube. „Boli me kurac. Ne vodim je u Chicago. Želi li
razgovarati s njom, može doći u New York.“
„Želiš je zaštititi nakon toga što je učinila?“
„Da.“
„Matteo, to je Outfitov posao. Ona nije tvoja žena i nitko ne očekuje da je
oženiš nakon što je prošla pola Europe jebući se naokolo.“
„Oprezno.“ Zasiktao sam.
„K vragu. Ne možeš li je samo preboljeti? Jebi je, nije kao da je uopće više
važno, pa je vrati natrag ocu.“
„Je li Aria još uvijek blizu tebe da čuje kako govoriš o njenoj sestri?“ Pitao
sam.

85
 „Ne. Moram misliti na Familiu. Gianna si je to sama prinijela. Moraš je
odvesti u Chicago, Matteo. Neću riskirati rat zbog nje.“
„Jebi se, Luca. Ti si mi jebeni brat. Zar ne bi trebao biti na mojoj jebenoj
strani?“
„Ne kad si izgubio jebeni um.“
„Jebi se.“
Luca je s druge strane udahnuo. „Slušaj, ne kažem da bi je trebao
napustiti. Odvedi je u Chicago i pravi se da je predaješ njenom ocu. Onda se
dogovori s njim. Još uvijek ti je obećana pa te on neće odbiti. Vjerojatno će
mu biti drago što će ju skinuti sa sebe. Aria i ja ćemo također odletjeti tamo.
Upravo šaljem mail pilotu. Nećeš se trebati sam nositi s time.“
„U redu. Vodim je u Chicago. No ne odlazim bez nje, bez obzira što
Scuderi kaže. Ona je moja.“
„U redu, no sumnjam da će biti bilo kakvih problema. I vjeruj mi, nemam
nikakav interes u tome da pustim Giannu da bude povrijeđena od svog oca.
Aria voli svoju sestru, a ja želim da Aria bude sretna pa neću dopustiti da je
Scuderi ubije ili ozlijedi. Povest ćemo je natrag u New York s nama, čak i kao
tvoju ženu ako je to ono što želiš -“
„Ići ćeš protiv Scuderija ako se iz nekog razloga neće slagati s time.“
„Hoću. Za tebe i Ariju.“
„Zakuni se.“
Luca je ponovno uzdahnuo. „Kunem se. Ti i Aria ćete me otjerati u grob.“
Skoro sam se osmjehnuo, no prekinuo sam poziv. Kad sam se okrenuo
natrag prema Gianni, ona me gledala anksioznim izrazom lica koji je probala
zamaskirati onog trenutka kad sam ju pogledao, no nije joj baš uspjelo.
Nekad u ovih posljednjih nekoliko mjeseci, bio sam siguran da je neću naći,
da je bila previše pametna; bilo mi je drago da sam bio u krivu. „Tradicija
nalaže da te predam Outfitu i tvom ocu.“
Strah joj je bljesnuo preko lica. Gianna nije bila glupa; znala je što bi joj se
moglo dogoditi ako njen otac dobije ono što želi. Nisam bio siguran hoće li
se Dante Cavallaro umiješati i nije me bilo briga. Želja da je zaštitim je prešla
kroz mene. Nisu imali pravo odlučivati o njenoj sudbini. Ovo mi je bila
prilika da joj pokažem da je bila u krivu što je pobjegla, da sam ja bio pravi
za nju. Dugo je vremena zurila u mene, nezaštićenog i ranjivog izraza lica.
Ovo je bila strana nje koju sam vidio samo dva puta prije toga: kad je Aria
bila drogirana i kad je Gianna bila u rukama Rusa. Još sam uvijek bio ljut na

86
nju, još uvijek jebeno bijesan, pogotovo jer sam znao da bi ponovno pobjegla
kad bih joj pružio priliku, no dijelu mene je jednostavno bilo drago što sam
je imao natrag.
„Odvest ću te u Chicago, no neću te napuštati, Gianna. Neću ti dati
priliku da ponovno pobjegneš od mene.“

Nakon onoga što se danas dogodilo, nisam bila sigurna da bih riskirala
još jedan bijeg.
Matteov telefon je ponovno zazvonio i on je opsovao. Bilo mi je drago
zbog distrakcije. Intenzitet njegovog pogleda je govorio dijelu mene s kojim
sam se pokušavala boriti još od poljupca. Ponovno sam legla, no u trenutku
kad sam zatvorila oči, slike Sidovog tijela su mi bljeskale kroz um, čak i to
što ga Matteo nije ubio, ne znači da to nije bila njegova krivnja. Napravio bi
isto da Carmine nije prvi djelovao.
Vjerojatno sam odlutala jer sam se nasilno trgnula kad mi je nešto dotaklo
rame. Oči su mi se širom otvorile i pronašla sam Mattea kako se nadvio iznad
mene. Uspravio se uz iskrivljen osmijeh. „Sidova smrt te očito ne muči
previše ako možeš tako zaspati.“
Sjela sam zureći, znajući da je namjerno bio okrutan, no u isto vrijeme se
pitajući je li to bila istina. Jesam li bila toliko bešćutna? Jesam li bila više poput
Mattea nego što sam željela priznati? Ne. Sanjala sam o Sidovoj smrti i imala
sam osjećaj da su mi prsa bila stegnuta kad sam razmišljala o njemu.
„Moramo krenuti. Naš let uskoro polazi.“ Matteo mi je uhvatio zapešće
kako bi me povukao na noge, no povukla sam ga natrag, odjednom ljuta.
Matteo je ponovno posegnuo prema meni, povukao me na noge i uz svoje
tijelo. „Oprezno, Gianna. Prije manje od dva sata sam te vidio kako se hvataš
s drugim likom. Ponosim se svojom kontrolom, no postoji limit koliko ću ti
dopustiti.“
Progutala sam svoje riječi i pustila da me Matteo izvede iz sobe. Stan i
Carmine su već čekali u hodniku. Njihove su me oči skenirale od glave do
stopala pa je Stan rekao. „Još je uvijek iznenađujuće neozlijeđena. Da je moja
zaručnica išla uokolo i jebala druge muškarce, istukao bih je do krvave srži.“

87
 „Izgledam li ti kao da me briga za tvoje jebeno mišljenje?“ Pitao je Matteo
opasno. Usudila sam se pogledati ga, pitajući se zašto točno nije napravio što
je Stan predložio. Odlučila sam za sad držati usta zatvorenima. Samo
očuvanje mi nikad nije bila jača strana, no nisam bila totalno suicidalna, čak
bi i smrt mogla biti bolja opcija od onoga što je otac imao u planu za mene.
Dvadeset minuta kasnije, ukrcali smo se na privatan mlažnjak Outfita i
zauzela sam sjedalo kraj prozora. Matteo je sjedio preko puta mene, no nije
počinjao razgovor. Nitko nije pokušao razgovarati sa mnom kroz cijeli let.
Imala sam osjećaj da je Matteo koristio vrijeme da se smiri. Povremeno bih
ga uhvatila kako me promatra, no nisam mogla pročitati pogled u njegovim
očima. Kad sam ustala na pola leta kako bih otišla u toalet, Matteo je također
ustao.
Progutala sam komentar i otišla prema toaletu u stražnjem dijelu. Kad se
Matteo nije povukao ni kad sam otvorila vrata, više se nisam mogla
suzdržati. Jebeš samo očuvanje. „Hoćeš li me gledati dok piškim? Nije kao
da mogu pobjeći iskačući iz aviona.“
„Ne bih se iznenadio kad bi pokušala i napravila rupu u zidu aviona kako
bi nas sve ubila.“
Zar je bio ozbiljan? Kut usta mu se trznuo, no onda mu je izraz lica
ponovno otvrdnuo. Na trenutak su nam se ukrstili pogledi pa sam brzo ušla
u mali toalet i zatvorila vrata. Matteo me nije zaustavio, no znala sam da će
me čekati i vjerojatno osluškivati za čudne zvukove.
Oslonila sam se o zid i zatvorila oči. Strah i tuga su divljale u mom tijelu
i postajalo je sve teže ne raspasti se u jecajući nered. Skoro sam poželjela da
me Matteo maltretirao. Zašto se trebao ponašati poput pristojnog ljudskog
bića?
„Što radiš? Nemoj me tjerati da srušim ta jebena vrata.“ Matteo je
promrmljao.
Čak ni ne brinući što bi me mogao čuti, obavila sam posao prije nego sam
ponovno izašla dvije minute kasnije. Matteove su oči lutale preko mene kao
da je tražio znak da sam nešto smislila. Smijala bih se da sam mislila da bih
mogla.
Vratili smo se na naša mjesta i nastavili našu tišinu.
Želudac mi je bio u čvorovima kad smo sletjeli u Chicago. Nisam uhvatila
ni minute sna dok smo bili u zraku. Saznanje da ću se uskoro trebati suočiti
s ocem me držalo potpuno budnom. Još jučer, jela sam pizzu sa svojim

88
cimericama i radila planove za put u Hrvatsku na ljeto, a sad mi je život
ponovno bio izvan moje kontrole. Još gore, mogla bih se suočiti s oštrom
kaznom od Outfita. Matteo stvarno nije imao nikakav razlog štititi me od
očevog bijesa. A čak i da proba, zašto bi mu Luca dopustio riskirati konflikt
s Outfitom zbog mene? Bila sam manja od žohara u njihovim očima.
Privatni mlažnjak se zaustavio i Matteo je stao na noge pa mi pokazao da
napravim isto. Noge su mi se tresle dok sam ga pratila prema vratima koja
su se već otvarala. Hladan zrak mi je udarao u lice. Snijeg je zaprašio sletnu
pistu i okolne zgrade. Bilo je oko četiri poslijepodne, no kao da je bila ponoć.
Matteo me uhvatio za zglob, upozoravajuće me gledajući. „Ne bježi. Nemoj
napraviti išta glupo. Ljudi tvog oca traže priliku da te ozlijede. Naravno, ubio
bih ih, no to ti neće pomoći.“
Zar je stvarno bio zabrinut za mene? Matteo je bio enigma. Nisam bila
sigurna zašto je bio toliko zainteresiran za mene. Imala sam osjećaj da je to
bio njegov ponos. Nije mogao podnijeti to da ga nisam željela pa me želio
natjerati u brak iako ja to nisam željela, iako me on više nije želio. Da je
stvarno mario za mene, pustio bi me. Ne, ovo je bila igra moći. Emocije nisu
imale ništa s ovime.
„Ne brini. Želim vidjeti Ariju.“
Zatresao je glavom. „Ovo nije pravi trenutak da ti se povrati tvoja
zajedljivost. Tvoj otac to neće cijeniti.“
Pa, zašto se onda on skoro smiješio kao je mislio da je ovo bila loša ideja?
Vrata su se u potpunosti spustila i Matteo me odveo niz nekoliko stepenica,
čvrstih prstiju oko mog zgloba. Osjećala sam se poput malog djeteta koje je
napravilo svoje prve korake. Iznerviranost se borila s brigom u mom tijelu,
no prije nego sam mogla odlučiti jesam li željela riskirati odgovor, primijetila
sam poznatu plavu glavu. Aria. Stajala je kraj Luce i kad me vidjela, počela
je trčati.
Provirila sam prema Matteu moleći ga pogledom, no nije me pustio nego
me nastavio voditi prema Ariji ne užurbanim koracima. Kad nas je moja
sestra skoro dostigla, pustio me i ja sam pohitala prema Ariji. Sudarile smo
se skoro bolno. Stisnula sam Ariu uza se, grleći je koliko sam snažno mogla i
ona je uzvraćala. „Oh, Gianna, bila sam toliko u strahu zbog tebe. Tako mi je
drago da si ovdje.“ Plakala je i moje je lice bilo mokro od suza. Bože,
nedostajala mi je.

89
 Nakon trenutka, odmaknula se unatrag, brzo me skenirala očima,
zadržavajući se na mojoj novoj boji kose. „Jesi li dobro? Jesu li te povrijedili?“
Odmaknula sam nekoliko pramenova njene plave kose s njenog lica,
odjednom se osjećajući kao da ću se jecajući slomiti. Žaljenje mi je teško
pritiskalo um. Nisam uopće trebala pobjeći. Vidjeti Arijino zabrinuto lice bio
je još jedan podsjetnik. Da sam ostala, da sam se udala za Mattea, Sid bi još
uvijek bio živ i Aria ne bi trebala mjesecima brinuti. Zašto sam trebala željeti
slobodu donošenja vlastitih odluka?
„Gianna?“ Aria je snizila ton glasa. „Je li Matteo nešto napravio?“
„Matteo nije ništa napravio.“ Matteo je rekao tvrdim glasom, zbog čega
smo i Aria i ja poskočile.
„Nisam tebe pitala.“ Aria je tiho rekla. Oči su mi letjele između njih. Imala
sam osjećaj da nisu bili u dobrim odnosima. Isto zbog mene. Luca je došao
kraj nas i potapšao bratovo rame. „Dobro te je ponovno vidjeti.“
Nisam ni uzela u obzir da je Matteo izbivao od doma dugo vremena jer
je išao za mnom. Luca je jedva pogledao u mom smjeru, nije da sam marila.
„Dobro sam.“ Rekla sam Ariji koja je izgledala nevoljna vjerovati mi.
„Šef čeka.“ Stan je zalajao. „Idemo. Nije kao da kurva zaslužuje veliku
dobrodošlicu.“
Aria je uzdahnula. Ja sam se ukočila, no uspjela sam ne pokazati svoj šok.
Nije me bilo briga što je Stan mislio o meni. No Matteo je najbrže reagirao.
Izvukao je nož i zavitlao ga u Stana koji je zacvilio kad mu je oštrica okrznula
uho.
„Sljedeći će ti put oštrica razdvojiti jebenu lubanju ne zadržiš li usta
zatvorenima.“ Rekao je.
Stan je oslonio dlan na pištolj u svojoj futroli, no nije ga izvukao. Krv je
kapala s njegovog porezanog uha na njegovu košulju. U očima mu se
iščitavalo ubojstvo. Carmine je stajao vrlo mirno, no ni on nije izvukao svoj
pištolj. Kad sam se okrenula prema Luci, znala sam zašto. Imao je oba svoja
pištolja uperena u ljude mog oca, a iza njega Romero, kojega prije nisam ni
vidjela, radio je isto.
„Ne želimo da ovo loše završi, zar ne?“ Luca je pitao veoma tihim glasom.
„Vaš šef to ne bi cijenio.“
Carmine je kimnuo i opustio svoj stav, no Stan je izgledao kao da nije
brinuo ako bi ga moj otac kaznio sve dok bi on prvi ubio Mattea. Nekoliko

90
se trenutaka nitko od nas nije pomaknuo, no onda je Luca vratio svoje pištolje
natrag u futrole. „Idemo.“
Carmine je podignuo nož koji je Matteo bacio i pružio ga natrag Matteu
koji nije micao oči sa Stana.
„Vozit će se u autu s nama.“ Rekao je Stan.
Matteove su se usne razvukle u hladan osmijeh. „Ovo je zadnje
upozorenje koje ćeš dobiti. Prestani me zajebavati ili ću ti izrezbariti osmijeh
u vrat.“
Carmine je zgrabio Stanovu ruku i povukao ga prema crnom autu Outfita
dok smo mi ostali krenuli prema dva BMW-a.
Aria se pomaknula kako bi sjela straga sa mnom, no Luca ju je zadržao.
„Ne. Želim da Matteo drži tvoju sestru na oku.“ Aria mi je pružila
ispričavajući osmijeh prije nego je sjela na suvozačko sjedalo kraj Luce.
Matteo mi je uputio znalački pogled kad se smjestio kraj mene na
stražnjem sjedištu. „Vjerojatno bi skočila iz pokretnog automobila da ti
pružim priliku.“
Otpuhnula sam. „Nisam potpuno luda. Misliš li da bih riskirala trčati po
Chicagu nezaštićena dok su ljudi mog oca očito spremni ozlijediti me?“
„Znači, vjeruješ mi da ću te zaštititi, no još uvijek se ne želiš udati za
mene?“
Iznenađenje je proletjelo kroz mene. „Još uvijek želiš nastaviti s brakom?“
„Vjerojatno bi mu mogla zabiti nož u leđa i još bi uvijek želio nastaviti s
tim.“ Rekao je Luca s prednjeg sjedala. „On je tvrdoglavi jebač.“
„Nisam te lovio šest mjeseci samo kako bih te pustio.“
Pretraživala sam mu lice, no nisam mogla vidjeti dalje od njegove
arogantne maske. Ne bi mi dopustio. „Možda nisi trebao potrošiti toliko
vremena loveći me.“ Tada bih još uvijek bila u Münchenu, A Sid bi još bio
živ. No, morala sam priznati da je dijelu mene nedostajao moj bivši život. Ne
sve, no definitivno moja braća i sestre i možda čak i neki drugi aspekti koje
si još nisam željela priznati.
Matteo nije ništa rekao, no usne su mu se stisnule. Ostatak vožnje je
prošao u ukočenoj tišini.
Pokušavala sam sakriti svoju nervozu dok smo stajali ispred mog starog
doma. Što li će mi otac napraviti?

91
 Automobil Outfita se zaustavio ispred vile Scuderi i Luca je parkirao
unajmljeni BMW odmah iza njih. Luca i Aria su odmah izašli pa sam
pogurnuo vrata kako bih ih slijedio, no zaustavio sam se kad sam shvatio da
Gianna nije još ni otkopčala pojas. Intenzivno je zurila u svoje ruke koje su
joj bile položene u krilu. Iživciranost je sijevnula kroz mene. Zar nikad nije
mogla ići lakšim putem? Zar je trebala biti toliko tvrdoglava?
„Nisam raspoložen za svađanje s tobom, Gianna. Stvarno ne bi trebala
sad puštati svog oca da čeka. Već je dovoljno raspižđen. Izađi iz auta ili ću te
ja iznijeti.“
Čekao sam na pametan odgovor. Umjesto toga, posegnula je kako bi
otkopčala pojas. Ruke su joj se tresle i odjednom sam shvatio što se događalo.
Bila je nervozna zbog povratka ovdje. Prsti su joj se mučili s pojasom.
Odgurnuo sam ih i napravio to umjesto nje. Oči su joj poletjele uvis, obrve se
stisnule dok je pretraživala moje lice. Izgledala je jebeno anksiozno. Nije čak
ni odgurnula moje ruke koje su još uvijek bile na njenom bedru.
„Moramo izaći.“ Ponovno sam rekao, ovog puta bez prethodne
iživciranosti.
Sporo je kimnula, oči su joj poletjele prema prozoru. Mogao sam vidjeti
Lucu i Ariju kako nas gledaju, a iza njih su čekali Stan i Carmine. Romero je
zaostajao kod našeg drugog automobila proučavajući okruženje. Nisam
mislio da je ovo bila klopka, no nikad nisi mogao znati s jebenim Outfitom.
Posljednjih nekoliko mjeseci stvari nisu baš bile bajne između nas.
„Bojim se.“ Rekla je tiho pa se oštro nasmijala. „Nije li to nastrano, što se
bojim vlastitog oca?“

92
 „Tvoj otac je Consigliere i ogromni šupak. Puno je razloga zašto bi ga se
trebalo bojati.“
Još je uvijek zurila u svoje krilo. „On me mrzi. Ne bi ni oklijevao staviti
mi metak kroz glavu nakon onog što sam napravila.“
Morao bi prijeći preko mene, a nisam sumnjao da bih ga mogao savladati
jednom rukom zavezanom iza leđa. Stavio sam joj prst pod bradu i okrenuo
joj lice dok njene plave oči nisu susrele moje. „Neću to dopustiti.“
Na trenutak se smekšala i njene su oči poletjele prema mojim usnama, no
onda se Gianna kakvu poznajem vratila i povukla se. Zamalo sam zastenjao.
Otvorila je vrata i iskliznula van. Kad sam je sustigao, nije bilo ni traga strahu
na njenom licu. Glavu je držala visoko i poslala Scuderijevim ljudima
najprjezirniji pogled koji sam ikad vidio na njoj. To je bila Gianna koju sam
poznavao. Jedini indikator da nije bila toliko opuštena kao što se prikazivala
bilo je što se nije svađala kad sam položio ruku na donji dio njenih leđa dok
sam je vodio prema ulaznim vratima. Nisam mogao dočekati provući ruke
niz svaki centimetar njenog tijela, da je napokon prisvojim. Slike Sida sa
svojim šapama na njoj su mi ponovno kliznule u um i morao sam se
oduprijeti potrebi da nešto udarim.
Luca je podignuo obrve, nestrpljivost mu se iscrtavala na cijelom licu.
„Što vas je, dovraga, toliko zadržalo?“
Ignorirao sam ga jer su se vrata u tom trenutku otvorila i Scuderi se
pojavio na dovratku s namrštenim izrazom. Gianna se stisnula uz mene.
Nisam mislio da je uopće primijetila jer joj je lice ostalo savršeno
neimpresivno.
Scuderi je kratko porazgovarao sa svojim ljudima prije nego ih je poslao
dalje i okrenuo se prema Luci. Rukovali su se i zagrlio je Ariju. Do sad nije ni
pogledao Giannu. Jebeno me to živciralo. Njegove hladne oči su me
pogledale i podsmjehnuo sam mu se. Mrzio sam sve o ovom čovjeku, čak i
njegovo glupo lice i zalizanu kosu. Izgledao je poput najgoreg klišeja
mafijaša.
„Vidim da si je pronašao.“ Rekao je.
„Uvijek dobijem ono što želim.“
Još uvijek nije pogledao u Gianninom smjeru, no njegov izraz lica je
postao okrutan. „Ono što si želio bila je ugledna talijanska djevojka. Ono što
si dobio su ostaci Bog zna koliko muškaraca.“

93
 Gianna se ukočila pod mojom rukom, oči su joj se neznatno raširile prije
nego je povratila kontrolu svog izraza, no njen otac još nije završio. Nije ni
čudo da su se on i moj otac tako dobro slagali.
„Ne mogu vidjeti zašto si se uopće trudio trošiti svoje vrijeme na nju. Moji
su je ljudi mogli uhvatiti bez tebe.“
Njegovi su ljudi mogli učiniti mnogo toga s Giannom. Luca je stisnuo oči
u mom smjeru u upozorenju. Je li mogao vidjeti koliko sam želio zabosti svoj
nož u Scuderijevu ružnu njušku? Zurio sam natrag u Scuderija želeći mu
obrisati taj superiorni cerek s lica.
„Mislim da bismo trebali ući unutra kako bismo raspravili stvari.“ Rekao
je Luca koristeći svoj glas Capa. Obično mi je išao na živce kad je to radio, no
ovog je puta to možda bilo najbolje. Imao sam osjećaj da bi moj nož slučajno
pronašao put u Scuderijevu očnu jabučicu ako bih morao još sekundu otrpjeti
njegov glupi izraz lica.
Scuderi je kimnuo i šire otvorio vrata. Gianna je praktički bila pritisnuta
uz moj bok dok smo hodali kraj njega. Nagon da ju zaštitim mi je gorio kroz
vene. Možda ona nije shvatila, no to što je tražila moju blizinu kad je bila
uplašena, bila mi je potvrda koju sam trebao o njenim osjećajima prema meni,
čak iako ih još nije bila svjesna.
„Kako je uopće možeš dirati nakon onog što je napravila? Nakon što si je
vidio što radi. Ja bih bio zgrožen.“ Rekao je Scuderi dok je zatvarao vrata.
Očito nije očekivao odgovor jer se okrenuo prema Luci. „Da je moja žena
napravila nešto poput toga, ubio bih je i imam osjećaj da bi ti napravio isto,
Luca.“
Aria je prostrijelila Lucu šokiranim pogledom, no on je bio zauzet
zurenjem u Scuderija. „Nisam ovdje kako bih diskutirao o tome 'što bi bilo
kad bi bilo' s tobom. Želim da se ovo jednom za svagda riješi. Nešto si nam
obećao i očekujem da to ispuniš.“
„Ono što sam obećao više nije dostupno.“ Scuderi je kimnuo glavom
prema Gianni. „No ako želiš potrošenu robu, siguran sam da možemo doći
do dogovora. Dante nas čeka u dnevnom boravku. Ovo je prvenstveno stvar
Outfita pa će Dante imati zadnju riječ u ovom slučaju.“
Luca mi je susreo pogled, očima me upozoravajući. „Onda idemo. Imam
pametnijih stvari za raditi nego čavrljati s tobom. I siguran sam da ćemo moći
doći do dogovora koji će biti povoljan za oboje.“

94
 Nije me bilo briga za Dantea ili Scuderija. Vodio sam Giannu natrag sa
sobom u New York, čak i ako ću trebati zaklati svakog šupka iz Outfita u
procesu.

Jako sam se trudila zadržati neutralan izraz lica, no bilo je nevjerojatno

teško. Na moju sramotu, Matteova ruka na mojim leđima mi je pomagala
fokusirati se. Njegov izraz lica, s druge strane, samo mi je povećavao vlastitu
anksioznost. Izgledao je poput muškarca željnog krvi. Usudila sam se baciti
pogled na Lucu i mog oca koji se nisu ni trudili biti ljubazni.
Stvari su definitivno krenule na gore otkad sam otišla. Ako se Luca jedva
civilno ponašao prema mom ocu, odnosi između Outfita i New Yorka sada
nisu mogli biti dobri.
Aria mi je nježno dotakla ruku, očima punima brige. Natjerala sam se na
osmijeh, no mora da je bio iskrivljen jer se ona zauzvrat samo namrštila. K
vragu. Matteo me potaknuo da krenem naprijed. Otac i Luca su već krenuli
prema dnevnom boravku, no na zvuk žurnih koraka sam se zaledila, oči su
mi poletjele prema stepenicama. Lily i Fabi su letjeli prema meni, lica punih
veselja. Suze su mi navrle na oči dok se moj mali brat privijao uza me gurajući
svoju glavu u moju prsnu kost. Bože, narastao je otkad sam ga posljednji put
vidjela. Kako je to uopće bilo moguće? Nije me bilo samo šest mjeseci. A onda
je Lily također bacila ruke oko mene. „Tako si nam nedostajala.“ U suzama
je šapnula. Fabijev stisak mi je onemogućavao disanje, no nije me bilo briga.
Grlila sam ih jednako snažno. Dok sam bila u bijegu, jedva sam se usudila
pomisliti na svoju obitelj jer sam svaki put imala osjećaj kao da mi je ponor
pritisnuo prsa.
„Nisam li ti rekao da ih zadržiš gore?“ Otac je zasiktao, što me navelo da
pogledam prema gore i ugledam majku koja hitro silazi niz stepenice.
„Žao mi je. Bili su prebrzi.“ Rekla je krotkim glasom. Oči su joj nakratko
poletjele prema meni prije nego joj se pogled vratio na oca bez da mi je išta
rekla.

95
 Progutala sam. To je bilo to? Nisam napravila ono što su željeli pa sam za
njih bila mrtva? Znala sam da će me otac osuđivati, no nadala sam se da će
barem majka biti sretna što sam se vratila.
„Lily, Fabi, natrag u svoje sobe.“
„Ali oče, toliko dugo nismo vidjeli Giannu.“ Fabi je progunđao. Otac je
prešao razdaljinu između nas u dva brza koraka i povukao mog brata i sestru
od mene prije nego ih je gurnuo prema majci. „Gore, odmah.“
Fabi je izbacio van bradu, čak se ni Lily nije pomakla. Očevo lice se
crvenjelo od bijesa. „U redu je.“ Rekla sam im. „Možemo kasnije
razgovarati.“
„Ne, ne možete. Neću te blizu njih. Više mi nisi kći i ne želim da tvoja
trulež prijeđe na Lilianu.“ Rekao je otac tvrdih očiju.
Nisam bila sigurna ni što reći na to. Više nije želio da vidim svog brata i
sestru.
„To je sranje.“ Rekao je Matteo.
„Matteo.“ Upozorio ga je Luca. Već je stiskao Arijin zglob kako bi je
spriječio da se umiješa. „To nije naša stvar.“
Otac ga je pogledao. „To je istina. Ovo je moja obitelj i Gianna je još uvijek
pod mojom ovlasti, nemoj to nikad zaboraviti.“
„Mislila sam da ti više nisam kći, zašto bih onda slušala išta što kažeš?“
Matteo mi je čvrsto stisnuo struk. Što? On može provocirati mog oca, no
meni nije dozvoljeno?
„Oprezno.“ Rekao je otac. „Još si uvijek dio Outfita.“
„Ne bismo trebali pustiti Dantea da još duže čeka.“ Rekao je Luca.
Ovaj smo se put zapravo premjestili u dnevni boravak bez incidenata.
Dante Cavallaro je čekao ispred prozora razgovarajući na telefon. Završio je
poziv i okrenuo se prema nama. Morala sam suzbiti drhtaj kad su se njegove
hladne oči spustile na mene. Zaista leden čovjek. Odjednom sam bila zaista
preplašena. Ovo je bilo ozbiljno.
Nisam se mogla sjetiti kad sam se posljednji put osjećala užasno
bespomoćno.
„Luca, Matteo, Aria.“ Dante Cavallaro je rekao svojim ravnodušnim
glasom. „Gianna.“
Poskočila sam od iznenađenja. Pretpostavljala sam da će se ponašati kao
da je ispod njega pozdraviti me, kao što je to napravio moj otac.

96
„Gospodine.“ Lagano sam naklonila glavu. Mrzila sam to raditi, no znala
sam što je bilo dobro za mene.
„Shvaćaš li da je ovo što si napravila izdaja?“ Pitao je Dante.
Nisam bila sigurna što reći. Ako se složim, najebala sam, a ako se ne
složim, razbjesnit ću čovjeka koji bi mogao odlučiti da me da ubiti.
„Gianna je moja zaručnica i da nije pobjegla, do sad bi mi već bila žena.
Mislim da bi mom bratu, kao Capu New Yorka, trebala pripasti odluka o
tome zaslužuje li kaznu.“
Oči su mi poletjele od Mattea prema Luci čije su tvrde oči poslale još jedan
drhtaj niz moju kralježnicu.
„To je smiješno.“ Promrmljao je otac.
Dante nije izgledao uvrijeđeno. „Pretpostavljam da još uvijek želiš
nastaviti s vjenčanjem?“
„Da.“ Rekao je Matteo bez oklijevanja.
Nitko se nije zamarao pitati mene što želim, naravno, no znala sam bolje
nego da otvaram usta. Ne kad bi stvari mogle završiti loše po mene.
Dante je rukom pozvao oca bliže pa su na trenutak tiho razgovarali. Otac
uopće nije izgledao zadovoljno.
„Neću od ovoga raditi službeni problem Outfita. Neću te spriječiti da
nastaviš s vjenčanjem. Ako ipak ne želiš, neću imati drugog izbora nego te
kazniti.“ Rekao mi je Dante. Kimnuo je prema Matteu prije nego se ponovno
okrenuo prema ocu. „Prepustit ću ovo tebi jer je Gianna tvoja obitelj i nadam
se da će na kraju dana doći do dogovora koji će nam dopustiti da u miru
zajedno surađujemo.“ S tim je zakoračio unatrag i pokazao prema ocu da
preuzme.
„Možeš li si zbilja priuštiti uvesti nekoga poput Gianne u New York? Kao
novi Capo, tvoji ljudi očekuju od tebe da njeguješ tradicije i tretiraš izdajnike
bez milosti.“ Otac je rekao Luci.
„Moji ljudi prihvaćaju moje odluke.“ Rekao je Luca, no u njegovom glasu
je bila i mrvica upozorenja. „Koja god ta odluka bila.“
Odjednom sam se pitala hoće li se Luca stvarno zamarati sa mnom. Nije
bilo kao da sam željela biti dio Cosa Nostre, no ako je izbor bio između
ostanka na očevom teritoriju i života u New Yorku s Ariom, tada sam znala
što bih odabrala.

97
 Izgledajući kao da je na rubu izvlačenja svojih noževa, Matteo je došetao
do Luce kako bi nešto tiho prodiskutirali, a Aria je iskoristila trenutak kako
bi mi se pridružila. Pružila sam joj zahvalan osmijeh.
„Moj će brat skinuti Vašu kćer s Vaših leđa, usprkos njenim prijestupima.
Mislim da je to veoma velikodušna ponuda s naše strane. Trebalo bi Vam biti
drago što joj ne morate tražiti novog supruga.“
Otac je frknuo. „Kao da bih nekoga našao. Ne bih tako trošio svoje
dragocjeno vrijeme.“
Krv mi je ključala, ne samo zbog očevih riječi, već i zbog toga što mi
Lucina ponuda nije dobro sjela. Ponašali su se kao da sam neki ološ. Slušajući
njih, shvatila sam da sam bila u pravu što sam pobjegla. Ovaj je svijet bio
uvelike sjeban.
„Pa, što kažeš?“ Pitao je Luca stisnutih usana.
Otac je pogledao u svog šefa, no Dante je izgledao odlučan ostati izvan
toga. Izgledao je kao da nije mogao manje mariti za rezultat.
„Nadam se da ne očekuješ imati zabavu za vjenčanje. Želim da se ova
stvar riješi što je tiše moguće. Ona je meni i Outfitu već stvorila dovoljno
sramote. Neću joj dati priliku da nas dalje sramoti.“ Naposljetku je rekao
otac.
Toliko sam snažno stisnula zube da sam bila iznenađena što mi vilica nije
pukla.
Matteo je zatresao glavom. „Ne trebam zabavu za vjenčanje. Ionako se
referiram napiti bez starih obiteljskih usidjelica uokolo.“
Smijeh mi je poškakljao stražnji dio grla, no progutala sam ga. Matteo me
prostrijelio pogledom kao da je želio vidjeti jesam li ga smatrala zabavnim
onako kako je očito on smatrao sam sebe. Sve što je radio bilo je proračunato.
To je bilo nešto što nisam nikad mogla zaboraviti. Matteo je maskirao svoju
fatalnost humorom i osmijesima, no neću dopustiti da me to prevari. Ne sad,
ne ikad, posebno ne kad je bilo očito da je smatrao da je bio velikodušan što
me primio natrag.
„Stare usidjelice ionako ne bi došle. Nitko ne želi biti povezan s nekim
poput nje.“ Rekao je otac pogledom usmjerenim u mom općenitom smjeru.
Arijin stisak na mom zglobu bio je nepokolebljiv kao da još uvijek nije
vjerovala da neću brutalno napasti našeg oca.
„Bit će crkvena ceremonija kao što tradicija nalaže.“ Rekao je Luca.
„Nema potrebe za gostima osim najbliže obitelji.“

98
 „Tradicija.“ Otac je otpuhnuo. „Gianna je pljunula na naše tradicije.
Prezentacija plahti s kojom je tvoja Familia tako nepokolebljiva bit će
otkazana. I bijela haljina također ne dolazi u obzir. Neću joj dopustiti da
napravi smijuriju iz naših vrijednosti.“
Luca je kimnuo. „To je prihvatljivo.“
Aria je uputila svom suprugu skeptičan pogled, no nisam bila
iznenađena da mi neće biti dopušteno obući se u bijelo. Kao da me bilo briga.
Što se mene tiče, mogu se udati i gola. Nisam željela išta od toga. I bolio me
kurac za njihove glupe tradicije. Ponašali su se kao da su mi radili uslugu,
kao da sam kriminalka na smrtnoj kazni kojoj je bilo ponuđeno pomilovanje
na srebrnom pladnju. Nisam učinila ništa loše, ništa u uspoređenju s tim što
je svaki muškarac u ovoj sobi napravio.
„Vjerojatno je dopustila svakom muškarcu u Europi da ju ima i još je
uvijek želiš?“ Ponovno je pitao otac. Znala sam da je to radio kako bi me
osramotio i povrijedio i mrzila sam što nije bio u potpunosti neuspješan.
Zurila sam u muškarca koji mi je bio otac i nisam ništa osjećala. Uvijek
sam znala da me nije previše volio, no nikad nisam shvatila koliko me
prezirao. Zarinula sam nokte u meko meso svojih dlanova.
Matteo je stajao uspravno sa svojim iskrivljenom osmijehom na licu.
„Lovio sam je šest mjeseci. Da je nisam želio, zar stvarno misliš da bih
potratio toliko vremena na nju? Imam pametnijih stvari za raditi.“
Da čujem to još jednom, potpuno bih poludjela.
„Mislio sam da si želio osvetu, no moji su mi ljudi rekli da ju nisi ni
taknuo.“ Otac mi je uputio tvrdi pogled. „Pa opet, vjerojatno nisi htio uprljati
ruke. Ne mislim da bi jednostavan tuš mogao moju kći ponovno učiniti
čistom.“
Aria mi je još čvršće stisnula zglob i stala sam. Nisam ni primijetila da
sam napravila korak prema našem ocu kako bih napravila… Nisam opće bila
sigurna što bih napravila. Udarila ga? Možda. Njegove riječi i izraz lica me
naveo da se zapravo osjećam prljavo i mrzila sam što je imao tu moć nada
mnom. U isto bih se vrijeme radije bacila s krova ove kuće nego priznala da
nisam spavala ni s jednim dečkom dok sam bila u bijegu. To je bila tajna koju
bih štitila svim svojim bićem.
„Tko kaže da još uvijek ne tragam za osvetom?“ Pitao je Matteo opasnim
glasom. Njegove tamne oči su susrele moje. Gad. Znači da su zabrinuti
pogledi u autu bili samo za predstavu? Znao je da se ne želim udati za njega.

99
Znao je da je ovo za mene bila kazna. Tko je znao što je još imao na umu za
mene jednom kad budem u njegovom stisku?
„Neću se udati ni za koga.“ Pukla sam. „Ovo je moj život.“
Otac je izgledao modro dok je marširao prema meni i snažno me
ošamario preko lica. Uši su mi zvonile i usta mi je ispunio okus bakra. Prije
mnogo vremena i šamara, plakala bih.
„Napravit ćeš kako ja kažem. Već si dovoljno uprljala naše ime i moju
čast. Neću više ni dana duže tolerirati tvoju drskost.“ Režao je posve crven u
licu.
„Što ako neću?“
Zglob mi je bio skoro utrnuo od Arijinog stiska. Uspjela se postaviti na
pola puta između oca i mene usprkos Lucinom očitom neodobravanju, no
bio je zauzet držanjem Matteove majice željeznim stiskom.
Pokušala sam povući Ariju unatrag, no nisam skidala oči s oca. Aria me
još uvijek pokušavala zaštititi, no ovo je bila borba koju nije mogla voditi za
mene.
Očeva je ruka još bila podignuta, spremna ponovno me udariti. Što bi
napravio kad bih mu uzvratila? Željela sam biti dovoljno hrabra kako bih
otkrila.
„Zbog tvoje izdaje nitko ne bi ni trepnuo kad bih te dao u jedan od
Outfitovih seks klubova pa bismo mogli imati koristi od tvoje
promiskuitetnosti.“
Usprkos mojim najboljim namjerama, šok mi je raširio oči. Dante se
namrštio, no nisam bila sigurna je li to bio dobar znak ili ne.
Matteove su oči gorjele s toliko mržnje da su mi se dlake na vratu naježile.
Luca je još uvijek stiskao njegovo rame, sprječavajući ga od čega? Nisam baš
bila sigurna. „To se neće dogoditi. Gianna će mi postati ženom. Danas.“
Rekao je Matteo.
„Što? Ja –“ Izlanula sam, no očev šamar me ponovno ušutkao. Ovaj put
je bilo jače nego prije i njegov prsten mi je zahvatio donju usnu. Bol je
eksplodirala kroz moje lice i topla tekućina mi je iscurila niz bradu.
„To je dovoljno.“ Rekla je Aria i odjednom ju je Luca povlačio unatrag, a
Matteo mi je čvrsto stiskao ruku i vodio me iz sobe i niz hodnik prema
kupaonici. Nisam bila sigurna je li u pitanju bio šok zbog toga što se dogodilo
ili brzina kojom me Matteo odvlačio, no nisam mu se opirala, samo sam se
spoticala, ne zamarajući se zaustaviti krv da mi ne kaplje na majicu s

100
razderane usne. Matteo me gurnuo u kupaonicu pa ušao nakon mene i
zaključao vrata.
Zurila sam u svoj odraz u zrcalu. Brada mi je bila prekrivena krvlju i još
je krvi kapalo iz porezotine na donjoj usni na moju majicu. Usnica mi je već
naticala, no bila sam sretna što sam shvatila kako su mi oči bile suhe, bez
traga ijedne suze. Matteo se pojavio iza mene, nadvisujući me, tamne su oči
skenirale moje uneređeno lice. Bez njegovog prepoznatljivog cereka poput
morskog psa i arogantne zabavljenosti, izgledao je skoro tolerantno.
„Ne znaš kad zašutjeti, znaš li?“ Usne su mu se izvile u podrugljiv
osmijeh, no izgledao je nekako krivo. Bilo je nečeg neshvatljivog u njegovim
očima. Pogled u njima me podsjetio na onaj koji sam vidjela kad se bavio
ruskim zarobljenicima u podrumu.
„Ni ti.“ Rekla sam pa se trgnula na bol koja me presjekla na usni.
„Istina.“ Rekao je neobičnim glasom. Prije nego li sam mogla reagirati,
uhvatio mi je kukove, okrenuo me i podignuo na umivaonik. „Zato smo
savršeni jedno za drugo.“
Vratio se arogantan osmijeh. Kopile je stalo između mojih nogu.
„Što to radiš?“ Prosiktala sam, odmičući se dalje od ruba umivaonika
kako bih napravila više razmaka između nas te se odgurujući o njegova prsa.
Nije se pomaknuo, previše jak za mene. Osmijeh mu je postao veći.
Uhvatio me za bradu i okrenuo mi glavu prema gore. „Želim ti pogledati
usnicu.“
„Sad ne trebam tvoju pomoć. Možda si trebao zaustaviti mog oca da mi
uopće razbije usnicu.“
„Da. Trebao sam.“ Rekao je mračno, palcem lagano dirajući moju ranu
dok mi je razdvajao usnice. „Da me Luca nije zadržao, zario bih svoj nož u
jebena leđa tvog oca, bez obzira na posljedice. Možda još uvijek hoću.“
Pustio mi je usnicu i povukao dugačak, zaobljen nož iz futrole ispod svoje
jakne prije nego ga je izokrenuo u ruci s proračunati izrazom na licu. Tada
su njegove oči sijevnule prema meni. „Želiš li da ga ubijem?“
Bože, da. Zadrhtala sam na zvuk Matteovog glasa. Znala sam da je bilo
pogrešno, no nakon onoga što je otac danas rekao, željela sam ga vidjeti kako
moli za milost i znala sam da je Matteo bio sposoban svakoga staviti na
koljena i to me uzbudilo na užasavajući način. To je bilo točno zašto sam
željela otići od ovog života, zašto sam još uvijek željela otići. Imala sam

101
potencijala za okrutnost, a ovaj je život bio njegov razlog. „To bi značilo rat
između Chicaga i New Yorka.“ Jednostavno sam rekla.
„Vidjeti tvog oca kako krvari do smrti pod mojim nogama bi vrijedilo tog
rizika. Ti jesi vrijedna toga.“
Nisam bila sigurna je li se šalio ili ne, no ovo je postajalo previše…
ozbiljno. Željela sam ga poljubiti zbog njegovih riječi, no to je bilo pogrešno.
Matteo je bio pogrešan. Sve je bilo. Ne tako davno sam gledala kako Sid biva
ubijen i znala sam da je Matteo lako mogao biti taj koji je povukao obarač.
Nisam mu mogla dopustiti da se poigrava mojim umom. Bio je previše dobar
u tome.
Ponovno sam mu odgurnula rame. „Moram se pobrinuti za svoju usnu.
Ako nemaš ništa pametnije za raditi osim stajati uokolo, makni mi se s puta.“
Još se uvijek nije pomaknuo i bio je jednostavno previše snažan da ga
pomaknem. Njegovi su se mišići pomaknuli ispod njegove majice, tjerajući
me da se zapitam kako je izgledao bez nje. Krivo. Tako krivo.
Spustio je svoj nož dolje na umivaonik kraj mene.
„Ne bi trebao ostavljati oštre predmete u mom dosegu kad sam ljuta.“
„Mislim da ću riskirati.“ Rekao je postavljajući ruke s obje strane mojih
bedara, ne ostavljajući mi drugu mogućnost nego da se nagnem unatrag
kako bih napravila malo distance između nas.
„Prestani.“ Zarežala sam jer je predobro mirisao i osjećala sam da mi se
tijelo željelo pomaknuti bliže pa sam se ponovno trgnula. Podigla sam ruku
i opipala donju usnu. Izgleda da je još više natekla i još uvijek nije prestala
krvariti.
Matteo mi je odgurnuo ruku. „Pogoršat ćeš. Treba šivanje. Hoću li
pozvati doktora?“
„Ne.“ Brzo sam rekla. Nisam željela da još više osoba sazna, a najviše od
svega, nisam željela da gad od mog oca sazna da mi je uspio razderati usnu.
„Sama ću to napraviti.“
Matteo je podignuo obrve. Napravio je korak unatrag i na brzinu
pretražio ormariće prije nego je pronašao pribor za prvu pomoć. Naveo je
iglu i pružio mi je. Okrenula sam se na ormariću kako bih se pogledala u
ogledalo pa prinijela iglu usnici. Nikad nisam nikoga šivala, ponajmanje
sama sebe. Mrzila sam igle. Čak sam morala zažmiriti kad sam dobivala
cjepiva. Matteo me gledao i nisam željela izgledati poput kukavice pred njim
pa sam pogurnula usnu vrhom igle, poskočila od boli i ponovno se povukla.

102
 „Jebem mu. Pakleno boli.“ Zacrvenjela sam se pa pogledala u Mattea.
„Hajde. Smij se.“
Matteo mi je oteo iglu iz ruke. „Ovo neće funkcionirati.“
„Znam.“ Promrmljala sam. „Možeš li ti to napraviti?“
„Bit će bolno. Nemam ništa protiv boli.“
„Jesi li ikad sam sebe šivao?“
„Nekoliko puta.“
„Onda mogu podnijeti da me zašiješ. Samo to napravi.“
Pružio mi je Tylenol. „Popij nekoliko ovih. Neće pomoći s trenutnom boli,
no kasnije će biti dobri.“
„I votka funkcionira.“
„Pretpostavljam da si saznala u mjesecima kao bjegunka.“ Rekao je s
cerekom koji je graničio sa strašnim. Još uvijek nije postavio previše pitanja.
Čak ni o drugim dečkima osim Sida. Možda nije želio znati, a ja mu ionako
neću reći. Bilo je dovoljno loše što je jedan nevini izgubio život zbog mene.
Ne bih mu rekla imena drugih dečki koje sam poljubila kako bi i njih mogao
ubiti. Smrt je bila preoštra kazna za poljubac, zapravo za sve, no to nije bilo
nešto s čime bi se muškarac poput Mattea složio.
„Između ostaloga.“ Rekla sam jer nikad nisam znala začepiti usta. A koji
trenutak bolje odabrati kako bih nekoga provocirala od onog prije nego me
krene probadati oštrom iglom.
„Mogu se kladiti.“ Rekao je, strašan osmijeh je postajao još malo strašniji.
Matteo mi je obujmio bradu. „Pokušaj biti mirna.“
Pripremila sam se dok mi je iglom dodirivao usnu. Usprkos mojoj
zajedljivosti, Matteo je bio oprezan dok me šivao. Još je uvijek boljelo kao
sam vrag svaki put kad mi je igla probila kožu i oči su mi se punile glupim
suzama. Borila sam se protiv njih koliko sam dugo mogla, no naposljetku mi
je nekoliko kliznulo niz obraze. Kad je spustio iglu nakon što se činilo kao
vječnost, no vjerojatno je bilo manje od pet minuta, brzo sam obrisala suze sa
svojih obraza, posramljena time da sam tako pokazala slabost pred njim.
„Još će više nateći. Sutra ujutro ćeš imati debelu usnu.“ Rekao je Matteo.
Promotrila sam svoj odraz. Usna mi je već dobro natekla otkad sam je
posljednji put pogledala ili je to bila samo moja mašta. Povukla sam donju
usnu kako bih provjerila šavove. Nisu se vidjeli izvana. Barem neću imati
ružan ožiljak. „Jednostavno se ne možeš željeti vjenčati sa mnom kad ovako
izgledam.“ Pokazala sam u svoje lice. „Trebali bismo odgoditi vjenčanje.“

103
 Matteo je odmahnuo glavom uz mali osmijeh. „Nema jebene šanse. Nećeš
mi ponovno kliznuti iz ruku, Gianna. Danas ćemo se vjenčati. Ništa me neće
zaustaviti.“

104
 Nakon što smo se pobrinuli za moju usnu, Ariji i meni je bilo dopušteno
otići u moju staru sobu dok su muškarci diskutirali kako nastaviti s
vjenčanjem. Dva čuvara su bila zadužena paziti me. Jedan je čekao ispred
vrata, drugi pod mojim prozorom, u slučaju da odlučim izaći kroz njega.
Trenutak kad su se vrata moje sobe zatvorila, naslonila sam se na njih i
ispustila drhtavi uzdah.
Aria mi je dotaknula obraz. „Kako ti je usna?“
„U redu. Matteo mi ju je zašio.“
„Tako mi je drago da je odlučio oženiti te.“
Obrve su mi poskočile u zrak. „Ne i ti, Aria.“
Aria me povukla prema krevetu i natjerala da sjednem. „Otac bi te dao
jednom od svojih vojnika kao kaznu, Gianna. I možeš biti sigurna da bi
odabrao najgoru opciju. Nekog stvarno gadnog. Stvarno je ljut na tebe.
Matteo nije loš izbor. Mora da brine za tebe ako se toliko potrudio pronaći
te.“
„On je ponosan čovjek. Ponos ga je natjerao da me lovi, ništa drugo.“
„Možda.“ Rekla je nesigurno. Podigla je četku s noćnog ormarića. Sve je
još uvijek bilo kako sam ostavila prije šest mjeseci. Bila sam iznenađena što
otac nije spalio sve moje stvari. Bila sam toliko umorna da sam jedva mogla
držati oči otvorenima. Bilo je skoro sedam uvečer. Bila bi prošla ponoć u
njemačkoj. Nisam mogla vjerovati koliko se toga dogodilo otkad sam se
ujutro probudila u Münchenu.
„Je li bilo vrijedno toga?“ Aria je nježno pitala dok mi je češljala kosu.
Nisam se mogla sjetiti kad je to zadnji put radila. Njeni su prsti imali tako

105
dobar osjećaj na mom tjemenu i morala sam se oduprijeti potrebi da zakopam
lice u njen trbuh i plačem.
Susrela sam njen suosjećajan pogled i iz nekog razloga, njeno shvaćanje
me naljutilo. „Je li prilika za slobodom bila vrijedna razljućivanja oca i
bivanja nazvana kurvom i droljom? Da, definitivno. No je li moja šašava želja
za nečim većim bila vrijedna života nevinog dečka? Tada jebeno nije. Moje
cijelo postojanje nije toliko vrijedno. Sid je platio ultimativnu cijenu za moju
sebičnost. Ne postoji ništa čime bih se mogla iskupiti.“ Suze su mi navrle na
oči.
„Luca mi je rekao.“ Rekla je Aria. „Žao mi je.“
Obrisala sam suze s lica. „Možda sam trebala pustiti oca da me uda za
nekog sadističkog vojnika. To bi mi dobro služilo.“
„Nemoj to govoriti, Gianna. Zaslužuješ sreću kao i svi drugi. Nisi mogla
znati da će se to dogoditi. Nije tvoja krivnja što su ubili Sida.“
„Kako možeš uopće to reći? Naravno da je moja krivnja. Znala sam tko
me lovio. Znala sam za što su Matteo i očevi ljudi sposobni. Znala sam da
sam stavljala sve koje sam puštala blizu u rizik. Zato nikad nisam izlazila ni
sa kime na svim ostalim mjestima gdje sam ostajala. Flertovala sam i ljubila
se, no onda sam nastavljala dalje. Tvoje davne riječi su mi uvijek odzvanjale
u glavi. Da biti s drugim muškarcem kad si zaručena za muškarca poput
Luce znači smrt tom muškarcu.“
„Nisam govorila o tebi. To je bilo davno.“
„Ali Matteo je baš poput Luce i to sam znala. Znala sam da bi ubio bilo
kojeg muškarca kojeg bi pronašao sa mnom, no ipak sam izašla sa Sidom.
Mogla sam i sama povući obarač!“
„Ne. Nisi mislila da će te uhvatiti. Željela si se osjećati kao kod kuće i
započeti novi život kao što si zaslužila nakon što si toliko dugo bila u bijegu.
Osjećala si se sigurno i željela pružiti priliku ljubavi. To je u redu.“
„Ne. Ne, nije. Ne shvaćaš, Aria. Nije uopće bilo o ljubavi. Nisam zapravo
bila zaljubljena u Sida. Čak mi se nije ni toliko sviđao na kraju jer je znao biti
kreten i to sve čini gorim. Previše sam riskirala za nespretne poljupce i
neugodno pipkanje i Sid je zbog toga umro.“
„Molim te, nemoj kriviti sebe. Krivi oca i njegove muškarce. Krivi Mattea.
Nije me briga, no nemoj kriviti sebe.“
„Oh, krivim sve njih, ne brini, no to ne mijenja stvar da bez mene, Sid bi
još uvijek svirao svoju glupu gitaru i flertovao s minhenskim djevojkama.“

106
 „Ne možeš promijeniti prošlost, Gianna, no možeš napraviti najbolje za
svoju budućnost.“
Nisam si mogla pomoći, a da se ne nasmijem. „Nedostajao mi je tvoj
optimizam.“ Spustila sam glavu u njeno krilo i zatvorila oči. „Tako si mi
nedostajala.“
Gladila me po kosi. „I ti si meni nedostajala. Tako sam sretna što ćeš
živjeti sa mnom u New Yorku.“
„Prvo se moram udati za Mattea. Kako ću ja biti supruga, Aria?“
„On i Luca puno rade. Nećeš ga trebati često viđati.“
„No ipak. Morat ću spavati s njim i dijeliti krevet s njim i pokušati biti
civilna s njim Bog zna koliko dugo. Nije kao da će mi dati novu priliku da
pobjegnem.“
„Razmišljaš da ponovno pobjegneš?“ Pitala je tihim glasom.
„Ne znam. Možda.“
„Možda neće biti tako strašno kao što misliš. Matteo može biti zabavan i
dobro izgleda pa na fizičkoj razini barem ne bi trebao biti previše loš. Sigurna
sam da je dobar ljubavnik s obzirom na to s koliko je djevojaka bio u
prošlosti.“
Ustuknula sam. „Točno. Ako se večeras vratimo u New York, vjerojatno
će očekivati da spava sa mnom.“
Aria mi je pretražila lice. „Jesi li zabrinuta da će iskaliti svoj bijes na tebi
jer si spavala s drugim muškarcima prije njega?“
„Nikad nisam.“
Aria je trepnula. „Nikad nisi što?“
„Nikad nisam spavala ni sa jednim muškarcem. Bih da sam imala više
vremena upoznati ga, no to se nikad nije dogodilo.“
„Zašto nisi ništa rekla? Otac se grozno odnosio prema tebi. Možda bi ti
oprostio da si mu rekla istinu.“ Pomaknula se kao da je htjela krenuti dolje
da mu sama kaže, no povukla sam je natrag na krevet.
„Nemoj.“ Rekla sam čvrsto. „Ne želim da itko zna. Nije me briga ako me
nazivaju droljom. Ne želim im pružiti zadovoljstvo da znaju.“
Aria mi je uputila pogled kojim je jasno davala do znanja da je mislila
kako sam sišla s uma. „Moraš barem reći Matteu. Moraš.“
„Zašto? Kako bi mogao biti ponosan što mi je prvi? Jebeno ne. Već se
ponaša kao da je moj spasitelj. Samo će biti gore ako sazna.“
„Ne, moraš mu reći kako bi mogao biti oprezan.“

107
 Zafrktala sam. „Ne trebam ga da bude oprezan. Ne želim da zna.“
„Gianna, ako će ti prvi put biti imalo poput mog, zahvaljivat ćeš sretnim
zvijezdama ako će Matteo biti oprezan, vjeruj mi.“
„Preživjet ću.“ No Arijine su me riječi počele činiti nervoznom.
„To je smiješno. Ako misli da si iskusna, može te uzeti bez dovoljno
pripreme. To će stvarno boljeti.“
Zatresla sam glavom. „Aria, molim te. Donijela sam odluku. Ne želim da
Matteo zna. To nije njegova stvar.“
„Što ako svejedno sazna? Ne bi bilo načina da bih ja to mogla sakriti od
Luce.“
„Dobra sam u skrivanju boli. Možda ću zagristi jastuk.“
Aria se nasmijala. „To zvuči poput najgluplje ideje koju sam čula.“
Netko je pokucao. Brzo sam ustala, želudac mi se umotao u čvor. Što ako
su se otac i Dante predomislili i morat ću ostati u Chicagu?
Kad su se vrata otvorila i majka je ušetala unutra, izdahnula sam. Nije se
nasmiješila i nije pokušala prići bliže. Bila je slika savršene talijanske žene,
uvijek propisno obučena, uvijek submisivna i pristojna i izrazito sposobna u
sakrivanju masnica kad god bi otac izgubio živce i ošamario je. Bila je sve što
ja nisam željela postati. Da Matteo ikad mene ošamari, vratila bih mu, bez
obzira na posljedice.
„Svećenik je na putu. Bit će ovdje za petnaest minuta. Moramo te
pripremiti za ceremoniju.“ Rekla je jednostavno.
Oči su mi se raširile. „Tako brzo?“
Majka je kimnula. „Vitiellosi se žele vratiti u New York što je prije
moguće, što je vjerojatno najbolje.“
Ustala sam s kreveta pa polako došetala do majke. „Ocu će biti drago što
odlazim.“
'Što s tobom?' Htjela sam pitati, no nisam se usudila.
Majka je podigla ruku i na kratki trenutak mi pomilovala obraz prije nego
se odmaknula korak unatrag. „Nisi trebala pobjeći. Uništila si si reputaciju.“
„Nije me briga za moju reputaciju:“
„Ali trebalo bi te biti.“ Okrenula se prema mojoj garderobi i otvorila je.
„Sada, da vidimo ako ima koja haljina koju bi mogla nositi na ceremoniji.
Naravno da bih voljela vidjeti te kako hodaš niz prolaz u prekrasnoj bijeloj
vjenčanici.“ Uzdahnula je. Zar je pokušavala da se osjećam krivom? Jer joj je
uspijevalo.

108
 Aria se pomaknula do mene i stisnula mi rame prije nego je pomogla
majci tražiti haljinu. Naposljetku je odabrala svečanu haljinu bez leđa, dugu
do poda i krem boje, koju sam nosila za Novu godinu. Aria mi je pomogla sa
šminkom, iako nije sakrila moju natečenu usnu.
„Pogledat ću je li svećenik stigao.“ Rekla je majka prije nego je oklijevajući
stala na dovratku s nostalgičnim izrazom lica. Otvorila je usta, no onda se
okrenula i zatvorila vrata.
Pokušavala sam ne primiti to k srcu. Znala sam svoje roditelje i većina
ljudi u mom svijetu bi me osudila zbog toga što sam napravila, pa zašto je
onda toliko boljelo?
„Misliš li da će Lily i Fabiju biti dopušteno gledati ceremoniju?“ Pitala
sam sramotno nadajućim glasom.
„Pusti da razgovaram s ocem. Sigurna sam da ih mogu uvjeriti.“ Rekla je
Aria.
Nisam protestirala dok je izlazila. Ako je netko mogao uvjeriti oca u
nešto, to je bila Aria. Okrenula sam se prema ogledalu. Oči su mi bile tužne
i umorne. Nisam izgledala poput sretne, rumene mladenke. Nije da je itko to
od mene očekivao. Ovo nije bilo ni pravo vjenčanje. Usprkos mojim najboljim
namjerama, ponovno me pritisnula krivnja. Kako je moj život mogao postati
takav nered? Sve što sam ikad željela bilo je biti slobodna donositi vlastite
odluke. Možda bih se i udala za Mattea da se ikad potrudio pitati umjesto da
mi je naredio. A sad neću nikad imati pravo vjenčanje ili prekrasnu haljinu.
Uvijek sam mislila da me nije bilo briga za te stvari, no sad kad su one bile
izgubljene za mene, osjećala sam se rastuženom.
Aria se vratila. „Vrijeme je. Svećenik čeka u dnevnom boravku. Fabi i Lily
su također tamo.“
Izvukla sam osmijeh. „Hajdemo me onda udati.“

Čak i bez vjenčanice, Gianna je bila jebeni prizor. Haljina joj je grlila
obline; obline za koje ću si uzeti vremena da ih istražim kad se vratimo u
New York. Nisam mogao dočekati da prisvojim svaki centimetar njenog
tijela. Navest ću je da zaboravi sve što je bilo prije mene.

109
 Gianna mi je susrela pogled kao da je znala o čemu sam razmišljao. No
nisam se trudio sakriti svoju želju za njom. Večeras ću je jebati, bez obzira
koliko umoran i pod utjecajem leta bio. Predugo sam čekao na to. Gianna je
stala kraj mene i primio sam joj ruku. Svećenik je gledao u nju preko nosa.
Nisam mogao dočekati da ostavim Chicago za sobom. Ne da će ljudi u New
Yorku blaže gledati na Giannu, no barem su svi oni bili previše preplašeni
mene da bi otvoreno pokazivali svoj prezir.
Giannina je ruka bila hladna u mojoj i izbjegavala je moj pogled dok je
svećenik izgovarao bračne zavjete. Kad je bio njen red da izgovori uzimam,
napola sam očekivao da kaže 'ne' i zbilja nisam bio siguran što bih tada
napravio, no nije. Gianna je bila pametna djevojka; sakrit će svoju mržnju za
našu vezu dok ne bude na sigurnoj udaljenosti od Chicaga i gada od njenog
oca.
Kad je napokon došlo vrijeme da stavimo vjenčano prstenje, zapravo je
zadrhtala. Nekako me to užasno živciralo. Trebala bi biti zahvalna što sam je
želio koliko jesam. Njeni glupi postupci su je mogli koštati svega. Mogla se
barem praviti da je zahvalna.
„Možete poljubiti mladu.“ Objavio je svećenik.
Nisam oklijevao. Obujmio sam joj lice i pritisnuo usne uz njene. Gianna
se ukočila, što mi je samo još više uzburkalo krv. Kad sam se odmaknuo,
izravno mi je susrela pogled. Bila je baš uporna u tome da me provocira. Ako
se voljela igrati vatrom, neka. Nisam mario opeći se. Za nju bih hodao kroz
plamen.

Manje od šezdeset minuta kasnije, ponovno smo bili u zraku na putu u

New York. Tijelo mi je brujalo od želje dok sam gledao Giannu u njenoj seksi
haljini. Ona i Aria su se zajedno stisnule u posljednjem redu aviona.
Luca je potonuo kraj mene i pružio mi čašu viskija. Progutao sam ga u
jednom gutljaju. „Espresso bi bio bolji. Moram ostati budan.“
Luca je pratio moj pogled prema djevojkama. „Planiraš imati bračnu noć
kad dođeš kući.“
„Jebeno točno.“
„Iz onoga što znam o Gianni, vjerojatno ti neće olakšati. Što ćeš napraviti
ako ti se suprotstavi?“

110
 Nisam razmišljao o tome. U svakoj maštariji s Giannom, bila je voljni
suučesnik. Želio sam da vrišti moje ime u zadovoljstvu, želio sam da postane
vlažna. Bi li me zbilja odbila? „Neće.“ Rekao sam s više uvjerenja nego sam
osjećao.
Lucine su me oči vjerojatno probadale poput rendgena. „Nitko te ne bi
krivio ako uzmeš što želiš bez njene suglasnosti. Nije kao da to već nije
obavila.“
Ruke su mi se stisnule u šake, no umjesto da pratim prvi impuls i udarim
Lucu, brojio sam do deset u sebi. Luca je često govorio stvari poput toga kako
bi izazvao nečiju reakciju. Nisam mislio da je bio ozbiljan. Možda bih, prije
Arije, više sumnjao u njega.
Oči su mu upile moje stisnute šake pa mi je proučio lice prije nego se
podrugljivo nasmiješio. „Poput otvorene si mi knjige.“
„Zašuti.“ Promrmljao sam. Oči su mi ponovno pronašle Ariju i Giannu.
Izgledale su kao da su imale prepirku, neobičan prizor. Nikad nisam vidio
da se njih dvije nisu slagale.
„O čemu je to?“ Pitao sam nakon jednog trenutka.
„Kako bih ja znao?“
„Ti i Aria ste praktički srodne duše, niste li već savladali umijeće čitanja
umova jedan drugome?“
Luca mi je pokazao prst. „Znam da će ti žena od života napraviti pakao
pa ću ti popustiti.“
„Kako obzirno od tebe.“ Pitao sam se kakav će biti život s Giannom.
Danas je većinom bila pokorna, osim nekoliko situacija, no imao sam osjećaj
da će se ubrzo oporaviti i vratiti u staru, sarkastičnu sebe. Mrzio sam vidjeti
njenu tihu stranu, posebno kad je to značilo da je bila tužna zbog onog jebača
Sida. Pokušao sam zaboraviti tog gada, no nekako se usidrio u mom umu. A
onda se nisam mogao zaustaviti u razmišljanju o njemu s Giannom. Koliko
ju je još muškaraca vidjelo golu? Bilo u njoj? Zbilja sam trebao saznati njihova
imena i sve ih ubiti.
Kad smo napokon sletjeli u New York, ponovno sam bio carski raspižđen.
Jedva sam pogledao Giannu dok smo uzimali moj Porsche Cayenne na
povratku u naš apartman u zgradi. Svaki put kad bih uhvatio nagovještaj
njene duge noge kroz prorez na haljini, skoro bih poludio. Morao sam se
obuzdati. Nije bilo važno što je Gianna napravila prije današnjeg dana. Sad

111
je bila moja i ako ne stavim kočnicu na moj jačajući bijes, napravit ću nešto
zbog čega ću kasnije zažaliti.

Matteo je imao čudan pogled na licu kad god bi pogledao u mom smjeru.
Nisam baš mogla shvatiti o čemu se radi, no nekako me to činilo nervoznom.
Naravno da sam se pravila da ništa ne primjećujem.
Aria me pokušala nagovoriti da kažem Matteu istinu kroz cijeli let, a čak
i sad kad smo se zaustavljali u podzemnoj garaži zgrade, još mi je uvijek
upućivala znakovite poglede. Bila sam zabrinuta da bi mogla u svoje ruke
uzeti zadatak podijeliti moju tajnu s Matteom, no znala je da bih to vidjela
kao izdaju povjerenja pa sam se nadala da će se suzdržati.
Matteo mi je primio ruku kad sam izašla iz auta i praktički me odvukao
prema dizalu. Aria i Luca su imali problema održati naš tempo. Imala sam
osjećaj da sam znala zašto je Matteo bio toliko nestrpljiv doći do svog
apartmana. Svi smo se nagurali u dizalo. Pokrenulo se i Matteove su me
tamne oči gledale u zrcalu, nešto gladno i bijesno je blještalo u njihovoj
dubini. Glad mi je bila neobjašnjiva. Bila sam u neredu. Sjene pod očima,
natečena usna, blijeda koža.
Možda sam se trebala osjećati anksioznije, no samo sam željela završiti s
time. Možda bi Matteo čak i izgubio interes za mene jednom ako me dobije,
iako se dio mene pitao bih li zbilja bila sretna ako me Matteo odjednom počne
ignorirati.
Dizalo se zaustavilo uz zvono i glatka su se vrata klizeći otvorila. Bez
ijedne riječi, Matteo me povukao u apartman. Bacila sam pogled preko
ramena i uhvatila Arijin zabrinut izraz trenutak prije nego ju je zatvaranje
vrata sakrilo od mog pogleda. Matteo me vodio prema vratima s desne
strane. Jedva sam imala vremena promotriti moderno pokućstvo i predivan
pogled na New York prije nego smo žurno ušli u spavaću sobu i Matteo je
zalupio vratima. Želja u njegovim očima mi je jasno dala do znanja da ove
noći neće prihvatiti odbijanje.

112
 Nitko me nikad nije tako gledao, kao da sam bila jedini izvor vode u doba
suše. I Bože, uživala sam u tome. Barem jedan dio mene, a drugi dio, onaj
tvrdoglavi dio, želio se držati ljutnje, tuge, ogorčenja i ne zamarati se
Matteovom željom za mnom.
U posljednja dvadeset četiri sata, snovi su mi bili srušeni i nevin život je
bio oduzet. Osjećala sam kao da je bila moja dužnost boriti se protiv ovog
braka i trnaca koji su mi plovili tijelom kad god bi me Matteo dodirnuo.
Dugovala sam to Sidu i svom samopoštovanju. Predugo i presnažno sam se
borila kako bih bila slobodna.
Prije nego sam se mogla predomisliti u tome što sam krenula napraviti,
Matteo me povukao uz sebe i zarobio mi usta u divljem poljupcu koji me
natjerao da uzdahnem pa se ukočim. Njegov mi je jezik uklizao između
usana i bez da sam to željela, otvorila sam se za njega, razdvojila usne, hrvala
se s njegovim jezikom. Ruke su mi pronašle put u njegovu kosu, povlačeći,
čupajući, želeći ga bliže i u isto ga vrijeme želeći odgurnuti.
Tijelo mi je gorjelo požudom. Niti jedan prijašnji poljubac nije bio ni
približno poput ovoga. Matteo je počeo hodati, noseći me prema svom
krevetu.
Bori se s njim, Gianna. Bori se protiv ovog. Duguješ to Sidu.
No danas mi je bilo dosta borbe, dosta mojih emocija. Danas sam samo
željela osjetiti, pustiti da mi tijelo preuzme kontrolu, da sve zaboravim barem
na nekoliko sati. Bit će dovoljno vremena za otpor kasnije u ovom braku.
Matteo me bacio dolje na krevet i izbio mi zrak iz pluća, no nisam imala
puno vremena za oporavak jer je odjednom bio na meni i njegove su se usne
vratile. Ruka mu je kliznula pod moju majicu, vršcima prstiju mi je milovao

113
trbuh pa osjetljivu kožu rebara. Obujmio mi je grudi preko grudnjaka i savila
sam leđa u luk približivši mu se. Odmaknuo se i jedva sam uspjela
suspregnuti zvuk protesta. No, izgleda da je to znao. Nasmijao se na onaj
arogantan način dok mi je povlačio majicu preko glave i otkopčavao
grudnjak. Bradavice su mi se ukrutile, a njegov se osmijeh još više proširio.
Kroz mene je prostrujala iznerviranost. Izgledao je toliko siguran u sebe,
siguran u svoju pobjedu nada mnom. Očekivala ga je još jedna pomisao.
„Što bi napravio da sam ti rekla 'ne'?“ Pitala sam ga izazivačkim tonom.
Očekivala sam ljutnju ili iznerviranost.
„Nećeš.“ Rekao je bez imalo sumnje u svom glasu. Zurila sam u njega, no
nije mi dao vremena za zao odgovor. Spustio je glavu nad moje grudi i usisao
jednu ukrućenu bradavicu u svoja usta. Jecaj mi je pobjegao prije nego sam
se mogla zaustaviti, a Matteo mi nije davao ništa vremena da se oporavim,
da podignem obranu. Usta su mu bila neumorna. Osjećaji koji su mi prolazili
kroz tijelo bili su skoro previše. Kako je uspijevao postići da se tako osjećam?
Jezik mu je okruživao bradavicu prije nego se prebacio na drugu, ostavljajući
mokar trag između grudi. Zadrhtala sam. Matteove su oči bile prilijepljene
za moje lice. Želio je vidjeti kako se predajem, želio je uživati u toj pobjedi do
samog kraja. Opirala sam se potrebi da zatvorim oči. To bi vidio kao još jednu
pobjedu. Ne mogu mu i to dati. Nježno mi je ugrizao bradavicu na što sam
zajecala još glasnije nego prvi put.
Uz samozadovoljan cerek se pomaknuo niže, gurajući jezik u moj pupak.
Skvičala sam poput idiotkinje i pokušala se odmigoljiti od njega, no njegove
su se ruke smjestile na moje kukove čvrsto me držeći, dok je njegov jezik
pronalazio sva škakljiva mjesta na mom trbuhu i bokovima. Toliko sam se
smijala sa su mi se suze skupljale u očima. Očekivala sam da će biti grublji
nakon onog čemu je svjedočio, da je skoro to i želio, no ova zaigrana strana?
To me plašilo jer je izgledao dopadljivo, čak i dražesno. Odgurnula sam mu
čelo. „Prestani!“ Uzdahnula sam između smijeha.
„Koja je čarobna riječ?“ Promrmljao je uz posebno škakljivo mjesto iznad
zdjelične kosti.
„Jebi se.“ Rekla sam slatko. Pripremila sam se, no nije zaustavilo cvilež i
smijeh kad je Matteo jezikom pratio moju zdjeličnu kost. Bila sam na rubu da
molim kad je odjednom zaustavio svoj napad. Otkopčao mi je hlače i
povukao ih s mene. Oči su mu putovale mojim nogama, a ruke su mu pratile

114
isti put, jedva dotičući kožu. Pokreti su mu bili skoro pobožni; nisam to
razumjela. Gađenje i bijes, to bih razumjela.
Kad me poljubio preko gaćica, postala sam vrlo mirna. Znala sam što je
želio napraviti. Nitko to nikad nije napravio. To je bilo vrlo osobno, kao da
sam se trebala još više ogoliti nego samo u fizičkom smislu i to nisam mogla
napraviti, nisam željela napraviti, bez obzira koliko moje tijelo žudjelo za tim
iskustvom. Matteo mi je uhvatio gaćice i spustio mi ih niz noge. Sjeo je na
trenutak, diveći mi se. „Pitao sam se jesi li crvenokosa.“
Okrenula sam očima, usprkos crvenilu koje se širilo mojim obrazima.
„Zar nije to nešto što se pita svaki muškarac?“
Trenutak prekasno sam shvatila da mi spominjanje drugih muškaraca
nije bila najpametnija ideja u mojoj trenutnoj situaciji.
„Kako si to objasnila drugima s kojima si bila? Gore smeđa, dolje
crvena?“ Njegovi glas i oči su postali tvrđi, opasni.
Nitko me nije ovako vidio. Riječi su mi stajale na vrhu jezika. „Mislila sam
da me želiš jebati. Nisam raspoložena za čavrljanje.“
Matteo je odmahnuo glavom. „Oh, jebat ću te, ne brini.“ Sudario je svoje
usne s mojima, a ja sam njega poljubila jednako žestoko. 'Osjećaj, ne
razmišljaj' mi je postala mantra. Njegove su ruke plutale mojim tijelom dok
nisu pronašle put između mojih nogu. Natjerala sam se da se opustim
usprkos svojim živcima. Kad su mu prsti prešli preko mojih nabora,
uzdahnula sam uz njegove usne. Osjećaji su bili divni. Njegov je palac
pronašao moj skup živaca i počeo ga trljati. Dva su njegova prsta kliznula
naprijed i natrag po dužini mog otvora, dok mi je njegov palac pritiskao
klitoris. Možda moj um nije želio Mattea, no moje ga je tijelo bilo toliko željno
da je to bilo smiješno.
Nožni su mi se prsti skvrčili dok me obrađivao prstima. Uhvatila sam mu
vrat, povlačila ga još bliže, ispreplićući njegov jezik s mojim kad se orgazam
obrušio na mene. Nokti su mi se zaboli u njegovu kožu, no izgleda da ga je
to još više napaljivalo sudeći po njegovom režanju duboko u prsima.
Odjednom su se njegova dva prsta pomakla niže i okrznula moj otvor. Strah
mi se povećao. Stišćući noge zajedno, odgurnula sam mu prsa i odmaknula
usta od njegovih.
„Dosta s predigrom.“ Rekla sam bez daha. Što ako je mogao nešto osjetiti
prstima? Sumnjala sam da će njegov kurac biti toliko osjetljiv kao njegovi
vršci prstiju.

115
 Nagoviještaj mrštenja je prešao preko Matteovog izraza, no onda je
kliznuo s kreveta s opakim cerekom. Stajao je uspravno ispred kreveta.
Nabreklina u njegovim hlačama je bila nepogrešiva. Nije mi dao puno
vremena za razmišljanje što leži ispod tkanine. Ruke su mu brzo otkopčale
košulju pa ju je spustio sa svojih čvrstih ramena i pustio ju da padne na pod.
To je bio prvi put da sam ga vidjela bez majice. Prije bih uhvatila nagoviještaj
njegovih trbušnih mišića kroz njegovu bijelu košulju, no to se nije moglo
uspoređivati s tim da ga vidim golih prsa. Srž mi se stisnula od potrebe. Čak
i kad mi je Matteova osobnost išla na živce, moje je tijelo definitivno reagiralo
na njegov izgled. Ruke su mu se pomaknule na hlače i u jednom brzom
pokretu je povukao i hlače i gaće na pod. Kad se uspravio, bilo mi je potrebno
svo moje glumačko umijeće da zamaskiram svoju posramljenost i živce na
pogled njega u punoj erekciji.
Zbilja sam trebala slušati Ariju, no čak i dok mi je misao prolazila kroz
um, znala sam da sam bila previše ponosna reći Matteu istinu. Oči su mi
uzele vremena da upiju svaki njegov centimetar, ne brinući čak ni o tome što
se podsmjehivao mojem očitom divljenju.
I dečko, bio je predivan. Sve na njemu je bilo, njegova isklesana prsa i
trbušni mišići, čak i njegov kurac. Mrzila sam ga zbog toga. Mrzila sam kako
je moje tijelo tako brzo i lako reagiralo na njega kako nikad nije reagiralo na
Sida ili druge dečke s kojima sam se ljubila. Napredovao je po krevetu, svaki
mu je pokret bio podatan i kalkuliran. Svaki je pokret bio usmjeren pokazati
njegove mišiće i snagu. Bože. Voljela bih da nije ostavljao takav dojam na
mene. Stavio je jedno koljeno na krevet, fiksirajući me pogledom koji me
tjerao na drhtanje.
„Prestani se igrati.“ Zasiktala sam jer su me živci obuzimali, a to je bila
zadnja stvar koju sam trebala.
I napravio je što sam tražila. Pomaknuo se na krevet i smjestio se između
mojih nogu hvatajući mi kukove uz mračni osmijeh. „Natjerat ću te da
zaboraviš na svakog jebenog lika s kojim si bila.“
Zurila sam u njega, bila sam spremna uputiti mu podmukao odgovor,
kad me oštro povukao za kukove i zabio se u mene u jednom čvrstom
potisku. Izvila sam leđa uz cvilež kad me pogodila bol. K vragu. Aria se nije
šalila. Ovo je bilo jebeno bolno. Toliko o mom čuvanju tajne. Povukla sam
nekoliko brzih udaha kroz nos čvrsto stišćući oči. „O jebem mu.“ Uzdahnula
sam kad sam ponovno mogla govoriti. Ovo je bilo puno gore nego sam

116
očekivala. Polako sam otvorila oči, strepeći od onoga što ću vidjeti. Trebala
sam zagristi jebeni jastuk ili bar moj glupi jezik.
Matteo se zaledio iznad mene dok je zurio prema dolje u mene u
iznenađenju. „Gianna?“
Lice mi je postalo vruće. „Šuti.“ Promrmljala sam. Opustila sam prste koji
su stiskali posteljinu.
Matteov je pogled bio mekan. „Zašto mi nisi rekla?“
Odlučila sam se praviti glupa. Možda sam ga mogla uvjeriti da nije bilo
onako kako je izgledalo. „Rekla što?“
Prepreden osmijeh mu je izvio usne i nisam željela ništa više nego mu ga
obrisati s lica. Naravno da nije povjerovao mojoj laži. Nije bio idiot. Bio je
vrhunski manipulator i očito sam imala mnogo toga za naučiti prije nego bih
ga mogla prevariti.
„Da sam ti prvi.“ Rekao je. Zar je morao zvučati tako… olakšano i
ponosno?
Da se nisam brinula da će vađenje njegovog kurca iz mene boljeti koliko
je boljelo njegovo ulaženje, odgurnula bih ga od sebe. Ležanje pod njim je
činilo poštenu svađu teškom.
Stisnula sam oči. „Mislila sam da ćemo se jebati? Umorna sam od
razgovora s tobom.“
Matteo se oslonio na svoje ruke, približavajući nas bliže. Ukočila sam se
na probadanje koje je taj pokret izazvao.
„Prvo želim da mi odgovoriš na pitanje. Zašto? Mogla si se poštedjeti
mnogo boli da si mi rekla.“ Rekao je mirno. Izgledao je kao da mu je ovo bila
najlakša stvar na svijetu, biti zakopan duboko u meni i održavati razgovor.
Kad mi je postalo jasno da će čekati dok mu ne pružim što želi, rekla sam.
„Jer nisam željela da znaš.“
Cerek mu je postao još veći. „Jer nisi željela priznati da si čekala na mene.“
„Nisam čekala na tebe. Sad prestani pričati i jebi me, k vragu.“ Ovo je
postajalo previše osobno i mrzila sam to koliko sam bila ranjiva, gola iznutra
i izvana. Kako sam trebala prestati osjećati ako me Matteo nastavlja
zapitkivati stvari o kojima nisam željela razmišljati?
Matteo nije micao pogled s mene. Bio je mračan i posesivan i izgledalo je
kao da je gledao ravno kroz mene. Da to nije imalo osjećaj poput poraza,
skrenula bih pogled. Polako se izvukao prije nego je kliznuo natrag unutra i
ukočila sam se od boli. Tijelo mi je bilo grozni izdajnik. Barem sam ovog puta

117
uspjela suspregnuti uzdah. Matteo se pomicao polako i oprezno, mišići su
mu se stiskali svakim potiskom. Mrzila sam što je bio obazriv. Mrzila sam
što se nije ponašao poput totalnog šupka, mrzila što mržnja prema njemu
nije bila tako laka kao što sam mislila. Da nije bio šupak, onda bi Sidova smrt
bila još više moja krivnja jer bi moje bježanje bilo nepotrebno, sebično i
neutemeljeno.
Stisnula sam mu ramena. „Nemoj se suzdržavati.“
Matteove su se obrve stisnule, no još se uvijek nije pomicao brže.
Pogurnula sam prste u njegovu kožu i trznula kukovima usprkos boli
između nogu. „Prestani se suzdržavati!“
Ovog je puta poslušao. Oči su mu bljesnule pa se zakucao u mene čvršće
i brže. Zatvorila sam oči dok sam se držala za njegovo rame. Vjerojatno sam
mu noktima ostavila otiske. Nije me bilo briga, a Matteu nije smetalo sudeći
po njegovom brzom disanju.
Bol je imala dobar osjećaj, dala mi je nešto na što se mogu fokusirati osim
slamajuće krivnje. No nije bila prisutna samo bol. Uskoro je taj osjećaj
rastegnuća postao savršen pritisak, duboki šum zadovoljstva dok se gurao u
mene udarajući savršenu točku duboko u meni. Matteova su usta pronašla
moj vrat pa mi je lagano zagrizao kožu. Jecaj mi je pobjegao iz usta. Oči su
mi se naglo otvorile susrećući Matteov intenzivan pogled. Nisam mogla
skrenuti pogled. Željela sam ga privući bliže i u isto vrijeme ga odgurnuti,
željela sam se sakriti i otvoriti mu se, željela ili ne željela. „Hoćeš li svršiti?“
Matteo je hrapavo rekao.
Zatresla sam niječno glavom ne vjerujući svom glasu. Možda sam mogla
svršiti. Bilo je sve bolje i bolje, no trebala sam napraviti prostora između
Mattea i sebe, trebala sam vremena kako bih ovladala svojim emocijama prije
nego me preplave. Bila sam zbunjena, umorna i tužna.
Matteo se ponovno podignuo na ruke i još više ubrzao, zabijajući se u
mene ponovno i ponovno pa se ukočio iznad mene, lice mu se izvijalo u
zadovoljstvu i k vragu, izgledao je božanstveno, poput nečeg što ni
Michelangelo ne bi bolje napravio. Matteovi su pokreti postali trzavi pa se
umirio, zatvorenih očiju, nekoliko pramenova tamne kose mu se zalijepilo na
čelo.
Prsti su me svrbjeli da ih pomaknem, da dotaknem njegove usne i vilicu.
Umjesto toga sam spustila ruke s njegovih ramena i opustila ih na krevet kraj
sebe gdje nisu mogle napraviti nešto glupo, nešto što ću kasnije požaliti.

118
 Matteove su se oči polako otvorile i tiho sam uvukla zrak. Zašto me nije
mogao prestati tako gledati? Nije se smijao, samo me probadao tamnim
pogledom.
Odgurnula sam ga u prsa. „Postaješ težak. Makni se.“
Rubovi njegovih usana su se trznuli pa se polako izvukao i bacio se na
krevet kraj mene i posegnuo za mnom kao da će me zagrliti. Paničareći, sjela
sam i skliznula s kreveta. Da me sad zagrlio, da se ponašao kao da smo pravi
par, onaj koji brine jedan o drugome, prolupala bih. Krenula sam prema
kupaonici ne zamarajući se prekrivanjem. Matteo je već vidio sve na meni i
neću mu dati zadovoljstvo da pomisli kako me bilo sram biti gola pred njim.
Nisam čula kad je došao za mnom, no Matteo mi je odjednom uhvatio
ruku, zaustavljajući me da nestanem u sigurnosti kupaonice. Pogledi su nam
se susreli. Njegov je bio skoro… ispunjen kajanjem. „Nisam trebao biti tako
grub s tobom, no znaš kako me iživcirati, Gianna. Jesam li te ozlijedio?“
Briga, evo je opet. K vragu. Zašto nije mogao prestati ponašati se kao da
je bio normalan lik? Zar je zbilja mislio da će me to navesti da zaboravim tko
i što je zapravo bio? „Ne pravi se da ti se nije svidjelo.“
„Ne radim to. Obožavao sam svaki jebeni trenutak. Dugo sam čekao na
taj trenutak. Proveo sam skoro svaki budni trenutak moje potrage za tobom
zamišljajući imati tvoje seksi tijelo pod sobom. No u mojoj si mašti stenjala
moje ime i doživljavala višestruke orgazme. Zasigurno nisi bila u boli.“
Taj arogantni gad. „Nastavi zamišljati. Neće se dogoditi.“
Matteo se oslonio na dovratak zarobljavajući me između svojih ruku.
„Tvoje je tijelo reagiralo na mene, Gianna, iako ti to ne želiš priznati. Sljedeći
put ćeš svršiti dok te jebem, vjeruj mi.“
„Zašto misliš da je moje tijelo reagiralo na tebe? Možda sam zamišljala da
sam s nekim drugim. Um je snažan alat.“ Pokušala sam se izvući ispod
njegove ruke, no odgurnuo me uz dovratak. „Možda sam zamišljala da me
Sid jebe umjesto tebe.“
Matteo nije ni trepnuo. Nije vjerovao ni jednu riječ koju sam rekla. K
vragu!
„Da si stvarno željela da ti Sid bude prvi, dopustila bi mu da te jebe. Pa
zašto onda nisi?“
„Jer si ga ubio.“

119
 Matteo se osmjehnuo. „Oboje znamo da to nije razlog zašto, no hajdemo
se pretvarati da jest. Onda mi je drago što je mrtav. Taj slabić nije zavrijedio
tu privilegiju.“
Nisam mogla vjerovati. „Šupku. Znala sam da će ti se to svidjeti, zato ti
nisam ni rekla.“
Matteo se nagnuo bliže dok nije bilo manje od jednog centimetra prostora
između naših usana. „Ali znam i neću nikad zaboraviti. Sad si moja, Gianna,
i jebeno volim to što sam te uhvatio prije nego si pronašla nekog luzera da ti
oduzme djevičanstvo.“
Pokušala sam ga ošamariti, no uhvatio mi je zglob i stvarno mi poljubio
ruku uz samozadovoljni cerek. Povukla sam ruku od njega. Bezbroj mi je
uvreda proletjelo kroz um, previše da bih odabrala samo jednu.
Matteo je kimnuo prema krevetu. „Možda bih trebao svima reći da ipak
možemo imati prezentaciju plahti.“
Oči su mi se raširile. To je bila zadnja stvar koju sam željela i Matteo je to
znao. Zadirkivao me. Odgurnula sam se kraj njega i ovog me puta pustio pa
sam požurila prema krevetu. Tamo je bila mala ružičasta mrlja na plahtama.
Muškarcima je bilo toliko lakše. Žene su stvarno bile sjebane kad je bila riječ
o anatomiji. Imale smo menstruaciju, nismo mogle piškiti stojeći, morale smo
istisnuti nešto veličine lubenice iz naših vagina i naš prvi put je bio jako
grozan. „Ne bi se usudio.“ Rekla sam.
Matteo je prekrižio ruke preko prsa. Još je uvijek bio veličanstveno gol i
ponovno mu se dizao. Gad se palio na našu svađu. „Ne bi me trebala
iskušavati.“
Slegnula sam ramenima. „Čak i kad bi pokazao plahte svojoj obitelji,
ionako ti nitko ne bi vjerovao. Misle da sam drolja, sjećaš se? Vjerojatno bi
mislila da sam lažirala mrlju tvojom krvi kao što je Luca napravio na svoju
svadbenu noć.“ Ukočila sam se. To je bila tajna koju sam trebala čuvati. Nitko
nije znao. Zašto nikad nisam mogla držati svoja glupa usta zatvorenima?

120
 Giannine su se oči raširile kad je odala Arijinu i Lucinu malu tajnu. Zar je
stvarno mislila da nisam znao? Luca i ja bismo umrli jedan za drugoga. Znao
je da mi može vjerovati s bilo kojom tajnom, čak i onu koja je otkrivala da
nije bio tako okrutni gad kakvog su ga svi ostali smatrali. Nekako. Nekom
ludom srećom, naš sadist od oca je donio pravu odluku kad je odabrao Ariju
za Lucu. Nisam mislio da je znao koliko će se njih dvoje slagati ili se ne bi
složio s tim spojem. Uvijek je težio tuđoj patnji. „Ne brini. Luca mi je rekao.
Tvoja je sestra ugrijala njegovo hladno srce. Vi Scuderi žene imate talent za
to.“
Gianna se opustila. Bez obzira koliko je mislila da je snažna, njeno ju je
tijelo odavalo. Nije bila jako dobra u skrivanju svojih emocija, što bi meni
olakšalo. Pogled joj se vratio na mrlju na plahtama. Vidjeti je zapravo mi se
jako sviđalo, kao i dobar razmaz krvi na mom kurcu. Nisam bio poput nekih
muškaraca u našem svijetu koji bi odbili oženiti Giannu jer se možda
zabavljala s drugim muškarcima tijekom svog bijega. Ne da nisam mrzio
činjenicu da bi bilo koji drugi lik ikad spustio jebeni prst na njeno prekrasno
tijelo, no želio sam Giannu previše da bih mario i ionako sam smatrao cijelu
tu opsesiju s čistoćom u našem svijetu smiješnom. Najbolji seks koji sam imao
u životu je definitivno bio sa ženama koje su znale što rade, no imao sam
osjećaj da je Gianna brzo učila. Ipak, nakon početnog šoka što je Gianna
zajecala od boli, osjećao sam navalu posesivnosti i jebene sreće.
Gianna je pogledala u mene, sumnja joj je stiskala ljubljive usne. Kosa joj
je prekrivala blijeda ramena poput vela i nisam mogao odoljeti okrznuti
pramenove s njenog ramena, diveći se njihovoj svilenkastoj teksturi. Samo je
Giannina koža bila mekša. Nisam mislio da će mi ikada dosaditi dodirivati

121
je. Prsti su mi pronašli njen puls prije nego sam počeo nježno milovati njen
vrat. Na trenutak je Gianna držala zrak i zapravo se nagnula prema mom
dodiru prije nego je izgleda povratila svijest. Zakoračila je unatrag pa nisam
imao izbora nego spustiti ruku. Morao sam potisnuti osmijeh. Bila je tako
predvidljiva. Barem u svojim reakcijama na mene. Nekad u prošlosti me
mogla iznenaditi što nije nešto u čemu su ljudi često uspijevali.
Gianna je stisnula oči prema meni. Da je znala koliko je seksi izgledala
kad je bila ljuta, češće bi se smijala. Već sam ponovno bio krut i nisam ništa
želio više nego jebati Giannu. Oči su joj pobjegne dolje na moj kurac i naljutila
se. Odmahujući glavom, prošla je kraj mene i nestala u kupaonici prije nego
je zalupila vratima uz glasan udarac.
Ispustio sam mali smijeh prije nego sam se vratio u krevet spuštajući se
na leđa i prekriživši ruke iza glave. Nisam mogao maknuti cerek s lica.
Nakon mjeseci frustracije, bio sam nagrađen, čak i više nego sam se nadao.
Čekao sam na zvuk puštanja vode, no tišina u kupaonici se nastavila. Sjeo
sam, sumnja se povećavala. Nije bilo nikakvog načina da Gianna pobjegne iz
kupaonice, no što ako je odlučila okončati svoj život radije nego ga provesti
sa mnom?
Gianna je vjerojatno previše voljela život za takvu akciju, no nisam bio
siguran da ne bi to napravila samo da mi napakosti. Pomaknuo sam se prema
vratima kupaonice, spreman srušiti ih kad su se otvorila. Gianna je izašla
van, obrve su joj skočile uvis kad me primijetila ravno pred sobom. Oči joj
nisu bile natečene pa barem nije plakala što je bilo olakšanje.
Nos joj se naborao. „Što? Nemoj mi reći da si me špijunirao dok sam bila
u kupaonici?“
Prekrižio sam ruke preko prsa uz podrugljiv osmijeh. Definitivno joj neću
reći što sam mislio. „Oboje znamo da ti je potrebno nadgledanje.“
Uz uzdah je prošla kraj mene i uvukla se pod pokrivače. Nakon brzog
pregleda kupaonice, koja je izgledala jednako kao prije, pridružio sam se
Gianni. Držala je leđa okrenuta od mene i pokrivače povučene do brade.
Pritisnuo sam se u njena leđa, rukom joj obuhvaćajući oko golog struka. Imati
njeno golo tijelo tako blizu svome mi je davalo razne ideje i moj se kurac
uporno gurao uz njenu guzu. Nisam mogao dočekati ovako je uzeti, imati je
ispred mene na sve četiri, imati je da me jaše. Želio sam je jebati na tisuću
različitih načina.

122
 „Nemoj ni pomišljati na to.“ Gianna je tiho rekla, upozoravajuće.
„Umorna sam i ne dugujem ti više od jednog puta u našoj svadbenoj noći.“
Nasmijao sam se uz njen vrat prije nego sam joj pritisnuo poljubac na
meku kožu. „Takva si romantičarka, Gianna. Tvoje mi riječi uvijek ugriju
srce.“
„Daj šuti.“ Promrmljala je.
Čvršće sam je stisnuo. Nije se probala odmaknuti što me iznenadilo i
ponovno pojačalo sumnju, no pripisivao sam njenu stidljivost dugom danu
koji smo oboje imali. Bilo je više od dvadeset i četiri sata otkad sam spavao.
Ipak, opirao sam se snu dok nisam čuo da se Giannino disanje produbilo
i tijelo joj je omekšalo kraj mene. Nisam vjerovao Gianni, ne nakon onoga što
je napravila. Nisam bio siguran hoću li joj ikad potpuno vjerovati. Znao sam
da bi pobjegla čim ju pustim izvan svog vidokruga. Neću joj dati drugu
priliku da me izbjegne. Nisam mario što moram napraviti kako bih je
zadržao u New Yorku.
Luca je mislio da ću izgubiti interes za nju jednom kad je pojebem. Dio
mene se tome nadao, no već sam mogao reći da to nije bio slučaj. Još sam je
želio, možda više nego prije.
Bio sam kompletno i potpuno sjeban.

Sljedeće sam se jutro probudila na Matteovo kretanje po sobi. Nisam dala

nikakvu naznaku da sam se probudila, umjesto toga sam slušala njegove
zvukove. Nisam se željela suočiti s njim. Bio bi umišljen zbog prošle noći,
definitivno nepodnošljiv. Prije dugog tuširanja i jake kave, nisam bila
raspoložena za tu određenu vrstu suočavanja. Kad su mu se koraci napokon
udaljili i vrata se zatvorila, uzdahnula sam i otvorila oči. Obzor New Yorka
je bio obavijen teškim oblacima. Možda bih jednostavno mogla ostati u
krevetu, no imala sam osjećaj da bi mi se Matteo mogao pokušati pridružiti
ako bih to napravila. Moje je izdajničko tijelo treperilo od uzbuđenja na ideju
da ponovno imam njegove ruke na sebi, možda bih mu čak dopustila da me
stvarno obliže.

123
 Brzo sam ustala, iskliznula iz kreveta i požurila u kupaonicu kako bih
polila lice hladnom vodom. Trznula sam se na peckanje na usni. Zurila sam
u sebe u zrcalu. Donja mi je usna bila dramatično natečena i koža ispod mi je
bila plava. Izgledala sam kao da sam sudjelovala u borbi, što nije bilo toliko
daleko od istine. Otvorila sam usta kako bih pogledala šavove. Zgađena,
brzo sam ih ponovno zatvorila. Jučerašnji događaji su mi proletjeli kroz um.
Nisam čak ni imala noćne more o onome što se dogodilo Sidu. Još sam se
uvijek užasno osjećala zbog njegove okrutne smrti, no snovi su mi bili prazni,
crna praznina ništavnosti. Možda i jesam pripadala ovom svijetu nakon
svega.
Oči su mi kliznule dolje na mjesto na vratu gdje mi je Matteo ostavio
ljubavni ugriz. Gad me označio kao da sam bila njegovo vlasništvo, a za njega
je to vjerojatno i bio slučaj. Dodirnula sam masnicu.
Mršteći se, okrenula sam se od svog odraza i na brzinu se istuširala. Kad
sam se vratila u sobu, pronašla sam svoje torbe na podu. Matteo ih je
vjerojatno donio dok sam se spremala. Podmukli gad. Kako se mogao tako
tiho kretati?
Brzo sam stavila svoju odjeću u ladice koje je Matteo sigurno ispraznio za
mene. Nekako me živciralo da je napravio prostora za mene kao da je cijelo
vrijeme znao da ću se naposljetku useliti. Mora da je to davno napravio. Nije
imao vremena noćas ili jutros. Spremati stvari koje nisam nosila šest mjeseci
me isto tako navelo da shvatim da sam očajnički trebala ići u kupovinu. Moja
je stara odjeća imala osjećaj kao da je relikvija iz staroga života. U našoj žurbi
da napustimo moj apartman u Münchenu, nisam bila u mogućnosti uzeti
ništa od moje nove odjeće.
Nakon toga, potpuno sam obučena krenula dolje, svako toliko se
zaustavljajući kako bih osluškivala Mattea. U apartmanu je bilo tiho i dok
sam hodala kroz dnevni boravak prema otvorenoj kuhinji, nisam susrela
nikoga, čak ni čuvara. Sumnja je bljesnula kroz mene. Matteo me nikad ne bi
ostavio bez nadzora nakon onog što sam napravila. Oči su mi skenirale strop,
uglove i svako drugo moguće mjesto za nadzorne kamere, no nisam ništa
pronašla. Na trenutak sam oklijevala na sredini kuhinje, oči su mi letjele na
ogroman aparat za kavu. Jebeš to. Trebala sam kofein. Ako Matteo nije bio
ovdje, za što sam bila zahvalna, pravit ću se da mi je ovo bio dom.
A nisam se ni trebala pretvarati. Ovo mi jest sada bio dom ili je trebao
biti. Naravno da nisam imala takav osjećaj. Prošlo je dosta vremena otkad

124
sam bilo koje mjesto smatrala domom. U posljednjih nekoliko mjeseci mog
boravka tamo, čak mi ni roditeljska kuća nije više imala osjećaj kao dom. Nije
bilo potrebe sada misliti o tome. Nikad neću oprostiti ocu za to kako se
odnosio prema meni, niti majci jer mu je to dopustila. Možda sam za njih bila
mrtva, no i oni su bili mrtvi za mene.
Prst mi je lebdio ispred gumba koji bi uključio aparat za kavu. Ova jeziva
tišina me izluđivala. Grdeći se zbog mog smiješnog opreza, napokon sam ga
pritisnula. Dohvatila sam šalicu i odabrala Cappucino. Više nisam bila u
bijegu. Najgore se već dogodilo.
Vruća tekućina je krenula van uz zadovoljavajuće šištanje. Čim je bilo
gotovo, obujmila sam šalicu i uzela dugačak gutljaj, osjećajući kako mi je
toplina i poznati okus još više pročistio um. Nagnula sam se na pult,
puštajući očima da lutaju preko apartmana. Zapravo mi se svidio puristički
dizajn, uglađena garnitura od crne kože, namještaj od tamnog drveta i bijeli
zidovi. Pitala sam se jesu li Luca i Matteo zaposlili istog dizajnera interijera
jer im je namještaj bio tako sličan. Mogla sam se vidjeti kako tražim komade
umjetnina koji bi odgovarali, mogla sam se vidjeti kako kupujem jastučiće
koji bi unijeli malo boje, mogla sam se vidjeti kako kitim veliko drvce za
Božić. Prešla sam iza ugla, popela se na barsku stolicu i okrenula leđa mjestu
u kojem sam se mogla tako lako vidjeti kako živim.
To nije bilo ono što sam željela. Ili barem nije bilo ono što sam željela prije
šest mjeseci, nešto što nisam trebala željeti, ne nakon što sam toliko riskirala
kako bih pobjegla. Zatvorila sam oči i udahnula umirujući miris kave.
Trebala sam ponovno vidjeti Ariju, no je li mi uopće bio dopušteno ići kat
iznad u njen penthouse? Pomisao da bih trebala pitati Mattea ili možda čak i
Lucu za dopuštenje kad god bih željela vidjeti sestru me je izluđivala. To je
bio dobar podsjetnik zašto sam uopće pobjegla, nešto što si nikad neću
dopustiti zaboraviti.
Topli dah mi je prešao preko vrata, slijedio ga je tihi „Dobro jutro.“
Ciknula sam u iznenađenju i odbacila šalicu s kavom tako da je odletjela
s kuhinjskog pulta. Razbila se u desetke oštrih komadića i razlila kavu
posvuda. Glava mi se okrenula i našla sam se licem u lice s nasmijanim
Matteom.
„Jebem mu. Zašto mi se, dovraga, tako prikradaš? Preplašio si vraga u
meni.“ Zasiktala sam.

125
 Zatresao je glavom uz zabavljen izraz lica. Sve te proste riječi koje se
izlijevaju iz tvojih slatkih usta, je li to stvarno pristojno?“
Ismijavao me. Uzeo si je vremena pogledom prelazeći preko mojih oblina,
lebdeći na ljubavnom ugrizu prije nego se ponovno spustio malo niže. A
najgora stvar je bila način na koji je moje tijelo reagiralo na njegovu blizinu,
miris, mišićava prsa. Hvala Bogu, lice mi nije djelovalo tako vruće pa se
možda nisam zacrvenila.
„Otkad ti mariš o tome što je pristojno?“ Promrmljala sam. Skliznula sam
kraj Mattea i kleknula kraj potrganih ostataka šalice. Nadala sam se da
Matteo nije sumnjao što mi je radila njegova blizina. Pokupila sam komadiće,
no Matteo mi je priskočio u pomoć. Nisam bila sigurna je li to radio da bude
pristojan ili je znao svoj efekt na mene pa se pokušao poigrati sa mnom. Iz
onoga što sam znala o njemu, pretpostavljala sam potonje.
Pokušavala sam ne gledati u njegovom smjeru dok je čučao kraj mene.
Pružao mi je dobar pogled svoje savršeno oblikovane guzice. Jebemu mater,
zašto je morao tako izgledati?
Bez upozorenja je prstom okrznuo moju natečenu usnicu. „Stvarno sam
trebao ubiti tvog oca.“
Dodir mu je bio tako mekan da me tjerao da želim gurnuti lice u njegov
vrat i dobro se isplakati. „Imaš li krpu za pranje poda?“ Pitala sam opušteno.
Slegnuo je ramenima, spuštajući ruku. „Vidio sam Mariannu kako trči
uokolo njome u jednoj prilici.“
Okrenula sam očima. Naravno da nije imao pojma. Vjerojatno nikad nije
ni oprao vlastiti veš. „Znaš li barem gdje Marianna drži stvari za čišćenje?“
Pogled mu je lebdio na mom dekolteu. Uz uzdah sam ustala na noge i
otišla u potragu za spremištem. Kad sam se napokon vratila neredu u kuhinji
s krpom za pranje poda u ruci, Matteo je razgovarao na telefon. Bio je nagnut
nad pult s opušteno prekriženim nogama.
Pokušavala sam osluškivati razgovor dok sam brisala pod. Imala sam
osjećaj da je bio o meni.
„Dođi sad. Želim da se to obavi što prije.“
S tim je prekinuo poziv i ponovno se okrenuo prema meni. Naslonila sam
krpu za pranje poda uz zid pa pitala. „Tko je to bio? Novi čuvar kojeg želiš
da me prati?“
„Nešto poput toga. Stavit ću ti nožni monitor.“
„Što? Jesi li poludio?“

126
 „Baš suprotno, no oboje znamo da ćeš iskoristiti sljedeću priliku kako bi
ponovno pobjegla, pa dok ti neću moći vjerovati da ćeš ostati sa mnom,
morat ćeš nositi monitor.“
Zurila sam, potpuno ošamućena i toliko ljuta da sam se zabrinula da će
mi glava eksplodirati. „Znači, priznaješ da sam zatočenica. Ipak me tako
tretiraš.“
Matteo mi se približio. „Bez monitora bih te trebao zaključati u ovaj
apartman, no s njim, možeš provoditi vrijeme s Arijom, šetati New Yorkom
i živjeti skoro normalnim životom.“
„Pretpostavljam kako želiš da ti zahvalim na tvojoj dobroti?“
Šupak se zapravo zahihotao. „Ne. Poznajući tebe, nisam očekivao da će
ti se svidjeti ideja.“
„Nikome se ne bi svidjela ta ideja! I ne poznaješ me, Matteo!“
Pomaknuo se vrlo blizu i bez upozorenja kliznuo rukom pod moju
majicu, odgurnuo mi grudnjak i okrenuo mi bradavicu. Odjednom mi se
središte stisnulo od potrebe. „Znam da voliš kad napravim ovo tvojoj
savršenoj maloj bradavici.“ Zarežao je.
Željela sam to poreći, no zbog načina na koji su me njegov palac i kažiprst
zadirkivali, nisam mogla pronaći riječi. Matteove tamne oči su me gledale
dok se naginjao bliže. „Znam da si vlažna. Znam da me tvoja pičkica želi iako
ti to ne želiš priznati.“
Spustio se na koljena i povukao mi tajice i gaćice dolje.
„Što –“
Nisam došla dalje. Nagnuo se naprijed i poljubio mi užareno meso.
Izdahnula sam iznenađeni dah. Matteo mi je oslobodio jednu nogu iz tajica i
gaćica prije nego ju je podignuo i omotao je oko svog ramena. Njegove su oči
pronašle moje dok mu je jezik razdvajao moje donje usne i polako ih lizao.
Drhtala sam, pritišćući usta iz straha da bi mogla proizvesti neugodan zvuk.
Matteo se odmaknuo nekoliko centimetara. „Vidiš, znao sam. Vlažna za
mene.“ Rekao je grubim glasom. Utisnuo je nekoliko poljubaca u mene prije
nego je počeo lagano sisati. Oči su mi se željele zaokrenuti na stražnji dio
glave od ugode.
„Je li ti itko to radio?“ Pitao je divlje.
Nisam mogla ni pronaći snage za laganje. Samo sam zatresla glavom 'ne'.
„Dobro.“ Nagradio me nevjerojatnim poljupcem jezikom mi prateći otvor
pa ga munjevito vraćajući na moj klitoris.

127
 „O Bože.“ Šapnula sam.
Matteo mi je pustio dršćuće stidne usne. „Imaš savršen okus, Gianna.“
Razdvojio me i poljupcem okrznuo moj klitoris. „Želiš li da stanem?“
Stisnula sam zube. Nikad nisam ništa manje željela. Bila mi je potrebna
sva samokontrola da ga ne zgrabim i gurnem mu lice na sebe.
„Tretman šutnjom?“ Matteo je pitao zadirkujućim glasom prije nego me
gurnuo jezikom, šaljući ubode užitka kroz mene pa mi zarobio klitoris
između usana i nježno sisao.
Uzdisala sam i stiskala kuhinjski pult iza sebe trebajući nešto da me
pridrži. Glava mi je pala unatrag dok je Matteo radio najsavršenije stvari
svojim jezikom. Sporim me pokretima dovodio sve bliže i bliže rubu. Znala
sam da će ovaj put biti još intenzivnije nego jučer. Bez da sam to namjeravala,
ruka mi je uhvatila Matteovu glavu i prsti su mi se zapetljali u njegovu tamnu
kosu. Matteo me nagradio palucanjem jezika po klitorisu.
„Da.“ Šapnula sam. Više nisam ni marila što sam priznavala kako je ovo
bio dobar osjećaj. Cijelo mi je tijelo vrištalo za olakšanjem. Bila sam toliko
blizu da su mi se noge počele tresti, a dah ubrzavati. I onda je zazvonilo
zvono. Trgnula sam se od iznenađenja i oči su mi poletjele prema dizalu.
Nitko nije mogao doći gore bez da mu Matteo omogući pristup.
Matteo se odmaknuo od onoga što je radio. Prsti su mi se stisnuli na
njegovoj glavi. „Nemoj stati.“ Zahtijevala sam. Nisam mogla sakriti potrebu
u svom glasu.
Matteo se uspravio i obrisao usta uz iritantno drski osmijeh. Nagnuo se
kako bi me poljubio, no okrenula sam glavu pa su mi njegove usne okrznule
obraz.
„Strpljenja, Gianna. Imao sam šest mjeseci za vježbanje strpljenja, sad je
tvoj red, no ne brini, pojest ću te kasnije. Imaš predobar okus kojemu se ne
može odoljeti.“ Promrmljao je prije nego se odmaknuo i krenuo prema
dizalu. „Trebala bi se obući. Ne želimo Sandru priuštiti predstavu.“
Nisam mogla vjerovati. Brzo sam se pokrenula kako bih natrag obukla
gaćice i tajice prije nego sam oprala ruke i poravnala suknju. Krv mi je
ključala od gnjeva. Matteo se podrugljivo nasmiješio dok je pritiskao gumb
koji je dopuštao dizalu da stane na našem katu.
To nije bio kraj. Dvoje mogu igrati ovu igru.

128
 Gianna me pokušavala ubiti pogledom. Ne da nisam dosad navikao na
taj njen pogled, no morao sam priznati da me još uvijek napaljivao. Poželio
sam da je Sandro pričekao nekoliko minuta duže da se pojavi, čak iako mi je
njegovo ranije pojavljivanje dalo priliku da Gianni očitam lekciju. Nažalost,
kažnjavao sam samog sebe koliko i Giannu svojom malom lekcijom. Imala je
jebeno savršen okus. Nisam mogao dočekati da je ponovno ližem, da vrišti
moje ime i provlači mi prste kroz kosu. Već sam ponovno dobivao erekciju.
Jebeš to.
Vrata dizala su se klizeći otvorila i Sandro je ušao unutra držeći crnu
aktovku. „Jutro, šefe. Nadam se da nisam ništa prekinuo.“ Rekao je, očima
klizeći kraj mene na Giannu. Bez obzira na njegovu pogrešku prije šest
mjeseci, još je uvijek bio dobar vojnik. Najbolji uz Romera.
„Nisi.“ Rekao sam uz cerek upućen prema Gianni čije su se oči još jače
stisnule. Bila je dobra stvar što Sandro nije gledao ni blizu mom području
međunožja jer nije bilo šanse da bih mogao sakriti nabreklinu. Ne da me
jebeno bilo briga. „Hajdemo to sad napraviti.“ Rekao sam naposljetku.
Gianna je prekrižila ruke preko prsa, nekako uspijevajući podići grudi na
predivan način. Zar je to radila namjerno? Nije se pomicala dok smo joj se
približavali. Izgledala je kao da ne može manje brinuti, no poznavao sam je
bolje od toga. Vjerojatno je pokušavala pronaći način da me natjera da platim
za to što sam je zadirkivao, da ne spominjem za nožni monitor. No to si je
sama zaslužila.
Sandro je sumnjičavo gledao Giannu dok smo se zaustavljali kraj nje.
Nisam ga mogao kriviti. Ponos mu je dobio dobar udarac kad su ga ona i

129
Aria drogirale i zavezale. Iako je bio previše pametan da bi pokazao svoje
nesviđanje.
Pokazao sam prema barskoj stolici. „Morat ćeš skinuti tajice i sjesti.“
„Hvala na pomoći. Mogao si i prije spomenuti to za tajice i poštedjeti me
mnogo muke. Promrmljala je. Jebem mu. Njen pogled me tjerao da ju
poželim prebaciti preko kuhinjskog pulta i izjebati je do ludila.
Sandro se pravio da je zauzet nožnim monitorom u aktovci dok sam se
naginjao prema Gianni. „Ali volio sam gledati te kako oblačiš svoje seksi
tajice i voljet ću te gledati kako ih kasnije skidaš.“
Gianna je ovaj put skoro potrgala svoje tajice prije nego je sjela na barsku
stolicu prekriživši svoje duge, tanke noge. U ljutnji je stisnula usnice pa se
trgnula od boli. Gnjev na njenog oca mi se probio kroz rastuću požudu.
Jebemu Luca i njegova odlučnost da zadrži mir s Outfitom.
Sandro je oklijevao s nožnim monitorom u ruci i pogledao u mom smjeru
radoznalim pogledom.
Nikad nikome nisam stavljao nožni monitor pa, iako sam mrzio pomisao
da Sandro dodiruje Gianninu nogu, to je bio logičan izbor. Kimnuo sam.
„Hajde.“
„Ispruži lijevu nogu.“
Gianna mi je uputila preziran pogled prije nego je bez protesta podigla
nogu. Možda je odlučila da je to bolja opcija nego biti stalno zaključana u
apartmanu ili je možda smišljala mučeničke stvari kao odmazdu. Imao sam
osjećaj da bih mogao uživati u bilo čemu što je imala na pameti, čak i da joj
to nije bila namjera.
Sandro je skvrčio Gianninu nogu i počeo zakopčavati mali crni monitor
oko njenog gležnja. Nagnuo sam se nad kuhinjski pult kraj Gianne. Nije me
pogledala.
„Hoće li mi ovo pratiti i količinu alkohola?“ Pitala sam Sandra. Podignuo
je pogled na nju pa na mene.
„Nije me briga hoćeš li se napiti sve dok to radiš u New Yorku.“ Rekao
sam. Njene su me plave oči još jednom namršteno pogledale prije nego se
ponovno okrenula prema Sandru koji je provjeravao funkcionalnost
monitora.
Uspravio se uz kimanje glavom. „Gotovo. Možeš je pratiti svojim
laptopom, mobitelom ili bilo kojim drugim uređajem povezanim na
Internet.“

130
 „Odlično.“ Gianna je promrmljala.
„Hvala ti, Sandro.“
„Trebaš li još što?“
Odmahnuo sam glavom. „Ne danas. Romero je gore. Možeš se vratiti
svojim ostalim zadacima.“
Sandro je ljubazno kimnuo prema Gianni prije nego se okrenuo i krenuo
prema dizalu. Nakon što sam ga ispratio, vratio sam se Gianni.
„I koliko ću dugo trebati nositi ovu stvar?“ Pitala je podižući nogu kako
bi pobliže proučila mali crni uređaj oko gležnja. Mrzio sam vidjeti je s tom
stvari. Izgledalo je krivo tako je okovati, no Luca je predložio monitor i to je
bilo pametno rješenje. Gianna je bila previše promjenjiva za svoje dobro.
„Dok ne odlučim da ti mogu dovoljno vjerovati da nećeš napraviti neku
glupost.“
„Znači, zauvijek.“ Ponovno je spustila nogu.
Nasmijao sam se. „Ne. Više volim tvoje predivne noge bez nožnog
monitora, vjeruj mi. Oslobodit ću te, te stvari što je prije moguće.“ Prstom
sam pratio njeno golo koljeno pa naviše dok nisam došao do ruba njene
traper suknje. Odgurnula mi je ruku i skočila s barske stolice.
„Ruke k sebi.“ Rekla je slatko.
Podignuo sam obrve. „Mislio sam da želiš nastaviti gdje smo prije stali?“
Zbilja sam želio jebeno nastaviti gdje smo stali.
Prošla je kraj mene prema aparatu za kavu ljuljajući bokove na način koji
me ponovno napaljivao. „Dobro mi je.“ Rekla je uz slijeganje ramenima. „Sve
što trebam je šalica kave.“ Dohvatila je novu šalicu i stavila je u aparat za
kavu prije nego je pogledala u mene preko ramena. „Što s tobom? Trebaš li
ti što?“ Oči su joj odlutale prema dolje po mom tijelu do moje erekcije. Znao
sam da se borila protiv osmijeha.
A jebem mu. Stvarno je znala kako mi uputiti zavodljiv pogled. I očito je
mislila da je mogla igrati moju igru bolje od mene. „I meni je dobro.“
Prinijela je svoju šalicu do usta, uzela gutljaj pa polako polizala gornju
usnu.
Zatomio sam režanje. Morao sam se naći s Lucom kako bismo
prodiskutirali što sam propustio zadnjih šest mjeseci dok sam lovio Giannu,
no stvarno sam želio da je mogu cijeli dan gledati i možda je nagovoriti da
prijeđe jezikom po mom kurcu. Odšetao sam prema njoj i omotao pramen

131
njene kose oko kažiprsta. „Mrzim tvoju novu boju kose. Više si mi se sviđala
crvenokosa.“
Gianna se odmaknula i spustila šalicu uz zveckanje. „Pa, izgledati dobro
mi nije bila glavna briga dok sam bila u bijegu. Možda nisi primijetio, no
lovio me ozloglašeni mafijaš.“
Nacerio sam se. „Ozloglašeni?“
Preokrenula je očima. „Ako žicaš komplimente, pričaš s pogrešnom
osobom.“
Nisam joj rekao da oboji kosu natrag u svoju prirodnu boju iako sam htio.
Znao sam da ne bi to napravila ako bih je pokušao natjerati. Možda je
priznanje da mi se više sviđala njena crvena kosa već bilo dovoljno da
zauvijek želi ostati brineta. „Sastajem se s Lucom. Možeš provesti dan s
Arijom gore ako želiš.“
Oči su joj se raširile. „Dopušteno mi je provesti dan s Arijom?“ Nakon
jednog trenutka su joj se trznula usta i dodala je. „Ne da bih trebala tvoje
dopuštenje da vidim sestru.“
„Ti i Aria se niste vidjele dugo vremena, pretpostavljam da imate mnogo
toga za pričati.“ Pitao sam se hoće li Gianna reći Ariji o prošloj noći i što će
točno reći. Inače bih je pitao je li uživala, no znao sam da mi Gianna ne bi
dala iskreni odgovor. Žene se nikad nisu žalile na moje seksualne vještine,
no želio sam to čuti od Gianne. Možda je Luca bio u pravu i ja jesam bio
uobraženi šupak.
„Možemo li sad ići gore?“ Pitala je Gianna, uzbuđenje joj je osvijetlilo lice.
To je bila prva prava reakcija koju mi je pokazala cijelog jutra.
„Što kažeš na poljubac kako bi me nagovorila?“
Iznenadila me zgrabivši me za majicu, povlačeći me prema sebi i
pritišćući usne na moje. Njeno seksi tijelo se oslonilo na moje i jezik joj je
kliznuo u moja usta. Nisam trebao više poticaja. Uhvatio sam joj guzove,
pritisnuo ih, upijajući njen uzdah dok su nam jezici plesali. Pritisnuo sam
svoj tvrdi kurac u nju. Trebala je znati što mi je radila. Jebem mu. Bio sam
toliko jebeno tvrd da je bilo čudo što još nisam svršio u hlače poput idiotskog
tinejdžera.
Bez upozorenja se odmaknula i zarežao sam u odgovor, stisak na njenoj
guzici mi se pojačao, no odgurnula mi je ruke i odmaknula se izvan mog
dosega. „Želio si poljubac, dobio si svoj poljubac. Sada idemo k Ariji.“

132
 Ta lija. Znao sam po njenom brzom disanju i zajapurenim obrazima da je
poljubac utjecao na nju kao i na mene, no izgledala je odlučna suzbiti svoju
požudu. Jednostavno ću trebati unaprijediti svoju igru, pokazati joj što
zapravo znači nevjerojatan orgazam. Nakon toga, vjerojatno će mi se topiti u
rukama.
Krenuo sam prema dizalu kao da me nije bilo briga. Imao sam i više nego
dovoljno iskustva u skrivanju emocija pa nisam imao problema maskirajući
svoju napaljenost. Pritisnuo sam gumb koji je otvorio vrata dizala i pokazao
Gianni da uđe unutra. Namrštila se pa ušla u dizalo i naslonila se na zid.
Skrivajući osmijeh, pridružio sam joj se i opalio gumb koji će nas odvesti
gore. Prošlo je nekoliko sekundi prije nego je Luca odobrio naš dolazak. Prije
nego je oženio Ariju, bilo mi je dopušteno ići gore dizalom bez njegovog
odobrenja, no otad je ponovno instalirao ručno premošćenje. Ne da sam ga
krivio. Nisam želio da on ili Aria ulete dok Gianna i ja oskvrnjavamo svaki
slobodni prostor u apartmanu. Dizalo se počelo pomicati i ponovno se
zaustavilo već nakon nekoliko sekundi.
Aria je već čekala ispred vrata kad su se klizeći otvorila. Jedva me i
pogledala prije nego je povukla sestru i odvukla je prema dnevnom boravku.
Luca je stajao uz zid prekriženih ruku. „Nema poljupca za rastanak od
tvoje ženice za tebe?“ Pitao je ironično.
Aria i Gianna su se smjestile na sofu i međusobno šaputale. Romero je
podignuo ruku u znak pozdrava sa svog mjesta u kuhinji. On će paziti na
Ariju i Giannu dok smo Luca i ja zauzeti u Spheri. Znao je što su dvije
djevojke napravile Sandru pa neće spustiti svoj gard, a čak i da to napravi,
nožni monitor će me obavijestiti o Gianninoj lokaciji.
„Aria zapravo isto ne izgleda previše tužno što odlaziš.“ Rekao sam kad
mi se Luca pridružio u dizalu.
Otpuhnuo je nasmijavši se. „Već smo se dvaput pozdravili ovog jutra. Što
s tobom? Kakva ti je bila prva bračna noć?“
Nisam mogao zaustaviti cerek. „Bolja nego tvoja.“
Lucine su se obrve podigle u tihoj sumnji. „Znači napravila je to?“
„Jest.“ Rekao sam. „I bio sam joj prvi.“
„Ona ti je to rekla?“ Luca je sumnjivo pitao.
„Ne, nije. Bila je bijesna što sam saznao. No nije bilo načina na koji je to
mogla sakriti.“

133
 „Dobro za tebe.“ Rekao je Luca tapšajući mi rame. „Pa zanima li te još
uvijek ili si došao pameti sad kad ti kurac više ne upravlja mislima?“
Pokazao sam mu prst. „Zašto misliš da mi kurac više nije glavni?“
Luca je uzdahnuo. „Kako želiš, no nemoj mi doći jadikovati kad te počne
živcirati.“ Dizalo se zaustavilo i otvorilo se u podzemnu garažu. „Hajdemo
se sada fokusirati na posao. Potratio si dovoljno vremena. Sad trebam tvoju
punu pažnju.“
„Ne brini.“ Rekao sam, no imao sam osjećaj da neće biti lako izbaciti
Giannu iz glave. Slika njenog golog tijela poda mnom mi se urezala u mozak
i nisam baš bio previše voljan pustiti je.

Aria me vukla prema sofi, dalje od Luce i Mattea. Sjele smo i Aria je
posegnula prema mojoj natečenoj usnici uz mrštenje. „Ne mogu vjerovati da
te otac tako jako udario.“
„Već je to prije radio.“ Promrmljala sam.
Romero nas je gledao iz kuhinje. Stvarno sam se pitala kako je mogao
podnijeti biti zarobljen u ovom penthouseu s Arijom cijeli dan. Sumnjala sam
da se mnogo vojnika prijavilo za taj posao.
Nakon trenutka, Aria se nagnula prema meni šapćući. „Jesi li dobro?
Kako je bilo sinoć?“
Bacila sam pogled u smjeru Luce i Mattea, no oni su već nestali u dizalu
i otišli Bog zna gdje.
„Gianna?“
„Dobro sam.“ Rekla sam šaljući sestri umirujući osmijeh. Izgledala je kao
da nije baš puno spavala ove noći. Zar ju je briga za mene držala budnom?
„I? Kako je bilo? Jesi li spavala s Matteom?“
Nasmijala sam se. Aria me podsjetila na sebe nakon Arijine prve bračne
noći. Bila sam strahovito zabrinuta za nju. „Nemoj zvučati toliko zabrinuto.
Stvarno sam dobro.“ Bila sam neobično dobro. Možda i predobro. Bilo mi je
lako pronaći put natrag u svoj stari život, kao da se život koji sam pokušala
voditi prethodnih nekoliko mjeseci nije baš uklapao. Ovog jutra se nisam

134
brinula gdje sam bila, nisam se trebala podsjećati svog trenutnog
pseudonima. Ponovno sam bila ja.
„Ne izgledaš dobro. Molim te, reci mi što se dogodilo. Jučer sam
izluđivala Lucu svojom brigom.“
To me natjeralo na osmijeh. Sve što je kvarilo Lucino raspoloženje me
tjeralo na osmijeh. „Spavala sam s Matteom.“ Sjećanje mi se vratilo na osjećaj
njega u meni, na njegov intenzivan pogled, njegovo snažno tijelo, dodir i
moje se središte ponovno stisnulo. Nisam bila sigurna kako bih mogla
zaustaviti tijelo da bude tako željno Matteove pažnje, no znala sam da sam
trebala otkriti način ako sam ikad željela držati neku vrstu moći u ovom
braku.
„Izgledaš kao da ti nije smetalo.“ Aria je rekla uz zadirkujući osmijeh.
„Kao što si rekla, Matteo dobro izgleda i zna što radi pa nije bilo loše.“
„Je li primijetio da nisi prije spavala ni sa kim drugim?“
„Da. Bila si u pravu. Pakleno je boljelo. Bio je tako prokleto samodopadan
zbog toga. Stvarno želim da nije otkrio. Osjećam kao da sad ima više moći
nada mnom nego što misli.“
Aria je odmahnula glavom. „Moraš prestati razmišljati na taj način. Ti i
Matteo morate pronaći način da se slažete sad kad ste vjenčani. Dobra je stvar
to što zna istinu.“
„Matteo ni meni zapravo ne olakšava. Uvijek je tako arogantan. I on je taj
koji je počeo s igricama. I znaš li što je još napravio?“ Podigla sam nogu s
glupim nožnim monitorom. Još uvijek nisam mogla vjerovati da mi je Matteo
zapravo stavio tu stvar na tijelo, kao da sam pas koji treba ogrlicu. Naravno,
s njegovog gledišta je to vjerojatno bilo normalno napraviti. Naposljetku, bio
je kontrolirajući, posesivni, moći gladan ubojica, no to nije značilo da mi se
sviđalo.
Aria se namrštila. „Znam. Luca mi je to jutros spomenuo. Bila je to
njegova ideja.“ Napravila je pauzu uz ispričavajući izraz na licu. „Pokušala
sam ga odgovoriti od toga, no rekao je da ne želi riskirati više konflikata s
Outfitom tako što će ti dopustiti da slobodno lutaš.“
„Kao da bi otac ili bilo tko drugi u Outfitu više mario ako opet
pobjegnem. Više nisam njihov problem, sjećaš se?“ Promigoljila sam prstima
pokazujući svoj vjenčani prsten.

135
 „Luca i Matteo bi izgledali slabo ako ponovno uspiješ pobjeći i to bi im
oslabilo položaj. Situacija između New Yorka i Chicaga u posljednjih
nekoliko mjeseci nije baš bila glatka.“
„Zbog mene?“
„Ne samo zbog tebe.“ Rekla je Aria. „Luca i Dante se baš i ne slažu. Oboje
su alfe koji nisu navikli raditi s jednakima.“
„Pretpostavljam da ne znaš način kako se riješiti ove stvari?“ Podvukla
sam prst pod svoj crni okov.
„Ne. Zar je jako neudobno?“
Slegnula sam ramenima. „Zapravo ne, no mrzim ga. I mogu se pozdraviti
s kratkim suknjama i haljinama osim ako ne želim da svi pomisle da sam
kriminalka.“
Aria mi je nježno dotaknula ruku. „Sigurna sam da će ga Matteo brzo
skinuti.“
„Sumnjam u to.“ Da sam bila on, ne bih si vjerovala u bližoj budućnosti.
Vjerojatno nikad.
Arijine su oči ponovno poletjele prema mojoj kosi. To je radila otkad me
prvi put vidjela s novom bojom kose.
Prešla sam dlanom preko kose. „Mrziš je, zar ne?“
„Nisam navikla na nju. Možda ću se priviknuti. No nedostaje mi tvoja
crvena kosa.“
„I meni.“ Rekla sam. „Matteo isto mrzi moju smeđu kosu.“
„Nemoj mi reći da ćeš ostati brineta jer ga želiš živcirati.“ Pitala je Aria
znalačkim pogledom.
Nisam bila toliko djetinjasta. To bi mi možda bila reakcija prije šest
mjeseci, no bijeg mi je pomogao odrasti. Ne bih ostavila kosu obojenu u boju
koja mi se nije sviđala samo kako bih živcirala Mattea. Postojali su drugi
načini kako bih mu mogla zagorčati život i nadala sam se istražiti ih što je
više moguće. „Vratit ću je u prirodnu boju čim budem mogla. Misliš li da će
Matteo poludjeti ako napustimo apartman u potrazi za frizerom?“
„Vjerojatno. Vjenčani ste manje od dana. Možda bi se barem danas mogla
pokušati ponašati najbolje što možeš.“
„Pokušat ću.“ Rekla sam sarkastično.
Aria je ustala. „Skoro je vrijeme ručka. Hajdemo uzeti nešto za jelo pa ću
nazvati svoju frizerku i pitati je može li doći ovdje i srediti ti kosu, može?“

136
 Odgurnula sam se na noge. „Izvrsno. Umirem od gladi.“ Pratila sam
Ariju prema kuhinji. Romero je spustio mobitel na pult pažljivog pogleda i
položaja dok smo prilazile. Sandro ga je vjerojatno upozorio na nas. To me
podsjetilo na nešto što sam željela pitati Ariju otkad sam pobjegla. Čekala
sam dok nije završila poziv s frizerkom i složila nam salatu prije nego sam
načela temu.
„Jesi li upala u mnogo nevolje s Lucom jer si mi pomogla?“ Tiho sam
pitala. Nisam željela da nas Romero sluša. Izgledao je dovoljno zauzeto
razgovarajući na telefon, vjerojatno s Matteom ili Lucom koji su nas
provjeravali.
Arijin izraz lica je otvrdnuo. „Isprva je bio ljutit, no oprostio mi je. Mislim
da je shvatio da ga nikad ne bih napustila.“
Ona i Luca su izgledali dovoljno sretni, no nekad je vanjski prikaz varao
i nisam bila potpuno sigurna da je Aria govorila istinu. Ne bi rekla nešto što
bi me navelo da se osjećam krivom.
„Jesi li sigurna?“
„Nije li to moja rečenica?“ Pitala je zadirkujući.
Nacerila sam se. „Naučila sam jednu ili dvije stvari.“
„Dobro da znam.“
„Ima još nešto što sam se pitala.“ Rekla sam tiho. „Kako me Matteo
pronašao?“
„Luca zapravo nije razgovarao sa mnom o potrazi. Znao je da bih te
upozorila. Misliš li da bi mogao biti blog? Mislim da je Luca provjerio moj
laptop. Pokušala sam te upozoriti.“
„Pokušavala sam ne spominjati lokacije u mojim objavama na blogu.
Možda su mogli pratiti moju lokaciju kroz blog? Tko zna.“
Zazvonilo je zvono. Romero je krenuo prema dizalu prije nego smo se
Aria ili ja mogle pomaknuti. „Hoće li nas ikad pustiti na miru?“ Pitala sam
kad je bio izvan dosega glasa.
„Ne ubrzo.“ Rekla je Aria uz slijeganje ramenima. Ustala je sa stolice kako
bi pozdravila ženu u četrdesetima koja je ušla u penthouse s dvije ogromne
torbe. Aria me predstavila svojoj frizerki i pet minuta kasnije smo postavili
stolicu u kupaonici, a kosa mi je bila premazana kremom koja mi je trebala
vratiti kosu u prirodnu boju, ne odmah, no nakon nekoliko tretmana.
Srećom, bilo mi je dopušteno šetati uokolo dok je boja reagirala s mojom
kosom. Aria mi je posudila svoj laptop i smjestila sam se na stol u

137
blagovaonici. Sa strahom sam pretražila njemačke stranice za kakvim
vijestima o ubojstvu u Münchenu. Nije mi trebalo dugo da pronađem
tragove. Moje bivše cimerice su se morale na neko vrijeme odseliti, a
sumnjala sam da će se vratiti u apartman gdje je Sid pronašao svoj kraj.
Novine su spomenule mene, odnosno moj pseudonim Gwen i da je policija
tragala za njom jer je bila svjedok. Hvala Bogu, nije bilo moje fotografije.
Uvijek sam bila oprezna da se ne pojavim ni u kakvim fotografijama. No bila
je fotografija Sida sa svojom gitarom. Želudac mi se zgrčio od tuge i žaljenja.
Aria je stavila ruku na moje rame. „Ne bi to trebala čitati. Ništa ne možeš
učiniti, Gianna.“
Polako sam zatvorila laptop. Bila je jedna stvar koju sam mogla napraviti.
Mogla sam reći policiji tko je bio odgovoran za Sidovu smrt kako bi njegova
obitelj pronašla mir, no to je bilo nešto što ne bih nikad napravila. Postojala
su određena pravila koja ni ja neću prekršiti. Nisam bila glupa ili suicidalna.
Arijin zabrinuti pogled me nije napustio dok sam se okretala kako bih
oprala kosu. „Dobro sam.“ Prošaptala sam, no izgleda da mi nije povjerovala,
a nisam ni ja. Posljednja dvadeset i četiri sata su bila kovitlac emocija i
promjene. Jedva sam imala nešto vremena osvrnuti se na sve što se dogodilo
i nisam bila sigurna da sam to željela. Možda je Aria bila u pravu i da bih
trebala nastaviti dalje i ostaviti prošlost iza sebe. Problem je bio taj što nisam
bila sigurna da mogu. Nisam li to dugovala svojoj savjesti i Sidu da pokažem
malo otpora, da se samo ne opustim u svoj novi život s Matteom kao da se
ništa nije dogodilo?

138
 Kad smo se Luca i ja te noći vratili u njegov penthouse, osjećao sam se
kao da me pregazio jebeni vlak. U posljednja tri dana nisam uhvatio više od
četiri sata sna. U trenutku kad sam ugledao Giannu, svaka pomisao na umor
je isparila u zrak. Kosa joj više nije bila smeđa. Nije bila crvena kakvu je imala
prije nego je pobjegla, no bila je blizu i izgledala je jebeno savršeno čak i s
natečenom usnom.
Ipak, osjetio sam da nešto nije bilo u redu. Nakon večere s Arijom i
Lucom, vratili smo se u svoj apartman. Gianna je požurila u sobu kao da nije
mogla dočekati da se makne od mene; nažalost po nju, to je ionako bila soba
u kojoj sam je želio. Pratio sam je i zatvorio vrata uz tresak. Gianna mi je
uputila iritirani pogled, no nije ništa rekla. Umjesto toga mi je okrenula leđa
i kopala po ladicama. Prišao sam joj, omotao ruke oko njenog struka i
povukao je uza se. „Previše razmišljaš. Zašto mi ne dopustiš da ti odvratim
pažnju?“ Usisao sam kožu preko njene žile kucavice u usta. Na prvu se
ukočila, no onda se opustila uz mene.
„Kako znam da se nećeš opet igrati sa mnom?“ Glas joj je imao čudan
prizvuk, no nisam bio raspoložen razgovarati o emocijama.
Poljubio sam je niže preko ključne kosti i spustio ruku niže, obuhvaćajući
joj pičkicu preko odjeće. Izvila je tijelo prema meni. Podsmjehnuo sam se uz
njenu kožu. Mirisala je na cvijeće i svoj vlastiti divan miris. „Ne brini. Želim
te kušati cijele noći. Želim da svršiš opet i iznova.“
Drhtala je uz mene pa je spustila ruku na moju pritišćući je čvršće uza se.
Ispustila je pohlepan zvuk u dubini grla. Polizao sam joj rame dok su mi prsti
klizili pod njenu suknju i gaćice te okrznuli njene vlažne nabore. Zatomio
sam jecaj na osjećaj njenog uzbuđenja. Bila mi je potrebna sva moja

139
samokontrola da ne gurnem odmah jezik u njenu pičkicu. Razdvojio sam joj
baršunaste usne, okrznuvši vršcima prstiju preko njene skliske kože prije
nego sam gurnuo prst u nju. Nagnula je glavu unatrag na moje rame u isto
vrijeme kad je posegnula unatrag i uhvatila mi kurac preko hlača. Zarežao
sam pa se potisnuo u njen dlan.
Gurnuo sam još jedan prst u nju. Jebem mu, bila je tako uska. Njeni
unutarnji zidovi su mi stiskali prste poput škripca. Nisam mogao dočekati
da ih zamijenim svojim kurcem. Bio sam previše napaljen da bih bio spor ili
nježan. Jebao sam je prstima, uživajući u osjećaju njenih sokova na svojim
prstima i zvukovima koji su izlazili iz njenih usta. Pomicala je kukove u ritmu
s mojim potiscima, a njen stisak na mom kurcu se pojačao gotovo do boli.
Osjećaj je bio jebeno fantastičan. Palcem sam prelazio preko njenog vlažnog
čvorića ugode.
„Bože, da.“ Uzdahnula je, tijelo joj se ukočilo uz mene. Nastavio sam
potiskivati dok se orgazam kotrljao kroz nju. Kad se opustila, podignuo sam
ju na ruke i odnio je u krevet. Nisam joj dao vremena za odmor. Spustio sam
joj suknju i gaćice i popeo se među njene noge razdvajajući ih. Očima sam
upijao njenu veličanstvenu pičkicu, svjetlucavu i savršeno ružičastu. Za
razliku od nekih djevojaka, Gianna nije bila sramežljiva zbog svog tijela. Nije
pokušala sakriti grudi ili pičkicu od mene. Pustila me da joj se divim
vraćajući mi pogled bez oklijevanja. Bila je jebeno savršena.
Spustio sam glavu ne skidajući pogled s nje. Ukočila se kad su mi usne
skoro dotaknule njene nabore, no zaustavio sam se kako bih duboko
udahnuo njen opojan miris. Gianna je izbacila usnu, tihi zahtjev koji me
natjerao na cerek. Nije me bilo potrebno nagovarati. Napravio sam dug
pokret jezikom od njene uske rupe do savršenog ružičastog klitorisa. Kurac
mi se trznuo u odgovor na njen žestok okus. Jebem mu. Navalio sam lickajući
i grickajući. Nagradila me zadihanim jecajima. Prsti su joj se zakopali u
plahte dok se nije počela vrpoljiti na krevetu. Uzeo sam si vremena dovodeći
je blizu samo kako bih je ponovno udaljio. Giannino je stenjanje prešlo u
jecanje. Gledati njeno tijelo kako se izvija u ekstazi je bio najbolji prizor na
svijetu. Moja je erekcija bila skoro bolna. Kad se Gianna spustila sa svog
vrhunca, pustio sam je i brzo sišao s kreveta.
Trebao sam je jebati sada ili ću sići s uma. Izvukao sam se iz hlača i
bokserica, no nisam se zamarao s majicom. Gianna me iznenadila kad je
kleknula na krevet i omotala prste oko mog kurca. Njene su plave oči bile

140
skoro izazovne kad je spustila usta i zatvorila usne oko moje dužine.
Zastenjao sam i prstima odmaknuo kosu s njenog lica kako bih imao bolji
pogled na njena usta kako uzimaju moj kurac. Skoro sam baš tada svršio, no
nekoliko mentalnih trikova me vratilo na pravi smjer. Gianna mi je pušila,
isprva polako, a potom brže, njene su se ružičaste usne rastezale preko moje
širine. Želio sam joj svršiti u usta dok me tako gleda odozdo, no još sam više
želio ponovno osjetiti njenu pičkicu. Okružila mi je vrh jezikom pije nego me
uzela skoro do kraja dok nisam dotaknuo stražnji dio njenog grla.
Onda se naglo odmaknula i obrisala usta. Podigla je obrve. „Kako ti se
sviđa kad netko tako stane?“
Nasmijao sam se. Zar me pokušavala natjerati da platim za ono jutros?
Odabrala je krivo vrijeme. Popeo sam se na nju uz zločesti osmijeh i pritisnuo
erekciju uz njen vrući otvor. Oči su joj se raširile, no nisam joj dao vremena
za reakciju. Zakačio sam ruku ispod njene noge i još je više razdvojio prije
nego sam počeo kliziti u nju. Još je uvijek bila uska i licem joj je prošao izraz
neugode na moj upad. Još sam više usporio ulazeći u nju i dajući joj vremena
da se navikne na moj kurac. Jučer nisam bio oprezan jer nisam znao istinu,
no danas sam želio da svrši sa mnom u sebi. Pažljivo sam joj gledao lice dok
se nisam kompletno smjestio u njen uski tunel. Na trenutak sam se zaustavio.
Uhvatila mi je ramena, izazov joj se vratio u pogled. „Zar ćeš ostati ovako ili
ćeš se ikad početi kretati?“
„O, pomaknut ću se.“ Naglasio sam svoje riječi kratkim
eksperimentalnim potiskom da vidim kako će reagirati. Ovog puta nije bilo
znaka neugode i bilo mi je jebeno drago. Morao sam je sada jebati i nisam se
želio suzdržavati. Zadržavajući pogled na njenom licu, uhvatio sam brzi
ritam, ne tako snažan kako bih volio, no Gianna je vjerojatno još bila osjetljiva
iako ne bi to priznala. Bila je uska, stiskala se oko mog kurca na način koji ti
je oduzimao pamet. Svaki jecaj koji sam izvukao iz njenih usana se osjećao
poput jebene pobjede jer je bilo očito da ih je pokušala zadržati. Promijenio
sam kut i ušao još dublje u nju. Još jedan jecaj je pobjegao van.
Posegnuo sam između nas pritišćući prste na njen klitoris. Trebao sam da
svrši. Vlastiti mi je orgazam bio blizu, a nije bilo jebene šanse da ću svršiti
prije nje.
Potiskivao sam snažno i duboko i Giannine su se oči širom otvorile, lice
joj se izvijalo od ugode. Uhvatila mi je leđa, noktima mi grebući kožu i onda
sam puknuo. Jebao sam ju još snažnije gubeći svaki komadić kontrole.

141
Požuda mi je zamaglila vid dok sam se prolijevao u nju. Režao sam uz njen
klizav vrat udišući njen miris dok sam se trošio u njenoj pičkici. Gianna je
teško disala kad mi se tijelo smirilo. Podignuo sam glavu i nasmiješio se
njenom zajapurenom licu čak i kad se namrštila. Bilo je skoro preslatko da je
još uvijek pokušavala glumiti.
Polako sam se izvukao iz nje. Trgnula se pa brzo to zamaskirala.
„Osjetljiva?“ Pitao sam dok sam se smještao kraj nje. Dodirnuo sam joj
trbuh. Nije me odgurnula, samo je slegnula ramenima u odgovor.
Približio sam joj se i poljubio joj mjesto točno ispod uha. „Zar te seks
zanijemio?“
„Samo se nadaj.“ Promrmljala je, glas joj je bio sporiji i opušteniji nego
inače.
„Ne, to bi bilo dosadno. Stvari koje izlaze iz tvojih usta su zabavnije nego
što misliš.“
Pogledala me. „Drago mi je da te zabavljam.“
„I meni.“
Kao i prošle noći sam čekao da zaspi prije nego sam se opustio. Nisam
bio siguran hoće li se to ikad promijeniti.

Sljedećih nekoliko dana smo pratili istu rutinu sve do jedne noći kad
Giannino disanje nije usporilo kao inače. Bio sam jebeno umoran i brzo sam
gubio borbu s pospanošću.
„Uvijek me čekaš da zaspim prva.“ Rekla je u tamu preplašivši me.
Naravno da je primijetila. „Nekad zaboravim koliko toga primjećuješ.“
Okrenula se licem prema meni u mraku. Mogao sam razaznati bjelinu
njenih očiju i konture njene glave, no ne više. „Zašto?“
„Ja sam oprezni gad.“
„Misliš li da bih te ubila u snu?“
Bilo je jako teško pročitati njene emocije bez da joj vidim izraz lica i to
sam jebeno mrzio. „Jesi li razmišljala o tome?“ Trebalo je zvučati kao šala, no
izašlo je previše ozbiljno.
„Ne, ne mogu podnijeti pogled na krv.“
„To je jedini razlog zašto nemam jedan od vlastitih noževa zabodenih u
leđa?“

142
 „Ne. Ubiti tebe neće me izvući iz ovog apartmana. Ne znam šifru za
dizalo.“
„To je olakšanje.“ Promrmljao sam. Nisam bio siguran je li me zadirkivala
ili ne. „Ne izgledaš tako nesretno u našem braku.“
„Vjenčani smo tek nekoliko dana i nikad te nema uokolo, to je plus. I
možda sam dobra glumica.“
„Pretpostavljam da je dobro što ti onda ne vjerujem.“
„Da.“ Rekla je ozbiljno.
„Pretpostavljam da me želiš uplašiti?“ Rekao sam u polaganom šaptu,
naginjući se toliko blizu njoj da sam mogao osjetiti njen dah na obrazu.
„Ne mislim da postoji nešto ili netko tko bi mogao tebe uplašiti.“
Odgovorila mi je šaptom.
„Svatko se nečega boji. Zašto bih ja bio drukčiji?“
„Jer si ti najstrašnija osoba koju znam.“
Zaustavio sam se. Nije zvučala kao da se šalila. „Zar me se bojiš?“
Tišina mi je bila odgovor.
Posegnuo sam za njenom rukom. „Gianna?“
„Da.“ Došao je njen pospani odgovor.
„Zašto?“
No njeno se disanje usporilo. Zaspala je. Što sam ja trebao napraviti s
njenim priznanjem? Nikad joj nisam dao razlog da me se boji. U redu, vidjela
me da radim neka strašna sranja, no nikad nisam napravio nešto njoj. Nakon
toga mi je trebalo dugo vremena da zaspim.

Sljedećeg dana, Gianna nije spominjala naš razgovor od prošle noći. Imao
sam osjećaj da je mrzila što je bila iskrena. Nikad ne bih izbjegavao neku
temu, no nisam je ponovno pitao zašto me se bojala. Nisam bio siguran želim
li znati.
Gianna je nastavljala dirati usnu tijekom doručka. Više nije bila natečena.
„Daj mi da vidim.“ Rekao sam odgurujući joj ruku. „Mislim da možemo
izvaditi šavove.“
Namrštila se. „Sada?“
„Bojiš se?“ Pitao sam jer si nisam mogao pomoći.

143
 „Ne, naravno da ne.“ Rekla je. Pitao sam se je li mislila na više osim
šavova. Ustao sam i poveo je u kupaonicu gdje sam držao svoj medicinski
pribor. Gianna ovog puta nije protestirala kad sam je podignuo na stol za
čišćenje i stao između njenih nogu.
Uzeo sam male škare iz pribora. „Otvori usta.“
Napravila je to, no poslala mi je upozoravajući pogled kao da je mislila
da sam imao nešto nastrano na umu. Nacerio sam se i poljubio joj uho. „Znaš
kako djeca uvijek dobiju slatkiš kao nagradu nakon posjeta liječniku?“
Preokrenula je očima, no nije mi odgurnula ruku kad sam je pritisnuo za
središte preko traperica.
„Budi dobra cura i bit ćeš nagrađena.“
Povukao sam se unatrag, uživajući u mrgodnom izrazu na Gianninom
licu. Nije dobila priliku za odgovor jer sam počeo raditi na njenim šavovima.
Nije potrajalo dugo, a Gianna se trgnula tek dvaput. „Gotovo.“ Rekao sam
spuštajući škare i pincetu. „Želiš li sada svoju nagradu?“ Protrljao sam joj
pičkicu.
Zurila je.
„Samo moraš reći riječi.“ Pritisnula je usne. „Ne?“ Rekao sam odmičući
se korak unatrag i prestavši je dodirivati.
„Kao da te trebam za to.“ Rekla je sarkastično pa otkopčala traperice i
gurnula ruku unutra.
Izdahnuo sam dok sam gledao njene prste kako se pomiču ispod tkanine.
„Jebem mu.“ Stao sam do nje i povukao joj traperice i gaćice niz noge.
Gianna se nije prestala milovati. Njeni su tanki prsti hitro trljali klitoris
dok me gledala kroz stisnute oči. To je bila najseksi stvar koju sam ikad vidio.
„Malo šire otvori noge.“ Naredio sam joj. Na moje iznenađenje, Gianna
se pokorila. Oči su joj bile zasjenjene požudom dok se zadirkivala. K vragu,
mogao sam vidjeti kako je bila mokra.
Naslonio sam se uz zid, otkopčao zaporak i izvukao kurac. Gianna se još
brže dirala kad sam omotao dlan oko svoje erekcije i počeo drkati.
„Ovo je sjebano.“ Šapnula je. Nije skidala pogled s mog kurca, a ja nisam
mogao skinuti pogled s njenih prstiju koji su obrađivali njeno ružičasto
središte.
„Koga briga?“ Zarežao sam. „Gurni prst u pičkicu.“
Stavila je jedan prst u svoj uski otvor.
„Još jedan.“ Zatražio sam.

144
 Jedva da je oklijevala. No više nisam mogao jebeno podnijeti. Zaletio sam
se unaprijed, odgurnuo joj ruku u stranu i zakopao se duboko u nju. Drhtala
je oko mene dok se orgazam kotrljao kroz nju. Nakon nekoliko potisaka i ja
sam svršio.
„Ovo je tako sjebano.“ Ponovno je rekla, glasom otežanim od seksa.
Još se nisam izvukao iz nje. Umjesto toga sam naslonio čelo na njeno rame
i hvatao dah. „Sjebano je dobro.“
„Znala sam da ćeš to reći.“

„Ova stvar je tako jebeno naporna.“ Rekla je nakon još jedne runde seksa
te večeri, mašući nogom s nožnim monitorom po zraku. I mene je smetalo
nekoliko puta kad sam došao u kontakt s njim tijekom seksa, no ne bih
riskirao skidajući ga. Ne samo da bi Luca poludio, već bih i ja morao non-
stop nadgledati Giannu bez monitora.
„Naviknut ćeš se.“ Pokušao sam ju povući prema sebi, no izmaknula se
pomičući se na rub našeg kreveta.
„Nema maženja sve dok moram nositi ovu stvar.“ Rekla je.
Nasmijao sam se. „U redu je sve dok ne zabraniš seks.“
„Možda ću to i napraviti.“
Spustio sam ruku s njenog trbuha i prešao prstom preko njenog klitorisa.
„Zašto bi se tako željela kazniti?“
„Ti si arogantni gad. Možda misliš da ti je kurac čaroban, no dopusti mi
da ti nešto kažem: nije.“ Nije mi odgurnula ruku s mjesta gdje sam je gladio.
Možda nije primijetila, no ipak je malo jače raširila noge kako bi mi pružila
bolji pristup. Lagano poput perca sam pratio njene meke nabore. Volio sam
njenu svilenkastost i način na koji je njeno tijelo reagiralo na mene. Nisam
pojačavao pritisak, samo sam lagano prešao vršcima prstiju preko njene
pičkice. Još je vjerojatno bila preosjetljiva pa sam morao biti pažljiv ako sam
je želio navesti prema još jednom vrhuncu. Usne su joj se razdvojile i disanje
joj se tek neznatno ubrzalo. Nagnuo sam se preko nje i usisao bradavicu u
usta. Pogurnuti je preko ruba mi je ovaj put bilo još bolje jer nisam bio zauzet
vlastitom požudom. Mogao sam se potpuno fokusirati na Giannu, njeno
otežano disanje, zamagljene oči, ukrućivanje bradavica dok se prepuštala
orgazmu.

145
 Nisam ni mario kad mi je kasnije Gianna okrenula leđa pokušavajući me
kazniti tako što mi neće uzvratiti. Dobio sam što sam želio.
„Shvaćaš da je seks sve što postoji između nas, zar ne?“ Rekla je ljutito.
„Seks je važan.“
„Sigurno, no nije jedini.“
„Nije jedini.“ Rekao sam iživcirano.
„Da, jest i nikad neće biti više od toga. Ne misli da mi se sviđaš jer mi se
sviđa jebati se s tobom.“
„Hvala na upozorenju.“ Zarežao sam.

Još sam bila živčana na samu sebe za doručkom, posebno jer je Matteov
izraz bio previše samodopadan usprkos mojim grubim riječima. Možda je
mislio da sam se šalila, a možda nije mario.
Tijelo mi je imalo vlastiti um, uvijek željno njegovog dodira. Nije
pomagalo ni to što je Matteo izgledao poput muškog modela sa svojom
bijelom košuljom i raščupanom crnom kosom. Bio je hodajući seks i znao je
to.
„Pozvani smo na večeru kod jedne od vodećih obitelji ovog tjedna pa
biste ti i Aria vjerojatno trebale ići kupiti haljine.“
Ispustila sam žlicu s jogurtom. „Želiš da prisustvujem društvenom
događaju s tobom?“ Nisam mogla vjerovati da me želi tako brzo odvući u
javnost. Bili smo vjenčani dva tjedna i tračevi su sigurno još uvijek bili veliki.
„Svi će mi pričati iza leđa.“
Matteo je slegnuo ramenima. „Boli me briga što oni misle i znaju bolje
nego da kažu bilo to pred tobom ili preda mnom.“
„Poznajem te žene, neće propustiti priliku da nekoga blate, posebno
mene.“
„Ignoriraj ih. Nije kao da je njihovo mišljenje važno. Uvijek će govoriti
sranja o tebi. To je sve što one rade.“
Nije me bilo briga što su govorile, no nikad nisam uživala u društvenim
funkcijama i sumnjala sam da bi se to moglo ubrzo promijeniti. „Znam, no
mrzim ta okupljanja. Sve u vezi toga je lažno. Ljudi koji ne bi oklijevali
gurnuti ti nož u leđa ti se smješkaju ako se nadaju da mogu iz toga nešto
izvući.“

146
 Dugo sam vremena mislila da sam bila antisocijalna i samo nisam voljela
biti u većim grupama ljudi, no tijekom mog vremena u bijegu, prisustvovala
sam nekoliko zabava i nikad se nisam osjećala da ne pripadam. Iako sam se
tada pravila da sam netko drugi, još sam se uvijek osjećala više svojom nego
ikada oko ljudi u našem svijetu.
„Naviknut ćeš se na njih.“
„Ne želim. Zato sam i pobjegla.“
Matteo mi je pretraživao lice s zainteresiranim izrazom pa su mu se usne
trznule. „Znači, nisi pobjegla samo od mene?“
„Ne laskaj si. Ti si definitivno bio jedan od glavnih razloga.“
„No ne jedini razlog.“
Preokrenula sam očima i uzela još jedan gutljaj kave. „Moram li stvarno
prisustvovati večeri?“
Matteo je ustao sa stolice i preplašio me brzim poljupcem u usta. „Da.
Neću sam patiti kroz to sad kad imam suprugu koja može podijeliti moju
muku. Samo radi što i ja kad moram razgovarati s idiotima, zamisli kako bi
se osjećala da im odrežeš glave.“
Usprkos tome koliko sam ga puta pokušala odgurnuti od sebe, Matteo je
izgledao odlučan da stvari između nas uspiju. Zašto je morao biti tako
tvrdoglav? Zar se nije mogao već umoriti od mene i dati mi priliku da
pobjegnem? „Lako je tebi reći, no nemamo svi mi naviku ubijanja ljudi.“
Slike Sida su ponovno željele isplivati na površinu mog mozga, no nisam
ih mogla podnijeti u ovom trenutku i otjerala sam ih.
„Onda zamisli kako bi bilo gledati mene kako ubijam ljude koji te
živciraju. Kao tvom suprugu, ionako mi je dužnost ubiti tvoje neprijatelje.“
Matteo se nasmijao svojim drskim osmijehom, oči su mu zasvijetlile
humorom. Želudac mi je zadrhtao na zastrašujući način i brzo sam otrgnula
pogled s njega i ispraznila šalicu.
„Ići ću gore do Arije i porazgovarati s njom o tome da odemo u šoping.
Naposljetku, trebam biti dobra supruga.“ Rekla sam zadirkujuće, no nekako
je osjećaj bio kriv. Moje emocije su me zbunjivale, sve u mojoj novoj situaciji
jest.
„Vjerojatno bi si trebala kupiti neku novu odjeću.“ Rekao je Matteo dok
je stavljao svoju futrolu za pištolj.
„Je li to zapovijed?“

147
 „Nisam znao da je potrebno narediti ženi da kupi odjeću. Nije li to tvoj
omiljeni hobi?“
„Zbilja?“ Skoro sam se nasmijala. „Nisu sve žene iste.“
„Oh, znam.“ Ponovno taj njegov osmijeh.
Pogled mi se zadržao na njegovom pištolju pokušavajući se podsjetiti da
je to ono tko je on bio. Osmijeh koji je tjerao da mi trbuh zadrhti je bila samo
maska.
Naglo sam ustala. „Tebe i Luce neće biti cijeli dan?“
„Zašto? Imate li ti i Aria isplaniran još jedan bijeg?“
„Haha.“ Promrmljala sam pa podigla nogavicu traperica, otkrivajući crni
nožni monitor. „Ne mogu, sjećaš se?“
„To te ne zaustavlja da radite planove. Nemoj mi reći da još uvijek
razmišljaš o bijegu?“
Pomislila sam lagati, no umjesto toga sam se odlučila na istinu. „Naravno
da razmišljam o tome. Zar si mislio da bi me dobar seks i prsten oko prsta
mogli natjerati da promijenim mišljenje?“
„Samo dobar, ha?“
Šmrknula sam i krenula prema dizalu. Matteo mi se pridružio unutra
spuštajući oči na moju ruku.
„Nosiš svoj prsten. Mislio sam da ćeš ga baciti prvom prilikom.“
Pogledala sam dolje na zlatni obruč s redom dijamanata. „Jesi li ga nosio
cijelo vrijeme dok si me lovio?“
Matteo se podrugljivo nasmiješio kao da je znao da izbjegavam pitanje, a
to sam i radila. Nisam ni pomislila da bih ga bacila. Bilo bi šteta. Barem sam
se nadala da je to jedini razlog.
„Naravno.“ Rekao je. „Uvijek sam znao da ću te naposljetku uhvatiti i
znao sam da ću te učiniti svojom ženom prije nego ponovno pobjegneš.“
Njegovo samopouzdanje je bilo nesnosno. Isto je tako bilo nevjerojatno
seksi. Bilo mi je drago da su se vrata dizala otvorila i mogla sam otići od
Matteovog osmijeha i vlastitih neželjenih misli. Luca je prošao kraj mene
jedva s kimanjem glave i pridružio se bratu u dizalu.
Arijina dobrodošlica je bila mnogo toplija. Cijelo lice joj je sjalo dok se
kretala prema meni i zagrlila me. „Još uvijek ne mogu vjerovati da mi živiš
tako blizu. Stvarno mi je nedostajalo imati te za svoju pouzdanicu.“

148
 „Pretpostavljam da ovdje nema mnogo pouzdanih žena.“ Rekla sam, krv
mi je vrila kad sam se sjetila kako je Lucina sestrična Cosima prevarila Ariju
kako bi pronašla Grace i Lucu.
„Sad kad si ovdje, nije me briga.“ Aria je pogledala u svoj elegantni zlatni
sat. „Što kažeš na to da sad odemo na kavu pa onda u šoping? Luca je rekao
da smo svi pozvani na Bardonijevu božićnu zabavu.“
Uzdahnula sam. „Da. Matteo mi je rekao da moram prisustvovati.“
„Barem možemo patiti zajedno. Vjeruj mi, Luca isto nije previše
oduševljen pozivnicom. Bardoni želi da njegov sin postane Lucin Consigliere
jer su u prošlosti Consiglieri uvijek bili neki od Bardonija, no Luca želi Mattea
i nikoga drugog.“
„Znači, ova zabava će biti još veći neugodnjak nego sam mislila. Svi će se
urotiti protiv mene i Mattea. Oh, sreće li.“
Aria se ispričavajući nasmiješila. „Neće biti previše strašno. Hajdemo
sada u šoping. Trebam svježeg zraka.“
Naravno da nam se Romero pridružio kad smo krenule kupiti haljine.
Možda bih više uživala da nisam trebala biti pažljiva da ne pokazujem glupi
nožni monitor kad god bih probala haljinu. Prema pogledu na licu jednog
prodavača, bila sam prilično sigurna da nisam uspjela sakriti narukvicu
obrubom u svakom trenutku. Shvatila sam da sam jedva pomislila na bijeg u
prethodnih nekoliko tjedana. Previše se stvari dogodilo. I onda je tu bilo
Romerovo konstantno nadgledanje kad god bih otišla nekamo s Arijom.
Štoviše, zbog nožnog monitora je to bilo potpuno nemoguće. Morala bih
pronaći način da uvjerim Mattea da skine tu stvar. Jednom kad se pobrinem
za to, moja će se želja za bijegom vjerojatno vratiti u punom jeku.

149
 Cijelo sam vrijeme znala da će božićna zabava u Bardonijevoj kući biti
potpuni promašaj, no bilo je i gore nego sam mislila. Jedina dobra stvar u
ovom mučenju je bila da su Matteo i Sandro maknuli nožni monitor pa sam
mogla nositi svoju koktel haljinu bez da svima pokazujem tu stvar. To je
trebao biti događaj večeri, bez sumnje.
Bardonijevi su živjeli u gradskoj kući koja je bila uređena do krajnjih
granica. Čak su postavili i ogromnog anđela izrezbarenog od leda u
prednjem dvorištu. Dekoracije su bile bijele i zlatne, skupe kristalne kugle su
krasile ogromno drvce. Vrištalo je novcem i bilo tako generično da sam bila
sigurna da je to dogovorio dizajner interijera. Gđa Bardoni nije izgledala kao
da bi ikad mrdnula prstom za bilo što. Isto je tako bila barem dvadeset
godina mlađa od svog supruga.
Ona i njen suprug su prvo pozdravili Ariju i Lucu i dok njihovi osmijesi
nisu baš bili topli ili iskreni, pretvorili su se u pozitivno lažne i ljubazne kad
je došlo vrijeme da pozdrave mene.
Rukovala sam se s gđom Bardoni uz ljubazan osmijeh ili bar nešto što
sam se nadala da je izgledalo ljubazno. Njen je izraz lica bio kao da je neki
netalentirani skulptor pokušao izrezbariti osmijeh u statuu. Osmijeh ledenog
anđela vani je bio topliji od njenog. Kad se g. Bardoni okrenuo prema meni,
morala sam suzbiti drhtaj. Posegnuo je za mojom rukom, no dok je jedva
okrznuo Arijinu kožu, njegove su se usne čvrsto pritisnule u moju ruku, a
onda je njegov jezik izašao van i liznuo mi kožu. Požudni pogled koji mi je
uputio me skoro natjerao da ga udarim. Brzo sam povukla ruku, jedva se
suzdržavajući da je ne obrišem u haljinu, samo zato jer je svila bila previše
lijepa da bi došla u kontakt sa slinom tog šupka.

150
 Matteo je razgovarao s gđom Bardoni koja ga je upoznavala s mladom
ženom moje dobi. Bilo je očito da je stara vještica pokušavala spojiti Mattea
sa svojom kćeri. Ljutnja se počela pjenušati u meni, no znala sam bolje nego
pokazati svoje emocije. Kad sam napokon maknula pogled sa scene, vidjela
sam da me Aria gledala sa zabrinutim pogledom. Kimnula sam lagano
glavom. Matteo se otrgnuo od gđe Bardoni i omotao ruku oko mog struka.
Proučio mi je lice dok me vodio u dnevni boravak gdje su se okupljali ostali
gosti. „Izgledaš raspižđeno.“
Slegnula sam ramenima. Da sam mu rekla što je g. Bardoni napravio,
stvari bi postale gadne. „Izgleda da imaš obožavatelja.“ Umjesto toga sam
rekla, kimajući u smjeru Bardonijeve kćeri čije su oči pratile Mattea.
„Ljubomorna?“ Pitao je podrugljivo se smiješeći.
„Samo se nadaj.“ No jesam li bila?
Nismo više imali prilike pričati jer su nam prilazili drugi gosti i dok je
većina njih bila pristojna, mogla sam vidjeti u njihovim očima da su me
mrzili. Imala sam osjećaj da bi mi pokazali što stvarno misle o meni istog
trenutka kad Matteo ne bi bio u blizini. Uskoro su dobili svoju priliku. Dok
su se Matteo i Luca pridružili drugim muškarcima, Aria i ja smo krenule
prema švedskom stolu. Naravno da nismo dugo bile same. Uskoro su nam
se pridružile kučka Cosima, Matteova maćeha Nina, kao i gđa Bardoni i
nekoliko drugih žena. Arijina mi je prisutnost još uvijek nudila neku zaštitu
od izravnih uvreda, no ni jedna od žena se nije trudila razgovarati sa mnom.
Kao da nisam ni bila ondje. Čak su i Arijini pokušaji da me ubaci u razgovor
propali. Nije me bilo briga. Mrzila sam te žene, njihove umjetne osmijehe i
ružne osobnosti. No najgore je bilo gledati Ariju kako je bila pristojna prema
Cosimi usprkos tome što je ta kučka napravila.
Naposljetku sam se ispričala i krenula prema vratima terase koja su mi
pružala pogled na mali vrt prekriven snijegom. Moj predah je, ipak, bio
kratkog vijeka.
„Prekrasno, zar ne?“ Rekao je visok ženski glas.
Nina Vitiello je stajala kraj mene, usta su joj se široko rastegla u imitaciji
osmijeha. Više nije nosila crninu. Sprovod njenog supruga je bio prije više od
godine dana. Spojila nam je ruke na moj krajnji prijezir i povela me van
usprkos hladnoći. Znala sam da ovo neće biti ugodno. Iako je bila Lucina i
Matteova maćeha, nikad nije došla u posjetu. Imala sam osjećaj da se bojala
svojih posinaka.

151
 Čim smo bile udaljene od znatiželjnih ušiju, okrenula je leđa prema
prozorima i suočila se sa mnom lica oslobođenog bilo kakve ugodnosti.
Podsjetila me na ružnu krastaču. „Možda paradiraš uokolo kao da si jedna
od nas, kao da pripadaš našim krugovima, no da nema Mattea, nitko te ne bi
pozvao.“
Podigla sam obrve. Zar je zbilja mislila da me bilo briga? Nikad ne bih
željela biti dio ovog kruga, to je bio razlog zašto sam morala pobjeći. Bila mi
je potrebna nemjerljiva kontrola s moje strane da ne kažem ono što sam
željela. Umjesto toga sam se pokušala vratiti na zabavu, no Nina Vitiello mi
je držala ruku, očito još nije završila. „Pristojna bi djevojka umrla od srama
da ju uhvate s drugim muškarcem. Jedini razlog zašto si još uvijek živa je
zbog Matteove srdačnosti. Taj dečko je previše poslušan. Iako ga nitko ne bi
krivio da te odbacio poput prljave krpe nakon onoga što si napravila. Da je
moj suprug još uvijek živ, tobom bi nahranio naše pse.“
Poslušan i srdačan? To nije zvučalo poput Mattea.
Duboki udasi, Gianna. Ne izazivaj scenu.
Ponovno sam pokušala otići, no prsti su joj se zabili u moju kožu. „Zar se
ne sramiš? Obeščastila si svoju obitelj i sada donosiš sramotu na ime Vitiello.
Sama tvoja prisutnost je uvreda svakoj časnoj ženi u ovoj kući. Tvoje
postojanje je grijeh.“
Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem. „Grijeh? Želiš razgovarati sa
mnom o grijehu?“ Pokazala sam prema prozorima iza kojih su se skupili
najveći kriminalci New Yorka. „Ona soba zaudara na grijeh.“
Nina Vitiello je podigla bradu. „Svima nam napravi uslugu i ubij se.“
Izvukla sam ruku, šokirana. „Nikada neću niti jednome od vas napraviti
uslugu.“
Okrenula sam se i krenula natrag unutra. Matteo me primijetio preko
sobe gdje je razgovarao s mlađom verzijom g. Bardonija, Lucom i nekoliko
drugih muškaraca. Brzo sam maknula pogled nadajući se da mi neće prići.
Nisam bila raspoložena sada razgovarati s njim. Aria je još uvijek bila gdje
sam ju ostavila, potpuno uvučena u razgovor.
Prešla sam sobu što sam brže mogla, praveći se da nisam čula prošaptano
„kurva“ kako me nekoliko ljudi nazvalo. Usprkos mojim najboljim
namjerama da ne dopustim da me te uvrede dirnu, osjećala sam olakšanje
kad sam napustila dnevni boravak i ostala sama u prednjem hodniku.
Trebala sam pronaći kupaonicu kako bih se osvježila i razbistrila glavu prije

152
nego ponovno uđem u tu sobu. Bila sam ozbiljno zabrinuta da ću nekoga
napasti ako se ne sredim. Duboko udahnuvši, pošla sam u potragu za
kupaonicom. Nadala sam se da ću naletjeti na nekoga kako napušta
kupaonicu kako ne bih trebala otvoriti svaka vrata. Definitivno ne bih pitala
gđu Bardoni da me uputi. Na žalost, jedina stvar koju sam našla je bio g.
Bardoni koji me sigurno pratio. Požudni pogled koji mi je ćelavi idiot poslao
me tjerao na povraćanje.

Ako je Bardoni mislio da nisam primijetio kako je jebao pogledom

Giannu kad smo stigli, onda je bio još gluplji nego sam mislio. Da nije do
Luce, odmah bih zabio nož u jebačevo lice. No Luca je bio novi Capo i nije
mu trebalo još nevolja pa sam mu obećao da ću se dobro ponašati. Kako je
zabava nastavljala, polako sam došao do shvaćanja da ću možda morati
prekršiti obećanje.
Gianna je pokušala složiti hrabar izraz lica, no mogao sam vidjeti kako je
bila uzrujana nakon razgovora s kučkom od moje maćehe. Nisam želio znati
što je stara koza rekla Gianni. Nikad se ne bi usudila reći mi nešto u lice.
Bojala se Luce i mene, bojala se otkad znam za sebe.
Na žalost, trebalo mi je još nekoliko minuta prije nego sam mogao
napokon pratiti Giannu nakon što je pobjegla iz dnevnog boravka. Lucin
upozoravajući pogled me skoro natjerao na smijeh. Nisam imao namjeru
napraviti nešto glupo, osim seksa na brzaka sa svojom ženom kako bih joj
podignuo raspoloženje. Što je bilo loše u tome?
Kad sam izašao u predvorje, nigdje nisam vidio Giannu. Zaustavio sam
se, pažljivo slušajući, no zvukovi zabave iza mene su gušili sve ostalo. Što
ako je pobjegla? Trebao sam reći Romeru ili Sandru da ju stalno drže na oku,
no nisam je želio dodatno sramotiti. Ljudi su ionako imali dosta materijala
za tračeve.
Krenuo sam u smjeru gdje sam zapamtio da su bile kupaonice, nadajući
se da ću je tamo pronaći. Duboki glas me natjerao da ubrzam korake i kad
sam došao do sljedećeg skretanja, pronašao sam Giannu samu sa starim
Bardonijem. Jedan pogled na njeno lice i znao sam da je bila na rubu sloma.

153
Nije me vidjela dok sam prilazio, stisnute oči su joj bile usmjerene u
Bardonija.
„Zašto mi ne pokažeš što si naučila u Europi? Kladim se da si veoma
talentirana sa svojim usnama. Zato je Matteo bio tako odlučan oženiti te, ha?“
Rekao je Bardoni i posegnuo za Gianninom rukom. Prije nego smo ona ili ja
mogli reagirati, povukao ju je uz sebe i jebeno ju je poljubio dok ju je pipkao
za grudi. Zaletio sam se prema njemu, izvukao nož, odgurnuo Bardonija od
Gianne i zakucao oštricu u meko mjesto ispod njegove brade, probijajući mu
mozak. Gianna je uzdahnula i zateturala unatrag prema zidu, oči su joj letjele
s noža na moje lice.
„Sranje.“ Promrmljao sam. Bacio sam brz pogled uokolo pa odvukao
Bardonijevo tijelo prema njegovom uredu, puštajući nož u njegovoj bradi
kako krv ne bi štrcala van.
„Ubio si ga.“ Gianna je grubo prošaptala.
„Nije te trebao dirati.“ Kimnuo sam prema vratima. „Otvori ih za mene.“
Nakon trenutka oklijevanja, zateturala je prema naprijed i gurnula vrata
otvarajući mi ih. Odvukao sam Bardonija unutra i Gianna me brzo pratila
unutra prije nego je zatvorila vrata.
Spustio sam Bardonija na njegov radni stolac pa zakoračio unatrag. Ovo
je bilo loše. Luca će mi razvaliti dupe kad sazna.
„Što ćemo napraviti?“ Pitala je Gianna bez glasa sa svog mjesta kraj vrata.
„Napravit ćemo da izgleda kao da ga nisam ja ubio.“
„Tvoj je nož u njegovoj glavi.“
Nacerio sam se, no uozbiljio sam se kad sam vidio Giannin izraz lica.
Podsjetio me na pogled koji je imala nakon što je Sid bio upucan. Nekad sam
zaboravljao da nisu svi bili naviknuti na krv i smrt poput mene.
Polako je došla bliže, pogled joj je bio zamrznut na tijelu. „Zašto si ga
ubio?“
„Jer je bio šupak.“
Gianna je stala kraj mene i mrtvog Bardonija. Izgledala je kao da ne može
potpuno vjerovati što je vidjela. Podigla je ruku kao da će dotaknuti truplo
kako bi se uvjerila u njegovo postojanje.
„Ne diraj ništa.“ Malo sam pregrubo naredio, hvatajući joj zglob kako bih
je zaustavio.

154
 Gledala je u mene raširenih očiju. Nakon još jednog trenutka, kimnula je
skoro robotski. Izgledala je kao da će upasti u šok. To je bila zadnja stvar koju
smo trebali.
Idealno, otišao bih u potragu za Lucom, no nisam mogao ostaviti Giannu
samu s tijelom. Kad bi netko ušao, imala bi više problema noseći se s tom
osobom nego ja.
Dotaknuo sam joj obraz kako bih preusmjerio njenu pozornost ponovno
na sebe. „Idi i dovedi Lucu.“ Rekao sam joj.
Oklijevala je.
„Idi.“
„U redu.“ Okrenula se, prešla sobu u žurbi i izašla. Tiho je zatvorila vrata.
Stvarno sam se nadao da neće sve odati jer je bila tako luda.
Spustio sam pogled na Bardonija. Stvarno sam volio vidjeti svoj nož u
njegovoj lubanji.
„Matteo?“ Čuo sam Lucin tihi glas nekoliko minuta kasnije. Potrčao sam
prema vratima i odškrinuo ih. Kad sam vidio Lucu kako stoji u hodniku,
požurio sam ga unutra.
„Što želiš? Gianna nije ništa rekla.“ Rekao je, no zašutio je kad mu se
pogled spustio na Bardonija za stolom. „O jebem mu.“
„Bardoni je doživio nesreću.“ Rekao sam uz slijeganje ramenima.
Luca me pogledao. „Jebem mu, Matteo, što si napravio?“
„Ako mene pitaš, mislim da je dobri, stari g. Bardoni počinio
samoubojstvo.“ Rekao sam.
Luca je okružio tijelo pa me pogledao. „To je zbog Gianne, zar ne?
Bardoni je napravio ili rekao nešto što te živciralo i poludio si. Znao sam da
će djevojka donijeti samo nevolju.“
„Šupak je bio na tvojoj listi za odstrel već neko vrijeme. Zakuhavao je
sranja. Drago ti je da ga nema, priznaj. Razgovarali smo da ga damo ubiti
bezbroj puta. Odlučio sam napokon djelovati.“
„Naravno da sam ga želio mrtvog, no ne u njegovom jebenom domu na
njegovoj božićnoj zabavi. K vragu, Matteo. Zar ne možeš prvo promisliti, a
potom pucati, za promjenu?“
Luca je bio u pravu. Trebao sam odabrati bolje vrijeme da ubijem
Bardonija, no nije trebao pričati sranja Gianni i definitivno ju nije trebao
dirati. Iskopao si je vlastiti jebeni grob.

155
 „Pozvat ću Romera. Drži oko na Ariji i Gianni, no trebat ćemo ga ovdje
kako bi se nosio s ovim jebenim neredom.“ Luca je prešao rukom kroz kosu,
poslao mi još jedan pogled pa uzeo telefon i pozvao Romera.
Nekoliko minuta kasnije, netko je pokucao. Luca je podignuo ruku kako
bi me zaustavio da otvorim. Umjesto toga je otišao on i pustio Romera
unutra. Romerove su oči proučile scenu pred sobom prije nego se fokusirao
na mene. „Ubio si ga?“
Podignuo sam ruke. „Zašto sam to trebao biti ja?“ To je bilo retoričko
pitanje. Uvijek sam bio ja kad je u pitanju bilo ubijanje ljudi u neprimjerenom
trenutku.
„Jer si ti onaj ludi.“ Luca je promrmljao pa rekao Romeru. „Možeš li
napraviti da izgleda kao da se Bardoni sam ubio?“
Svi smo pogledali prema mrtvom šupku koji je mlitavo visio u svojoj
stolici, beživotne oči su mu još uvijek izražavale iznenađenje na preranoj
smrti.
Romero se namrštio. „Rijetki ljudi si zabodu nož u mozak.“
„Za sve postoji prvi put.“ Zahihotao sam se, no zašutio sam na Lucin
pogled. „Ma daj.“ Rekao sam. „Bilo je smiješno.“
Lucine su se usne trznule, no bio je previše tvrdoglav da bi priznao kako
sam bio u pravu. Znao sam da mu je bilo malo više nego drago da sam se
riješio Bardonija za njega. „Pretražite sobu za pištoljem koji bi mu mogao
razvaliti jebenu glavu. U ovom mi trenutku ne trebaju Bardonijevi za vratom.
Želim da se ova stvar riješi u tišini.“
„Bez obzira kako napravili da izgleda, Bardonijevi će nešto posumnjati.
Neće vjerovati da je ovo bilo samoubojstvo. Bardoni je bio previše narcističan
da bi si oduzeo život.“ Rekao sam.
„Možda bih i na tebe trebao staviti jebeni nožni monitor.“ Zarežao je
Luca. „Ti si jebena bomba.“
Romero je prestao pretraživati ladice stola. „Čak i da Bardonijevi nešto
posumnjaju, neće to reći na glas. Ako nemaju dokaza, neće tražiti odmazdu.“
„Ne bih računao na to.“ Rekao sam. „No osigurat ćemo se da ne traže
priliku za osvetu.“
„Možda bi trebao izvući svoj nož iz Bardonijeve glave. Nitko neće
vjerovati u samoubojstvo s tvojom oštricom zabijenom u njegovu bradu.“
Rekao je Luca.

156
 Prišao sam tijelu i polako izvukao nož pa brzo uzmaknuo nekoliko
koraka prije nego mi krv uspije doći na odjeću. Provjerio sam svoju bijelu
košulju za bilo kakve mrlje. Moje crne traperice i jakna bi bolje sakrile krv,
no srećom sam bio čist.. Isto se ne bi moglo reći za Bardonijevu odjeću. Krv
je brzo namakala njegovu košulju i traperice.
Romero je izvukao Smith & Wesson velikog kalibra iz ladice u regalu iza
stola. „Ovo će poslužiti.“
„Dobro.“ Rekao je Luca uz kimanje. „Matteo i ja ćemo se vratiti na
zabavu. Pričekaj otprilike pet minuta prije nego mu razneseš mozak pa
odjebi odavde. Matteo i ja ćemo, nadajmo se, biti prvi ovdje i u gužvi nitko
neće primijetiti da te nema.“
Romero je već pokušavao shvatiti najbolji kut da upuca Bardonija i jedva
je reagirao kad smo Luca i ja tiho izašli iz sobe i zatvorili vrata. Hodnik je bio
prazan, osim Gianne koja je odugovlačila na kraju, izgledajući zabrinuto.
„Pobrini se da ništa ne oda.“ Luca je naredio. „I razgovarat ćemo kasnije
o ovoj jebenoj stvari.“
„Ne brini. Gianna može lagati ako treba.“
„O, ne sumnjam da može vrlo dobro lagati ako želi. No nije baš
najpouzdanija osoba.“
„Ona mi je žena.“ Podsjetio sam brata s malo previše sile.
„To je problem.“ Otišao je na zabavu prije nego sam mogao odgovoriti i
uputio sam se prema Gianni.

Nisam mogla vjerovati da je Matteo zabio svoj nož u bradu tog čovjeka.
Bio je to odvratan prizor, vidjeti Bardonija s mrtvim, od šoka raširenim
očima. Bio je šupak i definitivno nisam bila tužna što ga nema, no vidjeti
vlastitog supruga kako ga ubija bez razmišljanja je bilo grozno. Matteo je
djelovao tako brzo, bez oklijevanja, bez pripreme. Svaki pokret je odavao
iskustvo. Naravno da sam znala da je bio dobar s noževima. Čak su u
Chicagu ljudi govorili o njegovim umijećima, no to me nije pripremilo da ga
gledam kako zapravo koristi nož na nekome na takav način.

157
 Nakon što sam rekla Luci da pronađe Mattea, čekala sam u hodniku. Aria
je otišla natrag u dnevni boravak; izgledalo bi sumnjivo da svi odjednom
nestanemo. I ljudi su bili veoma željni razgovarati s Arijom pa bi njen
nestanak definitivno privukao pažnju. Ipak, nitko ne bi žalio radi moje
odsutnosti.
Jedva da sam čekala i minutu kad je Romero pohitao kraj mene prema
uredu. Ljudi su uvijek govorili da sam bila nepredvidljiva. Nisam bila ni
blizu Matteu.
Omotala sam ruke oko sebe. Srce mi je još uvijek nabijalo u grudima i
nisam mogla prestati nervozno provjeravati okolinu.
Još sam se uvijek pokušavala nositi sa svojim osjećajima u vezi onoga što
se dogodio kad su se vrata ureda otvorila i Luca i Matteo su izašli van bez
Romera. Luca je prošao kraj mene bez da me pogledao. Vjerojatno je mene
krivio za nered koji je njegov brat prouzrokovao. Nisam smatrala da bi
Matteo trebao velik povod da ubije, no prirodno, shvatila sam da sam ja bila
razlog Bardonijeve smrti.
Matteo je djelovao iz ljubomore i posesivnosti. Vidjeti drugog muškarca
kako me dodiruje ga je natjeralo da pukne. Mateo mi je proučio lice dok mi
je prilazio. Vjerojatno sam izgledala prilično uzrujano. Problem je bio taj što
se nisam osjećala ni približno uzrujano koliko sam znala da bih trebala biti.
Nisam se mogla natjerati da budem tužna zbog Bardonijeve smrti, bez obzira
koliko pokušala.
Matteovi su pokreti bili toliko gipki, tako samopouzdani. I nekako,
usprkos svemu, osjećala sam se privučena k njemu, čak i toj opasnoj strani
koju mi je danas pokazao. Matteo mi je omotao ruku oko struka i poveo me
prema kupaonici za goste kraj ulaznih vrata.
„Koji vrag radiš?“ Izletjelo mi je. „Neću se ljubakati s tobom nakon što si
ubio nekoga.“
Matteo mi je primio stražnji dio vrata i povukao naša tijelo jedno uz
drugo prije nego je pritisnuo usta na moja, snažno me ljubeći. Dahtala sam
za zrak kad se odmaknuo. Usne su mu okrznule moje uho. „Izgledaš tako
jebeno seksi. Mogao bih te jebati u sobi s mrtvim tijelom i ne bi me bilo briga.“
„Ne sumnjam u to.“ Promrmljala sam, no nisam se pokušala odgurnuti.
Njegova toplina i snažno tijelo su mi pridržavali drhteće udove. Možda su
događaji utjecali na mene više nego sam mislila.
„No to nije razlog zašto smo ovdje.“ Promrmljao je.

158
 Glasan pucanj se pronio kućom. Skočila sam. „Što –“
„Zato.“ Mirno je rekao Matteo. „Pravit ćemo se da smo se seksali na
brzaka. Ne želimo da ljudi pomisle da smo imali nešto s Bardonijevim
nesretnim krajem, zar ne?“
Promrsio mi je kosu pa onda svoju prije nego si je otkopčao gornja dva
gumba. Podignuo je svoje tamne obrve. „Spremna?“
Kimnula sam.
„Zapamti, ne znamo ništa. Šokirani smo i iznenađeni.“
Matteo je silom otvorio vrata i izašao van, izvlačeći pištolj. Predvorje je
bilo puno drugih gostiju, većina muškaraca je imala izvučeno oružje.
Razmijenjeni su zbunjeni pogledi. Luca i Bardonijev sin su potrčali prema
mjestu odakle je došao pucanj pištolja. Nekoliko ljudi je meni i Matteu
uputilo zgrožene poglede. Izgleda da su povjerovali u laž u koju je Matteo
želio da povjeruju. Vjerojatno je pomoglo i to što su svi mislili da sam kurva.
„Ostani ovdje.“ Rekao je Matteo. „Vidjet ću što se događa.“ Izgledao je
tako iskreno zabrinuto i oprezno kao da stvarno nije znao zašto se oglasio
pucanj. Nitko ga ne bi sumnjičio. Da nisam znala bolje, čak bih i ja
povjerovala u njegovu nevinost nakon ove predstave.
Požurio je prema mjestu nesreće. Mogla sam samo gledati u omamljenoj
tišini. Matteo je bio vrsni manipulator.

159
 Bila je davno prošla ponoć kad smo napokon stigli kući. Većina ostalih
gostiju je otišla puno prije nas, no Luca i Matteo su morali ostati kao vođe
Cosa Nostre i praviti se da su pokušavali saznati što se dogodilo. Nitko ih
nije sumnjičio, barem ne otvoreno. Da budem iskrena, ni mlađi Bardoni niti
gđa Bardoni nisu izgledali previše uzrujani. Njihove bi suze bile krokodilske
da sam ih uopće vidjela. Možda je i sa njima bio tako neugodan kao što je bio
sa mnom u ovo kratko vrijeme koje sam provela s njim.
Nisam mogla vjerovati da mi se život promijenio od konobarenja u
Münchenu do zataškavanja suprugovih zločina. Nakon brzog tuširanja,
uvukla sam se u krevet. Matteo se još uvijek svađao u našem dnevnom
boravku s Lucom. Ovo je bio jedan od rijetkih trenutaka kad sam u
potpunosti razumjela Lucin bijes.
Ležala sam na leđima zureći u strop dok sam slušala njihove glasove.
Nožni monitor je ležao na mom noćnom ormariću, zadirkujući me. Možda
sam trebala iskoristiti večerašnju pomutnju kako bih pobjegla. Luca, Matteo
i Romero su bili zauzeti čisteći vlastiti nered i bila sam bez svog glupog
nožnog monitora. Bila je to savršena prilika. Pa zašto onda nisam pobjegla?
Sumnjala sam da bi me itko zaustavio.
Zbog Arije? Željela sam da je to bio jedini razlog, no dok sam stajala u
predvorju čekajući Mattea da se vrati, nisam ni pomišljala na bijeg. Zašto mi
to više nije bilo na vrhu mozga? Prije šest mjeseci je to bilo jedino o čemu sam
mogla razmišljati, bila mi je opsesija koja me obuzimala, a sad sam ponekad
imala osjećaj da sam samo pomišljala o bježanju jer sam osjećala da sam to
trebala napraviti.

160
 Bilo je zbunjujuće. Nisam bila tako jadna kako sam se brinula da ću biti
živeći s Matteom. Naravno, bio je poludjeli ubojica, no nije bilo kao da nisam
bila naviknuta na tu vrstu i zapravo mi je to činilo život uzbudljivim iako
sam to mrzila priznati. Živjeti život kao normalna osoba, radeći normalne
stvari, zarađujući novac normalnim poslovima je bilo nevjerojatno iskustvo,
no iz nekog razloga nisam ga doživljavala nikako drugačije osim distrakcije.
Vrata su se otvorila i Matteo je uklizao u sobu. Više nije nosio jaknu i
polovica njegovih gumba je bila otkopčana. Udijelio mi je svoj uobičajeni
cerek prije nego je nestao u kupaonici.
Mogla sam se praviti da spavam kako bih izbjegla razgovor s njim, no iz
nekog neobjašnjivog razloga sam željela razgovarati s njim. Kad je izašao iz
kupaonice u svojim boksericama, pokazujući mi svoj mišićavi torzo, skoro
sam otkazala svoje planove. No to bi stvarno bilo krivo. Čovjek je umro, iako
grozan čovjek, a seksati se kratko nakon njegove smrti bi bilo potpuno
pogrešno.
Matteo se uvukao pod pokrivače i posegnuo za mojim strukom, povlačeći
me prema sebi. Oči su mu bile gladne. Nije bilo naznake da se još sjećao što
ja ne tako davno napravio. Njegove su usne osvojile moje i pustila sam
njegov jezik unutra, pustila da mi poljubac obuzme tijelo sve dok mi tijelo
nije brujalo zadovoljstvom pa sam se natjerala odgurnuti se od njega prije
nego napravim nešto zbog čega bih se prezirala sutra ujutro.
Matteo se bacio na leđa uz jecaj. „To je zbog Bardonija, zar ne?“
Zurila sam u njega. „Možda jednostavno nisam raspoložena. Nisi tako
neodoljiv.“
„Ako ti tako kažeš.“ Rekao je dubokim glasom koji mi je poslao izdajnički
drhtaj niz kralježnicu. Taj gad je bio previše manipulativan.
Odlučila sam povesti ovaj razgovor prema sigurnijem terenu. „Pa, hoće
li te Luca kazniti?“
Matteo se zahihotao. „Luca me nikad nije ni za što kaznio. Naviknuo je
na moju proaktivnost.“
„Proaktivnost?“
Matteo je namignuo i skoro sam ponovno posegnula za njim. Umjesto
toga sam povukla plahte do brade kao još jednu barijeru među nama.
„Luca je izgledao bijesno.“
„Proći će ga. Uvijek ga prođe. Ionako bi dao ubiti Bardonija. Bilo je samo
pitanje vremena.“

161
 Imala sam osjećaj da ovo nije bio uobičajeni razgovor prije spavanja. „Kad
si ubio svog prvog čovjeka? U vrtiću?“
Matteo je podignuo glavu na ruku podrugljivo se smijuljeći. Prešao mi je
prstom po ruci na vrlo ometajući način. „Ne. Kasno sam sazrio za razliku od
Luce.“
„Stvarno? To mi se čini malo mogućim.“
„Ne zapravo. Luca se potrudio da ne upadam u nevolju kad sam bio
mlađi. Bio je zaštitnički nastrojen stariji brat.“
„Ne mogu uopće zamisliti Lucu kao klinca, još manje da se trudi da
ostaneš van nevolja.“
„Jest. Zar je to tako iznenađujuće? Zar tebe Arija nije štitila kad ste bile
mlađe?“
„Još uvijek to radi.“ Rekla sam uz grimasu.
„Vidiš. Luca je isti. Naravno da mu sad otežavam da me održava u redu,
kao što ti otežavaš Ariji.“
„Mislim da postoji ogromna razlika između vrste nevolja koju ja
zakuham i nevolje koju ti izazoveš.“
„Daj si malo vremena. Imam osjećaj da još nisi dosegla svoj puni
potencijal.“
Smijeh je izletio iz mene. K vragu. Zašto je morao govoriti stvari koje su
me nasmijavale? „Nisi mi odgovorio na pitanje. Kad si prvi put ubio?“
„To je bilo nekoliko tjedana nakon mog trinaestog rođendana.“
„To je što ti zoveš kasno sazrijevanje? Većina dečki te dobi se brine za
svoje klicajuće stidne dlake, a ne o ubijanju nekoga.“
„Oh, već sam se davno prije toga pomirio sa svojim stidnim dlakama.“
Rekao je zadirkujućim glasom. „I većina dečki nisu bili drugorođeni sinovi
Capa New Yorkove Cosa Nostre.“
„Imaš pravo. No Luca te nije zapravo dobro štitio ako si morao ubiti kad
si bio još tako mlad.“
Matteov je pogled postao udaljen. „Napravio je što je mogao. Naš je otac
želio da ubijem jednog od dečki s kojim smo se Luca i ja povremeno družili
jer je pokušao izvući se iz mafije.“
Trbuh mi se zgrčio. „I?“
„Luca je izvukao pištolj i ubio dečka prije nego sam ja mogao. Otac je bio
užasno ljutit. Istukao je Lucu do ruba života.“

162
 Ideja da je Luca napravio nešto tako obzirno za svog brata je bila
neobična, no nije bilo toliko iznenađujuće ako ste promatrali kako njih dvoje
komuniciraju. Bilo je očito da su marili jedan za drugog, gadovi hladnog srca
ili ne. „Luca je ogroman. Kako bi ga itko mogao istući?“
Matteo se ironično nasmiješio. Luca je mogao obrisati pod našim ocem da
je pokušao, no nikad nije uzvraćao. Otac je bio Capo i mogao je riješiti Lucu
poput bijesnog zeca da je podignuo ruku na njega.“
Nekad sam zaboravljala da stvari nisu bile tako divne i bajne za
muškarce. Imali su više slobode kad je bila riječ o promiskuitetu i izlascima,
no morali su nositi vlastiti teret. „Pretpostavljam da je tvoj otac vrlo brzo
nakon toga pronašao nekog drugog koga bi ubio.“ Jedva sam poznavala
Salvatorea Vitiella, no izgledao je poput jezivog jebača.
Matteo je kimnuo. „Saznao je za drugog izdajnika nekoliko mjeseci nakon
toga. Natjerao me da mu prerežem grkljan.“
Djevojke nisu dobivale mnogo detalja o indukcijskoj ceremoniji, no
Umberto je često puštao da mu nešto izmakne kad bi nas čuvao. Obično je
prvo ubojstvo početnika bilo izdaleka pištoljem. „Nije ti dopustio da ga
upucaš?“
„Ne, to je vjerojatno trebala biti dodatna kazna jer sam se izvukao od
ubojstva prvi put. Pucanje je lako, manje je osobno. Koristiti nož je prljav
posao. Moraš se približiti žrtvi, moraš zaprljati ruke krvlju.“
Zadržala sam dah. Glas mu je postao vrlo tih. Polako sam se podigla na
ruku. Željela sam ga dotaknuti, no nisam. „To zvuči grozno. Jesi li mogao to
napraviti?“
„Što misliš?“
Imao je strašan cerek poput morskog psa. Onaj koji me tjerao da vjerujem
da je Matteo sposoban na sve.
„Ubio si ga.“
„Jesam. Bilo je neuredno. Bio je zavezan za stolicu pa se nije mogao boriti,
no ipak su mi trebala tri pokušaja kako bih mu prerezao vrat. Bio sam
prekriven krvlju od glave do pete. I sljedećeg sam dana pronašao krv pod
noktima.“
„Pa zašto onda preferiraš noževe umjesto pištolja? Stvarno izgleda da
više ne mariš zaprljati ruke.“
„U početku je to bilo kako bih dokazao ocu da sam bio jak i da me nije
slomio kako je vjerojatno namjeravao. I jednom kad sam postao stvarno

163
dobar s noževima i svi su mi se divili zbog mojih vještina, izgledalo je šteta
odustati.“
Pretraživala sam mu lice, no bilo je prazno. Nisam mogla reći je li to bila
potpuna istina ili je zadržavao najgore za sebe: da je počeo uživati u
osobnijem ubijanju. Na trenutak smo zurili jedno u drugo dok ponovno nije
postalo previše osobno pa sam se ponovno spustila dolje i legla na leđa.
„Jesi li ikad razmatrao ubiti Lucu? Da je mrtav, ti bi postao Capo. Ne bi
bio prvi Made Man koji bi ubio člana obitelji kako bi se popeo na poslovnoj
ljestvici.“ Pitala sam.
Matteov je izraz očvrsnuo. „Nikad ne bih ubio vlastitog brata. Ne marim
postati Capo, a i kad bih, još uvijek se ne bih riješio Luce kako bih poboljšao
svoju poziciju. Luca mi je čuvao leđa i drži sve pod kontrolom. To je način
kako je uvijek bilo.“
„To je dobro. Važno je imati ljude kojima možeš vjerovati.“ Rekla sam
iskreno. Usamljenost je bila velik problem u našem svijetu. Uvijek si imao
ljude oko sebe, no nikome nisi mogao vjerovati. Postojala je samo jedna osoba
kojoj sam mogla apsolutno vjerovati i to je bila Aria. Lily je bila previše krhka
i mlada za mnoge moje tajne, a Fabi je bio dječak i očev utjecaj na njega je
rastao iz dana u dan. I više nisam mogla razgovarati s njima.
„Što je potrebno kako bi meni vjerovala?“ Matteo je zainteresirano pitao.
„Čudo.“ Okrenula sam mu leđa i ugasila svjetiljku na noćnom ormariću.
Pogled u njegovim očima je zakuhao nešto u mojim prsima što me
prestravilo.
Matteo je ugasio druga svjetla pa se nagnuo nad mene, ljubeći mi uho.
„Tko ne voli dobro čudo?“

Matteova je ruka bila teška oko mog struka, njegov dah vruć na mom
vratu, a noga koja je bila prebačena preko moje mi je zaustavljala cirkulaciju;
pa zašto je onda bio tako čudno dobar osjećaj probuditi se kraj njega?
Odgurnula sam njegovu ruku i izvukla se pa brzo ustala. Matteo se nije
probudio. Kosa mu je bila u potpunom neredu, a lice mu je izgledalo iskreno
i skoro nježno u snu. Posegnula sam, no zaustavila sam se prije nego sam ga
zapravo mogla okrznuti prstima preko čela. Što nije bilo u redu sa mnom?

164
 Zakoračila sam korak unatrag. Pogled mi je pao na ostavljen nožni
monitor na noćnom ormariću i na pamet mi je pala ideja. Dohvatila sam
monitor i požurila s njim u kupaonicu. Ta stvar nije mogla bit uništena
vodom. Naposljetku, mogao si se tuširati s njom, no možda sam ju mogla
baciti u toalet i pustiti vodu. Ne da bi Matteo mogao pitati Sandra da donese
novi monitor, no gesta bi poslala lijepu poruku. Bacila sam monitor u toalet
i pustila vodu. Na žalost, zapeo je.
„Jesi li upravo pokušala baciti u toalet svoj nožni monitor?“ Pitao je
Matteo glasom hrapavim od spavanja.
Okrenula sam se. Naslonio se na dovratak ruku prekriženih preko golih
prsa i uz zabavljen izraz lica na svojoj arogantnoj faci. Vrućina mi je poletjela
u obraze. „Pokušala sam, no zapeo je.“
Hihoćući se, Matteo mi se približio i oboje smo zurili dolje u školjku. „A
tko će ga sada izvaditi?“
„Ti?“
Matteo je posegnuo prema dolje, no uhvatila sam mu ruku.
„Zar nećeš staviti rukavice ili nešto poput toga?“
„Čisto je i mogu kasnije oprati ruke.“ Rekao je uz jedva prikrivenu
zabavljenost. „Ruke su mi bile prekrivene gorim, vjeruj mi.“
Pustila sam ga uz slijeganje ramenima. „Napravi kako želiš.“
Dohvatio je nožni monitor i stavio ga na umivaonik pa spustio bokserice
i krenuo prema tušu, pokazujući mi svoje čvrsto dupe. Otvorio je vodu i
zakoračio u mlaz prije nego se ponovno okrenuo prema meni uz bijesnu
erekciju. „Želiš mi se pridružiti?“
Dograbila sam četkicu za zube. „Ne, hvala.“
Bilo mi je potrebno mnogo obuzdavanja kako ne bih gledala Mattea kako
se tušira. Voda se ugasila i Matteo je izašao sušeći se ručnikom. Kimnuo je
glavom prema nožnom monitoru. „Shvaćaš da još uvijek radi, zar ne?“
„Ma daj. Nisam pobjegla prošle noći. Ne trebaš mi ponovno stavljati ovu
stvar. Dobro ću se ponašati.“
„Stvarno?“ Pitao je Matteo puštajući ručnik i krećući se prema meni. „To
ne zvuči poput tebe.“
Preokrenula sam očima. Dvoje je moglo igrati ovu igru. Povukla sam
majicu preko glave pa spustila gaćice niz noge prije nego sam se uspravila,
potpuno gola. Neka se Matteo nosi s tim.

165
 Očekivano, Matteove su oči putovale preko mog tijela, a njegov kurac se
trznuo u odgovor.
Samodopadno sam se nasmiješila. „Stvarno mrzim monitor. Ne želim ga
ponovno nositi.“
Matteo se naslonio na umivaonik, toliko blizu da su nam se tijela skoro
dodirivala i mogla sam osjetiti mentol iz njegovog gela za tuširanje.
„Što kažeš na malu okladu?“
Imala sam osjećaj da mi se neće svidjeti što je namjeravao predložiti, no
pokazala sam mu da nastavi pričati.
„Ako te danas uspijem navesti na orgazam, onda ćemo vratiti nožni
monitor. Ako uspiješ odoljeti mojim umijećima, bacit ćemo tu stvar u smeće.“
„Samo jedan?“
„Pohlepna djevojčice.“ Rekao je zadirkujući, tamne su mu oči svjetlucale
uzbuđenjem. „Mislio sam da te ne privlačim? Jesi li zabrinuta da mi tvoje
tijelo neće moći odoljeti?“
Željela sam da je u krivu, no tijelo mi je stvarno bilo grozan izdajica.
Izgubila sam pojam koliko smo se puta seksali u našem kratkom braku. „Ne,
naravno da ne. No jedan orgazam se čini kao da si postavljaš vrlo nisku
ljestvicu, ne misliš li?“
„O, ne znam. Oboje znamo koliko znaš biti tvrdoglava i obećao sam Luci
da ću staviti taj nožni monitor na tebe. Ne mogu ti previše olakšati da ga se
ponovno riješiš.“ Oči su mu bile usmjerene na moje grudi pa niže. „Pa, što
kažeš? Odupri se orgazmu do ponoći i bit ćeš slobodna od monitora.“
Odmaknula sam se od njega kako bih se osigurala. „U redu.“
„Naravno da možeš samo izbjegavati orgazam tako što mi nećeš
dopustiti da te dotaknem. Moraš mi dati poštenu priliku za borbu.“
Otpuhnula sam. „Poštenu priliku? Što je u ovome pošteno?“
Matteo je slegnuo ramenima. „Dogovoreno?“
„Dogovoreno.“ Rekla sam preko volje prije nego sam se zaletjela u tuš
kabinu i zatvorila vrata. To neće zaustaviti Mattea, no nije me pokušao
pratiti.
Cereći se, krenuo je prema spavaćoj sobi. „Čekat ću te.“
U redu. Trebala sam se staviti u stanje potpune smirenosti, trebala sam
pronaći način koji će me učiniti imunom na što god Matteo bude napravio.
Problem je bio moj puls koji je nabijao s uzbuđenjem kad sam pomislila na
ono što će napraviti. K vragu. Zatvorila sam oči i okrenula slavinu na hladnu

166
vodu. Dašćući za zrakom, počinjala sam se slamati i moje je uzbuđenje
polako jenjavalo. Nakon još nekoliko minuta, izašla sam iz tuša, promrzla do
kosti i nadajmo se, dovoljno otupjela kako bih, barem na trenutak, odoljela
Matteu. Krenula sam prema sobi. Matteo je ležao u krevetu u svoj svojoj goloj
slavi s rukama spojenima iza glave.
Zapravo mi je bilo drago zbog njegovog samouvjerenog osmijeha jer je to
samo učvrstilo moju odluku da mu odolim. Ispravljajući ramena, prošla sam
kraj kreveta, odlučna se uputiti prema garderobi. „Ne bismo li trebali ustati?“
Matteov se cerek raširio. „Imamo još nešto vremena. Ili si uplašena da ćeš
izgubiti našu okladu?“
Krenula sam prema krevetu bez ijedne riječi. Matteove su oči pratile svaki
moj pokret. Trebala sam se okladiti da njemu nije dopušteno svršiti. Tu bih
okladu dobila bez problema sudeći po gladi u njegovom pogledu. Matteo me
povukao dolje na sebe i poljubio me. Uzeo si je vremena, ruke su mu tek
lagano gladile moja leđa, a ipak mi je pritisak između nogu već bio jedva
izdržljiv.
Probala sam misliti o nečemu drugom. Stvarno bilo čemu i Matteo je
nekako uspio osjetiti da sam se udaljavala. Preokrenuo nas je tako da se sad
nadvijao nad mene i onda je počela moja tortura. Usta su mu se zatvorila oko
moje bradavice, grickajući i lickajući, prije nego su se pomakla na moju drugu
dojku i obasipao ju istom količinom pažnje. Raširila sam dlanove na plahtu,
pokušavajući smiriti disanje i jureći puls.
Matteo mi je obujmio drugu dojku i stisnuo jače nego sam očekivala.
Izvila sam leđa u luk na intenzivan osjećaj pa se brzo ponovno opustila.
Nisam mu mogla previše olakšati. Bio bi još više umišljen ako me upije tako
brzo napaliti. Zureći u strop, fokusirala sam svu svoju pažnju od Matteovih
zadirkujućih usana. Zahihotao se u moju prsnu kost pa se lizanjem spustio
do pupka. „Tako tvrdoglava.“
Znala sam da će u trenutku kad mi Matteo razdvoji noge vidjeti koliko je
moje tijelo žudjelo za njegovim dodirom. Nisam mogla ništa napraviti u vezi
toga. Možda je postojao način na koji bih mogla doživjeti orgazam bez da
Matteo zapravo primijeti? Do sada je to skoro bila moja jedina nada jer sam
bila prilično sigurna da će me tijelo izdati.
Matteo se uz pokvaren osmijeh pomaknuo između mojih nogu i
pogurnuo dlanove ispod moje guze, a onda je pritisnuo usta na moje užareno

167
meso. Pregrizla sam stenjanje na osjećaj njegovog jezika. Oči su mu bile na
meni, tako posesivne i gladne da me još više napalio.
Čvrsto sam zatvorila vlastite oči, pokušavajući blokirati ono što je Matteo
radio, no otežavao mi je.
„Ukusno.“ Promrmljao je pa još jednom polizao. „Imaš tako dobar okus,
Gianna. Želim te lizati svakog dana.“ Gurnuo je jezik u moj otvor prije nego
je počeo iscrtavati najmekše krugove vrškom jezika, samo kako bi ponovno
ušao u mene. Pritisnula sam usne kako bih zadržala jecaj. Njegove su mi ruke
još više raširile noge i onda su njegovi prsti nježno rastvorili moje usne kako
bi mu pružile još bolji pristup. Njegov me jezik jedva okrznuo, tako nježno
da su mi se prsti skvrčili od intenzivnog osjećaja. „Možeš se pretvarati da ti
ovo ništa ne radi, Gianna, no tvoje te tijelo izdaje.“
K vragu, kao da to nisam znala.
„Hoćeš li oči držati zatvorenima cijelo vrijeme?“ Pitao je podrugljivim
tonom.
Oči su mi se naglo otvorile i zurila sam u njega.
Podignuo je glavu s prokletim cerekom poput morskog psa, brada mu je
blistala od mojih sokova. „To je bolje.“ Promrmljao je prije nego je ponovno
spustio pogled na moj centar i lagano protrljao palac preko mog klitorisa.
Jezik mu je kliznuo preko unutarnje strane mog bedra prije nego je lagano
zagrizao. Još vlažnosti mi je iscurilo između nogu i Matteov se osmijeh još
više raširio. „Vidiš, sviđa ti se ovo.“ Spustio je palac između mojih nabora pa
ga podignuo do usana i polizao moje sokove. „Hmm.“ Znala sam da bih
trebala ponovno zatvoriti oči, no to je bilo nemoguće. Umjesto toga sam se
naslonila na laktove kako bih dobila bolji pogled. Ovo je ionako bila
izgubljena bitka, mogla sam barem potpuno uživati.
Matteo je podignuo obrve. „Povisuješ ulog?“ Ponovno je zaronio i bacila
sam glavu unatrag, niti se ne zamarajući zadržati jecaj u sebi. Jebeš glupu
okladu i glupi nožni monitor. Listovi su mi se počeli grčiti i drhtaji su mi se
proširili kroz cijelo tijelo dok je užitak jurio kroz mene. Nije bilo pomišljanja
na skrivanje orgazma. Nema jebene šanse.
Izvila sam se s kreveta, puštajući da me užitak prožme. Glasni uzdasi su
mi pali s usana i pustila sam ih bez suzdržavanja.
Naposljetku sam uhvatila dah. Matteo se naslonio na laktove. Pogled na
njegovom licu me je tjerao da požalim zbog svoje slabosti. „Možda je jedan
orgazam bio stvarno nepošten.“ Rekao je hrapavim glasom.

168
 „Misliš?“ Bez daha sam prošaptala. „Što kažeš na dodatnu okladu? Sve
ili ništa?“
„Slušam.“
„Ako te uspijem natjerati na svršavanje, gubiš i neću više trebati nositi
nožni monitor. Ako se odupreš, stavit ću tu stvar natrag bez protesta.“
Matteo je sjeo na bedra, pokazujući svoj poput kamena čvrst kurac.
Nagnula sam se unaprijed i omotala prste oko njegove dužine uz izazivajući
pogled. „Onda, što kažeš?“
„Zašto bih riskirao izgubiti kad samo mogu ponovno osvojiti istu stvar?“
Polizala sam usne i jednom mu pritisnula kurac. „Bojiš se da ćeš
izgubiti?“
Zahihotao se. „Naravno da ne. Oklada vrijedi. U tvojim sam rukama.“
„Lezi.“ Naredila sam ne trateći vrijeme. Dobit ću ovu okladu bez obzira
na sve.

Bacio sam se na leđa kraj Gianne i prekrižio ruke iznad glave. Gianna je
izgledala prilično samouvjereno. Kurac mi je već bio tvrd od lizanja nje i
vjerojatno je mislila da neću izdržati dugo. Nije me znala baš dobro.
Kleknula je kraj mene pa vrlo sporo spustila glavu, izazovna i seksi do
bola. Je li znala koliko me njen pogled napaljivao? Samo taj pogled mi je
tjerao kurac na trzanje. Gianna je omotala prste oko mog korijena i jezikom
okružila moj glavić prije nego me uzela cijelog u svoja jebeno vruća usta.
Volio sam vidjeti kako mi kurac nestaje između njenih ružičastih usana. Kad
sam udario dno njenog grla, skoro sam zastenjao.
Gianna se nasmijala oko moje širine kao da je točno znala što mi je radila.
I onda je počela pjevušiti, a vibracije su mi otišle ravno u jaja.
„Jebem mu.“ Zarežao sam, što ju je izgleda samo još više potaknulo.
Trzala je glavom gore i dolje, očiju na meni i masirala mi jaja na najbolji
mogući način.
„Tako si dobra u ovome.“ Rekao sam.

169
 Preokrenula je očima prema meni i k vragu ako je to nije učinilo još više
seksi. Njena se crvena kosa zalijepila na njeno čelo i obraze dok me uzimala
duboko u svoje grlo.
Neću potrajati zauvijek. Nikad nisam stvarno mislio da bih mogao ovo
lakše dobiti, nikad zapravo nisam želio pobijediti. Sve što sam želio u ovom
trenutku je svršiti u Giannina vruća usta. Provukao sam ruke kroz njenu
predivnu kosu. Mišići u mojim bedrima su se stegnuli, no borio sam se protiv
osjećaja. Bilo je previše jebeno sjajno da bi bilo prerano gotovo, a znajući
Giannu, možda ću trebati čekati neko vrijeme prije nego mi ponovno popuši.
Izgledala je poput božice seksa. Jebem mu. Želio sam je vidjeti ovako dugo
vremena, jebeno sam sanjario o tome. Trznuo sam kukovima i osjetio kako
mi se stežu jaja. Gianna mi je pušila još jače. Ne da mi je trebalo još više
nagovaranja. Sve što sam želio je proliti se u nju. I onda sam jebeno
eksplodirao. Gianna se nije odmaknula. Jebem mu, nastavila je pušiti čak i
dok sam joj ispuštao sjeme niz grlo. Uz dug jecaj, pustio sam da mi glava
padne unatrag i tijelo mi je postalo malaksalo. Gianna je podigla glavu i
obrisala usta uz širok osmijeh. „Pobijedila sam.“
Tiho sam se nasmijao. „Jesi. Čestitam.“
„Znači, više nikad neću trebati nositi nožni monitor?“ Pitala je uz dozu
sumnjičavosti.
„To je oklada.“ Nisam joj rekao da sam se ja osjećao poput pravog
pobjednika. Nikad mi se nije sviđalo vidjeti je s nožnim monitorom; uvijek
mi se činilo poput svetogrđa tako je zatočiti. Bilo mi je drago što ga više neće
nositi, čak i ako je to značilo da ću je trebati budno pratiti i da će me Luca
vjerojatno udariti.

170
 Sljedećeg dana nakon što sam se istuširala i obukla, uživala sam u svojoj
novopronađenoj slobodi, iako je bila mala. Matteo je održao svoje obećanje i
pospremio nožni monitor u ladicu. Nisam trebala nositi tu glupu stvar,
barem za sad. Sumnjala sam da bi Matteo održao svoje obećanje ako ponovno
pokušam pobjeći.
Oboje smo izgubili oklade, a ipak smo se oboje osjećali poput pobjednika.
Život s Matteom je bila enigma. Već se oslanjao na kuhinjski pult i pio kavu
kad sam izašla iz sobe. Osmijeh mu je bio tako samodopadan da sam imala
problema zaustaviti se kako mu ne bih zavrnula vratom. Dohvatila sam si
šalicu pa se naslonila preko puta njega. „Osjećaš li ikad žaljenje ili krivnju?“
Matteove su se obrve popele na njegovo čelo. „Žaljenje?“
„Da, znaš onaj osjećaj koji normalni ljudi imaju kad naprave nešto krivo?“
Otpila sam gutljaj. Nisam ni bila sigurna zašto sam pitala, osim da obrišem
tu napornu samodopadnost s Matteovog lica.
Matteo me samo gledao dugo vremena dok nisam više to mogla podnijeti
i pravila se da mi je kava bila stvarno interesantna. Zašto sam se odjednom
osjećala krivom što sam postavila to pitanje?
„Postoji malo vremena u mom životu za krivnju i žaljenje.“ Rekao je
Matteo. Glas mu je bio tih i lišen humora; nisam si mogla pomoći nego
pogledati gore, pokušavajući pročitati njegovo raspoloženje, no otežavao mi
je kao i inače.
„Znači da je nekad osjećaš?“
„Povremeno. No prije dugo vremena sam naučio da nije pametno
zadržavati se u prošlosti. Preferiram se fokusirati na budućnost.“ S tim se

171
ponovno uključio njegov šarm. Krenuo je prema meni, spustio svoju šalicu
na pult i smjestio ruke kraj mene. „Žališ li ikad što si pobjegla?“
Otvorila sam usta kako bih rekla 'ne', no iz nekog sam razloga oklijevala.
Taj trenutak oklijevanja je bio cijeli odgovor koji je Matteo trebao.
„Zašto?“
„Jer je netko ubijen.“ Rekla sam tiho. Uspjela sam zaboraviti Sida i njegov
grozan kraj, no sad se to sve vratilo. Mogla sam udariti Mattea što je vratio
sjećanje. Posebno zbog toga što sam shvatila da život od kojeg sam bježala
nije bio tako grozan kako sam željela da bude.
Matteov izraz lica je rekao da ga nije bilo briga za to i to je većinom bilo
ono što sam očekivala. „Mogu ti bez sumnje reći da ne osjećam krivnju zbog
smrti tog lika.“ Promrmljao je. Kliznuo je rukom niz moj bok. „Ubio bih
svakog lika koji te taknuo. No oboje znamo da ne trebam jer, bez obzira na
mnoštvo prilika, bila si dobra djevojka.“
Način na koji je rekao 'dobra djevojka' mi je uzburkao krv. Još sam uvijek
pokušavala smisliti dobar odgovor kad se oglasilo dizalo najavljujući
posjetitelja. Matteo mi je kvrcnuo vrh nosa uz superioran izraz prije nego je
posrnuo prema dizalu. Nisam mogla vjerovati.
Još sam uvijek zurila u njegova leđa kad su se otvorila vrata dizala i Aria
je ušetala u apartman. Razgovarala je na telefon. Na moje iznenađenje,
Matteo se pomaknuo u dizalo, ostavljajući nas same. Pretpostavljala sam da
je mogao zaključati dizalo izvana pa nisam mogla otići osim ako bih odletjela
kroz prozor i završila kao lokva krvi dolje na pločniku.
„S kim razgovaraš?“ Pitala sam dok je Aria hodala prema meni.
Sjajno mi se nasmijala i pružila mi telefon. „Lily i Fabi žele razgovarati s
tobom, no otac im je zabranio da te zovu pa…“ Utihnula je. Naravno,
pretpostavljala sam nešto poput toga. Otac je bio prilično jasan da me više
nije želio oko njih.
„Hvala.“ Oblikovala sam ustima prema Ariji prije nego sam uzela telefon
od nje i pritisnula ga na uho. „Lily?“ Glas mi je bio drhtav i morala sam
pročistiti grlo.
„O, Gianna! Bila sam tako tužna kad mi otac nije dopustio da se
pozdravim s tobom. Preklinjala sam ga da mi dopusti razgovarati s tobom,
no jako se naljutio i sad sam kažnjena.“

172
 Riječ kažnjena je uvijek bio čudan izraz za našu kaznu. Ionako nam nikad
nije bilo dopušteno igdje ići same, pa biti kažnjena je značilo da smo morale
ostati još više u kući.
„Žao mi je.“ Rekla sam, pokušavajući zadržati svoju ljutnju za oca. Lily je
još uvijek morala živjeti pod njegovom vlašću. Nije trebala upasti u nevolju
zbog mene. Odšetala sam do dnevnog boravka i spustila se u sofu. Aria se
naslonila na rub kraj mene. „Kako je u školi?“ Pitala sam.
„Dosadno. No kod kuće je još gore. Otkad ste se ti i Aria odselile, više se
ne događa ništa zabavno.“ Lili je promrmljala. Boljelo me srce zbog nje.
Uvijek sam imala Lily i dugo vremena, Ariju, no Lily bi trebala preživjeti
godine bez takve vrste potpore. Naravno da je još uvijek imala Fabija, no on
je bio dječak i uskoro će se suočiti s jako teškim izazovima. „Što je s Fabijem?“
„On je davež.“ Rekla je Lily. U pozadini sam mogla čuti kako moj brat
nešto govori. „Ti si!“ Lily je odgovorila. „O, šuti. Sad je moj red. Možeš
kasnije razgovarati s njom.“ Čula sam zvuk borbe i onda mi je Fabijev glas
došao do uha. „Gianna!“
„Ššš, glupane.“ Lily je zasiktala, očito uzimajući telefon natrag. „Nitko ne
smije znati da razgovaramo s njom.“ Na trenutak je bila tišina kao da su oboje
osluškivali za glasove pa je Lily ponovno progovorila. „Je li Romero tamo s
tobom?“
Nasmijala sam se. „Zato me zoveš? Mislila sam da si željela vidjeti kako
je meni.“ Rekla sam u zadirkujuće povrijeđenom tonu.
„Naravno da želim znati kako ti je.“
„Dobro sam.“ Pauza. Odlučivši je prestati mučiti, dodala sam. „I Romero
nije ovdje.“ Bacila sam pogled prema Ariji i ona je prošaptala 'gore'. „On je u
Arijinom stanu, raspravlja o važnom mafijaškom poslu s našim muževima.“
Sarkazam mi je kapao iz riječi. „Želiš li da odem gore i pitam ga da
porazgovara s tobom?“
„Ne!“ Lily je izvalila. „Mislit će da sam zaljubljena u njega.“
„Nisi li?“
Tišina. Jadna Lily, nisam imala srca reći joj da nije postojalo jebene šanse
da bi otac ikad dopustio savez između moje sestre i običnog vojnika, osobito
jednog iz New Yorka. Ljubav nije nešto što je bilo bitno.
„Kako znam da sam zaljubljena?“ Lily je prošaptala nakon nekog
vremena.

173
 Da, kako? Nisam bila zaljubljena u Sida ili ikoga drugoga. Nisam bila
zaljubljena u Mattea.
Zar ne?
„Ne znam.“ Priznala sam.
„Nisi li zaljubljena u Mattea?“
„Zašto bi pomislila da jesam? Pobjegla sam, sjećaš se?“
„No sada ste vjenčani.“
„Brak nije isto što i ljubav.“
„Jest za Ariju.“ Rekla je Lily. Oči su mi poletjele prema Ariji koja se
mrštila na mene.
„U pravu si. Možda bi onda trebala razgovarati s njom.“ Prije nego je Lily
mogla bilo što reći, predala sam telefon Ariji. „Lily želi znati kakav je osjećaj
biti zaljubljena.“
Aria je uzele telefon od mene, njene su plave oči bile pune zabrinutosti.
Slušala je Lily na trenutak prije nego je rekla. „To je teško pretvoriti u riječi.
Ljubav je kad se osjećaš sigurno u nečijim rukama, kad je on prva stvar koju
želiš vidjeti ujutro, ljubav je predaja. Riskiraš biti povrijeđena, no nije te
briga. Spremna si nekome dati moć da ti slomi srce. Ljubav znači vidjeti
nekog u najgorem izdanju i još uvijek vidjeti ono dobro u njima, ljubav znači
da je netko savršen za tebe usprkos njegovim nesavršenostima.“ Zašutjela je,
oči su joj postale udaljene.
Nisam trebala pitati; znala sam o kome je razmišljala. Teško sam
progutala. Nikad ne bih mogla reći ovo što je Aria upravo rekla. Neželjeno,
slike Matteovog drskog osmijeha su mi upale u um. Definitivno sam ga
vidjela u njegovom najgorem izdanju kad je mučio Ruse.
„Ali kako da znam da sam zaljubljena?“ Čula sam Lilyin cvilež kroz
telefon.
Da, kako?
„To je slojevit proces. Ne znam zapravo kad sam počela voljeti Lucu.
Dugo sam vremena mislila da sam ga mrzila.“
Odgurnula sam se na noge, odjednom nespokojna. Ovo nije bila tema u
kojoj sam se osjećala ugodno. Stiskala mi je prsa, tjerala me na paničarenje na
neobičan način. Požurila sam u kuhinju i napravila si novu šalicu kave.
Nakon nekoliko gutljaja, vratila sam se Ariji koja mi je uputila upitni pogled.
Podigla sam šalicu kao objašnjenje. „Evo.“ Rekla je, pružajući mi natrag
telefon.

174
 „Pa, što još ima novoga?“ Pitala sam veselo.
Doslovno sam mogla čuti kako Lily koluta očima. „Hoćeš li doći na našu
božićnu zabavu?“
Otvorila sam usta kako bih rekla da jer sam uvijek bila tamo, a onda sam
shvatila da vjerojatno više nisam bila poželjna. „Ne znam. Stvari su u ovom
trenutku teške.“
„Misliš, otac ne želi da dođeš.“
„Jedini razlog zašto želim doći ste ti i Fabi. Nije me briga ni za koga
drugoga. A možda ti i Fabi možete doći u posjetu za Novu godinu.“
Lily je bila tiho. „Otac je rekao da nam više nikad neće dopustiti ići u New
York nakon onog što si ti napravila.“
Pretpostavljam da me to nije trebalo šokirati onoliko koliko jest. Naravno
da neće pustiti Lily s vida. Nije mogao riskirati da mu se još jedna kći pretvori
u kurvu. „Nešto ćemo smisliti. Pitat ću Mattea hoćemo li ići u Chicago.“
Ponovno se suočiti s ocem je bila posljednja stvar koju sam željela
napraviti. Što se mene ticalo, više nikad ne bih kročila na čikaško tlo, no
pomisao da više nikad ne bih vidjela Fabija i Lily je bila još gora.
„Obećavaš?“
„Obećavam.“ Rekla sam. „Sad mi daj Fabija prije nego otac shvati da
razgovarate sa mnom, a ne Arijom.“
„Hej.“ Pojavio se Fabijev glas.
„Kladim se da si porastao dodatnih pet centimetara otkad sam te
posljednji put vidjela.“
„Kad narastem, bit ću visok barem 180 centimetara.“ Rekao je ponosno.
„Barem 193 centimetara. Vjerojatno ćeš biti viši od Luce.“
„To bi bilo tako kul. Mogao bih sve razbiti. Svi bi morali biti pristojni
prema meni i poštivati me.“
Sjetno sam se nasmiješila. Uskoro će ljudi to ionako činiti. Slatki dječak će
biti zamijenjen nemilosrdnim ubojicom. „To bi bilo kul.“ Složila sam se. „Pa,
imaš li što novih noževa?“
Fabi je imao ogromnu kolekciju noževa. Veću kolekciju noževa nego bi
desetogodišnjak trebao imati. Naravno da je otac podupirao bratovu
fascinaciju oružjem.
„Ne.“ Rekao je Fabi, dureći se. „Otac je ljut na mene.“
„Zbog mene?“

175
 Fabi ispočetka nije ništa rekao, no znala sam da je slijegao ramenima na
onaj njegov sladak način. „Ne sviđa mi se kako je vikao na tebe.“
„Ni meni se ne sviđa, no moraš pokušati ne ljutiti oca tako često, Fabi. Ne
želim da budeš kažnjen.“ Sad kad nisam bila dostupna kao očeva najdraža
vreća za udaranje, brinula sam se da bi Fabi mogao nositi glavni udarac
njegove ljutnje.
„U redu.“ Rekao je. „Nedostaješ mi.“
„I ti meni.“
Završili smo poziv i predala sam telefon natrag Ariji.
„Jesi li dobro?“ Pitala je.
Kimnula sam bezvoljno. „Zabava je sljedećeg vikenda, zar ne?“
„Da.“
„Pretpostavljam da nisam pozvana?“
Aria je napravila grimasu. „Čak ni Luca i ja nismo sigurni trebamo li ići.“
„Zašto?“
„Situacija je trenutno stvarno loša. Luca ima dovoljno problema u New
Yorku. I ne želi se nositi s Danteom Cavallarom ili ocem kao dodatak na to.“
„Lily i Fabi će biti stvarno tužni ako ne dođeš u posjetu.“
„Znam.“ Rekla je Aria uz uzdah naslanjajući se na naslon. „To je ono što
sam govorila Luci. Čak sam predložila da bih mogla odletjeti tamo sama s
Romerom kako bi se Luca mogao pobrinuti za posao ovdje.“
„Daj da pogodim. Mrzio je tu ideju.“
Aria se nasmijala. „Da. Ne vjeruje Outfitu i ne želi me pustiti da idem
tamo bez njega.“
„Na neki se način moram složiti s njim. Doduše, željela bih da možemo
ići zajedno.“
„Možda sljedeće godine. Otac neće moći ostati ljut na tebe zauvijek.“
„Otac će biti ljut na mene i kad će se peći u paklu.“

Kao što je bilo i očekivano, nisam bila pozvana na obiteljsku božićnu

zabavu. Službeno, otac mi nije mogao odbiti ulazak kao Matteovoj supruzi,
no ne samo da bi to bilo neugodno, no Matteo nije želio riskirati voditi me
natrag u Chicago tako brzo. Te noći, nakon što mi je tijelo ponovno pobijedilo
mozak i prepustila sam se Matteovom šarmu, ležala sam gola u njegovom

176
naručju, prsa su mu bila pritisnuta na moja leđa. Nisam bila sigurna zašto
sam uvijek zaspala s njegovim rukama oko sebe i još gore, zašto sam ponekad
čeznula za njegovom blizinom i tijekom dana. Za sad sam se barem uspjela
oduprijeti tom drugom pojmu.
„Hoću li ikad više vidjeti Fabija i Lily?“ Prošaptala sam u tišinu.
Matteove ruke oko mog struka su se stisnule. „Da su dio Cosa Nostre,
Luca bi mogao nešto napraviti, no tvoj otac mora slušati samo Cavallara.“
„Znam.“ Rekla sam skoro ljuto. Znala sam kako su stvari funkcionirale u
našem svijetu. „No ne možemo li pozvati moju obitelj na neku vrstu
druženja? Otac ne bi odbio direktan poziv, zar ne?“
Matteo se podignuo i gledao dolje u moje lice. „Tvoj bi otac definitivno
prihvatio poziv, no ne bi morao uzeti tvoju sestru i brata sa sobom. Mnogi
muškarci drže svoju obitelj podalje iz sigurnosnih razloga.“
Kimnula sam.
Matteo me dugo vremena gledao i počela sam se osjećati golom na veoma
drugačiji način. Pogledala sam ga. „Što?“
„Luca je vrlo uvjerljiv. Možda može pitati tvog oca da dopusti Liliani i
Fabianu da dođu u posjetu nakon Božića. Tvoj bi otac mogao poslati svoje
osobne čuvare s njima ako nam ne vjeruje.“
„Zašto bi Luca to učinio? On i Aria su još uvijek dobrodošli u Chicago.“
„Ako zamolim Lucu, napravit će to.“
„A zašto bi ga tražio? Nisi li ionako u dovoljno nevolja zbog Bardonija i
zbog toga što si se riješio mog nožnog monitora?“
Matteo je omotao pramen moje kose oko svog prsta. „Napravio bih to za
tebe. Ti si mi žena i želim te učiniti sretnom.“ Smijeh mu je bio zadirkujući, a
ipak, ono što je rekao je zvučalo iskreno.
Srce mi je opasno nabijalo i nova panika je porasla. Što se događalo? Strah
od mojih vlastitih emocija me prevladao. „Ako stvarno mariš za mene i želiš
me vidjeti sretnu, pusti me. Sve što sam ikad željela je bila sloboda i normalan
život.“
Trenutak kad su mi riječi izašle iz usta, shvatila sam da nisam bila sigurna
jesu li još uvijek bile istinite.
Matteova se ekspresija ugasila, nešto tvrdo i hladno se smjestilo u njegove
oči. Ponovno je legao na leđa i ugasio svijetla. Skoro sam se ispričala i
posegnula za njim.

177
 Njegove su mi usne okrznule uho. „Pretpostavljam da to znači da ne
marim dovoljno. Jer pustiti te? To je jedina stvar koju neću nikad napraviti.“

Nakon tog razgovora, naše interakcije u sljedećih nekoliko dana su se

ponovno svele samo na seks.
Na moje iznenađenje, nedostajalo mi je naše druženje. Čak mi je
nedostajalo Matteovo glupo kočoperenje i taj naporan osmijeh poput
morskog psa, no najviše od svega mi je nedostajalo zaspati s njegovim
prstima koji prate meku kožu s unutarnje strane moje ruke.
Božićno vrijeme se definitivno pretvaralo u moju vlastitu noćnu moru.
Matteo i ja smo bili pozvani na još tri zabave, sve od njih su bile organizirane
od visokopozicioniranih mafijaša ili biznismena s bliskom povezanošću s
mafijom. Svaki od njih je bio previše važan da ih se uvrijedi tako da ne
prisustvujemo. Stvarno sam se nadala da Matteo barem neće ubiti više niti
jednog domaćina. Debakl s Bardonijem je za sad bio bez posljedica, no još
uvijek nisam bila potpuno sigurna da će tako i ostati. U nekom će trenutku
ljudi nedvojbeno postati sumnjičavi.
Sad kad više nisam nosila nožni monitor, Sandro je bio moja sjena, a kad
smo Aria i ja išle nekamo zajedno i Romero je bio tamo. Bilo je smiješno. Čak
i bez tehničke naprave, svaki dio mog života je bio izvan moje kontrole.
Bračno blagostanje, moja guzica.
Popravila sam tvrdoglavi pramen koji mi je ispao iz frizure i protrljala
sam ruke u moju novu haljinu. Uz sve društvene događaje koji su se nazirali
u budućnosti, Aria i ja smo morale odraditi veliki izlet u šoping. Počinjala
sam se osjećati poput onih mafijaških trofejnih žena koje sam prezirala cijelog
svog života. Šoping, društveni događaji i grijanje suprugovog kreveta je bio
njihov cijeli život, kao i moj. Zurila sam u svoj odraz. Čak sam i izgledala baš
poput trofejne žene s tom frizurom u elegantnoj punđi i prekrasnoj tamno
zelenoj koktel haljini koja mi je grlila obline. Čak su i moj ogroman vjenčani
prsten i dijamantna ogrlica vrištali na trofejnu ženu. Bila mi je potrebna sva
moja samokontrola kako ne bih istrgnula haljinu s tijela i odrezala kosu. Kako
sam mogla postati ono što sam tako dugo mrzila? I kako sam mogla biti u
redu s tim?

178
 „Aria i Luca su ovdje.“ Povikao je Matteo. „Moramo krenuti.“ Ovo je bilo
više nego što mi je rekao izvan sobe od one večeri. Uz uzdah sam se okrenula
od zrcala i krenula prema dnevnom boravku gdje su čekali Aria, Luca i
Matteo. Matteo je izgledao božanstveno u uskom crnom odijelu, bijeloj
košulji i crnoj kravati. Bio je takav mafijaški klišej, no lako je to nosio. Oči su
mu na brzinu odmjerile moju odjeću i moje je tijelo reagiralo poznatim
drhtajem. Čitala sam o pogledima koji su bili poput seksa, no uvijek sam ih
smatrala urbanim legendama. No Matteo je imao potpuno takav pogled.
Zadržala sam bezizražajno lice dok sam hodala prema njima. Aria je bila
pojava u svojoj tamno crvenoj haljini i sa svojim zlatnim kovrčama. U
prošlosti sam se uvijek osjećala kao da se nikad ne bih mogla natjecati s njom,
no shvatila sam da nisam ni trebala. Luca je nadvisivao moju sestru u sličnom
odijelu poput Matteovog, no nije djelovao na mene. Stala sam kraj Mattea i
njegova se ruka odmah spustila na moj kuk. Je li ikad primijetio kako su
posesivne bile te male geste? U prošlosti, moja prva reakcija na njih bi bila
iživciranost za kojom bi slijedilo odbijanje, no sad mi se to činilo skoro
prirodnim. Nisam bila sigurna zašto je to bio slučaj, zašto sam se tako lako
ukalupila u život koji mi je bio ucrtan čak i prije mog rođenja. Neki bi ljudi
vjerojatno tražili objašnjenje u sudbini ili vjeri. Ja nikad nisam smatrala niti
jednu opciju opravdanom. Nije mi se sviđala ideja da je neka veća stvar
kontrolirala tko sam bila i kako će mi se život odvijati.
„Hej, gdje si?“ Matteo me pitao, lagano mi stišćući kuk. Trepnula sam
fokusirajući se na njega. Nisam ni primijetila da smo ušli u dizalo.
Odmahnula sam glavom. „Razmišljala sam o svim načinima na koje bi
ova večer mogla loše završiti.“ Lagala sam.
„Sve dok Matteo zadrži svoj nož u futroli i ti držiš usta zatvorenima,
stvari bi trebale proći glatko.“ Luca je promrmljao gledajući mene i Mattea.
„Večeras je važno. Nekoliko prisustvujući biznismena su pod pritiskom od
Rusa. Želim pokazati snagu i ostaviti dobar dojam. Bilo bi još bolje ako bi
mogla pokušati ne uvrijediti žene.“
„Zašto ja? Što je s Arijom?“
„Aria se zna ponašati. Ona je savršena dama, dok si ti sve osim toga.“
Aria je dotaknula Lucina prsa. „Budi pristojan prema mojoj sestri.“
„Nisam nepristojna prema svima. Samo ljudima koji mi se ne sviđaju.“
Rekla sam značajno.

179
 „Što bi bili svi na zabavi.“ Matteo se ubacio. „Oni su nepodnošljivi, vjeruj
mi.“ Razmijenili smo cerek, a onda, kao da smo se prisjetili naše 'kao svađe'
od prije nekoliko noći, maknuli pogled jedan s drugoga. Mogla sam vidjeti
kako je Luca pogledao Ariu jednim od onih tajnih pogleda koje su uvijek
dijelili.
„Samo se dobro ponašaj.“ Rekao je Luca. „Oboje. Ovo je kao da je Bog
poslao vas dvoje da mi testirate strpljenje.“
Aria se zahihotala i lagano udarila Lucino rame, no oči su joj sjale
obožavanjem. Hoću li ja ikada tako gledati nekoga? Nisam bila sigurna želim
li. Izgledalo je kao da je ogoljivala dušu za sve da vide i čak nije ni marila.
Zajedno smo izašli iz dizala i u ledeno hladnu parkirnu garažu. Drhtala
sam. Nisam uzela kaput sa sobom jer sam samo trebala hodati od dizala do
auta i onda od auta do gdje god se održavala zabava, no sad sam to požalila.
Naposljetku, bila je sredina prosinca. Nekad je bilo teško povjerovati da je
već prošlo toliko vremena.
Matteo me pustio, skinuo svoju jaknu i stavio je oko mojih ramena.
Njegova toplina i miris su me obavili i uhvatila sam se kako uvlačim dubok
dah.
„Hvala.“ Rekla sam napola posramljeno.
Luca je napravio isto za Ariju usprkos kratkom putu do auta. Aria i ja
smo se smjestile na stražnjem sjedalu Matteovog Porsche Cayennea dok su
Luca i Matteo sjeli naprijed. Izgledalo je kao da muškarci više nisu bili
zabrinuti da bih pokušala iskočiti iz jurećeg auta kako bih pobjegla. Možda
su i oni primijetili kako sam se lako naviknula.
Aria se nagnula i šapnula mi u uho. „Znam da ne želiš to vidjeti, no ti i
Matteo ste stvoreni jedno za drugo.“
Naglo sam ju pogledala, ignorirajući način na koji je moj puls ubrzao s
emocijom na koju nisam ni pomišljati. „Nemoj ni počinjati.“
Aria je slegnula ramenima. „Istina je. I on se stvarno trudi. Nisu savršeni,
no pokušavaju biti dobri prema nama. Ne izgledaš nesretno.“
Nisam bila baš nesretna, no pokušala sam pripisati to Arijinoj konstantnoj
prisutnosti u mom novom životu. Bilo je to prikladno objašnjenje. Nisam
ništa rekla, nisam mogla smisliti duhovit odgovor koji ne bi zvučao potpuno
lažno.
Sjedili smo u tišini nakon toga, a ipak sam se osjećala kao da je moja tišina
bila veći odgovor nego što mi se sviđalo. Zapravo mi je laknulo kad smo se

180
napokon zaustavili ispred luksuzne zgrade poput one u kojoj smo živjeli
Matteo i ja. Vratar je požurio prema našem autu i otvorio mi vrata. Dobra
stvar je bila da nije vidio i Lucu i Mattea kako posežu za svojim oružjima,
uvijek spremni za napad.
Zahvalila sam liku koji je izgledao jedva moje dobi pa izašla. Aria me brzo
pratila. Pružile smo jakne natrag našim muževima prije nego smo ušetale u
jarko osvjetljeno predsoblje. Još jedan vratar je čekao kraj dizala i pritisnuo
pravi gumb za nas.
Dok smo se uspinjali prema posljednjem katu, Matteo se nagnuo blizu i
promrmljao. „Nemoj zaboraviti ponašati se pristojno.“ Namignuo mi je pa
se odmaknuo i znala sam da ćemo biti u nevolji. Matteov izraz lica mi je
obećavao da nema apsolutno nikakvu namjeru večeras biti dobar.
Zabava se održavala u ogromnom penthouseu koji je gledao na grad. Nije
bio tako velik kao Lucin, no definitivno je bio razmetan. Zidovi su bili
prekriveni Picassovim Warholovim i Miróovim crtežima, svi originali i imala
sam osjećaj da je i namještaj bio tako pretenciozan, no sve je bilo maknuto
kako bi smjestili dva stola za osamdeset gostiju u sobu jednako kao i tucet
barskih stolova gdje su se gosti mogli družiti prije večere.
Buka je bila preplavljujuća usprkos veličini penthousea i nije bilo
nikakvih božićnih ukrasa osim apstraktne staklene scene rođenja i još
apstraktnijeg staklenog božićnog drvca u jednom kutu. Aria i ja smo se
pogledale i skoro se počele smijati.
Raspoloženje mi je spalo u trenutku kad su sam domaćini, par srednje
dobi koji su izgledali još lažnije, prišli. Pripremila sam se na zgađenu reprizu,
no žena se jednako nasmiješila i Ariji i meni.
Domaćica koja se predstavila kao Miriam je praktički sjala prema meni,
iako je izgledalo skoro strašno jer joj je lice bilo zaleđeno od previše tretmana
Botoxom. „Ti mora da si prekrasna nova mladenka.“ Rekla je i poljubila me
u oba obraza.
„Da, hvala Vam.“ Rekla sam, preplašena.
Naglo sam pogledala u Mattea. Mora da me točno pročitao jer se nagnuo
prema meni dok su domaćin i domaćica razgovarali s Lucom i Arijom. „Oni
nisu dio naše kulture. Boli ih briga za naša pravila i morale.“ Matteo je
šapnuo.
Domaćica se ponovno okrenula prema nama. „Večera počinje za pola
sata. Ali molim vas, poslužite se ukusnim Hors d’oeuvres i šampanjcem.“

181
Izgovorila je šampanjac neobičnim francuskim naglaskom što me ponovno
skoro nasmijalo, no suzdržala sam se i umjesto toga se pristojno nasmiješila.
Žena je bila pristojna prema meni pa sam se morala ponašati u skladu s tim,
iako je Luca mislio da nisam bila sposobna za pristojnost.
Bacila sam pogled uokolo, primjećujući samo poznate parove za koje sam
pretpostavila da su morali biti dio mafije ili ih ne bih prepoznala. Osim toga,
bili smo blaženo okruženi strancima koji me nisu nazivali kurvom ispod
glasa ili me gledali preko nosa. Ovo je zaista bio društveni događaj kojima
su normalni ljudi, pa, normalni bogati ljudi prisustvovali. Opustila sam se.
Možda ovo neće biti previše loše.
„Hajde. Idemo si natočiti šampanjac. Trebat ćemo pripitost da nas
provede kroz dosadu.“ Rekao je Matteo. Luca ga je namršteno pogledao, no
Matteo se jedva nacerio i poveo me prema slobodnom barskom stolu.
Dohvatila sam čašu i otpila velik gutljaj. To je bila jedina dobra stvar u
življenju u našem svijetu; nitko nije mario imam li dovoljno godina za piće.
Mjehurići su me predivno škakljali po jeziku. Prošlo je mnogo vremena od
kad sam posljednji put pila dobar šampanjac. Posljednji put je bilo na
Arijinom vjenčanju.
Matteo se podrugljivo nasmiješio.
„Što?“ Pitala sam, provjeravajući haljinu za mrlje.
„Izgledaš poput sofisticirane dame.“
„Ja nisam sofisticirana dama.“ Brzo sam rekla i baš sam krenula uzeti još
jedan gutljaj šampanjca, no zaustavila sam se s rubom čaše naslonjenim na
usne. Uz zurenje sam je spustila. „Nisam.“
„Nisam ni rekao da jesi. Samo sam naglasio da izgledaš tako.“
Bio je u pravu. Uklapala sam se, što me dovelo natrag na moj raniji
problem. Zašto sam sve više postajala poput trofejne žene svakog dana?
Dokrajčila sam ostatak šampanjca u jednom ogromnom gutljaju, nimalo
damski, što je nasmijalo Mattea i nisam si mogla pomoći nego se i sama
nasmijati. Bio je dobar osjećaj smijati se s njim, a još bolje, vidjeti da mu je
veselje uklonilo nešto tame iz očiju.
Miriam je sve pozvala da se smjeste oko stolova i zamolila nas da
sjednemo kraj nje s ostalim važnim gostima. Na žalost, Aria je morala sjesti
nasuprot mene pa nisam mogla ni razgovarati s njom u slučaju da mi postane
dosadno. Bila sam uglavljena između Mattea i žene koju nisam poznavala.
Srećom, prvi slijed je bio poslužen skoro odmah pa sam imala nešto raditi.

182
Miriam, kao i ostale žene oko nas su ionako bile više zainteresirane za Ariju,
vjerojatno jer je bila Lucina žena i znala je kako pravilno čavrljati.
Odjednom sam osjetila Matteovu ruku na koljenu. Naglo sam ga
pogledala, no bio je udubljen u razgovor s Lucom i domaćinom. Uzela sam
još jedan zalogaj svog Carpaccia, no zaustavila sam se usred žvakanja kad se
njegova ruka počela penjati uvis, prema čipkastom rubu mojih samostojećih
čarapa. Morala sam suzbiti mali drhtaj na osjećaj koji je njegov lagani dodir
poslao ravno u moje središte. Stisnula sam noge zajedno i pokušala se
fokusirati na razgovor koji je Aria imala s ostalim ženama. Kutovi Matteovih
usana su se trznuli na reakciju. Naravno da to nije bilo kraj ovoga. Kad je
ikada bio?
Matteovi su prsti kliznuli između mojih nogu usprkos mojim pokušajima
da ga zaustavim, a onda su njegovi vršci prstiju kliznuli pod rub mojih gaćica
i nježno klizili preko procjepa između mojih nogu i vulve. Posegnula sam za
čašom i otpila velik gutljaj vina.
„Što misliš, Gianna? Bi li bila zainteresirana?“ Pitala je domaćica Miriam.
Obrve su joj bile podignute zbog svog Botoxa, ostatak njenog lica je bio
nepomičan, a njen izraz lica je naslućivao umjerenu dosadu.
Oči su mi poletjele prema Ariji, nadajući se da će mi pomoći. Nisam imala
pojma o čemu je Miriam pričala. Matteovi su me prsti potpuno omeli.
„Znam da voliš modernu umjetnost i nije lako dobiti privatni obilazak
kroz Guggenheim. Sigurna sam da bi ti Matteo mogao osloboditi nekoliko
sati.“ Rekla je Aria uz značajan pogled.
Mogla sam ju poljubiti. Uvijek je spašavala dan. „Da, voljela bih –“
Matteovi su prsti kliznuli među moje donje usne, nježno ih razdvojili,
pronašavši me vlažnu i željnu, glupi gad. Još je uvijek razgovarao s Lucom i
drugim muškarcima kao da se ništa zanimljivo nije događalo pod stolom.
Aria i ostale žene su me gledale s iščekivanjem. Pročistila sam grlo i
udarila Matteovu nogu, jako, prije nego sam rekla. „Voljela bih vas držati za
tu ponudu.“ Jesam li mogla zvučati još sofisticiranije? Potpuno trofejna žena.
Matteov je prst putovao uz moj procjep dok nije stigao do klitorisa gdje
je počeo praviti male krugove. Pritisnula sam usne kako bih zaustavila jecaj
da izađe van. Hvala Bogu, Miriam je započela još jedan monolog o putu na
Karibe i vratila sam se pravljenju da slušam. Samo me Aria tu i tamo čudno
pogledala, kao da je mislila da mi nije bilo dobro.

183
 Da je barem znala. Konobari su ušli u prostoriju s glavnim slijedom, no
jedva sam marila za to.
Bez da sam to namjeravala, raširila sam još malo noge, dajući Matteu više
mjesta kako bi istražio moje vlažne nabore. Prsti su mu klizili gore i dolje,
zadirkujući moj otvor prije nego su se vratili na moj pulsirajući klitoris.
Pritiskala sam svoju čašu vina. Ne bi me iznenadilo kad bi puknula na dva
dijela od mog čvrstog stiska. Disanje mi je bilo plitko. Matteo je zadržavao
spori ritam, dovodeći me sve bliže vrhuncu. Trebala sam mu odgurnuti ruku,
trebala sam zaustaviti ovu ludost prije nego se pretvori u najsramotniju noć
u mom životu, no potreba je preuzela i otjerala svaku mrvicu razumnosti.
Nakon nekoliko zalogaja teletine, spustila sam vilicu. Bila sam gladna samo
jedne stvari.
Matteo je grnuo prst u mene i jedva sam uspjela zadržati cvilež. Bila sam
tako blizu. Jesam li uopće mogla biti tiha?
No bila sam odveć daleko da bih marila. Matteo me još uvijek nije gledao.
Umjesto toga je bio potpuno fokusiran na razgovor ili se barem pretvarao da
je bio. Mrzila sam ga zbog njegovog glumačkog talenta. Dovodio me sve
bliže, uzimajući si vremena. Bože, ovo je bilo najugodnije mučenje.
Njegovi iskusni prsti su postali sami centar mog bića sve dok ih nije
odjednom, bez upozorenja, povukao. Šokirana, zurila sam u njega, samo
kako bih shvatila da su se konobari vratili s našim desertom, čokoladnim
mousseom. Matteo mi se nacerio.
Željela sam mu strgnuti odjeću i vratiti mu, dovesti ga do ruba samo kako
bih mu uskratila vrhunac. Matteo je gurnuo prst u mousse, prst koji je
koristio da bi me prstenjačio i gurnuo ga u usta, potpuno ga očistivši. „Hm.
Jako ukusno.“
Tijelo mi je brujalo željom, no u tom trenutku sam željela pogurnuti
Matteovo lice u glupi mousse. Podignuo je žlicu i mirno počeo jesti. Aria me
upitno pogledala kad se nisam pomaknula.
Malo sam prečvrsto dohvatila vlastitu žlicu i okusila mousse. Bio je jako
ukusan, kremast i čokoladan, no sada me samo podsjećao na Matteove prste
i što su mi radili samo trenutak prije. Dvoje je moglo igrati ovu igru. Jednom
kad sam završila s desertom, kliznula sam rukom pod stol i posegnula
između Matteovih nogu. Pronašla sam ga već tvrdog i to me saznanje tjeralo
da želim još više. Razmatrala sam dirati se umjesto da zadirkujem Mattea, no
otjerala sam tu ideju. Ako sam željela pobijediti u ovoj igri, trebala sam igrati.

184
Prsti su mi se zatvorili oko Matteove erekcije. Tiho je uvukao zrak prije nego
su njegove oči susrele moje, jedan kut usana mu se podignuo. Masirala sam
ga kroz tkaninu hlača, osjećajući kako još raste još jače i tvrđe. Na žalost i
moje je tijelo reagiralo.
Matteo je okrenuo glavu prema starijem liku preko puta njega koji ga je
pitao pitanje i iskoristila sam trenutak kako bih pronašla njegov glavić i
počela ga trljati. Matteu je bilo lakše. Nije imao toliko barijera između svojih
prstiju i njihovog gola, no dok sam obrađivala glavić njegovog kurca, mogla
sam vidjeti iz stiskanja njegove vilice da Matteo nije bio potpuno nedirnut. I
za razliku od mene, bilo bi mu puno teže sakriti svoje uzbuđenje ako ustane,
a još teže ako bi svršio u hlače. Ta me pomisao nasmijala.
Aria se nagnula preko stola prema meni. Stvarno sam se nadala da ništa
neće primijetiti. „Što se događa s tobom? Ponašaš se čudno.“ Prošaptala je.
Odmahnula sam glavom i ustima oblikovala 'kasnije', no ruka mi se nikad
nije zaustavila u poslu pod stolom. Nadala sam se da se Matteo približavao
vrhuncu. Bilo je teško reći. Okrenuo je lice od mene i zapravo je vodio
dosljedan razgovor sa starcem. Stisnula sam malo snažnije, postajala sam
iritirana i napokon sam dobila još jednu, iako malu, reakciju. Matteo se
nakratko ukočio, no onda se vidljivo prisilio opustiti. Mogla sam vrištati od
frustracije.
Baš sam željela još jednom stisnuti, još jače, kad je njegova ruka pronašla
moju pod stolom i odgurnula ju. Mogla sam se pridržati za njegovu erekciju
da nisam bila zabrinuta da bih ga mogla ozlijediti. Iako to nikad ne bih
nikome priznala, voljela sam Matteov kurac, a osobito stvari koje je mogao
napraviti s njim. Bacila sam pogled prema Matteu i susrela njegov pogled. U
njima je bila glad, no isto tako još nešto, nešto što me tjeralo da poželim
pobjeći glavom bez obzira jer sam imala osjećaj da sam znala što je to bilo i
bila sam prilično sigurna da sam počela osjećati isto. Izvukla sam ruku iz
njegovog stiska, odgurnula stolicu i ispravila se.
Uz mali osmijeh prema drugim gostima, rekla sam. „Ispričajte me.“ Bez
još jednog pogleda prema Matteu, uputila sam se ravno prema mjestu gdje
sam se nadala da bih mogla pronaći toalete. Bila mi je potrebna sva moja
samokontrola kako ne bih potrčala kroz dugi hodnik bježeći od glavnog
dijela apartmana. Kad sam ušla u toalet, ispustila sam teški uzdah. Obrazi su
mi bili zarumenjeni, no ne tako jako da bi netko nešto posumnjao. To je
barem bilo ono čemu sam se nadala. Uhvatila sam rub umivaonika i čvrsto

185
stisnula oči. Srce mi je nabijalo u rebra. Odjednom mi je netko stisnuo
kukove. Oči su mi se naglo otvorile i zurila sam u zrcalo. Matteo se nadvijao
nad mene, pogled mu je praktički gorio željom. Pritisnuo je kukove uz moju
guzu. „Prebrzo si otišla.“ Ruka mu je kliznula pod moju haljinu dok mu je
druga ruka povukla zaporak.
„Što to radiš?“ Zasiktala sam pogledavši prema vratima. „Što ako netko
uđe?“
„Koga briga? Neka dobiju predstavu života. Vjerojatno su prošle godine
otkako su te kučke vidjele kurca.“ Pogurnuo mi je gaćice u stranu i pogurnuo
dva prsta u mene. Izbacila sam guzu unatrag dajući mu bolji pristup. Kao da
mi je tijelo imalo vlastiti um, iako mi je mozak govorio da odgurnem Mattea.
„Matteo.“ Uzdahnula sam. „Zaključaj glupa vrata.“
Pomicao je prste unutra i van u divno sporom ritmu. Kukovi su mi se
pomicali uz njega, tjerajući njegove prste dublje u mene.
„Zar zbilja želiš da stanem kako bih zaključao jebena vrata?“ Liznuo mi
je kralježnicu od ruba haljine gore do ruba kose pa mi susreo pogled u zrcalu.
Zadrhtala sam. Ponovno je zabio prste u mene, udarajući u slatko mjesto
duboko u meni. Njegove oči kao da su bušile u mene, pokušavajući otkriti
moje najtamnije, najdublje tajne. Srce mi je posrtalo i znala sam da ću biti
osuđena na propast ako uskoro ne zaustavim ovu ludost. Seks, s time sam se
mogla nositi, no ovi trenuci tihog shvaćanja, ovi dugi pogledi puni
prevelikog značaja, oni su počinjali rušiti zidove koje sam godinama gradila.
Matteo mi je obujmio grudi preko haljine, mijeseći i masirajući mi
bradavicu na skoro bolan način koji me činio još vlažnijom. Zatvorila sam oči
kako bih izbjegla njegov pogled i upila osjećaje. Matteo je gurao prste u mene
ponovno i ponovno. Zagrizla sam usnicu kako bih zadržala zvukove u sebi.
Matteove su usne pritisnule moj puls, sišući kožu u svoja usta. Izvila sam se,
gurajući guzu uz njegovu ruku svom snagom dok je orgazam jurio kroz
mene.
„Pogledaj me.“ Matteo je naredio i oči su mi se naglo otvorile, susrećući
njegove. „Da, tako. Jebem mu, tako si jebeno mokra i vruća.“
Spustila sam se na podlaktice uz drhtavo disanje, uživajući u posljednjim
valovima užitka dok je Matteo usporavao prste. Još mi je više podignuo
suknju. Čula sam kako otkopčava hlače i onda je čvrsto omotao ruke oko
mojih prsa, povukao me na sebe i protrljao glavić preko mog otvora. Onda je
uklizao u mene centimetar po centimetar. Pokušala sam izbaciti guzu,

186
trebajući ga osjetiti cijelog u sebi, no nije mi dopustio. Ako je bilo moguće, još
je više usporio, ulazeći u mene.
„Jebi me.“ Grubo sam prošaptala.
Posegnuo je gore i nakrenuo mi glavu u stranu prije nego me osvojio
ustima, posjedujući me jezikom. Napokon se cijeli smjestio u meni i nakon
trenutka mirnoće, počeo se zabijati u mene. Ruke su mi poletjele kako bi
dohvatile rub umivaonika. Matteo mi je pritisnuo tijelo uz hladan kamen dok
se njegov kurac zabijao u mene, duboko i jako.
„Jebote, tako te dobro osjećam.“ Mateo je hrapavo rekao. Zastenjala sam
u odgovor. I jest bio bolji osjećaj nego ikad. Sve u vezi ovoga jest. Bože, što se
događalo?
Pokušavala sam ugasiti mozak i samo se fokusirati na način na koji me
Matteov kurac ispunjavao, kako se skoro cijeli maknuo kako bi me izludio,
samo kako bi se ponovno zabio u mene. Rub umivaonika mi se urezao u
dlanove dok sam se držala za njega. Matteove su se ruke pomaknule niže
hvatajući mi kukove. Zabacila sam glavu unatrag, uzdišući i cvileći dok sam
se ponovno kotrljala preko ruba dok me Matteo slijedio. Zvukovi njegovog
stenjanja su me još više potaknuli. Trenutak prije nego smo se oboje srušili
naprijed, naši su se pogledi ponovno sreli u zrcalu. I onda sam znala zašto
sam jedva pomislila na bježanje u posljednjih nekoliko tjedana i to me
prestravilo više nego išta drugo.
Brzo sam pogledala dolje pokušavajući uhvatiti zrak i smiriti nabijanje
srca i pulsa.
Matteo mi je poljubio rame. „Jebeno mi je drago što si moja.“
Ukočila sam se i odmaknula bih se da nisam bila zatočena između
umivaonika i Matteovog tijela.
Kad se Matteo naposljetku izvukao iz mene i kad smo poravnali odjeću i
očistili se, nisam mu mogla susresti pogled. Nisam bila posramljena onoga
što smo napravili. Taj je brod otplovio. Bila sam zbunjena i prestravljena
onoga što sam vidjela u vlastitim očima.

Tijekom seksa je bilo trenutaka kad sam bio uvjeren da se Gianna

zaljubljivala u mene, no onda je uvijek dolazilo vrijeme poslije i nisam bio
187
siguran jesam li to zamislio. U prošlosti sam uvijek imao djevojke koje bi se
zaljubljivale u mene iako im ne bih dao razloga za to, no Gianna je bila čvrst
orah i nekad sam se znao uhvatiti kako se pitam ako možda nikada neće pasti
na mene i da me jebala samo kako bih se slagao s njom. Gianna je bila
pametna, možda me pokušavala omotati oko prsta seksom kako bih joj
pružio još slobode i mogla bi ponovno pobjeći.
Gianna je odmaknula nekoliko pramenova koji su joj ispali tijelom seksa
na brzaka natrag u svoju punđu. Mrštila se na vlastiti odraz i pravila se da
nisam bio tamo.
Kad smo napustili kupaonicu, još me uvijek ignorirala. Onda je naglo
zastala. „Ne možemo zajedno ući. Svi će znati što smo napravili.“
Slegnuo sam ramenima. Nije me bilo briga. Gianna mi je bila žena i jebat
ću je gdje god sam želio. „Nije nas bilo neko vrijeme. Vjerojatno već
sumnjaju.“
„Izvrsno.“ Gianna je promrmljala, no onda je ispravila ramena i krenula
natrag do stolova s ostalim gostima bez da je još jednom pogledala u mojem
smjeru. Znači, vratili smo se igranju igrica?

Te noći sam se probudio u praznom krevetu. Skočio sam na noge i

pretražio sobu za Giannom, no nije bila ovdje. Kako je mogla pobjeći? Nisam
se zamarao stavljanjem hlača. Hvatajući putem futrolu pištolja, izletio sam iz
sobe u dnevni boravak.
Morao sam nazvati Lucu i reći mu. Bit će bijesan. Nije bio sretan kad sam
maknuo Giannin nožni monitor. Oči su mi razabrale mršavu figuru u
naslonjaču blizu prozora. Gianna.
Opustio sam se i spustio futrolu za pištolj na ormarić prije nego sam
prešao sobu prema njoj. Mora da je odgurnula naslonjač bliže prozoru kako
bi mogla gledati van. Noge su joj bile stisnute uz prsa i lice joj je bilo oslonjeno
na koljena. Čvrsto je spavala. No i u snu su joj obrve bile stisnute. Nisam bio
siguran, no izgledala je kao da je plakala. Stao sam kraj nje, zureći u njenu
uspavanu pojavu. Mora da se kretala vrlo tiho kako je ne bih čuo. Imao sam
lagani san. Čak je uspjela staviti i pidžamu. Pogled mi je poletio prema ploči
dizala. Je li pokušala probiti šifru i pobjeći? Alarm bi me upozorio na bilo
kakav pokušaj, a ipak, sumnja je ostala. Mrzio sam što joj nisam vjerovao.

188
Nije da sam navikao na vjerovanje ljudima, osim Luci, no želio sam vjerovati
svojoj ženi. Naravno da je bilo teško razviti povjerenje kad Gianna nije ni
imala priliku dokazati se.
Da sam joj dao više slobode i nije pokušala pobjeći, onda bih joj mogao
vjerovati, no imao sam osjećaj da je više nikad ne bih vidio ako bih to
napravio. Bio sam previše sebičan i posesivan. Nisam je želio izgubiti, iako
je to bilo ono što je bilo najbolje za nju. Oči su mi se vratile na njeno lice i tugu
koja je izgledala kao da se zavukla u njega.
Gurnuo sam ruke pod njeno tijelo i podignuo ju u naručje. Nije se
probudila dok sam ju nosio natrag u našu sobu, natrag gdje sam ju želio i
gdje je pripadala, no gdje nije željela biti.
Spustio sam ju na krevet, no nisam legao kraj nje. Bio sam previše ljut na
sebe zbog mojih slabićkih misli. Kakve je imalo veze to da je Gianna željela
biti moja žena? Kakve je to imalo veze ako bi se radije vratila u München i
pronašla nekog drugog idiota poput Sida? Bila je moja i ja nisam bio dobar
lik. Nije me bilo briga za osjećaje drugih ljudi. Osjećao sam se na rubu, kao
da sam trebao nešto udariti kako bih se sabrao. Uz režanje sam dohvatio
opremu za vježbanje, obukao je, dohvatio ključeve i napustio apartman.
Ukucao sam kod u ploču dizala i spustio se dolje u garažu. Zajahao sam
motocikl, izletio iz garaže i utrkivao se kroz grad prema teretani. Osim
zaštitara, bila je napuštena, što je bila šteta jer bih se volio zapravo boriti s
nekim osim jebenom lutkom.
Nisam se zamarao boksačkim rukavicama. Želio sam osjetiti svaki
udarac. Okrećući se prema lutki, počeo sam je nabijati, izmjenjujući se
između udaraca rukama i nogama.
Još sam uvijek to radio kad se teretana počela puniti poznatim licima.
Nitko me nije smetao. Osim kratkog kimanja glavom, ostali su jebeno podalje
od mene. Svi su znali što je dobro za njih.
„Pokušavaš ubiti jadnu lutku?“ Čuo sam Lucino razvlačenje.
Spustio sam još jedan jak udarac nogom u glavu prije nego sam se
okrenuo prema bratu. Nije nosio opremu za vježbanje. „Što radiš ovdje?“
„Tražim tebe.“
„Zašto?“
„Jer nisi bio tamo kad sam te došao pokupiti u tvom apartmanu jutros.“
„Išao si u moj apartman dok nisam bio tamo?“

189
 Luca je preokrenuo očima. „Nisam ti dirao ženu, no ostavio sam Ariju i
Romera s njom.“
Kimnuo sam pokušavajući se jebeno smiriti. Još sam uvijek bio na rubu.
Nisam ni bio siguran zašto.
„Istuširaj se i obuci. Izgledaš kao da ti je potrebno piće.“ Rekao je Luca
svojim glasom Capa.
Nisam protestirao. Osjećao sam kao da me pregazio kamion. Mora da
sam bio u teretani satima. Vani je već bio dan. Luca i ja smo otišli u jedan od
naših plesnih klubova. Osim čistačica, još su bili prazni. Dohvatio sam bocu
viskija s police i Luca i ja smo se smjestili za bar. U mnogim društvenim
krugovima je vjerojatno bilo prerano za alkohol. Srećom, nismo se morali
povinovati tim glupim pravilima.
Luca i ja smo ispraznili svoje čaše pa me pogledao svojim pogledom
velikog brata. „Pa, što se događa? Zar si se već zasitio svoje nepodnošljive
žene?“
Iskapio sam još jednu čašu viskija, čekajući da se poznato pečenje pretvori
u toplinu koja mi se širi u prsima. „Zašto pitaš?“
Luca je podignuo jednu obrvu. „Možda zato jer preferiraš provesti noć u
znojnoj teretani nego u krevetu sa svojom mladom ženom.“
„Nisam mogao spavati.“
„I nisi se mogao sjetiti ničeg zabavnijeg za raditi osim kickboxa s
lutkom?“
„Počinješ mi piliti živce.“ Rekao sam. Luca je ignorirao moj upozoravajući
ton. „Da budem iskren, iznenađen sam da si tako dugo potrajao s njom. Da
potrošim više od deset minuta u sobi s Giannom, želio bih si začepiti uši
vrućom voskom.“
„Nisam je se umorio. Zapravo mi se sviđa Giannina nepodnošljiva
osobnost. Ona začini stvari. Život bi bio dosadan da je bila poput ostalih
trofejnih žena.“
Luca je stisnuo oči. „Aria nije samo trofejna žena.“
Naravno da se on mogao naljutiti kad bih bar malo uvrijedio Ariju, no on
je mogao cijelo vrijeme pričati sranja o Gianni. „Nisam ništa rekao o Ariji. No
svoje žene preferiram…“
„Naporne i proste.“ Luca je završio za mene prije nego mi je uzeo bocu
viskija iz ruke. „Pa što je onda problem? Zašto se duriš poput cmizdravog
djeteta?“

190
 Čekao sam na jedan od svojih uobičajenih pametnih odgovora da mi
padne na pamet, no nisam imao ništa. To je bilo ozbiljno sranje. „Počinjem
misliti da bi me Gianna mogla uvijek mrziti. Mislio sam da je to njen način
da bude interesantna i izazov, vrsta igre gdje bi na kraju došla k jebenoj
pameti i pala na mene poput svih djevojaka koje sam prije nje naganjao, no
prilično sam siguran da je Gianna izazov koji gubim. Neće doći k pameti.
Mislim da mrzi svoj život sve više svakog jebenog dana.“
Luca mi je proučio lice. „To te stvarno muči.“
Rekao je to kao da je to bilo najveće jebeno iznenađenje u njegovom
životu, kao da sam bio jebeni robot koji nije bio sposoban za emocije. „To
dolazi od tebe.“ Rekao sam uz podsmijeh. „Prije Arije, nisam uopće bio
siguran da si sposoban voljeti nekoga, najmanje od svih ženu.“
„Činiš da zvuči kao da sam peder. Nije da nisam volio žene. One
jednostavno nisu bile nešto što sam smatrao korisnim izvan spavaće sobe.“
Zatresao sam glavom. „Kako si, dovraga, naveo Ariju da te zavoli? To je
kao jebeno osmo svjetsko čudo. Postoje li neke nove droge za koje mi ne
govoriš?“
„Pijan si, Matteo.“
„Nisam. Da prestaneš svojatati jebeni viski, možda bih mogao dobiti
priliku biti za nekoliko sati.“ Iščupao sam bocu iz njegovih ruku i uzeo
gutljaj. „Gianna je poput tigra u jebenom zoološkom vrtu, zatočena u kavezu.
Jebeno je depresivno gledati ju kako traži način da pobjegne zatočeništvu.“
„Zar je ponovno pokušala pobjeći?“
„Kako bi mogla? Držim je na kratkoj uzici.“
„Ne razmišljaš o tome da ju pustiš, zar ne?“
Nisam mislio da bih mogao i nisam želio. Bio sam sebičan i to se neće
uskoro promijeniti. Još sam uvijek želio Giannu. Želio sam njeno prekrasno
tijelo u krevetu svake noći i svoj kurac u njenoj uskoj pičkici. Želio sam sve
od nje, većinu stvari koje mi je odbijala dati. „Bi li mi dopustio?“
„Ne. Familia je već ionako nezadovoljna. Izgledao bi još slabije ako je
ponovno pustiš pobjeći. Stvarno ne trebam dodatne probleme. Da ne
spominjem da bi jebeni Outfit vjerojatno mogao proglasiti jebeni rat protiv
nas ako ponovno uspijemo izgubiti Giannu. Njen je otac pravi davež.“
Pokazao mi je svoj Capo pogled koji je trebao zastrašiti ostatak svijeta, no bio
je beskoristan protiv mene kao što je to jebeno znao. „Nećeš joj dopustiti da

191
pobjegne. Zapeo si s njom do gorkog kraja kao i ona s tobom. Nije me briga
je li jebeno nesretna ili te mrzi, jednostavno će se trebati nositi s tim.“
„Opa, pun si sunčevog sjaja i duge danas, nisi li?“ Znao sam da je bio u
pravu i stvarno nije bilo kao da bih rekao Gianni da može ići, no ipak su me
njegove riječi nekako uspjele iživcirati. „Shvaćaš da je jedina stvar koja
sprečava Giannu da mi prereže vrat po noći ta da ne može smisliti krv. Znaš
li kako je utješno zaspati kraj nekoga tko vjerojatno fantazira da te vidi
mrtvog kako bi bila slobodna?“ Nikad nije to rekla u toliko riječi, no nekad
sam mislio da sam joj to vidio u očima. Ili sam možda bio toliko poremećen
da sam uvijek o drugima mislio najgore.
„Nadam se da se šališ.“ Rekao je Luca suho.
„Tko zna?“ Ispraznio sam bocu viskija. Mogao sam osjetiti prve
izdajničke znakove lijepe pripitosti. Nacerio sam se. „Nekad me definitivno
pokušavala ubiti svojim pogledom.“
„Možda onda ne bi trebao spavati u sobi s njom. U jednom bi trenutku
mogla prijeći preko svog straha od krvi.“
„Ne. Ne tako skoro. I ona nije nasilan tip, ne zapravo.“
„Ne bih se kladio u to. Može biti stvarno umobolna.“
„Ti nisi bio zabrinut spavati kraj Arije kad te još uvijek prezirala pa zašto
bih ja?“
„Ne možeš uspoređivati Ariju s Giannom. One su poput dvije različite
vrste. I vjerujem Ariji u potpunosti. Uhvatila je jebeni metak za mene.“
„Mora da je to lijepo.“ Promrmljao sam. „Gianna bi vjerojatno zapljeskala
mom strijelcu.“

192
 Matteo je bio u čudnom raspoloženju, bio je sve otkad me pronašao u
dnevnom boravku prije dvije noći. Nije mnogo rekao, što je za njega bilo
neobično. Nisam bila sigurna je li bio ljut na nešto što sam napravila i nije me
zapravo bilo briga. Te sam si noći obećala da moram zaustaviti što god se
događalo između nas. Zaklela sam se da nikad neću postati jedna od onih
žena, da se nikad neću udati za Made Mana, a još više razviti neke osjećaje
prema njemu.
Božić je udaljen tek pet dana, no niti jedno od nas još nije uhvatilo
praznični duh. Nije bilo niti jednog božićnog ukrasa u našem apartmanu.
Razmišljala sam pitati Mattea da kupimo božićno drvce i zajedno ga
ukrasimo, no onda me ponovno uhvatila panika i nisam rekla ništa. Umjesto
toga sam prihvatila čudno raspoloženje između nas skoro s olakšanjem.
Matteo je stiskao volan čeličnim stiskom dok smo se vozili s posljednje
božićne zabave ove sezone. Domaćini su iznajmili napušteno skladište i
pretvorili ga u zimsku bajku s umjetnim snijegom i pravim ledenim barom.
Aria i Luca su još uvijek bili tamo, no Matteovo loše raspoloženje je natjeralo
Lucu da nas ranije pošalje kući. Vjerojatno je bio zabrinut da bi Matteo mogao
ponovno nekoga ubiti. Nisam ga mogla kriviti. Cesta je bila prekrivena
dobrim slojem leda koji je blistao na svjetlosti naših svjetala.
„Znaš što je smiješno?“ Pitao je Matteo stisnutim glasom.
Pogledala sam prema njemu, njegovom ukočenom tijelu i tamnom izrazu
lica.
„Kad god pomisliš da ne gledam, izgleda kao da bi mogla biti sretna i
onda u trenutku kad nam se susretnu pogledi, 'puf' i sva sreća nestane.“
Nisam bila sigurna što mu reći.

193
 „Zašto inzistiraš na tome da budeš jadna?“
Prije nego sam mogla formulirati bilo kakav odgovor, Matteo je
odjednom pritisnuo gas do kraja. Bila sam pritisnuta u sjedalo. „Što to radiš?
Ne moraš nas ubiti jer si raspižđen.“
Matteo je pogledao u retrovizor. „Ne pokušavam nas ubiti. Pokušavam
nam spasiti život.“
Nešto se sudarilo s našim prtljažnikom. Pogledala sam preko ramena.
Svjetlo drugog SUV-a je ispunilo stražnji prozor.
„Tko su oni?“ Pitala sam.
„Rusi bi bila moja pretpostavka. Prekasno sam ih primijetio. Jebem mu.
Ovo se dogodi kad me ometu druga sranja.“
Bili smo jedini automobili na ovom dijelu industrijske zone. Matteo je
naglo okrenuo volan i jurnuli smo oko ugla u usku ulicu između dva visoka
skladišta.
„Spusti glavu.“ Matteo je zalajao.
Odmah sam poslušala. Boreći se sa pojasom, nagnula sam se naprijed.
Sekundu kasnije, naši su progonitelji počeli pucati na nas. Stražnji prozor je
eksplodirao i krhotine su pljuštale na nas. Matteo nije reagirao, nastavio je
voziti poput luđaka. Nekako je čak uspio izvaditi vlastiti pištolj.
Stisnula sam sjedalo, glava mi je bila pritisnuta uz noge dok sam se trzala
natrag i naprijed sa svakim okretom auta. Strah mi je čvrsto stiskao grlo.
Strah za moj vlastiti život je bio samo mali dio toga. Vidjeti Mattea u izravnoj
liniji paljbe me još više prestravljivalo. Nije mogao sagnuti glavu. Jedan
metak i sve bi bilo gotovo.
Zakrenuli smo za još jedan ugao i udarila sam u vrata. Čvrsto sam
stisnula oči boreći se protiv rastuće mučnine.
Opalilo je još pucnjeva i Matteo je ispustio siktaj. Pogledala sam u stranu.
Matteo je još uvijek vozio i pucao na nače progonitelje, no krvario je iz rana
na ruci i ramenu. Tog mu je trenutka još jedan metak okrznuo glavu, krv se
razletjela posvuda, čak i na moje lice. Matteo čak nije ni mario; ispalio je još
jednu rundu metaka. Odjednom smo se okretali, auto je bio van kontrole.
Omotala sam ruke oko prsa dok sam bila bacana naokolo u sjedištu. Kroz
poluzatvorene sam oči vidjela kako naš auto juri prema ogromnom zidu i
onda sam začula zaglušujući udarac dok smo se zabijali u njega. Tijelo mi se
trznulo unaprijed, zrak je bio izbačen iz mene dok sam letjela uz svoj

194
sigurnosni pojas. Urezao mi se u ključnu kost i vid mi se zacrnio. Onda mi je
nešto mekano eksplodiralo u lice, zaustavljajući moj udar.
Nisam znala koliko sam dugo mlitavo visjela u sigurnosnom pojasu, lica
zakopanog u ispuhujući zračni jastuk dok sam pokušavala povratiti dah.
Zvonilo mi je u ušima, no to je naposljetku iščeznulo i pozdravila me tišina.
Sjela sam uz stenjanje, ignorirajući pulsirajuću glavobolju. Dim se dizao s
naše smrskane haube, polako puneći auto kroz slomljene prozore. Zatreptala
sam kako bih se riješila mrlja koje su mi plesale kroz vid. Cijelo mi je tijelo
bilo bolno, no izgledalo je da ništa nije bilo slomljeno. Barem sam se mogla
micati.
Okrenula sam se prema vozačevom mjestu i ukočila se. U autu je bilo
mračno. Naša su svjetla bila razbijena, no odnekud je udaljena svjetlost
obasjavala ono što je bilo oko mene. Matteo je bio pogrbljen preko volana.
Poput većine mafijaških auta, vozač nije imao zračni jastuk jer bi bio smetnja
tijekom automobilskih potjera. Krv je zalijepila njegovu tamnu kosu na
njegovo čelo, natopila njegovu majicu i kapala na njegove hlače. Toliko puno
krvi. Mora da je udario glavom u volan ili možda upravljačku ploču kad smo
se zaletjeli u zid.
Je li bio mrtav?
Nije se micao i nisam mogla vidjeti je li disao. Zadržavala sam dah,
slušajući za zvuk. Nisam čula ništa. Trepnula sam pa pogledala preko
ramena da vidim gdje su bili naši progonitelji. Njihov se auto zabio u drugu
zgradu i već se zapalio. Definitivno su bili mrtvi. Hoće li i naš auto početi
gorjeti? Morala sam izaći van.
Nije li ovo bila prilika koju sam čekala? Matteo i ja smo bili sami. Nitko
nije bio ovdje kako bi me zaustavio od bježanja. Mogla sam pobjeći i biti
slobodna. Otkopčala sam se pa ponovno pogledala prema Matteu. Morala
sam provjeriti je li bio mrtav, no nekako nisam mogla. Što ako ga stvarno nije
bilo? Što ako je bio mrtav? Grlo mi je bilo stisnuto i bolno. Pluća su mi odbila
raditi dok mi se panika nastanjivala u tijelu. Bože, što ako je bio mrtav? Što
nije bilo u redu sa mnom? Nisam li ga željela izvan svog života prije šest
mjeseci? Ovo mi je bila prilika, vjerojatno jedina prilika koju ću ikad dobiti.
Miris benzina mi je doletio do nosa, a dim u autu me počeo peći za oči.
Matteo je bio ubojica. Nije bio dobar čovjek. Ako biste pitali mnoge ljude,
rekli bi da je zaslužio smrt.

195
 Drhtavim sam prstima posegnula i dotaknula Matteovo rame. Još je
uvijek bio topao, no to nije značilo da je bio živ. Polako sam podigla ruku
dok mu nisam okrznula vrat natopljen krvlju. Prsti su mi prešli preko
njegove kože, ne nalazeći ništa, pritišćući i tražeći, dok mi napokon nježni
puls nije počeo nabijati uz vrške prstiju.
Izdahnula sam, olakšanje me udarilo poput čekića. Još je živ. Još je bio
živ. Hvala Bogu. Uz šuštanje i pucanj, vatra je šiknula ispod haube auta.
Uhvatila sam kvaku vrata i gurnula, no nisu se pomaknula, izobličena od
udarca. Panika mi se proširila u prsima dok su dim i toplina punili auto i
počela sam grebati po vratima. Pomaknula sam se, spustila rukav preko ruke
i grubo očistila okvir prozora od potrganih ostataka prije nego sam se uspela
kroz prozor glavom prema naprijed. Kad sam napokon osjetila čvrsto tlo pod
nogama, skoro sam pala na koljena jer su mi se noge tresle kao lude. Cijela
hauba je sad gorjela, a Matteo je još uvijek bio na vozačevom sjedištu.
Požurila sam oko auta, prema njegovim vratima, moleći se da nisu zapela
poput mojih. Nisam mislila da bih mogla izvući Mattea kroz uski prozor bez
njegove pomoći. Uhvatila sam vrata auta i povukla koliko god sam mogla.
Otvorila su se uz cvilež i pala sam na guzicu. Uhvatila sam dah pa se
teturajući podigla na noge i uhvatila Matteovu ruku. Nije imao zakopčan
sigurnosni pojas pa sam ga mogla bez problema izvući iz auta. Malo se
preteško skljokao na asfalt i trznula sam se pa brzo uglavila ruku pod
njegove pazuhe i odvukla ga od auta koji je prebrzo gorio.
Matteo je bio težak i vući ga od auta mojim bolnim tijelom je boljelo kao
sam vrag, no nisam stala dok nisam bila sigurna da je bio dovoljno udaljen u
slučaju eksplozije. Pustila sam ga prije nego sam se uspravila i obrisala krv s
dlanova u hlače. Matteove su oči bile zatvorene, lice mu se okrenulo na
stranu, pokazujući njegov istaknut profil. Pramenovi kose su mu bili
zalijepljeni za krvavo čelo, a lokva krvi se brzo širila oko njegove glave,
štrcajući iz njegove rane na glavi. Mogla sam vidjeti kako mu se prsa podižu
i spuštaju. Oči su mi pretraživale okolinu. Auto Rusa je već bio gorući nered,
tamni snopovi dima su se podizali u nebo. Bili smo usred ničega, u
napuštenoj industrijskoj zoni u koju nitko nije kročio bez razloga. No dim će
zasigurno privući pažnju. Netko će pronaći Mattea prije nego bude prekasno.
Zar ne?
Trebala bih bježati. Trebala bih željeti bježati. Počela sam se povlačiti
unatrag od Matteove nepokretne forme na tlu, ignorirajući način na koji mi

196
se krivnja gomilala u grlu. Natjerao me u brak koji nikad nisam željela. Znao
je da ću iskoristiti prvu priliku koju dobijem da pobjegnem. Napravila sam
još jedan korak unatrag. Matteo je odabrao put opasnosti i smrti. Čak i da
danas umre, to je bilo ono što je odabrao za sebe.
To nije bio život koji sam ja željela.
Okrenula sam se pa stala. Zatvorila sam oči. Udaljeni plamenovi su
pucketali. Netko će na vrijeme pronaći Mattea. A čak i da ne pronađu, ne bi
me trebalo biti briga.
Nisam marila za njega. Nisam. I definitivno ne bih trebala.
Trebala bih ga mrziti. Trebala bih mrziti što je bio i što je značio za mene.
Trebala bih ga mrziti jer nije mogao odustati od mene bez obzira koliko sam
ga često gurala od sebe. Zašto nije mogao odustati?
Počela sam odlaziti, jedan mali korak za drugim. Jednom kad ću biti van
grada, nazvat ću Ariju i pitati je za Mattea.
Onda će biti prekasno za njega.
Možda.
Ili možda ne.
Matteo je bio jak. Rana na glavi ga ne bi ubila.
Bacila sam pogled preko ramena, oči su mi pronašle Matteovo
nepomično tijelo, rašireno na betonu. Iza njega su gorjeli auti, bojeći
osvjetljeno gradsko nebo u crno svojim dimom.
Crno poput sprovoda.
Bazen krvi oko Matteove glave je izgledao crno s moje točke gledišta i još
je više porastao. „Ne želim te voljeti.“ Prošaptala sam dok sam se trzajući
zaustavila, čvrsto zatvarajući oči. No jesam. Voljela sam Mattea.
Oči su mi se naglo otvorile, okrenula sam se i počela se vraćati natrag pa
sam počela trčati, sve brže i brže dok nisam sprintala. Pala sam na koljena
kraj Mattea, pretražujući džepove za mojim mobitelom, no ne pronalazeći
ga. Bio mi je u torbici. Pogled mi se okrenuo prema gorućem autu gdje sam
ostavila svoje stvari. Glupa Gianna.
Posegnula sam u Matteov džep i drhtavo izdahnula zrak kad sam
dograbila njegov telefon. Ne trateći vrijeme, vrtjela sam kroz njegove
kontakte i pritisnula brzo biranje.
„Nisam raspoložen razgovarati s tobom, Matteo. Večeras si se ponašao
poput ogromnog šupka.“ Lucin oštri glas mi je zazvonio u uhu.
Ispustila sam jecaj.

197
 „Gianna?“ Mogla sam čuti Ariju u pozadini no nisam mogla razaznati što
je govorila.
„Umire.“ Rekla sam nakon trenutka, zvučeći ravno i bez glasa.
„O čemu govoriš? Daj mi Mattea.“
„Ne mogu. Rusi su nas napali. Ima toliko krvi, Luca, toliko krvi.“
„Je li Matteo živ?“ Po prvi put otkad je Aria skoro umrla, Luca je zvučao
zabrinuto.
Oči su mi poletjele prema tijelu kraj mene. Na mog muža.
Je li mi se to samo pričinilo ili su se Matteova prsa prestala pomicati?
Pritisnula sam dlan na njegovu krvlju promočenu košulju. Ništa se nije
događalo. „Ne diše. Disao je prije trenutka, no ne diše više.“ Histerija je
pronašla put u moj glas.
„Gianna, moraš napraviti oživljavanje. Bit ću brzo tamo. Imam vaše GPS
koordinate. No moraš ga natjerati da diše ili će biti prekasno.“
Nisam ništa rekla, samo sam zurila u čovjeka kojeg sam voljela. Željela
sam ga mrziti, dala sam sve od sebe i u početku je tamo bila mržnja, toliko
mnogo nje, no nije sva bila usmjerena u Mattea, a sada je izgledalo da je ostalo
samo nešto i osjećaj je bio smiješan da se držim za to malo što sam još uvijek
gajila.
„Gianna?“ Lucin glas je prešao ravno kroz mene. Mogla sam čuti
komešanje u pozadini, zvuk oživljavanja auta. Stavila sam Lucu na zvučnik
i obujmila Matteovo lice pa pritisnula usne uz njegove i upuhala zrak u
njegova pluća. Pokušala sam se prisjetiti koliko često pritisnuti dok sam
spuštala ruke na njegova rebra. Nisam znala baš ništa o oživljavanju osim
onoga što sam vidjela na televiziji. Zašto nikad nisam više obraćala pažnju?
Što ako Matteo umre jer sam radila nešto pogrešno?
Lucine sljedeće riječi su mi se probile kroz misli. Zaboravila sam da je bio
na liniji. „Znam da osjećaš da te Matteo zatočio, da ti je uništio život, no bez
obzira što mislila, nije to napravio jer te želio učiniti jadnom. Zbog nekog
neobjašnjivog razloga, Matteo te voli. Ne trebaš mi vjerovati. Možeš ga
nastaviti mrziti, no nemoj ga napustiti, ne sada. Ako mi pomogneš spasiti mu
život, dat ću ti slobodu. Kunem se svojom čašću i životom. Aria je ovdje. Ona
je svjedok. Dobit ćeš novac, novi identitet, čak i zaštitu od Outfita ako želiš.
Sve je tvoje ako mu spasiš život.
„U redu.“ Rekla sam dok sam ponovno pritiskala Matteova prsa. Nisam
bila ni sigurna zašto sam to rekla.

198
 „Moraš raditi kompresije prsa. Snažno i brzo. Ne brini o tome da ćeš mu
polomiti rebra. Trideset potisaka, dva udaha. Brzo.“
Ubrzala sam kompresije pa se nagnula nad Mattea da mu dvaput
puhnem u usta. „Ne reagira!“ Uzdahnula sam dok sam počinjala sve
ispočetka.
„Nastavi to raditi.“
I jesam, iako su mi se grčili prsti. Bili su crveni i ljepljivi od krvi. Više
nisam mogla ni vidjeti kroz oči. Bile su zamagljene od suza. Zašto nisam
mogla prestati plakati? Plakala sam zbog muškarca poput Mattea, no jedva
da sam prolila suzu zbog Sida.
„Bit ćemo tamo za deset minuta.“ Rekao je Luca. „Kako je Matteo?“
Nisam odgovorila. Snažnije sam pritiskala Matteova prsa i onda je
udahnuo plitki udah. Zaledila sam se, skoro preplašena da sam to samo
zamislila. Brzo sam se nagnula nad njegovo lice i osjetila nježni dašak daha
na obrazu. Okrznula sam drhtavim prstima njegov vrat pronalazeći mu puls.
Nije bio brz i snažan kao inače, no bio je tamo. Na trenutak sam zatvorila oči,
istisnula nekoliko napornih suza i onda ih otvorila. Spustila sam se na guzicu
i ispružila noge. Željela sam spustiti Matteovu glavu na moje krilo, no brinula
sam se da bih mu ozlijedila vrat pa sam jednostavno spustila dlan na njegova
prsa kako bih se uvjerila u njegovo postojano kucanje srca. Njegova mi je krv
počela natapati hlače, no već sam prestala mariti.
„Gianna? Jesi li još tamo?“
„Da. Matteo ponovno diše.“
Nastala je pauza. „Dobro.“ Rekao je tiho Luca. „Ostani gdje jesi.“
„Ne brini.“ Nagnula sam glavu unatrag i zurila u nebo obasuto
zvijezdama i nejasno od dima. Nježno podizanje i spuštanje Matteovih prsa
mi je bilo skoro poput uspavanke i oči su mi se počele zatvarati. Moja je
glavobolja postajala još gora. Vjerojatno sam imala potres mozga.
Rika motora me natjerala da okrenem glavu. Dva su auta jurila u našem
smjeru. Onaj ispred je bio Lucin Aston Martin, a onaj straga je pripadao
njegovom kompiću Romeru. Brzo sam povukla ruku s Matteovih prsa i
ustala na noge, čak i dok mi je vid plivao.
Aston se zaustavio uz zadimljene gume i Luca je iskočio van. Pojurio je
prema Matteu, jedva me pogledavši dok je kleknuo kraj brata i opipao mu
vrat. Napravio je brzi pregled njegovih rana, a onda su Romero i Sandro već
bili kraj njega.

199
 Netko mi je dotaknuo rame i Aria mi se pojavila u vidnom polju. Omotala
je ruke oko mene i objesila sam se uz nju, osjećajući se izmoždeno. „Jesi li
ozlijeđena?“
„Možda. Vjerojatno. Ne znam.“
„Makni je.“ Rekao je Luca. „Uzmi moj auto i odvedi je u naš apartman.“
Odmaknula sam se kako bih pogledala dolje u njega. „Gdje vodiš
Mattea?“
„U bolnicu. Ovo je previše ozbiljno za našeg liječnika.“ Rekao je pa se
hladno nasmiješio. „Ne brini. Održat ću obećanje. Kad se vratim u apartman,
dogovorit ćemo potrebne aranžmane da ti osiguramo slobodu.“ Oči su mu
bile tvrde. Imala sam osjećaj da ne bi mario da sam poginula u nesreći.
„Možda bi Gianna željela ići u bolnicu s Matteom.“ Aria je nježno
predložila dok su Luca i Sandro nježno podizali Mattea i nosili ga u džip.
Romero je razgovarao s vojnicima na telefon, dogovarajući se kako bi
zadržao policiju izvan toga.
„Ne želi.“ Rekao je Luca čvrsto. „Pomozi joj skupiti njene stvari iz
Matteovog stana pa ju možemo smjestiti u njen novi život prije nego se moj
brat vrati kući.“
Zašto nisam protestirala? Zašto ni sad nisam mogla priznati svoje
osjećaje?
Aria me pretražujuće pogledala no slegnula sam ramenima, ignorirajući
toplinu iza očnih jabučica i čvrsti osjećaj u prsima dok sam gledala kako
odvode Mattea. „Možemo ih pratiti u našem autu.“ Prošaptala je.
Progutala sam pa odmahnula glavom. „Ne. Luca je u pravu. Moram
spakirati svoje stvari.“
Mršteći se, no bez protestiranja, Aria me povela prema Aston Martinu.

Svaki centimetar tijela me bolio i osjećao sam kao da mi je glava bila

ispunjena vatom. Stenjući sam pokušao otvoriti jebene oči koje su se činile
kao da su zalijepljene. Opirući se potrebi da ih otvorim noktima, polako sam
ih malo otvorio pa napokon do kraja. Luca je sjedio u stolici kraj mog kreveta.
Jebenog bolničkog kreveta. „Nemoj mi reći da si me odveo u jebenu

200
bolnicu?“ Rekao sam hrapavo pa se zakašljao. Jebem mu. Osjećao sam se kao
smrt na dopustu.
Luca se nagnuo naprijed, iskrivljen osmijeh mu je bio na licu. Zar je
morao izgledati tako vraški zabrinuto? Nisam više bio klinac koji je trebao
njegovu zaštitu. „Sad kad ponovno psuješ, razmislit ću o tome da te
premjestim u svoj penthouse. Romero se već raduje izigravati ti dadilju.“
Posegnuo sam za iglom u ruci kako bih je izvukao, no zastao sam kad su
mi se njegove riječi slegle. „Tvoj penthouse?“
„Morat ćeš se odmoriti nekoliko dana. I poznajem te, pa će tamo trebati
biti netko kako bi te držao na oku.“
Pažljivo me gledao. Kao da je pokušavao prosuditi mogu li podnijeti loše
vijesti. „Zar se nešto dogodilo Gianni?“
„Ne. Ona je dobro.“ Zaustavio se.
„Ispljuni. K vragu!“
„Napravio sam dogovor s njom.“
„Prestani se jebeno izvrdavati. Reci mi jebenu istinu. Mogu to podnijeti.“
„Kad me nazvala, nisi disao. Bio sam zabrinut da će iskoristiti priliku da
pobjegne.“
„Moj život za njenu slobodu.“ Rekao sam uz mračan smijeh.
„Pristala je. Sad je doma s Arijom, pakira stvari.“
„Moramo je zaštititi od Outfita. Njen otac neće to prihvatiti.“
„Želiš je zaštititi?“ Pitao je nepovjerljivo Luca.
„Još mi je uvijek žena. I štitit ću je dok mi god dopusti.“
„Otići će čim sve sredim. Bolje da što prije zaboraviš na nju.“
Zurio sam. „Bi li ti zaboravio na Ariju zato jer ti je to netko rekao?“
„Ariji ne bi bilo potrebno podmićivanje da spasi moj jebeni život.“
Iščupao sam iglu iz ruke i posisao krv koja je iscurila prije nego sam
spustio noge s kreveta, usprkos svojoj razdirućoj glavobolji. Oči su mi
pretraživale stol kraj kreveta za moje noževe i futrolu pištolja. Nisu bili ovdje.
K vragu. Osjećao sam se jebeno golo bez njih.
„K vragu.“ Luca je promrmljao. Gad me uhvatio za ramena kako bi me
spriječio da ustanem. „Nisam te želio nadrkati. Trebao bi ostati u krevetu.“
„Boli me kurac. Nisam jebeno dijete. Prestani mi pametovati. Suočio sam
se s gorim stvarima od glavobolje. Otresao sam njegove ruke i kliznuo s ivice
kreveta. Velika pogreška. Trenutak kad su mi bosa stopala udarila pod,

201
zaljuljao sam se. Luca me uspravio. Uz stenjanje, ponovno sam sjeo na krevet.
„Što su mi dali? Osjećam se kao da su mi stavili rufije u piće.“
Luca mi je pružio svoj najviše povlađujući izraz. „Rekao sam ti da ostaneš
u krevetu.“
„Šuti.“ Nekoliko sam puta trepnuo. Nije pomoglo ukloniti mrlje iz mog
vida. „Želim jebeno otići odavde. Dobro sam.“
„Bit ćeš dobro kad ja tako kažem. Ja sam tvoj Capo.“
Otvorio sam ladicu u noćnom ormariću, no moje oružje nije bilo ni tamo.
„Gdje su mi noževi?“
„U autu. Nisam te baš mogao dovesti u bolnicu naoružanog do zuba.“
Stisnuo sam vilicu pa se ponovno odgurnuo na noge. Ovog sam se puta
jedva zaljuljao.
Luca me poprijeko gledao. „K vragu, Matteo. Zašto barem jednom ne
možeš poslušati?“
„Ne prodaji mi ta sranja. Da je naša situacija bila zamijenjena, ti bi već
izašao iz jebene bolnice.“ Nije se zamarao niječući to. Znao sam ga. „Idemo.“
Luca je pogurnuo torbu prema meni. „Sandro ti je pokupio nešto odjeće.
Ona koju si nosio tijekom nesreće je morala biti spaljena.“
Izašao sam iz sramotne bolničke halje i uklizao u čiste traperice. „Što je s
donjim rubljem? Možda Sandro voli da mu oprema leluja uokolo u hlačama,
no ja preferiram još jednu barijeru između svojih jaja i zaporka.“
Luca je šmrknuo. „Pitam se što će biti potrebno da ušutka ta tvoja velika
usta. To što si skoro umro i što ti žena ostavlja tvoje jadno dupe očito nije
dovoljno.“
Prestao sam kopčati košulju. Znao sam da se šalio. I bio je u pravu. Ništa
me nikad nije dotuklo. Ni kad nam je umrla majka, ni kad je otac pretukao
boga u meni, ni kad sam krvario poput svinje. Pa zašto mi je onda
spominjanje Gianne bilo kao da me udario u jebeni trbuh? K vragu. Pretvarao
sam se u pičkicu. Uputio sam Luci usiljeni cerek, no već me proučavao uz
mrštenje.
„Nemoj mi reći da si tako odlučan izaći iz bolnice jer se nadaš da ćeš naići
na Giannu i nagovoriti je da ostane s tobom. Neće. Sebična kučka želi
slobodu.“
Zaletio sam se prema njemu, unoseći mu se ravno u lice. „Ne zovi je
kučkom.“ Onda sam se jebeno zaljuljao i morao sam uhvatiti Lucino rame

202
kako bih se zaustavio da ne padnem ravno na lice. Toliko o tome da izgledam
prijeteće. K vragu.
Luca je samo zurio.
„Kunem ti se da ću te prebiti na mrtvo ime ako me ne prestaneš gledati
sa sažaljenjem.“ Promrmljao sam.
„Ne žalim te. Žaljenje je za ljude koji su upali u lošu situaciju bez vlastite
krivnje, no ti si odabrao Giannu. Vidio si koliko je bila promjenjiva i jebeno
naporna i još si je želio. Napaljivala te njena kučkastost. Sam si se doveo u
ovaj nered. Sad se trebaš nositi s time.“
„Hladni gade.“ Rekao sam, bilo mi je drago što me nije pokušao tješiti.
Luca se podrugljivo nasmiješio. „Uvijek.“
Gurnuo sam košulju u hlače i obuo cipele. „Sandro je jebeni šupak. Ni
čarape? Zar je on nudist ili što?“
„Vjerojatno misli da si ti.“
Krenuo sam prema vratima, pokušavajući hodati uspravno koliko sam
mogao usprkos mojim klimavim nogama. Luca mi je hodao preblizu.
Vjerojatno je mislio da će me možda trebati uloviti ako se onesvijestim.
„Prestani se nadvijati nad mene. Ljudi će početi misliti da si mi sponzor.“
Luca je ignorirao moj komentar. „Čega se sjećaš prije nego si se
probudio?“
Hvala Bogu, natrag poslu. „Nekolicina govnarskih Rusa je naganjalo
Giannu i mene. Uspio sam se prilično brzo riješiti prvog auta. Metak između
obrva je riješio vozača i uzrokovao nesreću ostalih jebača. Drugi je auto bio
problematičniji. Ne sjećam se što se njima dogodilo.“
„Spalili su se u autu. Svi su postali ugljen.“
„Što je s mojim autom?“
„Ugljen.“
„Moglo je biti gore. Nisi izgledao dobro kad sam te prvo vidio.“
Posegnuo sam za bolnim mjestom na glavi. Nekoliko medicinskih sestara
nas je gledalo dok smo prolazili kraj njih, no nisu nas zaustavile. Luca je
vjerojatno sve unaprijed sredio.
„Sretan si što ti nisu trebali obrijati cijelu glavu. Znajući koliko si površan,
ne bi prestao kukati zbog toga.“
„Znaš kako me oraspoložiti.“ Rekao sam.
Luca je bio zauzet slanjem poruke nekome. Jedva da je podignuo pogled.

203
 „Upozoravaš Ariju da dolazimo, zar ne?“ Nisam si mogao pomoći nego
pitati se je li Gianna još uvijek bila s Arijom, jesu li radile planove za Gianninu
budućnost bez mene. Luca je Gianni ponudio slobodu na zlatnom pladnju.
Bila bi glupa ne prihvatiti to. Život podalje od mafije je bio nešto što je
oduvijek željela. Podalje od mene. Napokon će dobiti svoju želju.
Luca mi je jedva uputio pogled. „Tako je najbolje, vjeruj mi.“
Iživciranost je bljesnula kroz mene. Luca mi je oduvijek pokušavao
diktirati život – paziti na mene, kako je on to zvao – i samo je postalo još gore
jer mi je bio i Capo. „Mogu se nositi s Giannom. Nisam pičkica, Luca. Neću
se slomiti i plakati jer moja žena želi pobjeći što dalje moguće od mene.“
„Znam.“ Gurnuo je mobitel natrag u jaknu. Naravno da sam znao da je
već rekao Ariji sve što je trebala znati.
Stigli smo do Lucinog auta. Otvorio mi je vrata. „Nemoj misliti da ću ti
dati samo zato što si džentlmen.“ Rekao sam mu dok sam napola pao u
sjedalo. Nadao sam se da je Luca pomislio da sam to napravio namjerno, a
ne zbog toga što su mi noge počele štrajkati.
„Ne brini. Tvoj je stražnji ulaz siguran.“ Luca mi je zatvorio vrata u lice
prije nego je okružio auto i kliznuo za volan. Upalio je auto i izašao s
parkirnog mjesta. „Želiš li da ti organiziram nekoga tko te može omesti?
Možda ne danas zbog tvoje glave. No u sljedećih nekoliko dana.“
Otpuhnuo sam smijući se. „Misliš na kurvu?“
Luca je slegnuo jednim ramenom ne skidajući oči s ceste. Imao je svoj
pokeraški izraz na licu i jebeno me živcirao jer nisam bio siguran je li to bio
test ili je bio ozbiljan. Prije nekoliko godina bih rekao da je bio mrtav ozbiljan.
Luca nikad nije imao problema prelaziti s jedne žene na drugu, no to je bilo
prije Arije.
„Prije svega, možda imam potres mozga, no nisam mrtav, a to znači da
ne trebam jebačinu iz sažaljenja. Ako želim ženu, mogu si ju sam pronaći i
ne trebam nekome platiti.“
„Još se nisi vidio u zrcalu.“
Pogledao sam svoj odraz u retrovizoru. „U redu. Možda bih imalo malo
više problema nego inače.“ Imao sam dva plava oka, oba su bila natečena i
krvava i imao sam plavkastu kvrgu pod rubom kose. Da ne spominjem da
mi je kosa bila isprepleteni nered.
„Preplašit ćeš govno u svakoj ženi kojoj priđeš.“
„Pa što? Uvijek je djelovalo za tebe.“

204
 Luca se zahihotao. „Znači to je ne?“
„Ogromno ne. Ne želim jebati nikoga osim…“ Shvaćajući jebenu zamku
u koju sam ušetao, naglo sam zatvorio usta. K vragu.
„Nećeš odustati od nje, zar ne?“ Rekao je Luca pomirljivim tonom.
„Ne.“
„Zakleo sam se svojom čašću da ću joj pružiti slobodu, no mogu prekršiti
obećanje ako je to ono što želiš. Nije kao da nisam prije napravio nešto gore.“
„Ne. Ne želim da prekršiš svoju zakletvu. I to bi samo učinilo da me još
više mrzi. Ne možeš natjerati Giannu da nešto učini. Mora mi se sama vratiti.
To je jedini način.“
Luca je odmahnuo glavom. „Matteo, čak i ti moraš shvatiti koliko je
uzaludno nadati se tome. Pobjeći će i nikad se neće vratiti. Jesi li voljan to
riskirati?“
„Da.“
„Onda si bolji čovjek od mene. Nikad ne bih pustio Ariju.“
Zurio sam kroz prozor. Zvučalo je lako; pustiti se, dati joj priliku da
pronađe svoj put natrag do mene, no nisam bio siguran da mogu to ostvariti.
Nisam bio bolji od Luce. No bio sam lovac i nekad je lov bio beskoristan,
nekad si morao čekati da ti plijen sam priđe. Nisam bio strpljiv lovac, no ovog
puta ću pokušati.

205
 Aria je nastavila pogledavati prema meni, njene su blijede obrve bile
skupljene od zabrinutosti. „Jesi li sigurna da ne trebaš liječnika?“
„Dobro sam, stvarno.“ Otresla sam se pa se osjetila loše zbog toga. Aria
je uvijek bila na mojoj strani. Tijekom prošle godine je napravila toliko toga
za mene, čak je išla i protiv Luce. „Oprosti. Iscrpljena sam.“ Miris dima i krvi
mi se zadržao u nosu, živopisan odjek prijašnjih događaja.
„U redu je. Prošla si kroz mnogo toga.“ Aria je rekla nježno.
Misli su mi odlutale natrag k Matteu. Nadala sam se da će biti dobro. Bio
je čvrst, no izgubio je mnogo krvi. Možda sam trebala pustiti Ariju da me
odvede u bolnicu kako bih se uvjerila da je bio dobro. Željela sam biti s njim,
željela sam biti tamo kad se probudi i držati mu ruku dok je bio u nesvijesti.
Željela sam mu reći da sam umorna od igrica, umorna od pretvaranja da
nisam marila za njega kad sam mu ionako već dala srce. Bilo je uzaludno
pokušavati si lagati. Znala sam da ću zavoljeti Mattea, čak i njegovu
aroganciju i cerek poput morskog psa. Još je uvijek bio loš čovjek, ubojica i
kriminalac, no sad sam znala da nisam bila mnogo bolja. Nisam sumnjala da
bih bila poput Mattea da sam bila odgojena poput njega, a ne zaštićena od
života poput svih žena u našem svijetu. To je bila gola istina, ona koju sam
preferirala poreći, no bila je istina i bilo je vrijeme da priznam i prihvatim
život koji sam očito trebala živjeti. Riječi su mi stajale na vrhu jezika.
„Možeš se na brzinu istuširati i onda ću ti pomoći da sve spakiraš.“
„Oh, naravno.“ Rekla sam odsutno. Ponos je uvijek bio moj problem, čak
i sad kad sam znala da me samo povređivao i Mattea.

206
 Aria je pogledala u mom smjeru. „Luca će održati svoju riječ. Ne moraš
se brinuti. Nikad nije prekršio svoje obećanje. I zna da mu nikad ne bih
oprostila ako ti bude lagao. Bit ćeš slobodna.“
Slobodna? Što mi je značila sloboda ako je to značilo ignorirati što mi je
srce željelo? „Znam.“
„Ne izgledaš sretna.“
Nisam bila sretna. Ali zašto? Mjesecima nisam željela ništa više od toga
da smislim izlaz iz ovog braka, iz ovog života, iz ovog svijeta, a sad kad sam
napokon dobila svoju želju, nisam osjećala ništa. Kako sam si ikad mogla
tako dugo lagati? I zašto nisam mogla priznati, pogotovo ne vanjskom
svijetu? Zašto sam imala osjećaj da je priznati da volim Mattea bilo poput
ultimativnog poraza? „Još se uvijek oporavljam od nesreće. To je sve.“ Rekla
sam na autopilotu. Pitala sam se koliko će dugo ta laž vrijediti.
Aria nije izgledala uvjereno, no nije me tjerala. Naslonila sam glavu na
prozor i zatvorila oči, nisam bila raspoložena za razgovor. Trebala sam što
prije srediti svoje emocije, no razarajuća mi glavobolja definitivno nije
olakšavala taj zadatak.
Vjerojatno sam zadrijemala jer me Aria odjednom gurkala da se
probudim i bile smo parkirane u podzemnoj garaži. Uputila mi je
ohrabrujući osmijeh i iz nekog razloga, samo sam se osjećala grozno. Brzo
sam se izvukla iz auta, nesposobna susresti Arijin suosjećajan pogled.
Požurila sam prema dizalu, nekoliko sam se puta skoro popiknula po
nogama. Aria me sustigla i pozvala dizalo pritiskom na gumb. „Čemu žurba?
Ne moraš se brinuti da će Matteo doći kući dok se još pakiraš. Vjerojatno će
ga zadržati u bolnici preko noći. Izgledao je stvarno loše.“
Naslonila sam se na hladan zid dizala. Zar je Aria stvarno mislila da će
me to razvedriti? Zar sam stvarno bila tako grozna kučka da su ljudi mislili
da ću biti sretna ako je netko bio ozbiljno povrijeđen?
Naravno da jesu. Luca je mislio da mi je morao ponuditi kartu za slobodu
kako ne bih pustila njegovog brata da umre. Nisam bila ništa doli bezdušne,
sebične kučke u njegovom umu. A sudeći prema Arijinim riječima i ona se
slagala s njim.
Grlo mi se stisnulo. Možda su bili u pravu. „Nisam zabrinuta.“ Rekla sam
mirno. Bilo je lakše glumiti ulogu koju su svi očekivali da hoćeš.
Aria je kimnula, no nije me prestala gledati. Bile smo naslonjene jedna
nasuprot druge i mogla sam vidjeti svoj odraz iza nje u zrcalu. Nismo mogle

207
biti različitije. Aria sa svojim nježnim izrazom, anđeoskom kosom,
porculanskom kožom i svijetloplavim očima; utjelovljenje čistoće. A ja sam
izgledala kao da sam ustala iz pakla sa svojom neurednom crvenom kosom,
krvlju prekrivenom odjećom i kožom i tamnim sjenama ispod očiju. Kad smo
ušetale u apartman koji sam dijelila s Matteom od našeg vjenčanja, brzo sam
požurila u glavnu sobu i od tamo u pripojenu kupaonicu. Možda bi mi brzo
tuširanje moglo pomoći da kontroliram srce. Lucina ponuda mi je bila
posljednja prilika, znala sam to. Ako bih pratila srce umjesto toga i ostala s
Matteom, onda bi to bilo to. Trebala sam pustiti mozgu da odluči.
Nakon tuširanja, još se nisam osjećala bolje, no barem sam odlučila. Aria
je sjedila na krevetu, tipkala je po mobitelu kad sam ušla u sobu.
„Je li ti Luca rekao nešto o Matteu?“ Odmah sam pitala, grlo mi se već
stiskalo i preplavljivala me panika. Trebala sam otići s Matteom. Odjednom
nisam mogla disati.
„Dobro mu je. Izgleda da je u pitanju samo potres mozga i nekoliko
polomljenih rebara.“ Napokon je pogledala prema meni pa brzo došla do
mene. „Izgledaš blijedo.“
Progutala sam. Matteo će biti dobro. Panika se polako smirivala.
„Stvarno si zabrinuta za njega, zar ne? Zašto ne želiš priznati? Možeš mi
vjerovati, Gianna, znaš to.“
„Naravno da se brinem. Nisam napravljena od kamena. Ne želim da mu
se išta dogodi. Vjerovala ili ne, stalo mi je do njega.“
„Ali nedovoljno da ostaneš?“ Pitala je Aria.
Nisam bila sigurna što reći. Svi moji dobro posloženi planovi u tušu su
mi se ponovno raspali. „Moram leći na neko vrijeme, bar mislim. Ili moramo
uskoro otići?“
Aria je odmahnula glavom. „Ne. Luca će odvesti Mattea u naš penthouse
kad se probudi pa vam se putevi neće sresti ako ostaneš ovdje. I već je ionako
kasno. Naspavaj se.“
Dohvatila sam čistu odjeću i obukla je prije nego sam legla na pokrivače.
Mogla sam čuti kako Aria zatvara vrata i onda me okružila tišina.
Već je bio dan kad sam se probudila. Bila sam sama u sobi. Brzo sam
ustala iz kreveta i napustila sobu, napola očekujući da ću pronaći Mattea u
kuhinji. Nije bio tamo.
Aria je bila. Nešto je utipkala u mobitel prije nego mi je pružila šalicu
kave. „Kako se osjećaš?“

208
 „Gdje je Matteo? Je li dobro? Je li još u bolnici?“
„Dobro je. U penthouseu je. Spava zbog potresa mozga.“
„Oh, da. On je kod tebe. To ima smisla.“
„Gianna, ne trebaš otići, shvaćaš to, zar ne? U redu je ostati s Matteom.“
Zurila sam u nju. Bilo je u redu, nije li? U redu je voljeti muškarca poput
njega, u redu je prihvatiti život u mafiji.
Dizalo se zaustavilo uz zvono i Luca je izašao, njegov hladni pogled se
spustio na mene. Morala sam suspregnuti drhtaj. Tako je izgledala mržnja i
pretpostavljala sam da me imao razloga mrziti. Sandro je bio nekoliko koraka
iza njega poput dobrog psa.
„Nadam se da su ti torbe spakirane. Želim te van ovog apartmana što
prije.“
„Luca.“ Aria je zasiktala. „To nije fer.“
Ovog puta nije mogla zagrijati njegovo hladno srce. „Ne. Ta kučka treba
otići što dalje od mog brata. Želim da ode. Dovoljno mu je dugo uništavala
život.“
Zurila sam, no duboko u sebi sam znala da je bio u pravu. Naravno, nikad
ne bih to priznala. „Znam da misliš da Matteo zaslužuje bolje od mene. No
dopusti mi da ti kažem jednu stvar. I Aria zaslužuje bolje. Ona je previše
dobra, čista i draga za tebe. Ne vrijediš ni koliko vrijedi blato pod njenim
cipelama. Ona je previše vjerna i draga da to vidi, no ja vidim. Misliš da sam
uništila Matteov život, no nikad nisam ni dobila ikakav izbor. Nisam se
željela udati za njega. Ti si, s druge strane, odlučio oženiti Ariju. Odlučio si
uništiti joj život svojom tamom. Tako da, spusti se sa svojeg pijedestala, gade.
Ne zaslužuješ je i nikad nećeš.“
Arijini su zglavci pobijelili od njenog stiska na Lucinom zglobu. Mogao
ju je lako otresti, no nije se pomaknuo. „Znam.“ Rekao je čeličnim glasom.
„No razlika između tebe i mene je da ja pokušavam biti bolji čovjek za nju.
No ti nikad nisi pokušala. Uvijek si bila zadovoljna time što si kučka.“
Aria je uzdahnula. „Luca, molim te.“
„Ne. U pravu je. Kučka sam i sad odlazim. Reci Matteu doviđenja od
mene.“ Opa, pričala sam poput prave kučke. Bilo je prekasno povući riječi i
znala sam da bih ionako bila previše ponosna to napraviti. Uzela sam svoje
dvije torbe koje je Aria zasigurno donijela dolje prije nego sam se probudila
i krenula prema Sandru koji je podignuo moje ostale torbe i pratio me prema
dizalu. Ušla sam unutra i suočila se s Arijom i Lucom, držeći glavu visoko.

209
Lucin pogled bio je pun neograničene mržnje, no Aria je plakala. Očima me
preklinjala i naposljetku više nisam mogla izdržati pa sam spustila pogled na
pod. Vrata su se klizeći zatvorila i dizalo se počelo micati. Sandro nije
pokušao razgovarati sa mnom. Svaki pogled koji mi je uputio vrištao je
neodobravanje. Pitala sam se bi li me Luca dao ubiti da nije bilo Arije.

Sandro me odveo u hotel gdje sam mogla ostati dok ne pronađem

apartman. Nisam bila niti sigurna hoću li ostati u New Yorku. Vratiti se u
Chicago definitivno nije dolazilo u obzir. Bila bih mrtva kroz tjedan dana.
„Evo. Ovdje je petsto dolara. Luca će te uskoro kontaktirati s još detalja.“
Rekao je Sandro dok je parkirao ispred hotela. Vratar mi je otvorio vrata.
Sandro me nije pratio kad sam izašla iz automobila, samo je vrataru dao
informaciju o mojoj rezervaciji. U trenutku kad je vratar podignuo moju
prtljagu iz prtljažnika, Sandro se odvezao, ostavljajući me samu. Zurila sam
za autom. Nitko me nije promatrao. Bila sam slobodna.
Pa zašto je sloboda imala osjećaj poput mog novog zatvora?

„Ne mislim da je to dobra ideja.“ Promrmljao je Luca dok me pratio u

apartman.
„Ovo je moj dom. Nisam invalid. Neću više spavati kod tebe.“ Rekao
sam. Još mi se uvijek jebeno vrtjelo, no neću to priznati Luci. Ušetao sam u
sobu s Lucom za petama. Ako ubrzo ne prestane, prebit ću ga.
Zaustavio sam se na sredini sobe. Ladice su bile odškrinute. Nisam trebao
pogledati u njih kako bih znao da su prazne.
„Jutros se odselila.“ Rekao je Luca.
„Znam.“
Mogao sam osjetiti Lucin pogled na sebi. „Trebao bi ostati s Arijom i sa
mnom. Skoro je Božić. Želiš li provesti blagdane dureći se?“

210
 „Nije me briga za Božić. I ne durim se. Trebao bih se odmarati, sjećaš se?“
Pokazao sam na svoju glavu pa krenuo do kreveta i legao. „I ne želim da me
gledaš dok spavam.“
„Danas ćeš večerati sa mnom i Arijom. Nije me briga ako ću te morati
dovući u svoj penthouse, no bit ćeš tamo.“
Kimnuo sam. „Pusti me da spavam.“
Napokon je otišao. Naravno da nije postojala šansa da bih mogao spavati.
Oči su mi poletjele prema garderobi sa svojim praznim policama. Gianna je
stvarno otišla i ovog puta je neću loviti.

211
 Zurila sam kroz prozor hotelske sobe. Bilo je vrijeme večere, no nisam
bila gladna. Nisam napustila sobu otkad sam se jutros prijavila. Zar je
sloboda uvijek bila tako usamljena?
Telefon mi je zapištao s porukom. Bila je od Arije.
Matteo se ponovno slomio. Bez svijesti je.
Odmah sam je nazvala, srce mi je nabijalo u grudima. Javila se nakon
prvog zvona. „Gdje je?“ Pitala sam.
„Kod nas. U gostinjskoj je sobi. Liječnik kaže da mora ostati u krevetu.
Preopteretio se prebrzo nakon nesreće.“
„Dolazim.“
„Stvarno?“ Pitala je Aria s nadom u glasu.
„Da. Reci Luci da bi se trebao ponovno naviknuti na moju prisutnost.“
Mogla sam ju doslovno čuti kako se smiješi. „Znala sam.“ Zaustavila se.
„Poslat ću Sandra po tebe.“
„Ne, uzet ću taksi. Uskoro ću biti tamo.“
Kad sam stigla u apartman, Luca mi je prepriječio put. „Što ona radi
ovdje?“
„Želim vidjeti Mattea.“ Rekla sam. I nije me bilo briga ako ću morati
srušiti Lucu da to napravim.
Luca je zurio u mene. „Odjebi odavde.“
„Luca, molim te.“ Aria je šapnula.
Pokušala sam proći pokraj Luce, no nije mi dopustio. „Pusti me da vidim
svog muža.“
„Matteo sad ne može podnijeti emocionalni stres. To što odlaziš pa se
vraćaš mu neće pomoći s oporavkom.“ Zarežao je. Imala sam osjećaj da bi

212
njegove riječi bile puno gore da Aria nije stajala kraj njega. „Ako sad ostaneš,
ostaješ zauvijek. Dosta mi je tvojih igrica.“
„Više ne odlazim.“
Luca mi je uputio sumnjičav pogled, no pomaknuo se. Nisam oklijevala.
Požurila sam prema gostinjskoj sobi i uletjela unutra. Matteo je spavao. Legla
sam kraj njega, odlučna paziti ga dok ne otvori oči.

Mekana ruka se držala za moju. Otvorio sam oči, nekoliko puta trepćući
kako bih pročistio vid. Osjećao sam se poput totalnog slabića što sam se
onesvijestio. Jebem mu. Prije sam bio upucan, proboden, čak i paljen, a glupi
udarac u glavu me bacio na koljena. To je bila sramota. Okrenuo sam glavu.
Gianna je bila sklupčana kraj mene, njena je ruka držala moju. Odjeća joj je
bila izgužvana i kosa joj je bila u potpunom neredu, kao da je bila neko
vrijeme kraj mene.
Lice joj je većinom bilo prekriveno razuzdanom kosom. Osjetio sam
neodoljivu potrebu da joj vidim izraz lica. Polako, oprezno sam ustao i
odmaknuo nekoliko pramenova slobodnom rukom. Gianna je u snu
izgledala poput jebenog anđela. Previše lijepa da bi bila stvarna. Njene guste
trepavice su odmarale na blijedoj koži. Vrškom prsta sam pratio njenu visoku
jagodicu, uživajući u mekoći njene kože. Oči su joj zatitrale pod vjeđama i
onda ih je otvorila. Pospano je zatreptala dok joj se pogled nije fokusirao na
mene.
Čekao sam da mi pusti ruku i skoči s kreveta kao da se zapalio. Barem
sam očekivao neku smiješnu izliku zašto je bila ovdje, zašto mi je držala ruku.
Sumnjao sam da ju je Luca dovukao natrag. Znao je da to nisam želio.
Međutim, nije napravila niti jednu od tih stvari. Umjesto toga je polako
sjela, trepćući odagnala san i protrljala oči rukom koja nije držala moju.
Pretražila je sobu za nečim. „Koliko je sati?“
Nisam imao jebenog pojma. Nisam bio ni siguran koji je bio dan. „Pitaš
mene?“
Jednom se nasmijala pa joj se izraz uozbiljio. „Preplašio si me.“
„Jesam li? Pretpostavljam da sam strašan lik.“

213
 Gianna se nije nasmiješila. Gledala je u mene izrazom kojeg nikad nisam
vidio na njenom licu, ranjivim i otvorenim. „Nisam nikad trebala pristati na
Lucinu ponudu. Bila sam tvrdoglava. Nisam si željela priznati svoje osjećaje
za tebe. No kad me Aria nazvala da mi kaže da si se ponovno slomio, bila
sam prestravljena da ću te izgubiti.“ Zaustavila se, prsti na mojoj ruci su se
stisnuli. Nisam ništa rekao, nisam znao što reći. Moja općenita solucija u
emocionalnim situacijama je bio humor, no osjećao sam da je pogrešno
našaliti se i nisam želio zaustaviti Giannu da kaže što god je još imala reći.
Zurila je prema prozoru, krivnja joj je preplavljivala prekrasno lice. „Sve
na što sam mogla misliti kad nisam bila kraj tebe nakon što si se slomio je
bilo 'što ako umreš, a sve što sam ja ikad radila je bilo da sam se loše odnosila
prema tebi i odgurivala te od sebe'. Ponašala sam se poput ogromne kučke.
Žao mi je.“
Dotaknuo sam joj obraz i pomaknuo se bliže. „Ne moraš se ispričavati ni
zbog čega, Gianna. Zapravo sam uživao u većini naših prepirki. Dodavali su
zabavu u moje dane.“ Nacerio sam se i ovog sam puta dobio osmijeh natrag.
„Trebao bi biti bijesan, Matteo. Znaš što mi je Luca ponudio u zamjenu
da ti spasim život i da sam se složila. Zašto me ne tjeraš odavde? Zaslužila
bih to.“
Slegnuo sam ramenima. Nije mi se sviđala ideja da je Gianna objeručke
prihvatila Lucinu ponudu, no sad je bila ovdje. Bilo je potrebno neko vrijeme,
no naposljetku sam shvatio da mi je Gianna morala sama doći. Gianna nikad
ne bi nekome dopustila da ju prisili da prizna svoje osjećaje. Dotaknuo sam
stražnji dio njenog vrata i privukao ju prema sebi. Nije se opirala i kad su
njene usne dotakle moje, omotala je ruke oko mog vrata i produbila naš
poljubac. Ruka mi je pronašla put pod njenu majicu, osjećajući meku kožu
njenog trbuha i pomičući se uvis.
Gianna je zaustavila istraživanje moje ruke. „Moraš se odmoriti. Jučer si
se onesvijestio. Neću ti više dopustiti da se prenapregneš.“
Zahihotao sam se. „Hajde. Ako me jašeš, neću se trebati uopće naprezati.
Ti ćeš napraviti sav posao.“
„Da, baš.“ Rekla je. „Nema šanse da ću riskirati tvoj oporavak. Luca bi
bio tako ljutit ako napravim nešto glupo. Ionako me mrzi. Ne želim mu dati
još jedan razlog da me drži podalje od tebe.“
„Luca te ne bi zaustavio da me vidiš.“
Podignula je obrve. „Pokušao me zaustaviti da dođem jučer.“

214
 „Zašto bi, dovraga, to napravio?“ Iživciranost je sijevnula kroz mene.
Luca se uvijek morao igrati Capa i naređivati ljudima.
„Pretpostavljam da je bio zabrinut za tebe.“ Gianna je nevoljko priznala.
Nije bilo ljubavi između mog brata i nje pa sam bio iznenađen njenim
pristupom. „Nije želio da se igram s tobom. Mislio je da bi bilo bolje da se
između nas dogodi čisti rez i da zauvijek napustim tvoj život.“
„Pa, što ga je navelo da promijeni mišljenje?“ Pitao sam.
„Aria, pretpostavljam.“
„Naravno.“ Rekao sam, iako sam se nadao drugom razlogu. Naslonio
sam se na uzglavlje, ignorirajući lagano probadanje u glavi zbog pokreta.
Prekrižio sam ruke preko prsa, pokušavajući izgledati jebeno opušteno kad
sam bio sve, samo ne to. „Sad sam u redu. Neću umrijeti. Mogla bi sad otići
bez da osjećaš krivnju.“
Gianna me dugo gledala bez riječi. „Ne želim otići.“
„Pristala si na Lucinu ponudu, sama si to rekla.“
„Jesam, jer me iznenadio time. Umirao si preda mnom. Jedva smo
preživjeli nesreću i lude Ruse i odjednom mi je ponuđeno nešto za što sam
mislila da sam željela. Nisam uopće razmišljala prije nego sam rekla da.“
Kimnuo sam, no nisam ništa rekao. Bio sam umoran od rađenja prvog
koraka, od toga da sam uvijek naganjao Giannu. Ovog sam puta želio čuti
nešto od nje.
Uzdahnula je, plave su joj oči bile umorne. „Misliš da bih te pustila da
umreš da mi Luca nije ponudio kartu za slobodu, zar ne? To je ono što svi
misle, vjerojatno čak i Aria.“
Zadržao sam neutralan izraz. „Nije li to istina?“
Zurila je u mene. „Ne, nije istina. Kad mi je Luca spomenuo svoju glupu
ponudu, već sam započela kompresije srca. Nisam znala što sam radila i
vjerojatno sam napravila svaku moguću pogrešku, no nisam te samo mogla
pustiti umrijeti. Radila sam sve što sam mogla čak i prije nego mi je Luca
ponudio slobodu za tvoj život. Nikad te ne bih pustila da umreš, nikad.
Znam da mi ne trebaš vjerovati. Ne postoji razlog zašto bi trebao. Što se tebe
tiče, mogla bih lagati.“
No vjerovao sam joj. Znao sam kako pročitati ljude i Gianna nije lagala.
Mogao sam vidjeti koliko je bila uzrujana, uzrujanija nego sam ju vidio već
dugo vremena. „Ne mislim da lažeš.“

215
 Gianna me izgleda nije ni čula. Mrštila se u smjeru prozora, obrazi su joj
bili rumeni od emocija. „Znala sam u trenutku kad sam te vidjela da ležiš u
vlastitoj krvi da te nisam željela izgubiti. Znala sam, no još uvijek nisam
željela nikome priznati. Bila sam tako glupa i tvrdoglava. Bila sam kučkasta
Gianna kao i obično. I jednom kad sam pristala na Lucinu ponudu, bila sam
previše ponosna da bih mu rekla da nisam ni željela njegovu glupu slobodu.
Nisam te željela napustiti, nisam željela drugi život. Vjerojatno bih bila jadna
sama, no previše ponosna priznati da se ti nisi slomio. Osjećala sam kao da
se predajem, kao da sam priznavala poraz, što je bilo idiotski. Kako je ljubav
ikad mogla biti poraz?“ Ušutjela je, šireći oči.
Postao sam vrlo miran, kao lovac koji nije želio preplašiti svoj plijen.
Nervozno je polizala usne. Želio sam da sam znao o čemu je razmišljala,
no imao sam osjećaj da sam znao. Vjerojatno je žalila što je ikad spomenula
'riječ na LJ' i sve ostalo što je isplivalo iz nje. To je ono što je ona bila. Možda
je čekala na mene da nešto prvi kažem, da joj kažem da je volim, no nisam
planirao otvoriti joj svoje srce i riskirati da ga zgazi. Znao sam što sam
osjećao, znao sam to dugo vremena no nikad joj nisam rekao. Nikad to ne bih
nikome rekao. Priznati nešto poput toga činilo te ranjivim i za sad mi je
Gianna pružila malo razloga to riskirati. Dovoljno sam ju dugo lovio. Sad je
bio njen red. Neću je gurati ni u jednom smjeru. Sve od ove točke će trebati
doći od nje.
„Lucina ponuda još vrijedi. Slobodna si žena. Možeš odšetati iz ove
zgrade i nitko te neće zaustaviti.“
„Ne.“ Rekla je čvrsto. „Predugo sam bježala od svojih emocija.“ Oslonila
se na dlanove i nagnula unaprijed. „Želim biti s tobom, Matteo. Bože, znam
da ne bih to trebala željeti, no više nije bitno. Zlo mi je od ignoriranja srca.
Volim te.“
Poljubila me skoro očajno, ruke su joj pronašle put u moju kosu. Glava
mi je još bila bolna, no radije bih si prerezao vrat nego rekao Gianni da bude
oprezna. Želio sam osjetiti njene usne, prste, tijelo. Želio sam ju cijelu.
„Stvarno to misliš?“ Pitao sam zadirkujućim glasom kad se odmaknula.
Kimnula je. „Da. Nema jebene sumnje u mom umu. Volim te, Matteo.
Nije me briga kakvom me to čini. Nije me briga što ostali ljudi misle o meni,
o nama. Nije me briga ni što Aria i Luca misle. Sve za što me briga smo mi.“
Ponovno sam ju poljubio. Nikad se neću zasititi kušanja nje. „Volim te,
Gianna. Jebeno sam te volio dugo vremena.“

216
 Čuti Mattea kako kaže da me voli mi je zapalilo srce. Nisam se mogla
sjetiti zadnjeg puta kad sam se osjećala tako sretnom. Mislila sam da bi
priznati nekome svoje osjećaje toj osobi dalo više moći nada mnom, no
umjesto toga, osjećala sam se slobodnije nego što sam se osjećala dugo
vremena. Toliko sam se dugo borila protiv svojih emocija, suzdržavala se bez
razloga. Sad kad sam rekla sve što je trebalo biti rečeno, osjećala sam se
olakšano. Možda je sve ovo počelo kao nešto što mi je bilo nametnuto, no
danas, ovaj život, Matteo, moj brak, bili su moji izbori i svima sam im rekla
da.
Matteov poljubac je bio zahtjevan. Nije bilo suzdržavanja, nije bilo znaka
da je ne tako davno bio bez svijesti. Znala sam da je bilo glupo, no željela sam
ga osjetiti, željela sam mu pokazati s više od riječi da sam ga voljela.
Odmaknula sam se i pustila da mi pogled prođe niz Matteovo tijelo. Bio je
odjeven samo u usku bijelu majicu i bokserice koje su malo činile kako bi
sakrile njegovu erekciju. Kad sam ponovno pogledala gore u njegovo lice,
pogled mu je bio ispunjen požudom. Nikad nisam slušala savjete drugih
ljudi, zašto bih sad počela?
Matteo se neće preopteretiti. Pobrinut ću se za njega. Kleknula sam na
krevet i uhvatila njegov pojas. Matteo se nasmiješio svojim osmijehom poput
morskog psa. „Mislio sam da ne želiš riskirati moje zdravlje.“
„Ma šuti.“ Rekla sam tiho. „Ili želiš da stanem?“
„Ne. Nemoj stati.“ Ugodno se smjestio na hrpu jastuka.
Nasmiješila sam se dok sam mu povlačila bokserice, otkrivajući njegovu
tvrdu duljinu. Pomaknula sam se između njegovih nogu kako bih ga mogla
gledati dok mu pušim kurac. Obujmila sam mu jaja, nježno ih masirajući, no
još nisam dotaknula njegovo koplje. Umjesto toga sam ga gledala kako se
trza i još više raste pod mojom pozornošću.
„Namigušo.“ Matteo je zarežao. „Mislio sam da me danas nećeš mučiti.“
Bio je u pravu. Ovo nije bilo o meni. Nagnula sam se naprijed i prešla
jezikom skroz od njegovih jaja do vrha, pa zaokružila oko glavića prije nego
sam ga uzela u usta. Uzimala sam ga centimetar po centimetar dok nije

217
udario u stražnji dio mog grla prije nego sam ga ponovno izvukla van.
Matteo me gledao kroz poluzatvorene oči. Nježno mi je odgurnuo unatrag
kosu koja je izgleda uvijek stajala na putu i milovao mi obraze dok sam lizala
i sisala njegov glavić, znajući da je to bilo mjesto gdje je bio najosjetljiviji.
Polako sam vrhom jezika pratila brazdu njegovog glavića. Matteovo se
disanje ubrzalo, mišići trbuha su mu se stisnuli, no nije skidao oči s mene ili
mi prestao dirati lice. Imala sam osjećaj kao da me štovao dok sam ja štovala
njega.
Malo sam jače sisala, osjećala sam da se približavao. Prsti oko mojeg
tjemena su se povremeno stisnuli i naglo je ispuštao dah svaki put kad bi ga
okrznuli moji zubi. Počeo je pumpati kukovima, gurajući svoju dužinu
dublje u moja usta i ja sam mu to pustila. Osjećala sam kako sam se vlažila i
pritisak između nogu mi je postao skoro neizdrživ, no bila sam odlučna
danas ignorirati vlastite potrebe.
Matteovi su pokreti postali bijesni. Čvrsto sam stisnula usne oko
njegovog kurca dok se iznova potiskivao u mene. „Svršavam.“ Rekao je
hrapavim glasom. Nisam se odmaknula. Umjesto toga sam mu obujmila jaja
i susrela mu pogled. Mišići u njegovim ramenima su se stisnuli i tijelo mu se
treslo od orgazma. Naposljetku se smirio. Odmaknula sam se i obrisala usta
uz samozadovoljan cerek.
Matteo se zahihotao dubokim glasom iz dubine prsa. Posegnuo je za
mojim ramenima i povukao me na sebe, prisvajajući mi usta u čvrstom
poljupcu. Njegove su ruke kliznule niz moja leđa kako bi mi uhvatile guzove
i stisnule ih. Središte mi se stisnulo od napaljenosti. Prije nego sam se mogla
predomisliti, bih li trebala dopustiti Matteu da se još više optereti, oglasilo se
kucanje. Ukočila sam se, oči su mi poletjele prema vratima koja su se već
otvarala.
Luca je stajao na dovratku, pogled mu je sve bezizražajno upijao. Nije bilo
teško pogoditi što smo radili. Naposljetku, ležala sam na Matteu koji je bio
bez donjeg dijela i koji mi je stiskao guzicu.
Lice mi je gorjelo od sramote.
„Stvarno ne bi trebao tako upadati u nečiju sobu.“ Matteo je rekao
zabavljeno. Nije izgledao niti malo posramljeno, no nakon svega što sam
znala o njemu, to me više nije iznenađivalo.
Ostala sam točno tamo gdje sam bila, iako Matteo ne bi mario da sam se
maknula i ogolila mu kurac prema bratu.

218
 „Trebao bi se odmarati.“ Rekao je Luca suho, njegove su me sive oči
probadale nečitljivim pogledom. Je li bio ljut? Bilo je teško reći. Nedavno je
uvijek bio raspižđen oko mene. Ne da je mene njegova prisutnost činila išta
sretnijom.
Matteo me čvrsto potapšao po guzici dok mu se cerek pretvarao u
iritantno samodopadan. „Osjećam se vrlo odmorno.“
Luca je odmahnuo glavom. „Odustajem.“ Rekao je. „Vas dvoje radite što
god želite. Ne želim čak ni znati što se ili se ne događa.“ Okrenuo se i zatvorio
vrata za sobom.
Odgurnula sam se od Mattea i skliznula s kreveta, pokušavajući što više
izravnati naboranu odjeću, no sada su na njoj bile i mrlje. Bile su potpuni
nered.
„Hej, mislio sam da još nismo gotovi. Nisam ti čak ni uspio dotaknuti
pičkicu.“
„I nećeš. Luca je u pravu. Trebao bi se odmoriti. Imao si dovoljno
uzbuđenja za jedan dan.“ Rekla sam strogo. Matteo je već ponovno postajao
tvrd i nije se trudio sakriti to.
Otpuhnula sam. „Idem se preodjenuti i očistiti i onda ću se vratiti s nečim
tebi za jelo. U međuvremenu, molim te, izvadi glavu iz guzice.“
Matteo mi je namignuo. Potisnula sam osmijeh i izašla iz sobe. Aria i Luca
su bili u blagovaonici, razgovarajući prigušenim glasovima. Naravno, točno
sam znala o čemu su razgovarali.
Aria me prva primijetila i ušutjela. Nakon nekoliko trenutaka tihog
mučenje, blistavo mi se nasmiješila. Luca, doduše, nije dijelio njen
entuzijazam. Ignorirala sam ga. „Možeš li mi dati nešto svoje odjeće? Stvarno
se moram presvući i istuširati.“
Luca je podignuo obrve. „Moraš li se dovesti u red kako bi mogla otići?“
Susrela sam mu pogled. „Ne odlazim. Nikad više.“
Aria je praktički poskakivala kad je stala kraj mene i ispreplela nam ruke.
„Vidjet ćemo.“ Rekao je Luca jednostavno. Aria ga je prostrijelila
pogledom prije nego me povela gore prema njihovoj garderobi.
„Nemoj ga slušati. Zaštitnički je nastrojen prema Matteu.“ Promrmljala je
Aria. Izvukla je traperice i majicu dugih rukava iz svojih ladica i pružila mi
ih.

219
 Lucina zaštitnička nastrojenost prema Ariji i Matteu je bila jedna od
malobrojnih stvari koje su mi se sviđale na njemu. „Znam. Nisam mu dala
razloga da mi vjeruje kad je njegov brat u pitanju.“
Aria me znatiželjno gledala dok sam se skidala. „Znači, preselit ćeš se
natrag u Matteov stan?“
Zaustavila sam se na putu prema kupaonici. Nije kao da sam se već
smjestila negdje drugdje. Nisam čak ni počela razmišljati gdje živjeti nakon
što se odselim. „Da. Preselit ću se natrag i biti mu žena. Vjerojatno ne dobra
žena, no nije kao da to Matteo nije znao kad me oženio.“
„Matteo ne očekuje od tebe da budeš savršena žena. Sviđaš mu se onakva
kakva jesi, s manama i svime.“
To je bila istina, čak iako sam toliko dugo bila slijepa. Ušla sam u tuš
kabinu, no nisam odmah otvorila vodu.
Aria se spustila na rub kade. „Jesi li sigurna da ti možeš napraviti isto?
Prihvatiti ga cijeloga, čak i ono loše?“
Bilo je mnogo toga lošega u Matteu, zapravo u svakom Made Manu, no
shvatila sam da je toga bilo i u meni. Možda ne toliko, no bilo je ondje.
Pokušala sam biti netko drugi, neka vrsta ideala za koju sam mislila da
moram biti, no to nikad nisam bila ja i nikad neću biti. Matteo je držao zrcalo
pred mojim licem i pokazao mi tko sam točno bila i gdje sam pripadala.
Mrzila sam to, borila se rukama i nogama, no bilo je vrijeme da budem
hrabra.
„Da. Volim ga, dobro i loše.“ Rekla sam čvrsto. Aria se nasmiješila kao da
sam joj dala kakav ogroman dar. Uzvraćajući joj osmijeh, otvorila sam vodu
i stvarno pustila da se riječi slegnu, njihova istinitost.
Nikad se neću slagati sa svime što je Matteo napravio, nikad ne bih mogla
napraviti pola stvari koje je on napravio i koje će napraviti u budućnosti. No
shvatila sam da nisam trebala biti sretna sa svim aspektima njegovog života.
Sve dok se Matteo prema meni odnosio s brigom i poštovanjem, sve dok me
volio i ja sam voljela njega, stvari će funkcionirati.
Stajat ću kraj njega i podupirati ga najbolje što znam jer je on bio moj i ja
sam bila njegova.

220
 Bio je kasni travanj i danas je bio prvi topli dan u godini. Temperatura je
napokon porasla iznad 21˚C. Ocean je još bio previše hladan da bi se plivalo
u njemu, no nije me bilo briga.
Nisam bila sigurna što je to bilo s plažom i povjetarcem oceana koji mi je
davao osjećaj slobode. Zaletjela sam se niz ogroman travnjak Vitiello vile
prema obali. Matteo je bio odmah iza mene i sudeći po njegovim koracima,
sustizao me. Još sam više ubrzala, ne usuđujući se baciti pogled preko
ramena kako bih provjerila.
Stopala su mi dotakla pijesak. Nije bio baš topao; voda bi bila gora, no
nisam usporila. Odletjela sam ravno prema mekim valovima. Trenutak kad
su mi listovi dotakli vodu, zrak mi je zastao u grlu i teturavo sam se
zaustavila. Ovo je definitivno bilo previše hladno za plivanje. Skoro sam pala
naprijed zbog zaleta. Cvokoćući zubima, baš sam se krenula vratiti van kad
sam osjetila tople ruke kako me primaju za struk i podižu u zrak.
„Ne! Da se nisi usudio!“ Zavrištala sam.
Mateo se zahihotao i onda sam bila odbačena kroz zrak i uz pljuskanje
pala u ledenu vodu. Mišići su mi se na trenutak zgrčili, a onda sam izletjela
na površinu hvatajući dah. Namrštila sam se na Mattea koji se cerio prema
meni. Bio je do trbuha u vodi i kao da nije mario za hladnoću. „Gade.“
Istisnula sam kroz cvokotanje zuba.
Cijelo mi se tijelo počelo tresti. Omotala sam ruke oko prsa kako bih
napravila predstavu od svog smrzavanja. Matteove su se obrve stisnule i
krenuo je prema meni, zapravo izgledajući zabrinuto. U trenutku kad mi je
bio nadohvat ruke, napala sam. Jurnula sam prema njemu, hvatajući mu
ramena i pokušavajući ga gurnuti pod površinu vode.

221
 Trebala sam računati na to koliko je Matteo bio naviknut na fizičku borbu.
Iskoristio je moj zalet kako bi me katapultirao gore i prebacio me preko
ramena. „Hej!“ Povikala sam u protestu, on me samo pljesnuo po guzici i
počeo me nositi iz oceana. „Kamo me vodiš?“
„Moramo te zagrijati.“ Rekao je zločesto.
Uzbuđenje je proletjelo kroz mene, no napravila sam predstavu od
udaranja nogama i zabijanja šaka po njegovim leđima. Nosio me ravno
prema kutu travnjaka koji je bio grmljem zakriven od vile. Deka je bila
postavljena. On je ovo planirao!
Spustio me dolje na deku i nadvio se nad mene. Tijelo mi je bilo
prekriveno žmarcima i to ne samo od hladnoće.
„Što kažeš na to da poližem svaku kap vode s tvoje kože?“ Promrmljao je
Matteo dok se naginjao prema dolje i lickao vrući trag od mog pupka do
ključne kosti.
„Što ako Aria ili Luca dođu ovdje dolje?“ Prošaptala sam dok mi je
odmicao gornji dio bikinija izlažući mi grudi hladnoći. Bradavice su mi još
više otvrdnule i onda su se Matteova vruća usta zatvorila oko jedne. Sve sam
manje marila za to ako nas netko uhvati.
„Neće.“ Prošaptao je uz moju kožu. I to je bio posljednji put da smo
razgovarali kroz duže vrijeme. Njegove su usne i ruke pronašle svako mjesto
na mom tijelu, protjerujući hladnoću i ostavljajući samo vrućinu i želju. Kad
je napokon ušao u mene, kad su nam se tijela pritisnula jedno uz drugo, imala
sam osjećaj kao da je sve sjelo na svoje mjesto.
Čak i bez povjetarca i plavog neba, osjećala bih se slobodno. Prošlo je
mnogo vremena, no shvatila sam da se mogu osjećati slobodno, biti
slobodna, čak i kad sam bila vezana za Mattea.

Navečer, Matteo i Luca su postavili roštilj na trijem. Lijepo vrijeme se

nastavilo i mogli smo jesti vani. Aria je ušla unutra kako bi uzela salatu koju
je pripremila dok se Matteo uputio prema vinskom podrumu po nešto za
piće. To me ostavilo samu s Lucom koji je rukovao roštiljem. Postavila sam
stol praveći se da nije bio prisutan. Stvari između mene i Luce su bile
nategnute; nikad nisu bile nenategnute, no postalo je još gore otkad sam prije
nekoliko mjeseci prihvatila njegovu ponudu.

222
 Duboko sam udahnula. Ovo je trebalo prestati. Luca nije bio samo
Matteov brat, isto je tako bio Arijin muž. Morali smo u jednom trenutku
dogovoriti primirje. Spustila sam posljednji tanjur, obrisala ruke i onda otišla
do Luce koji je okretao marinirane janjeće kotlete na rešetki. Kao da je mogao
osjetiti moju pažnju, podignuo je pogled. Bilo je beskorisno pokušati pročitati
njegov pogled. Prešla sam preostalu razdaljinu između nas. Većina naših
interakcija nije baš bila civilna. Moj odabir odgovora za njega je obično bio
sarkazam, no pokušala sam zadržati otvoren izraz lica i što je moguće više
prijateljski.
Luca je podignuo jednu tamnu obrvu kad sam se zaustavila kraj njega.
Odjednom sam se osjećala smiješno nervozno. „Znam da ti se ne
sviđam,“ Počela sam. „No mislim da bismo se trebali pokušati slagati zbog
Arije i Mattea.“
Uspjela sam se ne mrštiti dok me proučavao. O čemu je razmišljao?
„Nisi mi se sviđala jer sam mrzio kako si se odnosila prema Matteu.“
„U redu.“ Polako sam rekla, nesigurna kako nastaviti dalje.
„No počinjem mijenjati mišljenje.“
„Stvarno?“
Okrenuo je još jedan janjeći kotlet. „Počinjem misliti da je možda Matteo
bio u pravu i da vas dvoje niste najgori mogući spoj.“
„Hvala?“ Rekla sam, nesigurna je li to mislio u pozitivnom smislu.
„Stvarno si loš s komplimentima.“
„Nemam naviku dijeliti ih. I nemoj reći mom bratu da sam rekao da je bio
u pravu. Ionako je već dovoljno drzak.“ Oči su mu se pomaknule na nešto
iza mene pa sam se okrenula i primijetila Mattea kako dolazi u našem smjeru
s rukama ispunjenim nekoliko boca vina.
„Jest.“ Složila sam se uz osmijeh. Luca mi je ponudio nešto što bi trebala
biti njegova verzija osmijeha i neka vrsta tihog razumijevanja je prošla među
nama.
Matteo je spustio boce s vinom na stol prije nego nam se pridružio i
omotao ruku oko mog struka. „O čemu vas dvoje tračate?“
„O tebi.“ Luca i ja smo rekli u isto vrijeme.
„Zaista?“ Matteo je podignuo jednu obrvu.
Aria se vratila iz kuhinje, pogledom leteći između nas. Pritisnula se uz
Lucu sa zbunjenim pogledom. „Što se događa?“

223
 „Tvoj muž i moja žena su raspravljali o mojim mnogim prekrasnim
osobinama.“ Rekao je Matteo.
Pogurnula sam ga u bok. „Previše si drzak.“
Matteo mi je poljubio uho. „Priznaj, voliš moju drskost.“
„Gotovo.“
„Tvoje izjave ljubavi me još uvijek bacaju na koljena.“ Šalio se.
Stala sam na vrhove prstiju. „Tvoja drskost nije jedina stvar koju volim
na tebi.“ Pustila sam da mi oči kliznu po cijeloj njegovoj dužini.
„Trebam jebeno janje kako bih isključio ovaj odvratan iskaz slatkoće.“
Promrmljao je Luca, no nije mi promaknuo nježan pogled koji je uputio Ariji
kad je mislio da nitko nije obraćao pažnju.
Matteo me uvukao u zagrljaj i poljubio me. Luca je još nešto progunđao
no nisam slušala. Sve što je bilo bitno je bio Matteo.

Za ovaj divni prevod zaslužna je naša vrednica Nunu,

nadamo se da ćete i vi uživati kao što smo i mi kad smo čitale
ovu priču.
Nalovnica kao i uvek jedna jedina Tina.
Obrada vredan tim Nsk.

224