Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books
Naslov izvornika
Heard It In A Love Song

TRACEY GARVIS GRAVES

KAO U
LJUBAVNOJ
PJESMI
S engleskoga prevela
Iva Antoliš

Zagreb, 2022.

2
 Knjige.Club Books

Za Matthewa Davida Gravesa

jer voliš glazbu koliko i ja (naročito bilo što iz sedamdesetih).
Dobro sam te odgojila.

3
 Knjige.Club Books

Prolog

Sada

LAYLA HILDING SE nasmiješila muškarcu koji je stajao pokraj nje. Podignuo je

palčeve u znak podrške, na što mu je uzvratila znakom mira. U sobi se osjetio
miris piva, pržene hrane, znoja i kolonjske vode - mirisi koje će zauvijek
povezivati sa srećom. Ispod košulje osjetila je svoje vrelo, vlažno tijelo, a znala
je da joj lice sjaji od tjelesnog napora dok radi ono što voli.
Stigla je na raskrižje, i osobno i profesionalno.
Godinama je ostavljala po strani nade i snove kojima je nekoć stremila.
Ne svojevoljno.
Ne bez zamjeranja.
A sada je stajala na samom rubu posve novoga života.
Layla je zasvirala uvodne note, a dok je pjevala riječi koje je napisao
muškarac pokraj nje, bilo je kao da ih čuje po prvi put. Pjeva ih već mjesecima,
ali konačno je obratila pažnju na njihovo značenje.
Udahnula je, a glas joj se vinuo dok je pjevala riječi.
Stihovi su bili himna, koju bi ponosno pjevala kad god uzmogne.
Intuicija ju je počela prodorno zazivati. Layla je stihove zamislila kao strelice
uperene prema njoj. Koji iziskuju odgovor.
Što voliš? Što uistinu želiš?
Konačno je pronašla odgovore, ali nije očekivala da će neuspjeh biti toliko
sladak. Ponovno je zirnula prema njemu, razmijenili su pobjedonosan osmijeh,
njegov se glas pridružio njezinom na posljednjem stihu u predivnoj harmoniji.
Mora mu reći da ovako dalje ne ide.
Mora mu reći da ne može više juriti za time, i što je važnije, da ne želi.
Ali to ne znači da ne može imati sve, jer može.
Layla nije trebala znak od svemira da joj kaže da je donijela pravu odluku.
Layla nije trebala ničiju pomoć.

4
 Knjige.Club Books

Prvo poglavlje

Šest mjeseci prije

LAYLA HILDING-COOK stajala je uz rub ceste, pokraj mjesta za iskrcaj učenika,

jednog toplog dana početkom rujna, skupljajući snagu za napore koji je čekaju.
Nadziranje iskrcaja učenika koje su roditelji dovozili automobilima frustriralo je
osoblje i najboljim danima, ali to nije ništa u usporedbi s pomutnjom koja nastane
na prvi dan nastave. Svake godine okrug šalje detaljne e-mailove s uputama kako
treba postupati. Layla se često pitala čitaju li ih roditelji uopće.
»Lijepo te je opet vidjeti«, reče Tonya. »Nedostajala si mi.« Tonya Perkins
predavala je likovni, a Layla glazbeni. Malo-pomalo te dvije kolegice koje su
počele podučavati istoga dana prije skoro deset godina postale su bliske
prijateljice koje su dijelile najintimnije detalje svojih života. Tijekom ljetnih
mjeseci, dok je Laylina rastava od Liama još bila u duboko ranjivoj fazi, kada je
ostajala u kući s navučenim zastorima, Tonya bi joj poslala poruku jednom-dvaput
tjedno, s uputom da ode otvoriti ulazna vrata. Layla bi je poslušala i otkrila što
god bi joj Tonya taj put ostavila. Često bi to bili Laylini omiljeni slatkiši, koji su
u tom trenutku bili pikantni bomboni s okusom cimeta. Na posebno vruće dane
ponekad bi našla ledenu kavu s aromom lješnjaka. Katkad bi dobila cvijeće s
tržnice ili vrećicu savršeno zrelih breskvi. Layla bi se nasmiješila, unijela dar u
kuću i zahvalila se porukom.
Tonya je bila velika obožavateljica inspirativnih planeta, pa je Laylu jednog
dana na otiraču dočekala ukrasna vrećica s novim novcatim dnevnikom. Layla ga
je unijela u kuću, gdje je ležao na kuhinjskom elementu, zanemaren, sve do
sredine srpnja, jer je bilo potrebno više od dnevnika da vrati njezin život na pravi
put. Ipak ga je jedan dan otvorila, ponajviše iz znatiželje. Prelistala ga je, pa
ponovno odložila. Kada ga je opet uzela nakon nekoliko dana i otvorila prvu
stranicu, u polju za desetogodišnji cilj napisala je, Želim da moj život ne bude
tolika pušiona. Kada ga je idući put otvorila, napisala je, Mislim da ovo neće
pomoći, ali svejedno. Kad ga je treći put uzela, u polje za dnevne ciljeve napisala
je, Pisat ću u ovaj glupi dnevnik svaki dan, čini se, a zatim je sat vremena prenosila

5
 Knjige.Club Books
na papir sve što joj je bilo na duši. Postao joj je dio svakodnevne rutine i zahvalila
je Tonyji od sveg srca.
»Praznici su mi dobro došli«, reče Layla dok su promatrale kako automobili
polako puze trakom za iskrcaj đaka. »Dosta sam se oporavila.« Razvod će uskoro
biti finaliziran, što je još jedna značajna prekretnica. Kad je napustila Liama
prošlog ožujka, pred Laylom su bila još tri mjeseca nastave, koje je preživjela uz
Tonyjinu podršku, besprijekorno bezizražajan izraz lica, te istinski zapanjujuće
moći strogog razdvajanja različitih aspekata života. U školi bi potiskivala
osjećaje, kod kuće bi se raspala. A kad je konačno stigao lipanj, Layla nikad nije
bila toliko zahvalna na poslu koji joj svake godine pruža tri mjeseca praznika.
Tonya je znala koliko je duboka Laylina tuga i spremno bi joj bila pružila rame
za plakanje, doslovno, dok se Layla probijala kroz proces rastave, te budućeg
razvoda. Ali Layla je samo trebala vrijeme nasamo sa svojim mislima.
»Bit ću dobro«, reče Layla. Bila je to rečenica koju je ponavlja la u glavi skoro
svakoga dana tog ljeta. Većinu je vremena uistinu to i vjerovala.
Bit ću dobro.
Tonya se nasmiješi. »Znam da hoćeš. A ja sam, bogami, zahvalna što neću
morati gledati Liamovo glupo lice na ovogodišnjem božićnom domjenku.«
»Volim te zbog takvih komentara. Umjesto da mi govoriš kolika sam glupača
bila, jednostavno si bezuvjetno stala na moju stranu.«
»Nisi bila glupača.«
Možda više nije, ali dugi je niz godina živjela nečiji tuđi život.
Prišla im je Annie Hakanson s putnom šalicom u ruci. Layla je podučavala
sva tri Anniena sina. Živahne bitange, posebno blizanci, ali toliko karizmatični i
srdačni da je većina nastavnika, pa tako i Layla, prelazila preko toga. Tijekom
godina je upoznala Annie dovoljno dobro da bi je smatrala prijateljicom. Bila je
također među rijetkim roditeljima koji su znali za Laylin bračni razdor.
»Ovi roditelji neće nikad, ama baš nikad, shvatiti kako ovaj proces
funkcionira. Nikad«, reče Annie.
»Zato parkiraš na parkiralištu i pratiš dečke pješice?« upita Tonya.
»Djelomično. Ali također mi je to izlika za tračanje s vas dvije. Znam da vam
to neizmjerno uljepšava jutarnju rutinu.« Annie zakorači i uperi prstom prema
jednom od automobila, dajući znak vozaču da spusti prozor. »Odvezite se skroz
naprijed. Zatim možete pustiti djecu. Hajde.«
Layla i Tonya su zurile u nju. »Što je?« upita Annie. »Pomažem vam.«
Layla se nasmije. »Svakako.«
»O, seksi tata na vidiku«, promrmlja Annie potiho. Dovoženjem i
odvoženjem djece bavile su se, čini se, prvenstveno mame, pa kad bi se pojavio
nečiji tata, bilo je to teško ne primijetiti. A zgodni očevi stvore opću pomutnju.

6
 Knjige.Club Books
Vjerojatno nije on, pomislila je Layla prije negoli je pogledala u smjeru u kojem
je Annie pokazala.
Ali naravno da je to bio on. A Layla je već znala koliko je naočit.
»Ne vidim prsten«, doda Annie tihim, pjevnim glasom.
»Kako, zaboga, vidiš tako daleko?« upita Tonya škiljeći.
»Zato što se rastao«, reče Layla.
»Čekaj«, reče Annie. »Kako znaš da se rastao? Poznaješ li ga? Layla, želiš li
možda podijeliti s nama što si radila tijekom praznika? Ili s kime si to radila?«
»Prava si komedijašica«, reče Layla odmahujući glavom. Bila je u fazi
oporavka, pa nije bila ni najmanje zainteresirana za romantičnu vezu. Iscrpila ju
je već sama pomisao. »Upoznala sam njega i njegovu uskoro bivšu ženu na
roditeljskom sastanku prije početka nastave.«
Ušetao je u učionicu glazbenog držeći kćer za ruku. Imao je kratku tamnu
kosu, a bio je odjeven ležerno, u traperice i mornarski plavu majicu s ovratnikom.
Prelijepa žena držala je djevojčicu za drugu ruku. U dugoj, pepeljasto plavoj kosi
imala je nekoliko svjetlijih pramenova koji su joj uokvirivali lice. Nosila je ljetnu
haljinu i imala zlatan ten, kakav Layla nikad ne bi postigla jer njezina svijetla koža
na suncu poprimi ružičastu boju, a ozbiljno izgori ako provede vani više od pola
sata bez debelog sloja zaštitne kreme s faktorom od barem pedeset. Ova je žena
izgledala kao da pripada nekom priobalnom gradu, primjerice Malibuu ili
Montereyu.
A ne Rochesteru u Minnesoti.
Unatoč razdoblju zacjeljenja Layla bi si povremeno dopustila maštanje o tipu
muškarca u kakvog bi se jednog dana mogla zaljubiti, a ovo je zasigurno bila jedna
od takvih prigoda. Maštariju je ponešto kvarila prisutnost žene. Kao u onoj pjesmi
Alanis Morissette o tome kako upoznaš muškarca svojih snova, a zatim upoznaš
i njegovu lijepu suprugu. Jednom davno, u nekom drugom životu, Layla je često
pjevala pjesme Alanis Morissette.
»Bok, ja sam Josh Summers«, rekao je kad su stigli do Layle. Rukovali su se.
»A ovo je Sasha.«
Layla je čučnula, spustivši se tako na Sashinu razinu. »Bok, Sasha. Ja sam
učiteljica Layla. Bit ću tvoja nastavnica glazbenog. Veseliš li se prvom danu
škole?«
»Imam posudu za užinu i torbu s likom Else.«
»Imaš? Baš fora. Možda ću je nekad vidjeti. Voliš li glazbu?«
»Voli pjesme iz Ledenog kraljevstva«, rekao je Josh. Kao i Layla. Često bi
zapjevala uz pjesme dok bi bila sama u autu. Kako ne bi? Zakon su. Nastavak
Ledenog kraljevstva izlazi nekada iduće godine, a kada se to dogodi, osnovnu će
školu preplaviti novi plimni val robe s likovima iz filma.

7
 Knjige.Club Books
»Stvarno voli«, rekla je žena. »Bok, ja sam Kimberly. Sashina mama.«
Zakoračila je i primila Laylu za ruku.
»Oprosti«, rekao je Josh. »Trebao sam te predstaviti.«
»Ne, u redu je«, rekla je Kimberly.
»Bilo mi je drago upoznati vas oboje«, rekla je Layla. »A mi se vidimo u školi
za nekoliko dana, Sasha.«
Josh i Sasha uputili su se prema vratima, ali Kimberly je zastala. »Pa, to je
bilo neugodno. Razvodimo se. Mislim, trenutno smo samo rastavljeni, više ne
živimo zajedno. Dajemo sve od sebe da ostanemo ujedinjeni kad je Sasha u
pitanju dok sve ne riješimo.« Rekla je to kao da Layla nije jedina koju pokušava
uvjeriti. »Oboje smo dali školi svoje podatke za kontakt.«
»Naravno«, rekla je Layla. »Hvala što ste mi rekli.«
Kimberly joj se nasmiješila i požurila sustići Josha i Sashu.
Sada su promatrale kako Josh i Sasha stižu pješice, dok se posuda za užinu s
likom Else njihala u Sashinom stisku. Roditelji često ne bi iskrcavali djecu
predškolske dobi, nego bi ih prvoga dana pješice uveli u zgradu. Obično je to bila
dobra odluka.
»Što mislite, kako se zovu takve hlače?« upita Annie potiho. Jedva primjetno
je pokazala glavom prema Joshu. Približavao im se sa Sashom.
Layla se pitala istu stvar. Hlače su bile boje pijeska i imale su puno džepova.
Vojničke? Radničke hlače? Nosio je također sivu majicu kratkih rukava i radne
čizme, a Layla u tom trenutku ustanovi da joj se sviđa takav stil. Liam ne bi ni
mrtav obukao nešto slično.
»Nemam pojma«, reče Tonya. »Ali čim danas završim s poslom, idem izravno
u trgovački centar kupiti mužu iste takve.«
»O, ne«, reče Layla. »Mogla bi pobjeći.«
Sasha se ukipila na mjestu. Layla je imala dovoljno iskustva s prvim danom
škole da bi znala da se djecu obično može podijeliti u dvije kategorije: jako
uzbuđene ili spremne na bijeg. Josh se prigne i podigne Sashu u naručje. Ona mu
obavije ruke oko vrata i privije se uz njega.
Layla im priđe. »Bok, Sasha. Ja sam učiteljica Layla, nastavnica glazbenog.
Sjećaš se da smo se upoznale?« Sasha podigne glavu i zirne na Laylu. Zatim
odmahne glavom.
»Pa, ja se tebe sjećam. Razmišljala sam o tebi jutros jer ćemo ovaj tjedan na
nastavi pjevati pjesmu iz Ledenog kraljevstva. Znaš li riječi pjesme Puštam sve?«
Nije isplanirala ništa slično, ali ako može pomoći uplašenoj predškolki, onda će
tako i učiniti.
Sasha podigne glavu iz pregiba Josheva vrata i kimne.
»Smijem li vidjeti tvoju kutiju za užinu?«

8
 Knjige.Club Books
Sasha kimne, a Layla primi kutiju iz njezine ruke i prouči je. »Tko ti je draži,
Elsa ili Anna?«
»Volim Olafa.«
Layla se nasmiješi. »I ja.« U daljini se začuje zvono. »Uskoro počinjemo. A
sada, jesi li spremna za prvi dan predškole? Nećemo moći pjevati ako ne uđemo.«
»Može«, reče Sasha.
Josh spusti kćer na tlo. »Dođi, Sasha. Idemo naći red za tvoju učionicu.«
Sasha primi Josha za ruku. »Ugodan dan«, reče Josh.
Layla se nasmiješi. »Hvala. Također.«
»Hmmmm«, reče Anna kad su odmaknuli na sigurnu udaljenost. »Stvarno se
nadam da ovo nije izolirani slučaj. Trebamo nešto da nam razdrma jutarnju
rutinu.«
»Mislim da želiš reći da trebamo nekoga«, doda Tonya istim pjevnim glasom.
»Smirite se, vas dvije«, reče Layla.

9
 Knjige.Club Books

Drugo poglavlje

JOSH SE USPNE nazad u svoj kamionet i poriv za zijevanjem suspregne. Kuća koju
je kupio nakon što se iselio bila je odviše blizu školi da bi imali pravo na prijevoz
školskim autobusom, ali to mu nije smetalo. Jedan od razloga zašto je toliko
uživao u radu u vlastitom obrtu jest to što mu pruža fleksibilnost, pa može otpratiti
kćer u predškolu i nakon nastave je pokupiti. Već se bio naviknuo preuzimati
dodatne obaveze oko skrbi za Sashu i činio je to rado.
Sasha se probudila u pet ujutro, previše uzbuđena zbog prvog dana predškole
da bi ostala u krevetu i minutu duže. Pokušao ju je nagovoriti da se vrati u svoju
sobu kako bi dobio dodatan sat sna, ali Sashu taj plan nije ni najmanje zanimao.
Posve budan i bez nade da će ponovno usnuti, priznao je poraz i izvukao se iz
kreveta. Sasha je dojurila u kuhinju dok je počinjao s kuhanjem kave. Nasuo joj
je zdjelicu pahuljica i sjedio uz nju dok je jela. Kad je pojela, a njemu je kofein
počeo bistriti um, rekao je Sashi da se ode odjenuti dok se on na brzinu otušira.
Josh i Kimmy ravnopravno su dijelili skrbništvo. Situacija nije bila idealna i
nije im se sviđalo što se Sasha stalno mora seliti iz kuće u kuću, ali nijedno nije
željelo izgubiti svoj dio vremena s njom, pa su tako odlučili. Prije nekoliko godina
Kimmy je dobila svoj posao iz snova kao analitičarka zakonodavne politike za
Grad Rochester, a često je radila prekovremeno kao spona između regionalne i
savezne vlade. Važan sastanak spriječio ju je da se pridruži Joshu i Sashi za prvi
dan predškole, zbog čega je cijelog tjedna osjećala grižnju savjesti. Josh je dao
sve od sebe da je umiri. »U redu je«, rekao joj je prethodne večeri, kad je nazvala
kako bi razgovarala sa Sashom i opet se ispričala što im se ne može pridružiti.
»Doći ću ujutro k vama da je ispratim«, rekla je Kimmy.
Kimmy je stigla pola sata prije negoli su trebali krenuti u školu. Snimila je
puno fotografija Sashe: kako stoji uz vrata, pa na ulaznim stubama, s torbom i
kutijom za užinu te bez.
»Možeš li nas uslikati zajedno?« pitala je pružajući Joshu mobitel.
»Naravno.« Okinuo je, činilo mu se, stotine slika. Sashi je na kraju dosadilo,
pa je Kimmy čučnula pred nju i pomilovala je po kosi.

10
 Knjige.Club Books
»Razmišljat ću o tebi cijeli dan. Večeras ćemo imati posebnu večeru, pa ćeš
mi ispričati sve o prvom danu.«
»Što ako se nitko ne bude igrao sa mnom?«
»Hoće. Vidjet ćeš. I ne zaboravi da te tata i ja jako volimo.«
»Dobro.«
»Izaći ću ranije s posla, pa ću je pokupiti poslije nastave«, rekla je Kimmy,
iako je to spomenula već dvaput u zadnja dvadeset četiri sata. Uzela je torbicu i
putnu šalicu. Zagrlila je i poljubila Sashu još jednom za rastanak. »Moram ići«,
rekla je Joshu.
Stajao je oslonjen o radnu površinu. »Da«, rekao je. Vrata s komarnikom
zalupila su se i njih su dvoje ponovno ostali sami.
Strah je na trenutak zasjenio Sashin ranojutarnji entuzijazam, ali jednom kad
su uspjeli ući u zgradu, nije bilo daljnjih zastoja, za što je bila zaslužna Sashina
nastavnica glazbenog. Prije negoli se odvezao sa školskog parkirališta, poslao je
na brzinu Kimmy poruku da je Sasha stigla do svoje učionice bez problema. Kad
bi rekao Kimmy da nije sve proteklo glatko, samo bi joj pojačao tjeskobu, a
uostalom, stvarno nije želio reći Kimmy da opet nešto nije prošlo kako su se
nadali.

Josh skrene misli sa Sashe i prijeđe u mislima zadatke za taj dan. Mnogi su se
ljudi grozili ponedjeljka, ali on ga je obožavao. Ponedjeljkom može nabiti svoje
električarsku kapu i raditi posao koji voli. Može se izgubiti u zamršenoj zbrci žica
i iskoristiti svoje iskustvo i vještine rješavanja problema kako bi se domislio
rješenja. I što je najvažnije, ne mora sjediti u uredu cijeli dan, zureći kroz prozor
ili na sat.
Odvezao se do klijentove kuće, Carl je došao do vrata i otvorio dok je Josh
još kucao, a uz njega je bio njegov čupavi bijeli pas, Norton. »Dobro jutro, Carl«,
reče Josh. Naučio je da mora govoriti glasno, jer je Carl nagluh. »Danas nas čeka
puno posla.«
»Glavno da završimo do podneva«, reče Carl. Bio je odjeven u traperice i
košulju, a radne čizme koje je obuo vjerojatno je kupio nekad u osamdesetima.
Carl je imao devedeset šest godina, ali i dalje je živio sam. Njegova kći June
obilazila ga je svaki dan, a obrocima ga je opskrbljivala udruga za dostavu hrane
starijim i nemoćnim osobama. Selidbi u dom za starije osobe nije se protivio zbog
odsutnosti ozbiljnih zdravstvenih problema, već zato što možda ne bi mogao
povesti Nortona, što je Carlu bilo nedopustivo.
June je jednoga dana nazvala Josha na poslovni broj, izbezumljena zbog
zapletenih ogoljenih žica koje je našla u podrumu očeve kuće, pa joj je iskusan
električar bio prijeko potreban. Činilo se da Carl voli popravljati stvari u slobodno
vrijeme - kojeg je imao puno - a iako je u svoje vrijeme vjerojatno bio prilično

11
 Knjige.Club Books
spretan, nije bio ni najmanje kvalificiran za rad s električnim sustavima. Josh je
rekao June da će se pobrinuti da sve bude sigurno i po propisima.
Nažalost, potrajalo je duže nego što je očekivao. Mnoge su žice bile zastarjele,
a svaki problem koji je otkrio vodio ga je do tri nova, koji su većinom bili kritični.
Kako to da kuća još nije izgorjela, nije znao objasniti.
Josh je prvoga dana viknuo uza stube podruma i zamolio Carla da mu objasni
što je točno popravljao. Carl se polagano spustio niz stubište u trapericama i
papučama, pa se imenovao Joshevim neslužbenim šegrtom, nudeći korisne
savjete koji bi, da ih je Josh poslušao, obojicu izložili strujnom udaru. Umjesto
toga, Josh je nudio alternativna rješenja za koja bi Carl nevoljko priznao da bi
»mogla funkcionirati«. U jednom trenutku Carl je otišao na kat do kupaonice, a
kad se vratio, na nogama je nosio čizme. Pas se smjestio na stubište i spavao, a
Josh i Carl radili su zajedno sve do dolaska dostavljača hrane. »Sada moram ručati
i pogledati vijesti«, rekao je Carl.
»A poslije toga?« pitao je Josh.
»Poslije ću odspavati. Vrati se sutra.«
Trećeg dana zajedničkog rada Carl je rekao, »Vjerojatno će potrajati dok ne
riješimo sve ovo.«
Joshu su se gomilali zahtjevi za izdavanjem ponuda, te nekoliko većih poslova
koji će zahtijevati da na lokaciji bude cijeli dan, a ne samo poslijepodne nakon
jutra provedenog kod Carla. Zapravo se nadao da će posao završiti za nekoliko
dana, ali stvorila mu se knedla u grlu, pa je uspio reći jedino, »Da.«

12
 Knjige.Club Books

Treće poglavlje

TE VEČERI, KAD je prvi dan škole konačno, blaženo završio, Layla je izašla na
trijem. Kad joj je agent za nekretnine pokazao kuću, mnogo joj se toga svidjelo,
među ostalim i manja površina i rustikalan šarm, te što je najvažnije, činjenica da
je tražena cijena bila 10.000 dolara niža od njezinog budžeta. Kad su stigli do
stražnjeg dijela kuće, gdje je Layla ugledala natkriveni trijem, okrenula se prema
agentu i rekla, »Kupujem.«
Layla si je stvorila utočište, dodajući udoban namještaj za sve vremenske
prilike i veliki tepih sa sivim i krem prugama koji je bio mekan pod njezinim
bosim stopalima i zaštićen od padalina krovom trijema. U svaki je kut postavila
fenjer, čije su svijeće na baterije bile programirane da se pale u sumrak. Većinu
je ljetnih večeri provela ovdje sa svojom gitarom, čašom vina i dnevnikom.
Prebirala je po žicama i pijuckala, izlila je sve svoje misli, strahove i snove na
kremasto bijele stranice. Pisala je popise i postavljala dugoročne ciljeve, a te noći
na trijemu donijele su joj baš onakvu katarzu kakvu je trebala. Osjećala se
ispunjeno energijom i živo, a gitara i dnevnik podigli su joj raspoloženje kao što
već užasno dugo ništa drugo nije uspjelo.
Noći kad je napustila Liama, između napadaja plača, zapisala je nekoliko
stvari na hotelski pisaći blok u Holiday Inn Expressu, kamo je pobjegla, isprva
previše posramljena da bi ikome rekla gdje je. Odviše se pribojavala da će im na
licima pročitati: A lijepo smo ti rekli. Tijekom ljeta prepisala je te misli u dnevnik
i dodala nove, zapisujući sve što se sramila reći. Što je Liam učinio i rekao, a ona
mu je dopustila. Sve za što je nalazila izgovore. Zapisivanje je bilo način
suočavanja, dnevnik joj je postao terapija. Nikome nije rekla - ni mami, ni sestri
ni bratu, niti Tonyji - jer je strepjela od njihove osude: Zašto ga još davno nisi
napustila? mogli bi se zapitati.
Doista, zašto nije?
Ali sada, čitajući iznova i iznova svoje zapise, postala je manje osjetljiva i
smogla je hrabrosti, snage, da spozna da je svaka greška koju je učinila bila
blagoslov i pouka. Layla nije savršena. Ljudsko je biće i nekoliko je puta krivo
skrenula. Bilo je vrijeme da si oprosti i vrati svoj život na pravi put. Ali ponekad,
kad bi popila čašu vina previše, rekonstruirala bi svoju vezu s Liamom

13
 Knjige.Club Books
pokušavajući dokučiti kako se sve dogodilo. Gdje je krenulo toliko po krivu.
Pitala se čime ju je pridobio da se tako beznadno zaljubi u njega, jer je dugi niz
godina silno voljela Liama Cooka.

Bend je redovito nastupao u baru po imenu Connie’s, gdje su svirali toliko često
da su ih mušterije prozvale kućnim bendom. Layla je diplomirala glazbu, s
naglaskom na izvođenju glazbe, a ostala tri člana benda upoznala je još tijekom
studija. Kevin je svirao bubnjeve, Rick bas gitaru, a Sam klavijature. Layla je
svirala razne instrumente, ali u bendu je bila glavna gitaristica i glavni vokal. Što
je počelo tijekom njezine treće godine fakulteta kao pijana improvizirana svirka
u Kevinovoj kući izvan kampusa, polako i sigurno pretvorilo se u realističan izvor
prihoda. Nije bilo puno toga što bi Layla mogla sa svojom diplomom glazbene
akademije, osim ako bi željela podučavati negdje, sto definitivno nije htjela. Layla
je željela biti glavni vokal u bendu, a upravo je to i postala. Svoju kosu dužine do
ramena obojila je u žarku nijansu neonski ružičaste boje i stala je ravno pred
mikrofon, uživajući pod sjajem reflektora. Rodila se s urođenim darom nastupa,
potpuno lišena ičega nalik tremi. Drugi, koji su u povlasticama članstva u bendu,
kao što su besplatno pivo i nepregledne mase očaranih žena, uživali gotovo
jednako koliko i u sviranju, rado su joj prepustili glavnu riječ, što je Layla
iskoristila, jer je blistala pod svjetlima reflektora.
Godinu dana nakon završetka fakulteta, njih četvero - sada kolektivno poznati
kao Storm Warning, čime su ciljali na često surovo zimsko vrijeme u Minnesoti -
počeli su se uspinjati kroz hijerarhiju lokalne glazbene scene. Layla je uz to držala
privatne sate gitare, a njezina zarada, zajedno s udjelom u dobiti benda, bila je
dovoljna za život. Nije to bio život na visokoj nozi, ali bilo je dovoljno za
preživljavanje skromne djevojke stare dvadeset tri godine, što je Layla i bila.
Publika je bila sve veća i entuzijastičnija, što je samo potpirivalo njezinu
žudnju da se nastavi baviti glazbom. Roditelji joj nisu bili oduševljeni, rekli su da
je vrijeme da se uozbilji i nađe pravi posao prije negoli bude prekasno. Samo su
je prijatelji podržavali, ali prvenstveno zato što ni oni još nisu doveli svoje živote
u red.
Layla nije dopustila da je poljulja što drugi misle da bi trebala činiti sa svojim
životom, a nisu joj puno ni mogli prigovoriti, s obzirom da je od zarade plaćala
svoju garsonijeru, nakon čega bi joj preostalo taman dovoljno za osnovne životne
potrebe.
Imala je svoje gitare i svoju slobodu, što je Layli savršeno odgovaralo.
Te večeri u baru Connie’s publika je klicala dok je svirala uvodni rif pjesme
»Layla« Erica Claptona. Bend je rijetko izvodio samu pjesmu, ali Laylu je veselilo
što publika razumije zašto je odsvirala slavne uvodne note. Kad su završili prvi
set, okružilo ju je more entuzijastičnih obožavatelja - većinom muških. Jedan joj
je uvalio pivo, drugi je tražio da pozira za fotografiju, a zatim ju je obgrlio oko
ramena dok se smiješila fotoaparatu.
14
 Knjige.Club Books
Liam se zabio u nju dok se vraćala iz toaleta. »O, hej. Oprosti«, rekao je i
primio je za ramena da ne bi izgubila ravnotežu. »Odličan set.«
»Hvala.«
»Zbilja si talentirana«, rekao je oslanjajući ruku o obližnju barsku stolicu,
pružajući joj tako siguran prostor. »Ja sam Liam.«
»Layla.«
»Aha, sada kužim. Nikad te prije nisam čuo kako sviraš. Očito nisam znao što
propuštam.«
»Pa, nema lokalnijeg benda od nas. Mislim da smo svirali u svakom baru pod
ovim poštanskim brojem.«
»Tek sam se doselio natrag kući. Diplomirao sam na Sveučilištu Savezne
države Colorado prije mjesec dana i zaposlio se. Bavim se prodajom.« Layla će
s vremenom saznati da mu je trebalo pet godina da diplomira. Pao je drugu
godinu, pa se morao pokunjeno vratiti kući i raditi godinu dana, dok nije uštedio
dovoljno za povratak na fakultet, nakon što su mu roditelji odbili platiti školarinu.
»Pokaži nam da si možeš sam platiti, pa ćemo promisliti opet«, rekli su mu. Liam
je znao biti jako uspješan kad bi poželio biti, pa im je doista pokazao. Devet
mjeseci radio je u salonu rabljenih automobila i zaradio je toliko novca da je
ozbiljno razmatrao da odustane od studija. Ali radno vrijeme bilo je dugo, a Liam
je želio prodavati nešto glamuroznije od rabljenih automobila. Ozbiljna zarada,
rekao bi svakome tko ga je bio spreman slušati, mogla se naći u medicinskim
uređajima, računalnim programima, telekomunikacijama i farmaceutskim
proizvodima.
»Nego, jesi li dobila ime po Claptonovoj pjesmi?« pitao je Liam.
Layla se nasmiješila i odmahnula glavom. »Ne. Dobila sam ime po tatinoj
sestri. Umrla je kad je moj tata bio...«
Nešto mu je zapelo za oko, pa se naglo okrenuo. »O, hej, moram ići«, rekao
je.
»Nema problema«, odgovorila je dok ga je gledala kako munjevito žuri prema
izlazu. Njegov nagli odlazak nije ju ni najmanje pogodio, jer je u baru zgodnih
momaka bilo na bacanje, a uostalom, Layla nije bila zainteresirana za veze. U
dobi od dvadeset tri godine mogla je birati koga god poželi, ali previše se
zabavljala da bi se zamarala pronalaskom još jednog dečka za kojeg bi se
ispostavilo da samo izigrava odraslog muškarca. Dosadile su joj piramide od
limenki piva u njihovim stanovima, njihove odvratne prljave kupaonice u kojima
je rijetko bilo toaletnog papira, te njihova opsesija videoigrama.
»Koga ćeš povesti na vjenčanje kao pratnju?« pitala ju je prijateljica
Christine jednog nedjeljnog jutra kad su se našle na kasnom doručku. Bio je
vrhunac sezone vjenčanja u njihovoj grupi prijatelja. Činilo se da je svaki vikend
zauzet darivanjima, djevojačkim večerima ili samim svadbama. Christinina se
svadba održala prije tri mjeseca, a otada je gorljivo prigrlila sve prednosti braka.

15
 Knjige.Club Books
Layli je Christinin suprug bio drag, ali zvučalo je kao da brak prvenstveno znači
da Christine nikad ne mora brinuti čije će ime zapisati na zdravstvenim obrascima
kao kontakt za hitne slučajeve niti tko će je odvesti do zračne luke kada leti sama.
Christine je nekoliko godina starija od Layle, a činilo se kao da se silno žuri
skrasiti se, što je Laylu duboko zbunjivalo. Čemu žurba? Zar se ljudi u današnje
vrijeme ne vjenčavaju kasnije?
»Kad si me zadnji put vidjela na vjenčanju?« pitala je Layla. Nažalost,
propustila je puno svadbi - iako Christininu nije - jer je bend nastupao skoro
svaku subotu. »Radije bih svirala na vjenčanju nego došla kao gošća s nekim
tipom koji bi se vjerojatno brinuo da će mi vjenčanje dati krive ideje, pa ću
poželjeti vlastiti prsten. Molim te.«
»Slavne posljednje riječi«, rekla je njezina prijateljica Noelle. »Svi znaju da
čim se zakuneš da se odričeš muškaraca, već iduće minute upoznaš ljubav svog
života. To tako funkcionira.«
Layla se nasmijala. »To mi zvuči kao potpuno sranje. Uostalom, zanima me
isključivo moja glazba. Nikad me nije iznevjerila.«
Christine i Noelle su se nasmijale. Zajedno s njom ili njoj? Nije znala, ali nije
pretjerano ni marila.
Iskreno govoreći, iako je glazba nikad nije iznevjerila, Layla se toliko silno
željela probiti u barove Minneapolisa da je skoro mogla okusiti svoju žudnju, a
dečko bi sigurno samo sve zakomplicirao. Ništa se ne može preko reda« i osvojit
će Minneapolis »kad dođe vrijeme za to«, tvrdio je njihov menadžer, tip zvan
Scotty, koji se nije mogao pohvaliti osobnošću, ali pobrinuo se da im ne manjka
gaži. Dečko bi joj odvlačio pozornost, a uostalom, zabavljala se kao nikad prije u
životu, a za to zasigurno nije bio zaslužan neki frajer. Layla je umjetnica,
glazbenica. Nastupanje joj je potrebno koliko i kisik. Ako nema kome svirati, svira
li uopće?
Koliko god da je Layla željela proširiti njihov domet, bilo je ugodno znati da
su u top formi, premda su zapravo bili velike face samo zato što je Rochester
prilično malen grad.

16
 Knjige.Club Books

Četvrto poglavlje

KIMMY JE DOVELA Sashu nazad k Joshu u subotu u podne. »Jutros je spavala

dulje«, reče Kimmy. »Mislim da ju je predškola izmorila.«
»Možda će odsada uvijek spavati duže«, reče Josh.
»Pa, možemo se samo nadati.«
U dobi od trideset sedam godina Kimmy jedva da je imalo nalikovala djevojci
koju je kao maturant upoznao tijekom kaznenog produženog boravka. Za
srednjoškolce ludo zaljubljivanje nije neuobičajeno, ali rjeđe se događalo da dvoje
osamnaestogodišnjih klinaca dogura sve do oltara. Vjerojatno se baš zato njegovi
roditelji nisu pretjerano zamarali njihovom vezom. Često su se šalili da je Josh
njihov četvrti dječak i da su umorni.
Objašnjavanje drugim ljudima zašto su se on i Kimmy odlučili rastaviti bio je
najteži dio cijelog procesa. Opstali su unatoč svim preprekama, govorili su mu
svi. Zašto bi sada odustali? Njegovi su roditelji zavoljeli Kimmy, postala im je kći
koju nikad nisu imali. Kad je mami i tati prenio vijest o njihovoj rastavi, bila je to
jedna od najtežih stvari koju je ikada morao učiniti.
Ali nije im bilo lako ni ostati zajedno, što mogu shvatiti samo oni koji su uz
njih od samog početka, koji znaju kakvi su Josh i Kimmy bili prije svih tih godina.
Josh bi samo volio da Sasha nije kolateralna žrtva, posebice kad je jednako
odgovoran za štetu koju joj nanose.

Jedina dobra stvar koju bi Josh mogao reći o veljači 1999. jest da je to bio kratak
mjesec. Vijesti su bile pune apokaliptičnih predviđanja kaosa koji će milenijski
bug stvoriti iduće godine, ali Josh i njegovo društvo bili su previše zaokupljeni
iščekivanjem svibnja, kad će konačno dobiti svoje završne svjedodžbe i osloboditi
se okova srednje škole. Nema više knjiga, nema više zadaće, nema više sjedenja u
učionici. Mada Josh još nije imao jasnu sliku svoje željene budućnosti, znao je
bez ikakve sumnje što želi ostaviti iza sebe. Kad bi se prisjetio tih dana kasne zime
netom prije negoli je upoznao Kimmy, pjesma »I Want It That Way« od Backstreet
Boy’sa uvijek bi mu pala na pamet. U to doba nije mogao uključiti radio, a da ih

17
 Knjige.Club Books
ne čuje, što ga je živciralo, jer su Goo Goo Dolls i Matchbox Twenty bili više po
njegovu ukusu.
Trošio je previše vremena igrajući videoigre na svom PlayStationu i tražio je
bilo kakvo uzbuđenje tijekom tih sivih dana, kad se činilo da sunce više nikad neće
zasjati.
U to doba njegova je tamna, raščupana kosa gotovo uvijek vapila za šišanjem,
ali imao je čist ten, pa se nekoliko ženskih glava okrenulo kad je ušao u učionicu
gdje se održavao kazneni produženi boravak. Nosio je flanelsku košulju -
nezakopčanu i neuguranu u hlače - majicu kratkih rukava i izblijedjele traperice.
Nisu za njega bile one ušminkane zakopčane košulje kakve su nosili neki štreberi.
Ili još gore, bilo kakve hlače osim traperica.
Minute su sporo prolazile, a Josh se neprestano vrpoljio - lupkao je olovkom,
tresao nogom, mijenjao položaj tijela svakih trideset sekundi. Nije ni sa kim
razgovarao, ali dvaput je otišao do kante za otpatke u kutu prostorije, gužvajući
u kuglu stranice otrgnute iz bilježnice, kao da izmišlja valjan razlog za ustajanje.
Vratio se do svojeg mjesta dužim putem, smjestio svoje krakato tijelo na stolicu i
nastavio se vrpoljiti.
Bile je ondje i neka djevojka, plavuša u ružičastom puloveru, a činilo se da se
dosađuje koliko i ostali. Kad se okrenula kako bi razgovarala s djevojkom koja je
sjedila iza nje, zirnula je u Joshevu smjeru i nestašno se nasmiješila. Ta cura
izgleda zabavno, pomislio je.
Kad ih je zvono konačno oslobodilo, hitro je ustao sa stolice i stigao do
polovice hodnika prije negoli su drugi klinci uopće podigli torbe.

Vozio je kući kad je uočio nekoga kako hoda uza cestu. Plava kosa zapela mu je
za oko i zazvonila negdje u mozgu. Hladan zrak grizao mu je obraze dok je hodao
kroz parkiralište prema autu. U Minnesoti je kasna zima i dalje bila prilično
slična vrhuncu zime, a s hladnoćom se ne smiješ zafrkavati. Kad ju je dostigao,
usporio je automobil. Nosila je tanak kaput, bez kape. Na nogama tenisice. Naglo
je okrenula glavu prema autu, oprezno, obrambeno. Spremno na borbu. Strah joj
se razlio licem kad je spustio prozor. »Hej, trebaš prijevoz?«
Mora da ga je prepoznala, jer joj je lice oblilo olakšanje, na što je rekla, »Bilo
bi odlično.« Otvorila je vrata i smjestila se na suvozačko sjedalo.
»Nisam te htio uplašiti«, rekao je.
»Ne, samo što... nisi prvi koji mi je ponudio prijevoz.« U tom trenutku nije
išla u detalje, ali s vremenom je otkrio da joj je majka nepouzdana, pa se znalo
događati da i drugi uspore poput Josha. U najboljem slučaju, rekla je, bilo bi
jasno da osobi iza volana nije silno stalo do njezine dobrobiti, ali da nisu imali
srca samo proći. U najgorem slučaju bila je riječ o muškarcu koji joj je prijevoz
ponudio iz nekih sebičnih pobuda. Rekla je Joshu da nikad ne pristaje na vožnju
s odraslim muškarcima. Kimmy možda nije bila osobito načitana, ali nije joj

18
 Knjige.Club Books
nedostajalo zdravog razuma, te nije imala ni najmanju želju završiti na naslovnici
novina kada objave otkrile trupla zakopana u nekom plitkom grobu.
»Stvarno je hladno. Mislim da nije pametno dugo ostati vani.«
»Da, vjerojatno nije. Mora da je mama zapela na poslu.«
»Kamo ćemo?« pitao je.
»Samo nastavi ravno. Moja kuća nije daleko odavde.«
»Ja sam Josh.«
»Kimmy«, rekla je, držeći ruke pred grijaćem.
»Vidio sam te na produženom.«
»I ja sam tebe vidjela.« Vratio se nestašni osmijeh.
»Što si skrivila?«
»Nisam predala zadaću. Ti?«
»Markirao sam.«
»Ja stalno markiram. Zato ne predajem zadaću i zato sam stalno na
produženom.«
»Otišao sam na sat, ali iskočio sam kroz prozor.«
»Nema šanse«, rekla je, promatrajući ga nekako s divljenjem, kao da njegovu
impulzivnost smatra vrlinom.
»Profesor je okrenuo leđa, a kad je pogledao prema nama, već sam otvorio
prozor. Nije baš bilo nisko, nisam očekivao da ću tako snažno tresnuti, ali isplatilo
se. Ma, na nastavi je užasno dosadno. Nisam mogao sjediti ni minute duže.«
»Užasno dosadno«, odgovorila je kao jeka. »Skreni ovdje. Živim tamo desno.
Druga kuća.«
Zaustavio se na njezinom prilazu. Kuća je bila znatno manja od njegove.
Fasada, koja je nekoć vjerojatno bila bijela, posivjela je i gulila se.
»Hvala na vožnji«, rekla je.
»Ma, da, nema problema.« Otvorila je vrata i požurila uz pločnik, skližući se
po snijegu i ledu koji su se, izgleda, taložili već neko vrijeme.
Bilo je već prekasno kad se sjetio da ju je trebao pitati za broj telefona i
prezime. Njegov je kazneni boravak vrlo vjerojatno bio izoliran događaj. Roditelji
su mu možda bili umorni, ali da se redovito uvaljivao u nevolje, tata bi ga prizvao
pameti. I mama, također. Uz toliki broj učenika nije baš bilo vjerojatno da će opet
naletjeti na nju, što je bila prava šteta, jer mu ne bi ni najmanje smetalo.

19
 Knjige.Club Books

Peto poglavlje

LAYLA JE U subotu odspavala duže, a zatim je obukla stare traperice te poderanu i

izblijedjelu majicu Rolling Stonesa, koju je nosila otkad ju je kupila na koncertu
2002. i od koje se odbijala rastati. Njezina je majica bila autentična, za razliku od
trenutne verzije koju je vidjela na vješalici u Targetu.
Nekoliko se puta spustila do podruma s naramkom opreme: nožem za
tapisone, radnim rukavicama, vjedrom sapunaste vode, kantom boje, valjcima.
Njezina je kuća bila izgrađena nekad početkom devedesetih, u podrumu je bio
dodatan stan, premda nije imala osobite potrebe za njim. Ali zanimala ju je napola
dovršena prostorija, zamišljena kao ostava, veličine tri i pol metra s četiri metra.
Zidovi od izlivenog betona pružit će adekvatnu zvučnu izolaciju. Jedan prozor na
razini tla, izlaz u slučaju nužde, puštao je nešto dnevnog svjetla, ali imao je
jednoslojno staklo, kroz koje bi se moglo probijati previše buke. Neće znati dok
ne ispita njegove granice. Strop nije bio visok koliko bi željela, ali snaći će se.
Layla povuče gumicu za kosu sa zapešća, zaveže kosu na vrh glave i baci se
na posao.
Do večeri je podrum izgledao značajno drugačije nego kad je krenula s
projektom. Stari, prljavi tapison izrezala je na trake i iščupala, te zasad ostavila u
garaži. Očistila je paučinu iz kutova i oprala prozor i prozorska udubljenja. Staklo
je blistalo. Iščupala je stare držače tapisona, pomela pod i sanjarila o podnim
oblogama koje će izabrati. Drvo joj je bilo najdraže, ali sve će biti udobnije uz
tapison niskog flora. Nakon što je očistila i pripremila prostor, Layla je mogla
krenuti s pravom preobrazbom. Tko zna odnosi li se to na sobu ili nju samu.

Ispostavilo se da ni Liam Cook nije bio zainteresiran za vezu, ali prvenstveno zato
što je već imao curu. Kad je Layla drugi put naletjela na njega, djevojka po imenu
Suzanne, koju je Layla poznavala od sedme godine, sjedila mu je u krilu.
Upalila se ružna rasvjeta i izbacivati su počeli s nezahvalnom zadaćom
usmjeravanja velikog broja pijanih mušterija prema vratima. Layla je završila s
čavrljanjem i poziranjem za fotografije, pa je krenula prema šanku po hladno pivo
kad ju je Suzanne glasno zazvala. Layla je pogledala prema njoj i pomislila da
joj tip u čijem krilu sjedi izgleda nekako mutno poznato, iako joj je trebalo
20
 Knjige.Club Books
nekoliko sekundi da ga smjesti. Kad je Liam zbrojio dva i dva, te shvatio da
Suzanne poznaje Laylu, ustao je toliko naglo da je Suzanne poletjela iz njegova
krila i za dlaku izbjegla pad na dupe. Kad se Suzanne uspravila, privila je Laylu
u zagrljaj. »O, ajme. Malo si znojna.«
»Aha, to se dogodi kad sviram četrdeset minuta u komadu.«
»Layla i ja se poznajemo od malih nogu«, rekla je Suzanne. Prebacila je ruku
oko Liamova vrata. »Ovo je Liam. Moj dečko.«
»Aham«, rekla je Layla. »Poznajemo se.«
»Hej«, rekao je Liam.
Suzanne je bila najljepša djevojka koju je Layla ikad upoznala. Sprijateljile
su se u osnovnoj školi, u to su doba bile prilično bliske, ali s vremenom su se
udaljile. Suzanne je postala navijačica i kraljica školskih plesova, a Layla se
posvetila glazbi i bendu. Otišle su na različita sveučilišta, ali povremeno bi se
srele kad bi došle kući tijekom praznika. Nekako se nijedna nije uspjela preseliti
u neke bolje krajeve.
Suzanne je bila visoka i vitka, s utegnutim, čvrstim tijelom, što je bio rezultat
silnih sati provedenih u teretani. Te je večeri nosila bluzu s dubokim izrezom, usku
kratku suknju i najviše moguće potpetice. Njezina plava kosa zadržala je vješto
razbarušene uvojke, a savršeno nanesen crveni ruž ostao je postojan. Bila je to
kombinacija koja je privlačila poglede, a kad se kasnije toga prisjetila, Layla se
ponekad pitala je li Suzanne privukla Liama kao što komadići aluminijske folije i
drugi sjajni predmeti privlače ptice, koje ih odnose kako bi njima obložile
gnijezdo.
Layla se nije sjećala odakle joj taj savjet, vjerojatno iz časopisa ili od neke
prijateljice, ali prije nego što izađeš iz kuće, trebao bi se pogledati u zrcalo,
okrenuti se i opet se pogledati. Što god ti zapne za oko, bilo da je riječ o nekom
modnom dodatku, komadu odjeće ili nečemu čudnom što ti se događa s kosom,
trebaš to ukloniti, popraviti ili prilagoditi, jer je to znak da si pretjerao. Suzanne
je izgledala kao osoba koja bi se pogledala u zrcalo, a zatim našušurila kosu,
dodala još jednu ogrlicu ili još sjenila.
Nisu mogle biti različitije po pitanju stila. Layla je nosila udobne izblijedjele
traperice i svijetložutu majicu kratkih rukava. I to ne jednu od onih pastelnih,
ženskastih, strukiranih. Njezina je bila muškog kroja, mada u puno manjoj
veličini. Imala je logotip bara iz Key Westa i dobro joj je stajala. Odavala je
dojam nehajne, seksi rokerice sa svojom dugom zamršenom kosom - koja je sada
bila modro plava, nakon što se zasitila ružičaste - i delikatnim crtama lica. Layla
je bila uglata, a njezini vitki bokovi i ravan stas s B košaricama nikad ne bi
popunili Suzanninu opravu.
»Idemo nešto pojesti. Hoćeš s nama?« Suzanne je pokazala prema tipu koji
je sjedio pokraj Liama. »Ovo je Phillip. Mogli bismo u četvero.« Zahihotala se
kad je rekla »u četvero«.

21
 Knjige.Club Books
»Hvala, ali umirem od gladi, ne mogu čekati toliko. Idem vidjeti je li išta
ostalo u kuhinji, a onda krećem kući, srušit ću se u krevet. Drago mi je što smo se
srele«, rekla je Layla i udaljila se prije negoli su stigli išta dodati.

Sada, dok je stajala u podrumu, poželjela je vremenski stroj. Da ga ima, vratila bi

se u prošlost i izbacila sve one godine koje su uslijedile nakon te noći u baru i
uštedjela svom srcu puno boli. Layla je potrošila previše vremena razmišljajući o
vremenskom stroju, što je bilo glupo, jer vremenski strojevi ne postoje i prošlost
je stvar prošlosti.
Podsjetila se da se mora usredotočiti na sadašnjost. Stvarno ima nešto u tome
kada sto posto vladaš svojim vremenom i resursima, ta sloboda bila je kao
udisanje svježega zraka. Ovoga puta nitko je neće spriječiti da dobije život kakav
želi.
Osjećala se živahno.
Neopterećeno.
Živo.
Do nedjeljne večeri zidovi su blistali s dva svježa sloja snježnobijele boje i
Layla se bacila na krevet, umorna, u bolovima, ali već dugo nije osjetila nešto
toliko blisko sreći.

22
 Knjige.Club Books

Šesto poglavlje

U PONEDJELJAK POPODNE Josh je otišao po Sashu u školu. Dok su se vraćali kući,

rekao je, »Imam iznenađenje za tebe, prilično sam siguran da ćeš se oduševiti.«
Sakrio je psa u gostinjsku sobu, a čim su ušli u kuću, primio je Sashu za ruku
i odveo je k njemu. Preklinjala ih je da nabave psa još otkad je imala tri godine,
ali Kimmy nije bila osobito zagrijana za tu ideju i radije bi izabrala mačku. Josh
je bio alergičan na mačke, pa im je kompromis bio hrčak kojem se nijedno od njih
dvoje nije osobito veselilo. Uginuo je prije nekoliko mjeseci, a Josh i Kimmy nisu
imali ni najmanje želje zamijeniti ga, jer je Sasha inzistirala da ga povede svaki
put kad se selila drugom roditelju. Osim toga, kavez je strašno smrdio i čišćenje
je iziskivalo pomoć roditelja.
Josh otvori vrata spavaće sobe, odakle izleti ogroman, čupavi bijeli pas.
»Tata«, vrisne Sasha. Zagrli psa oko vrata, a Joshu se srce ispuni ljubavlju. Pas je
oprezno poliže po licu, a Sasha zagnjuri lice u njegovo krzno. »Smijemo li ga
zadržati?«
»Da«, potvrdi Josh.
Carl nije došao otvoriti vrata kad je Josh tog jutra pokucao. Ponovno je
pokucao, jer Carl možda nije virio kroz prednji prozor, pa nije čuo kucanje.
Jednom je progunđao Joshu da obično ostavi otključano, ali kći mu se uzrujala
kad je čula za to. Josh je pokucao treći put, a zatim i četvrti. Otišao je do pročelja
kuće i pogledao kroz prozor dnevne sobe. Pomislio je da bi mogao nazvati
Carlovu kćer, da vidi ima li rezervni ključ, ali odučio je da bi bilo lakše da provali,
za Carlovu dobrobit. Uspio je otključati vrata u dvije minute, a zatim se
nasmiješio, pomislivši da bi ugradnja nove brave mogla biti novi zajednički
projekt za njega i Carla. Ova je bila vraški slaba.
Norton je dojurio iza ugla čim je Josh ušao u kuhinju. Josh je primijetio
srušenu kantu za otpatke i smeće po podu dok je Norton skakao po njemu, šapama
ga gurkajući po prsima. »Hej, maleni.« Pas je inače bio oličenje poslušnosti, pa je
Josh oprezno skrenuo prema dnevnoj sobi. Kod trosjeda je bilo još smeća, a Josh
je slijedio tragove. Kuća je bila malena prizemnica, s dvije spavaće sobe,
kupaonicom, dnevnom sobom i kuhinjom na glavnoj razini, te nezavršenim
podrumom, gdje je s Carlom obavljao većinu radova. Vrata spavaće sobe bila su
23
 Knjige.Club Books
odškrinuta, Josh je ugledao Carla kako leži na krevetu. Bio je prilično siguran da
zna što se dogodilo, ali ipak se natjerao da provjeri puls. Norton je skočio na
krevet i sklupčao se oko svog vlasnika. Izuzev kopanja po smeću kad nije dobio
hranu, vjerojatno je bio na krevetu otkad je Carl umro, što se po svoj prilici
dogodilo nekad nakon što ga je kći obišla dan prije. Josha je tješilo što je pas
vjerojatno bio s Carlom kad je izdahnuo, a bilo mu je drago što je čovjek proveo
posljednje dane života u aktivnostima u kojima je uživao. Josh je izašao iz sobe,
skupljajući snagu za poziv koji će morati uputiti Carlovoj kćeri.
»Tata, odakle je došao?« upita Sasha, glasom prigušenim krznom.
»Vlasnik se više ne može brinuti za njega«, pojasni Josh, a to je bilo sve što
je trebala znati.
Sasha se nije odvajala od psa. Joshu je bilo drago što nije pitala smije li mu
promijeniti ime. Pas je bio star, promjena imena sigurno bi ga zbunila, a već je
dovoljno propatio.
»Može li večeras spavati na mom krevetu?« upita Sasha.
»A što kažeš da spava na podu pokraj tvog kreveta?« reče Josh. Nakon što je
napustio Carlovu kuću, odveo je psa na pranje i šišanje, a dok je Norton bio na
uređivanju, kupio je svu potrebnu opremu, između ostalog i veliku pseću postelju
s puno podstave i oslonaca. Nije bio posve siguran da je dovođenje starijeg psa
najbolja ideja, no samo zato jer je znao da će Sashi teško pasti kad ga izgube. Ali
vijest o očevoj smrti pogodila je Carlovu kćer, pa je odahnula kad je Josh ponudio
da pronađe psu novi dom.
Pa, mogao bih ga primiti u svoj, pomislio je.

24
 Knjige.Club Books

Sedmo poglavlje

»NEGO, ANNIE I ja smo nešto razgovarale nekidan i mislile smo da je možda

vrijeme da počneš upoznavati nove muškarce«, reče Tonya dok su stajale vani
jednog oblačnog jutra. »Možda da isprobaš neku aplikaciju.«
Srećom, Annie još nije bila stigla. Layla nije imala energije za odupiranje
zasjedi, a jutarnje iskrcavanje učenika i dalje je bilo jebena zbrka. Kako je moguće
da toliko odraslih ljudi ne razumije jednostavan proces dovoženja djece u školu?
»Ne zanimaju me te aplikacije«, reče Layla. »Uostalom, čula sam da svi
lažu.«
»Ionako na samom početku nitko ne govori što uistinu misli.«
Nitko ne govori što uistinu misli ni tijekom deset godina braka, pomisli Layla.
»Slobodna si malo škicnuti«, reče Tonya. »Vidjeti što se nudi.«
»Nisam sigurna da želim znati.«
Layla zamijeti Joshev i Sashin dolazak. Ili nije imao strpljenja za kolonu za
iskrcaj ili je Sasha i dalje trebala malo dodatnog ohrabrenja, jer ju je Josh opet
pratio unutra. Layla je Sashi brzo postala svojevrsni oslonac, a djevojčica je
gotovo uvijek zastala kako bi je pozdravila. Tog jutra Sasha pojuri prema njoj
vičući, »Učiteljice Layla! Učiteljice Layla! Pogodite što se dogodilo!«
Layla nije imala pojma što bi Sasha mogla reći. Učitelji su često čuli od
učenika vrlo osobne informacije, takve da bi roditeljima bilo strašno neugodno da
znaju da ih djeca prepričavaju u školi. Jedan dječak nedavno je ispričao Tonyji
kako se s tatom natjecao u prdenju, što je završilo tako da se jedan od njih olakšao
u gaće. »A to se nije dogodilo dječaku«, rekla je Tonya.
»Što, Sasha? Sigurno je velika vijest, jer te nikad nisam vidjela tako
uzbuđenu.«
»Dobili smo psa! Spava na mom krevetu.«
»To je jako uzbudljiva vijest«, reče Layla.
Sasha se radosno nasmiješi. »Zove se Norton i velik je i čupav. Puno jede i
kakica mu je jako velika«, reče Sasha, nabirući nos.
Layla priguši osmijeh. »Pa, to je valjda i očekivano.«

25
 Knjige.Club Books
Josh ih pogleda i slegne ramenima. »Nije u krivu.«
»Nacrtat ću vam ga«, obeća Sasha dok ju je Josh gurkao prema ulazu u
zgradu.
»To bi me veselilo«, reče Layla. »Uživaj u danu.«
»Može, hoću«, reče djevojčica. Layla je promatrala kako se udaljavaju. Josh
bi se uvijek nasmiješio Layli, što bi je razveselilo. Nikad ne bi priznala Tonyji i
Annie koliko uživa u svakodnevnim interakcijama sa Sashom i njezinim tatom.
Raspametile bi se.
Annie im se pridruži uz rub ceste. »O čemu razgovaramo?«
Tonya joj odgovori. »Upoznavanju preko interneta.«
»O, dobro. Rekla si joj. Dakle, postoje različite aplikacije, ovisno o tome što
tražiš.«
»Nikad nisam rekla da išta tražim«, reče Layla, ali Annie ne bi dopustila da
je Laylina nezainteresiranost razuvjeri.
»Postoji jedna za neobavezni seks i druga koja samo ženama dopušta da
pošalju prvu poruku, da se ne moraš brinuti da ćeš primiti hrpu slika s kitama.«
»Baš zvuči privlačno kad to tako opisuješ«, reče Layla.
»Upravo sam rekla da neće biti slika s kitama. U čemu je problem?«
»Problem je u tome što takva bojazan uopće postoji.«
»Tako je to s romansama u današnjem svijetu«, reče Annie.
»Kako uopće znaš?« upita Layla. »Udana si.«
»Ne želim da mi se muž opusti.«
»Ovo je najdepresivniji razgovor u kojem sam sudjelovala ovaj tjedan«, reče
Layla.
»Tek je utorak«, reče Tonya.
»Upravo tako.«
Istinu govoreći, Layla nije znala ima li energije krenuti ispočetka, posebno s
obzirom da su se, čini se, pravila promijenila. Iscrpljivala ju je pomisao na
različite faze romantične veze. Nakon faze prvog susreta, slijedilo je doba boljeg
upoznavanja. Zatim faza sviđanja, koje slijedi doba zaljubljenosti. Potom stiže
razdoblje kada ne možeš živjeti bez voljene osobe, i konačno, odluka da želite
zajedno provesti ostatak života.
U tom trenutku nitko ne razmišlja o ostalim fazama. Onima koje s vremenom
donose sve više boli i vike, a završavaju u odvjetničkom uredu.

Layla se smatrala glazbenicom na koju raspoloženje snažno utječe, a te se večeri

u baru Connie’s osjećala istovremeno i moćno i strastveno. Bend je započeo set s
vrištavom verzijom pjesme »Kiss Me Deadly« Lite Ford, s Laylom kao glavnim
vokalom. Na pozornici je bila zamjetno manje slatka, ali zato znatno vatrenija,

26
 Knjige.Club Books
kretala se skučenim prostorom kao lavica koja vreba svoj plijen. Pjevala je o
poljupcima, pa još jednom, a nekoliko frajera u publici pitalo se kako bi to bilo
doživjeti. Nakon uvodne pjesme nastavili su s »You Oughta Know« Alanis
Morissette, a Layla je bila već posve u svom elementu.
Malo su smirili atmosferu pjesmama »Criminal« Fione Apple i »Building a
Mystery »Sare MacLachlan. Layla je voljela većinu glazbe izdane tijekom
protekla tri desetljeća, posebno uratke ženskih umjetnica, koji kao da su bili
napisani upravo za nekoga poput nje.
Njihov basist, Rick, visok momak duge kose, gledao je Laylu u oči dok su
pjevali »Picture« Kida Rocka i Sheryl Crow. Dijelili su mikrofon, a premda bi se
slučajni promatrač mogao zapitati ima li nečega između njih dvoje, Layla i Rick
naprosto su zvučali dobro zajedno i majstorski su otpjevali tu pjesmu.
Layla je odsvirala nekoliko uvodnih nota i objavila da će to biti posljednja
pjesma te večeri. »Ovo je nova originalna pjesma. Nadamo se da će vam se
svidjeti.«
Sjela je na stolac nasred pozornice. Kevin, njihov bubnjar, pisao je puno
originalnog materijala, koji su polako dodavali u setove. Ljudi u barove dolaze
radi obrada, pa nikad neće moći prestati svirati omiljene pjesme publike. Ali
nadali su se da će im obožavatelji početi prepoznavati novi materijal i s vremenom
tražiti i njihove pjesme.
Reflektor ju je osvijetlio, a publika je utihnula dok se Laylin čisti, jasni glas
razlijevao barom. Njezine su se vitke nadlaktice napinjale dok je pomicala ruke
po vratu gitare. Lice joj je bilo ružičasto pod svjetlom reflektora, zacrvenjelo,
onako kako se koža sjaji netom prije negoli se oznoji. Prsa su joj se podizala i
spuštala pod uskom majicom kratkih rukava dok je duboko udisala, puneći pluća
zrakom potrebnim za pjevanje dugih tonova. Oči su joj bile zatvorene, izgubila se
u glazbi kao da svira sebi, a ne prostoriji punoj ljudi.
Kad je pjesma završila, Layla je zahvalila publici na dolasku i skinula gitaru.
Ljudi su nahrupili prema pozornici, spremni da ih preplave. Pokraj njih je prošao
mladić na čijem je krilu Suzanne sjedila prije nekoliko tjedana. Layla je posve
zaboravila njegovo ime, ali bilo je nečega na njegovu licu što joj je olakšalo
prisjećanje. Nije bio najzgodniji tip kojeg je ikad srela, ali imao je neko
dominantno držanje koje te tjeralo da ga primijetiš. Nakrivio je glavu i zadržao
njezin pogled na trenutak prije negoli se nasmiješio.
Sada kad su završili sa svirkom, znoj joj se skupio uz rub čela i curio u uskom
potočiću niz obraz. Majica joj se prilijepila za prsa, a područje ispod remena
gitare bilo je posve mokro. Trenutak prije negoli je sišla s pozornice i pustila
gomili da je obavije, Liam - tako se zvao - skočio je na pozornicu kao da pripada
ondje. Posegnuo je za njezinom kosom i odignuo dugu, gustu grivu od njezina
vrata, pritišćući joj neotvorenu bocu piva o kožu.
»Ah«, rekla je, jer je baš to željela, trebala. Čudno ga je pogledala, kao da
nije sigurna zašto stoji pred njom niti kako je dospio onamo.
27
 Knjige.Club Books
Međutim, s vremenom će otkriti da Liam jako vješto i hitro postiže željene
ishode. Upravo je zato tako dobar prodavač.
Nije čekao na dopuštenje.
Nije postavljao pitanja na koja bi mogao dobiti niječan odgovor.
Kad bi, u doba dok je prodavao automobile, došao do točke kada bi mušterije
očekivale da nasrtljivo ističe sve prednosti automobila, Liam bi stavio pred njih
kupoprodajni ugovor i kemijsku olovku, te rekao, »Potpišite ovdje i možete se
odvesti kući u tom krasnu automobilu.« Kad si lijepo odjeven i samouvjeren,
prolaze ti takva sranja. A u devet od deset slučajeva, mušterije bi mu dale točno
ono što je želio.
Liam je pomaknuo bocu do njezina obraza i pritisnuo je o vlažnu kožu. Njezini
obožavatelji opkolili su pozornicu, čekajući je da siđe. Spremni nasrnuti. Otvorio
je pivo i ponudio joj ga; uzela ga je i otpila.
»Kakav je osjećaj biti božica rocka?« pitao je. Vjerojatno je očekivao da će
zamucati, pobuniti se, jer je »božica rocka« bilo čisto podilaženje i oboje su to
znali.
Ali odgovorila je, »Fantastičan je osjećaj.«
Jer je uistinu bio i nije željela da ikada završi.
Popila je još jedan dugi gutljaj i vratila mu pivo. Zastao je, kao da očekuje
da će mu zahvaliti na pivu ili komplimentu, ali Layla se okrenula i bez upozorenja
skočila s pozornice, bacajući se ravno u ruke gomile koja ju je željno iščekivala,
sa samouvjerenom arogancijom kojom bi ponekad iznenadila čak i samu sebe.
Liam je promatrao kako obožavatelji prenose njezino tanano tijelo iznad
glava, ne dopuštajući da padne na tlo. Oduševljeno je cičala dok je odskakivala
među njima, njezina težina podržana njihovim rukama. Kad su je konačno
spustili, nježno i na noge, red ljudi koji su željeli razgovarati s njom, kupiti joj
piće, bio je dug barem tri metra, pa je posve zaboravila na Liama.
Mjesecima poslije Liam će joj reći da ga je te noći, kad je skočila s pozornice,
toliko zaintrigirala da je odlučio da naprosto mora saznati više o njoj.
Kad je Layla bila na pozornici, s mikrofonom u ruci, dok ju je publika
promatrala, blještavo se sjajila.
Možda čak blistavije nego Suzanne.
Svaki bi se muškarac u baru složio da je Suzanne lijepa, ali Layla je bila ta
koju su svi - i muškarci i žene - došli vidjeti.

28
 Knjige.Club Books

Osmo poglavlje

JUSTIN, JEDAN OD Josheve starije braće i negdašnji samoprozvani doživotni

neženja, upoznao je ženu svog života i odjednom je brak bio najbolja,
najfenomenalnija stvar na svijetu. Josh je jedne večeri strpljivo slušao uz pivo
kako Justin blebeće poput zatelebane budale. Nije mu imao srca reći da još u ranoj
fazi, s jedne strane jer je bio blizak s bratom, a s druge strane jer se sjećao doba
kad je bio toliko glupavo zaljubljen da mu se činilo da samo prosidbom može
iskazati razmjere svojih osjećaja prema Kimmy. Nije požalio, ali da je imao
kristalnu kuglu i samo tračak samokontrole, možda bi mu se život odvio potpuno
drugačije. U zadnje je vrijeme puno razmišljao o tome.
Justin i njegova zaručnica vjenčat će se iduće subote u velikoj, lijepoj crkvi u
njezinom rodnom gradu, do kojeg ih čeka četiri sata vožnje, pa će ostati cijeli
vikend i vratiti se kući u nedjelju nakon kasnog doručka. Sasha je čula kako Josh
dogovara smještaj za Nortona. »Tata!« uzvikne čim je poklopio. »Norton mora
ići s nama. Ne možemo ga ostaviti.« U tjednima nakon što je Norton postao dio
njihova kućanstva, Sasha se beznadno zaljubila u psa. Kad god je Sasha bila kod
Josha, Nortona se uvijek moglo naći tik uz djevojčicu.
»Mislim da se stricu Justinu i njegovoj mladenki to ne bi svidjelo. Bit će sve
u redu. Ovaj smještaj je krasan. Možemo ga prijaviti za dodatne šetnje. Čak imaju
i pseće keksiće.«
»Bit će jako uplašen i tužan bez nas.«
Pas uistinu nije volio predugo biti sam. Josh je počeo voditi Nortona na posao
kad god klijenti ne bi imali ništa protiv, a imali bi ograđena dvorišta. Kad je radio
za firme, Norton je morao ostati kod kuće, a Josh je primijetio da ih slijedi od sobe
do sobe kad se vrate kući na kraju dana. Nije da ga je želio ostaviti u hotelu za
pse, ali svi će članovi njegove obitelji također prisustvovati vjenčanju. Možda bi
mogao zamoliti nekoga od prijatelja. Kad je Norton okružen ljudima koji ga
smiruju, izrazito je umiljat i nezahtjevan.
»Smislit ću nešto«, obeća Sashi.

29
 Knjige.Club Books

Deveto poglavlje

POSLIJE NASTAVE LAYLA se odvezla do nove prodavaonice gitara koja se nedavno

otvorila u trgovačkom centru pokraj kojeg prolazi svaki dan pri povratku kući.
Bilo je vrijeme.
Kad je otvorila vrata, začulo se zvonce. Blistave gitare prostirale su se po
zidovima, puls joj se ubrzao. Obišla je prostoriju, zastajući povremeno kako bi
proučila ponudu. Sjajni Fender. Blistavi Stratocaster. Nekoć je posjedovala šest
električnih gitara. Prodala ih je, jednu po jednu. Nije ih mogla svirati u luksuznom
stanu u potkrovlju u koji se uselila s Liamom ubrzo nakon vjenčanja, jer se prvi
put kad je pokušala netko žalio na buku. Nije se mogla rastati od svoje voljene
akustične gitare, ali godinama je stajala zatvorena u futroli, kad je nije koristila
kako bi druge naučila svirati. Kad su se preselili u novu kuću koju su kupili, mogla
je svirati kad god poželi. Povremeno je prebirala po žicama, ali s vremenom je
gitara postala podsjetnik na sve što joj nedostaje u životu, pa ju je rijetko vadila.
Sada je često svira, na trijemu dok piše dnevnik i pijucka vino. Ali polako je u
njoj rasla žudnja za sviranjem električne gitare, pogotovo sada, kad je studij u
podrumu skoro spreman.
»Mogu li vam nekako pomoći?« upita glas njoj s lijeva. Muškarac je bio visok
i imao je kratku plavu jež frizuru i naušnicu. Činilo joj se da je u ranim
četrdesetima, mada nije bila sigurna. Djelovao je mlađe zbog naušnice. »Ja sam
Brian.«
»Layla«, reče. »Tražim novu električnu gitaru.« Prošla je rukom po vratu
Fendera plavog poput limenke piva koji je stajao na zidu pred njima. Tako sjajan.
Tako privlačan.
Brian nakrivi glavu i nakratko je prouči. Pogleda joj prste, bez žuljeva.
Zasad.
»Zakon. Tek učite ili svirate već neko vrijeme?«
»Znam svirati. Samo nisam neko vrijeme. Predugo.«
»Dobro. Recite mi što tražite.«

*
30
 Knjige.Club Books
Kad je stigla kući, Layla je odnijela što je kupila - blistavi Fender i pojačalo od
četrdeset pet vata - u svoj studio. Sada je imala i stolicu te dvije podne svjetiljke
za osvjetljavanje prostora. Mikrofon je spremno čekao na stalku da Layla pjeva
sve dok ne izgubi glas. Ali to će na red doći malo poslije. Upravo sada, najsnažnije
su je prizivale žice gitare.
Izvadila je gitaru iz futrole i malo je ugodila. Kad je zaključila da je spremna,
spojila ju je na pojačalo. Akustika nije bila odlična, ali prostorija je bila prilično
zvučno izolirana, sa svojim betonskim zidovima i samo jednim podrumskim
prozorom. Layla se željela izgubiti u glazbi, bez razmišljanja o primjerenoj razini
buke ili susjedima koji možda ne dijele njezinu sklonost prema brzim, glasnim,
treštećim rifovima.
Željela je rasturati.
A idućih sat vremena upravo to je i radila.

31
 Knjige.Club Books

Deseto poglavlje

NAKON ŠTO JE otpratio Sashu do škole, dok se vraćao prema parkiralištu, Josh
zastane kako bi porazgovarao s Laylom.
»Je li vas Sasha zamolila da nam pričuvate psa?« Sasha mu je tog jutra
prenijela duboko sramotnu informaciju da se više ne brine zbog Nortonova
odlaska u hotel za pse jer će ga čuvati učiteljica Layla. Ispostavilo se da je Sasha
pitala svoju učiteljicu glazbenog voli li pse, a Layla je odgovorila da ih voli. Nije
bio siguran što se točno odigralo nakon toga.
»Jest. Spomenula je nekidan na satu da se jako brine jer Norton ide na
čuvanje.«
»Žao mi je. Nipošto to ne očekujem od vas.«
»Nije nikakav problem«, reče Layla. »Obitelj koja mi je prodala kuću imala
je dva velika psa, pa imam ograđeno dvorište, a čak su ugradili i vratašca za pse.«
»Ako ste sigurni, bilo bi izvrsno. Jako voli biti s ljudima. Vjenčanje je idući
vikend. Izvest ću Sashu ranije iz škole u petak popodne, kako bismo stigli na
generalnu probu vjenčanja. Možda bih ga mogao dovesti u četvrtak navečer, kad
se vratite iz škole? Možete mi dati broj mobitela? Poslat ću vam detalje i zapisati
vašu adresu.«
Dala mu je svoj broj, a Josh ga je spremio i vratio mobitel u džep. Stvarno se
činilo da joj ne smeta, što je značilo da se riješio jedne brige.

Dok je Josh putovao na posao, Layla mu se motala po mislima. Sasha voli kad je
Josh vodi u školu, čak i onim danima koje provodi kod Kimmy; zato je obično
pokupi malo prije osam i odveze u školu. Kimmy je to cijenila, jer stiže na posao
na vrijeme, a Josh nije imao ništa protiv.
Laylu nikad nije vidio poslijepodne, ali ujutro je uvijek stajala uz rub ceste,
pa bi je počeo tražiti pogledom čim se približio dovoljno da razazna lica učitelja.
Malo ga je to podsjećalo na upoznavanje s Kimmy, kako je očekivao da je više
nikad neće vidjeti, a onda inu se odjednom činilo da je susreće kamo god da pođe.

*
32
 Knjige.Club Books
Bilo je to kao kad primijetiš nešto po prvi put, primjerice određeni model
automobila ili reklamu za neki proizvod, koji se zatim posvuda pojavljuje. Ali u
ovom slučaju u pitanju je bila osoba. Josh bi ugledao Kimmy ispred škole. Baš se
bio parkirao tri reda dalje kad je izašla sa suvozačkog mjesta iz automobila druge
djevojke. Jednog jutra otišao je u tajništvo po propusnicu jer je prespavao početak
nastave, a činilo se da Kimmy upravo čini isto.
Jedne večeri proveo je kratku istragu u svojoj sobi zaključanih vrata, tražeći
je u svojim starim godišnjacima. Pregledavao je redove abecedno poredanih slika
dok nije ugledao njezino lice: Kimberly Keller. U svakom godišnjaku bila je samo
jedna njezina fotografija. Nije bila na spontanim fotografijama u košarkaškom
dresu ili uniformi navijačica. Nije pjevala u zboru niti iznosila argumente u ime
debatnog kluba.
Ništa.
Baš kao i Josh.
Činilo se da ne sudjeluje u izvannastavnim aktivnostima.
Kao ni Josh.
Nije mu se činilo da se druži s napućenom ekipom niti sa štreberima, pa mu
nije bilo lako dokučiti je. Neki bi ljudi rekli da ni Josha nije bilo lako razumjeti,
jer se nije uklapao niti u jednu kategoriju.
Kasnije, tijekom bračne terapije, kad ju je terapeut pitao što najviše voli kod
Josha, Kimmy je odgovorila, »Josh je brižna, poštena i dobra osoba. Pouzdan je
i vjerodostojan. Odan. Marljiv je radnik kad mu dopuste da radi što voli.« Kad
ga je terapeut upitao za mišljenje o Kimmynoj procjeni, Josh se složio da je to
prilično vjeran opis.
Idući put kad je razgovarao s Kimmy, Josh se doslovno zabio u nju u hodniku,
jer nije gledao kuda hoda, što je dovelo do sudara. Kasnije su šaputali o sudbini
i usudu dok su ležali isprepleteni, goli i zagrljeni. Kad bi se prisjetio tih ranih
dana s Kimmy, Josh bi poželio odalamiti samoga sebe jer je bio tako zatreskan i
slijep. I zato što je devedeset devet posto odluka donosio kitom umjesto mozgom.
»O, hej. Jesi li dobro?« pitao je Josh, pridržavajući je za ramena. »Kimmy,
zar ne?«
Porumenjela je. »Da.« Zatim mu se nasmiješila, ovaj put manje zločesto, a
više znatiželjno.
»Sigurna si da si dobro?«
»Dobro sam.«
»Želiš da te povezem kući?«
»Danas zapravo nemam produženi, pa može. Bilo bi odlično.«
»Moram samo navratiti do svog ormarića«, rekao je.
Slijedila ga je do ormarića, koji nije bio daleko od njezina, iako je bio iza
ugla, u hodniku kojim je rijetko prolazila. »Stvarno si u zapećku ovdje«, rekla je.

33
 Knjige.Club Books
»Sviđa mi se. Blizu je većini mojih učionica, pa se mogu zafrkavati, a svejedno
stignem do klupe na vrijeme.«
Josh je ubacio knjige u ormarić i s treskom ga zatvorio. Dok su hodali
hodnikom koji je vodio do parkirališta, prošli su znakove na kojima je pisalo,
drvodjelstvo, obrada metala, građevina.
Josh se nije zanimao za sportove, zbor, niti debatni klub.
Zanimala ga je tehnička kultura.
Unatoč dobrom izgledu i šarmu nije imao sreće s pronalaskom djevojke.
Sportaši bi uvijek prvi birali, a nakon njih na red bi došli dečki nadareni za
umjetnost. Zatim bi uslijedili genijalci, pa normalni klinci bez očiglednih
problema, a na kraju bi preostali gotičari, emači i napušena ekipa. Dečke poput
Josha često bi pogrešno strpali u isti koš s napušencima, što nije bilo ni najmanje
točno, bar u njegovom slučaju. Nažalost, nije bilo puno cura koje su zanimali
zanati, pa tijekom srednje škole nije imao prilike za romansu kao ostali učenici.
Na parkiralištu, kad su došli do njegova auta, otvorio je Kimmy vrata, jer mu
je brat rekao da je to moćan potez. Josh nije znao je li to istina, ali Kimmy se
ponovno zacrvenjela i pogledala ga iznenađeno, kao da joj se možda to nikad
prije nije dogodilo.
»Nemaš zadaće?« pitala ga je dok su izlazili s parkirališta, a Josh je još
pokušavao smisliti kako započeti razgovor.
»Kad imaš sve trojke, knjige nisu potrebne. Imam dovoljno dobar prosjek da
maturiram, pa ako ne učinim nešto glupo, primjerice završim na popravnom,
glatko ću se provlačiti do kraja škole.«
»A onda?« pitala je Kimmy.
Rekao joj je da trenutno radi za vrtlarsku firmu, tovareći kupcima u
automobile vreće malča i trake zemlje tijekom toplijih mjeseci, ali da se zaposlio
kod tatinog prijatelja, tako da će od ljeta betonirati. Upozorili su ga da je to silno
naporan posao, ali svejedno je Joshu zvučalo značajno bolje od dobrovoljnog
čamljenja u predavaonici još četiri godine.
»Ti si prvi kojeg sam upoznala, a da također planira raditi, a ne studirati«,
rekla je Kimmy. »I ja ću raditi.«
Pogledao ju je iznenađeno. »Zbilja?« Pretpostavljao je da je već u mislima
uredila svoju damsku sobu.
»Da.«
»Fora. Gdje ćeš raditi?«
»Još ne znam. Većinom čuvam djecu, ali željela bih naći pravi posao. Želim
kupiti auto. I trebam zdravstveno i sve to.« Bilo je to još nešto što će tek kasnije
otkriti, da ona i mama nikad nisu imale zdravstveno osiguranje, pa su imale sreće
što se nijedna nije ozbiljnije razboljela.
»Što tvoji roditelji misle o preskakanju fakulteta?«

34
 Knjige.Club Books
»Imam samo mamu. I nema ništa protiv.«
»Imaš sreće«, rekao je Josh. »Moji su protiv. Kažu da bih mogao biti dobar
učenik da se potrudim. Da neću ništa postići u životu ako ne završim fakultet.«
»Studiranje nije za svakoga«, rekla je Kimmy, a bilo bi teško prečuti
odlučnost u njezinom glasu.
»Pa, znam da nije za mene«, rekao je Josh. »Ali nitko me ne sluša. Misle da
me mogu uvjeriti, da ću odjednom zaključiti da imaju pravo i da želim ići na
fakultet. Izluđuje me to. Prijatelji mojih roditelja stalno nešto komentiraju. I
potpuni stranci. Čuju da si maturant i odmah pitaju gdje ćeš studirati. Kad im
kažem da neću, tvrde da ću se predomisliti. Kao, da ću tek tako promijeniti
mišljenje? Glupo je. Mislim da sam dovoljno star da znam što želim.«
Nikad prije ni sa kime nije toliko razgovarao o tome, a jednom kad je počeo,
nije se mogao zaustaviti.
»Imam tri brata. Dvojica trenutno studiraju, a jedan je već diplomirao na
Sveučilištu Savezne države Minnesote. Istaknuo sam roditeljima da konačno neće
morati plaćati školarinu.« Nije mu to prošlo osobito dobro, ali samo je pokušavao
dići atmosferu, jer su tu temu svi shvaćali strašno ozbiljno, a dosadilo mu je
svađati se.
»Platili bi ti?« Pomalo je zvučalo kao da bi Kimmy razmotrila studij kad bi
se našao potreban novac.
»Otvorili su nam zaklade za fakultet kad smo se rodili. To je još jedan razlog
zašto su se tako raspizdili. Tratim svoju priliku. Misle da sam nezahvalan.«
»Dakle, odslušao si puno tehničkih predmeta?«
»Sve sam ih položio. Nisu mi dosadni. Petice koje dobijem dižu mi prosjek s
obzirom na dvojke iz drugih predmeta.«
»Koji ti je omiljeni?« pitala je.
»Građevina. Volim graditi, ali posebno volim provlačiti žice.«
»Misliš za struju?«
Kimnuo je.
»Jesi li ikad doživio strujni udar?«
»Pa, da. Puno puta. Nije ništa strašno.«
»Ajme«, rekla je Kimmy, a Josh se široko nasmiješio.
Kad su stigli do prilaza, osjetio je još uzbudljiviju vrstu elektriciteta, kakav
osjetiš kad se s nekim savršeno povežeš. »Što kažeš da nekad izađemo skupa?«,
predložio je kad se auto zaustavio, a Kimmy je odvezala pojas.
»Okej, može.«
Zgrabio je kemijsku s poda auta, gdje se mjesecima kotrljala. »Koji ti je
broj?«
Rekla mu je, a Josh si je zapisao na ruku. »Čudi me što se nismo prije sreli.«

35
 Knjige.Club Books
»Znam. I ja sam razmišljala o tome.«
»Nazvat ću te večeras.«
»Okej, može«, ponovila je, a njemu se svidjelo kako ga je pogledala, kao
nekoga koga bi voljela bolje upoznati.

36
 Knjige.Club Books

Jedanaesto poglavlje

ZBORNICA JE U petak bila dupkom puna kad je Layla konačno uspjela odvojiti
minutu da si podgrije ručak. Tonya joj je mahnula da priđe i pomaknula toranj
knjiga kojima je čuvala Layli mjesto. Zagrizla je jabuku kad je Layla došla do
stola i rekla, »Požuri i sjedni dok je još slobodno.«
»Hvala«, reče Layla i spusti na stol svoje tortilje. Još se nije naviknula kuhati
za jednu osobu, ali naučila je zamrznuti višak, pa uvijek ima nešto za podgrijati
kad nije raspoložena za kuhanje. Time si je pojednostavila pripremu užine,
premda je imala isto jelo za više obroka.
»Tim i ja sutra navečer idemo isprobati onaj novi tapas bar kod trgovačkog
centra. Dođi s nama, bar na nekoliko sati. Moraš jednu večer spustiti tu svoju
gitaru i izaći iz kuće. Barem da ruke odmoriš.«
»Uporno zaboravljaš da ja ne želim napuštati kuću.« Layla je planirala
provesti vikend u svom podrumskom studiju. Mogla bi odrijemati ili pogledati
cijelu sezonu neke serije na Netflixu.
»Rekla si da ćeš se potruditi češće izlaziti. Nedostaju mi naša druženja izvan
škole.«
Ženske večeri, odlasci u kino i šoping naglo su se obustavili kad je Layla
napustila Liama i postupno se prometnula u pustinjaka. Ali došao je trenutak da
nastavi sa svojim životom. »U pravu si. Rekla sam to. Pridružit ću vam se
nakratko.«
»Možda bi mogla otići na manikuru.« Tonya se strese, jer su jagodice prstiju
na Laylinoj lijevoj ruci izgledale ponešto namučeno, a njezini kratki nokti nisu
bili lakirani.
Počeli su se stvarati žuljevi, a nekoliko ih se već gulilo. Bol u tuci bila je Layli
ugodna, jer je to bila dobrodošla i poznata bol. Želiš da napustim kuću i da mi
ruke lijepo izgledaju? Nemoj pretjerivati.«
»Samo budi spremna sutra navečer i nemoj mi poslati neku inuljatorsku
izliku.«

*
37
 Knjige.Club Books
U subotu navečer Layla je navukla svoje najljepše traperice, zgodnu bluzu i visoke
potpetice. Kad je stigla u restoran, za stolom s Tonyjom i Timom sjedila je i treća
osoba - Timov kolega po imenu Drew koji je slučajno baš večeras bio slobodan,
nadali su se da Layli neće smetati. Drew je bio naočit poput prinčeva iz
Disneyjevih crtića - s valovitom plavom kosom i blistavim zubima. Osmijeh mu
je bio iskren, a kad su se rukovali, poželjela je da ipak obavila manikuru, jer malo
laka za nokte nikad nije na odmet.
»Ljutiš li se?« upita je Tonya nakon večere, kad su otišle na toalet provjeriti
ruž.
»Ne. Kad si predložila manikuru, znala sam da ćeš mi smjestiti nekoga.«
»Pa, kad ne želiš ni razmotriti aplikacije za upoznavanje, moram biti
kreativna. Čekaj, znala si, a svejedno si došla? Zanimljivo.«
»Nemoj previše iščitavati iz toga. Dosadila mi je zamrznuta hrana i alkohol u
samoći.«
»Tim kaže da je jako simpatičan. Na poslu ga svi vole«, reče Tonya.
»Čini se super«, reče Layla. »Ali iscrpi me sama pomisao na novu vezu.
Mislila sam da ću se možda osjećati drugačije ako izađem večeras i upoznam
nekoga uživo. Ali ako me takav muškarac ne može izmamiti iz zimskog sna, nije
problem u njemu. Nego u meni.«
»Samo želim da nađeš nekoga divnog, tko te zaslužuje.«
»I ja. Ali to se neće dogoditi večeras.«
»Pa, za otprilike deset minuta dadilja će nazvati Tima i mene i obavijestiti nas
da je lan povraćao. To neće biti istina, ali to je naš način da vas ostavimo nasamo
dok se ja drpam s mužem u autu na parkiralištu trgovačkog centra. Djeca nam
uporno ulijeću u najgorem mogućem trenutku, Tim će uskoro eksplodirati.«
»Stvarno su impresivni razmjeri ovog plana«, reče Layla. »Idi. Neće me ubiti
razgovor s muškarcem. Skoro da se sjećam kako se to radi.«
»Nazovi me sutra i sve mi ispričaj. Malo preuveličaj da mi se isplati.«
Layla se nasmije i zagrli Tonyju. »Dat ću sve od sebe.«

Petnaest minuta poslije, kad su ih Tim i Tonya žurno napustili, Drew pozove
konobara i zamoli ga da im ponovno donese jelovnike. »Što kažeš na desert? To
nije trik da bi duže ostala. Samo nikad neću shvatiti koncept sićušnih porcija
hrane. I dalje sam gladan. Ono, ozbiljno gladan.«
Layla se nasmije, a Drew joj se toplo nasmiješi. Kad se konobar vratio s
jelovnicima, Layla otvori svoj i reče, »Volim čokoladne kolače.«
Naručio je dva, a kad su navalili vilicama, Layla se rastuži. Život se u
ogromnoj mjeri svodi na odabir pravog trenutka. Drew je bio odličan ulov i
nesumnjivo će silno usrećiti neku ženu, ali Layla nije osjećala ništa, pa nije imala
izbora, morala je ukloniti udicu i vratiti ga u vodu.

38
 Knjige.Club Books
*
»Razvela sam se od bivšeg supruga prije malo više od šest mjeseci, a prijatelji se
sada trude spojiti me s nekim. Čini se da svi misle da se propala veza liječi novom
vezom«, reče Layla.
»Ah, prijatelji koji spletkare s najboljim namjerama. Sjećam se te faze. Bez
brige. Uskoro će se primiriti.«
»Čini se da sam u čudnom prijelaznom razdoblju«, reče Layla »A ti?«
»Razveo sam se prije nekoliko godina«, reče Drew, a Layla osjeti očaj koji se
skriva iza tih riječi, jer je duže u toj situaciji, pa je možda već umoran od
neuspješne potrage. Možda je samo želio naći pravu osobu kako bi mogao prestati
tražiti.
»Kako si znao da si spreman?« upita ga kad je na tanjuru ostalo samo malo
čokoladnog umaka.
»Jednostavno sam osjetio. Znat ćeš kad ti se dogodi.«
»Molim te, nemoj misliti da je stvar u tebi. Nije, nimalo. Stvar je u meni.
Nisam spremna. Moram neko vrijeme biti sama.«
»Zvuči samotno«, reče Drew, a njegov pogled pogodi je do srži. Pitala se hoće
li za tri godine ona sjediti prekoputa svježe razvedenog muškarca, te hoće li njezin
očaj biti jednako opipljiv. Nadala se da neće, ali također je znala da preuranjeno
skakanje u vezu nije rješenje.
Uostalom, nije usamljena, ne u pravom smislu riječi. Layla je godinama bila
usamljena u braku, pa bi uvijek radije izabrala samoću nego usamljenost.

39
 Knjige.Club Books

Dvanaesto poglavlje

»HEJ, SASH. ODI ostaviti stvari u sobu. Norton spava na tvom krevetu«, rekao joj
je Josh kad ju je Kimmy dovela u petak. Pričekao je da Sasha odmakne dovoljno
da ga ne može čuti, a zatim se okrenuo prema Kimmy i upitao, »Jesam li već
trebao primiti nešto? Nisam dobio nikakve dokumente ni ništa.«
Praktički jedino oko čega su se usuglasili kad im je brak završio bilo je da ne
žele platiti pozamašnu svotu odvjetnicima niti proživljavati dug postupak razvoda
braka, pa su se sami dogovorili oko uvjeta razvoda. Bilo je uljuđeno koliko rastava
može biti. Nijedno od njih nije osjećalo potrebu za osvetom. Nije bilo preljuba.
Nije bilo laganja. Nitko nije imao problema s drogom niti je prokockao zajedničku
životnu ušteđevinu. Bili su spremni podijeliti sve više-manje ravnomjerno, pa su
se složili oko sporazumnog razvoda, a Kimmy je predložila odvjetnika po
preporuci kolegice s posla. Josh joj je dao podatke koje je tražila, većinom
financijske, te informacije o Sashi i podjeli skrbništva, a Kimmy je sve predala
odvjetniku. Jednom kad Josh primi dokumente, predat će ih svom odvjetniku -
njegov tata ga je angažirao u prošlosti i bio zadovoljan - na pregled, kako bi bio
siguran da je sve pošteno i po dogovoru. Očekivao je da će sve proći glatko, ali
čeka dokumente još od svibnja. Listopad se primicao kraju, a nekoliko ljudi
natuknulo mu je da je Kimmy možda odlučila angažirati novog odvjetnika. Tražiti
puno skrbništvo ili više imovine, iako je Josh sumnjao da bi sud to odobrio. Ali
svi su ga upozoravali da razvod mijenja ljude, da bivši supružnici iznenada odluče
da ono što su dogovorili više nije dovoljno dobro.
»Bila sam u gužvi«, reče Kimmy, a po prvi put nakon dugo vremena, glas joj
oda mješavinu obrambenosti i povrijeđenosti, umjesto pristojnog, sterilnog tona
kojim u zadnje vrijeme razgovaraju. Kao da su poznanici, a ne dvoje ljudi koji su
bili zajedno od osamnaeste godine i čije je dijete spoj njihovih gena. »Zašto? Jesi
li upoznao nekoga?« upita ga.
»Molim? Ne, samo provjeravam«, odgovori joj.
»Nazvat ću odvjetnika u ponedjeljak.«
»U redu. Javi ako ikako mogu pomoći.«
Otišla je bez riječi, a zatim su Sasha i Norton dojurili u sobu, a Josh se
potrudio izbiti si to pitanje iz glave. Ali zabrinutost ga je i dalje izjedala.
40
 Knjige.Club Books
Ako su Joshevi roditelji imali neke snažne osjećaje o razvodu, zadržali su ih
za sebe. Ali jedne večeri, kad su Josh i Sasha došli na večeru, nedugo nakon što
je objavio vijest o razvodu, našao se u kuhinji s majkom. Ispirala je posuđe u
sudoperu i rekla, »Nikad nisam pomišljala da bi Kimmy poželjela otići.«
Josheva i Kimmyna ljubav gorjela je sjajnije i duže negoli je itko očekivao.
Nekoć ju je volio više nego išta drugo u životu, ali rekao je samo, »Ljudi se
mijenjaju«, i stao na tome.

Josh je čekao pokraj Kimmyna ormarića u petak nakon posljednjeg zvona. Došao
je i prethodnog dana, te dan prije toga, a zatim ju je vozio kući. Otkad mu je
prošlog tjedna dala svoj broj, svaku su večer satima razgovarali preko telefona,
prekidali bi samo kad bi netko od ukućana trebao telefon, obično jedan od
Josheve braće. A sad kad je konačno stigao vikend, lice joj se ozarilo kad je
vidjela da je čeka. »Hej«, rekla je kad se približila. Pružila je ruku kako bi
zavrtjela lokot i otvorila ormarić.
»Hej. Želiš da te povezem?«
»Aha.« Jednog dana u budućnosti reći će mu da joj je vožnja postala toliko
važna da je počela predavati svu zadaću na vrijeme, kako više ne bi morala na
produženi. Šalila se da joj je Josh već tada pomagao ostvariti puni potencijal,
premda je samo željela biti u njegovoj blizini.

Kimmy je dijelila Joshevu samosvijest o svojem mjestu u društvenom poretku

srednje škole. Nije bila popularna, ali nije ni željela biti. U školi je bila nevidljiva
koliko i kod kuće, jer ni ondje nitko nije mario čime se bavi.
Ali nije bila neprivlačna. Nipošto. Ostavljala je dojam neiskvarene djevojke,
sa svojim mliječnim, rumenim tenom i dugom plavom kosom. Njezina obitelj nije
imala dovoljno novca da joj priušti najnoviju modu, ali njezinom stasu ništa nije
nedostajalo, a do puberteta je naučila istaknuti svoje duge noge i uzak struk
jednostavnim parom levisica iz trgovine rabljenom odjećom i bijelim majicama
koje je kupovala u paketu od tri. Drugim djevojkama je spremno prepustila
Benetton i Guess. Kimmy je od malih nogu naučila da vrijedi »manje je više«. S
ograničenim proračunom za odjeću nije imala izbora, morala je iz svega izvući
najbolje što je mogla. Joshu se svidjela njezina pojava i društveni položaj. Bila je
njegova ženska verzija, pa po prvi put nije zamijetio razočarenje na licu djevojke
kad je priznao da ga sportovi ne zanimaju. Kimmy je dopustila Joshu da bude
svoj, što nikad prije nije iskusio.
Tog petka, kad se zaustavio na njezinom prilazu, Josh je ugasio auto. »Želiš
večeras sa mnom do Mikeyjeve garaže?«
Kimmy se snuždila. »Imam zakazano čuvanje djece.«
»A poslije? Mogu te doći pokupiti ako mi daš adresu?«
»Ne bi imao ništa protiv da dođeš po mene?« pitala je.
41
 Knjige.Club Books
»Ne, baš ništa.«
»Što je Mikeyjeva garaža?«
»Ma, samo kuća mog frenda Mikeyja. Starci su mu zakon. Daju nam da se
družimo u garaži.«
»Okej.«
»Dakle, nazoveš me?« pitao je. »Kad završiš?«
»Aha. Rekli su da će se vratiti kući do pola deset ili deset.«
»Pričekat ću te.«

Josh se parkirao na prilaz adrese koju mu je dala. Kimmy ga je nazvala netom

prije negoli su roditelji trebali stići kući, pa je krenuo po nju. Čekao je samo
minutu ili dvije kad su se ulazna vrata otvorila i Kimmy je požurila niz stube
prema njegovom autu.
Otuširao se i presvukao, obukao je traperice i gornji dio trenirke. I Kimmy se
presvukla, a činilo mu se da je možda nakovrčala kosu ili nešto slično. Fino je
mirisala.
Blaga izmaglica od dima cigareta visjela je u zraku kad su ušli u garažu. Iz
zvučnika u kutu pop bitovi treštali su zaglušno glasno. Omoti slatkiša i vrećice
čipsa prekrivale su betonski pod, koji je bio uprljan nekom automobilskom
tekućinom, iako trenutno nije bilo parkiranih automobila.
Svi su već bili ondje, a neki su se nesumnjivo družili od minute kad su pobjegli
iz škole. Bila je to bezopasna, mada ponešto nemotivirana grupa klinaca, koji su
uživali u druženju dok su odbrojavali dane do mature, baš kao i Josh. Ali to nije
značilo da nisu imali perspektivnu budućnost. Ljudi koje je Josh te večeri
predstavio Kimmy postat će kasnije automehaničari i drvodjelci. Vodoinstalateri
i monteri centralnog grijanja. Nekoliko će ih završiti veleučilišta i studirati
kompjutersko programiranje ili prodaju tekstila. Nekoliko će ih se pridružiti
obrambenim snagama. Kimmy će s vremenom dobro upoznati Josheve prijatelje
i postati važna članica njihove grupe bliskih prijatelja. U to doba bilo im je
nezamislivo da će se njihovo društvance ikada promijeniti.
Nekoliko momaka pušilo je cigarete, što Josh baš i nije volio. »Pušiš li ti?«
pitao je Kimmy. Namirisao joj je dim na odjeći nekoliko puta, ali nikad nije
spomenula pušenje.
»Ne. Moja mama stalno puši i mrzim to.«
Svi su klinci držali nekakvo piće, većinom pivo, mada je nekoliko djevojaka
pijuckalo punč iz plastičnih čaša. Njegov prijatelj Jacob pružio je Joshu pivo.
»Piješ?« pitao je Josh Kimmy.
»Aha«, rekla je. Ispričala mu je kako roditelji njezine najbolje prijateljice
Angie često imaju goste, a u tim prilikama ne obraćaju pozornost na to što cure
rade. Kimmy je često spavala kod Angie, a obožavale su šetati kuhinjom i služiti

42
 Knjige.Club Books
se čime god bi našle u velikom staklenom vrču u hladnjaku. Također, poharale bi
ormarić s alkoholom, uzimajući sve što su Angieni roditelji preskakali - likere,
vinjake i neko čudno piće s okusom breskve.
Kimmyna mama rijetko je pila alkohol. Kimmy i Angie jednom su našle
prašnjavu bocu džina u Kimmynoj kuhinji, uguranu u dno ormarića. Ali kad su
prokrijumčarile jednu čašu do njezine sobe, otkrile su da ima užasan okus i izlile
su ga u umivaonik. Kimmyna mama više je voljela kavu i pila ju je cijeli dan, s
cigaretom u jednoj ruci, a otkrhnutom putnom šalicom instant kave koju je nosila
kamo god da je pošla u drugoj.
Jacob se vratio s jednom plastičnom čašom i pružio ju je Kimmy. Popila je
gutljaj.
»Sviđa ti se?« pitao je.
»Slatko je«, odgovorila je i otpila još jednom. Josh ju je odveo do starog
trosjeda u kutu, ne baš osobito čistog, na kojem je već sjedilo troje ljudi. Ugurali
su se stiješnjeni zajedno, što Joshu nije ni najmanje smetalo. »Gnječim te?« pitao
je, a Kimmy je toliko brzo rekla »ne« da možda ni njoj nije smetalo. Nasmiješio
joj se kako se ona njemu nasmiješila kad ga je ugledala naslonjenog o ormarić.
Poljubit ću je večeras, pomislio je.
Donio joj je još jednu čašu punča, a kad ju je popila, pitala ga je gdje je
zahod. Rekao joj je da je unutra, da samo treba proći niz kratki hodnik. Ispružio
je nogu kako bi joj koljenom sačuvao mjesto. Pomaknuo se kad se vratila i
potapšao malo slobodnog prostora, na što je sjela i sklupčala se uz njega. Dotad
je i Josh popio već nekoliko pića i toplina mu se počela širiti tijelom.
Zatim je u garažu ušla nova grupa klinaca, a Kimmy je promrmljala »sranje«
sebi u bradu. Jedan od njih, maturant po imenu Colin s kojim se Josh nikad nije
osobito dobro slagao, ošinuo je Josha pogledom. Pogledao je Kimmy, a zatim
opet Josha. »Što, vas dvoje ste skupa?«
»Što se to tebe tiče?« rekao je Josh.
Colin je pogledao Kimmy i nabrao nos. »Poželio bih ti sreću za večeras, ali
neće ti trebati. Sumnjam da ćeš se morati pretjerano truditi«, rekao je, a ljudi s
kojima je došao su se nasmijali.
Josh je osjetio Kimmynu napetost i spremao se skočiti u njezinu obranu kad
je iznenada rekla, jasno i glasno, »Radujem se. Sigurna sam da će njegov kurac
biti puno veći od te stvarčice koju ti imaš.« Josh se zagrcnuo gutljajem piva.
»Ne znaš o čemu pričaš«, rekao je Colin. Poruga na njegovu licu i intenzitet
riječi potaknule su Josha na akciju. Mikey je bio više njegov prijatelj nego
Colinov, pa je bilo vrijeme da Josh iskoristi svoj položaj u hijerarhiji. Ustao je, a
Kimmy ga je ponovno iznenadila kad je ustala zajedno s njim.
»Pa, da smo bili zajedno, znala bih, zar ne? Mislim, abnormalno je malen. I
čudnog oblika. I ima onu stvar na vrhu.«

43
 Knjige.Club Books
Colinovo lice skoro je poljubičastilo od bijesa. »Mom kurcu ništa ne fali.
Nikad te nisam ni taknuo.«
»Što si rekao?« pitao je Josh. »Jer da si spavao s njom, definitivno bi znala
kako ti kurac izgleda. A rekla je da je malen i čudnog oblika i ima tu stvar...«
Colin ga je prekinuo prije nego što je stigao dovršiti. Pametan potez, jer je
Josh povisio glas toliko da su ga svi u Mikeyjevoj garaži jasno čuli.
»Nikad je nisam taknuo. Ali željela je. Ja sam taj koji joj nije želio dati.« Bacio
je napola punu limenku piva prema hrpi praznih u kutu, a kad je udarila o pod,
izlilo se nešto tekućine.
»Hej!« viknuo je Mikey. »Nije okej.«
Colin je odmarširao prema svojem autu na prilazu, prijatelji su ga slijedili.
Kimmy je stajala tiho, nepomično. Možda se pitala što će Josh misliti o djevojci
koju je doveo na druženje, a uzrokovala je toliko drame, premda to nije učinila
namjerno. Možda se brinula da neće vjerovati njezinoj strani priče. Da će misliti
da je drolja.
Ako ju je išta od toga zabrinjavalo, nije bilo potrebe za tim, jer kad se Josh
okrenuo prema njoj, smiješio se. Primio ju je oko struka kao u nekom filmu,
nagnuo malo unatrag i poljubio pred svima. Uzvratila mu je poljubac, a kad su
se konačno odvojili, željni zraka i smiješeći se kao ludi, ostali klinci su hukali,
galamili i vikali neka si nađu sobu.

Dok su se vraćali kući kasnije te večeri, kad su se odvezli na prazno parkiralište

gdje su se ljubili i razgovarali satima, ispričala mu je kakve je probleme imala s
Colinom. Kako je Colin iskazao zanimanje na početku školske godine, kako ju je
obasipao pažnjom na matematici, koju su pohađali zajedno. S vremenom je uspio
izmamiti poziv da dođe k njoj kući nakon škole, dok joj je mama još na poslu.
Rekao je da će ići zajedno u kino za vikend, ali da u međuvremenu jako želi
provesti nešto vremena s njom izvan škole. Bolje je upoznati. »Povjerovala sam
mu«, rekla je Kimmy.
Umjesto toga, pokušao je iznuditi seks, a morala je uprijeti svom snagom da
ga odgurne kad je zanemario njezin vrlo glasan »ne«. Nakratko, rekla je Joshu,
mislila je da je stvarno u opasnosti, ali u zadnji tren se pribrao i ostavio je drhtavu
i na rubu suza.
Idućeg dana u školi, kad je bio hladan prema njoj i nije spominjao planove
za vikend, Kimmy je shvatila da je nikad nije ni kanio odvesti u kino.
Josh se primaknuo, opet ju je poljubio i prinio usne njezinu uhu. »Ako se
slučajno pitaš, ta mi se šupčina nikad nije sviđala. Ali znam da mi se ti sviđaš.«
»I ti se meni sviđaš«, prošaptala je.
Da, sviđala mu se, a zatim ju je jednoga dana zavolio, a potom više nije
mogao zamisliti da se ikada odvoje. Idućih 19 godina nisu se odvajali.

44
 Knjige.Club Books

Trinaesto poglavlje

LAYLA NIJE PRIMIJETILA Joshev i Nortonov dolazak sve dok se nisu uspeli stubama
koje su vodile do trijema. Vrijeme je još uvijek bilo lijepo, pa je Layla željela
svaku slobodnu minutu provesti vani, jer bi zima mogla doći svakog trena.
Layla je rekla Joshu da će dvorišna vrata biti otključana, pa može proći kroz
stražnje dvorište, ali izgubila je pojam o vremenu, što se često događalo kad je
pisala u dnevnik i prebirala po žicama gitare. Sunce se već počelo spuštati i zrak
se ohladio.
»Oprostite«, reče Josh. »Nisam vas želio prepasti.« Odloži nekoliko psećih
posudica i vreću hrane.
Na jedan od potpornih stupova ograde sleti ptica, a Norton se sjuri niz stube i
krene u trk za njom. Taman prije negoli ju je dostigao, ptica uzleti i smjesti se na
drugi stup. Norton nastavi za njom, ali opet izvisi.
»Lov na ptice mu je daleko najdraža aktivnost«, reče Josh. »Za starijeg psa
nevjerojatno je okretan.«
Layla nije čula da je Josh parkirao na ulazu niti zalupio vratima automobila.
»Jeste li došli pješice?«
»Da. Kad ste poslali adresu, shvatio sam da živimo samo četiri ulice dalje.
Odbacio sam Sashu do njezine mame i zaključio da luli mogao prošetati s
Nortonom ovamo. Kreće se malo sporije nego što se vjerojatno nekoć kretao, ali
uživa u tome.«
Gitara je ležala odložena preko druge stolice, pa je Layla makne s puta.
»Želite li možda sjesti?«
»Može. Jeste li svirali?« upita pokazujući prema gitari.
»Malo.«
»Kladim se da biste znali odsvirati bilo što. Sasha kaže da ste najbolja
nastavnica glazbenog na svijetu.«
Layla se nasmiješi. »Moji su učenici strašno mili. A usto nisu zahtjevna
publika.«

45
 Knjige.Club Books
Grlo joj je bilo suho, pa posegne za vinskom čašom i popije gutljaj. Pinot je
bio mlak, a Layla se namršti kad ugleda mušicu kako pluta na površini. Iščeprka
je van, ali joj se učini da je nepristojno pred gostom pridavati toliko pažnje svojoj
čaši vina. »Jeste li za čašu vina?«
Iznenadi je rekavši, »Zapravo, rado. Moja bivša supruga ne pije, pa nisam baš
ni ja. Ali zvuči dobro. Hvala.«
Layla uđe u kuću i nalije mu čašu vina. Kad se vrati na trijem, pruži mu čašu
i sjedne. »Dakle, Norton«, reče. »Po antivirusu?«
Josh se nasmije. »Definitivno ne. Siguran sam jer kad sam njegovom
prethodnom vlasniku postavio isto pitanje, pitao je koji je vrag antivirus.«
»Znali ste Nortonova bivšeg vlasnika?«
»Nortonov vlasnik je bio Carl, gospodin star devedeset šest godina koji je
živio sam i čija bi kuća vjerojatno izgorjela do temelja jer je žice za struju
provlačio neispravno i potpuno nepropisno. Ja sam električar, pa me njegova kći
angažirala da se pobrinem za to. U petak je još bio dobro, ali kad sam se vratio u
ponedjeljak ujutro kako bih završio radove, otkrio sam da je umro tijekom
vikenda.«
»O, moj Bože«, reče Layla.
»Aha. Norton je popio svu vodu iz zahoda i jeo je smeće iz kuhinjske kante.
Kad sam pronašao Carla, Norton se otišao sklupčati na krevet pokraj njega, gdje
je vjerojatno bio otkad je Carl umro. To mi je slomilo srce. Zbog toga ima strah
od napuštanja. Uznemiri se kad nije okružen ljudima. Sasha je dugo željela psa,
pa je sada naš.«
Priča joj je parala srce. Neću se rasplakati, reče si Layla. Treptanjem potisne
suze i protrese glavom. »Stvarno da ti srce pukne.«
Josh pokaže prema gitari. »Dakle, sada moram pitati. Jeste li dobili ime po
Claptonovoj pjesmi?«
»Ne. Tatina je sestra umrla kad je imao trinaest godina. Dobila je meningitis
i preminula je nakon manje od četrdeset osam sati.« Lecne se. Još smrti. Odlično
si spasila situaciju, Layla. »Tata mi je rekao da su njegovi roditelji bili dirnuti kad
su im obznanili moje ime kad sam se rodila.«
»Znate li odsvirati tu pjesmu?«
Začuje bodrenje publike. Prisjeti se kako se s dvadeset tri godine provodila
kao nikada u životu. »Da.«
»Pjevate li?«
»Ponešto.«
»Koliko dugo živite ovdje?«
»Uselila sam se krajem lipnja.«
»Sami?«
»Sama.«
46
 Knjige.Club Books
Nije pitao za detalje; nije ih ponudila.
Već jako dugo nije sjedila s muškarcem. Liam nikad nije bio kod kuće tijekom
posljednje godine braka, iako je Layli trebalo neko vrijeme da shvati da zapravo
nije na poslu, kako je tvrdio.
Pili su vino i gledali Nortona kako lovi ptice. »Jeste li znali da vam je sprijeda
pregorjelo jedno svjetlo?« upita je.
Uključila je vanjsku rasvjetu kako bi lakše zamijetio kućni broj, za slučaj da
stigne bliže sumraku ili kad se već smrači. Imala je četiri svjetla, ali jedno se nije
palilo čak ni kad je zamijenila žarulju novim reflektorom. Kuće u njezinom
susjedstvu i dalje su bile u dosta dobrom stanju, međutim, zahtijevale su nešto
popravaka, kako je to njezin agent za nekretnine elokventno sročio. Osnova je bila
dobra, ali pojedine prostorije vapile su za renovacijom. Većinom su to bile
estetske promjene, pa je Layla bez problema angažirala obližnju firmu za podne
obloge da joj postavi novi tapison u sobe i kvalitetan laminat u kuhinju. Bila je
savršeno sposobna samostalno sve okrečiti i provela je tako značajan dio ljeta, u
potpunoj tišini, uz smirujući nježni zvuk valjka, kojim je bojila zidove u kremastu
nijansu alabastera. Kuhinjski uređaji pristojno su radili, ali Layla se veselila danu
kad će imati dovoljno ušteđevine da ih zamijeni novijima. Zamjena ormarića,
radne površine i rasvjete znatno bi pomogla da kuhinja napusti devedesete i prigrli
novo tisućljeće. Naravno, jednom kad se uselila, otkrila je nekoliko stvari koje je
procjenitelj propustio, primjerice neispravno vanjsko svjetlo i blago neravan pod
u jednom dijelu podruma. Osim toga, sustav grijanja i hlađenja tehnički je radio,
ali vjerojatno će izdahnuti za nekoliko godina. Isto je vrijedilo i za krov. Možda
nema dobru osnovu, zasigurno nema odličnu, ali ima sasvim prihvatljivu osnovu,
što je u konačnici jedino što je trebala.
»Promijenila sam žarulju, ali i dalje ne radi«, reče Layla. Popravljanje svjetla
nije joj bilo visoko na popisu prioriteta, posebno s obzirom na vrijeme koje je
uložila u svoj studio. Uostalom, morala bi naći nekoga da ga popravi. Nekoga za
koga zna da je stručan i da je neće pokušati opelješiti. Zato je uporno ostajalo na
popisu, premda ju je pomalo živciralo što to stalno odgađa, zapravo nije dovoljno
marila da bi se uhvatila s tim u koštac.
»Ako nemate ništa protiv, kad se vratimo mogu pogledati u čemu je problem.«
»Može.«
Dovršili su vino, a prije odlaska Josh je rekao Layli da će joj poslati poruku
prije nego što dođe po Nortona u nedjelju navečer. »Ako budete imali ikakvih
pitanja dok nas nema, slobodno pitajte.« Sagne se i počeška Nortona iza ušiju.
»Ako vam ne bi bio problem poslati nekoliko slika, bilo bi divno. Za Sashu.«
Nasmiješi joj se, a Layla reče: »Za Sashu. Jasno. Uživajte u vikendu.«
»Hvala. Hoćemo.«
Layla skupi vinske čaše, dnevnik i gitaru. »Dođi, Nortone«, reče i povede psa
u kuću. Istina, nema muža niti dijete, ali odlučila je biti jedna od onih kojima je

47
 Knjige.Club Books
čaša uvijek napola puna. Ima gitaru i vino, a bar na nekoliko dana imat će i psa
kojeg je rastužio Joshev odlazak, ali također razveselila Laylina prisutnost, jer je
znao da neće biti sam.

48
 Knjige.Club Books

Četrnaesto poglavlje

UZVANICI SU USTALI dok su djeveruše i djeveri prilazili oltaru. Nedostajala je još

samo mladenka, pa su se okrenuli prema ulazu u crkvu, gdje je Amber čekala
oslonjena o očevu ruku uz prve note Svadbenog marša. Josh podigne Sashu da bi
bolje vidjela. Njegov brat gledao je svoju nevjestu kao da je jedina žena na svijetu,
a Josh je znao da uistinu svim srcem vjeruje u to. I Josh se jednom našao na
njegovom mjestu, međutim, umjesto vjenčanice, Kimmy je nosila maturalnu
haljinu.

»Lijepo izgledaš«, rekao je Josh.

»Stvarno?« rekla je Kimmy dok je gladila žute šljokice prišivene na korzet
haljine. »Čak i u ovoj vintage haljini?«
»Apsolutno.«
»Vintage« je bila njihova interna šala, jer je Kimmy haljinu kupila u trgovini
rabljenom odjećom. »Ništa si drugo ne mogu priuštiti«, rekla mu je. »Ne mogu
zamisliti da me mama odvede u šoping centar i da stotine dolara za haljinu.«
Među njima nije bilo tajni, bilo mu je drago što mu je Kimmy povjerila sve
loše strane života u njezinu kućanstvu. Majka joj nijednom nije bila na
roditeljskom sastanku i uvijek je sate koje je Kimmy provodila u školi smatrala
odmorom od roditeljstva. Otkad je Kimmy znala za sebe, njezina majka radila je
kao njegovateljica kod starca čija obitelj nije željela platiti pravu medicinsku
sestru. Muškarac je imao nekakav invaliditet i patio je od agorafobije. Volio je
igrati damu i pušiti cigarete, što je bilo praktično, jer je Kimmyna mama voljela
isto. Joshu je taj aranžman zvučao disfunkcionalno iz svakog mogućeg kuta, ali
Kimmy je rekla da je s vremenom shvatila da im se posrećilo, jer se boji da njezina
mama nema kvalifikacije za bilo koji drugi posao. »Mama je uvijek govorila da
ne može raditi što druge mame rade jer nas mora uzdržavati«, rekla je Kimmy.
»Čini se da tata nikad nije bio dio priče.« Možda bi za Kimmy sve bilo drugačije
da je imala nekoga tko bi vjerovao u nju i prije Josha.
Josh je ponudio da joj kupi koju god haljinu poželi, ali Kimmy nije htjela ni
čuti za to. Doduše, haljina je uistinu bila lijepa i činilo se da je samo jednom

49
 Knjige.Club Books
nošena. Klizila joj je niz bedra, a žuta boja prekrasno je izgledala uz njezinu plavu
kosu, koju je imala raspuštenu - dugu i ravnu. Sve druge djevojke imat će
komplicirane punđe, ali unatoč cijenama u trgovini rabljenom odjećom, Kimmy
je cijeli budžet potrošila na haljinu, cipele i cvijet za Joshev rever. Angie ju je
našminkala, a Josh nije lagao kad je rekao da lijepo izgleda.
Zbilja je izgledala lijepo.
Upoznao je njezinu majku na večer maturalne zabave, što je prošlo bolje nego
što je očekivao. Gospođa Keller nije se mogla podičiti ugodnom osobnošću niti
toplinom, ali bila je pristojna, rukovala se s Joshem i rekla da joj je drago što se
konačno upoznaju. Usrećila je Kimmy kad je spustila cigaretu i uslikala ih starim
fotoaparatom za koji Kimmy nije ni znala da ga imaju.
Kod Josha je bila posve druga priča. Njegova majka snimila je hrpu
fotografija njega i Kimmy, a nekoliko je puta obrisala suze, jer je Josh bio njezin
najmlađi sin, pa je riječ o posljednjoj maturalnoj večeri. Ali kad su konačno
pobjegli i krenuli prema restoranu naći se s prijateljima, Kimmy je i dalje pričala
o majci i fotoaparatu. Josh je imao tek osamnaest godina i nije baš najbolje
uočavao takve stvari, ali te mu je večeri postalo jasno koliko se Kimmy osamljeno
osjećala dok je odrastala i kako ju je dirnula već natruha majčine pažnje.
Kimmy je dotad već nekoliko puta susrela Josheve roditelje i uvijek su bili
jako ljubazni prema njoj. Činilo se da su se malo obeshrabrili kad im je rekla da
ne ide fakultet, ali ako su imali mišljenje o tome, zadržali su ga za sebe. I dalje su
pritiskali Josha da ode barem u zanatsku školu, ali bio je čvrsto uvjeren da bi bilo
najbolje da neko vrijeme radi.
Kimmy je odlučila da je spremna otići s Joshem do kraja. Stigli su blizu
nekoliko puta, ali Kimmy je rekla da želi biti sigurna. A kad ju je Josh jedne večeri
izveo na sladoled i rekao joj da je voli, stvarno je želio da Kimmy zna da ozbiljno
to misli. Nisu se ljubili ni ništa. Samo su stajali u redu držeći se za ruke kad se
iznenada prignuo i šapnuo joj.
Razgovarali su o prvom seksu i Josh je rezervirao sobu u hotelu za noć poslije
maturalne zabave. Ostali maturanti su planirali ugurati što više ljudi u drugu
sobu, ali Josh i Kimmy željeli su privatni prostor. Oboje su bili punoljetni i
Joshevi roditelji su im dali svoj blagoslov, rekavši da im je draže da su djeca u
hotelu nego da se voze autima. Kad su napuštali Kimmynu kuću, njezina mama
nije spominjala dokad se mora vratiti, nije čak pitala ni kada planira doći kući,
ali Kimmy joj je ostavila ime hotela, za svaki slučaj.
Nisu dugo ostali na plesu. Zabava ih nije oduševila, oboje su se samo željeli
vratiti u hotel. Kimmyn omiljeni punč čekao ih je u susjednoj sobi, poveća količina
koju je smućkalo nekoliko prijatelja koji su preskočili ples.
Imali su svoju sobu, ali prvo su se pridružili ostalima u sobi s punčem. Kimmy
je iskapila čašu u tri velika gutljaja. »Obožavam ovaj punč. Obožavam osjećaj
koji mi probudi«, rekla je. Kimmy i Angie skinule su cipele i skočile na krevet,

50
 Knjige.Club Books
plešući uz ritam glazbe, dok se punč prelijevao preko ruba čaše. Ne postoji ništa
bolje od mladosti i zaljubljenosti, sve će se odviti točno kako su planirali.
Josha je veselilo što Kimmy voli njegove prijatelje. Dovela je svoju Angie u
njihovo društvo, a Kimmy je rekla Joshu da ne želi živjeti bez ekipe iz garaže, kako
je sada razmišljala o njima. U toj dobi jedino im je bilo važno pripadati nečemu.
»Divna mi je tvoja haljina«, Cheyenne, Mikeyjeva djevojka, rekla je Kimmy
kad im se pridružila u skakanju po krevetu. »Prekrasna je.«
»Vintage je«, viknula je Kimmy, na što je nju i Angie spopao napad hihotanja,
pa su zagrlile Cheyenne i srušile se na madrac, dok je punč prskao oko njih. Tko
god bude spavao na tom krevetu bit će narogušen i mokar do kože.
Kasnije te večeri, kad se napila, Kimmy je rekla Joshu da ga voli i da je
spremna predati mu se. I Josh je bio prilično pijan, ali svukao joj je haljinu i
milovao joj golo tijelo, dok mu se smiješila. Gledao ju je kao da je nešto
najdragocjenije na svijetu i da nikad neće poželjeti živjeti bez nje. »I ja tebe volim,
Kimmy. Uvijek ću te voljeti.«
Rekla je da je nije boljelo, ali poslije se pitao koliko se uopće sjećala. Spavali
su skupa još dvaput prije negoli su se idućeg dana odjavili iz hotela, a upravo su
to bile uspomene na njihov prvi seks kojih bi se Josh prisjetio kad bi razmišljao o
tome.
Kad je parkirao na njezinom prilazu, Kimmy mu je rekla da se želi uvući
nazad u krevet i ostati ondje dok se ne otarasi brutalnog mamurluka i ponovno se
počne osjećati kao ljudsko biće. Ali prije negoli je izašla iz auta, rekao joj je,
»Volim te«, a Kimmy ga je pogledala i rekla, »I ja tebe«. A Josh će do kraja života
bez trunke sumnje znati da su oboje bili iskreni.

Josh se prisili da prestane razmišljati o prošlosti, grdeći se što je propustio trenutak

kad su Justina i Amber proglasili mužem i ženom. Poslije će njegova majka
izložiti u dnevnoj sobi uokvirenu fotografiju snimljenu nekoliko trenutaka nakon
njihova prvog poljupca. Na slici Justin svojoj mladenki upućuje smiješak
namijenjen isključivo njoj, kao da joj poručuje da su sami na svijetu i da ne može
zamisliti život bez nje.
Kad je Josh primio masivni srebrni okvir u ruku i pogledao sliku, nije mu
prizvala uspomene na njegovo vjenčanje. Prisjetio se kako je jednoga dana
pogledao Kimmy i shvatio da možda želi obimniji svijet, koji ne čine samo njih
dvoje, te da je možda pogriješio.

Nakon večere Joshev brat James održao je dirljivu zdravicu Justinu i njegovoj
mladenki. Josh osloni ruku na praznu stolicu pokraj sebe; Sasha mu se ispružila
preko krila, usnula. Volio bi osjetiti Justinov optimizam. Većinom se osjećao
umorno. Ne kao Sasha. Njegova je iscrpljenost bila dublja. Njegov brat Jordan

51
 Knjige.Club Books
sjeo je na praznu stolicu i uručio mu piće. »Čini se da ne možeš otići po novu
rundu. Odlučio sam ti pomoći.«
»Zato si mi najdraži brat«, reče Josh.
»Kakva je sad situacija? Pretpostavljam da trenutno ne uživaš u vjenčanjima.«
»Sve je u redu.«
»Možda je vrijeme da se vratiš u igru?«
»Prošlo je tek šest mjeseci. Kimmy je inzistirala da osobno preda zahtjev za
razvodom, jer je to bila njezina odluka i sve to. Ali nisam još primio dokumente i
nemam pojma kad će sve biti gotovo.«
Brat mu se trgne. Činilo se da je želio reći nešto, ali da se predomislio. To je
drugi razlog zašto mu je Jordan stvarno najdraži brat. »Barem imaš slobodnog
vremena.«
Svi su mu to govorili. Zbog ravnopravne podjele skrbništva Josh je imao više
slobodnog vremena nego ikad otkad je postao otac. Šteta što ga nije znao ispuniti.
Njegovi oženjeni prijatelji bili su zauzeti poslovima, suprugama i djecom. Svi su
se žalili kako imaju premalo vremena. Stalno žure i tijekom dana ih napada toliko
podražaja sa svih strana da samo žele doći kući i opustiti se s obitelji, ako se to
uopće može nazvati opuštanjem. Svi su imali previše obveza i pregorjeli su.
Josh zbilja jest imao slobodnog vremena. Kad god bi Sasha bila kod Kimmy,
mogao je jesti što god poželi, gledati što god zaželi i raditi što god mu se prohtije
bez pitanja. Prvih nekoliko mjeseci imao je osjećaj kao da je skinuo ogroman teret
s vrata. Nije više bilo napetosti između njega i Kimmy. Nije više bilo tihih svađa
kako Sasha ne bi primijetila da joj se brak roditelja raspada pred očima. Nije se
više morao brinuti u kakvom će se raspoloženju Kimmy vratiti s posla. Nije se
više nadmetao za pažnju s njezinim mobitelom. Nisu se više kretali kućom kao
cimeri.
Ali problem je bio što nije znao kako uopće želi popuniti slobodno vrijeme.
Zadnji put kad je bio samac, imao je osamnaest godina.
»Počni koristiti aplikacije«, reče Jordan.
Josh zastenje. Svi su stalno tupili o aplikacijama. Justin je upoznao Amber
preko aplikacije, a pogledaj ih sad. Josh je samo znao da podrazumijevaju cijeli
novi set njemu nepoznatih pravila.
»Ne moraš se oženiti za ijednu od tih žena. Samo vidi želi li neka otići u kino
ili se naći na piću. Uostalom, imaš potrebe, zar ne?« Brat mu se nasmije kao da je
to ludo smiješno.
Naravno, imao je potrebe. Ali to nije značilo da želi navrat-nanos naći ženu s
kojom bi spavao.
To je druga razlika između osamnaestogodišnjaka i tridesetsedmogodišnjaka.
Sada duže može odgađati zadovoljenje, ne mora eksplodirati od hormona samo
zato što se ne seksa.

52
 Knjige.Club Books
»Predomislio sam se. James mi je najdraži brat.«
»Oprosti, stari. Nije bilo smiješno.«
»Sve je u redu«, reče Josh.
»Sranje. Ponestalo mi viskija. Dođem odmah«, reče Jordan, potapša ga po
ramenu i ode po novu rundu pića.
Joshev mobitel zavibrira zbog pristigle poruke.
Vaš blesavi pas vam je htio poželjeti laku noć, pisalo je. U poruci je bila
fotografija Nortona pod poplunom, vjerojatno Laylinim, glave položene na njezin
jastuk. Slika nije namještena. Našla sam ga ovako kad sam ušla u sobu. Nema
potrebe za odgovorom. Samo sam željela javiti da je sve u redu i da se Norton
»smjestio« prilično dobro. Nadam se da uživate u vikendu.
Josh joj odmah odgovori. Bome se fino smjestio. Nemojte pomišljati da mi
ukradete psa. Znam gdje živite. Shvati kako zuri u zaslon, u nadi da će poslati još
jednu poruku. Nasmiješi se kad je stigla.
Otkrili ste moj zli plan. Poslala je još jednu sliku. Ovaj put Norton je nosio
kaubojski šešir. Josh poželi da se slikala sa psom, ali imao je osjećaj da bi joj bilo
nelagodno. Nije još znao što bi mislio o njoj. Zasigurno mu je bila privlačna i bila
je iznimno draga.
Ali koja je njezina priča? Što želi?
A što on želi?
Pošalje još jednu poruku: U jedno sam siguran. Norton ima novu omiljenu
tetu čuvalicu. Hvala još jednom. Doći ću ga pokupiti sutra popodne. Najkasnije u
četiri.
Opet je čekao na njezin odgovor. Zvuči dobro. Vidimo se sutra, bilo je sve što
je napisala.

53
 Knjige.Club Books

Petnaesto poglavlje

U NEDJELJU, DOK je uz Nortona pila svoju drugu šalicu kave, Layla spusti šalicu i
posegne za mobitelom. Potraži Josha Summersa na Googleu, ali nađe jedino
njegov električarski obrt. Imao je ocjenu od pet zvjezdica. Nije bio na društvenim
mrežama, kao ni Layla. Obrisala je svoj račun na Facebooku prije puno mjeseci.
Kad je napustila Liama, zaključila je da je lakše obrisati profil nego promijeniti
bračni status i nositi se s lavinom dobronamjernih, ali većinom znatiželjnih
zabadala.
Nakon ručka izvela je Nortona u šetnju, a kad su se vratili, pas ju je slijedio
do podrumskog studija i izvalio se na tepih. Spoji gitaru na pojačalo i malo je
ugodi, dok nije zvučala točno kako je željela.
»Ovo će biti jako glasno«, reče psu. Ali činilo se da je već zaspao, a kad ga
prvih trideset sekundi svirke nije probudilo, Layla se prepusti zvuku.

Do posljednjih mjeseci 2007. bend Storm Warning dodao je još nekoliko

originalnih pjesama svojim nastupima. Njihovi su obožavatelji znali da će
svejedno čuti svoje omiljene pjesme, naplesati uz melodije koje su slušali na
radiju dok su odrastali. Ali počeli su prihvaćati originalne pjesme i tražiti ih
između setova, dok se bend odmarao. Te originalne pjesme namijenjene prvom
albumu ostale su Layli zvučna podloga razdoblja kad ju je Liam počeo ozbiljno
zavoditi.
I dalje su svirali u baru Connie’s skoro svakog vikenda, a Suzanne se i dalje
redovito pojavljivala. Layla je nije opet vidjela u Liamovu krilu, ali često je sjedila
na stolici pokraj njegove. Liam bi u to doba razgovarao s Laylom svaki put kad
bi došao u bar. I to nekoliko puta, zapravo. Ubacio se u njezin svijet tako
polagano, tako postupno, da je imala osjećaj da je oduvijek ondje. Ono što je
počelo kao prijateljstvo prometnulo se u nešto romantično, a da Layla nije ni bila
posve svjesna što se događa.
Liam je odlično znao predvidjeti što bi druga osoba mogla poželjeti, a zatim
joj tu želju ispuniti u vlastitu korist. Dodao bi joj bocu piva baš kad bi joj grlo
bilo najsuše i najbolnije. Jednom je neki pijani i ratoborni tip počeo pipkati Laylu
dok je pozirala za fotografiju, a Liam je uskočio i s lakoćom razriješio situaciju,
54
 Knjige.Club Books
nije čak morao ni podizati glas. Layla je te večeri imala razornu glavobolju. Bilo
joj je vruće, bila je umorna, znojna i izgladnjela, nije imala energije za pijanog
obožavatelja. Liam je jednostavno uklonio problem, a kad ga je nakon deset
minuta pokušala naći kako bi mu se zahvalila, nije bila dovoljno brza, primijetila
je kako odlazi sa Suzanne. Kad ga je vidjela idućeg tjedna, odmah mu je prišla i
rekla koliko joj je značila njegova pomoć. Tada ju je već počeo zanimati i
primijetila je kako ga traži u publici dok pjeva. Ponekad se publici moglo učiniti
da Layla pjeva baš za Liama, jer je tako i bilo. A Liam bi sjedio na barskoj stolici
i zanemarivao prijatelje s kojima je došao, kao da je Layla jedina vrijedna
pogleda.
Layla se prvi put družila s Liamom nakon svirke jer se sjetio izaći tijekom
posljednje pjesme i kupiti gurmansku pizzu u obližnjem restoranu, koji je
posluživao noćne ptice.
Umjesto da joj donese pivo čekao je da se raziđe gomila ljudi u redu za
fotografiranje. Prišao je Layli balansirajući pizzom na jednom dlanu i rekao,
»Netko mi mora pomoći pojesti ovo. Znaš možda nekoga gladnog?«
Trebali su ga izbaciti iz bara, jer je trebao krenuti prema izlazu, umjesto da
stiže s večerom. Ali vlasniku bara nije smetalo kad bi se članovi benda zadržali
neko vrijeme i popili pokoje pivo dok su pakirali stvari. Istu povlasticu bi dobili
cure i dečki članova benda.
»Umirem od gladi«, rekla je kad je otvorio kutiju. Uzela je komad sa
salamom; druga polovica bila je s kobasicom.
Kevin, član benda s kojim je Layla bila najbliskija i s kojim je spavala
nekoliko puta tijekom studija, dok nisu odlučili da je to užasna ideja, prošao je
pokraj njih, s bubnjarskim štapićima u stražnjem džepu.
»Samo bi jednom obožavatelju palo na pamet da donese pizzu«, rekao je i
počastio se komadom prije odlaska.
»Ja nisam jedan od tvojih obožavatelja«, rekao je Liam.
Layla se nacerila, s kriškom pizze na pola puta do usta. »Ako ti tako kažeš.«
Nasmiješio se. »Kažem. Usput, upravo smo na prvom spoju.«
Zagrcnula se pizzom. »Definitivno nismo.«
»Naravno da jesmo. Na ovakve spojeve ideš kada je djevojka koju želiš izvesti
zauzeta svaki vikend do dva ujutro.«
»Kako ovo može biti spoj kad već imaš curu?«
»Tko mi je cura?« pitao je iskreno zbunjen.
»Suzanne. Znaš, djevojka s kojom sam išla u školu i koju poznajem praktički
cijeli život.«
»Vjeruj mi, Suzanne mi nije cura.«
»Rekla je da ti je cura one večeri kad sam svratila razgovarati s vama.«

55
 Knjige.Club Books
Uostalom, Layla ga je vidjela kako odlazi sa Suzanne neku večer, iako se ne
moraš viđati s nekim da bi ga poveo kući.
»Izašli smo nekoliko puta. To je sve. Ne zanima me.«
»Slobodno budi s kim god želiš«, rekla je Layla.
»Želim biti s tobom. Upravo pokušavam.«
»Pizza je izvrsna.«
»To je sve što ću dobiti, ha?« Nasmiješio se i otvorio kutiju. »Uzmi još jednu
krišku.«
Sviđao joj se Liam. Nije bila posve sigurna zašto, ali jest. Možda zato što se
ponašao kao kavalir i nije ju gušio. Razumio je da joj je glazba važna i bio je
spreman naći rješenje. Mnogi su frajeri pokušali uvjeriti Laylu da ode s njima
kući, ali uvijek radi njihovih potreba. Nijedan se nije sjetio donijeti joj pizzu kako
bi zadovoljio jednu od njezinih.
»Ona originalna balada s kojom ste završili treći set, jesi je ti skladala?«
pitao je.
»Kevin ju je skladao. Ja ne skladam. Samo sviram i pjevam.«
»Svidjelo mi se kako ste započeli drugi set s »Magic Manom«. Rođena si da
pjevaš tu pjesmu. Nevjerojatno je seksi. Nisam ni znao koliko mi se sviđa dok je
nisi otpjevala. Zašto češće ne pjevate obrade Hearta?«
»I drugi moraju doći na red. A rasturit ću si glasnice ako budem pokušavala
oponašati Ann Wilson, koja je, usput budi rečeno, prava božica rocka.«
»I ti si«, rekao je.
»Možeš prestati. Nema potrebe za laskanjem.«
»To je istina.«
Dok su razgovarali i jeli, Laylu je iznenadilo što Liam zna redoslijed svake
pjesme u svakom setu i kako je iskreno zainteresiran za bend iz zabavljačkog ugla.
»Imaš li ikakve glazbene vještine?« pitala je. »Hoćeš li mi sada reći da si
zapravo glazbenik koji si potajno pokušava priskrbiti mjesto u bendu?«
»Ništa ne znam svirati, a vjeruj mi, ne želiš čuti kako pjevam.«
»Zašto onda?« pitala je.
»Što zašto?«
»Zašto si ovdje svaki vikend?«
»Jer uživam dok te gledam na pozornici. Dok slušam kako pjevaš.«
Layla se nasmiješila.
»Sranje. Znaš kako zvučim?« rekao je.
»Znam, ali nisam željela spominjati.« Skoro su pojeli pizzu, a Layla je
zijevnula. Bila je sita i sretna, krevet će joj noćas biti jako udoban.
»U redu. Priznat ću. Ja sam jedan od tvojih obožavatelja. Volim kako pjevaš.
Volim kako izgledaš dok pjevaš. Želim te bolje upoznati.«
56
 Knjige.Club Books
»Moj nastup je završio, ali čini mi se da tvoj tek počinje.«
Nakrivio je glavu, pogledao je u oči i zadržao pogled. »Kad pjevaš, meni
pjevaš, Layla. Sviđa mi se kad to radiš. I ti mi se sviđaš. Jako. Daj mi priliku da
ti pokažem kako bismo dobar par mogli biti.«
Zaljubio se jače i ranije nego Layla. Nije bila sigurna što bi mislila o njemu,
ali te noći odlučila je vjerovati da joj govori istinu. S vremenom će joj reći da je
voli i navesti sve što voli kod nje, a Layla će mu opet povjerovati. Liam je bio
rođeni prodavač, a Layla se najviše sramila što joj je uspio prodati sebe i uvjeriti
je da podržava njezine snove jednako koliko i ona njegove. Platila je punu traženu
cijenu za nešto što je kasnije poželjela vratiti, ali kad je konačno uvidjela istinu,
bilo je prekasno.

Norton je i dalje hrkao na podu kad je Layla uzela stanku i žedno ispila vodu koju
je ponijela u podrum. Prilično se oznojila, pa se skinula u tanku potkošulju koju
je nosila ispod flanelske košulje. Otpjevala je svoje najdraže obrade, ali bilo ih još
mnogo. Prije će ostati bez glasa nego bez pjesama.

57
 Knjige.Club Books

Šesnaesto poglavlje

JOSH SE DOVEZE na parkiralište Kimmyna stana i ugasi kamionet. Želim ići s

tobom po Nortona kod učiteljice Layle«, reče Sasha kad ju je uveo u zgradu.
»Nedostaje mi.«
»Znam, ali nedostaješ mami. Norton će pričekati nekoliko dana.«
Poljubi je za rastanak, a potom Kimmy otvori vrata i čvrsto privije Sashu u
zagrljaj. Josh se odveze kući, unese putnu torbu, zgrabi kutiju s alatom i vrati se
do kamioneta za kratku vožnju do Layle. Poslao joj je poruku prije negoli je
krenuo s parkirališta Kimmyne zgrade, ali nije odgovorila. Nitko nije došao kad
je pozvonio na ulaznim vratima, pa odšeta do stražnjeg dvorišta i uđe. Nije bila ni
na trijemu, ali začuje kako odnekud dopire glazba - Heartov »Magic Man«, točnije
rečeno - pa pretpostavi da je kod kuće.
Slijedio je zvuk do podrumskog prozora, gdje je glazba postala glasnija.
Proviri kroz prozor i iznenadi se prizorom. Layla nije slušala glazbu - izvodila ju
je. Staklo je donekle prigušilo zvuk, ali imala je nevjerojatan glas.
Nosila je izblijedjele traperice, a na podu je ležala košulja dugih rukava, kao
da ju je svukla i odbacila kad se previše ugrijala. Iznad struka je nosila samo tanku
potkošulju. Pjevala je u mikrofon, a mišići vrata i nadlaktice napinjali su se od
napora sviranja i pjevanja.
Pokuca o prozor.
Nije ga čula; nije ga vidjela.
Očigledno je to bio privatan trenutak i trebao je skrenuti pogled, ali nije
mogao.
Uostalom, nije ni želio.
Sramežljivu, tihu Laylu zamijenila je žena koja je izgledala kao da nastupa u
vlastitom spotu. Izraz lica mijenjao joj se sukladno stihovima, kao da pripovijeda
priču. Kosa joj se zalijepila za vlažan vrat. Nije bio dovoljno blizu da bi vidio, ali
zamišljao je kako joj znoj teče niz vrat pa ravno u prednji dio potkošulje.
Nije bila stvar u tome da Layla nije privlačna, jer je bila. Ali bilo je to
nenametljiva privlačnost, kao da se trudi ne privlačiti pažnju na svoj izgled.
Njezina crvenkasto plava kosa obično je bila svezana u rep ili zataknuta iza uha.
58
 Knjige.Club Books
Nije se mogao sjetiti boje njezinih očiju, jer im nikad nije pridavao previše
pozornosti, a obično su bile skrivene iza sunčanih naočala, koje je nosila tijekom
jutarnjeg dežurstva. Nije bila ni visoka niti niska, ni krupna niti sitna. Skoro kao
da se ni po čemu nije željela isticati. Joshu to nije imalo previše smisla, ali bilo je
u Layli nešto što nije mogao dokučiti.
Možda zato što je zapravo ne poznaješ, reče samome sebi. Dosad je vidio
samo što mu je dopustila da vidi, a imao je dojam da tek sada bolje uviđa njezinu
pravu prirodu. Izgledala je kao da plamti, kao da ju je radost okupala žarkim
nijansama narančaste i vatreno crvene.
Bila je to duga pjesma, ali poželio je da traje duže.
Pričekao je dok nije odsvirala posljednje note. Sve je utihnulo i Josh ju je
promatrao još nekoliko sekundi dok je duboko disala, dok su joj se prsa dizala i
spuštala. Izgledala je iscrpljeno.
Trebao se uspraviti i požuriti do glavnog ulaza i pozvoniti. Sad bi ga
vjerojatno čula. Ali u djeliću sekunde prije negoli se uspio odvući od prozora,
Layla naglo podigne glavu prema njemu, a na licu joj se ocrta čista panika.
Josh poželi da ne izgleda kao neka jeziva uhoda. Zurili su jedno u drugo
naizgled satima, ali prošle su, zapravo, samo sekunde. Layla podigne košulju s
poda i pokaže prstom prema stropu, dajući mu do znanja da ide na kat. Josh ode
do prednjeg ulaza, a čim je Layla otvorila vrata, reče, »Jako mi je žao. Nisam vas
želio uznemiriti ni uhoditi niti išta slično. Kucao sam na vrata. Pokucao sam i na
prozor, ali niste me čuli.«
Navukla je košulju do kraja i brzo ju je zakopčala. »Niste vi krivi. Znala sam
da dolazite. Samo sam... izgubila pojam o vremenu.« Činilo se kao da umire od
srama, ali nikako nije mogao shvatiti zašto. Josh bi se trebao sramiti. I bilo ga je
sram.
Norton primijeti da je Josh stigao i pojuri obrušiti se na njega. »Uđite«, reče
Layla. Zatvori vrata kako pas ne bi pobjegao na cestu.
Josh pokaže prema kutiji s alatom koju je držao u ruci. »Ako biste mi mogli
otvoriti vrata garaže, da mogu doći do razvodne kutije, pogledat ću vam ono
svjetlo. A onda vam više nećemo smetati.«
»Svakako.«
Nije mu dugo trebalo da otkrije u čemu je problem sa svjetlom i popravi ga.
Podigao je osigurač, pokucao na vrata i zamolio Laylu da stisne prekidač.
Nasmiješila se kad je vidjela da se vanjsko svjetlo uključilo. »Hvala. Konačno
mogu prekrižiti taj zadatak. Dugo je bio na popisu.«
»Nikakav problem.«
Layla ode u kuhinju i vrati se s Nortonovim zdjelicama, hranom i uzicom.
Josh primi uzicu i zakvači je za Nortonovu ogrlicu.
»Rekli ste da ne pjevate«, izlane se Josh. »Ali očigledno znate pjevati. Imate
nevjerojatan glas.« Taj bezvezni pridjev nije bio dostojan opis njezina glasa, ali
59
 Knjige.Club Books
Josh nije uspio smisliti ništa drugo. Kasnije, kad se u mislima vraćao tom
trenutku, sjetio se boljih riječi, primjerice »moćan«, »čudesan«, »strastven«.
»Time sam mislila reći da pjevam samo za sebe. Ne pjevam ni za koga
drugoga. Više ne.«
»Nekoć jeste?«
»Da.«
Strpljivo je čekao, u tišini, nadajući se da će pojasniti. Nije ga se ticalo, ali
stvarno mu je pobudila znatiželju. Želio je saznati više o negdašnjoj Layli.
Dovraga, želio je saznati više i o sadašnjoj Layli.
»Bila sam u bendu«, reče Layla. »Zvali smo se Storm Warning.«
»Zašto prije niste rekli?« Mislio je da naprosto voli svirati gitaru. Za
nastavnicu glazbenog bila je to savršeno razumljiva razbibriga. Ali izvedba kojoj
je svjedočio pokazala je vještinu koja je značajno nadmašivala ležeran hobi.
»Jer je to bilo u nekom drugom životu.« Možda je taj život bio njezino zlatno
doba, pomisli Josh.
»Kada?« upita je.
»Bend se okupio dok smo bili na faksu. Imala sam otprilike dvadeset dvije
godine kad su nas počeli plaćati za nastupe. Svirali smo nekoliko godina.«
»Postoje li još?«
»Ne baš. Do kraja 2008. svatko je pošao svojim putem.«
Pokušao se prisjetiti tog razdoblja. Nikad nije bio na njezinom koncertu, ništa
nije znao o bendu i nije čuo za njih jer su u to doba on i Kimmy bili u potpuno
drugačijoj fazi života. Bile su to teške godine, ali također i razdoblje njihova
profesionalnog napretka, kako je ponekad razmišljao o tom dobu. Nisu bili u
mogućnosti ikamo ići, a kamoli tek izlaziti i slušati koncerte uživo.
Utisne joj u dlan dvije novčanice od dvadeset dolara i jednu od deset. »Ne, ne
treba mi novac«, reče Layla. »I popravili ste svjetlo.«
»Uzmite. Više bi me koštalo da sam ga odveo u hotel za pse.«
»Hvala.« Layla čučne i razbaruši Nortonu krzno. »Bok, Nortone. Hvala na
druženju ovaj vikend.«
»Opet, stvarno mi je žao.« Imao je osjećaj da se nikad neće uspjeti dovoljno
ispričati za narušavanje privatnosti.
»Nema potrebe za ispričavanjem. Bila sam u svom filmu, trebala sam gledati
na sat. To mi se ponekad dogodi kad sviram.«
»Stvarno je bilo predobro.«
Pogledala ga je s blagim osmijehom, ali ništa nije rekla, izgubljena u mislima,
kao da se prisjećala nekog predobrog trenutka.

60
 Knjige.Club Books

Sedamnaesto poglavlje

»KAKO JE PROŠLO čuvanje?« upita Tonya.

»Bilo je dobro. Pas je jako umiljat. Ali mislim da ne čuje baš najbolje.«
»Pitaj Josha možeš li ga povremeno posuditi, pa ga odvedi u park za pse. Čula
sam da je to krasan način za upoznavanje muškaraca. Jako čedan.«
»Nije loša ideja, ali morala bih brzo djelovati. Vrijeme će se pogoršati.«
Vjetar je snažno puhao i donosio nepogrešiv miris snijega. Layla zadrhti. Jutarnje
dežurstvo postat će za mjesec dana čista patnja, a već su mogli iskusiti prve
natruhe onoga što ih čeka.
»Odvedi ga u PetSmart. Čula sam da horde muškaraca lutaju redovima sa
svojim psima, tražeći mačke poput tebe.«
»Ili možda samo pseću hranu. Također, svašta si ti čula o mjestima za
upoznavanje muškaraca«, zadirkivala ju je Layla.
»Samo pokušavam pomoći prijateljici. Kako je bilo s Joshem?«
»Zadržao se malo kad je doveo Nortona, popili smo čašu vina.« Tonya
podigne prst. »Vratit ćemo se na to za trenutak. Pas se zove Norton? Kao
antivirus?«
»Da, ali zapravo ne. Ime mu je dao netko tko nije poznavao današnju
tehnologiju.«
»U redu, pređimo sad na zanimljivi dio. Popili ste piće zajedno«, reče Tonya.
»Kako je to prošlo? Misliš da je možda zainteresiran?«
»Mislim da to nije imalo nikakve veze s interesom. I nismo pili zajedno. Pitala
sam ga želi li čašu vina, rekao je da njegova bivša žena ne pije, pa zato ni on ne
pije puno, ali da čaša vina zvuči dobro. Nalila sam mu jednu, pa smo čavrljali
neko vrijeme, kad je popio, otišao je kući. Simpatičan je.«
»Misliš da bi se nešto moglo izroditi iz toga?«
»Mislim da mu čuvam psa. To je sve što ti zasad mogu reći. Ali dogodila se
jedna sitna mala stvarčica.«
»O, Bože, što?« upita Tonya. »Je li pas pobjegao ili nešto?«

61
 Knjige.Club Books
»Ne, ništa slično. Kad je došao po Nortona, Josh me uhvatio dok sam svirala
u podrumu. Potpuno sam se prepustila gitari i pjevala sam iz sveg glasa.«
»Koju pjesmu?«
»Magic Man«. Osjećala sam se kao Ann Wilson.« Layla prepriča Tonyji sve
detalje i opiše koliko joj je neugodno bilo kad je podigla pogled i ugledala Josha
na prozoru.
»Radila si nešto što voliš u privatnosti svog doma. Nipošto se ne smiješ
sramiti svog glazbenog talenta.«
»Ne sramim se. Ali sviranje je moj način oslobađanja sve potisnute energije i
ovih glupih osjećaja s kojima se suočavam, a koji nemaju kamo otići. To je moj
kreativni odušak. Isključivo za mene. Sviram kao da me nitko ne gleda jer me
doslovno nitko ne gleda. Barem dosad nije.«
»Mislim da možda mrvicu pretjeruješ. Nije da si svirala gola, zar ne?«
»Ne! Zašto bih svirala gola?«
»Ne znam. Zašto si toliko uzrujana jer te vidio kako sviraš?«
»Ne želi da pomisli da si umišljam da sam nekakva...« Rock zvijezda. »Ne
znam.«
Postoji nešto što nikad nikome nije rekla, o rani koju joj je Liam nanio svojim
riječima kad su po prvi put u njihovu braku konačno pale sve maske. Layla je
mrzila što nije mogla preći preko toga, ali rane obično ostaju još dugo nakon što
se bodež izvuče.
»Kladim se da je Josh bio zadivljen«, reče Tonya.
»Dao mi je puno komplimenata.« I Liam je nekoć bio zadivljen.
Annie je otpratila svoje dječake u školu, a zatim se pridružila Layli i Tonyji.
»O čemu razgovaramo?«
»O našim kreativnim odušcima«, reče Tonya.
»Vidjela sam tvoju kuću iznutra, Tonya«, reče Annie. »Znam koji je tvoj.«
Tonya se nasmiješi. »Da, šarena je i priča se da sam oslikala poneki komad
namještaja. Neke žene vole šetati trgovinama odjećom; ja nikad nisam srela
uzorak boje koji nisam poželjela ponijeti kući i nanijeti na nešto. Međutim, a ovo
priznajem naglas samo zato što sam upravo Layli održala govor kako mora biti
vjerna sebi, mogle biste se šokirati cure, ali ne vježbam u pet ujutro radi zdravlja.«
Tonya je pohađala satove plesa skoro pa otkad ju je Layla upoznala.
»I ja imam tajnu prošlost«, reče Tonya. »Bila sam glavna navijačica u
srednjoj, ne možete ni zamisliti kakve sve pokrete znam. Ja sam zvijezda satova
plesa u pet ujutro. Da odem na audiciju za profesionalne navijačice, vjerujem da
se uopće ne bih osramotila. Kad bi imali još jednu postavu s curama u tridesetima,
naravno.«
»To je zakon!« reče Layla.

62
 Knjige.Club Books
»Morat ću vidjeti te pokrete kad idući put budemo imale žensku večer«, reče
Annie. »Čekaj, rekla si da ti također imaš tajnu prošlost. Što znači da je i Layla
ima. Gukni, Layla.«
»Bila sam glavni vokal umjereno uspješnog benda koji je svirao obrade. Opet
sam počela pjevati i svirati gitaru. Za sebe.«
»Molim?« vikne Annie.
Layla se nasmije. »Nemoj da ispadne čudno.«
»Zašto bi bilo čudno?« upita Annie. »Mislim da je to zbilja cool. Dakle, svirali
ste u barovima i tako to?«
»Aha. A onda sam se urazumila i pridružila ostalim odraslim ljudima u
stvarnome svijetu.«
»Jesi li znala da je bila u bendu?« upita Annie Tonyju.
»Da, ali ne voli razgovarati o tome.«
»Bilo je to davno«, reče Layla.
»Ajme. Imam osjećaj kao da vas uopće ne poznajem.«
»A ti, Annie?« upita Layla. »Koja je tvoja supermoć?«
»Ha. Imam tri sina. Moja supermoć je što ih sve održavam na životu i pritom
još nisam izgubila razum. Ustajem sat vremena prije ostalih da mogu na miru
popiti kavu. Otvorim Pinterest i dizajniram sobe pune bijelog namještaja na koje
ne smije sjesti nitko osim mene. Sav dekor je ženstven i iznimno lomljiv. Ništa
nije izdržljivo niti zamišljeno da bude otporno na bilo kakve udarce, za razliku od
namještaja u mojoj kući. Sobe koje sam dizajnirala izgledaju kao da ih je uredio
dizajner interijer, ako ništa drugo, barem dizajner početnik. Samo se zabavljam. I
znam puno o astrologiji.« Annie je dodala tu rečenicu na kraju, kao da je iskušava.
Izgovara naglas da vidi što će joj prijateljice reći.
»Astrologija?« upita Layla. »Kao retrogradni Merkur i slično?«
»To je jedan dio.« Annie skrene pogled prema tlu. »Jednog dana sam pročitala
svoj horoskop. Čak se više ni ne sjećam gdje. Možda u nekom časopisu dok sam
čekala kod liječnika s jednim od dječaka. I predviđanje za taj dan toliko se točno
poklapalo s mojim životom da je bilo skoro pa jezivo. Tako sam počela malo
istraživati, znate, samo malo učiti o tome. A zatim sam sve više čitala na tu temu
dok bih ujutro bila sama i...« Glas joj je malo napuknuo, a Tonya i Layla nisu
izustile ni riječi.
»Volim svoje dečke i silno se brinem za njih. A moj tata je pokazivao rane
znakove Alzheimera i ja sam imala sumnjivu kvržicu u lijevoj dojci za koju se
ispostavilo da ipak nije ništa, ali samo sam trebala nešto za što bih se primila. I
otada se taj interes razvija jer mi pomaže shvatiti svijet.«
Tonya položi dlan na Annienu ruku. »Razumijem.«
»I ja«, reče Layla. I čovječe, stvarno je razumjela. Layla pomisli kako po prvi
put otkad je upoznala Annie konačno vidi stranu njezine ličnosti koju su tek rijetki

63
 Knjige.Club Books
vidjeli, a to joj je pružilo osjećaj pripadanja. Primijeti kako se osjeća bolje otkad
je podijelila svoje muke s drugim ženama, a možda bi im zauzvrat mogla pomoći
da se rasterete.
»Hvala«, reče Annie. »Edu nikad nisam rekla ni riječi o ovome. Čak zatvorim
preglednik kad ude u sobu da ne bi vidio stranice o astrologiji. Liječnici su veliki
pobornici znanosti, uostalom, i ja sam. Ali mogu promatrati nešto iz dva različita
kuta. Puno znam o astrologiji. Vjerojatno dovoljno da vam nacrtam karte i kažem
vam što vas otprilike čeka.«
»Koliko bi god primamljivo bilo čuti dobre vijesti nakon sveg sranja koje mi
se dogodilo ove godine«, reče Layla, »morat ću odbiti. Ako stiže nešto što će me
opet izbaciti iz ravnoteže, ne želim znati, jer neću to moći podnijeti. Trenutno ne
bih podnijela novi izazov.«
»Nešto mi govori da bi podnijela«, reče Tonya.
»Slažem se«, reče Annie. »Možda tebi nije očigledno jer se događa iznutra,
ali izvana se počinje vidjeti da se s tobom nešto zbiva, Layla. Što god da stiže,
izdržat ćeš. Sve ćemo izdržati.«
»Mogu li ti ponuditi jedan savjet, Annie?« upita Layla. »Ne moraš ga
prihvatiti i više nikad ne moramo razgovarati o tome.«
»Naravno«, reče Annie.
»Ispričaj Edu o astrologiji. Reci mu što si upravo nama rekla. Jer kad mi, žene,
počnemo skrivati svoju istinu od drugih ljudi, posebno upravo od onih koji bi je
trebali znati, dajemo im moć da je umanje. Ed ne mora dijeliti tvoj entuzijazam.
Ne mora mu se sviđati niti treba vjerovati u horoskop. Ali mora znati da ti je važno
i da ćeš se nastaviti baviti time.«
Annie duboko udahne i kimne. Oglasi se zvono. »Moram ići«, reče. »Lijepo
smo popričale, cure.«
Doista lijepo.

64
 Knjige.Club Books

Osamnaesto poglavlje

LAYLA JE NAKON nastave navratila do prodavaonice gitara. Brian se nasmiješio

kad je ušla i smjesta joj je prišao. »Hej. Kako ide, Layla? Što kupuješ danas?
Trzalice? Žice?«
»Bok«, reče Layla. Brian je uvijek bio vedar i ugodan sugovornik. Možda
zato što su imali puno toga zajedničkog i nikad im nije ponestajalo glazbenih
tema. »Trebala bih trzalice, zapravo. I oslonac za nogu.«
»Kako napreduje studio?«
»Napreduje.« Platila je majstoru da postavi gipsane obloge, a zatim je okrečila
zidove u svijetlosivu boju. I podovi su postavljeni, pa sada izgleda kao prava soba.
Razmišljala je da nabavi mali trosjed za podrum, kako bi imala gdje sjesti s
dnevnikom ili čašom vina, ako više bude raspoložena za slušanje glazbe nego za
sviranje. Studio joj postaje najdraža prostorija u kući.
Također je naručila zastore, nakon sramotnog incidenta s Joshem. Izgubit će
dio prirodnog svjetla, ali bila je to mala cijena u zamjenu za privatnost. Mogla je
samo zamišljati što je pomislio. Možda Josh misli da Layla jednog dana želi
postati nešto više od nastavnice glazbenog, pa potajno vježba u podrumu, kako bi
bila spremna za svoju veliku priliku? Bilo joj je previše ponižavajuće i izmišljati
o tome.
»Nego, naletio sam na nekoga tko te zna iz starih vremena.«
»Zbilja? Na koga?«
»Nolana, tipa koji je svirao po istim rupčagama kao i ja. Pričao mi je o
prijatelju koji je svirao u lokalnom bendu Storm Warning. Zapričali smo se i
počeo mi je opisivati glavni vokal benda. Neku Laylu, djevojku koja je, citiram,
rasturala svirke. Trebala si mi reći.« Gledao ju je zadivljeno.
»Neko vrijeme nam je dobro išlo, ako se uzme u obzir da smo bili lokalni
bend. Bilo je to davno.«
»Proveo sam većinu devedesetih i ranih dvijetisućitih u Minneapolisu
pokušavajući se probiti. Na kraju sam prihvatio da se to nikad neće dogoditi i
vratio sam se kući. Otvorio sam ovu trgovinu. Propustio sam vaše zlatno doba.«

65
 Knjige.Club Books
Layla se zacrvenjela. »Ne znam bih li to nazvala zlatnim dobom, ali imali smo
odane lokalne obožavatelje.«
»Jeste li se pokušali probiti dalje?«
»Edina je najdalje što smo stigli. A čak ni ondje nismo uspjeli.«
»Glazbena industrija nije za malodušne, to je sigurno.«
»Ne, nije«, složi se Layla. »Kako se zvao tvoj bend?«
»Nisam ga imao. Nastupao sam isključivo solo. I pisao sam.«
»Jesi li išta prodao?«
»Nisam. Ali ne zbog manjka truda.«
»Bolji si od mene. Ja ne pišem.«
»Ne zanima te ta strana?«
Layla slegne ramenima. »Čini se da naprosto nisam imala ništa za reći.« Layli
nikad nije smetalo što pjeva tuđe pjesme. Trebala je samo reflektor i publiku.
»Volio bih da sam nešto prodao, ali jednostavno nisam. Znaš kako kažu. Oni
koji se probiju, pjevaju. Oni koji se ne probiju, vrate se u rodni grad i otvore
prodavaonicu gitara.«
Layla se nasmiješi i pokaže na sebe. »Nastavnica glazbenog u osnovnoj školi.
Ali ja se nisam morala doseliti nazad jer nikad nisam ni otišla.«
»Ah. Pa, kladim se da si dobra nastavnica glazbenog.«
»Trudim se.«
»Trebali bismo nekad svirati zajedno.«
»Možda. Tek se zagrijavam. Vraćam u igru. Stvarno uživam dok sviram samo
za sebe.«
»Kužim. Javi ako se predomisliš. Možda bismo mogli naći neki lokal gdje bi
bivšim glazbenicima dali priliku da prožive negdašnje dane slave. Kladim se da
bi nam dali i pokoji dolar kad bismo zabavili mušterije.«
»Imat ću to na umu«, reče Layla.
Zaračunao je sve što je kupila, a na putu kući Layla nije mogla prestati
razmišljati o mogućim nastupima. I da se možda zavarava uporno tvrdeći da želi
svirati samo za sebe. Jedno je znala - ako opet nastupi, ovaj put je nitko neće
čekati u publici.

Liam je polako osvojio Laylu. Nije više bilo grandioznih gesta, poput hlađenja
pivom i donošenja pizze. Njih je iskoristio kako bi joj privukao pažnju, a sad kad
ju je zadobio, promijenio je smjer. Uvijek je bio pristojan i pažljiv, ali također joj
je davao puno slobode. Nije imala osjećaj da stalno čeka u prikrajku kako bi
svima dao do znanja da je njegova, što je bilo dobro, jer bi je to natjeralo u bijeg.
I dalje su često razgovarali između setova, ali također je bilo večeri kad je
Liamova omiljena barska stolica ostala prazna, a Layla se pitala gdje je.

66
 Knjige.Club Books
Pomislila je da se možda predomislio, da više ne želi biti s njom, ali jedne
večeri kad su završili sa svirkom, pozvao ju je u zalogajnicu otvorenu cijele noći,
a Layla je pristala. Razgovarali su do pet ujutro, bio je skroman i ljubazan,
zabavan i drag. Dok je govorio, shvatila je da joj konačno pokazuje ranjiviju,
autentičniju verziju sebe. Manje je pričao o svom poslu, a više o želji da uspije u
životu kako bi mama i tata bili ponosni na njega. Layla se mogla poistovjetiti s
time, jer se bojala je razočarala roditelje loveći svoje snove o rock ‘n rollu od
kojih još nije bila spremna odustati. Privlačnost koju je osjećala prema Liamu i
sličnosti koje su dijelili djelovale su kao stabilan temelj za izgradnju veze, pa su
zajedno počeli polagati cigle. Liam je možda bio taj koji je bacio udicu, ali Layla
se spremno upecala.
Viđali su se oko šest mjeseci kad je bend primio upit agenta iz Edine. Storm
Warning privlačio je sve više publike u Connie’s, izbacivači su redovito morali
odbijati ljude ili riskirati kršenje protupožarnih pravila. Layla je slutila će se
uskoro konačno probiti, što ju je uzbuđivalo skoro koliko i nastupanje. Bilo je
vrijeme da prijeđu na iduću razinu, a premda Edina nije bila Minneapolis, bila je
dobar početak.
Liam je bio prvi s kojim je željela podijeliti dobru vijest. Licu mu je zasjalo
kad je otvorio vrata stana, a Layla je sve izbrbljala prije negoli ih je stigao
zatvoriti za njom. »Zakon!« rekao je. »Je li ovo prvi put da se to događa?«
»Da. Scotty je proveo sate i sate zavući i šaljući poruke različitim klubovima,
pokušavajući nas ubaciti. Prije nego što pristanu na angažman, žele znati da ćemo
privući hrpu ljudi, što nije lako ako nisi lokalni bend. To je pomalo kao paradoks
kokoši i jajeta. Što više sviramo u nekom baru, postajemo sve poznatiji. Ali ne
možemo se proslaviti dok ne odradimo dovoljno nastupa. Ali pazi ovo, zapravo se
agent prvi javio Scottyju. Rekao je da je čuo za nas i da želi doći poslušati koji
set.«
»Jako mi je drago zbog tebe. Hajdemo proslaviti. Gdje god želiš.«
Liam ju je obožavao izvoditi na večere. Više je bila naviknuta na McDonald’s,
pa bi se osjećala jako odraslo kad bi stigla s Liamom u restoran, a hostesa bi
potvrdila Liamovu rezervaciju i povela ih do ugodnog stola za dvoje. Iako je često
pokušavala platiti svoj dio kad je mislila da ima dovoljno novca na tekućem, nikad
joj nije dopustio.
Kad je prvi put provela noć s Liamom, došao je po nju i smjestio je na
suvozačko mjesto blistave crne limuzine koja još nije izgubila miris novog
automobila. Zatim ju je izveo na večeru i u kino, kad su se vratili do njegova stana,
parkirao je u podzemnoj garaži luksuzne zgrade u kojoj je živio.
»Jako je lijepo«, rekla je Layla kad je otvorio vrata i uveo je u stan.
»Izgladnjeli umjetnici koji se još pokušavaju probiti ne mogul si priuštiti ovakvu
razinu stanovanja.«
Stan je bio vrhunski opremljen. Liam je također imao garderobu punu odijela
i uvijek se odijevao malo bolje od drugih. Bio je savršeno njegovan, nikad ga nije
67
 Knjige.Club Books
vidjela s preraslom kosom ili bradom. Nigdje nije bilo piramida od limenki piva,
a imao je i zalihe toaletnog papira.
Liam je proteklih mjeseci bio naročito velikodušno raspoložen, jer čim je
završio obuku na poslu, odmah je zasukao rukave i postalo je jasno da je najbolji
polaznik tečaja o prodaji na daljinu. Pokazao joj je nekoliko čekova s provizijom
koju je dobio, a iznosi su iznenadili Laylu. Nije ni bilo čudo da može živjeti tako
raskošno. Njezin ukus nije bio baš toliko ekstravagantan, ali bilo je lijepo biti s
nekim tko ima tako sređen život, Layli se to kod njega jako sviđalo. Ponekad se
činilo da je Liam doista prešao u svijet odraslih, a da Layla to tek pokušava.
Prestigao je ostale u utrci prema uspješnom odraslom životu, a Layla je bila bliže
posljednjem mjestu, i bila je u opasnosti da zaostane još više. Njezina glazbena
karijera nije napredovala, zbog čega se osjećala kao da je zapela. Većinom je
živjela od plače do place, koje cak nisu uvijek dolazile na vrijeme. Počela se
brinuti da je možda trebala prihvatiti dobronamjerne savjete prijatelja i obitelji,
te učiniti nešto sa svojim životom.

Bend je dobro razmislio o setovima koje će svirati pred agentom, u želji da pokažu
po malo od svega što nude. Nakon što se bar zatvorio za tu noć, agent - tip po
imenu Seth - poželio je popiti sambucu. Pa su svi trusili sambucu.
Liam ju je pokupio u tri ujutro, doveo je kući i spustio u svoj krevet. Oko
podneva idućeg dana otišao je po palačinke i kobasice u Laylinu omiljenu
zalogajnicu, i donio ih zajedno s velikom čašom ledeno hladne vode i bočicom
ibuprofena.
»Mora da imaš mamurluk epskih razmjera«, rekao je.
»Nikad više neću piti«, rekla je Layla. Što je najgore od svega, kad je bend
konačno uvjerio agenta da ne mogu više piti, rekao im je da se ne uklapaju u imidž
njegova kluba, što je i dalje ljutilo Laylu.
»Našem imidžu ništa ne fali«, rekla je Liamu kad je složio hranu po krevetu i
ispružio se pokraj nje sa svojom posudicom. Ukrala mu je komad slanine. »Bila
sam u tom klubu, njihov imidž su preskupa pića, restriktivna pravila oblačenja i
napuhani dojam o vlastitoj važnosti. U jednom je trenutku agent pitao nosim li
uvijek isključivo traperice kad nastupam. Scotty mu je rekao da često nosim suknje
i morala sam glumiti da je to istina.«
Nije da Layla nije razumjela imidž. Samo nije mogla dokučiti zašto mu se
pridaje toliko važnosti. Ne bi li u središtu pozornosti trebala biti glazba? Dečki iz
benda neće odjednom početi nositi sakoe uz traperice. Niti mokasine umjesto
tenisica. Zašto bi se onda Layla trebala ušminkati? Imala je svoj vlastiti stil, nije
željela da je netko veže uz određeni izgled. Željela je da bend napreduje, ali nije
razmišljala o tome što će pritom nositi.
»Također, kakav manijak popije više od jedne čašice sambuce?« promrmljala
je Layla dok je žvakala zalogaj palačinke. Zastala je na trenutak jer se uplašila

68
 Knjige.Club Books
da će izaći na krivi kraj, ali uspjela je zadržati hranu u želucu čistom snagom
volje. Osjećala se mrvicu bolje nakon doručka. Posegnula je za ibuprofenom i
progutala četiri tablete, zajedno s cijelom čašom vode.
»Ljubavi, čini mi se da je to previše tableta odjednom«, rekao je Liam.
»U redu je«, rekla je Layla. »Hoću reći, mislim da je.« A zatim ju je Liam
zagrlio i sklupčali su se zajedno, što je i željela, jer nije imala namjere izlaziti iz
kreveta ostatak dana.

69
 Knjige.Club Books

Devetnaesto poglavlje

JOSH JE OTVORIO aplikaciju na mobitelu i počeo listati profile. Brat mu je svaki

dan slao poruke s pitanjem je li se »vratio u igru«, a Josh mu je odgovorio da je,
prvenstveno kako bi ga ušutkao. A zatim je znatiželja pobijedila. Svijet
upoznavanja potencijalnih partnera sada ga je jako podsjećao na razgledanje
izloga, a time se mogao baviti iz udobnosti svoje dnevne sobe. Donekle je i želio
nekoga s kim bi provodio vrijeme, pogledao film ili otišao na piće, kako mu je
brat rekao. Nešto ležerno. Razgovor s drugom odraslom osobom.
Za oko mu je zapela brineta krasnih očiju i lijepog osmijeha. Bila je
medicinska sestra, a u opisu je pisalo da voli pse, tacose i filmove. Otkad žene
toliko vole tacose? Povukao je prstom udesno, a do kraja večeri odabrao je pet-
šest profila. Nekoliko žena poslalo mu je prijazne poruke, a do kraja tjedna s trima
je dogovorio spojeve. Možda jedna od njih traži iste stvari, a možda čak bude
spremna ići polako.

Josha su moderne romanse posve zapanjile, ne u pozitivnom smislu. Medicinska

sestra, ljubiteljica pasa, bila je još ljepša uživo, pa se Josh malo opustio, očekujući
da će ugodno provesti sat-dva uz piće, upoznavajući je bolje. Zvala se Jen, a
ispostavilo se da je njezin brat prijatelj Josheva starijeg brata. Bila je elokventna
i izgovor je lijepo tekao. Možda je Joshev brat bio u pravu. Možda |c ovo upravo
ono što treba.
»A što misliš o djeci?« pitala je.
»Volim djecu. Imam kćer, ništa mi nije važnije od nje.«
»Želiš li još koje?«
»Ako se dogodi jednog dana, svakako. Volio bih više djece.«
»Što misliš, kad ćeš se opet oženiti?« pitala je.
Nasmijao se. »Prvi put sam se oženio odmah nakon srednje škole. Nisam
siguran da želim to ponoviti«, rekao je i primijetio da se Jen snuždila.

Čim su maturirali, Josh i Kimmy provodili su skupa sve slobodno vrijeme i spavali
su zajedno kadgod bi uhvatili priliku. U njezinom krevetu kad bi joj mama bila na
70
 Knjige.Club Books
poslu, na stražnjem sjedištu Josheva auta kad nije bila, a jednom prilikom, kad su
njegovi roditelji otputovali izvan grada, proveli su cijelu noć zajedno pod
prekrivačem njegovog bračnog kreveta nakon što je Kimmy rekla mami da će
prespavati kod Angie.
Josh je provodio dane lijevajući beton. Bio je to iscrpljujuć fizički posao, ali
Kimmy je rekla da su mu mišići leđa i ramena ojačali te da mu tamniji ten još
bolje stoji.
Kimmy se zaposlila u prodavaonici dječje odjeće u trgovačkom centru. Po
prvi put u životu imala je veće količine novca i mogla ga je trošiti na što god je
željela. Mogla je tijekom stanke za ručak ušetati u svoju omiljenu trgovinu
cipelama i kupiti dva para cipela, rekla je Joshu. Odjednom! Zaboravila je da je
planirala kupiti auto. Nije joj se više činilo važnim jer ju Josh vozio posvuda ili
joj posuđivao svoj auto.
Večeri su provodili u Mikeyjevoj garaži ili nečijem dvorištu, jer se nekoliko
njihovih prijatelja iselilo iz roditeljskih kuća u bezvezne unajmljene nekretnine,
kakve su si mogli priuštiti. Joshevi roditelji i dalje su se nadali da će Josh otići
nekamo na studij, bilo kamo, i rekli su da će mu platiti stanarinu ako se upiše.
»Kimmy, ne mogu ja to«, rekao je jedne večeri kad su otišli u Joshevu sobu
iskoristiti priliku za seks na brzaka dok su mu roditelji bili vani na večeri. »Nema
šanse da ću opet upisati engleski ili matematiku ili što god bih već morao odslušati
uz druge predmete koji bi me možda i zanimali. Bilo kakva škola mi zvuči užasno.«
Josh je uvijek bio u pokretu, uvijek bi našao projekt kojim može ispuniti vrijeme
dok ne radi. Volio je popravljati i izrađivati razne stvari u garaži roditeljske kuće,
a obožavao je sve vrste alata.
Do jeseni su već bili ludo, žestoko zaljubljeni, kako, bili su uvjereni, nitko
nikad nije bio. Joshu su smetala pravila koja su mu roditelji nametnuli. U dobi od
osamnaest godina više nije imao vremensko ograničenje izlazaka, mogao je
dolaziti i odlaziti kako god prohtije. Ali uspostavili su bespogovorno pravilo da
mora plaćati stanarinu. Nisu trebali novac, ali rekli su mu da, ako ne želi
studirati, mora početi živjeti kao odrasla osoba, što uključuje plaćanje vlastitih
troškova.
Josh je imao tvrdoglavu i svojeglavu crtu, a kad nešto odluči, sretno svima
koji pomisle da ga mogu razuvjeriti. Bila je to jedna od Joshevih osobina koje je
Kimmy najviše voljela. Ništa joj se loše neće dogoditi sve dok Josh upravlja
situacijom. Po prvi put u životu imala je nekoga na koga je uistinu mogla računati,
a njezina vjernost Joshu bila je duboka poput najdublje oceanske brazde. Našla
je svoju srodnu dušu, svog junaka. Ako Kimmy ikad posrne, Josh će je spremno
uhvatiti. Zbog nje se osjećao kao da je visok tri metra, a taj mu se osjećaj sviđao.
»Ako moram plaćati stanarinu, plaćat ću stan koji sam izaberem«, rekao je
Kimmy te večeri dok su se opuštali uz pivo u Mikeyjevoj garaži. »Hajdemo si
unajmiti vlastiti stan.«

71
 Knjige.Club Books
Kimmy je bila usred gutljaja. Odložila je limenku na pod i pogledala Josha
sa širokim osmijehom na licu. Nitko joj se nikada nije tako obvezao. Neće više biti
šuljanja. Neće morati priželjkivati da mogu ostati zajedno na kraju večeri. Bit će
to njihov vlastiti stan.
Početak zajedničkog života.
Josh nije pretjerano razmišljao kako će platiti krov nad glavom kad to bude
isključivo njihova odgovornost. Kad se zbroje njihovi prihodi, imat će puno
novca. Možda ne dovoljno da kupe dva para cipela odjednom, ali dovoljno da
prežive. U tom mu trenutku ništa nije bilo važno osim Kimmy i ljubavi prema njoj.
»Stari, koji si ti papučar«, viknuo je Mikey.
Josh je pogledao Kimmy u oči. »Udaj se za mene«, rekao je. »Budi mi
supruga.«
»Stvarno?« rekla je.
»Stvarno.«
»Da«, rekla je i bacila mu se u naručje. »Da, da, da!«
Prijatelji su ih bodrili mladenačkim entuzijazmom, karakterističnim za
početak odraslog doba, prije napornog uspona prema osmosatnom radnom
vremenu. Prije hipoteka i mirovinskog osiguranja i beba, dok je život još
poglavito neopterećen. Bilo je to doba tulumarenja, kad vjeruješ da su prijatelji
najvažnija stvar u životu. Doba spavanja do podneva vikendom. Doba kad činiš
što god poželiš jer ti budućnost djeluje jako daleko. I tako su Josh i Kimmy donijeli
jednu od najvažnijih odluka u svojim mladim životima uz neustrašiv optimizam
dvoje ljudi koji ne znaju koliko toga ne znaju.

»Dakle, to je sve?« upita razočarana žena koja je sjedila prekoputa Josha.

»Zanima te jedino neobavezno druženje. Nema nade za ozbiljnu, dugoročnu
vezu?« Kao da je Josh obznanio da bi si radije odrezao prst nego ponovno stao
pred oltar.
»Ti si prva s kojom sam dogovorio spoj. Čak ni moj razvod još nije finaliziran.
Ne pokušavam to sakriti niti išta slično. Brak je gotov. Samo čekam papire.«
»Zašto onda radiš ovo?«
Ovo? pomisli Josh. Misliš na izlazak na piće? Jer mu se učinilo da je možda
željela reći Zašto mi tratiš vrijeme?
»Pomislio sam da bi bilo lijepo upoznati nekoga tko bi želio povremeno otići
u kino. Ili se naći na piću. Možda na večeri. Žao mi je ako sam ostavio krivi
dojam.«
Brzo se oporavila. »O, da. I ja. Samo sam bila znatiželjna.«
»S bivšom suprugom sam proveo devetnaest godina.« Ponekad se šokirao kad
bi shvatio da je s Kimmy proveo više od polovice života.

72
 Knjige.Club Books
»Kužim. Već si proživio sve ovo.« Podigne čašu i iskapi je. »Stvar je u tome
da ću za nekoliko mjeseci napuniti trideset pet, a idem na puno vjenčanja i
babinja.« Ukočila je ramena na takav način da je Josh zaključio da vjerojatno neće
skupa u kino.
Druga žena s kojom se Josh našao na piću, na kavi u kasno subotnje
poslijepodne, bila je visoka plavuša koja je radila na svojem doktoratu iz
biostatistike na Sveučilištu Savezne države Minnesote. Većinu vremena provodila
je u Minneapolisu.
»Tražim vezu na daljinu. Trenutno sam jako posvećena svom istraživanju, ali
ipak trebam emocionalnu povezanost. Želim nekoga na koga mogu računati da će
biti uz mene na kraju dana. Mogu slati poruke, e-mail, Skype, štogod. Nije
problem.«
»Nisam baš osoba za telefon ili e-mail«, rekao je Josh. »Zapravo bih volio
češće izlaziti iz kuće.«
»Korisna informacija«, zaključila je, a Josh joj je skoro mogao vidjeti riječ
»idući« u oblačiću iznad glave.
Imao je osjećaj da je upao u neku uvrnutu modernu verziju bajke zlatokosa i
tri medvjeda. Ova kaša želi točan hodogram obvezivanja. Ova kaša želi
obvezivanje, ali ne traži tvoje tjelesno prisustvo. Možda će zadnja zdjelica biti
dobar spoj?
Treća žena bila je vesela i poletna, plave kose s ružičastim i zelenim
pramenovima na vrhovima. Na spoj u kafiću s voćnim frapeima došla je u
sportskoj odjeći i rekla da je krenula u teretanu. Svidjelo mu se što nije pretjerala
sa šminkom, a kosu je povezala u rep. Djelovala mu je prizemljeno, s prirodnom
ljepotom kakva ga je privlačila.
»Dakle, i ti voliš voćne frapee«, rekla je kad su ih naručili i odnijeli do stola
u kutu.
»Pa, u redu su.« Bio je posve ravnodušan prema frapeima, nikad se ne bi
potrudio da ih pribavi, ali ona je predložila lokaciju, a Josh se složio.
Gucnula je napitak. »Ovi su prilično loši. Znam za puno bolje«, rekla je
naginjući se njemu. »Pune bjelančevina i superhrane bogate antioksidansima. S
uljem konoplje. Svaki dan započinjem jednim frapeom.«
»Mora da stvarno voliš frapee.«
»Volim, ali željela sam da se nađemo ovdje da bi mogao naše usporediti s
nečime.«
»Vaše? Misliš na one koje piješ svako jutro?«
»Da. Ja sam osobna trenerica, ali također sam duboko posvećena
predstavljanju tog prekrasnog proizvoda svima kojima mogu. Promijene ti život.«
Što se točno događa ovdje, pomislio je Josh.
»Mogu ti poslati podatke o proizvodu. Koja ti je e-mail adresa?«

73
 Knjige.Club Books
»Zar mi ne možeš ispričati sada, dok sjedimo zajedno?«
»Ne. To ne funkcionira tako. Ali vjeruj mi kad ti kažem da je ovo prilika
života. Nedavno smo dodali CBD našim frapeima. Uskoro će buknuti potražnja
za cijelom linijom proizvoda s CBD-om. Moći ćemo otići u mirovinu za manje
od pet godina.« Josh nije znao jesu li frapei odgovorni za njezinu sjajnu kožu i
prirodnu ljepotu, ali nije imao želje saznati. Ludilo joj se počelo nazirati u očima,
a to mu stvarno nije trebalo.
Ustao je. »Pa, trebao bih krenuti. Sretno s frapeima.«
Zastrugala je stolicom kad je požurila sustići ga. »I dalje trebam tvoju e-mail
adresu.«
»Ne, ne trebaš«, rekao je i nastavio hodati.
Kad je stigao kući, izuo je cipele, srušio se na trosjed i poslao bratu poruku.
Upoznavanje preko interneta je žešći pakao.
Brat mu je odgovorio, To je igra velikih brojeva. Moraš ustrajati. Naš vlastiti
brat je tako upoznao svoju ženu. Nemoj odustati!
Josh je izbrisao aplikaciju. Nije znao želi li se uopće ponovno oženiti, a
filmove može gledati i kod kuće.

74
 Knjige.Club Books

Dvadeseto poglavlje

GLAZBENA PRIREDBA PREDŠKOLACA bila je zakazana tjedan dana prije školskih

praznika povodom Dana zahvalnosti. Nastupi su bili raspoređeni tako da je svaki
razred dobio večer za predstavljanje svega što su naučili. Predškolci su uvijek
nepredvidljivi; Layli je jedino preostalo pripremiti se za neočekivano.
Ove se godine naročito pribojavala jer je poželjela iskušati nešto novo, pa ih
je naučila pjesmu »Let It Be« od Beatlesa. Osmislila je preslatku skraćenu verziju,
a pratit će ih na akustičnoj gitari. Ako zapamte sve riječi i nitko ne padne s
pozornice, znala je da će se roditelji oduševiti.
Djeca, odjevena u svečanu odjeću, trčala su zakulisjem kao da su večerala
isključivo šećer. Layla se očajnički trudila okupiti ih sve prije nego što se počnu
znojiti ili poderu odjeću. Zapljeskala je brzo pet puta - što je bio znak da obrate
pozornost i slušaju - a djeca su se zaustavila i uzvratila pljesak istim ritmom.
Jednom kad su utihnuli i usredotočili se na Laylu, rekla im je da sjednu kako bi
se zagrijali. Stropoštali su se nasumično u krug, a Layla ih je provela kroz vježbe
glasa.
Kad je došlo vrijeme da se poredaju, Layla im je u zadnji tren održala poticajni
govor. »Znam da ćete biti odlični«, rekla je. »Nemojte previše ukočiti noge. I
znam da ćete željeti mahnuti obitelji, ali nemojte, može? Čekat će vas poslije
nastupa.« Bilo je beskorisno govoriti im neka ne mašu, jer će svejedno mahati, ali
barem je pokušala.

Propustili su uvodnu melodiju. Nadala se da neće, ali propustili su je skoro svaki

put kad su vježbali, kad Layla ne bi pjevala s njima, a trema im nije nimalo
pomogla. Layla se pripremila za to i odsvirala je uvod ponovno, kao da je bilo
namjerno.
Ponovno su ga propustili.
Odsvirala je treći put i zapjevala. Djeca su joj se istog trena pridružila, a
glasovi su im zvučali jednako dražesno kao i na nastavi. Layla se trudila pjevati
što tiše, jer roditelji nisu došli slušati nastavnicu, ali ostvarili su jednostavnu
harmoniju koja je zvučala ugodno i pomno planirano. Kad su otpjevali posljednje

75
 Knjige.Club Books
note, zaglušujući pljesak ispunio je gledalište. Djeca su prekršila protokol i
mahala roditeljima, smiješeći se i skačući gore-dolje, potaknuta entuzijazmom
njihovih obitelji.
Sišli su s pozornice i uputili se prema učionici glazbenog, gdje im je Layla
čestitala na divnoj izvedbi. Šećerno ludilo zamijenila je euforija nastupa, pa su
nastavili trčati po učionici, sve dok ih, jedno po jedno, roditelji nisu došli pokupiti.
I Layla je bila u oblacima, nije mogla vjerovati da je, osim propuštenog uvoda,
ovogodišnji nastup prošao bez problema. Prošle je godine jedan učenik povratio
usred pjesme, a drugi je izgubio svijest kad se srušio s trećeg reda povišenja i
udario glavom o pod uz užasan zvuk.
Josh i Kimberly su došli po Sashu, koja je stajala pokraj Layle vrteći se u
krug, promatrajući kako nabori haljine lete zrakom. Večeras će čvrsto spavati,
pomislila je Layla.
»Ovo nam je prva glazbena priredba, željela sam vam reći da je bilo divno«,
reče Kimberly emotivno. »Imate prekrasan glas. Mora da često pjevate.«
Layla i Josh su se nakratko pogledali. Skoro pa nesvjesno, glava joj se
nagonski okrene prema njemu, sjetila se kako ju je promatrao kroz podrumski
prozor. Često je razmišljala o tome u zadnje vrijeme. »Ponekad, da.«
»Program je bio divan«, reče Kimberly.
»Hvala vam«, reče Layla.
Kimberly primi Sashu za ruku. »Hajdemo, Sasha. Vrijeme je da odemo kući
spavati.«
Josh pogleda Laylu. »Stvarno je bilo odlično.«
»Hvala«, reče Layla. »Djeca su se potrudila.«
»Vidimo se sutra«, reče Josh, a osmijeh koji joj je uputio kao da je bio
namijenjen samo njoj, nije imao nikakve veze s tim što je Sashina nastavnica
glazbenog.
Iznenadio ju je osjećaj koji se probudio. Nakon Liama je mislila da ga više
neće moći osjetiti, ali jest. Prve natruhe zanimanja za muškarca. Prisjetila se prvog
susreta s Joshem i Kimberly, kad su joj riječi pjesme Alanis Morissette pale na
um.
Kimberly je i dalje lijepa, ali ispostavilo se da nije Josheva supruga.

76
 Knjige.Club Books

Dvadeset prvo poglavlje

JOSH I KIMMY su se namučili s rasporedom za Dan zahvalnosti. »Slavim kod Angie

ove godine«, rekla je Kimmy kad je nazvala Josha. Ostavio joj je glasovnu
poruku, tražeći da dogovore plan za praznike. »Roditelji joj idu na krstarenje, pa
ove godine slavi s prijateljima, a ja želim povesti Sashu.«
»U koliko sati?« upita Josh.
»U podne.« Kimmy je znala da točno u to vrijeme njegova obitelj počinje sa
svečanim ručkom jer je Dan zahvalnosti slavila s njima još od 1999. Josh i Kimmy
odlučili su da neće utvrditi čvrsta pravila o blagdanima, a Josh je sada požalio što
nisu nešto službeno dogovorili jer će, očigledno, netko završiti razočaran.
»Stvarno želim da moja kći bude sa mnom za praznike«, reče Josh.
»I ja se tako osjećam«, reče Kimmy. »Ali ne vodim je nekim nepoznatim
ljudima. Angie joj je krsna kuma.«
»Nije u tome poanta«, reče Josh.
»U čemu je onda?« upita ga, na što uslijedi neugodna tišina.
Kimmy je prekine: »Što ako za početak Sasha i ja budemo kod Angie, a onda
je dovedem tvojim roditeljima oko četiri popodne, jer ionako tu noć spava kod
tebe? A iduće godine može ručati s vama u podne, pa je dovedeš kad završite?«
»U redu.« Složio se jer nije želio stvarati problem, a barem će Sasha biti s
njim dio Dana zahvalnosti, te sljedeća dva dana.
»Dobro«, reče Kimmy.
»Što misliš, kako će se Sasha osjećati kad joj kažemo da ove godine Dan
zahvalnosti slavi dvaput?« upita Josh.
»Mislim da će dobro proći, isto kao kad smo objavili da nećemo gledati
Grincha svi zajedno kao obitelj. Sasha ništa ne razumije, Josh.«
»Naravno da ne razumije. Ne govoriš mi ništa novo. Savršeno sam sposoban
shvatiti to bez tvog objašnjenja.«
»Oprosti«, reče Kimmy. Čuo je kako joj glas podrhtava i odmah se smekšao.

77
 Knjige.Club Books
»I meni je žao.« Uostalom, pitao ju je. Teško je kad više ne možeš razgovarati
s osobom s kojom si uvijek raspravljao o problemima, iako upravo ta osoba
zapravo čini polovicu problema. »Smislit ćemo nešto.«
»Znam da hoćemo«, reče Kimmy, jer bi svaki put našli rješenje.

Njegovi su roditelji odustali od pokušaja da ih nagovore da uspore i uzmu si

vremena, a činilo se da se Josheva mama naročito pomirila s činjenicom da se
njezin sinčić ženi premda je još dijete, barem u njezinim očima. Josh i Kimmy
planirali su vjenčanje u matičnom uredu, ali na kraju su ih Joshevi roditelji
uvjerili da se vjenčaju u njihovu dvorištu uz ležernu proslavu za prijatelje i
rodbinu. Joshu se to svidjelo jer bi moglo značiti da se njegovi roditelji polako
privikavaju na tu pomisao, a Kimmy se to dopalo jer je željela da njezina majka
dođe na obred.
Prepustio je Kimmy auto i povezao se s kolegom, kako bi Kimmy mogla
preseliti svoje stvari u kuću koju su unajmili. Bila je to prava rupčaga, ali na teži
su način otkrili da nitko ne želi iznajmiti lijepu nekretninu paru
osamnaestogodišnjaka s nepostojećom kreditnom sposobnošću i niskim budžetom
za stanarinu. Također su se rastužili kad su otkrili koliko im malo novca ostane
nakon što svaki mjesec plate stanarinu. Imali su sreće što je Josh auto dobio na
poklon od roditelja, ali izračun koji su sastavili na salveti potvrdio je da im, nakon
što plate stanarinu, ostatak plaće poglavito otpada na režiju, gorivo i hranu.
Premda Joshevi roditelji nisu navijali da se vjenčaju tako mladi, njegova je
mama ipak ponudila Kimmy svoju vjenčanicu. Imala je samo sinove, nijednu kćer,
a kad joj ju je ponudila, Kimmy se rasplakala i smjesta pristala.
Kimmy je voljela Joshevu mamu. Rekla je Joshu da nipošto ne želi da se
njegovi roditelji ljute na nju, da je krive što Josh ne ide na fakultet. »Ne misle da
sam trudna, zar ne?« Kimmy je pitala Josha kad joj je ispričao da im je rekao za
svadbu.
»Ne, jer sam rekao da nisi čim su pitali, što je bilo otprilike trideset sekundi
nakon što sam rekao da ćemo se vjenčati. Nikad nisam vidio da je mama toliko
odahnula.«
»Misle li da sam te ja nagovorila?«
»Ne.«
Činilo se da Kimmyna mama ne mari kad joj je Kimmy rekla da se udaje za
Josha i da se useljava s njim u zajednički dom. »Pretpostavljam da te ne mogu
spriječiti sad kad ti je osamnaest«, rekla je.
»Mislila sam da će možda imati nešto više za reći«, Kimmy je rekla Joshu kad
ju je došao pokupiti. Zurila je kroz suvozački prozor dok mu je prepričavala kako
joj je mama rekla, »Što misliš, kad ćeš iseliti sve svoje stvari? Mogla bih se
preseliti u neki stan sad kad više ne trebam toliko mjesta.«

78
 Knjige.Club Books
Pružio je ruku i stisnuo joj rame. »Odsad smo mi obitelj«, rekao je, a Kimmy
mu je toliko grčevito plakala u naručju da se tek nakon petnaest minuta uspio
izvesti s prilaza.
Kimmyna se mama podsmjehnula kad je Kimmy donijela kući bijelu
vjenčanicu, ispravno nagađajući da je njezina kći već izgubila djevičanstvo. Ali
kad je Kimmy kasnije te noći pošla u kuhinju po vodu, vidjela je mamu kako gleda
haljinu, nježno prelazeći rukom preko rukava, kao da žali što nije imala prilike
obući vjenčanicu. Pritom je držala upaljenu cigaretu, a Kimmy je susprezala dah
dok majka nije napustila prostoriju.
Kimmy je odnijela haljinu nazad u kuću Joshevih roditelja i zamolila njegovu
mamu da je čuva ondje do vjenčanja. Rekla je Joshevoj mami da ne želi da smrdi
po dimu, ali priznala je Joshu da se silno bojala da će se zapaliti, što joj se činilo
kao loš znamen i grozan početak braka u koji ionako vjeruju jedino njih dvoje.

U utorak, posljednji dan nastave prije praznika povodom Dana zahvalnosti, Josh
je zastao razgovarati s Laylom nakon što je otpratio Sashu u zgradu. Bilo je
strahovito hladno, pa mu je bilo žao što Layla mora stajati vani i trpjeti zimsku
temperaturu, ali nosila je drugačiji kaput - kraljevski plav - pa ju je lakše uočio.
Možda je novi kaput topliji od starog.
»Sasha i dalje priča o nastupu«, reče Josh. »Sastavio sam joj playlistu s
pjesmama Beatlesa, oduševi se svaki put kad Let It Be dođe na red.«
»Rano ste počeli«, reče Layla. »Lijepo. Sviđa mi se to.«
»Također je rekla da će od Djeda Božićnjaka tražiti gitaru.« Nadao se da
spominjanjem gitare neće podsjetiti Laylu na dan kad ju je vidio kako svira, ali
vjerojatno je. Svaka čast, Josh. Podsjeti je kako si joj se prišuljao kao neki voajer.
»Recite ako budete željeli da je naučim svirati gitaru.«
»Hoću. Imate neke velike planove za Dan zahvalnosti?«
»Moji roditelji žive ovdje, u gradu, pa ću provesti dan s njima. A vi?«
»Meni je ove godine malo zeznuto. Sashina mama i ja pokušavamo podijeliti
dan tako da oboje slavimo s njom, ali mislim da smo smislili rješenje.« Njegovi
roditelji odlučili su prebaciti večeru na šest poslijepodne, jer dva Josheva brata ne
mogu doći u uobičajeno vrijeme, pa se problem razriješio sam od sebe.
Tjedan nakon Dana zahvalnosti i Josh i Kimmy planirali su odvesti Sashu na
film Grinch - Kimmy na premijeru, a Josh dva dana poslije na nedjeljnu matineju.
Oboje će joj kupiti neke igračke vezane uz film. Sasha će dobiti kokice na obje
projekcije i polako će shvatiti da djeca razvedenih roditelja sve dobivaju
dvostruko.
Već se grozio problema koji ih čekaju za božićne blagdane. Sashi je Djed
Božićnjak bio jako važan, znao je da će imati neka pitanja. Morat će smisliti
objašnjenje zašto će Djedica posjetiti obje kuće.

79
 Knjige.Club Books
»Rado ću opet pričuvati Nortona ako planirate putovati nekamo tijekom
blagdana«, reče Layla. »Zimski praznici dugo traju, a moji roditelji žive ovdje, pa
nikamo ne idem.«
»Zapravo bi bilo odlično, ako ste sigurni da nemate ništa protiv. Planirao sam
otputovati na tjedan dana.«
Layla se nasmiješi. »Nemam baš ništa protiv. Volim se družiti s njim.«
Kimmy će odvesti Sashu u ogromni trgovački centar, Mall of America, u
prodavaonicu lutaka American Girl, a Josh će je povesti u Colorado da je upozna
s padinama Breckenridgea. Dva Josheva brata idu onamo svake godine sa svojim
obiteljima, o čemu je često razgovarao s Kimmy, ali na kraju nikada nisu otišli.
Brvnara koju su njegova braća unajmila bila je dovoljno velika za sve. Ako se
Sashi ne svidi skijanje, bit će vruće čokolade i sanjkanja s bratićima i sestričnama.
Odletjet će dvadeset devetog, a vratit će se na Novu godinu. Sasha je neprestano
pričala o tome. A zatim, nakon što Josh ostavi Sashu s Kimmy, ukrcat će se na
drugi zrakoplov i naći se s bratom Jamesom u Las Vegasu na trodnevnom
putovanju s izobiljem kockanja, alkohola i svega drugoga što požele. Josh je
nekoliko puta bio u Vegasu - na momačkim zabavama i jednom s Kimmy na
vjenčanju bliskog prijatelja dok je bila trudna sa Sashom - ali već dugo nije bio.
Stvarno bi mu pomoglo kad bi mogao ostaviti Nortona kod Layle, jer je znao da
će psu ondje biti ugodno.
U daljini se oglasi zvono, a Josh reče: »Bolje da krenem. Želim vam ugodan
dan. Nemojte se smrznuti.«
»Hvala«, reče Layla. »Također.«

80
 Knjige.Club Books

Dvadeset drugo poglavlje

LAYLI JE DAN zahvalnosti prošao mirno. Uživala je u druženju s obitelji, posebno

kad se sjetila prethodne godine, kada se Liam hvalisao njezinom tati i bratu o
svojim poslovnim uspjesima, zbog čega je Layli bilo strašno neugodno. Zar je
mislio da su zaboravili sve druge poslove koje je imao, sve uspone i padove
njegove karijere? Zar je mislio da njezina obitelj ništa ne zna ili da im se nikad ne
povjerava?
Ove godine Layla se znatno više smijala. Njezin brat, njezina sestra i njihove
obitelji otišli su kući nakon deserta, ali Layla je ostala još dugo nakon vremena
kad bi Liam inače poželio da krenu. Udobno se smjestila na trosjed, a premda je
imala trideset pet godina, pomalo se osjećala kao studentica koja je došla kući za
praznike, dok ju je mama obasipala pažnjom i nudila joj još jednu čašu vina,
komad druge pite. Tijekom reklama tata ju je pitao kako joj napreduje studio, a
Layli je lice zasjalo dok mu je pričala da ga je završila i da ga mora doći vidjeti.
Preplavile su je emocije dok je razmišljala koliko voli svoje roditelje i kakvu su
ulogu odigrali u njezinom životu. Layla se osjećala mnogo lakše dok je sjedila na
tom trosjedu, a kad je krenula kući, osjetila možda čak i tračak nade.

Do subote je njezino slavljeničko raspoloženje prilično opalo. Čistila je prostorije

koje nisu bile prljave, pogledala je novu komediju koja je nijednom nije nasmijala,
a očajnički je čeznula da ima nekoga s kime bi mogla razgovarati. Ponajviše, jako
joj se plakalo. Događalo se to ponekad, obično netom nakon nekih pozitivnih
događaja, poput Dana zahvalnosti. Kao da joj je život postao vlak smrti u
zabavnom parku, koji je nedavno dosegnuo vrh ogromna brijega, pa sad nema
kamo, mora se stuštiti u dubinu, sve dok ne skupi dovoljno zaleta za idući uspon.
Jedino rješenje koja je našla za takva razdoblja bilo je da napusti kuću i pronađe
nešto što će joj zaokupiti misli dok se ne bude osjećala bolje.
Layla je otišla u knjižaru i pregledavala najnovija izdanja, kupujući knjige
kojima se najviše radovala. Svratila je u Target i kupila nekoliko kućanskih
potrepština kojih joj je ponestajalo. Dok je bila u trgovini, počeo je padati snijeg,
a dok je nosila vrećice do auta, odlučila se počastiti šalicom skupe vrele kave. U
kafiću je platila piće i odnijela kavu do naslonjača pred kaminom. Popila je gutljaj

81
 Knjige.Club Books
i otvorila novu knjigu, a bilo joj je toliko ugodno da se nije mogla sjetiti nijednog
mjesta gdje bi radije bila.
Layla, leđima okrenuta šanku, možda uopće ne bi bila uočila Suzanne da nije
pošla baciti praznu papirnatu čašu od kave, a kad je ustala potražiti kantu za
smeće, primijetila je poznatu plavu kosu. Suzanne je nosila pahuljasti bijeli
pulover visokog ovratnika sa snježno-bijelim trapericama i čizmama boje devine
dlake koje su dosezale iznad koljena. Također je nosila vuneni šešir iste boje.
Njezina kći, Layli se činilo da bi mogla biti petogodišnjakinja, bila je odjevena
skoro istovjetno, nosila je čak i šešir, iako su njezine čizme, na sreću, bile
primjerenije visine - dosezale su do koljena.
Njezin sin, star oko dvije godine, nosio je bijeli pulover - bijeli! - i crvene
hlače i kačket boje devine dlake.
Pretjerano, pretjerano, pretjerano, pomisli Layla.
Izgledali su kao da su došli na snimanje, ali stol je bio prekriven stvarima koje
bi u tren oka upropastile svu tu bjelinu, pa ih možda ipak ne čeka fotografiranje.
Možda se naprosto tako odijevaju za ležerni subotnji odlazak u kafić. A zatim se
Layla prisjetila kako je Liam rekao da Suzanne ima modni blog i stotine tisuća
pratitelja na društvenim mrežama.
Suzanne razrogači oči kad je susrela Laylin pogled. Počne mahnito skupljati
piće i kolačiće sa stola, a kad joj nije pošlo za rukom, pokušala je uvjeriti djecu
da ostave slastice, kako bi ih što brže odgurala do vrata. Plan se djeci nije ni
najmanje svidio, odbili su primiti mamu za ruke. Suzanne je izgledala
prestravljeno, a istovremeno se činilo da bi svakog trena mogla briznuti u plač.
Layla im priđe, kanila im je reći neka ostanu jer ona ionako odlazi, ali Suzanne se
uspaniči. Posegne za mlađim djetetom, pritom rušeći i prolijevajući kćerinu vruću
čokoladu po podu. Bilo je to toliko patetično da je Layli skoro bilo žao Suzanne,
a zasigurno joj je bilo žao djece, koja su se nesumnjivo veselila poslasticama.
»Je l’ ti to ozbiljno?« reče Layla. »Ti si ta koja bježi?«
Djevojčica se rasplače. »Kupit ćemo novu«, vikne Suzanne, povlačeći je za
ruku i požurujući je prema vratima. Ljudi su se okrenuli prema njima, a Layla je
ostala prepuštena ispitivalačkim pogledima.
Da kafić nije bio toliko pun i da nije bilo djece, Layla nije znala bi li se uspjela
suzdržati. Željela je reći Suzanne neka ne bude mekušac. Da se prestane ponašati
kao kukavica pri prvoj naznaci sukoba i konfrontacije. Da se suoči s posljedicama
svojih postupaka kao odrasla osoba.
Osnažio ju je susret sa Suzanne. Liam ju je možda razrušio, ciglu po ciglu, ali
bila je ponosna što si opet gradi temelje, od samog početka, a ovaj put će
upotrijebiti snažniji materijal. Bacila je svoju papirnatu čašu, izašla i ušla u auto.
Nije joj se više plakalo. Možda ipak nije klišej. Što god te ne ubije, na kraju
te neminovno ojača.

82
 Knjige.Club Books
*
Još su bila upaljena svjetla u prodavaonici gitara kad se Layla provezla. Bilo je
15:57, mislila je da se subotom zatvara u 16:00. Svejedno se parkirala. Kipjela je
od pravedničkog bijesa i željela se iskaliti gitarom. Ali ponestalo joj je žica, a
Brianu možda neće smetati što dolazi u zadnji tren.
Kad je ušla, oglasilo se zvonce, a Brian je dignuo pogled. Layla je primijetila
da je iživciran. Vjerojatno je cijeli dan proveo u trgovini, pa je bio spreman poći
kući i uživati u subotnjoj večeri. Ali nasmiješio se čim je vidio da je riječ o Layli.
»Oprosti, stvarno. Trebam samo žice i odmah odlazim. Ako nemaš vremena,
vratit ću se sutra.«
»Da je došao bilo tko drugi, zasmetalo bi mi«, reče prilazeći vratima kako bi
okrenuo znak na kojem je pisalo ZATVORENO i zaključao. »Ali drago mi je ako
ti mogu pomoći. Ti si mi najbolja mušterija.«
»Pitam se bi li me to trebalo zabrinuti«, reče Layla, smiješeći mu se.
»Ja bih se trebao brinuti. To znači da nemam puno mušterija.« Layla izabere
žice i donese ih do pulta. »Cijenim ovo, Briane. Stvarno, stvarno moram svirati.«
Otkuca joj kupovinu na blagajni. »Jesi raspoložena za zajedničku svirku? U
redu je ako nemaš vremena ili ne želiš. Ponuda uvijek vrijedi.«
Odjednom je svirka s Brianom bila upravo ono što je željela. »Zapravo,
jesam.«
Brian pokaže prema nizu gitara, a zatim na pojačalo. »Izaberi jednu i spoji
je.«
Svirali su dva sata i lako ostvarili zajednički ritam, kakav se glazbenicima
ponekad posreći. Pomoglo je što su oboje znali pjesme, pa se nisu morali s mukom
probijati kroz skladbe. Brian bi odsvirao nekoliko uvodnih akorda, a Layla bi mu
se pridružila čim bi prepoznala pjesmu. A zatim bi ona započela, a on bi uskočio.
Uskoro su se pokušavali nadmudriti birajući sve opskurnije pjesme. Znala je
odsvirati bilo što, a znao je i Brian. Posegnuo je za mikrofonom, pa je Layla otkrila
da se Brian može pohvaliti i dobrim glasom. Nakon toga su dijelili mikrofon i
nisu stali sve dok nisu otpjevali svaku pjesmu iz zajedničkog repertoara. Njezin
alt lijepo se uklapao s njegovim dubokim glasom, a Layla je po potrebi mogla
otpjevati i više dionice. Postigli su smirujuću harmoniju koja ju je podsjećala kako
su ona i Ricky, kolega iz benda, zvučali dok su pjevali zajedno.
»Frend je bio u pravu. Stvarno rasturaš«, reče Brian.
»I ti.« Zajedno bi bili nezaustavljivi. Vrati gitaru na stalak. »Nisam ni znala
koliko sam se zaželjela svirke u paru«, reče Layla. »Dosad sam svirala sama, ali
Bože, ovo je bio divan osjećaj.«
Zamisli kako bi tek bilo nastupati pred publikom.

83
 Knjige.Club Books
Brian zirne na ručni sat. »I meni je bilo lijepo. Izgubio sam pojam o vremenu.
Hoće li netko pokrenuti potragu za tobom? Možda će muž ili dečko prijaviti
nestanak?«
»O, ne. Solo sam. Razvedena«, pojasni. Otkad su Layla i Liam potpisali
dokumente sve se okončalo. Bio je to čudan osjećaj, kao da priznaje da je oštećena
roba, da je opet gurnuta za stol za samce.
Brian nije nosio prsten. Bio je drag i privlačan. Definitivno su imali puno toga
zajedničkog i vjerojatno bi mogli satima razgovarati o glazbi. Nije osjetila
leptiriće, kakve je osjetila s Joshem, ali osjećala je snažnu želju za bliskošću, a
svidjelo joj se kako su se lako isprepleli. Možda će biti jedan od onih parova koji
su stvoreni jedno za drugo, premda su isprva bili samo prijatelji.
Layla ga je umalo pozvala na piće ili večeru, ali mobitel mu se oglasio prije
nego što je stigla pitati, na što je pogledao na zaslon i rekao, »Oprosti. Zove me
zaručnica. Bolje da se javim prije nego što ona prijavi nestanak osobe.« Podigne
mobitel, pritisne tipku i reče, »Hej, ljubavi. Oprosti. Stižem kući za petnaest
minuta.« Poklopi, a Layli se lice zažari od srama zbog ponude koju mu je zamalo
iznijela.
»Jako sam dugo bio samac«, reče Brian. »Uvijek sam tvrdio da se nikad neću
oženiti. Zaklinjao sam se da ne trebam brak. Zatim sam upoznao Jeannie i za
godinu dana sam kleknuo na jedno koljeno. Valjda ljubav tako djeluje na ljude.«
»Aha. Sjećam se tog dijela«, reče Layla.

Layla i Liam bili su vezi oko petnaest mjeseci kad je objavio da je vodi na Sejšele.
Njihovi prijatelji su godišnje odmore provodili u Meksiku ili na Bahamima. Na
Turksu i Caicosu, ako su se željeli razmetati svojim proračunom za putovanja.
Baš zato ta mjesta nisu dolazila u obzir. Liam je morao svima pokazati da je
njihovo putovanje veće i bolje od njihovih, a Layla je provela pretjeranu količinu
vremena objašnjavajući osnove zemljopisa svima koji su je pitali gdje se točno
otoci nalaze. Kad se pobunila da ne može platiti svoju polovicu takvog odmora,
Liam je rekao da ni ne očekuje da plati. »Ne može li momak razmaziti voljenu
djevojku tako da je svako toliko odvede na neku toplu destinaciju?«
Bonusi su nastavili pristizati, a činilo se da je toliko uzbuđen i iskreno sretan
što si može priuštiti velike geste da je Layla samo rekla, »Naravno da može.«
Liam se iznenadio kad je čuo da godišnje odmore nikad nije provodila u
inozemstvu, a još se više zaprepastio kad je saznao da Layla nema putovnicu.
Obitelj Hilding odmore je uvijek provodila bliže kući, a obično bi putovali autom.
Layla, njezin brat i sestra proveli su puno vremena svađajući se na stražnjem
sjedištu dok su ih roditelji upoznavali s Velikim jezerima, Grand Canyonom i
gradom Washingtonom.
Layla je zatražila putovnicu po ubrzanom postupku, a imala je osjećaj da bi
je Liam mogao zaprositi tijekom putovanja. Živjeli su zajedno više od godine

84
 Knjige.Club Books
dana, a prema njemu je osjećala iskrenu ljubav. Bili su dobar par, a kad su bili
sami, nikad im nije ponestajalo tema za razgovor. Liam je bio entuzijastičan i
živahan, nije bio nimalo suzdržan. Upoznavanje novih ljudi bila mu je jedna od
omiljenih aktivnosti, a da ga ubaciš u bilo koju društvenu situaciju, izašao bi s pet
novih poznanika. Također se puno hvalio svojim poslom, što je jedne večeri
razdražilo Laylu. Svađali su se u automobilu dok su se vraćali kući, kad je Layla
rekla, »Ljudi ne žele uvijek slušati o tvom poslu i kako ti dobro ide. Možeš zadržati
neke detalje za sebe. Stvarno se nikoga ne tiče.«
»Ako me ljudi pitaju za moj posao, reći ću im. Ja sam prodavač«, rekao je.
»Nema ništa loše u tome da im se prodam. Poanta je u stvaranju veza i
poznanstava, Layla.« Čula mu je promjenu u tonu glasa i znala je da se naljutio.
»Samo sam htjela reći da bi se ljudi lakše povezali s tobom kad bi djelovao
malo skromnije.«
Pogledao je Laylu na suvozačkom mjestu. »Skromno? Kao što si ti skromna
kad paradiraš pozornicom pod reflektorima?«
»To je drugačije«, rekla je. »Publika dolazi vidjeti nastup.«
»Nije značajno drugačije, Layla.«
»Da, jest.« Nije išla uokolo i pričala ljudima koliko je dobra. Nastupila bi, te
njima prepustila sud. »Samo želim reći da bi im se svejedno svidio, bez obzira na
tvoja postignuća.«
Ali bi li uistinu? Layla i Liam nisu se više družili s Christine, Noelle i njihovim
muževima. Isprva jesu, ali u zadnje vrijeme njezini prijatelji kao da su uvijek
zauzeti kad pokuša dogovoriti druženje. Tek se puno kasnije Layla prisjetila tog
vremena iz druge perspektive i shvatila da je Liam mnogim ljudima bio odbojan.
Liam nije zaprosio Laylu na Sejšelima. Zaprosio ju je na aerodromu dok su
čekali ukrcaj na prvi let. Povisio je glas i pitao osoblje bi li odgoditi ukrcaj, jer
mora pitati nešto svoju djevojku.
Svi su ga pogledali kao da je naporan i nerazuman, ali pitanje je bilo dio
nastupa. Pitao je ponovno, glasno, a ovaj put je privukao pažnju putnika koji su
čekali ukrcaj okupljeni oko izlaza. Zatim je kleknuo i izvukao prsten toliko velik
da je Layla bila sigurna da će je netko opljačkati na ulici dok ga bude nosila.
Putnici su klicali kad je Layla pristala, a Liam ju je poljubio. Čak mu se i
aerodromsko osoblje nasmiješilo, kao da žele reći, u redu, prešao si nas. Vrata
su se otvorila, svi su se ukrcali, a Layla i Liam su pili šampanjac u prvom razredu
sve do Sejšela.
Iako se Layla osjećala opušteno kad je nastupala pred publikom, bila bi joj
draža intimnija i privatnija prosidba. Ali prihvatila je čestitke putnika prvog
razreda koji su promatrali prizor s iskrenim osmijehom na licu, a Sejšeli su uistinu
bili veličanstveno mjesto.

*
85
 Knjige.Club Books
Layla navuče kaput i pokupi vrećicu sa žicama. »Hvala što si ostao nakon radnog
vremena i podsjetio me koliko volim svirati s drugim glazbenicima.«
»Nema na čemu. Vidimo se uskoro, Layla. Zapamti, ti si mi najbolja
mušterija.«
Layla se nasmije, a Brian otključa vrata. Dok se vozila kući, imala je osjećaj
da se vlak možda opet polako kreće uzlaznom putanjom.

86
 Knjige.Club Books

Dvadeset treće poglavlje

JOSH SE POBRINUO za suđe i rublje. Vremenska prognoza je najavljivala snijeg, pa

je provjerio je li bacač snijega spreman za korištenje, te je napunio kantu gorivom
i spremio je u garažu. Otišao je u željezariju po sol, pretresao je u kantu od
dvadeset litara i posuo po ulaznim stubama i stazi. Skuhao je juhu od krumpira,
što je zapravo značilo da je otvorio vrećicu i istresao sadržaj u lonac zakipjele
vode. U četiri popodne više nije imao što raditi, pa je sjeo na trosjed i uključio
televizor, iako je utakmica američkog nogometa počinjala tek za nekoliko sati.
Premda Josha u mladosti bavljenje sportom nije zanimalo, uvijek je uživao pratiti
sportove, posebno s braćom.
Kuća je bila odviše tiha bez njegove kćeri. Kimmy ga je nazvala, a kad je
prepustila telefon Sashi, rekla mu je da se odlično zabavlja u centru Mall of
America. Već su bili u prodavaonici American Girl, a baš su se uputile u zabavni
park na vožnju vrtuljkom.
Zadnji put kad su bili u trgovačkom centru, išli su kao obitelj. Ali odsad će
imati dvostruke godišnje odmore, kao i filmove i posjete Djeda Božićnjaka, koji
su zapravo prošli dobro, čemu je vjerojatno pripomogao dvostruki broj darova.
Sasha je Badnjak provela s Kimmy, a Josh ju je pokupio na Božić, pa su otišli
njegovim roditeljima. Pozvao je Kimmy da im se pridruži, bez obzira na slom
njihove veze bilo mu je teško kad bi zamislio da Božić provodi sama u stanu.
»Imam dogovor s Angie i njezinim mužem. Pozvali su me k njenim roditeljima.
Rekla sam joj da me ne mora stalno nekamo zvati, ali rekla je da slave ležerno, da
gosti samo navrate. Ali hvala ti, Josh.«
»Ništa.«
Odsad smo mi obitelj, rekao joj je jednom. Međutim, to više ne vrijedi, a
Kimmy nikada nije imala veliku obitelj.

Prošle su dvije godine od njihovog vjenčanja u dvorištu, a ni Josh ni Kimmy nisu

se mogli podičiti osobitim uspjesima. Tulumarili su s prijateljima i nastavili raditi
fizičke poslove, na koje su se naviknuli. Joshu je betoniranje ostavljalo puno
slobodnog vremena, jer tijekom hladnijih mjeseci nisu imali puno posla, a Kimmy

87
 Knjige.Club Books
je i dalje radila u maloprodaji. Njegove je roditelje frustrirao Joshev manjak
ambicije, ali nikad ih nije molio za pomoć, pa mu ništa nisu mogli prigovoriti.
Početak 2002. bio je posebno težak. Josh je bio praktički bez posla skoro osam
tjedana, a Kimmyne smjene spale su na manje od dvadeset pet sati tjedno, jer je
firma za koju je radila pretrpjela pad prodaje, pa joj je prijetio bankrot.
Nisu imali što raditi te sumorne mračne zime osim ostati u kući i tulumariti.
Vikendima ujutro Josha i Kimmy većinom bi dočekale prazne limenke piva i
barem jedan prijatelj usnuo na trosjedu.
Organizirali su nezaboravan tulum za Dan svetog Patrika, premda ih ništa
nije vezalo s irskim naslijeđem. Počeli su rano, a do šest poslijepodne tek je šačica
ljudi naguranih u njihovoj sićušnoj dnevnoj sobi bila trijezna. Jedan prijatelj je
nabavio bocu apsinta i ponio ga na tulum jer je piče bilo zeleno, a ta će odluka
promijeniti smjer Josheva i Kimmyna života.
»Od tog navodno haluciniraš«, rekao je netko.
»Ma, ne. Ne haluciniraš stvarno«, netko je odvratio. »Ali uništit će te, u to
nema sumnje.«
Svi su probali malo. Josh je rijetko pio išta osim piva, ali Kimmy se nije sviđao
okus piva, pa je često pila ubojite koktele, što žarkije boje, to bolje.
Trebao je već naučiti da mora držati Kimmy na oku, jer je obično Josh bio
glas razuma po pitanju tulumarenja. Skoro uvijek ju je uspio zaustaviti prije nego
što bi se dogodilo nešto užasno. Naravno, oboma im se nekoliko puta dogodilo da
su morali obgrliti školjku ili se oporavljati cijeli dan u krevetu, ali bili su u ranim
dvadesetima - skoro svi su pili malo previše, malo prečesto. Bili su mladi. Sve je
to bilo u redu.
U nekom trenutku oko tri ujutro Josh je prešao pogledom po dnevnoj sobi i
shvatio da je Kimmy nestala. Počeo se trijezniti, pa se samo želio srušiti u krevet.
Tražio je Kimmy, provjerio je prvo kupaonicu, a zatim spavaću sobu. Ležala je na
krevetu posve odjevena. Dotad je većina gostiju već otišla, premda je nekoliko
ljudi ležalo onesviješteno na trosjedu. Skinuo joj je cipele, ali nije se pomaknula.
Primio ju je za rame kako bi je probudio i obavijestio da proglašava kraj tuluma,
ali kad joj je vidio lice, srce mu je počelo divlje lupati. Koža joj je izgledala čudno,
vlažno i prošarano plavkastim tonom. Snažnije ju je prodrmao. »Kimmy.
Kimmy!«
Nije ju uspio probuditi, pa je počeo paničariti, glasnije je zazivajući. Mozak
mu se razbudio, pa je otrčao u kuhinju po telefon i utipkao broj hitne pomoći.
Njegov prijatelj Tommy se probudio i upitao, »Što se događa?«
»Dođi ovamo i ostani na vezi dok ne stignu.« Te im se noći više puta posrećilo,
jer je Tommy poslušao Josha, a Josh je dotrčao u spavaću sobu nekoliko sekundi
prije negoli je Kimmy povratila. Prebacio ju je na bok, obgrlio s leđa i privukao
k sebi, tako da je licem gledala prema podu, kako se ne bi ugušila. »U redu je, u
redu je, u redu je«, rekao je. »Dolaze. U redu je.«

88
 Knjige.Club Books
U bolnici su joj ispraznili želudac, a kad su konačno pustili Josha u sobu,
ugljen koji su upotrijebili skupio joj se oko ruba usta kao sablasna olovka za usne.
Nije mogla prestati plakati, pa je Joshu jedino preostalo da je zagrli i ponavlja
da je na sigurnom.
Josh nije rekao roditeljima što se dogodilo, a također nije povjerovao Kimmy
kad mu je rekla da više nikad neće piti. Nisu se naprezali idućih nekoliko vikenda,
ali zloslutna atmosfera zadržala se i nakon pojave prvih vjesnika proljeća.
Jednog se dana vratio s posla i zatekao praznu kuću. Kimmy je imala
slobodan dan, pa joj je prepustio auto i nagovorio kolegu da ga poveze. Vratila
se kući nakon sat vremena.
»Hej, gdje si bila?« pitao ju je Josh. Kimmy je izgledala blijedo i nekako
odsutno.
»Mama me nazvala. Htjela je da navratim. Rekla je da mi mora nešto reći.«
To je bilo neobično, jer je Kimmyna mama rijetko zvala ili davala naznake da želi
Kimmy u svom životu. »Mislila sam... Pa, pomislila sam da je možda zanima kako
sam. Kako nam ide i sve to.«
»Da? Što je rekla?«
»Umire.« Kimmy je potonula u jastuke kvrgavog, jadnog kauča. »Ima nešto
što se zove KOPB. Nešto s plućima.« Kimmy je počela plakati, a Josh ju je
privukao u zagrljaj. Nije imao pojma što reći. Ramena su joj se tresla i dugo je
plakala.
»Što trebamo učiniti?«
»Nemamo što učiniti«, rekla je Kimmy. »Sutra seli na palijativnu skrb. Kaže
da će imati sreće ako izdrži do kraja mjeseca.«
Nije imala sreće, umrla je nakon dva i pol tjedna.
Pokopala ju je obitelj za koju je radila sve te godine, a Joshu je silno laknulo,
jer nije bilo šanse da bi uspjeli pokriti taj trošak. Račun za Kimmynu vožnju
vozilom hitne pomoći i posjet odjelu za hitne slučajeve baš je pristigao u sandučić,
a Josh je zbog iznosa imao osjećaj da ga je netko obrušio na pod i izbio mu sav
zrak iz pluća. Josh je bio osiguran preko svojih roditelja, ali Kimmy nije imala
nikakvo zdravstveno osiguranje. Jedva su plaćali stanarinu, a tekući računi su im
uvijek bili u minusu, što je donosilo bankovne troškove koji su ih gurali sve dublje
u problem.
To je bila stvarnost. Poziv da se probude. Josh je prestao razmišljati o svemu
što propušta i počeo razmišljati što treba promijeniti na sebi. Bilo je vrijeme da
se prestanu igrati mame i tate, te počnu živjeti kao dvije odrasle osobe koje se
očajnički moraju sabrati.
Mjesec dana je tražio, ali na kraju mu se posrećilo kad je našao električarsku
firmu koja je zapošljavala pripravnike. To je podrazumijevalo kupovinu alata, pa
je morao progutati ponos i zamoliti roditelje da mu posude novac. Primili su to
bolje negoli je očekivao. Rekli su mu neka to smatra njihovim ulaganjem u
89
 Knjige.Club Books
njegovu budućnost. Duboko im se zahvaljivao, a premda se trebao osjećati dobro
jer se odlučio na ispravan korak, osjećao se posrano. Dogovorio je plan otplate
s bolnicom i trudio se ne razmišljati da bi mogle proći godine prije nego što
otplate dug. Ali time će zaštititi svoju kreditnu sposobnost, a to je bilo važnije.
Kimmy nije pogazila svoje obećanje da više neće piti, a Josh bi popio samo
pivo ili dva nakon posla. Međutim, činilo se da se svi njihovi prijatelji i dalje
okupljaju baš kod njih. Josh je jednog dana došao kući i rekao Kimmy da više
neće ugošćivati prijatelje do dva ujutro, te da se više nitko ne smije onesvijestiti
na trosjedu. Rano se budio, pa nije želio cijeli dan biti trom na poslu.
Kimmy se složila, iako nije djelovala uzbuđeno oko slamki spasa koje se Josh
trudio ugrabiti za njih. Oči su joj izgledale prazno, a koža uznemirujuće
bljedunjavo. Upravo je izgubila mamu, rekao si je. Nije bitno što nisu bile bliske.
Bila je jedini roditelj kojeg je Kimmy poznavala, a sada doista nije imala nikoga
osim Josha.

A sada Kimmy više nije imala ni Josha. Ali Kimmy više nije djevojka koja je
nekoć bila. Ima trideset sedam godina i jako je sposobna, a osim toga, uvijek će
imati Sashu, što ga je tješilo. A jednoga dana Kimmy će upoznati nekog novog
muškarca i možda će zavoljeti njegovu obitelj kao što je zavoljela Joshevu.
Možda će i Josh nekoga upoznati. Jednoga dana.
Norton, koji je slijedio Josha po kući, smjesti se pokraj njega na trosjed i
pogleda ga kao da pita, I, što ćemo sad?
Josh počeše psa iza ušiju. »Nisam siguran, maleni. Malo je otužno, zar ne?
Odrasli muškarac provodi dan obavljajući kućanske poslove i kuhajući.« Josh
uzdahne. »Ne, znaš što? Uopće nije tužno. Opuštajuće je. Ako već nemam svoju
kćer, barem imam sport, juhu i tebe. Nemam ženu, doduše. To bi bilo zgodno.
Prva mećava ove zime. Možda malo crnog vina. Mislim da ne bih trebao
razmišljati u tom smjeru. Da ne pomisliš da sam neki očajni ženskar koji ne može
biti sam. Ja mogu biti sam«, promrmlja, kao da je suluda sama pomisao da ne
može. »Layla je sama. Znaš Laylu, onu dragu tetu koja se brinula za tebe dok smo
bili na putu. Opet će te čuvati kad odem. Rekla je da je sama. To znači da je
slobodna. Vjerojatno. Ili to možda samo znači da nitko ne živi s njom. I lijepa je,
također. Možda je otada upoznala nekoga. Ne znam. Možda bih je mogao pitati.«
O, moj Bože, pomisli. Razgovaram sa psom.
Na mobitelu mu iskoči poruka od brata Jordana. Kod mene je preglasno.
Djeca su posvuda. Igračke. Kaos. Ljepljivo je. Mogu doći k tebi na utakmicu?
Aha. Imam juhe i piva.
Stižem za pet minuta.
Josh pogleda Nortona. »Ovo ću ponijeti sa sobom u grob. Nismo vodili ovaj
razgovor.«

90
 Knjige.Club Books
Norton pogleda Josha kao da nema pojma o čemu govori, ali mu je drago što
je s nekim koga voli.
Josh pomisli da možda upravo to svi zapravo žele.

Josh je još jednom provjerio imaju li sve što im je potrebno za Colorado, a zatim
je prtljagu smjestio u auto. Skupio je Nortonove potrepštine, pa su se svi zajedno
odvezli do Layle.
»Bok«, reče Layla kad je otvorila vrata. Nasmiješi se i razbaruši Nortonu
krzno. »Uđite.«
»Možete li mi, molim vas, slati Nortonove slike kao prošli put?« upita Sasha.
»Naravno«, reče Layla. »Znam da će ti nedostajati, ali bez brige. Dobro ću se
brinuti za njega.«
»Imate neke planove?« upita Josh. »Ostalo je još puno dana praznika.«
»Evo, ove koje vidite«, reče Layla i pokaže na papuče na nogama i šalicu
vrućeg čaja u ruci.
»Skrivate se od hladnoće, ha?«
»Možda u nekom trenutku odem u kino.«
»S dečkom?« Bio je zaokupljen Nortonovim zdjelicama za hranu i vodu, pa
nije razmislio o svom pitanju.
»Ne. Hoću reći, nemam dečka. Idem s prijateljicom s posla. Tonyjom.
Nastavnicom koja uvijek dežura sa mnom ujutro.«
»O, naravno.« Sagne se i počeše Nortona po ušima.
Nastala je neugodna tišina dok je Sasha grlila Nortona i govorila mu neka ne
bude tužan. Zatim je rekla, »Idemo, tata«, pa su se pozdravili, a Josh je razmišljao
o Layli i dva sata poslije, kad su se ukrcali na avion.

91
 Knjige.Club Books

Dvadeset četvrto poglavlje

BILA JE TO prva istinski hladna i bijedna večer te zime, zbog vjetra se činilo da je
temperatura zraka minus dvadeset, a tlo je prekrivao debeli nanos snijega. Layli
nikad prije nije bilo toliko drago što je u kući koju je sama kupila, što sjedi na
trosjedu koji je sama platila, dok nosi najudobnije tajice i najtoplije čarape, pokraj
sklupčanog psa. Večerala je juhu od rajčice, nekoliko krekera sa sirom i colu.
Layla nije prestala kuhati svoja najdraža jela, poslagala bi ih u zamrzivač u
staklenim posudama, ali najčešće se prepuštala užitku intuitivne prehrane, pa je
obično večerala što god bi poželjela.
Layli nije nedostajalo što nema kome kuhati. Možda bi bilo drugačije da su
ona i Liam kuhali zajedno, uz prepričavanje doživljaja toga dana. Ali tijekom
njihova braka Liam je očekivao da Layla kuha jer se vraćala kući puno prije njega
otkad se zaposlila u školi. Bilo je mnogo stvari u kojima je Liam uživao, a da nije
morao uložiti nimalo truda: košulje koje su magično stizale u kemijsku čistionicu
i vraćale se kući, zakazani termini za promjenu ulja i posjet zubaru, hladnjak i
police pune namirnica. Liam je zarađivao više od Layle, pa je često imala osjećaj
da postoji neko prešutno očekivanje da je kućanstvo njezina briga, kako bi
nadomjestila manjak financijskog doprinosa. Od trenutka kad je počela živjeti s
Liamom, Layla je bila ta koja je pazila da u kupaonici uvijek ima toaletnog papira.
Vijesti su završile i počelo je Kolo sreće. Vanna White i Pat Sajak i dalje su
rješavali iste zagonetke. (Kako? Za ime Božje, kako? Nisu li sišli s uma od
dosade?) Jedna natjecateljica, svježe udana, oduševljeno je pričala Patu o svojem
mužu i medenom mjesecu s kojeg su se upravo vratili.
»Da, naravno, neko vrijeme je sve čisti užitak i zabava«, Layla se zadere na
televizor. Novina bračne idile uskoro će izblijedjeti, a stvarni život, bez
bajkovitog sjaja, zauzet će njezino mjesto. S razlogom se kaže da je prva godina
braka među najtežima.

Svađali su se oko troškova vjenčanja od samog početka. Liam je navaljivao da

organiziraju razmetljivu svadbu u elitnom hotelu u centru Rochestera. »Moji
roditelji nam neće to platiti«, rekla je Layla.
»Pa, ne želim škrtariti na ovome.«
92
 Knjige.Club Books
»Moja obitelj nije škrta«, rekla je Layla. »Pametni su. Znaju da nema smisla
spiskati hrpu love na zabavu koja traje samo jednu noć. Tata se čak jednom
našalio da će dati dvadeset tisuća dolara bilo kome od nas djece tko poželi pobjeći
i potajno se vjenčati.«
»Ne želim pobjeći«, rekao je Liam. »Ljudi se vjenčaju tako kad si ne mogu
priuštiti svadbu. Ili zbog trudnoće. Ili kad skrivaju nešto.«
»To nije jedini razlog«, rekla je Layla. »Znaš li koliko košta veliko, raskošno
vjenčanje? Glupo je potrošiti toliko novca na jednu večer.«
Nije ništa rekao iduću minutu, a nije ni Layla. Konačno ju je pogledao, lice
mu se smekšalo i rekao je, »Samo želim da bude lijepo. Za nas. Hoćeš li
razgovarati s roditeljima? Saznaj koliko su spremni pridonijeti, a ja ću platiti
ostatak. Ne očekujem da preuzmu trošak zbog kojeg bi se osjećali nelagodno. Ne
moraju platiti za ovo.«
Liam se prestao baviti prodajom na daljinu, trenutno je bio najuspješniji
prodajni zastupnik za Pfizer. Layli se njegova plaća činila nestvarnom, ali brinula
se da raskošno vjenčanje ne bi bilo dokaz njihove ljubavi, već način da Liam
svima pokaže koliko dobro zarađuje. A malo ju je grizla savjest što ne odrađuje
svoj dio dok ganja snove, strpljivo čekajući uspjeh koji možda nikad neće doći.
Njezin udio u zaradi benda jedva da je imalo pridonosio prihodu kućanstva,
ali Liam je zarađivao mnogostruko više nego Layla, pa je imala osjećaj da nema
pravo glasa po pitanju njegove potrošnje. Nedavno je čula da obližnja škola traži
nastavnike glazbenog, a počela ju je mučiti krivnja što financijski ne pridonosi.
Ali bend je bio nadomak uspjeha, pa je imala osjećaj da ostalim članovima duguje
još malo ustrajnosti. Da je bila iskrena prema sebi, priznala bi da je čeznula za
uspjehom više nego ostali članovi benda. To ju je noćima držalo budnom. Ležala
bi pokraj Liama i razmišljala o svemu uzbudljivom što bi se moglo dogoditi -
snimanju albuma, nastupima uživo. Turnejama. Sanjala je da proživi život na
pozornici. Pretvorit će svoju strast u uspješnu karijeru, a pritom će dobro zaraditi.
Nije previše razmišljala kako bi to funkcioniralo - ona na turnejama, a Liam kod
kuće. Sigurno bi smislili kako da oboje uživaju u uspjehu, zar ne? To je lijepa
vrsta problema, govorila si je.
Razgovarala je s roditeljima, koji su bili divni i ponudili im isti iznos koji su
pridonijeli za svadbe njezinog brata i sestre. Začudili su se jedino kad im je Layla
iznijela detalje. »Stvarno ne bih volio da završiš u dugovima radi ovoga«, rekao
joj je tata.
»Liam će platiti od svojih provizija. Stvarno želi takvo vjenčanje.« Činilo se
da Liama nije briga što drugi misle o rasipnoj svadbi koju planiraju, a smijao bi
se skupa s njom kad bi ga Layla zadirkivala da je kao neka suludo zahtjevna
mladenka.
»Pa, oboje ste odrasli ljudi, a to je vaš dan«, bilo je sve što je tata rekao.

93
 Knjige.Club Books
Planovi su napredovali dok su birali konačni jelovnik i haljine za djeveruše.
Tortu i pozivnice. Layla je otišla kupiti vjenčanicu s majkom, a haljina koju je
izabrala bila je puno jeftinija od vjenčanice koju bi kupila da je Liam bio s njima.
Vjenčanje je možda bilo razmetljivije negoli je Layla željela, ali haljina je bila
jednostavna, elegantna i toliko u Laylinom stilu da se nasmiješila kad god bi se
sjetila da će je nositi do oltara. Istina, Layla i Liam imali su različite ukuse, ali
voljela ga je, a planiranje vjenčanja nije nimalo umanjilo njezine osjećaje. Mnoge
prijateljice su joj rekle da su se svađale sa svojim zaručnicima tijekom faze
planiranja. Nisu se slagali oko budžeta, ali to je bila dobra pouka o nalasku
kompromisa, uvjeravala se Layla. Doduše, Liamovi ustupci nisu bili jednako
očigledni kao brojni kompromisi na koje je Layla pristala.
Mjesec dana prije vjenčanja Layla se vratila kući iz frizerskog salona. Liam
je razrogačio oči kad je vidio što je učinila. Kad je krenula u salon, njezina duga,
zamršena kosa bila je u uobičajeno žarke boje. Većinom je imala ružičastu ili
modru kosu, povremeno bi malo za promjenu odabrala tamnoljubičastu, jednom
se obojila u platinasto plavu nijansu, ali bila je strahovito zahtjevna za
održavanje. Sada je kosu obojila u svoju prirodnu nijansu, svijetlo crvenkasto
plavu. Layla je smatrala da će pod velom izgledati klasično i romantično, što je
upravo i željela za svoj veliki dan.
»Izgledaš šokirano«, rekla je. »Možda sam staromodna, ali stvarno nisam
željela neku neonsku nijansu za vjenčanje.«
»Mislio sam da si rekla da si plavuša.«
»Rekla sam da mi je kosa crvenkasto plava.«
»Hoćeš li otići opet da je oboje u još svjetliju nijansu?«
»Zašto bih to učinila? Ne sviđa ti se? Ovo je moja prirodna boja. Rekla sam
ti još davno. Vidio si moje stare fotografije«, rekla je kao da mora braniti svoju
boju kose čvrstim činjenicama. »Mislila sam da će ti one sve razotkriti.«
»Ne, sviđa mi se«, rekao je hitro. Prišao je i čvrsto je zagrlio. »Bit ćeš lijepa
mladenka. Samo sam se iznenadio. Drago mi je da si zadržala dužinu.« Skoro ju
je skratila do ramena, ali ipak je zadržala trenutnu dužinu jer će za vjenčanje
nositi kompliciranu punđu, pa nije željela frizerki stvarati problem kraćom kosom.
Međutim, koliko god da ju je Liam uvjeravao da mu se jako sviđa njezina
kosa, duboko u sebi znala je da nije tako. Uvjeravala se da je dovoljno
samouvjerena da je ne bude briga. Kad je bila na pozornici s nekom kričavom
bojom kose i našminkana po svom trenutnom ukusu, osjećala se nedodirljivo. Ali
dok je stajala u dnevnoj sobi, bez boje na kakve je navikao, shvatila je da je
izgubila djelić tog razmetljivog samopouzdanja.
Zatim joj je Liam dao svoj popis gostiju, a kad ga je Layla preletjela pogledom
i primijetila da je želio pozvati Suzanne, okrenula se i upitala, »Zašto bi, za Boga
miloga, pozvali Suzanne?«

94
 Knjige.Club Books
»Naletio sam na nju neki dan, rekla mi je da je čula da smo se zaručili. A
zatim me pitala kad bi trebala provjeriti sandučić, nisam znao što da kažem, pa
sam rekao krajem travnja.«
»Liame!«
»Oprosti, ali nije li ti Suzanne jedna od najstarijih prijateljica?«
»Ako time misliš da je poznajem od djetinjstva, onda da. Ali nije najstarija u
smislu da mi je najdraža. Nismo više bliske. I neko si se vrijeme viđao s njom. Da
ja pozovem dečka iz srednje? Ili možda tipa s kojim sam spavala nekoliko mjeseci
tijekom faksa?« Rekla je to u šali, ali iznutra je bila zaprepaštena.
»Ne može nam naškoditi. Vjerojatno se samo željela osjećati uključeno,
možda na kraju ne dođe.«
Suzanne bi nekako uvijek iskamčila pozivnicu, čak i kad njezina prisutnost
nije bila neophodna. Držala se njihovog prijateljstva grčevitošću kakvu je Layla
prerasla još prije puno godina. U čemu je poanta? Layla je dosegla dob kad je
prijateljstva procjenjivala po kvaliteti, a ne kvantiteti. Nikad nije upoznala nekoga
tko se toliko brinuo da će ostati isključen, čak i kad nije imala prevelike želje
sudjelovati.
Suzanne se pojavila, ali Laylu nije bilo briga, jer su joj mnoge divne stvari
privlačile pozornost. Obred je bio krasan, a svadba spektakularna. Bila je
opčinjena elegancijom i sjajem te čarobne večeri, a uživala je u načinu kako ju je
Liam promatrao i gledao je u oči dok je recitirao zavjete. Plakala je dok je izricala
svoje, što ju je iznenadilo. Layla nije bila emocionalna osoba, ali oči su joj se
ispunile suzama jer je bila silno sretna.
Oboje su se složili da će im Storm Warning svirati na svadbi, ali da Layla,
očigledno, neće nastupati s njima. Željela je plesati i družiti se, te je večeri
spremno odložila gitaru. Ali isplanirala je iznenađenje za Liama, pa se nakon
zdravice popela na pozornicu. Kevin joj je dodao njezinu akustičnu gitaru, a
Layla je Liamu otpjevala posve novu pjesmu, koju je Kevin, po njezinom zahtjevu,
napisao za Laylu da otpjeva svom novom mužu. Pjesma je bila divna. Bila je
dobra, bolja od drugih originalnih pjesama Storm Waminga, a bend ju je poslije
izvodio na gažama, gdje je postala miljenica publike. Jednog dana daleko u
budućnosti Kevin će je prodati novoj mladoj zvijezdi Nashvillea, koja će s
pjesmom dogurati sve do šestog mjesta na ljestvici country glazbe. Layla je samo
željela pokazati Liamu koliko joj znači pjevajući te riječi pred prijateljima i
rodbinom.
Dok je pjevala, Liam se smiješio Layli s obožavanjem, a pogled je skrenuo
samo jednom, tek na nekoliko sekundi.
Layla je slijedila njegov pogled da bi vidjela što mu je odvuklo pozornost.
Bila je to Suzanne.

95
 Knjige.Club Books
Sad kad je Layli trideset pet godina, njezina prijašnja slatkoća djevojke iz
susjedstva preobrazila se u delikatnu, svježu eleganciju zbog koje bi je redovito
tražili osobnu iskaznicu kad bi kupovala alkohol. Lice joj je sazrelo, pa su nježne
crte zamijenile klasičnije, profinjenije. Koristila je povelike količine kreme za
sunčanje od rane dobi, pa je zato izgledala kao žena koja se vraški dobro brine o
sebi.
Također je izabrala stil koji je bio isključivo njezin. Skratila je kosu u bob koji
joj je taman dosezao do ramena, te naglasila crvenkasti ton kose. U školi je često
nosila naočale umjesto leća, a imala ih je nekoliko različitih, jer ih je smatrala
modnim dodat kom. Izvan škole često je naglašavala oči maškarom i tušem,
sviđao joj se dojam koji bi postigla. Možda bi netko tko se dobro razumije u te
stvari rekao da pokušava otkriti sebe birajući ličnost. Možda bi bio u pravu. Layla
je samo znala da uživa biti kakva god poželi, jer ne mora udovoljavati nikome
osim sebi.
Novopečena nevjesta osvojila je veliku nagradu na Kolu sreće. Layla je popila
svoju limenku cole i zatim je podrignula, glasno. Norton ju je pogledao kao da
želi reći, Ti si osoba po mom ukusu. Layla se zatim nasmijala i shvatila koliko je
daleko dogurala, te da možda ima puno razloga za sreću.

96
 Knjige.Club Books

Dvadeset peto poglavlje

PRVO ŠTO JE Layla ugledala kad je 31. prosinca otvorila oči bilo je Nortonovo lice
desetak centimetara udaljeno od njezina. Spavao je na svom psećem ležaju na
podu kad je Layla isključila svjetlo i zavukla se pod poplun, ali očito se u nekom
trenutku predomislio oko željenog mjesta spavanja. Ili to ili je samo morao
mokriti, pa ju je želio probuditi. Slala je Sashi i Joshu slike Nortona barem jednom
dnevno, pa je uzela mobitel i uslikala ga na brzinu, držeći mobitel iznad sebe pod
dovoljno širokim kutom da pokaže kako Norton praktički dijeli njezin jastuk.
Pomislila je da bi mogla dodati opis PROBUDILI SMO SE OVAKVI, ali zaključi da je
to glupo. Što ako Josh pomisli da želi reći da izgleda lijepo čim se probudi, bez
šminke? Stvarno izgleda, ali nije u tome poanta. Izrezala se iz slike, nije dodala
opis, ali stavila je smajlić, poslala fotografiju i napisala, Mislim da je vašem psu
draži moj jastuk.
Layla je pustila Nortona u stražnje dvorište i stavila kavu da se kuha. Mobitel
joj se oglasio sat vremena poslije, a Josh je u poruci napisao, Nisam ni najmanje
iznenađen.
Provela je ostatak jutra izležavajući se na trosjedu s Nortonom.
Mobitel joj je zazvonio oko podneva, a na zaslonu je pisalo da poziv stiže iz
prodavaonice gitara. »Halo?« javi se.
»Bok, ovdje Brian. Našao sam tvoj broj u bazi kupaca. Zanimalo me jesi li
zauzeta večeras. Imam prijedlog za tebe.«
»Kakav prijedlog?« odgovori oprezno. Saslušat će ga, a potom će pristojno
odbiti. Možda su Brian i njegova zaručnica imali prijatelja koji je trebao pratnju
za izlazak u četvero, a Layla je otkrila svoj bračni status i dostupnost, pa se sjetio
nje. Layla je već odbila nekoliko pozivnica za doček Nove godine, jer nije željela
držati svijeću svojim udanim prijateljicama, a još je manje entuzijazma imala za
spoj na slijepo. Planirala je ostati kod kuće, na trosjedu s dostavljenom hranom,
vinom i Nortonom.
»Imam prijatelja«, reče Brian. Tako to počinje, pomisli Layla. »Trebao je
večeras svirati u jednom baru, ali pojeo je nešto sumnjivo, pa ima teško trovanje
hranom.«

97
 Knjige.Club Books
Čekaj malo. To ne zvuči kao spoj. To zvuči kao gaža.
»I tražio je da uskočiš?«
»Da. A ja zovem da te pitam bi li nastupila sa mnom. Jeannie i ja smo planirali
otići na večeru, a zatim se pridružiti prijateljima i poslušati njegovu svirku. Znao
je da dolazim večeras, a u strašnom je škripcu jer je vlasnik bara bijesan što gubi
izvođača za Staru godinu. Jeannie je svejedno hoću li sjediti za stolom ili na
pozornici, sve dok smo zajedno. Jesi li zainteresirana?«
Osjeti ga tada, kao Pavlovljev refleks, nagon za nastupom. Da čuje pljesak.
Da vidi osmijeh na licima u publici.
»Možda«, reče. »Kakva glazba?«
»Obrade. Možda nije baš rokerski koliko inače voliš, ali prilično je blizu
pjesmama koje smo svirali zajedno u trgovini. Mogu ti poslati prijateljevu set
listu.«
»Aha, pošalji je.«
»Javi mi ako nešto ne znaš odsvirati ili ne znaš riječi.«
»Pogledat ću, pa ti se javim u idućih sat vremena.«
»Bilo bi odlično. Prijatelj mi se sav usrao. Na više načina.«
Ali prijatelj se nije morao brinuti, jer je Layla za dvadeset minuta poslala
Brianu poruku u kojoj je pisalo, Računaj na mene.

Prije odlaska sagnula se razgovarati s Nortonom. »Neće me biti večeras. Znam da

ću ti nedostajati, ali ako zadrijemaš, možda vrijeme brže prođe. Onda ću doći kući,
pa možeš spavati na mom krevetu.«
Brian je u baru Laylu predstavio Jeannie i ostalim prijateljima koji su ih došli
gledati. Zauzeli su rezervirani stol u prvom redu, a nakon upoznavanja okupili su
se s pićima i čekali da nastup počne.
»Jesi li pozvala nekoga?« upita Brian. »Mislim, stvarno sam ti dao vremena
na pretek.«
Layla se nasmije. »Ne. Već sam isplanirala uzbudljivu večer na kauču, odbila
sam sve pozive još prije puno tjedana. Svi imaju planove večeras. U redu je.«
Sastav publike bio je puno manje važan od jednostavne činjenice da nakon svih
tih godina uopće ima publiku kojoj može svirati.
»Imaš li tremu?« upita je.
»Ma ne.« Nastupi su je ushićivali, a na prste jedne ruke mogla je nabrojati
koliko je puta imala tremu. Uostalom, provela je sate i sate vježbajući u
podrumskom studiju. Bila je više nego spremna otpustiti iz sebe svu tu glazbu.
»Hajdemo onda«, reče Brian. Popeli su se na pozornicu i glatko odradili sve
pjesme u setu, za što su dobili gromoglasan pljesak, ne samo od Brianove
zaručnice i prijatelja, nego i ostalih gostiju. U baru se skupio pristojan broj ljudi,
premda su bili nešto stariji i uljudniji od publike pred kojom je Layla nastupala u
98
 Knjige.Club Books
prošlosti. Pijuckali su vino i viski, te su pozorno pratili dok su Brian i Layla pjevali
Brown-Eyed Girl, Mustang Sally, Fire and Rain. Publika uvijek voli starije
pjesme, ali izvodili su i novije pjesme Lumineersa, Mumford&Sonsa, Sufjana
Stevensa i Adele. Otpjevali su nekoliko starijih dueta - The Time of My Life i
Leather and Lace - u kojima su svi uživali. Odsvirali su tri seta od četrdeset
minuta, a Layli se činilo da su proletjeli u trenu. Brian ju je pitao želi li dodati
neke pjesme na popis, na što je Layla predložila nekoliko, provjerivši prvo s njim
zna li ih, a znao je.
Na kraju večeri Layla i Brian su se zagrlili, pljesnuli i smiješili se kao klinci
pozvani u prvu ligu nakon što su strpljivo čekali na svoj red pokraj terena. Jeannie
im je prišla i zagrlila Briana, koji ju je odignuo od poda i poljubio. Layli je bilo
pomalo neugodno dok je stajala sa strane kad su se ostali prijatelji došli rukovati
i izgrliti. Svi su došli u parovima, a iako je Layla pucala od uzbuđenja i sreće, nije
ih imala s kime podijeliti. Obično ih podijeliš sa supružnikom ili partnerom.
Takvo što bi obično odjurila kući podijeliti s Liamom, ako iz nekog razloga nije
bio u publici.
»Nisam siguran da će nas ikad pozvati da se vratimo, ali samo zato što moj
prijatelj stvarno voli ovu stalnu gažu«, reče Brian.
»U redu je. Ionako nisam sigurna jesam li spremna.« Ali Layla je bila sigurna
da je večerašnji nastup upravo ono za čime je čeznula njezina kreativna duša.
Divno se osjećala, a već jako dugo nije doživjela te emocije. Posvemašnji, čisti
užitak kad pred publikom može raditi ono što voli. Promatrati njihova lica. Vidjeti
kako se smiješe, prestaju razgovarati, odlažu piće i slušaju.
Oprostila se, a zatim se odvezla kući i pripremila za spavanje. Potapšala je
krevet, a Norton je skočio i sklupčao se uz nju, zaspavši istog trena.
Layla je bila iscrpljena, ali nije mogla zaspati.
Ovako bi mogao izgledati ostatak njezina života. Možda još poneka prilika za
kreativni izričaj i pravo da koristi svoje vrijeme kako god poželi. Ispred sebe nije
vidjela ništa osim slobode. Shvati da joj je Liam uručio najveći dar kad joj je
pokazao da ipak nije dovoljno blistava za njega.
A dok je ležala u mraku, još opijena adrenalinom, Layla odluči da se neće
kajati što prije svih tih godina nije shvatila da ni Liam njoj neće biti dovoljan.

99
 Knjige.Club Books

Dvadeset šesto poglavlje

U SUBOTU POPODNE Layla je imala dogovor za kino s Tonyjom. Layla joj je već
ispričala sve o svojoj Staroj godini, a činilo se da je Tonya iskreno pogođena što
Layla nije pozvala nju i njezinog supruga.
»Ali išli ste na onu zabavu. I imali ste dogovor s prijateljima.«
»Došli bismo«, rekla je Tonya. »Sve bismo ih poveli.«
»Idući put svakako«, obećala je Layla.
Prije nego što je napustila kuću, Layla se sagnula i dala Nortonu keks. Smazao
ga je u tren oka, a zatim je počeo dahtati i gurnuo joj glavu u prsa. Zagrlila ga je,
a pritom se nije osjećala nimalo blesavo.
Layla i Tonya su našle svoja sjedala i smjestile se s kokicama, čekajući da se
svjetla ugase. »Kako ti ide čuvanje psa?«
»Dobro. Teško mi je ostaviti ga samog kod kuće. Izgleda jako tužno.«
»Što si ono rekla, gdje je Josh?«
»Bio je u Coloradu, ali onda se sa Sashom vratio kući, pa je otišao sam u
Vegas. Momačka zabava. Vjerojatno se već utapa u ženama i viskiju. Vraća se
sutra.« Layla ispriča Tonyji kako im je svaki dan slala slike psa.
»Dakle, redovito se dopisujete?«
»Samo da bi Sasha vidjela slike.« Za razliku od prošlog puta kad je čuvala
psa, Josh je ovaj put odgovarao samo kratkim komentarom ili bi joj jednostavno
zahvalio. »Ne šaljem mu više otkad Sasha nije s njim. Također, spomenula sam
da ću možda ići u kino, pa je pitao idem li s dečkom. Rekla sam da nemam dečka,
da idem s tobom, kao i obično.«
»I? Što je učinio s tom magičnom prilikom?«
»Ništa. Ništa nije učinio. Totalni muk. Možda ima curu ili nešto.«
»Bi li pristala da te pozvao van?«
»Ne znam. Imam osjećaj da sam spremna za nešto ležerno. Ili skoro pa
spremna. Ali uzalud raspravljamo kad me nije pozvao.«

100
 Knjige.Club Books
»Ili možda nema djevojku, ali misli da je zabranjeno viđati se s kćerinom
nastavnicom ili tako nešto.« Nije postojalo takvo pravilo, ali viđanje s roditeljem
učenika zahtijevalo bi određenu diskreciju, barem dok je Layla u školi.
»Možda ga ne zanimam.«
»Ili...« reče Tonya, razvlačeći riječ. »Možda je zainteresiran, ali se brine da
će jutra biti neugodna ako ga odbiješ.«
Layla uzme Tonyjinu kutiju M&M sa i istrese polovicu u zajedničke kokice.
»Možemo nagađati cijeli dan, draga moja. Ali samo Josh zna odgovor.«
»Čini se kao odličan tip«, reče Tonya.
Layla istrese ostatak M&M sa i reče, »Svi se oni isprva čine tako.«

Kad se vratila kući, Norton ju je čekao kod vrata. Možda je Josh zbilja imao
djevojku. Možda ga Layla nije ni najmanje zanimala, pa zato nije iskoristio
priliku. Možda Layla nije ni sigurna da bi to željela. Ali nije priznala Tonyji -
jedva je sebi priznala - da se u njoj nešto budi. Možda nije spremna za romantičnu
vezu, ali žudi za bliskošću. Josh je bio potpuno razborit izbor - nije bio neznanac
kojeg je upoznala preko aplikacije, a mogao se poistovjetiti s njezinom situacijom,
kao i Layla s njegovom. Drag je, a pod prisilom, Layla bi priznala da nije ni oku
neugodan, ni najmanje. Ali kao što je već rekla, ne zna ništa o Joshevoj trenutnoj
situaciji, pa nema smisla nagađati o njegovoj dostupnosti ili interesu. A zatim se
Layla sjeti nečega što je Tonya jednom rekla i zgrabi Nortonovu uzicu. »Hej,
maleni. Želiš sa mnom u PetSmart?«

Parkiralište je bilo prilično popunjeno za subotnju večer, a Norton se prometnuo

u potpunog manijaka čim su kročili u trgovinu. »Hej, hej, hej«, vikala je Layla,
mučeći se da obuzda velikog blesavog psa dok su se probijali kroz redove pune
kupaca. »Sranje«, promrmlja. Možda je ovo mjesto za žene s malim, odgojenim
psima. Nije Norton bio osobito zločest; Layla je samo dobila dojam da nije proveo
puno vremena s drugim psima, pa se nije znao igrati s njima. Smirio se nakon
deset minuta lutanja redovima i njuškanja svakog psa koji je naišao, ali nijednog
nije vodio krasan muškarac u srednjim-do-kasnim tridesetima.
»Nortone!« viknula je kad je pas primijetio mačku koju je netko doveo na
uzici. Norton je zagurao mački njušku toliko duboko da se Layla iskreno
ispričavala vlasniku.
»Nortone«, uzvikne uzbuđen glas iz susjednog reda. Layla je još pokušavala
dokučiti zašto joj glas zvuči poznato kad je Sasha dotrčala iza ugla, a Kimberly ju
je slijedila u stopu. »Učiteljice Layla! Učiteljice Layla.« Sasha zagrli Nortona.
»Bok maleni, bok maleni, bok maleni.«
»Bok«, reče Layla Kimberly, koja je izgledala potpuno zbunjeno.
»Bok. Je li to pas mog muža? Hoću reći...« Pusti da se rečenica prekine, kao
da se još nije navikla govoriti »bivši«.
101
 Knjige.Club Books
»Jest. Čuvam ga.«
»Čuvate Joshevog psa?«
»Sasha me jednog dana u školi pitala volim li pse, što je dovelo do toga da
čuvam Nortona. Mislim da je Joshu bilo malo neugodno što je pitala, ali rekla sam
mu da nije problem.«
»Nisam znala da tako često viđate Josha.«
»Srećemo se svaki dan«, reče Layla. »Nastavnici umjetničke grupe predmeta
zaduženi su za jutarnje dežurstvo.« Šuti, Layla. Samo zašuti.
»O, nisam znala za jutro. Ja po Sashu dolazim samo popodne. Dakle, Sasha
vas je pitala da pričuvate psa?«
»Da, ali živim sama, a nemam svoju djecu ni ljubimce na koje moram paziti.
Stvarno nije nikakav problem. A Norton je krasan pas.«
»Dakle, niste u vezi?« upita Kimberly.
»Tako je.« Layla nije mogla razlučiti kako se Kimberly osjeća zbog tog
otkrića, ali pomalo se činilo da joj se okreću kotačići u mozgu. »Kako su vam
prošli blagdani?« upita Layla, ponajviše kako bi promijenila temu.
»Dobro, dobro«, reče Kimberly, odmahujući rukom, kao da su Božić i dolazak
nove godine nevažni.
»Imate li vi kućnog ljubimca?« upita Layla.
»Došli smo po novog hrčka«, reče Kimberly.
»O, zvuči zabavno«, reče Layla.
Kimberly se ozari. »Nemamo ljubimca kod mene, a Sasha misli da nam treba,
kako bi stalno bio kod mene. Ne mogu se natjecati sa psom, većinom nisam kod
kuće tijekom dana, a kad Sasha nije sa mnom, obično dugo radim, pa sam
pomislila da je ovo dobar kompromis.«
Uf, pomisli Layla. Pas će uvijek pobijediti hrčka. »O, pa to je divno. Očito je
da Sasha jako voli životinje.«
»Nego«, reče Kimberly. »Neću vas više zadržavati. Pretpostavljam da će Josh
pokupiti psa sutra navečer kad se vrati kući?«
»Aha, takav je plan.«
Sasha poljubi Nortona još nekoliko puta, zgrabi ga za krzno i zagnjuri lice.
»Bok, Nortone. Vidimo se sutra.«
»Dođi, maleni«, reče Layla, nježno povlačeći uzicu. »Idemo odavde.«

102
 Knjige.Club Books

Dvadeset sedmo poglavlje

KAD JE SLETIO, Josh je javio Layli porukom da će doći po Nortona čim stigne kući.
Sat vremena prije izležavala se na trosjedu u trenirci i omiljenom rastegnutom-
ali-previše-udobnom-da-bi-se-bacio puloveru. Presvukla se u traperice i znatno
ljepši pulover, izravnala je kosu i nanijela ruž.
»Bok«, reče Layla kad je stigao četrdeset pet minuta poslije. »Kako je bilo na
putu?«
»Dobro, ali uvijek mi je drago vratiti se kući. Posebno nakon posjeta Vegasu.«
Layla se nasmije. »Kužim. Norton spava u podrumu. Postavila sam mu ležaj
ondje, čini se da mu se sviđa.« Josh pođe za njom niza stube. Nije planirala
pokazati mu svoje podrumsko utočište, ali već je znao za njega, a Norton je ionako
bio ondje.
»Opa«, reče Josh kad je ušao u sobu. »Bome je opremljeno.«
»Stvarno je«, reče Layla i nasmije se. Dosta se toga promijenilo od dana kad
ju je vidio kako svira. Kupila je trosjed i velik tepih. Dodala je dva stolića i
postavila svjetiljku na svaki, kako bi unijela više svjetla u sobu. Još ništa nije
objesila na zidove, ali suzila je izbor na nekoliko predmeta koje je našla na
internetu.
Norton je ležao u kutu, sklupčan na ležaju za pse. »Očekivala sam da će mu
smetati buka«, reče Layla. »Ali kad sviram ovdje bude sa mnom.«
»Mislim da je skoro posve gluh. Primijetio sam nekidan da ne dolazi kad ga
zovem. Ali čim je vidio da ga gledam, dojurio je kao da je mislio da sam nestao
ili nešto.«
»Pa, to sve objašnjava.« Layla pogleda Nortona. Pas otvori jedno pospano
oko i ustane s ležaja. »Je li to zabrinjavajuće?«
»Ima skoro trinaest godina.« Josh se prigne kako bi prihvatio Nortonovu
entuzijastičnu dobrodošlicu i reče milujući ga, »Hej, dečko. Drago ti je što me
vidiš? Nedostajao si mi.«
»Znala sam da je stariji pas, ali nisam znala da je baš tako vremešan.« Norton
je izgledao silno sretno. Layla poželi da može ostati još jednu noć, ali Joshu bi

103
 Knjige.Club Books
vjerojatno nedostajao više nego njoj. »Išli smo na izlet u PetSmart. Mislim da mu
se jako svidjelo.«
»Aha, čuo sam. Sasha se oduševila jer je naletjela na vas.«
»Palo mi je na pamet da bi možda uživao da se malo maknemo iz kuće.« Nije
bilo potrebe da spomene da ga je željela iskoristiti za upoznavanje muškaraca. I
kupila mu je poslastice, pa je izlet vjerojatno bio pun pogodak iz Nortonove
perspektive. Layla je bila ta koja je veličanstveno podbacila.
»Hvala na svim slikama. Žao mi je što nisam puno odgovarao. Sasha se voli
igrati na mom mobitelu. Razmjenjivala je mobitele s bratićima i sestričnama.
Igrali su nešto, valjda.«
Tako je to rekao da je shvatila što je zapravo želio poručiti. O, nisi želio da ti
kći slučajno vidi poruke koje izmjenjuješ s njezinom nastavnicom glazbenog. U
slučaju da poprime zavodnički ton, možda? »O, ma ništa«, reče Layla.
»Spremni za školu sutra?«
»Zapravo jesam. Već malo ludim.« Provela je nekoliko dana previše u praznoj
kući. Da nije bilo Nortona, vjerojatno bi se već penjala po zidovima. »Bit će lijepo
imati nekoga za razgovor. Ljude, hoću reći.«
»Dakle, želite reci da ste se napričali s mojim psom.«
»Više nego što mi je ugodno priznati.«
»Ako će vam biti išta lakše, i meni se znalo dogoditi da razgovaram s
Nortonom. Ne bih to priznao nikom drugom, ali čini se da oboje to radimo, pa
nema smisla tajiti.«
»Odlično sluša«, reče Layla.
»Jesi li spreman za povratak kući, maleni?« Norton je izgledao kao da mu je
prilično svejedno. Zašto ne? Njegova dva najnovija skrbnika bila su u istoj sobi.
Josh pogleda još jednom mikrofon i gitare na stalcima. »Mora da ste u
svojevremeno bili nezaustavljivi.«
Bila sam, pomisli Layla. Ali to nije bilo dovoljno.

Layla i Liam baš su bili proslavili prvu godišnjicu braka kad se lovac na talente
iz Minneapolisa pojavio jedne večeri u Connie’su, te tiho, nenametljivo odslušao
bendov prvi i drugi set. Čak ni Scotty nije znao da će doći i razjario se kad je
poslije saznao. Ali kao što će uskoro otkriti, nije došao radi Storm Waminga;
došao je radi Layle.
Nikad nije otkrila kako je lovac, koji se zvao Michael, našao njezin broj, ali
nazvao ju je nakon četiri dana i ostavio poruku na telefonskoj sekretarici. Stajala
je točno pokraj sekretarice kad je stigao poziv, a da joj ruke nisu bile pune pošte
koju je pokupila na ulazu, javila bi se. Ali umjesto toga stajala je pokraj telefona
i slušala poruku dok ju je izgovarao. Ispustila je poštu točno prije kraja poruke,
javila se i rekla, »Hej, Layla je. Baš sam se vratila kući.«

104
 Knjige.Club Books
Dva dana poslije Layla se odvezla u Minneapolis na sastanak s Michaelom.
Sastali su se u bezličnoj poslovnoj zgradi koja je izgledala puno manje rokerski,
a puno korporativnije negoli je očekivala. Lovac također nije izgledao kako ga je
Layla zamišljala. Bio je odjeven ležerno, stisak mu je bio čvrst, a oči ljubazne.
To joj je bio prvi krivi zaključak.
Rukovali su se, a zatim ju je predstavio drugom muškarcu koji mu se pridružio
u prostoriji. »Ovo je Neal.« Layla bi Nealove oči opisala kao proračunate.
Odmjerio ju je kao da katalogizira njezine fizičke osobine, što je uistinu i činio.
Layla im je gurnula nosač zvuka u plastičnom omotu preko stola. »Nemamo
još demosnimku. Ovo je samo nešto što smo snimili uživo jedne večeri. I mogu
otpjevati što god poželite.«
Neal je podigao ruke kao da je pomislio da bi mogla zapjevati na licu mjesta.
»Michael te čuo kako pjevaš. Imaš odličan glas.«
»Hvala«, rekla je i pričekala da čuje što će reći, jer iz kojeg vražjeg razloga
su je uopće pozvali?
»Dobro vam ide dok svirate obrade Stevea Millera za studente, ali vaše
originalne pjesme neće uspjeti; ne ističu se dovoljno. Nemaju ništa čime bi
privukle slušatelje.«
Layla je željela istaknuti da rijetko sviraju obrade Stevea Millera, te da
njihovi obožavatelji nisu isključivo studenti, ali nije u tome bila poanta, pa nije
ništa rekla. »Ne mogu pomoći s originalnim pjesmama. Ja ih ne pišem. Samo ih
izvodim.«
»Zapravo ostavljaš odličan dojam dok si na pozornici. Dok pjevaš i sviraš,
naelektriziraš se. Podigne te. Mogla bi postići nešto s tim. Drugi ne mogu jer
nemaju to nešto, ali ti bi mogla.«
Dakle, to što ne piše i ne sklada svoju glazbu uopće im nije bilo važno. I hvala
Bogu na reflektorima, jer očito blista pod njima. Vjerojatno bi bila prepuštena na
milost i nemilost producenta koji planira uzeti ovaj komad neoblikovane ženske
gline i pretvoriti je u pop pjevačicu. Rekli bi joj što da odjene, kako da izgleda,
predstavili bi joj to kao dar omotan svjetlucavom vrpcom na kojem bi trebala biti
zahvalna? Bi li zahtijevali da oboji kosu? Da nosi leće kako bi istakla plavu boju
svojih očiju. Implantate? Popis svih aspekata Layline pojave koje bi željeli
poboljšati vjerojatno bi bio dug cijelu milju. Bi li očekivali da pleše na pozornici?
To ne bi bilo toliko loše kao da čuje da su njezini fizički atributi razočaravajući,
ali bilo bi problematično jer nije baš neka plesačica. Pomisao da stoji na
pozornici i izvodi koreografiju s mikrofonom na glavi bila je previše suluda da bi
razmišljala o tome.
Morala bih razmisliti. Stvarno sam se nadala da ćemo uspjeti svi zajedno kao
bend.«
»Mislim da od toga neće biti ništa«, rekao je Neal. Bila je to vijest koju
najvjerojatnije izriče jednom tjedno, pa je vjerojatno zaboravio koliko duboko

105
 Knjige.Club Books
može pogoditi sugovornika. Ili je znao, ali nije mario. Glazbena industrija nije za
nježne duše, a vjerovala je da je dovoljno realistična da to razumije. U Rochesteru
je bend bio na vrhu hranidbenog lanca, a Layla njegova glavna atrakcija. U
Minneapolisu je bila tek još jedna slatka cura s gitarom koju se može
preoblikovati u nešto bolje.
Mala riba, velika bara.
Je li stvarno očekivala da će na prvom sastanku potpisati ugovor o snimanju
albuma? U najluđim snovima, možda. Ali barem je unaprijed, za svaki slučaj,
razmislila kako bi tu izvrsnu vijest objavila Liamu i bendu. Također je imala
osjećaj praznine u želucu, veliku podvojenost koju bi osjetila kad god bi se
zapitala što će se dogoditi ako odluči ugrabiti priliku i ostaviti druge iza sebe.
Nije li ovo upravo ono što je željela? Biti na pozornici i pjevati publici? Čuti
njihov pljesak? Vidjeti izraz na njihovim licima? Slavu i bogatstvo i sve što dolazi
s tim? Stalno je bojila kosu. Leće u boji nisu tako loše. Povukla bi crtu kod
implantata, ali možda ostalo ne bi bilo nepremostivo.
Obećala je Michaelu i Nealu da će razmisliti, da će odvojiti tjedan dana i
stvarno razmotriti raskrižje na kojem se našla. Kad je došla kući, nazvala je
Scottyja i pozvala ga na piće. Sve mu je ispričala, jer nije željela da vijest nekako
zaobilazno stigne do njega ili benda, željela je biti sigurna da će sve čuti izravno
od nje.
»Znaš, u pravu je«, rekao je Scotty. »Niste još spremni. Nemoj me krivo
shvatiti, napredujete. Trebate još pjesama poput one koju si pjevala na vjenčanju.
Ta je bila dobra. Publika voli takva sranja.«
»A što je s onim što je rekao o meni?« Bilo joj je teško gledati Scottyja u oči
dok mu je postavljala pitanje.
»Sve je istina«, rekao je Scotty. »Pop zvijezde se ne rađaju; stvaraju se u
studiju.« Layla nije mislila da je to u potpunosti točno.
Mnoge su se ženske pjevačice probile vlastitim snagama - Ann i Nancy Wilson
su joj pale na pamet. Ali to je bilo u sedamdesetima, a novo tisućljeće donijelo je
razorne promjene u industriji zabave. Stvari su sada drugačije.
»Postoji još svašta što bend može pokušati, a dosad još nismo«, rekla je
Scottyju.
»Aha, a to će uspjeti ili neće«, rekao je, uvijek pragmatičan. »Samo će vrijeme
pokazati.«

Prenuo ju je Nortonov cvilež prosvjedovanja kad ga je Josh pokušao namamiti iz

toplog ležaja. »Ispričavam se«, reče Layla. »Na trenutak sam se izgubila u
sjećanjima.«
»Sjećanjima na dane slave?« upita Josh dok se saginjao pokupiti ležaj iz kojeg
se Norton nevoljko ustao.
»Da, nešto slično.«
106
 Knjige.Club Books

Dvadeset osmo poglavlje

LAYLA I TONYA stajale su idućeg jutra uz cestu, trudeći se da se ne smrznu. Layli

ne bi smetalo da može osjetiti udove, ali bilo joj je drago što se vratila rutini.
Uostalom, bilo bi uzaludno žaliti se. »Nego, prihvatila sam tvoj savjet, Norton i
ja smo otišli u PetSmart.«
»I započela si razgovor s krasnim muškarcem, za vikend idete na piće?«
»Ili sam naletjela na Joshevu uskoro bivšu suprugu, koja je s kćeri kupovala
hrčka.«
»Ajme, spektakularni neuspjeh. Kako je to prošlo?«
»Pa, za početak, nije znala da se Josh i ja srećemo skoro svaki dan. Nekako
sam imala osjećaj da sam negdje pogriješila.« Layla prepriča Tonyji cijeli
razgovor. »Bilo je pomalo čudno.«
»Možda ga još nije preboljela.«
Layla slegne ramenima. »Ne znam. Možda se još navikava na činjenicu da
smiju razgovarati s drugim ljudima ako požele. Osobno, stvarno me nije briga s
kim Liam razgovara. Ne želim znati što smjera. Doduše, oni imaju dijete zajedno,
pa moraju razgovarati međusobno.« Hvala Bogu da Layla i Liam nikad nisu
stvorili potomstvo. To je bila jedina pametna stvar koju je učinila.
Njihov je razgovor prekinuo Annien dolazak. Već su promatrale kako se hrva
sa svojim dečkima do same zgrade, što ih je podsjećalo na obuzdavanje čopora
divljih mačaka. Bili su još razuzdaniji nego inače, a Annie je imala pune ruke
posla već samo pazeći da ostanu na pješačkom prijelazu. Skoro je ispustila svoju
putnu šalicu kave kad je najmlađi projurio ispred nje, zamalo je obrušivši. Prišla
je Layli i Tonyji s pobjedonosnim osmijehom na licu. »Želim da obje znate da bih
stala pred metak za svoje klince, ali ovi jebeni praznici su me skoro ubili. Jesu li
ove godine bili duži nego inače? Mislim da jesu. Morali su biti.«
»Dobro jutro i tebi«, reče Layla.
»Dobro jutro. Nadam se da ste se obje krasno provele za praznike.« Annie
pogleda kolonu auta roditelja i odmahne glavom. »Vidim da su praznici doveli do
nazadovanja vještina vožnje, kakve god da su uopće uspjeli razviti. Sretno danas.

107
 Knjige.Club Books
Ako su svi ovi klinci imalo slični mojima, nadam se da se imate čemu veseliti kad
se popodne izvučete s parkirališta.«
»Već sam zakazala masažu«, reče Tonya.
»Imam pedikuru deset minuta nakon posla«, reče Layla. U tom trenutku Josh
se upravo parkirao na parkiralištu škole. Layla se osjećala ushićeno poput
osnovnoškolke, ali nije marila. Promatrala ih je kako prilaze i naredila si da se
ponaša normalno, prirodno.
»Učiteljice Layla«, reče Sasha. »Hrčak mi je uginuo.«
Već? »O, ne«, reče Layla. »Jako mi je žao.«
»Aha. Mama kaže da možemo nabaviti novog.«
»Dobro jutro«, reče Josh. »Nadam se da vam je objema dovoljno toplo.«
Layla više nije osjetila nožne prste. »Nije strašno«, reče.
»Jesam li zaboravio Nortonove keksiće kod vas?«
»Aha«, reče Layla. »Ugledala sam ih u kuhinji taman kad ste otišli.«
»Navratit ću po njih jedan dan ovaj tjedan«, reče Josh.
»Može.«
Činilo se da možda želi dodati još nešto, ali Sasha potom reče, »Tata, hladno
mi je.«
»Ugodan dan«, reče Josh, a pritom je prvenstveno gledao Laylu.
»Također«, odgovorile su.

108
 Knjige.Club Books

Dvadeset deveto poglavlje

JOSH JE NAZVAO Laylu u četvrtak navečer kad je završio s večerom. Sasha je bila
s njim od ponedjeljka navečer do četvrtka ujutro, ali sad se vratila kod Kimmy,
pa je Josh imao slobodnu večer. »Bok, Josh je. Jeste li slobodni večeras? Mislio
sam navratiti po Nortonove keksiće.« Bilo mu je drago što ih je zaboravio, jer je
tako dobio izgovor da je nazove. »U redu je ako ste zauzeti. Norton ima hrpu
poslastica kod kuće. Preživjet će.«
»Ne, nemam ništa planirano«, reče Layla. »Slobodno dođite.«
»Stižem za pet minuta«, reče Josh.
»Uđite«, reče Layla kad je otvorila vrata. »Keksići su na pultu.« Josh pođe za
njom u kuhinju. Na stolu je stajala slagalica, a napola popijena čaša vina bila je
pokraj hrpe nesloženih komada. Po kutiji je vidio da je motiv kolaž olovaka, a
svaka olovka je drugačije veličine i boje. »Zahtjevna slagalica.«
»Svakako je ambiciozna. Mislila sam da bi mi mogla ispuniti večeri sad kad
je toliko hladno.«
»Uopće se nisam sjetio slagalica. Većinom se muvam po kući, odustanem i
uključim televizor.« Pokaže na jedan od komada. »Taj ide na rub.«
»O, u pravu ste.« Podigne komad i stavi ga na njegovo mjesto. Uslijedila je
neugodna tišina, a Josh je pokušavao smisliti što želi iduće reći, kad je Layla rekla,
»Želite li je slagati sa mnom? Ako ste slobodni, naravno. I što kažete da pređemo
na ti?«
»Može«, reče Josh.
»Vino?« upita Layla, pokazujući prema svojoj čaši.
»Bilo bi odlično.«
»Može crno?«
»Što god ti piješ.« Nalije mu čašu. »Čovječe, zbilja se ne šališ, zar ne?« upita
je Josh kad je sjeo za kuhinjski stol i pogledao dijelove slagalice. Još jedan pogled
na kutiju otkrio mu je da ih ima tisuću.
»Ne«, reče Layla, dodajući mu čašu vina i sjedajući njemu nasuprot.

109
 Knjige.Club Books
»Hvala.« Otpije gutljaj vina, a zatim odloži čašu podalje od svojih laktova i
slagalice.
Layla je pretraživala nesložene dijelove, podigla jedan i stavila ga na pravo
mjesto. »Tražim ga već petnaest minuta«, reče i nasmiješi se zadovoljno Joshu.
Nosila je naočale, a kosu je zavezala u rep, što mu se uvijek sviđalo kod žena.
Proveli su idućih pola sata napredujući sa slagalicom, dok su čavrljali o
blagdanima i vremenu. Zajedno su tražili zakučaste komade koji su ih oboje
zbunjivali. Iako je za njegovu opuštenost donekle bilo zaslužno i vino, pridonijela
je smirujuća, a ipak mentalna aktivnost odgonetavanja dijelova slagalice i
polaganja na prava mjesta. Bilo je lako sjediti prekoputa Layle. Nije imao osjećaj
da se išta nameće.
»Rekla si da nemaš dečka.« Zapelo mu je to za uho, ali nije želio pitati pred
Sashom. Pohranio je informaciju negdje u mozgu i razmišljao o tome. »Jesi li ga
prije imala?«
»Zapravo, imala sam muža. Razišli smo se prošlog ožujka. Razvod je sad
Analiziran. Drago mi je da je to iza mene.«
»Vjerujem. Moj je krenuo u proceduru, ali nije još Analiziran«, reče Josh.
Opet je pitao Kimmy za papire, a bilo mu je drago kad ju čuo da je predala zahtjev,
te da će javiti Joshu kad bude trebala njegov potpis.
»Kimberly mi je rekla da ste rastavljeni kad smo se upoznali na roditeljskom
sastanku.«
»Stvarno? Nisam znao.«
»Imaš li djevojku?« Strahovito se usredotočila na potragu za djelićem
slagalice.
»Ne, ali imam psa. Njega sam uspio nabaviti.«
»Onda si definitivno na pravom putu«, reče Layla.
»Činilo mi se da bih mogao skužiti kako se brinuti za psa. Ljubavni odnosi su
malo zaribaniji. Vjerojatno postoji cijeli niz pravila o upoznavanju žena nakon
razvoda o kojima ništa ne znam.«
»O, postoje razna pravila«, reče Layla. »Da, poput mene, čitaš hrpu ženskih
časopisa, znao bi to.« Svidjelo mu se što je to rekla u šali.
»Očito mi je draže koprcati se. Pomozi neznalici.«
»Kao prvo, trebao bi odvojiti vrijeme za sebe.« Layla je gestikulirala znake
navodnika oko zadnje četiri riječi.
»Definitivno odvajam vrijeme za sebe.«
»Trebao bi se baviti nekim hobijem.«
»Primjerice sviranjem gitare?«
»Upravo tako.«

110
 Knjige.Club Books
»Nisam neki stručnjak, ali nešto mi govori da si ti malo nadišla razinu
hobista.«
Layla se nasmiješi. »Pa, vidio si mi podrum.«
»Imam hobije. Nedavno sam se počeo baviti boksom, pa valjda možemo
zaključiti da sam to odradio.« Odrastao je sa tri starija brata, pa je znao zadati i
primiti udarac. Ali trebao je nešto čime bi popunio večeri dok je Sasha kod
Kimmy, nešto što bi mu dalo natruhe rutine. U dobi od trideset sedam godina
uživao je u strukturi i disciplini kojoj se toliko silno opirao kad mu je bilo
osamnaest, a također je trebao ispušni ventil. Boks je bila jedina aktivnost koja
mu je zvučala zanimljivo. Jednog je dana tek tako, bez puno razmišljanja, otišao
na sat boksa, a otada ide redovito. Pojavi se, udari vreću, osjeća se bolje, ode kući.
»Svakako bi trebao upoznati sebe i otkriti što želiš.« Postala je malo živahnija
kako je vrijeme prolazilo, a to je bilo preslatko.
»To je već malo problematičnije«, reče Josh, ali ne pojasni. I dalje se trudio
shvatiti što želi.
»Svi ti članci zaboravili su spomenuti koliko će dosadno biti«, reče Layla.
»Sviđa mi se moja neovisnost. Jako mi se sviđa. Ali ponekad imam osjećaj da sam
zapela u nekom čistilištu punom slagalica od tisuću dijelova u kojem moraš
provesti neko vrijeme prije nego što te puste van.«
»Možda je to bolje od alternative. Znam tipa koji je upoznao neku ženu tjedan
dana nakon što se razišao od supruge. I pritom ne mislim da se tada razveo. Želim
reći da se iselio, a tjedan dana poslije našao je novu djevojku. Sad su zaručeni,
ona je već trudna, a on pati. Neću mu trljati sol na ranu, ali što je očekivao?«
»Zvuči kao da je bio strašno nepromišljen. Možda ti članci ipak znaju o čemu
govore.«
»I ne zaboravi upoznavanje preko interneta«, reče Josh. »To je posve druga
priča.«
»Zasad sam samo skinula aplikaciju.«
»Brat je inzistirao da barem pokušam. Bilo je kao na nekom bizarnom
razgovoru za posao. Također, bilo mi je grozno. I mislim da ne smijem koristiti
aplikaciju jer još nisam službeno razveden.«
»Nisam dobila dojam da postoje vrlo čvrsta pravila za upoznavanje preko
interneta.«
»Nemam pojma. Nije ni postojala ta opcija zadnji put kad sam bio samac, što
je, priznajem, bilo jako davno.«
»Ali mnogim se ljudima posrećilo«, uzvikne Layla.
»Svatko poznaje nekoga tko je ljubav svog života upoznao preko interneta«,
reče Josh jednako revno.
»Mislim da ću preskočiti«, reče Layla.
»Što bih još trebao znati?« upita je.

111
 Knjige.Club Books
»Ako imaš sreće da klikneš s nekim, ne smiješ im pričati što je pošlo po krivu
u tvom braku, barem ne isprva. Samo trebaš reći da vam nije uspjelo.«
»Dakle, ne smiješ upoznati nikoga prije nego što nađeš hobi i shvatiš što želiš,
ne smiješ im ništa reći o svom životu i što je stvaralo probleme u prošloj vezi, a
jednom kad to bude iza tebe, smiješ početi tražiti novu vezu.«
»I ne zaboravi da je za druge brakove statistički dokazano da propadaju još
češće nego prvi«, reče Layla.
»Imam neki osjećaj da nama čaša nije napola puna.«
»Vjerojatno smo zato još uvijek u čistilištu.« Položi još jedan komad slagalice
na pravo mjesto. »Lijepo je kad možeš s nekim razgovarati o tome.«
»Slažem se«, reče Josh. »Ljudi imaju dobre namjere kad ti nude savjet, ali
ako nisu to proživjeli, njihovo mišljenje nema pravu težinu. Većinom imam
osjećaj da im je samo drago što mi nisu u koži.«
Josha je zanimalo što je pošlo po krivu u Laylinu braku, ali nije ju baš mogao
pitati: I, je li problem bio u tebi ili u njemu? A to ionako ne bi bilo pošteno, jer je
bio posve spreman priznati da je za uspjeh, kao i za propast svake veze potrebno
dvoje ljudi.
»Navodno da bi ih prebolio treba proći pola vremena koliko si proveo s
njima«, reče Layla.
»To znači da će proći još deset godina. Izvrsno. Imat ću skoro četrdeset osam
kad se vratim u igru.«
»Ja ću imati samo četrdeset. Ali to je također glupo pravilo. Mislim, nitko ne
želi prerano uskočiti u iduću vezu, ali to je pravilo suludo i nasumično.«
»Sigurno postoji neka zlatna sredina«, reče Josh. »Nešto da nam pomogne
dok čekamo.«
»Mislim da se to zove prijatelji s povlasticama. Što nije za mene, usput budi
rečeno.«
»Nije ni za mene.« Njemu i Kimmy zadnjih je godina nedostajala bliskost.
Ideja prijatelja s povlasticama nije mu zvučala osobito seksi. Čemu se uopće
gnjaviti? »Dakle, prijatelji bez povlastica?«
»Mislim da su to obični prijatelji«, reče Layla.
»Možda postoji nešto između prijatelja i prijatelja s povlasticama.« Sigurno
je postojalo, jer se nikad prije nije pitao kako bi bilo poljubiti prijateljicu, kako se
sada pitao za Laylu.
»Prijatelji sa... potencijalom? Postoji li to uopće?«
»Za mene funkcionira. Inače bih jednostavno pozvao ženu na spoj, ali
pravila...« Mogli su se šaliti koliko god su željeli, ali bilo je istine u tim pravilima.
I nije se žurio. Bliskost je jedna stvar. Zaljubljenost je druga. Ali obvezati se
nekome dugoročno? Nije još bio spreman za to. »Mogli bismo biti prijatelji s
potencijalom. Što misliš?«

112
 Knjige.Club Books
»Hmmm, ne znam. Mislim, jako si mi neprivlačan. Bila bi mi to čista tortura.«
Time ga nasmije, jer nije očekivao da će reći nešto slično. »I nastavnica si
mojoj kćeri.«
»To nije osobit problem, sve dok smo diskretni, jer bi se mame izbezumile.
Imam osjećaj da si predmet mnogih romantičnih špekulacija.«
Nekoliko je mama već zapodjenulo razgovor s njim kad bi se dogodilo da
hodaju prema parkiralištu u isto vrijeme. Za jednu bi se skoro bio spreman
zakunuti da svaki dan dolazi točno u isti trenutak kad i on, te se uvijek parkira
pokraj njega. Bila je privlačna i silno ljubazna, ali nije ga zanimala nijedna mama.
Ali lagao bi kad ne bi priznao, barem sebi, da je lijepo znati da ga barem netko
želi.
»Nedostajalo mi je ovo«, rekao je kad su napravili stanku, a Layla im je
dopunila čaše.
»Slagalice?« upita.
»Ne. Aktivnosti s drugim ljudima.« Kimmy je uvijek bila na mobitelu, a Josh
je znao da bi, da se ode sam zabaviti, to samo produbilo razdor među njima. Kao
da bi mahao bijelom zastavom i priznao da im je Sasha jedini zajednički interes.
»Bivša supruga i ja pred kraj nismo puno toga radili skupa.« A kad jesu bili
zajedno, bez Sashe, odnos je bio, u najmanju ruku, prilično napet.
»Što ste prije radili zajedno?« upita Layla.
»Kad smo bili mlađi, zajedno smo učili o odraslom životu. Jedva da smo
završili srednju školu kad smo se vjenčali, pa smo učili kako se prehraniti i brinuti
za sebe. Skužili smo kako voditi kućanstvo i plaćati račune, oslanjali smo se jedno
na drugo.«
»Ajme. Stvarno ste bili mladi.«
»Nisam znao što želim od života, a Kimmy je bila jedino u što nisam sumnjao.
Kad se sad osvrnem, nije mi to bila najbolja odluka, ali u to doba to jednostavno
nisam shvaćao.«

»Koliko si već dugo ovdje?« pitao ga je šef tijekom Josheva trećeg tjedna na
poslu. Josh je već preuzeo alat i opremu koju će trebati, pa je sjedio pokraj
kombija i pio colu.
»Možda dvadesetak minuta.« Malo je okrenuo glavu da šef ne bi vidio kako
se bedasto smiješi. Zašto mu je toliko dugo trebalo da se odluči na ovo? Zašto
nije shvatio koliko život može biti bolji kad nađeš posao u kojem uživaš? Tada je
imao već dvadeset jednu godinu, te se konačno počeo osjećati kao odrasla osoba
koja može postići nešto u životu, a ne glupi klinac bez smjera i ideje. Jedina mana
njegovog novog pogleda na svijet bila je što je Kimmy tonula sve dublje dok je
Josh letio sve više. Često je izostajala s posla, javila bi im da je bolesna, a
ponekad, kad bi se Josh vratio s posla na kraju dana, našao bi je kako još spava
u krevetu. Znao je da pati od depresije, ali nije imao pojma kako joj pomoći, pa
113
 Knjige.Club Books
je činio jedino što je znao - išao je na posao i davao sve od sebe da je razvedri.
Donio bi pizzu za večeru, a kad je dobio plaću svratio je u trgovački centar i kupio
joj ružičasti pulover, jer ga je podsjetio na onaj koji je nosila na produženom
boravku. Očekivao je da će joj se oči zasjajiti, da će se pojaviti neka iskra, jer
jako dugo nisu zarađivali dovoljno da bi kupili novu odjeću. Ali rekla je samo,
»Hvala, Josh«, a zatim je gurnula pulover nazad u vrećicu i zaspala.
Kimmy je rekla Joshu da joj je pražnjenje želuca bilo traumatična iskustvo,
pa više nikad ne želi piti. Ispunila je to obećanje, jasno je rekla što ne želi, ali
nikako nije mogla shvatiti što želi. Kao da je zapela u leru i nema pojma kako
vratiti život nazad u brzinu. Josh to nije mogao učiniti umjesto nje; bio je previše
zaokupljen olakšanjem što se izvukao na pravi put, a uostalom ne bi joj ni mogao
pomoći.
Ostala je bez posla mjesec dana poslije. Otpustili su je zbog nedolazaka, a
nakon toga više se nije ni trudila ustajati iz kreveta.

Josh položi jedan od težih komada slagalice na pravo mjesto. »Jednom kad smo
si posložili život, kad smo bili malo stariji, imali smo vremena slijediti svoje
interese. A zatim smo dobili Sashu, pa smo se posve posvetili njoj. Pred kraj, kao
da smo zaboravili na nas. Nismo više radili ovakve stvari.« Pokaže prema
slagalici. »Prestali smo raditi stvari zajedno.«
»Mi smo uvijek radili što je Liam želio jer je sve bilo vezano uz njegov posao.
Išli smo na zabave, domjenke. Uvijek se ponašao kao da je druženje s mojim
kolegama ogromna muka, jer mu nisu imali ništa za dati. Liam nije volio biti kod
kuće. Nikad nisam srela nekoga tko se toliko bojao da propušta nešto. Uvijek je
bilo akcija, akcija, akcija. Bez predaha. Kao da je uvijek tražio tu jednu stvar koja
će ga usrećiti. Nisam sigurna da je znao što bi to trebalo biti. Samo je znao da
mora nastaviti tražiti.«
»Upravo kršimo pravila, zar ne?« upita je. Ali samo ju je zadirkivao, jer nije
bio siguran da uopće mari za pravila.
Možda ni Layla nije marila, jer je samo rekla, »Ponekad su pravila
precijenjena.«
Sinulo mu je da možda moraš preživjeti neke veće stvari u životu kako bi
cijenio manje, poput čaše-dvije dobrog vina i lijepu ženu koja sjedi prekoputa i
usredotočeno traži idući komad slagalice.
U devet se ustao i protegnuo. Prilično su napredovali sa slagalicom, ali po
stolu je bilo rasuto još puno komada. Barem za još dvije-tri večeri, pomisli. »Rado
bih nastavio slagati s tobom«, reče. »Ako želiš društvo, naravno. Mislim da sam
se uživio.«
»Bilo bi mi drago«, reče Layla.
Pruži mu plastičnu posudu punu psećih kolačića. »Nemoj ih zaboraviti.«
Josh ih preuzme. »Hvala. Vidimo se ujutro, Layla.«
114
 Knjige.Club Books
Razmišljao je o Layli dok se vozio kući. Možda su dovoljno zreli da povedu
izravan, ozbiljan razgovor o tome sto traže i žele. Ali također su usamljeni ljudi
koji će uskoro otkriti što zapravo znači prijateljstvo s potencijalom za nešto više.

115
 Knjige.Club Books

Trideseto poglavlje

KAD SU ZAVRŠILI slagalicu - za što su im trebale još dvije večeri i još jedna boca
vina, koju je Josh donio - bili su još opušteniji zajedno. Prije je u njihovoj
komunikaciji bilo neke formalnosti koja je polako isparila, a s njom i napetost
koju osjećaš kad se družiš s nekim novim, tko ti je također privlačan. Barem je
Josh bio privlačan Layli. Nije bila sigurna što on misli o njoj. Razgovarali su kako
provode dane - o Joshevom poslu, Laylinim učenicima. Ništa previše turobno ili
pretjerano intimno. Želim se nastaviti družiti s njim, pomislila je Layla kad su
položili posljednji komad slagalice i pljesnuli rukama.
Također su se dopisivali. Počelo je kad je željela provjeriti kad će biti
slobodan za slagalicu, a prometnulo se u općenito čavrljanje. Na pauzi za ručak,
kad bi Layla pogledala mobitel, često bi je čekala Josheva poruka, pitanje kako
joj dan napreduje. Ne svaki dan, što bi joj možda bilo previše, ali dovoljno da
hoda malo poletnije svaki put kad ugleda njegovo ime na zaslonu. Layla je
odgonetnula raspored skrbništva koji su Josh i Kimmy slijedili. Josh bi joj obično
poslao poruku zadnji dan dok bi Sasha još bila s njim, kako bi provjerio hoće li
biti slobodna sljedeću večer, kad Sasha bude kod mame. Layla je počela iščekivati
njegove poruke i razveselila bi se kad bi pitao je li slobodna.
S vremenom se dovoljno opustila da prva pošalje poruku. Kako je bilo na
poslu? Reci Nortonu da sam kupila one poslastice koje voli.
Nisu započeli iduću slagalicu, ali Josh ju je nazvao u četvrtak oko šest
navečer, a kad se Layla javila, rekao je, »Hej, znam da se javljam u zadnji čas, ali
upravo sam saznao da naša lokalna pivnica večeras organizira kviz. Ako ti je
dosadno i rado bi izašla iz kuće, možda možemo otići škicnuti.«
»Može«, odgovorila je.
Pijuckali su craft pivo i dovikivali odgovore, a završili su na sasvim
pristojnom četvrtom mjestu. Došli su svatko svojim autom, a rastali su se tako da
je Josh otpratio Laylu do njezina automobila, a zatim se odvezao s parkirališta i
uputio se kući.
Nije se dogodilo ništa romantično, ali Josh joj je položio ruku na donji dio
leđa dok su odlazili iz pivnice jer se grupa pijanih frajera studentske dobi nastojala
probiti kroz vrata dok su Josh i Layla pokušavali izaći. Spustio je ruku s leđa na
116
 Knjige.Club Books
njezin bok i nježno je pomaknuo s puta. Njegov dodir ju je naelektrizirao,
odjednom je osvijestila koliko dugo nije osjetila dodir drugog ljudskog bića, a kad
je stigla do svog prilaza, i dalje je razmišljala o tome.
Ako je ikad poljubi, tijelo bi joj moglo naprosto planuti.

117
 Knjige.Club Books

Trideset prvo poglavlje

LAYLA JE TOPTALA nogama pokušavajući pokrenuti cirkulaciju. Njezina kraljevski

plava pernata jakna bila je najbolje što je ikad kupila, ali čizme nisu ispunile
obećanje. Tople do minus sedamnaest, mo’š si mislit, razmišljala je.
Josh i Sasha hitali su u zgradu što su brže mogli. Dok su prolazili, Josh joj
reče, »Nadam se da nisi previše umorna jutros.«
Layla mu se naceri. »Tako mi i treba kad sam izašla na radni dan. Preživjet
ću.«
»Tonya«, reče Annie nakon što su ušli u zgradu. »Što se to upravo dogodilo?«
»Zbunjena sam koliko i ti. Layla?« reče Tonya. »Možda da nas informiraš?«
»Bili smo na kvizu.« Ispričala im je kako je provela večer i o čemu je
razgovarala s Joshem.
»Dakle, što se točno događa?« upita Annie, nasmiješena, sklapajući ruke.
»Mislila sam da slažete slagalice. A sada se pojavljujete zajedno u javnosti? Jeste
li u vezi?«
»Nismo u vezi.«
Annie zbunjeno nabere čelo. »Prijatelji s povlasticama?«
»Što? Ne. Nismo zainteresirani za to. Više smo... prijatelji s potencijalom.«
»I stvarno to tako nazivate? Ono, naglas?« upita Annie.
»Što to uopće znači?« upita Tonya, smijući se.
»Ne znam«, reče Layla »Prestani se smijati.«
»Ispričavam se«, reče Tonya.
»I ja«, pridruži se Annie.
»Oboje smo u ljubavnom čistilištu i oboje želimo provoditi vrijeme s nekim.
Imati društvo. Nije neka velika stvar. Kako dođe, tako prođe. To mi je odsad nova
krilatica za romanse.«
»Ali taj ćaknuti status prijatelja-s-potencijalom znači da si spremna razmotriti
da budete više od prijatelja, je l’ da?«
»Nije da ne bih razmotrila.«

118
 Knjige.Club Books
Tonya potapša Laylu po ruci. »Mislim da možeš reći da bi razmotrila.«
Josh je izašao iz zgrade, a dok je prolazio kratko joj je mahnuo. Layla ga je
slijedila pogledom sve dok nije ušao u kamionet. »Ne znam«, reče Layla.
»Mislim, svakako. Zainteresirana sam koliko bih bila za bilo koga u ovoj fazi.
Znam da je vama dvjema smiješno, ali jednom kad na svojoj koži doživiš što sam
ja doživjela, postaneš puno oprezniji. Pomisao da bi opet mogao pogriješiti natjera
te da se premišljaš oko svake odluke. Barem je meni tako. Kod Josha mi se sviđa
što to savršeno razumije.«
»Oprosti«, reče Tonya. »Nisam razmišljala o tome. Nova romansa bi bila
odlična, ali zapravo samo želim vidjeti da se opet smiješiš.«
»I ja«, dometne Annie.
»Nema potrebe za ispričavanjem. Znam da vam je uzbudljivo što sam nekoga
upoznala. Volim se družiti s Joshem jer proživljavamo iste stvari. Ne moram mu
objašnjavati u kakvom sam razdoblju, jer je i njemu tako.«
»Nema ničeg lošeg u tome da prvo budete prijatelji, pa zatim polako
napredujete«, reče Tonya. Annie stisne Laylinu ruku u znak slaganja.
»Zabavili smo se, a život mi je dugo bio potpuni raspad sistema. Zaboravila
sam koliko se volim zabavljati. Bilo mi je ugodno razgovarati s njim«, reče Layla.
»Veselim se budućim razgovorima, međutim, ako se među nama dogodi nešto
katastrofalno, odmah vas upozoravam da bi jutarnje dežurstvo moglo postati jako
neugodno.«
»Mislim da se neće dogoditi ništa slično«, reče Tonya.
Layla se nasmije. »O, moglo bi. Ali nadam se da neće.«

119
 Knjige.Club Books

Trideset drugo poglavlje

JEDNE VEČERI, UMJESTO da pošalje poruku, Layla je nazvala Josha. »Hej, baš se
spremam staviti lazanje u pećnicu, a porcija je prevelika za mene. Želiš mi se
možda pridružiti na večeri?«
»Svakako. Razmišljao sam o sendviču, ali sad zvuči još manje primamljivo.«
»Dođi onda«, reče Layla.
Stigao je s Nortonom. Layla se sagnula, pomazila ga i razbarušila mu dlaku,
a Norton se dogegao do novog psećeg ležaja u kutu sobe i ponjušio ga.
»Ajme, vidi, Norty, tvoja draga dadilja ti je kupila krevet.« Josh bi uvijek
poveo Nortona kad ju je posjećivao, pa je pomislila da bi ležaj mogao poslužiti.
»Ma, nije to ništa.« Otvorila je hladnjak i pretvarala se da preslaguje hranu,
kako bi joj ledeni zrak rashladio vruće obraze.
Norton još jednom ponjuši ležaj, a zatim se izvali.
»Kaže ti hvala«, reče Josh. »Kako je bilo u školi?«
»Bilo je dobro.« Layla stade rezati svježu mozzarellu.
»Zapravo, Sasha je rekla nešto na nastavi prije nekoliko dana, pa sam te
željela pitati ima li istine u tome.«
»Što to?« upita Josh.
»Rekla je da će se mama i tata pomiriti.« Objasni Joshu da na kraju svakog
sata sjednu u krug, pa Layla zamoli djecu da kažu nešto o svom tjednu.
Josh je izgledao kao da mu je Layla probola srce kolcem. »O, čovječe.«
»Znam. Žao mi je.«
»Ne znam zašto je to rekla. Posve je neutemeljeno. I dalje čekam dokumente,
ali inače se ništa nije promijenilo. Kimmy i ja se nećemo pomiriti.«
»Stvarno me se ne tiče«, reče Layla.
Oslonio se o kuhinjski ormarić, proučavajući je. »Misliš da te se ne tiče?«
Bili su odrasli ljudi, a Layla je odlučila da više neće birati riječi. Nikad više
neće ustuknuti pred postavljanjem teških pitanja, ili odgovaranjem. Mogli su se

120
 Knjige.Club Books
pretvarati koliko god su željeli, ali odnos im se počeo zahuktavati, a Layla nije
željela da joj opet netko izmakne tlo pod nogama.
»Možda me se ipak tiče«, reče Layla, pa se pogledaše.
Poslije pet minuta završila je s pripremom lazanja, a nakon što ih je ubacila u
pećnicu, postavila je tajmer. »Imamo trideset do četrdeset pet minuta za prikratiti.
Možda sam te trebala pozvati tek kad su se ispekle.«
»Drago mi je da nisi, jer bih dotad vjerojatno već pojeo svoj otužni sendvič
oca samca. Imam ideju, ali možda ti se neće svidjeti.«
»Koju ideju?« upita oslanjajući se o pult. Srce joj je divlje tuklo, što se u
Joshevoj blizini počelo događati prilično često. Rastuća napetost bila je Layli
poput droge, željela je sve veću dozu svaki put kad bi se našla s Joshem.
»Nisam stigao prošetati Nortona, a pošto još nije brutalno hladno - mada je
brutalno relativan pojam - mislio sam da bismo mogli poći u šetnju.«
»Mogla bih prošetati«, reče Layla. Pogleda na sat na pećnici, »Imamo
dvadeset osam minuta, a zatim moram provjeriti laza nje.«
»Norton se može pokenjati znatno brže.«
Layla se nasmije. »Da, znam.«

Kasnosiječanjski zrak bio je oštro hladan, ali vrijeme nije bilo brutalno, barem
Layli, a očito nije ni Joshu. Bili su iskusni stanovnici Minnesote, navikli provoditi
vrijeme na otvorenom pri temperaturama koje bi drugima bile neugodne. Pločnici
su najvećim dijelom bili očišćeni od snijega, ali ni ono malo što je ostalo nije
smetalo Nortonovim šapama. Layla je voljela biti vani, često je šetala zimi, ali
više nije bilo isto jer je kod kuće nije čekao netko s kime bi mogla razgovarati kad
se vrati, opet spremna za interakciju s ljudima. Šetnje su joj postale dodatan izvor
samoće, koje je kod kuće već imala više nego dovoljno. Zaboravila je koliko se
čovjek bolje osjeća kad samoću balansira s kvalitetnim društvom, posebice s
nekim brižnim i nesebičnim. S kim možeš uživati bez razmišljanja o pravilima i
protoku vremena. Bez razmišljanja o bilo čemu osim o prirodnom, organskom
osjećaju bliskosti s nekim tko iskreno želi provesti vrijeme s tobom. Bez tajnog
plana, bez skrivenim motiva.
»Koliko si dugo bila u bendu?« upita Josh.
»Otprilike tri godine. Dobro nam je išlo, ali kad je došlo vrijeme da pređemo
na iduću razinu, na kraju se nismo uspjeli probiti.«
»Pa si odlučila prestati svirati i postati nastavnica glazbenog?«
»Ne, odrekla sam se sviranja da bih postala nastavnica glazbenog.« Djelić
sekunde prekasno shvatila je da još zvuči bijesno, kako se osjećala kad ju je Liam
nagovarao da prihvati posao. Kad je otkrila pravo stanje njihovih financija, te
shvatila da više ne može loviti puste snove. Uostalom, bend se našao pred zidom.

121
 Knjige.Club Books
Dala je sve od sebe, ali ipak nije uspjela. A vjerojatno nikad neće dobiti drugu
priliku.

»Morate razmisliti o snimanju demoalbuma«, rekao je Scotty.

Premda je Laylu iskustvo s lovcem na talente iz Minneapolisa duboko
razočaralo, bend je ipak svoje ciljeve mogao ostvariti na više načina, a snimanje
demoalbuma značilo bi da im neće morati reći da je razmatrala da ih odbaci i
nastavi bez njih.
U zadnje vrijeme imala je osjećaj da ih drugi lokalni bendovi, s jačim
originalnim materijalom, počinju zasjenjivati. Storm Warning nije nudio ništa
novo, a bilo je teško ostati na vrhu dok im je netko gladniji, netko spreman na još
više truda, dahtao za vratom. Probiti se kao autsajder bilo je deset puta bolje nego
biti glavna faca koja se trudi održati na svom mjestu. Jedno je bilo uzbudljivo i
optimistično, a drugo bolno i stresno.
Demoalbum je bio nužan.
Demoalbum može donijeti samo dobre stvari.
Ali da bi dobili demoalbum, morali bi platiti studio za snimanje, a pošto se
cijela zarada benda vraćala članovima, kako bi si mogli priuštiti hranu, demo bi
zahtijevao da svi, u ravnopravnim iznosima, ulože novac. Glasali su i odluka je
bila jednoglasna.
»Ovo je stvarno idealni trenutak«, rekao je Scotty. Connie’s, koji im je jako
dugo bio glavni izvor prihoda, trenutno je bio zatvoren zbog požara koji je izbio
u kuhinji dok je bar bio zatvoren. Prolaznik u ranojutarnjoj šetnji pozvao je
vatrogasce, koji su brzo ugasili vatru, ali lokal je pritom pretrpio znatnu štetu od
vode. Morat će ostati zatvoren barem mjesec dana, što je značilo da Storm
Warning neko vrijeme neće svirati ondje, a to će svima nagristi prihode. Bend se
nije osobito umilio drugim lokalnim barovima, jer su radije redovito svirali u
Connie’su nego se širili na druge lokacije. Morali bi se namučiti da dobiju gažu,
pa je korištenje novodobivenog slobodnog vremena za snimanje albuma bilo
upravo ono što im je trebalo.
Te večeri, dok su objedovali, Layla je ispričala Liamu za demo album.
Osjećala se malo nelagodno, jer je po prvi put shvatila da mu je dobrovoljno
prepustila svu kontrolu nad financijama, pa da nema pojma u kakvoj su situaciji.
Rijetko je trošila novac na sebe, a sve što bi zaradila polagala je na zajednički
bankovni račun. Bendu je trebalo još malo vremena da se uspiju probiti, a Liam
je uvijek bio velikodušan, bez iznimke. Sigurno će razumjeti. Ne traži novac kako
bi otišla u kupovinu. To bi bilo ulaganje u njezinu budućnost.
Liam je odložio vilicu kad mu je rekla za demoalbum i kako će svi članovi
benda podijeliti troškove. Popio je malo vode i igrao se ubrusom. »Inače ne bih
imao ništa protiv. Samo što smo trenutno malo kratki s lovom, pa se prvo moram
pobrinuti za račun za kreditnu karticu.« Liam je nedavno promijenio posao. S

122
 Knjige.Club Books
lijekova je prešao na medicinske uređaje, ali došlo je do vremenskog pomaka od
zaposlenja do prve provizije. Sve je u redu, rekao joj je. Ne moraš se brinuti, pa
se nije brinula.
»Nemamo petsto dolara?« pitala je. Nije tražila ništa više, a činilo joj se da
bi netko tko zarađuje poput Liama trebao na računu imati i više. Uostalom, bio je
to i njezin račun, ne bi li trebala znati koliko je novca preostalo? »Nisam znala
da kasnimo s karticom.«
Liam je masirao područje između očiju, kao da mu Layla strašno otežava svim
tim neprekidnim pitanjima. »Imamo sasvim dovoljno. Rekao sam ti da se ne moraš
brinuti.«
»Moram se brinuti«, rekla je Layla. »U braku smo.«
»Želio sam reći da ću se ja pobrinuti za to«, rekao je Liam.
I tako Layla nije mogla pomoći s demosnimkom, jer se snimanje moralo
platiti, a oni novac nisu imali. Prijavila se za posao u lokalnoj školi, a kad su joj
ga ponudili, pristala je bez oklijevanja. Također je postavila oglas, nudeći
ponovno poduku sviranja gitare, pa je uskoro skupila hrpu klinaca koje je
podučavala tri večeri tjedno.
Postupila je tako zato što se, kad joj je Liam konačno pokazao račun za
kreditnu karticu i kad je pročitala ukupan iznos, ispostavilo da duguju Visi
nevjerojatne četrdeset dvije tisuće dolara.
S obzirom na njihovo raskošno vjenčanje, imala je sreće da svota nije bila
veća.
Trebalo mu je šest mjeseci, ali Liam se pobrinuo za dug, te je također dopunio
štedni račun. Bilo je to tipično za Liama. Značajno se više trudio ispraviti greške
nego što se trudio izbjeći ih. Skoro bi se moglo reći da je uživao u izazovu. Nikad
joj nije zamjerao. Nikad joj nije trljao sol na ranu. I uvijek bi ispunio obećanje.

»Mogu preuzeti uzicu?« upita Layla. Josh je skinuo rukavicu kako bi je čvršće
primio, pa su mu se prsti sigurno smrzavali.
»Može, ali samo zato što za posao trebam prste.« Skinula je rukavicu, a prsti
su im se ovlaš dodirnuli kad joj je predao uzicu.
»Dobro sam odlučila kad sam napustila Storm Warning, stvarno«, reče Layla.
»I zbilja volim svoj posao. Volim klince i kako su spremni učiti o glazbi. A sada
ponovno mogu i svirati, za sebe. Možda jednog dana i za druge.« Ispričala je Joshu
kako je svirala s Brianom na dočeku Nove godine.
»Što se dogodilo s bendom?«
»Razišli smo se. Imali smo velike planove za snimanje demo albuma ali nije
nam uspjelo. Zatim je basist prihvatio posao na puno radno vrijeme kako bi mogao
plaćati račune. Kevin, bubnjar, želio se posvetiti pisanju pjesama. Sam se oženio.
Proglasili smo to stankom, ali zapravo je bio kraj.«

123
 Knjige.Club Books
»Jeste li ikad poslije svirali zajedno?«
»Ne. Slušala sam Rickov nastup jedne večeri u ladanjskom klubu u koji nas
je bivši muž želio učlaniti.« Nikad neće zaboraviti što se dogodilo te noći. Sve što
je otkrila. Kako će tu večer zauvijek smatrati katalizatorom kraja.
»Mora da ti sve to nedostaje.«
»Nedostaje mi taj osjećaj«, reče Layla. »Jesi li se ikad vozio sam u autu na
krasan dan, odlično raspoložen, dok sunce sija, krovni prozor je otvoren, prema
mjestu kojem se raduješ?«
»Naravno«, reče Josh.
»A onda počne pjesma na radiju, jedna od tvojih omiljenih, pa zapjevaš naglas
i ne mariš koliko si glasan ni hoće li u autu pokraj tebe primijetiti tvoj solo
koncert?«
»Možda se dogodilo pokoji put, da.«
»Tako se osjećam kad nastupam. Ako si sretan dok pjevaš u autu, zamisli
kako je tek na pozornici, pred publikom. Osjećaš se neopisivo. Zato nisam bila
sretna kad sam morala prestati.«
»Zašto si onda prestala?«
»Jer je došlo vrijeme da odrastem.« Laylina kuća već se nazirala kad se
oglasio alarm na mobitelu. »Lazanje su gotove«, reče. »Idemo jesti.«

124
 Knjige.Club Books

Trideset treće poglavlje

U PETAK NA putu kući Josh je svratio do supermarketa. Proučio je popis koji je

natipkao na mobitelu nakon što je na Googleu pretražio »jednostavna jela za
početnike« i počeo prikupljati sastojke za stir-fry od piletine i graška šećerca.
»Oprostite«, obrati se ženi koja je stavljala papriku u vrećicu. »Vlasac?«
Nasmiješila se Joshu kao da misli nije li bespomoćan i rekla, »Sličan je
mladom luku, ali perca su tanja. Pokraj krastavaca.«
»Hvala.«
Dan prije u doba ručka pitao je Laylu ima li nešto planirano za tu večer, a
odgovorila mu je: Zasad ništa.

Što misliš o večeri kod mene?

Sviđa mi se ideja.

I njemu se sviđala ta ideja.

Doduše, Layla nije uvijek bila dostupna. Ponekad bi, kad bi poslao poruku da
vidi je li slobodna, odgovorila da već ima nešto dogovoreno. U tim bi ga prilikama
iznenadilo vlastito razočarenje.
Kad god bi Sasha bila kod Kimmy, jednu bi večer proveo sam, uživajući u
samoći. Drugu bi se družio s prijateljem ili jednim od braće. Tako bi jedna večer
ostala posve slobodna, a bilo mu je sve ugodnije provoditi je s Laylom. Bila je
opuštena i nije se doživljavala previše ozbiljno. Nije bila nimalo pretenciozna i
nikad nije čuo da o nekome ružno govori ili širi glasine. Bila je neovisna i sabrana,
nije bilo ničega što mu se nije sviđalo kod nje.
»Samo kratka informacija«, rekao je kad je stigla k njemu u petak navečer.
»Večera još nije gotova.«
»U redu je. Mogu pričekati.«
»Dodatna informacija. Nisam još ni počeo kuhati. Trebam tvoju pomoć, jer
još nisam dovoljno vješt da bih kuhao za druge ljude. Kuham za Sashu, ali ona

125
 Knjige.Club Books
trenutno jede isključivo pileće medaljone i tjesteninu s parmezanom, pa sam tim
jelovnikom ovladao. Mislim da bih uz malo pomoći mogao napredovati.«
»Što ja imam od toga?« upita Layla. »Ne mogu ti tek tako predati sve svoje
kulinarsko znanje.«
»Tortu od sira koju sam kupio u pekarnici.«
»Opasan si pregovarač, ali torta od sira mi je jedan od omiljenih deserta.
Dobro, što kuhamo?«
»Stir-fry od piletine i graška.«
»Dobro zvuči«, reče Layla dok je Josh vadio sastojke iz hladnjaka. Nije imao
potrebnu vrstu tave, ali prekopala je po ormariću i našla jednu koja može poslužiti.
Josh je preuzeo ulogu pomoćnog kuhara dok mu je objašnjavala svaki korak, a
kuhinju su uskoro ispunili mirisi pečene piletine, češnjaka i rižinog octa.
»Nikad nisi kuhao s bivšom suprugom?«
»Ni ona nije kuhala. Počela je peći kolače prije nekoliko godina, ali kad smo
bili mladi jeli smo puno brze hrane, vrhunac su nam bili sendviči i zamrznuta
pizza. Kad smo dobili Sashu počeli smo se više truditi, ali na kraju smo uvijek
kuhali dva ista jela. Mnogo smo toga naučili zajedno, ali vještine kuhanja nismo.«
U to doba imali su puno većih problema od večere.

Nekoliko mjeseci nakon što je Kimmy dobila otkaz, Josh se vraćao kući s posla
očekujući da će ga dočekati supruga pod pokrivačem, kuća u neredu i prazan stol
za večeru, jer kad ne bi svratio do McDonald’sa, ne bi imali što jesti. Njihova
financijska situacija značajno se poboljšala, čime se riješio dijela anksioznosti i
stresa, ali nije znao kako pomoći Kimmy. Konačno je porazgovarao s roditeljima,
a njihova je zabrinutost samo povećala njegovu. »Moraš naći nekoga tko joj može
pomoći«, rekla mu je mama. »Ovo se ne smije nastaviti. Misliš li da bi si mogla
nauditi?«
To je Josha uplašilo više nego išta prije, čak više nego ona noć kad su joj
ispraznili želudac. Nije mu palo na pamet da bi mogla biti u toliko teškoj depresiji
da bi razmatrala nešto slično. Sada je imao zdravstveno osiguranje, dobro
osiguranje, pa ih je nazvao s posla i saznao da postoje opcije - bolničko liječenje,
ambulantno, psihoterapija i lijekovi.
Ali kad je te večeri stigao kući, Kimmy nije bila pod pokrivačem. Sjedila je na
kauču s počešljanom kosom i čudnim izrazom lica. Nije bio čudan na loš način,
već jednostavno drugačiji. »Što je bilo?« upitao je, dok mu je srce tonulo. Mislio
je da neće moći podnijeti još loših vijesti.
»Ništa. Samo sam željela razgovarati s tobom o nečemu.«
»Naravno«, rekao je i sjeo pokraj nje.
»Danas je netko zvonio na vratima. Nisam kanila otvoriti, ali baš sam bila
krenula prema kupaonici i samo sam... ne znam. Poželjela sam otvoriti. Bila je to

126
 Knjige.Club Books
neka žena i željela je razgovarati sa mnom o izborima.« Kimmy je spustila oči na
krilo, a zatim je opet pogledala Josha. »Nisam znala o čemu govori.«
Bilo je to 2004., kad se John Kerry kandidirao protiv Georgea Busha na
predsjedničkim izborima. Josh nije bio osobito zainteresiran za politiku, ali toliko
je ipak znao. Bilo bi teško ignorirati izbore uz sve pozive koje su primili i poruke
koje su ih dočekale na sekretarici. U to doba politika mu nije bila ni na kraj
pameti. Imao je posao i suprugu koja mu je blijedila pred očima, već je s time
imao pune ruke posla.
»Što je htjela?« upitao je Josh.
»Zanimalo ju je jesam li registriram birač. Rekla sam da nisam. Zanimalo ju
je može li mi pomoći s registracijom. I tebi. Pristala sam, jer mi se činilo kao
ispravan odgovor. Dovoljno smo stari. Trebali bismo glasati«, rekla je.
»Da, svakako.« Njegovi su roditelji uvijek glasali, sjećao je kako su
ispunjavali listić 2000. Osjećao bi se jako odraslo kad bi se registrirao za
glasanje, bilo bi to posve drugačije od svega što su dotad radili zajedno. Svaki
korak naprijed brisao je neki prijašnji krivi korak, pa se Josh složio. Pristao bi na
sve što bi moglo izvući njegovu suprugu iz kreveta.
»Pitala me želim li volontirati za Kerryjevu kampanju.«
»Što si joj odgovorila?«
»Rekla sam joj da ne radim, pa bih možda i mogla. Znam da moram naći novi
posao, ali možda mogu raditi na pola radnog vremena dok mi ne bude malo bolje.
I voljela bih volontirati. Biti dio nečega.«
»Razumijem te, Kimmy. Zbilja. I mislim da bi trebala to učiniti.«
Tako je i učinila, a odmah je primijetio promjene na njoj. Završilo je doba
ležanja u krevetu po cijele dane; Kimmy se počela rano ustajati i češće se
smiješila, a Josh se ponosio što su konačno svladali izazove odraslog života.
U to doba nisu si mogli priuštiti kabelsku, ali počeli su gledati seriju
Izgubljeni. Svake srijede navečer, na kraju dugog radnog dana sjeli bi zajedno sa
zdjelom kokica, a osjećali su se kao da rade nešto dobro, ispravno i odraslo. S
vremenom je nestao osjećaj razdaljine medu njima, a Joshu je bilo drago što
nikome nije povjerio svoje osjećaje beznađa i frustracije. Koliko je prestravljen
bio mišlju da bi je mogao izgubiti. Skoro se posramio kad je razmišljao o tome.
Ovo je brak. Ovo je poštovanje zavjeta i prevladavanje teških razdoblja.
Kimmy je našla posao na pola radnog vremena u trgovačkom centru, ovaj put
u trgovini namještaja. Malo-pomalo donosila je kući predmete koje je kupila uz
popust za zaposlenike, pa im je kuća sve manje nalikovao studentskoj sobi, a sve
više pravom domu. Posvetila se kampanji, a premda Kerry nije pobijedio, provela
je sate i sate učeći sve što je mogla o ustroju vlade. Napunili su već dvadeset tri
godine, a kad je pitala Josha što misli o njezinom upisu na fakultet, spremno ju je
podržao, iako će im školarina opteretiti financijsko stanje, koje se toliko naporno
trudio poboljšati. Premda se već dalo naslutiti koliko će zarađivati za nekoliko

127
 Knjige.Club Books
godina, te je iznose tek trebao dostići. Ali snaći će se, bit će to dobro ulaganje u
njihovu budućnost, a svakako je bilo puno bolje nego mračni dani kad je jedva
izlazila iz kreveta.
Kimmy je zadržala svoj posao u trgovini namještaja, a na predavanja je išla
u večernjim satima. Dok bi radila, Josh bi prihvaćao dodatne poslove jer bi bilo
besmisleno da sjedi sam u praznoj kući. Kupili su svoju prvu kuću i iselili se iz
jadne iznajmljene nekretnine, a kasno navečer, iako bi oboje bili iscrpljeni, nikad
ne bi bili toliko umorni da ne bi potražili jedno drugo u krevetu. Poslije bi ležali
zagrljeni, a jedne noći, dok im je znoj hladio golu kožu, Kimmy je rekla, »Točno
je kao u onoj pjesmi, Josh. Budućnost nam je toliko blistava da trebamo sunčane
naočale.«
Nasmijao se i poljubio je, složivši se s njom.
Njegovi kolege samci izlazili su u barove tri-četiri večeri tjedno. A kad nisi
bili u barovima, išli su na studentske utakmice ragbija ili na koncerte ili su pak
letjeli u Vegas za vikend. Nekoliko puta kad je izašao s kolegama na piće,
poslovnjaci u odijelima promatrali bi ih pomalo prezrivo, što je zabavljalo Josha.
Možda su on i ostali električari nosili uniforme s izvezenim imenima, ali novčanici
su im pucali po šavovima, a za obrazovanje nisu morali izdvojiti cifru od šest
znamenki.
I što je bilo još važnije, izabrana karijera usrećila ga je više negoli je mogao
sanjati.
Kimmy je tada već bila na trećoj godini fakulteta i lagano je dolazila na svoje.
Isparila su sjećanja na Kimmyne mračne dane i doba siromaštva, ali pojavila se
neka žudnja koju nije razumio. Nije Josh zbilja želio obilaziti barove ni utakmice
ni Vegas. Ali ponekad je želio mogućnost da odabere te aktivnosti bez
razmišljanja o drugoj osobi. Počeo je idealizirati slobodu kojom su njegovi kolege
donosili odluke, iako mu zapravo nije smetalo što on i Kimmy zajedno odlučuju.
Zbunjivale su ga te suprotnosti. Josh je izvana djelovao sretno, ali svako toliko
sjetio bi se da se nije stigao iživjeti. Sjetio bi se svega što je propustio. Kad bi
pomislio na svoj odnos s Kimmy, svaki put bi se sjetio riječi »zatočen«. Nije to
bilo pošteno, jer Josha nitko nije prisilio na brak. Bila je to isključivo njegova
odluka i volio je svoju suprugu. Možda je opet stiglo teže razdoblje, a s vremenom
će ti osjećaji nestati sami od sebe.
Nisu nestali, ne posve, ali Josh se ponosno smiješio kad je Kimmy prešla
pozornicu i primila diplomu političkih znanosti mjesec dana prije dvadeset
devetog rođendana. Dvije godine poslije vratio se jedne večeri s posla, a Kimmy
mu je u ruku položila pozitivan test na trudnoću. Oboje su silno željeli dijete, pa
je ostavio te misli zauvijek po strani i nije se više osvrtao.

»Josh«, reče Layla.

»Molim? Oprosti. Nešto si rekla?«

128
 Knjige.Club Books
»Zamolila sam te da dodaš vlasac koji si upravo nasjeckao.«
»Jesi li znala da to zapravo nije mladi luk?« pitao je dok ga je strugao s daščice
u tavu.
»Da.« Reče Layla, trudeći se sakriti osmijeh. »Znala sam to.«
»Naravno da jesi.« Bocne je u rebra, zadirkujući je i škakljajući, od čega je
zaciktala. »Vjerojatno nikad nisi morala tražiti pomoć neznanaca u trgovini«, reče
Josh.
»Ne mogu reći da jesam«, reče Layla, a činilo se da joj škakljanje nimalo ne
smeta. »Sada i ti znaš. Za idući put.«
Večerali su na trosjedu, s tanjurima u krilu. Kad su pojeli, Josh je odnio
tanjure u kuhinju, a zatim je rekao, »Želiš li ostati pogledati film?«
Zadržala je njegov pogled, činilo mu se da traje cijelu minutu, ali vjerojatno
je prošlo tek nekoliko sekundi, a zatim je rekla, »Da.«
Poslije, kad je razmišljao o toj večeri, nije se mogao sjetiti što su gledali.
Sjećao se da je prepustio izbor Layli i da je odabrala komediju. »Ne mogu gledati
horore«, rekla je. »I ne volim ništa s nasiljem. Ne podnosim dobro pištolje i
noževe.«
Gledali su komediju s trosjeda, sjedeći na jednakom razmaku kao i ostatak
večeri. Nisu dijelili deku, nisu se mazili, nije mu položila glavu u krilo, nije joj
milovao kosu. Ali želio je sve to, a pomislio je da bi uskoro mogao pitati Laylu
dijeli li njegove želje.
Prikrao mu se osjećaj da je još jučer, ali istodobno jako davno, sjedio na
drugom trosjedu, s drugom ženom, za koju, u to doba, nije mogao ni zamisliti da
mu jednog dana više neće biti supruga.

129
 Knjige.Club Books

Trideset četvrto poglavlje

LAYLA I BRIAN vrzmali su se po prodavaonici gitara nakon radnog vremena.

Usavršavali su svoje setove - dodavali su pjesme i izbacivali druge - ali
prvenstveno su svirali i pjevali iz čistog užitka.
»Bi li možda htjela poslušati nešto što sam napisao?« upita je Brian.
»Rado. Kako se zove?«
Layla skine svoju gitaru, a Brian se smjesti na stolicu i stade prebirati po
žicama gitare. »Zahvalan«, reče.

Mislio sam da je vječnost pred nama

Da nemamo rok trajanja
Vrijeme koje sam uložio
Sad se prosulo
Tugovao sam i bjesnio tražeći krivca
Povrijeđen i slomljen iskaljivao se
Nisam mogao reći njeno ime
Teško je pustiti kad se trudiš sam
Toliko vremena i truda, a bez plodova
To je stara vijest
Loša vijest
Ništa ne traje vječno
Vrati se u igru
Ponesi lekcije koje te bol naučila
Rekli su, ne čezni za onim što te slomilo
To je sad u prošlosti
Okani se starog
Napravi mjesta za novo
Samo s pola uha slušah glupe savjete

130
 Knjige.Club Books
Jer svatko zna da grom ne udara dvaput
Budi zahvalan da je kraj
Sudbina nije tako zamislila
Pusti da se raspe
Pusti da se razbije
Nakon par godina neće biti važno
Nađi svoj mir
Povuci granicu
Mimo čekaj iduću priliku
Negdje ona te čeka
Izađi, nađi je
Možda su ipak bili u pravu
Osjetio sam iskru kad sam te upoznao
Ustao sam s poda
Počeo živjeti
A dogodilo se slučajno
Istina je da je život putovanje
Istina je da je život ples
Naprijed u noć
S tobom sam našao iskrenu ljubav

»Ti si to napisao?« upita Layla kad je završio. Nije to bila revolucionarna pjesma,
umjetnici od pamtivijeka traže nadahnuće u izgubljenoj ljubavi, ali odnos glazbe
i teksta odmah je Layli pobudio zanimanje. Zbog bržeg tempa pjesma je zvučala
vedro, a ne plačljivo ili tužno, pa je odmah poželjela poslušati je još jednom.
»Napisao sam je prije petnaest godina. Nekoliko godina sam je pokušavao
prodati. Nekidan sam kopao po kutiji s nekom starudijom, pa sam je našao.«
»Bivša cura?«
»Lana Hines. Ha! Sada njeno ime mogu reći bez ikakvih problema. Proveo
sam s njom sedam godina. Od toga smo pet živjeli zajedno. Čovječe, zgazila mi
je srce kad je rekla da mi je dala sve što je mogla, ali da više nema smisla. Zatim
se preselila u Vegas. Bilo je to mračno doba, mislio sam da je nikad neću
preboljeti. Sad mi se čini glupo, ali tada nije bilo. Napisao sam ovu pjesmu jer su
mi svi govorili da ću jednog dana tu bol vidjeti iz drugog kuta, jer se moja srodna
duša još skriva negdje. Bla, bla, bla. Zvučalo mi je otrcano, ali stihovi su jedne
noći potekli sami od sebe i zaključio sam da nema ništa loše u tome da osjećaje
pokušam probaviti pjesmom. Nakon toga mi je bilo bolje. Ponovno sam se počeo
viđati sa ženama. Nakon nekoliko godina upoznao sam Jeannie. I neopisivo sam

131
 Knjige.Club Books
zahvalan što sam završio upravo s njom, pa možda to ipak nisu bile budalaštine.
Otpjevao sam joj ovu pjesmu, oduševila se. Želi da je pjevam na našoj svadbi.«
Ah, to sam već odradila, pomisli Layla.
»Krasna je«, reče Layla. »Počinje kao pjesma o prekidu, ali zapravo je to
ljubavna pjesma.« Layli se posebno svidio dio koji kaže da se ne trebaš grčevito
držati prošlosti, da trebaš vjerovati da te čeka netko bolji.
Brian joj doda note. »Zašto je ne bismo izveli zajedno, ali ovaj put ti budi
glavni vokal? Možemo otpjevati riječi iz ženske perspektive.«
»To je tvoja pjesma. Ja mogu pjevati prateći vokal.«
»Imaš bolji glas. I možda se trenutno možeš bolje suživjeti s tim emocijama.«
»Mogu pokušati«, reče Layla. Međutim, hoće li baš na Joshu biti zahvalna za
nekoliko godina? Pomisao da se opet nekome obveze, da proživi sve po drugi put
bila je ogromna odluka koju nije spremna donijeti. Ali što je više vremena
provodila s njim, sve je više uviđala da im se životi isprepliću.
Prilagodili su pjesmu, a otpjevali su je toliko puta da se Layli vrtjela glavom
sve dok te noći nije zaspala. Pjesma je bila puna nade unatoč neuljepšanom opisu
gubitka voljene osobe. Poruka je bila jednostavna, a ipak duboka, ali pjesma je
bila strašno zarazna. »Stvarno je jako dobra, Briane«, reče Layla. »Kao, dodaj-je-
na-playlistu-i-pjevaj-u-autu dobra. Što ćeš s njom?«
»Što misliš da je snimimo zajedno?«
»Kao demo? Opet ćeš je pokušati prodati?«
»Mislio sam krenuti u drugom smjeru. Što misliš da je objavimo na
internetu?«
»Da je ljudi preuzmu pa slušaju?«
»Aha. Mislim, morat ćemo je objaviti preko nekoga, ali već sam istražio.
Našao sam stranicu koja naplaćuje dvadeset dolara godišnje za neograničen broj
objava. Možemo snimati koliko god pjesama želimo.«
»Deset dolara po osobi. Sviđaju mi se takvi troškovi poslovanja.«
»I meni«, reče Brian. »Nemamo što izgubiti. Nije da trebamo blagoslov
diskografske kuće za emitiranje preko interneta. Ne u 2019.«
Bio je to izvrstan argument. Glazbena industrija prošla je značajnu
preobrazbu otkad se Layla zadnji put pokušala probiti. Međutim, slušatelji danas
imaju toliko izbora da nema garancije da će ih itko slušati čak i da objave najbolju
pjesmu koja je se ikad pojavila u eteru. Konkurencija je ostala jednako žestoka.
Možda i više nego prije.
Doduše, možda je riječ o drugoj prilici kojoj se Layla nadala otkad se Storm
Warning raspao. A ovaj put ne mora doprinijeti petsto dolara.
»Kažem da trebamo pokušati«, reče Layla.
Brian se nasmiješi i kimne. »Jesi li spremna odmah? Na laptopu imam sve
programe potrebne za snimanje.«
132
 Knjige.Club Books
»Čeka nas cijeli novi svijet, zar ne?« reče Layla. »Već sam se zagrijala. Nema
boljeg trenutka.«

133
 Knjige.Club Books

Trideset peto poglavlje

LAYLA JE NAZVALA Josha jedne večeri. »Jesi li zauzet u subotu popodne?«

»Ne«, reče Josh. »Sasha će biti kod mame. Zašto pitaš?«
»Našla sam gitaru u oglasniku, voljela bih je pogledati, ali također ne želim
da me netko ubije ili ubaci u prtljažnik ili posadi u vrt. Cijena zvuči previše dobro
da bi bila istinita. Nazovi me skeptikom.«
»Vrlo si slikovito opisala što se čovjeku može dogoditi ako kupuje preko
oglasnika. Ali tvoj oprez je razumljiv«, reče Josh. »Može, idem s tobom.«
»Hvala. Kako ti podne zvuči?«
»Podne mi odgovara. Vidimo se tada.«
Ako s gitarom sve bude u redu, imat će ih tri. Trebala bi ih prestati kupovati,
ali Layli u gitarama pronalazi što većina drugih žena nalazi u kupovini cipela. Ne
može ih imati previše, a trajat će puno duže od cipela i nikad neće izaći iz mode.
Kupovina je bila još slađa jer je znala da zasigurno, neupitno ima dovoljno
novca za kupnju.

Layla je skrenula u trgovački centar dok se vraćala kući iz škole. Bila je pozvana
s Liamom na obiteljsku proslavu mamina rođendana, a Layla joj je željela izabrati
dar. Već dugo nije bila u kupovini jer je u večernjim satima držala toliko poduke
gitare da je jedva stigla jesti. Prošle godine, kad je Liam primio bonus još veći od
prethodnog, posvađali su se kao nikad prije kad je objavio da bi trebali otputovati
na tjedan dana na neku toplu destinaciju kako bi pobjegli užasnoj hladnoći koja
je obavila većinu Minnesote.
»Ne mogu tek tako uzeti tjedan dana slobodno«, rekla je Layla. »U školi
nemam puno slobodnih dana i imam zakazanu poduku svaku večer.«
»Zašto naprosto ne daš otkazi«
»Na svom poslu?« upitala je. »Zašto bih to učinila?« Zar stvarno misli da je
njezin financijski doprinos toliko beznačajan da bi ga se trebala odreći u zamjenu
za tjedan dana plaže?
»Možeš uzeti tjedan dana slobodno. Što će učiniti? Otpustiti te?«

134
 Knjige.Club Books
»Pa, potpisala sam ugovor.«
»Barem prestani s instrukcijama«, rekao je. Liam je mrzio što i dalje daje
satove gitare. Nije mogao shvatiti zašto to čini jer »nisu trebali novac«. Ali Layli
su ti sati - i njezin posao - predstavljali puno više od prihoda koji je Liam smatrao
toliko beznačajnim. A prigodno je zaboravio kako im Laylini prihodi pomažu
prebroditi razdoblja kad je Josh između poslova ili previše troši, što se događalo
sve češće. A zatim, kad bi se opet osovio na noge, nastavio bi trošiti kao da se
vrijeme oskudice nikad nije dogodilo.
»Neću odustati od poduke«, rekla je Layla.
Layla je pregledavala police pune pulovera dok nije našla mekani pulover
bordo boje u majčinoj veličini. Izabrala je šal koji će se lijepo slagati i zatražila
ukrasnu kutiju i račun. Dok je izlazila svratila je u svoju najdražu robnu kuću te,
posve spontano, kupila nekoliko odjevnih komada za posao. Polako je gradila
svoju ležerno-poslovnu garderobu otkad je postala nastavnica, a trebala joj je
dodati nekoliko odjevnih predmeta. Prodavačica je otkucala što je Layla
odabrala, a zatim se blago nagnula i rekla: »Čini se da kartica nije prošla. Imate
li drugu?«
Layla je naborala čelo. Tom je karticom kupila pulover. »Možete li pokušati
opet? Ne znam zašto nije prošla.« Prodavačica je pokušala ponovno, a kartica je
ponovno bila odbijena. Layla joj je prvo bila dala debitnu karticu, ali sad je
izvukla kreditnu, koja je također bila odbijena. Lice joj se zacrvenjelo, jer je
nekoliko ljudi čekalo iza nje u redu. Prekopala je po novčaniku i izvukla kreditnu
karticu koju je koristila prije negoli je od Liama dobila platinastu. Nije znala hoće
li proći, ali prodavačica ju je pogledala, suosjećajno se nasmiješila i rekla. »Eto,
sada ide. Dobro, zamotat ću vam ovo, pa možete krenuti.« Layla nije primijetila
da suzdržava dah dok nije pokušala progovoriti i otkrila da nema dovoljno zraka
u plućima za oblikovanje riječi. Samo je kimnula, a čim su predmeti bili spremni,
žurno je izašla iz prodavaonice, puna pitanja. Puna brige.
Liam se snuždio kad je ušla s vrećicama. »Jesi bila u šopingu?« pitao je.
»Zašto mi kartice nisu prošle?«
»Nije to ništa«, rekao je. »Kasni mi bonus. Trebali su uplatiti prošli petak, svi
još čekamo. Kažu da imaju neki problem s isplatom. Sve ću otplatiti i nadoknaditi
za period kad nisam radio. Želio sam te iznenaditi, a onda je iskrsnuo taj problem.
Uplata bi trebala sjesti sutra do kraja dana.«
Kriste. Koliko ovaj put dugujemo? pomislila je.
I zašto nije pomnije pratila situaciju? Opet se opustila jer se činilo da zadnjih
nekoliko godina sve teče glatko, unatoč njegovim periodima nezaposlenosti, te
nije imala razloga sumnjati da Liam loše upravlja njihovim financijama. Koliko
joj dosad puta umalo nisu odbili karticu? Da nije svratila u trgovački centar, ne
bi znala da ima razloga za brigu.

135
 Knjige.Club Books
Željela je vjerovati svakoj riječi koju je upravo izgovorio. Odlučila je da neće
razmišljati o tome do idućeg dana, kada će provjeriti je li novac sjeo na račun. A
idućeg dana novac se našao na računu, baš kako je Liam rekao da hoće. »Nisam
lagao«, naglasio je kad mu je rekla da je provjerila.
»Znam«, rekla je. Ali istina ne može promijeniti činjenicu da Layla i Liam
nisu ni najmanje kompatibilni po pitanju novca, a ta nekompatibilnost polako se
prelijevala u svaku pukotinu, u svaki aspekt njihova braka sve dok Liamove dobre
strane, koje je Layla uvijek voljela, nije zasjenio strah i stres koje je osjećala kad
bi Liam stvarao isti problem iznova i iznova.
Otprilike u to doba počela je svaki dan provjeravati stanje na računima.
Znala je lozinku za njihov internetski bankovni račun jer ga je baš Layla otvorila
u doba kad je mislila da se nikad neće morati zabrinjavati oko takvih stvari.
Obraćati pozornost? Da. Ali zabrinjavati se? Ne. Nije lako osuđivati ili
nadgledati nekoga tko zarađuje toliko puta više.
Iako nikome nije povjerila svoje povremene financijske poteškoće, Liamovu
potrebu da uvijek ima najbolje - luksuzne automobile, elektroniku, najnovije
uređaje, odjeću šivanu po mjeri - primijetili su svi članovi Layline obitelji.
»Problem je kad gospodski ukus ne prati raskošan budžet«, rekao je Laylin
brat jednom prilikom, kad se Liam u periodu nezaposlenosti razmetao pred
njezinom obitelji. Liam se nasmijao kao da je riječ o šali, ali hitro je uzvratio
Laylinu bratu, objavljujući glasno da ima potreban budžet jer već pregovara o
novom poslu. A plaća će biti još bolja!
Layla je zadrhtala od srama.
Ako Liam ima gospodski ukus, onda će se valjda pobrinuti da uvijek ima
potreban budžet, zar ne? Većinom je imao.
Većinom.
Tijekom njihove sedme godine braka, Laylu su roditelji pozvali na večeru.
»Voljeli bismo da dođeš sama«, rekli su. »Riječ je o privatnoj, obiteljskoj temi.«
Layla je vozila do roditeljske kuće brinući se što bi joj mogli reći. Je li netko
bolestan? Ili je netko ostao bez posla? Layline su misli žurno zamišljale moguće
scenarije.
Sjeli su za kuhinjski stol i roditelji su joj objasnili. Odlučili su se još za života
pozabaviti raspodjelom imovine, pa će svakog siječnja idućih nekoliko godina
darovati nešto novca Layli, njezinom bratu i sestri. »Draže nam je da vam odmah
damo«, rekao je njezin tata.
Layla je ostala zapanjena.
»Ne znam što bih rekla«, priznala je. Njezini roditelji, koji su cijeli život radili
kako bi pružili dobar dom Layli, njezinom bratu i sestri, nekako su uspjeli štedjeti
i darivati unatoč prihodima koji bi nekome izvana mogli djelovati jako skromni.

136
 Knjige.Club Books
»Primijenit će se neke porezne olakšice ako to odradimo ovako«, rekao je
tata. »Mama i ja sve smo stariji, pa to ima smisla.«
»Hvala«, rekla je Layla. »Ja... hvala vam.«
»Mogu li nešto predložiti?« pitao ju je tata.
»Naravno«, odgovorila je.
»Ovo je dar, ne mogu ti govoriti kako da ga koristiš. Da smo željeli postaviti
uvjete, ne bismo vam ni davali novac. Ali možda bi svoju svotu mogla odvojiti sa
strane, otvoriti račun samo na svoje ime. Tako, ako ga ikad zatrebaš ili poželiš
ostvariti neku cjeloživotnu želju, novac će te čekati.«
Layla se trudila suspregnuti suze, ali nije uspjela. Kimnula je, a tata je
posegnuo preko stola i stisnuo joj ruku.
Dvije godine poslije Liam je odlučio da bi trebali kupiti novu kuću.

137
 Knjige.Club Books

Trideset šesto poglavlje

JOSH JE U subotu uranio pet minuta. »Možda bismo trebali smisliti neku tajnu
riječ«, reče Layla. »Da se osiguramo.« Josh je bio visok, imao je snažno i
sposobno tijelo, a imala je dojam da ga je oblikovao fizičkim radom. Osim toga,
išao je na boks nekoliko puta tjedno, a Layla ga je jednom-dvaput zamišljala kako
se boksa bez košulje. Imao je grube ruke i zanimljiv ožiljak na dlanu, za koji ga
je Layla pitala kad su drugi put slagali slagalicu. Rekao je da je okrznuo žicu pod
naponom dok je bio pripravnik, što je greška koju više nikad nije ponovio.
»Tajnu riječ«, reče Josh.
»Ako bude baš jako sumnjivo ili nam se učini da nas prijeti smrt.«
»Eto opet te mašte.«
»Istina, uvijek zamišljam najgori scenarij.« Počela je očekivati najgore jer joj
je Liam godinama izmicao tlo pod nogama. Zaskočio bi je najnovijim vijestima,
koje nikad nisu bile osobito pozitivne i uvijek su prijetile da će s vremenom postati
problem.
»Pa, dobro, onda ćemo trebati sigurnu riječ.«
Layla se nasmije. »Rekla sam tajnu riječ. To nije ista stvar. I naša tajna riječ
je Gibson.«
»Gibson. Može«, reče Josh.
Nisu se trebali brinuti. Ispostavilo se da gitaru prodaje muškarac u kasnim
sedamdesetima, a pripadala je njegovom sinu, koji je poginuo godinu prije u
užasnoj prometnoj nesreći. Gitara je bila u prekrasnom stanju, pa ju je Layla
kupila na licu mjesta novcem koji je podigla u banci dok se u petak vraćala kući
iz škole. Možda će jednog dana naučiti da nije sve u životu teško sranje, da se
ponekad stvari odviju upravo kako se nadala.
Muškarac je djelovalo usamljeno, a Josh je strpljivo sjedio dok je Layla
slušala njegove uspomene na sina i koliko su mu značile glazba i gitara.
»Bih li se mogao poslužiti vašim zahodom?« upita Josh nakon dvadeset
minuta.
»Samo idite ravno niz hodnik«, reče muškarac.

138
 Knjige.Club Books
Layla nije puštala gitaru iz ruku. Sedefasti umetak blistao je na popodnevnom
suncu, koje je dopiralo kroz prozor dnevne sobe. Josh se vratio iz kupaonice, ali
nije sjeo na trosjed pokraj Layle. Izvukao je ključeve iz džepa i lagano zazveckao.
»Dobro. Vjerojatno bismo trebali krenuti.« Riječi su mu zvučale odsječeno,
možda su se Layla i muškarac prepustili sjećanjima duže negoli je mislila.
»Puno vam hvala«, reče Layla muškarcu.
»Bilo mi je drago, dušo. Možda bi nekad mogla navratiti.« Oči su mu se
caklile od neisplakanih suza, a kad joj je stegnuo ruku, Layla je progutala knedlu
u grlu. Bio je prijazan i doživio je užasan gubitak, a ona će išetati s gitarom za
koju je mogao dobiti puno više novca. Barem ju je tješilo što su mu možda bili
jedina svjetla točka u dugom i osamljenom danu.
»Oprosti zbog toga«, reče Layla kad su se vratili u Joshev kamionet.
»Vjerojatno sam se zanijela. Mogu jako dugo razgovarati o gitarama, mora da ti
je bilo dosadno. Ali bio je jako ljubazan i činilo mi se da je usamljen.«
»Ne trebaš se ispričavati. Nisi učinila ništa krivo. Međutim, dok sam prolazio
hodnikom do kupaonice, vrata jedne spavače sobe bila su širom otvorena i nešto
mi je zapelo za oko. Zirnuo sam na brzinu.«
»Što si vidio?« upita Layla dok su izlazili s prilaza, sve znatiželjnija.
»Samo zid prekriven noževima.«
Layla razrogači oči. »Kako to misliš, noževima?«
Josh joj doda mobitel. »Izvoli. Na brzinu sam uslikao za tebe.«
Pogledala je fotografiju. Nisu to bili samo noževi. Mačevi, bodeži, mesarski
noževi dugi trideset centimetara. Jedan nazubljeni sa zaobljenim vrškom. Barem
pedeset samo na jednom zidu. U sobi se nalazio i uredno složen krevet s noćnim
ormarićem i savršeno normalnom svjetiljkom. Zbog tog kontrasta noževi su
djelovali još jezivije.
»Stvarno ima puno noževa, Layla.«
»Gibson. Gibson!« vikne Layla, napola ozbiljna, a napola se smijući jer više
nisu u opasnosti. Međutim, zgranula se kad je shvatila da je možda krivo
procijenila usamljenog starca.
»Ljudi skupljaju najrazličitije stvari«, reče Josh. »I bogami ih nije pokušavao
sakriti.«
»Ili počinje u toj sobi, a u podrumu je privatnija i skrovitija zbirka.« Layla
izdahne s mješavinom nevjerice i olakšanja. Okrene se prema Joshu. »Bi li rekao
da sam lakovjerna?«
»Ne, nimalo.«
»Sve sam mu povjerovala. Ne samo za gitaru, nego također kakvim se
predstavljao. Nikad se ne bih pojavila sama i nisam se namjeravala vratiti. Ali
povjerovala sam mu. U suze. U priču.«

139
 Knjige.Club Books
»Budimo pošteni, možda je sve istina. Moguće je da je naprosto usamljeni
starac koji oplakuje sina.«
»Ili strahovito loše prosuđujem ljude.«
»Zvuči mi kao da želiš vjerovati u najbolje u ljudima«, reče Josh.
»Definitivno se sada osjećam manje krivo zbog te odlične cijene.«
»Eto i pozitivne strane. Jesi gladna? Kanio sam ručati prije polaska, ali na
kraju nisam.«
»Umirem od gladi«, reče Layla. Bilo je tada već skoro pola tri. Nije ručala jer
je pojela kasni doručak, ali sad joj je kruljilo u želucu.
»Što misliš o meksičkoj hrani?« upita je, pokazujući prema restoranu kojem
su se približavali.
»Savršeno.«
Kad su ušli, sjeli su za stol i napali zdjelu čipsa i salse čim je konobarica
zapisala narudžbu.
»Kako vam napreduje pjesma?« upita Josh.
Brian je riješio sve potrebno za objavu njihovog glazbenog remekdjela, koje
su u šali počeli nazivati svojim GRD-om. Osmislio je naslovnicu i metapodatke i
hrpu drugih detalja koji Laylu nisu ni najmanje zanimali, a Brian je uživao u
njima. Također im je otvorio račune na društvenim mrežama, planirali su održati
nekoliko nastupa uživo preko Facebooka i Instagrama. Nisu smatrali neophodnim
da smisle ime benda, pošto ih je samo dvoje, pa su se nazivali Brian i Layla. Brian
ju je pitao želi li da njezino ime bude na prvom mjestu, rekao je da je njemu
svejedno, ali »Brian i Layla« bilo je malo lakše izgovoriti, a, uostalom, Brian je
bio kantautor. Nije to bilo osobito dinamično ime za duo, ali imali su toliko niska
očekivanja da nisu marili. Samo su željeli objaviti pjesmu da vide hoće li uspjeti
naći slušatelja ili dva u ogromnom moru izbora glazbe na internetu.
Unatoč niskim očekivanjima, jednom kad je pjesma »izašla u svijet«,
susprezali su dah iščekujući što će se dogoditi. Nije se dogodilo ama baš ništa.
Layla skoro da je čula kako im je pjesma tresnula na pod.
»Nekoliko je ljudi skinulo pjesmu«, reče Layla. Više-manje su znali o kome
je riječ - članovima obitelji i prijateljima koji su znali da je pjesma dostupna te
gdje je mogu naći, ali svejedno je bilo uzbudljivo. »To je samo mali projekt dvoje
nezavisnih umjetnika, ali oboma nam je zadovoljilo određenu žudnju.«
»I ja sam je skinuo. Često je slušam. Velik sam obožavatelj«, reče Josh.
Layla se nasmije. »Ti i još jedanaestero.«
»Ali prilično je fora. Pjesma je odlična. Ti i Brian biste se trebali ponositi.« I
jesu bili ponosni, a Brian je imao još nekoliko pjesama koje su planirali snimiti i
objaviti.
Kad je stigao račun, Layla ga je pokušala preuzeti, ali Josh je bio prebrz.

140
 Knjige.Club Books
»Željela sam te počastiti. Bar da ti se malo odužim jer si odvojio vrijeme da
me otpratiš do kuće noževa.«
»Sad je tako zovemo?«
»Ja je tako zovem.«
»Bez brige«, reče Josh i pruži konobarici račun i kreditnu karticu.
Dok su se vraćali kući, Layla se nadala da će Josh predložiti da zajedničko
poslijepodne pretvore u zajedničku večer, a nije se mogla sjetiti ničega u čemu bi
više uživala. Mogli bi opet gledati neki film. Prošetati Nortona. Ali kad se
parkirao na njezinom prilazu, rekao je, »Večeras imam dogovor s braćom.
Hokejašku utakmicu.«
»Zvuči zabavno.«
»Što ćeš ti? Imaš planove?«
Potapša futrolu s gitarom koja joj je ležala u krilu. »Spustit ću se u podrum i
svirat ću ovu gitaru dok mi prsti ne prokrvare.«
»Vjerujem da se jako veseliš svirci.« Okrenuo se tijelom prema njoj i oslonio
ruku duž njezina sjedala.
»Veselim se.«
Postavio joj je nekoliko pitanja o gitarama, a Layla je odgovorila i pitala ga
za braću, a za to vrijeme motor je radio, a grijač puhao topli zrak. U jednom
trenutku ga je malo smanjio, da se ne bi pregrijali. Dok su razgovarali, Layla je
utonula u sjedalo, njezina glava tek nekoliko centimetara od njegove ruke, udobno
zavaljeni kao da su u njegovoj dnevnoj sobi, ili njezinoj. Svaki put kad je pomislila
da je razgovor završio, netko bi dodao nešto, a tijelo bi joj se opustilo u sjedištu.
»Vjerojatno bih trebala ući«, reče Layla konačno. Josh je slegnuo jednim
ramenom i blago nakrivio glavu, kao da kaže Ne znam. Sviđa mi se što si sa mnom
u kamionetu. »Hvala ti još jednom. Zabavi se na utakmici.«
»Poslat ću ti poruku kad stignem kući, da ti javim koji se brat prejeo i napio.«
Layla se nasmije. »Željno iščekujem tu informaciju.«
Proučavao joj je lice nekoliko sekundi, a Layla mu poželi pročitati misli. Dok
je hodala prema kući, nasmiješila se sebi u bradu, jer je Josh izgledao kao da
razmišlja o poljupcu. A Laylu je ta pomisao raspametila skoro kao da ju je Josh
zbilja poljubio.

141
 Knjige.Club Books

Trideset sedmo poglavlje

JOSH JE U ponedjeljak poslao Layli poruku s pitanjem hoće li biti slobodna u

subotu. Razmišljao je o njoj otkad je izašla iz njegova kamionet s novom gitarom.
Bila je prva osoba koje bi se sjetio kad bi našao slobodnog vremena za druženje,
a trudio se ne gledati previše daleko u budućnost, već uživati u prisnosti koju mu
je pružala. Nije se više zavaravao da su samo prijatelji, da ih bilo tko promotri
dok su zajedno, proglasio bi to čistom budalaštinom. Bilo je među njima previše
pogleda. Previše ležernih dodira.
Layla mu je nekoliko sati poslije odgovorila da je slobodna. Nije rekao što
planira, ali u subotu navečer pojavio se pred Laylinom kućom s Nortonom, vinom
i kineskom hranom iz njezinog najdražeg restorana - naučio je taj podatak. Kao
što je znao njezino omiljeno jelo (piletina sa sezamom i proljetne rolice), omiljeno
vino (trenutno pinot noir, ali kad dođe ljeto prebacit će se na rose) i omiljenu
poslasticu za filmske večeri (pikantni bomboni s okusom cimeta, ali ako ima
kokica, želi ih pomiješane s bombonima M&M’s).
»Uuuu, hrana i vino«, rekla je kad je otvorila vrata. »Pitala sam se što imaš u
planu.«
Raspakirao je hranu i otvorio vino, te nalio svakome po čašu. Znao je koje su
joj vinske čaše omiljene i u kojem ih ormariću drži.
I Layla je znala puno o njemu. Znala je da ponekad, umjesto vina, želi
Hendrick’s džin s tonikom, ili pivo iz manje pivovare. Uz govedinu s brokulom
radije je jeo kineske valjuške nego proljetne rolice, a imao je ozbiljnu alergiju na
školjke. Nije razumio ljude koji nose čarape u krevetu, što je Layla žestoko branila
kao nešto posve normalno, u njezinom slučaju čak nužno. »Nemam utjecaja na
to, stopala su mi kao malene sante leda«, rekla je. Većina ovih upoznajemo-se-
bolje otkrića dogodila se preko telefona. Uz dopisivanje tijekom dana, također bi
razgovarali navečer. Josh je inače mrzio telefonirati, ali s Laylom je bez problema
čavrljao i po sat vremena kad bi Sasha otišla spavati.
»Hrana, vino i koncert«, pojasni Josh.
Čelo joj se nabralo. »Tko svira?«
»Ti.«

142
 Knjige.Club Books
Layla raširi oči. »Molim?«
»Nadao sam se da ćeš biti raspoložena za podrumski koncert za jednu osobu.
Možda da sjednem na kauč, da te ne promatram kroz prozor kao neki mjesni
čudak.«
»Zbog tebe sam kupila zastore.«
Josh se nasmije. »Ispričao sam se.«
Layla popije gutljaj vina, pa odnese tanjure do kuhinjskog stola i sjedne.
»Može, svirat ću ti. Ali ponajviše zato što si mi donio vino i jedno od omiljenih
jela.«
»Ponajviše? Imaš još koji razlog?«
»Naprosto mi se svira.«

Nakon što su pojeli, Josh im je dolio vina, pa su krenuli prema podrumu zajedno
s Nortonom.
»Što znaš svirati?« upita je.
»Mogu odsvirati bilo što«, odgovori Layla kao da je to nešto posve
jednostavno. Možda je njoj i bilo.
»Možda da počneš s Let It Be? Sjeo je na kauč. Norton skoči pokraj njega i
položi mu glavu na nogu.
»Može. Ali neće biti isto bez djece.«
»Snaći ćeš se.«
Uzme akustičnu gitaru i sjedne na stolicu u sredini prostorije. Zvučala je
iznimno, to se podrazumijevalo, ali bilo je također nečega intimnog i seksipilnog
u njezinu nastupu, dok je pjevala i svirala samo za njega, nečega što mu je bilo
zamamno poput predigre.
»Bilo je odlično«, reče kad je završila. »Ne trebaš klince.« Oklijevao je
trenutak, ali zatim je odlučio reći što mu je na umu. »Jesi li ikad razgovarala s
bivšim mužem o djeci?«
»Da.«
»Jeste li željeli djecu?«
»Ja nisam bila sigurna, ali Liam je želio dijete.«
Opet je primila gitaru i počela prebirati po žicama. Naručio je nekoliko
pjesama - sve ih je znala - a zatim je završila privatni set pjesmom »Ironic« Alanis
Morisette. Iz nekog razloga pjesma ju je nasmijala.
Kraj svake pjesme dočekao je oduševljenim pljeskom. »Je li ti dosadio moj
glas?« upita ga.
Josh odmahne glavom. »Ne. Mogao bih te satima slušati. Ali ne moraš
nastaviti ako ne želiš. Koncert je svakako opravdao cijenu ulaznice.«
»Isplatilo se, je li?« zadirkivala ga je.

143
 Knjige.Club Books
»Itekako.«
»A sad ćeš reći da imaš odličan glas, da bi mi se volio pridružiti, da bismo
rasturili neki duet?«
»Žao mi je što te moram razočarati, ali kad je pjevanje u pitanju, u najboljem
slučaju sam prosječan.«
Akustičnu gitaru zamijenila je gitarom s oglasnika i priključila je na pojačalo.
»Odsvirat ću još jednu, ali smanjit ću glasnoću, da ti bubnjići ne prokrvare.« Layla
je bila spomenula da u prošlosti nije bila nježna prema svojim ušima, pa će u
starosti vjerojatno trebati slušno pomagalo.
Odsvirala je uvodne note pjesme Magic Man, a Josh ju je entuzijastično
podržao. Bilo je nečega skoro animalističkog u njezinoj interpretaciji pjesme.
Žena koja za tebe svira električnu gitaru i pjeva neupitno je seksi, u to nema
nimalo sumnje.
»Time zaključujem ovaj koncert za jednu osobu«, reče dok je vraćala gitaru
na stalak. Pustila je neku glazbu tiho u pozadini, te sjela pokraj Josha na trosjed.
Zarumenila se i zadihala, a bila mu je toliko silno privlačna da nije bio siguran
hoće li joj još dugo moći odolijevati.
Uostalom, nije bilo razloga zašto bi trebao.
»Bilo je fantastično, hvala ti«, reče Josh.
»I drugi put.« Prošlo je već dugo vremena otkad je neka žena promatrala Josha
kao Layla sada. Sviđalo mu se što je posve prisutna i usredotočena, jer je znao
kakav je osjećaj kad ženu pokraj tebe više zanimaju ljudi na internetu nego ti.
Nije bilo pošteno uspoređivati ta dva scenarija. On i Kimmy su godinama bili
zajedno; on i Layla još su pomno pazili na svoje ponašanje. Ništa ih ne ometa,
nema hitnih briga ili odluka koje moraju donijeti zajedno.
A ima vina, glazbe i rastućeg uzbuđenja fizičke privlačnosti.
Layla otpije gutljaj vina i utone dublje u jastuke trosjeda. »Udobno ti je?«
upita je.
»Jako. Sviranje me opušta. Ili je možda vino zaslužno. A ti?
Je li ti udobno?«
Nortonova krupna glava pritiskala mu je nogu i bio je prilično siguran da ga
je pas u nekom trenutku zaslinio, jer je na trapericama primijetio vlažnu mrlju, ali
rekao je samo, »Definitivno mi je udobno.«
Nešto se mora dogoditi. Ili će preći na idući korak, i nadati se da će ga Layla
dobro primiti, ili će sve prekinuti odlaskom na kat po vino ili pretvaranjem da
mora izvesti Nortona.
Odlučio je da neće otići, a ruka mu je već bila na pola puta do njezina lica,
kako bi približio njezine usne svojima, kad mu odjednom zazvoni mobitel.
Oklijevao je na djelić sekunde, a zatim ga izvuče iz džepa i pogleda zaslon.

144
 Knjige.Club Books
S Laylom je možda drage volje razgovarao preko telefona, ali Kimmy se
uvijek javljao na pozive, jer je zvala samo kad bi iskrsnulo nešto što odmah
moraju raspraviti, a ne mogu porukama, ili kad bi se nešto dogodilo Sashi.
»Hej, je li sve u redu?« upita je.
»Sasha je jako bolesna. Ne mogu joj spustiti temperaturu i vrišti od bolova i
jako se bojim. Nema otvorenih domova zdravlja, pa je vodim na hitnu.«
»Nađemo se tamo«, reče Josh i prenese sve Layli dok su se vraćali na kat.
Upita je može li Norton, ako bude potrebno, ostati kod nje preko noći.
»Naravno. Idi.«

Josh je dojurio kroz pomična vrata odjela za hitne slučajeve i potražio Kimmy.
Kad je pitao na recepciji, saznao je da su ih odveli na trijažu, pa je pratio znakove
i pridružio im se. Kimmy je sjedila na bolničkom krevetu sa Sashom u naručju i
obje su plakale. Kimmyne suze padale su tiho, kako ne bi uznemirila Sashu, koja
je pritiskala glavu o majčina prsa. Sashi se cijelo tijelo treslo od boli, čuo je kako
plače prije negoli je uopće stigao do sobe.
»Što se događa?« upita Josh, nadglasavajući Sashin plač.
»Došla je bolničarka«, reče Kimmy. »Uzeli su joj bris grla da je testiraju na
streptokok, ali sad ne prestaje plakati.«
»Evo, ja ću je preuzeti.«
Kimmy mu preda kćer, a Josh je stade milovati po glavi. Počela je još jače
plakati, osjetio je kako joj tijelo zrači toplinom. Gdje je bolničarka? Gdje je
liječnik? Gdje je netko tko zna što radi? Jer Josh i Kimmy zasigurno ne znaju.
Sasha se i prije razbolijevala, ali nikad ovako. Stajao je nasred sobe i njihao
kćer lijevo-desno kao nekoć, kad je bila neutješna beba. Nakon nekoliko minuta
stigao je izmučen liječnik, a nakon šturog predstavljanja, pregledao je Sashi oba
uha i grlo. »Ima upalu oba uha, a rezultat brzog testa na streptokok je pozitivan.
Dat ćemo joj dozu lijekova protiv bolova i izdat ćemo vam recept za antibiotik.
Bit će puno bolje za nekoliko dana.«
»Puno vam hvala«, reče Kimmy. Izgledala je kao da želi zagrliti liječnika.
Josh je znao da je u glavi prevrtala najgore scenarije, a premda mu je bilo grozno
što je Sasha bolesna, laknulo mu je što su dobili dijagnozu. Najgore bi bilo da se
liječnik vratio praznih ruku i rekao da moraju prijeći na invazivnije i neugodnije
pretrage.
U sklopu bolnice nalazila se ljekarna, pa su sjeli na klupu i čekali da im izdaju
lijekove. Lijek protiv bolova koji je bolničarka dala Sashi počeo je djelovati, pa
je prestala plakati. »Mogu je uzeti?« upita Kimmy.
»Naravno.« Pokuša joj predati Sashu, ali Sasha je obavila jednu ruku oko
Kimmyna vrata, a drugom je čvrsto stezala Joshev, ležeći tako preko oboje. Joshu
to nije smetalo, a činilo se da ne smeta ni Kimmy. Osjetio je miris parfema i

145
 Knjige.Club Books
šampona svoje uskoro bivše supruge, mogao je posve jasno zamisliti staklenu
bočicu na komodi i plastičnu u tušu. Josh ispruži ruku niz zaslon Kimmyne stolice
tražeći udobniji položaj, a Kimmy se blago pomakne, s istim ciljem. Jedino je
Sashi bili udobno. Kimmyna glava završila mu je na prsima, a Josh je obgrlio
Sashu kako mu ne bi kliznula iz krila. Dok je grlio i tješio dvije najvažnije žene u
svojem životu, snažan osjećaj čežnje za onime što je izgubio udari Josha kao
plimni val.
Pokraj njih prođe bolničarka i nasmiješi im se, a Josh skoro da je mogao
zamisliti oblačić iznad njezine glave, u kojem bi pisalo, Divne li obitelji!
A da je iznad Josheve glave postojao oblačić, možda bi pisalo Nekoć je bila
ili pak Možda smo je se odrekli prelako i prebrzo.

146
 Knjige.Club Books

Trideset osmo poglavlje

LAYLA JE POKUŠALA prigušiti leptiriće u trbuhu dok je čekala na Joshev dolazak.

Sasha se posve oporavila od bolesti zbog koje su Josh i Kimberly pohitali na hitnu,
a prošlo je tjedan dana otkad su se zadnji put vidjeli. Bila je skoro sigurna da ju je
Josh te večeri umalo poljubio, što bi spremno prihvatila. Željela je biti s njim, a
imala je osjećaj da Josh dijeli njezinu želju.
Možda je još prerano da se spetljaju.
Možda nije.
Ovaj put uložila je malo više truda u dotjerivanje. Nosila je traperice, ali
najljepši par, a dobro su se slagale s čizmama na petu kojima je zamijenila
pomodne zimske čizme koje je obično nosila u to doba godine. Riješila se naočala,
iscrtala oči tušem, a pulover zamijenila uskom bluzom.
Čini se da je Josh razmišljao na sličan način, jer kad je stigao, oboje su se
trudili ponašati kao da je potpuno normalno što nosi džemper i vuneni kaput
umjesto uobičajene trenirke i sportske jakne.
»Spremna?« pitao je.
»Spremna.« Odjednom se zabrinula hoće li joj se zaplesti jezik ili, još gore,
hoće li joj se zaplesti noge jer je dala prvenstvo modi pred praktičnošću. Već je
jednom pala pred Joshem, na neprimjetnom ledu dok su šetali Nortona. Pala je
ravno na dupe, a toliko su se smijali da joj je skoro popustio mjehur. Ali to je bilo
prije nesuđenog poljupca, pa stvarno nije željela ponovno pasti.
Nije se trebala brinuti jer je prilaz bio očišćen, pa je došla do suvozačkog
mjesta njegovog kamioneta bez problema.
»Sasha je i dalje dobro?«
»Odlično je. Nekoliko dana joj je bilo loše, dok antibiotik nije odradio svoje,
ali sad je dobro.«
»Super.« Dok su vezali pojase, Layla upita, »I, kamo idemo?«
»Mislio sam da bismo mogli otići nešto pojesti. Malo sam već poludio ovaj
tjedan jer sam puno vremena proveo kod kuće. Poželio sam malo izaći. Što
misliš?«

147
 Knjige.Club Books
»Zvuči mi dobro.«

Otišli su u talijanski restoran u kojem su oboje već bili i dobro se proveli. Napetost
koju je osjećala pri Joshevu dolasku rasplinula se kad su se vratili svojoj
uobičajenoj, opuštenoj komunikaciji. Možda je zapravo nije namjeravao poljubiti
nekidan, pomisli Layla. Ili možda jest, ali se ohladio zbog smetnji i razdvojenosti.
Ako ništa drugo, možda ga je primoralo da promisli još jednom, što je razumjela.
Oboje su popili po čašu vina uz večeru, a zatim je Josh predložio desert ili
piće u njemu dragom lokalu, koji Layla nikad nije posjetila. Smjesta je pristala,
jer se previše zabavljala da bi pomišljala na povratak kući. Spoznaja da će morati
okončati brak nije nimalo zabavna, a ni proces razvoda nije ništa zabavniji. Layla
se dugo pribojavala da u njezinu životu više nema mjesta zabavi. Međutim, skoro
godinu dana poslije, ludo se zabavlja na spoju s muškarcem koji će je na kraju
izlaska možda poljubiti, ali možda i neće.
Našli su slobodan stol u prostranom baru, koji je bio u zasebnoj prostoriji,
podalje od stolova restorana. Pronašli su kutak, dovoljno velik tek za dva kožna
naslonjača, te su hitro sjeli prije nego što ih drugi primijete. Na popisu pića našao
se i otmjeni koktel s bourbonom koji je Josh već probao. »Broji se kao piće i
desert«, reče Josh.
»Dvije muhe jednim udarcem. Zvuči savršeno. Je li jak?«
»Nije bezazlen.«
Koktel je bio sladak, osjetila se aroma dima, a na vrhu je plutala ploška
karamelizirane banane. Bio je ukusan baš kako je Josh obećao, a nakon nekoliko
gutljaja Layla se opustila kao da je kod kuće pred kaminom, u kućnom ogrtaču i
papučama.
Ali ovo je bilo puno bolje.
Promotrila je druge parove po prostoriji, neki su sjedili toliko blizu jedno
drugome da si već na prvi pogled znao da su zaljubljeni. Neki su možda bili na
uspješnom prvom spoju, koji bi voljeli pretvoriti u drugi i treći. Kako se njihov
brak primicao kraju, kad se Layla skoro potpuno emocionalno udaljila od Liama,
na večere su išli zbog gladi i praktičnosti, a ne radi prilike da se povežu ili provedu
vrijeme s osobom s kojom se uistinu žele družiti.
»Već se strašno dugo nisam ovako zabavila«, reče Layla. »Zaboravila sam
koliko se volim zabavljati. Također, mislim da je koktel malo jači nego sam
navikla, jer je vjerojatno čudno što sam to rekla.«
»Hoću li te morati iznijeti odavde?« zadirkivao ju je. »Jer mogu, Layla. Mogu
te prebaciti preko ramena pred svim tim ljudima.«
Oblila ju je toplina koja nije imala nikakve veze s bourbonom. »Možda i
hoćeš«, reče Layla.
»Ali da, kužim. Glavne emocije prije, tijekom ili nakon prekida definitivno
nisu nimalo zabavne. Ali ovo je zabavno.« Podigne čašu i kucne se s Laylom.
148
 Knjige.Club Books
Deset minuta poslije konobarica navrati do njihova stola. »Jeste li za još
jedan?«
»Layla?« upita Josh.
Layla odmahne glavom. Bolje da se zaustavi, prije negoli izlane nešto još
čudnije. Primjerice, koliko joj se Josh sviđa, kako je zgodan, kako dobro miriše i,
kvragu i sve, nije ga željela otjerati od sebe samo zato što je prvi muškarac nakon
Liama.
Layla je sjedila bliže konobarici, pa kad se Josh nagnuo reći »Hvala, zasad ne
treba«, na trenutak je položio ruku na Laylino bedro.
Premda nije željela još jedan koktel, ne znači da je bila spremna napustiti
njihov zakutak. Uživala je u Joshevu pogledu. Zabavljanje je izvrsna stvar, ali
očijukanje još bolja, pogotovo kad se ne možeš sjetiti kad ti se zadnji put dogodilo.
Čaše su im ostale prazne, ali zadržali su se još pola sata. Razgovor je bio
živahan i dodirnuli su se još nekoliko puta - spustili ruku na nogu ili rame
naglašavajući nešto. Pitala se osjeti li Josh isto. Ništa se ne može usporediti s tom
iskrom, tim elektricitetom kad primijetiš kemiju između sebe i muškarca pokraj
kojeg sjediš. Mogla bih sjediti ovdje idućih dvadeset godina, pomisli Layla.
Nasmiješi se, jer tako ne bi razmišljala osoba koja je posve trijezna. Više nikad
nije željela gledati tako daleko u budućnost. Bolje da ostane u sadašnjosti i cijeni
trenutnu situaciju. Međutim, bila je to također misao osobe koja počinje vjerovati
da je na obzoru čeka nešto više. Štoviše, da bi joj se moglo posrećiti da čvrsto
zgrabi novu priliku.
»Spremna za pokret?« upita je.
Ne. »Da.«
Josh plati račun, pa krene za Laylom kroz restoran, koji više nije bio pun kako
je bio kad su stigli. Layla otvori vrata i duboko udahne hladni zimski zrak, bistreći
glavu. Nije ni shvatila što se zbiva, Josh ju je već primio za ruku, privukao je k
sebi i skoro je srušio s nogu poljupcem koji je bio još milijun puta slađi jer ga nije
očekivala.
Layla nije stigla razbijati glavu, čak ni promisliti, već se dogodilo. Nije bilo
nezgrapno, kako zna biti kad nekoga ljubiš prvi put.
Kasnije, kad se Layla prisjećala svega, pomislila je da Josh jednostavno nije
mogao dočekati da se vrate u auto ili stignu do njezina ulaza. Da je nagon bio
toliko snažan da je poslao sve k vragu i poljubio je na licu mjesta jer nije mogao
čekati ni minute duže.
Izgubila se u poljupcu. Usta su im se savršeno preklapala, a Laylu nije bilo
briga tko ih vidi, niti što se ljube na ulici kao tinejdžeri, a ne tridesetogodišnjaci.
Bio je to prekrasan osjećaj, kao da je lutala pustinjom, umirući od žeđi, a Josh je
prinio čašu ledeno hladne vode njezinim usnama. Ali njegove su usne bile tople,
a poljubac nije bio nimalo hladan.

149
 Knjige.Club Books
U tišini su došli do njegova kamioneta. Josh je posegnuo za njezinom rukom,
čineći tako upravo ono što je Layli trebalo. Kao da govori, To nije bio samo
poljubac. Sviđaš mi se, držim te za ruku jer je ovo naš početak.
Josh je stao na njezinom prilazu i isključio motor. »Ispratit ću te do vrata.«
Srce joj je lupalo od iščekivanja, ali čim su stigli do ulaznih vrata, opet ju je
poljubio, a njezina se nervoza istopila, zamijenjena osjetom ugode i silinom želje.
»Je li ovo u redu?« upita je.
Znala je da ne pita samo za poljubac. Provjeravao je kako se osjeća oko
seizmičkog pomaka koji se upravo dogodio njihovom prijateljstvu. Prijateljstvo s
potencijalom preraslo je u nešto stvarno, nešto dublje, dok su činili prve korake
prema romantičnom odnosu. »Da.«
»Bolje uđi. Hladno je.«
Je li bilo hladno? Layla jedva da je uočila temperaturu, ali bilo je suludo ljubiti
se vani, na minus šest stupnjeva.
»Hvala ti za večeras. Bilo je jako zabavno«, reče Layla.
Josh je ponovno poljubi, nježno. »O, bilo je štošta. Čujemo se sutra, Layla.«
Promatrala je dok se vraćao prema kamionetu, a zatim je ušla u kuću i
poželjela da sutra što brže stigne.

150
 Knjige.Club Books

Trideset deveto poglavlje

JOSH I JORDAN uživljeno su igrali biljar u Jordonovu podrumu. I njihova su dva

starija brata bila u kući, skupa s djecom. Supruge su im otišle u ženski izlazak, pa
je vladao posvemašnji kaos, jer su braća bila znatno popustljivija od svojih
supruga.
Kimmy je nekoć obožavala te izlaske. Supruge Josheve braće postale su joj
prijateljice, a Josh se nadao da ih nije izgubila zbog obiteljske odanosti.
Sasha je jurila vamo-tamo sa sestričnama, vrištale su dok su ih bratići lovili,
koji kao da su ih silno željeli gnjaviti. »Isuse Kriste, kako su glasni«, reče Jordan.
Josh se nasmije. »Svaki put nakon ovih okupljanja pitam se jesam li zaradio
trajno oštećenje sluha.«
»Ali to je mala cijena za... ovo«, reče Jordan, pokazujući prema pivu i
biljarskom štapu.
Na katu se nešto srušilo uz tresak. Josh vikne uza stube, »Sve u redu?«
Brat James mu dovikne, »Sve je pod kontrolom.«
»Čisto sumnjam«, reče Josh. »Ali također, nije naš problem.« Unaprijed su se
dogovorili da će se njih četvorica izmjenjivati u čuvanju sedmero djece. Dvojica
bi ostala na katu s djecom, a dvojica bi na miru igrala biljar u podrumu. »Svima
dobro«, odlučili su.
»Nisam siguran, pošto Amber i ja nemamo djece«, rekao je Justin. Mladenci
su se aktivno trudili zatrudnjeti, a planirali su imati više djece u kraćem roku, jer
su kaskali za ostalom braćom.
»Smatraj to ulaganjem u karmu«, rekao mu je Josh. »Uostalom, kad naši
klinci malo narastu čuvat će vaše klince, tako da, nema na čemu.«
»Kako ti ide?« upita Jordan dok je namještao štap za svoj potez. »Hoćeš dati
aplikacijama još jednu šansu ili što?«
»Definitivno neću.«
»Što onda planiraš, stari?«
»Ne trebam plan.« Josh popije gutljaj piva. »Upoznao sam nekoga. Družimo
se. Često, zapravo.«

151
 Knjige.Club Books
»Koga si upoznao?«
»Zove se Layla. Nastavnica je glazbenog u Sashinoj školi.« Isprva ju je želio
nazvati prijateljicom, što je istina, ali također su prijatelji koji se ljube, a činilo se
da su prešli u prijelaznu fazu. Želio je još puno poljubaca.
Još puno više.
»O, da«, reče Jordan sa šakom u zraku. »To te ja pitam. Braco opet jaše.«
»Ne bih išao toliko daleko. Još je sve svježe.«
»Da, i? Svejedno možeš biti nabrijan. Smiješ se zabaviti, znaš. S njom ili bilo
kim drugim.«
»Znam. Ali mislio sam da će biti lakše.« Nije bio posve iskren. Mislio je da
će biti uzbudljivo malo ludovati. Viđati više žena istovremeno ako tako poželi.
Proživjeti sve što je propustio jer se oženio mlad. Ali sad kad je mogao, nije imao
nimalo želje. Uopće mu nije bilo uzbudljivo. Većinom je djelovalo iscrpljujuće.
»Ne bi bilo kao ono prije, ako te to brine«, reče Jordan. »Ne bi nikoga
prevario. Samo kažem da se smiješ igrati.«
Josh popije dug gutljaj piva. »Da, znam.«

Jordanov kolega imao je sestru koja je trebala električara, pa mu je Jordan

spomenuo Josha i toplo ga preporučio.
»Ozbiljno, što sam ti rekao za to?« rekao je Josh kad mu je Jordan najavio
poziv. Kad bi ga prijatelji ili članovi obitelji preporučili nekome, često bi se
ispostavilo da je riječ o poslu kakav inače ne bi prihvatio. Traženi radovi rijetko
bi se podudarali s njegovom razinom stručnosti, a skoro svi bi se zaprepastili kad
bi čuli koliko naplaćuje po satu. Rekao je obitelji neka prestanu, ali bilo mu je
teško odbiti jednom kad bi primio poziv. Prečesto bi otkrio da samo trebaju još
jednu utičnicu ili prigušivač svjetla ili montažu stropnog ventilatora. Ovaj put čak
nije razgovarao s potencijalnom mušterijom preko telefona, jer je Jordan glumio
posrednika, pa je Josh samo dobio adresu i uputu da navrati navečer.
Iznenadio se kad se zaustavio na šljunčanom prilazu kuće dvadeset minuta od
grada. Ograda se raspadala, fasada se ljuštila, morao je provjeriti da je na pravoj
adresi. Uopće mu se nije radilo na kući zreloj za renovaciju, a stanje kuće značilo
je da vjerojatno neće dobro primiti ni cijenu njegovih usluga.
Vrata je otvorila žena koja se činila nekoliko godina mlađa od Josha. Nosila
je majicu kratkih rukava i traperice, a znojno lice bilo joj je zamazano
prljavštinom. Imala je tamnu kosu i oči, nije bila nimalo nalik Kimmy. »Bok, ja
sam Nikki. Ti mora da si Josh.«
»Da. Drago mi je«, rekao je. Rukovali su se, pa ga je uvela u kuću.
»Hvala ti na ovome. Prošli tip kojeg sam angažirala me otkantao čim je
završio s kuhinjom. Vjerojatno je naišao bolji posao ili nešto slično. Rekla sam

152
 Knjige.Club Books
bratu da želim naći nekoga u koga ću se moći pouzdati, pa mi je bilo drago kad
sam saznala za tebe. Više mi nije ugodno angažirati majstora bez preporuke.«
»Jasno«, rekao je. »Nije problem.«
»Kupila sam ovu kuću kao ulaganje. Dizajnerica sam interijera, pa sam
pomislila da bi mogao biti zabavan izazov kupiti neku kuću, ogoliti je do temelja
i urediti do posljednjeg detalja. Mora da sam privremeno izgubila razum, jer se
sad utapam. Bit će s njom puno posla. Ali cijena je bila dobra, pa eto nas.«
»Pretpostavljam da struja stvara probleme.«
»Pozvala sam inspekciju, pa sam dobila popis problema, od blago iritantnih
do izrazito opasnih.«
»Mogu vidjeti izvješće inspekcije?« upitao je.
Donijela ga je iz druge prostorije, a Josh je pročitao što sve treba riješiti, od
kritičnih stvari do manje važnih. »Je li beznadno?« upitala je.
»Ne. Nije beznadno. Ali moglo bi biti skupo.« Pa što ako je stigao po
preporuci? Naporno je radio da bi dogurao ovako daleko, pa nije kanio snižavati
svoju tarifu. Stvarno nije morao.
Nije ni trepnula kad joj je rekao koliko naplaćuje po satu rada, te koliko će
sati vjerojatno trebati.
»Mogu to pokriti. Pametno sam postupila jedino kad sam budžetirala za
najgori mogući slučaj, a zatim udvostručila taj iznos.«
Često je bila prisutna dok je radio, a tijekom idućih nekoliko dana saznao je
da se nedavno doselila natrag s Istočne obale, nakon ružnog prekida. »Brat je
mislio da sam poludjela zbog kupnje ove kuće, ali trebalo mi je nešto što ću srušiti,
pa nanovo izgraditi. Valjda je to normalno kad ti se cijeli život uruši i izgori.«
Kad je ušao i vidio koliko je toga već odradila, shvatio je da kuća ima puno
potencijala. Rekla mu je da je zamjena krova i fasade iduća na redu, a jednog
dana tijekom stanke za ručak pokazala mu je ostale planove. Raširila je sve po
novoj kuhinjskoj površini od kvarca i pokazala razne detalje nacrta. »Kuću sam
kupila po dobroj cijeni - mislim da je prijašnji vlasnik možda umro na katu - ali
točno je ono što sam tražila. Trebala bih je moći prodati uz finu dobit, čak i ako
računamo rad koji ulažem.«
»Mislim da ćeš je lako prodati«, rekao je Josh.
»Što je s tobom?« pitala je jednog dana. »Koja je tvoja priča? Kako si se
počeo baviti ovim poslom?«
Ispričao joj je kako ne voli predugo sjediti, te da voli raditi rukama. »Znao
sam da fakultet nije za mene, ali svejedno sam želio karijeru.«
»Čini se da je upalilo.«
Nasmiješio se. »Čini se da je.«

153
 Knjige.Club Books
Projekt se približavao kraju, pa joj je rekao da će vjerojatno završiti za dan-
dva. »O«, rekla je. »U redu.« Bilo je teško previdjeti izraz razočarenja na
Nikkinom licu, a Josh je osjetio u sebi prve naznake nelagode i još nečega.
Nečega nalik žudnji.
Lagao bi da kaže da ne uživa u veselju koje ugleda na Nikkinom licu svaki
dan kad mu otvori vrata. Često bi zastala pokoju minutu promatrajući ga kako
radi, a razgovor je bio ugodan, lak. Bila je duhovita i pametna, činilo se da je
nadišla životne teškoće, te da joj sasvim lijepo ide i samoj.
Kasnije tog dana, dok je završavao novu sekundarnu ploču koju je postavio,
donijela mu je bocu vode. »Pomislila sam da si možda žedan.«
»Hvala. Jesam.« Odvrnuo je čep i popio.
»Bi li želio možda nekad izaći sa mnom?« rekla je brzo.
Duboko je udahnuo. »Rado«, rekao je. »Da nisam oženjen.«
»O, Bože, jako mi je žao. Ne nosiš prsten. Samo sam mislila... činilo mi se da
mi... O, Bože.«
»Električari većinom ne nose prstenje na poslu. Može biti opasno.«
»Strašno mi je neugodno.«
»Stvarno, u redu je. Nisam ništa spomenuo... Nisi znala. Molim te, ne treba ti
biti neugodno.«
Te večeri vozio se kući u nadi se da će uspjeti raspiriti iskru između sebe i
žene s kojom jest bio u braku. Međutim, za svoj trud bio je nagrađen
razočaranjem. Usput je svratio po večeru, pa je odveo Sashu u park da bi dao
Kimmy malo slobodnog vremena, a poslije, kad je Sasha zaspala, zamolio je
Kimmy da spusti mobitel i dođe u krevet, što je oduvijek bio njihov signal za
»moram se povezati s tobom«.
Jedva je podigla pogled s mobitela i rekla je da uskoro stiže. Ali znao je da
neće. Ostat će na mobitelu još dugo nakon što Josh odu stane i zaspe.
Nije se odvajala od mobitela. Kao da je neprestano morala biti u stanju visoke
pripravnosti, za slučaj da se dogodi neki politički skandal. Ali bilo je toliko
političkih skandala da se Josh pitao kako ih itko više može pratiti. Društvene
mreže promijenile su igru, ali ne na pozitivan način, kako su se svi nadali. Josh
nije imao strpljenja za društvene mreže. Imao je profil na Facebooku jer je tako
lako dijelio s obitelji informacije o Sashi. Ali kad je počeo koristiti pametni
telefon, informacije je jednako lako slao porukama - čak i tati, koji se zakunuo da
nikad neće imati vremena za takve gluposti, a koji je sada uživao koristeći taj isti
mobitel kao koristan alat. Tijekom godina Joshev je profil na Facebooku polako
postao neaktivan, a više se nije sjećao ni lozinke. Ali Kimberly je svaki trenutak
provodila na mobitelu, svađajući se s ljudima o politici na Facebooku i Tivitteru.

154
 Knjige.Club Books
»Zašto se uopće trudiš?« pitao ju je jednom, jer mu je dosadilo gledati je nosa
zabijenog pred maleni zaslon, a također mu je dojadilo natjecati se s mobitelom
za Kimmyno vrijeme.
»Jer mi je stalo«, rekla je. »Ne znam zašto tebi nije.«
»Stalo mi je. Informiran sam, izlazim na izbore, ali ne moram govoriti svima
na internetu što mislim da bih dokazao da mi je stalo. Svi vi samo vičete u prazno.
Nećeš ih razuvjeriti, a ni oni, bogami, neće razuvjeriti tebe. Tratite vrijeme.«
»U tome je problem naše trenutne političke klime«, derala se.
»Problem je što ne zakopavam lice u mobitel i ne svađam se s potpunim
strancima? Upravo to stvara probleme cijelom svijetu«, vikao je, pokazujući
prema njezinom mobitelu, bijesan koliko i Kimmy. »Danas se svi samo svađaju.
To nas nikamo nije dovelo. Mi smo razjedinjena nacija. I točka.«
Mi smo razjedinjeni supružnici, pomislio je, i to ne samo po pitanju političke
angažiranosti. Nije se uspio sjetiti nijedne stvari, osim Sashe, koja ih je
povezivala. Nisu dijelili nijedan hobi. Kvragu, nisu dijelili čak ni seriju. Zauvijek
će pamtiti kako su sjedili na starom, kvrgavom, darovanom kauču i gledali
Izgubljene uz zdjelu kokica i deku preko krila. Kimmy bi ponekad zaspala nakon
serije, kad bi se program nastavio, a Josh bi spustio pogled na njezinu glavu u
svom krilu i osjetio spokoj.
Monotonija duge veze, koja je već nekoliko godina na izmaku snaga, nije bila
poticajno okruženje za pružanje zaslužene pažnje supružniku, a to je vrijedilo u
oba smjera. Koliko je puta Josh prestao slušati Kimmy kad bi mu pričala o
kolegama, za koje nije ni najmanje mario? Našli su se u pat-poziciji - nitko nije
bio sretan, a svaki dan bili su sve bliže jadu. Ali bili su obitelj, pa je snizio glas,
kao i Kimmy.
Kimmy je marila, uz Sashu, isključivo za politiku, kao i svi ostali iz njezine
branše. Nedavno su izašli na večeru s njezinim prijateljima s posla. Kimmyn
kolega zajedljivo je pitao Josha gdje je studirao, a Josh mu je odgovorio da je
električar, pa nije pohađao na fakultet. Muškarac se malo lecnuo, kao da Joshev
stupanj obrazovanja znači da nije dostojan njihova društva. Josh se nasmiješio te
pristojno istaknuo da je lijepo kad nemaš studentski kredit, te da mu je prvi
poslodavac platio da postane električar. Muškarac nakon toga više ništa nije
rekao.
Josh je ostao vjeran svom prvom poslodavcu sve do dana kad je njegovu
tvrtku kupila druga, veća. Neke predstojeće promjene nisu mu se nimalo svidjele,
pa se odlučio za samostalni rad, što je jedna od najboljih odluka koju je ikad
donio. Da je prihvaćao neke vrlo unosne poslove, za koje je bio kvalificiran,
mogao je zarađivati još više. Odbio ih je, jer inače ne bi mogao u jednakoj mjeri
sudjelovati u brizi o Sashi, ali da poželi, mogao bi ih dobiti.
Dok su se vraćali kući, Josh se bijesno žalio Kimmy na kolegu. »Dijeliš li
njegovo mišljenje o tome što nemam diplomu? Jer upravo je moj posao, na koji

155
 Knjige.Club Books
je tvoj kolega dignuo nos, platio tvoj Jakultet, da ne bi morala dizati studentski
kredit.«
»Ne«, rekla je. »Naravno da to ne mislim.«
»Nadam se da ne misliš«, rekao je. Ali vidio je da se Kimmy sve više primiče
nekom svijetu koji Josha neće dočekati otvorenih ruku, a u kojem ionako nije želio
sudjelovati.
»Ne mogu vjerovati da si to uopće pomislio.« Rasplakala se. »A činjenica je
da zarađuješ više od njega. Puno više.«
»Žao mi je«, rekao je Josh, premda nije bilo razloga za ispričavanje. Više
nisu ljudi kakvi su nekoć bili, pa je možda žalio što ne može to ispraviti, kao što
ne može ni Kimmy.
»I meni je žao«, rekla je.

Znali su da imaju ozbiljnih bračnih problema, ali bilo im je lakše posvetiti se

svakodnevnoj rutini u koju su upali - Kimmy sa svojim mobitelom, a Josh s
besmislenim serijama i bespotrebnim kućanskim poslovima. Svake su noći odlazili
u krevet u različita doba, produbljujući razdor među sobom.
Josh je ponovno pokušao zatrpati provaliju koja ih je razdvajala. Pomislio je
da bi mogli izabrati neko turističko odredište kamo bi se vračali godinu za
godinom, samo njih dvoje. Bili su previše zaokupljeni životom i brigom za kćerku
da bi se prisjetili što im je pomoglo da stignu ovako daleko - njihova besmrtna
ljubav i filozofija ti-i-ja-protiv-svijeta.
»Mogli bismo otići nekamo«, rekao je Josh jednog jutra dok su sjedili sami u
kuhinji te pili kavu u tišini. »Hajdemo na plažu. Spakiraj bikini. Spakiraj ih sve.«
»Razmišljala sam o Floridi«, rekla je Kimmy. »Mogli bismo odvesti Sashu u
Disney World.«
Ozlovoljen, krenuo je objasniti da nije zamišljao obiteljsko putovanje, ali nije
primijetio da je Sasha ušla u prostoriju. Bio je okrenut leđima, pa je shvatio da je
Sasha čula Kimmyn prijedlog tek kad je počela oduševljeno vrištati. »Da! Disney
World!« rekla je. »Želim ići u Disney World.«
Josh nikad neće saznati je li Kimmy primijetila Sashu niti je li namjerno to
rekla naglas.
Povjerio se Jordanu, ispričao mu kako pati u braku te priznao da je
razmišljao da započne nešto s Nikki.
»Žao mi je«, rekao je Jordan. »Mislio sam da je sve u redu između tebe i
Kimmy.«
»Izvana djeluje u redu«, Josh je jedino rekao.
»Pa, nisi ništa poduzeo, tako da nije neka drama«, rekao je Jordan.
Međutim, bilo je dramatično, barem Joshu, jer mu je pokazalo I koliko je brak
narušen te da hitno mora smisliti kako ga popraviti.
156
 Knjige.Club Books
Tehnički gledano ostao je vjeran Kimmy, ali u mislima ju je prevario. Nije
mogao ni pogledati onu kuhinjsku površinu od kvarca u Nikkinoj kuhinji, a da ne
zamisli što bi joj radio na njoj.
Nikki nije bila u kući zadnjih nekoliko dana dok je završavao radove.
Posljednjeg dana ostavio je račun na radnoj površini. Ček mu je stigao u
poštanski sandučić dva dana poslije, a Nikki više nikad nije vidio.

Jordan je naciljao udarac, ali je promašio. »Kvragu. Nego, je l’ ta nova žena samo
utjeha ili je nešto ozbiljno ili što?«
»Nemam pojma«, reče Josh. Sviđalo mu se to što se razvija između njega i
Layle. Jako mu se sviđalo. Bilo je jednostavno i zabavno, no nije imao osjećaj da
je riječ samo o avanturi, a nije znao što bi mislio o tome. Što ako mu Layla zbilja
je samo utjeha? Što ako je on Layli utjeha? Mogao je zamisliti kako se zaljubljuje
u Laylu, žestoko, ali nije želio biti onaj tip koji ne zna biti sam, pa prerano padne
na nekoga. Očigledno ne bi bilo prvi put da bezglavo žuri. »Zasad idemo polako.«
Očekivao je da će se upustiti u nekoliko neobaveznih odnosa prije negoli
upozna nekoga poput Layle. Doduše, to nikad nije bilo u njegovom stilu.
Uostalom, mora razmišljati o Sashi, nije ju želio podvrgnuti cijelom nizu
prolaznih djevojaka. Već je odlučio, ubrzo nakon iseljenja, da tek kad iduća veza
postane vrlo ozbiljna, smije uopće razmatrati da novu partnericu predstavi Sashi.
Ali Sasha i Layla već se poznaju, pa bi taj proces mogao biti lakši. I Josh i Layla
bili su ponešto emocionalno nedostupni, ali to im pruža još jednu zajedničku
temu.
»Premišljaš se oko razvoda?«
»Ne.« Međutim, je li to istina? Ponekad, posebno u zadnje vrijeme, pitao se
jesu li prebrzo odustali. Trenutno se bolje slažu nego tijekom posljednje godine
braka. Kimmy više nije na mobitelu kad su zajedno u prostoriji. Smiješi se Joshu
i sluša ga dok izmjenjuju informacije o Sashi. Nazvala ga je da mu javi da je
primila e-poruku o rasprodaji radnih čizama koje Josh voli, pa su razgovarali još
četrdeset i pet minuta. Jesu li učinili sve što su mogli za spas braka? Bilo mu je
teško družiti se s braćom jer je znao da Kimmy nije u izlasku sa šogoricama. Počeo
je zaboravljati neke stvari koje su dovele do rastave. A imaju i Sashu, naravno.
»Možda se samo trebaš poševiti«, reče Jordan.
»Trebam više od toga. Trebam bliskost.« Upravo mu je intimnost koju je
nekoć dijelio s Kimmy sada silno nedostajala. Interne šale, maženje na kauču,
isprepleteni udovi, seks usred noći jer su prije spavanja bili previše umorni, ali
nisu mogli izdržati do jutra bez povezivanja, kako čine još od osamnaeste godine.
»Možda si samo jedan od onih... kako se ono zovu?«
»Kretena?«
»Nisi kreten.« Jordan pucne prstima. »Serijski monogamist.«
»Možda jesam«, reče Jordan.
157
 Knjige.Club Books
»Samo želim reći da smiješ biti s kime god poželiš. Slobodan si muškarac s
odličnim poslom, nisi ružan, a prilično si dobra osoba.«
»Nisam baš posve slobodan. Barem nisam u pravnom smislu.«
»Taj konačni dokument ništa neće promijeniti. Ne treba te više gristi savjest.
Slobodan si.«
»Da, čini se da jesam.« Ovaj put, ako ništa drugo, barem nije bilo razloga za
grižnju savjesti.

158
 Knjige.Club Books

Četrdeseto poglavlje

»I, KAKO NAPREDUJE ono?« upita Tonya, prijateljski gurkajući Laylu. Sivo nebo
nije obećavalo dolazak proljetnog vremena, koje je djelovalo godinama daleko,
premda je bio već početak ožujka. Barem nije bilo strašno hladno. Layla je još
nosila pernatu jaknu, ali ako se vrijeme ne pogorša, zamijenit će je tanjom u
doglednoj budućnosti. Doduše, ipak je riječ o Minnesoti, pa je više vjerojatno da
će zimsku opremu trebati sve do svibnja.
Layla se nasmije. »Hoćeš reći, kako napreduje s Joshem?«
»Naravno da me to zanima.«
»Ništa ti ne uskraćujem. Rado ću podijeliti sve sočne detalje.
Vidjela sam ga sinoć.«
»I...« reče Tonya s iščekivanjem.
»O, oprosti. Zapravo nemam ništa sočno za podijeliti. Ali dobro nam ide.
Puno poruka i razgovora preko telefona.« Svako jutro kad bi se probudila Layla
bi prvo provjerila mobitel. Josh je uvijek slao poruke za dobro jutro, a ponekad bi
proveli prvih nekoliko trenutaka nakon buđenja dopisujući se, svatko u svom
krevetu. Nisu željeli biti previše napasni, pa se ne bi družili baš svaku večer kad
Sashe ne bi bilo kod Josha. Ali tijekom večeri koje su provodili odvojeno, proveli
bi sate na telefonu kao dva tinejdžera.
»Čovječe. Mora da se stvarno sviđate jedno drugome ako ste spremni
razgovarati preko telefona. Ali u pravu si. To je suprotno od sočnog.«
»Puno se ljubimo.«
Najblaže rečeno. Družili su se tek nekoliko puta nakon prvog poljupca, ali
Layla je procijenila da otprilike deset posto vremena razgovaraju, a ostatak
provode spojenih usana. Nije se mogla zasititi ljubljenja, a novi razvoj situacije -
da se mogu poljubiti kad god požele, još uvijek im nije dosadio.
Ni najmanje.
Tonya uzdahne. »Ljubljenje je strašno podcijenjeno. Poljubit ću Tima kad
dođem kući. Sočan poljubac ravno u usta.«
»I trebala bi«, reče Layla.

159
 Knjige.Club Books
Annie im je mahnula dok je uvodila dječake u školu, a zatim se nakratko
pridružila Tonyji i Layli dok se vraćala prema parkiralištu. »Žurim, ali moram ti
reći da klinci i ja jako volimo tvoju pjesmu. Ozbiljno, znaju sve riječi i pjevamo
je iz sveg glasa svako jutro na putu u školu.«
»Hvala«, reče Layla. »Reci klincima da cijenim njihov entuzijazam. Trebamo
sve obožavatelje koje možemo dobiti.«
Josh izađe iz zgrade i krene prema kamionetu. Dok je prolazio, nasmiješi se
Layli i reče, »Vidimo se oko pet«.
Layla mu uzvrati osmijeh i kratko kimne. »Vidimo se.«
A potom reče Tonyji, »Zajedno ćemo kuhati večeru. I kuhanje je
podcijenjeno. Volim kuhati s Joshm. Otvorimo bocu vina, pripremimo jelo, a
zatim sjednemo zajedno i pojedemo.«
»A zatim se ljubite«, reče Tonya. »Za desert.«
»Uvijek«, reče Layla. Okrene se prema Tonyji s ozbiljnim izrazom na licu.
»Stvarno je krasan osjećaj kad znaš da te osoba koja stoji pored tebe u kuhinji
želi. Ne mislim samo u romantičnom smislu. Lijepo je znati da mu je stalo, Tonya.
Želi biti ondje. I ja želim da bude sa mnom. To je ugodan osjećaj.«
Kao što su Layla i Josh već ustvrdili, ni zabave nema na pretek dok se veza
primiče neizbježnom kraju, ali romantika obično nestane još znatno ranije. To je
zasigurno vrijedilo u Laylinom slučaju. Ako je ravnodušnost suprotnost ljubavi,
Layla je jako dobro poznavala taj osjećaj. Ona i Liam provodili su jako malo
vremena zajedno tijekom posljednje godine braka, a kad bi bili zajedno, romantika
bi bila vrlo nisko na popisu prioriteta.
»Znam«, reče Tonya i stisne joj rame. »Jako mi je drago zbog tebe.«
»I meni.« Druženje s Joshem bilo je zabavno, romantično i smirujuće, a Layla
ne bi tražila ništa više.

Dok se Layla na kraju dana vraćala prema autu, već je razmišljala o Joshu i koliko
se veseli njegovom dolasku, kad joj odjednom priđe neki muškarac i upita, »Jeste
li vi Layla Hilding-Cook?«. Ja sam Layla Hilding, pomisli Layla, ali odgovori:
»Da«.
Muškarac joj preda veliku omotnicu i reče, »Uručen vam je sudski poziv.«
Misli su se rojile toliko brzinom da se jedva sjećala kako je otključala vrata
auta i utonula na sjedalo dok je drugom rukom pokušavala otrgnuti rub omotnice.
Ne, pomisli. Već je sve bilo praktički riješeno. Odvjetnik ju je uvjeravao da je
tako.
Ali mora da se Liam nije slagao, jer su dokumenti u omotnici tvrdili da želi
ponovno pokrenuti brakorazvodnu parnicu. Layli su ruke toliko snažno drhtale da
joj je mobitel dvaput ispao. Suze su joj zamutile vid, a tek je iz drugog pokušaja
pronašla traženi broj. Mora da je tajnica prepoznala očaj u njezinu glasu, jer se

160
 Knjige.Club Books
već nakon nekoliko minuta, što se inače nije događalo, javio njezin odvjetnik, a
pitanja - toliko pitanja - stuštila su se iz Laylinih usta.
Činilo se da Liam želi ponovno pokrenuti parnicu temeljem optužbi o
financijskoj prevari. Layla je prijavila sav novac, do zadnjeg novčića, koji je
dobila od roditelja, jer joj neiskrenost i prikrivanje nisu bili u prirodi. Bila bi to
Liamova strategija, a nipošto se nije željela ugledati u bivšeg muža. Ali njezin
odvjetnik, tumačeći dokumente iz omotnice, koje mu je Layla pročitala preko
telefona, pojasnio je da nije važno što je Layla prijavila postojanje novca. Tijekom
braka ga je krila od Liama, a sada mu je netko stavio bubu u uho da je Layla
možda skrivala još nešto. Pa je zaključio, za svaki slučaj, da možda ima pravo na
dio sredstava u njezinom mirovinskom fondu. A sve troškove odvjetnika morala
bi platiti Layla, naravno.
Tijekom procesa prijave imovine saznala je da Liam nema puno novca u
svojem mirovinskom fondu, jer je dio sredstava likvidirao tijekom proteklih deset
godina.
Da bi ih spasio, rekao je.
Njih.
Rekao je to vrlo glasno i odlučno, skoro kao da očekuje da mu se Layla
zahvali. Kao da je Liamovo krivo upravljanje financijama i korištenje
mirovinskog fonda njezin problem, premda nije znala za to.
»Zar bi se to zbilja moglo dogoditi?« upita Layla svojeg odvjetnika. »U kojem
bi svemiru to bilo pravedno?«
»Razvodi su rijetko pitanje pravde. Možemo osporiti njegove zahtjeve,
vjerojatno ćemo pobijediti. Niste imali ništa drugo, zar ne? Nešto što mi niste
spomenuli?«
»Ne«, reče Layla. Bila je iskrena. Imala je samo mirovinski fond i novac koji
su joj roditelji darivali svake godine, pa nije mogla vjerovati da se to događa.
»Nemojte ništa učiniti. Nemojte se javiti Liamu. Nemojte razgovarati s njim.
Javit ću vam se sutra i objasniti iduće korake. Glavu gore. Barem ne traži
alimentaciju.«
Layla napravi mentalnu zabilješku da mora otpustiti odvjetnika čim sve
završi. »Pa, barem to«, reče. A zatim poklopi i nazove Liamovog tajnika, te izmisli
hitan slučaj zbog kojeg bi morala saznati gdje ga točno može naći.

Kad je Layla stigla, Liam je čekao na parkiralištu doma zdravlja. Dobro. Znači da
mu je tajnik javio da stiže, te da Liam ne želi razgovarati s Laylom negdje gdje bi
ih mogao čuti klijent s kojim se sastaje. Kad ju je uočio, požurio je prema
njezinom automobilu kao da očekuje da će ga pustiti da uđe. Izašla je i tresnula
vratima, a nije bilo važno što nije ušla u zgradu, jer su je vjerojatno čuli s
parkirališta.

161
 Knjige.Club Books
»Ništa nisam tražila«, vrisne Layla. »Odrekla sam se svega što smo imali, ali
ako me napadneš ovime, učinit ću sve što mogu da te uništim. Zahtijevat ću svaki
novčić koji uspiješ zaraditi u budućnosti. Ako treba, bankrotirat ću da bih to
postigla.«
Dubina njezina bijesa i odlučnost na njezinu licu na trenutak ga zapanje. A
zatim joj reče: »Nikad ne bih očekivao da ćeš reći nešto toliko suludo. Nisi
normalna.«
»Nikad nisi vidio za što sam sposobna, Liam.« Njezin ton bio je toliko smiren,
a istodobno jeziv da se Layla zapitala je li doživjela psihički slom. Mora da ga je
Liam čuo, jer je konačno zadržao jezik za zubima, a vidjela je kako mu se čelo
bora od brige. Vidjela mu je sumnju u očima. Izraz na njegovu licu odavao je da
možda konačno shvaća da je otišao predaleko te da postoji razlog zašto ranjenu
životinju ne smiješ stjerati u kut: uvijek te napadne. Zatim se okrene i vrati u
zgradu.
Layla se uspjela dovesti kući, premda se poslije nije sjećala vožnje. Jedva je
stigla do svojeg prilaza kad je naglo zakočila i zaustavila auto. Spustila je glavu
na upravljač. Navrle su suze, duboki, snažni jecaji koji su joj protresali tijelo.
Čula je jednu pjesmu dok se vozila prema Holiday Inn Expressu one noći kad
je ostavila Liama. Bila je medu pjesmama koje je uvijek slušala na putu na posao
-»Landslide« Fleetwood Maca, ali u izvedbi benda Dixie Chicks, koja je Layli
oduvijek bila među omiljenim pjesmama.
Dok je vozila, suze su joj se slijevale niz lice. Mogu li jedriti promjenjivim
morskim strujama? Mogu li preživjeti smjenu godišnjih doba mog života? Te noći
nije znala odgovor na ta pitanja. Bila je usred najtežeg razdoblja svojeg života, a
nije znala kako ga preživjeti.
Ali uspjela je, pa se nije namjeravala vratiti u to usrano doba.
Layla zajeca posljednji put, ali zadrži glavu na upravljaču, previše iscrpljena
da bi izašla iz automobila. Nadala se da je na pragu dobrog razdoblja, a ako ju je
teško doba išta naučilo, pokazalo joj je da je postala snažnija.
Jedva je primijetila da se vrata auta otvaraju, a zatim je začula Joshev glas kad
je čučnuo pokraj sjedala i rekao, »Hej«, tako tihim i nježnim glasom da je imala
osjećaj da ju je zaogrnuo mekim prekrivačem.
Podigne glavu s upravljača i spusti je na Josheva prsa. »Hej.« Norton ugura
glavu među njih, svojom hladnom njuškom gurkao ju je po mokrom licu.
Josh nije ništa pitao. Trljao joj je leđa, a Layla konačno podigne pogled i
prijeđe rukavom preko lica oteklog od suza. Poljubio ju je u čelo tako nježno da
se opet rasplakala. »Povedi Nortona u kuću. Ja ću ti parkirati auto u garažu«, reče
Josh.
Kimnula je i preuzela Nortonovu uzicu, pa su zamijenili mjesta. Kad je ušla
u kuću, umila se i preobukla, ali te večeri nisu kuhali zajedno. Josh je naručio
dostavu i nutkao Laylu da jede. Ako je Liam prtljaga, Layla je dovukla svoj

162
 Knjige.Club Books
najveći kofer dok je prepričavala Joshu kako joj je Liam naštetio, koliko je ovo
zabrinjava te koliko će se odlučno boriti. Možda je prerano za tu priču, ali to je
njezina stvarnost, a Josh je mora prihvatiti ili može otići.
Uostalom, krše sva pravila o novim vezama još od večeri kad je Layla rekla
Liamu da pravila uopće postoje.
A sada je prilično sigurna da im je oboma previše stalo da bi marili za pravila.

163
 Knjige.Club Books

Četrdeset prvo poglavlje

PUBLIKA JE PLJESKALA i galamila kad su Brian i Layla u petak navečer izašli na

pozornicu. Brianov prijatelj opet ga je zamolio da preuzme njegov termin u baru
u kojem su nastupili na Staru godinu. Nije se ponovno otrovao hranom, samo je
poželio slobodan vikend, a Brian i Layla su spremno uskočili. Ovaj put Layla je
pozvala Tonyju, Annie i njihove muževe.
I Josha, naravno.
Ako je Layla uživala za Staru godinu, kako li se tek osjećala sada, s gitarom
u ruci, te Joshem i svim prijateljima u prvom redu za stolom koji im je rezervirala.
Sve je upila - pljesak i energiju koju je crpila iz publike. Nasmiješena lica. Završili
su drugi set pjesmom Zahvalna, glasno su ih bodrili svi Laylini i Brianovi gosti.
Annie je ustala i zapjevala s njima, a na kraju ih je nagradila aplauzom. Prvi su
put izveli pjesmu uživo pred publikom, a kad je pljesak konačno zamro, Brian ih
je obavijestio gdje je mogu kupiti ako požele.
Tijekom stanke Josh je bio uz Laylu, ruke prebačene preko njezinih ramena,
družeći se s njezinim prijateljima kao da ih oduvijek poznaje. »Zabavljaš se?«
upita ga.
»Odlično se zabavljam«, reče Josh, podigne joj bradu i poljubi tako da su joj
trnci prolazili rukama.
Layla reče da mora do toaleta, a Tonya pođe s njom. »Blagi Bože, trebala si
vidjeti kako te Josh gledao dok si nastupala«, reče Tonya dok su prale ruke. »Taj
muškarac je očaran tobom.«
Layla je vrlo dobro znala kako ju je Josh promatrao. Međutim, bila je
podvojena, jer koliko god da je uživala u njegovim pogledima punima
obožavanja, također su izmamili sjećanja na rane dane s Liamom. »Tako ih
pridobijem, čini se.«
»Kako to misliš?« upita Tonya.
Layla se nagne prema zrcalu i premaže usne ružem. »Čini mi se da se obrazac
možda ponavlja. Novi nastup, novi frajer. Nikad nisam priznala naglas, ali
ponekad sam se pitala je li Liam zainteresiran samo zato što sam pjevačica
popularnog benda.«

164
 Knjige.Club Books
Blistava, blistava Layla.
»I da, znam koliko suludo to zvuči.«
»Ako je to istina, to je Liamov problem. A ne tvoj. Puno si više od cure iz
benda.«
Duboko u sebi Layla je znala da je Tonya u pravu. Ali ponekad je teško to
prihvatiti. »Odlično se osjećam večeras. Kao da poštujem svoje pravo ja. Koje se
izgubilo u tuđoj ideji o tome tko bih trebala biti.«
»Onda ovo možda ipak nije obrazac. Možda je prilika da sve učiniš
drugačije«, reče Tonya.
»Znaš što ću još učiniti? Vratit ću svoje staro prezime. Stalno to namjeravam
odraditi, ali odgađam jer bih morala uzeti slobodan dan i stajati u redu pred
matičnim uredom, što me veseli koliko i obnavljanje vozačke. Ali nakon što mi
je Liam uručio sudski poziv na školskom parkiralištu, ne želim da više itko
izgovori to prezime. Želim biti Layla Hilding. Kad izađem odande, opet ću se
osjećati kao ja, nikad prije nisam toliko željela prekrižiti nešto s popisa.«
»Tako treba«, reče Tonya. »Morat ćemo to proslaviti. Spremna za povratak?
Vrijeme je da izađeš na pozornicu i zabaviš me.«
»Znaš što bi nam zaokružilo nastup? Prateća plesačica. Hajde«, reče Layla
smijući se. »Vrijeme je da zasjajiš.«
»Pazi što priželjkuješ. Još jedna čaša vina i mogla bih.«

Kad je večer završila i Josh ih je odvezao natrag do Layline kuće, još je bila
opijena adrenalinom uspješnog nastupa. Josh isključi motor i otprati Laylu do
ulaznih vrata. Bio je poveo Nortona, pa su prvo probudili usnulog psa i pustili ga
u dvorište da obavi svoje. A sada, ili će Josh poljubiti Laylu za laku noć i otići
kući s Nortonom, ili će obojica ostati. Norton ušeta kroz klizna staklena vrata i
baci se na svoj ležaj, a Josh odgovori na Laylina neizgovora pitanja prinoseći usne
njezinima. Stajali su u kuhinji, ljubeći se u mraku, a zatim je Josh lagano pogurne
prema hodniku, gdje ga Layla primi za ruku i povede u spavaću sobu. Pali su na
krevet, a Josh joj zaplete prste u kosu i povuče glavu, ogolivši joj vrat, koji je
grickao i sisao, na što Layla glasno zastenje.
Izvuče joj košulju iz traperica, a ubrzo su pomogli jedno drugome da se skinu.
Josh je istraživao svaki centimetar njezina tijela rukama i ustima, kao da je dugo
čekao da oslobodi nakupljenu strast. Imala je osjećaj da je prošla cijela vječnost
otkad se zadnji put upustila s nekim u intiman odnos, a kada je posljednjih
nekoliko puta spavala s Liamom, oboje su to više doživjeli kao dužnost. Layla je
sada doticala Joshevo tijelo jednakom žurnošću, prolazila mu rukama niz prsa, pa
niže, prelazeći mu preko trbuha, uživajući u njegovom isprekidanom disanju i
teškom suzdržavanju. Bio je to velik korak za njih, ali Layla si je rekla da ne mora
ništa značiti; možda je jednostavno željela spavati s njim jer se osjećala sigurno,
a bilo je ugodno i već dugo to nije doživjela.

165
 Knjige.Club Books
Kad su završili, pokreti su im se usporili, postali manje mahniti, nježniji,
osjetila je kako je zapljuskuje prvi val čiste opuštenosti. Josh je ustao kako bi
izveo Nortona, a zatim se vratio u krevet i obgrlio je, a Layla nije mogla zamisliti
mjesto gdje bi radije bila.

166
 Knjige.Club Books

Četrdeset drugo poglavlje

IDUĆE JUTRO LAYLA je Joshu donijela šalicu kave u krevet. Uspravio se, pa mu je
dodala šalicu i uvukla se natrag pod pokrivač s vlastitom kavom. Obilno je
sniježilo, što joj nije nimalo smetalo jer je u kući bilo ugodno i toplo, a nisu
nikamo morali ići.
Još su bili u krevetu, s drugom šalicom kave, kad je Layli zazvonio mobitel,
a tekst GITARE BRIAN pojavio na zaslonu.
»Bok«, reče Layla. Možda su sinoć nešto zaboravili ili im netko nudi gazu.
»Pripremi se«, reče Brian.
Pridigla se toliko brzo da je prolila malo kave po bijelom poplunu. »Kvragu«,
reče tapkajući po mrlji rubom duge majice koju je navukla dok je išla skuhati
kavu. »Što je? Što ne valja?«
»O, imam dobru vijest, Layla. Fenomenalnu vijest.«
Spremno će prihvatiti mrlju od kave u zamjenu za fenomenalnu vijest. »Što?«
vikne. »Reci mi.«
»Naša pjesmica je doživjela ogroman napredak.« Pjesmu je dotad preuzimalo
u prosjeku tri tisuće ljudi dnevno, što je zvučalo puno, ali zapravo nije bilo, s
obzirom na prezasićeno tržište s beskrajnim izborom.
Sićušna ribica, velika, golema bara.
»Jer smo je odsvirali sinoć? Nemoj me krivo shvatiti, bilo je puno ljudi, ali
nisam očekivala da će činiti neku značajno razliku.«
»Ne, nije zbog sinoć. Pojavili smo se na playlisti, Layla.«
»Ideš!« Odmah je znala da Brian ne govori o popisu za reprodukciju nekog
korisnika. Želio je reći da su završili na popisu koji sastavlja algoritam, koji
njihovu pjesmu povezuje s podacima o slušateljima. Bila je to sretna slučajnost
potpuno izvan njihove kontrole, sveti gral za neovisne umjetnike koji se žele
istaknuti.
»Aha, ni ja ne mogu vjerovati.«
»Koliko je puta preuzeta?« upita Layla.
»Pedeset tisuća.«

167
 Knjige.Club Books
»Čovječe.«
»Mogli bismo čak zaraditi nešto, što bi mi stvarno dobro došlo jer se
prodavaonica jedva održava u plusu.«
Layla nije previše razmišljala o mogućnosti zarade; mislila je da je fora što su
zaradili dovoljno da pokriju troškove rada, te što polako pristižu neki sitni iznosi.
»Sve ću pratiti. Pripremi se, slat ću ti izvještaje svakih sat vremena.«
Brian se puno više zanimao za analitiku nego Layla. Vodio je tablice i pratio
preuzimanja, bio je zaluđen podacima, što će dobro doći u narednim tjednima.
»Javljaj mi razvoj situacije«, reče Layla.
»Zvuči kao da je Brian imao neke jako dobre vijesti«, reče Josh.
»Najbolje.« Layla sve prepriča Joshu i odgovori mu na pitanja.
»Možda si dobila drugu priliku da se baviš onime čega se zapravo nisi bila
spremna odreći«, reče Josh.
»Aha«, reče Layla i položi mu glavu na prsa, a Josh je zagrli i privuče bliže k
sebi. »Možda jesam.«
Mogli su ostati u krevetu malo duže, ali Joshu je kruljio trbuh, pa su ustali i
pripremili obilan doručak sa slaninom, jajima i tostom, a imali su osjećaj da već
godinama zajedno pripremaju doručke. Bilo je jako lako, Layla je praktički
plesala po kuhinji, još u sedmom nebu zbog Brianovih vijesti, a jutro je bilo još
slađe zbog onoga što je radila s Joshem noć prije, pa još jednom oko tri ujutro.
Layla sada može što god poželi. Može iskoristiti drugu priliku za glazbenu
karijeru, može dijeliti krevet s muškarcem, te kuhinju iduće jutro, a nikome ne
mora polagati račune. Pogleda Josha koji je stajao uz štednjak miješajući jaja u
tavi dok je ona okretala slaninu, te pomisli da bi možda uživala kad bi nastavili
tako.
Nakon doručka Josh je otišao kući. Pomagao je bratu s nekakvim
renovacijama, pa je rekao Layli da će je nazvati poslije. Nalila je još jednu šalicu
kave i sjela na trosjed. Nije uključila televizor, niti je posegnula za časopisom ili
knjigom. Promatrala je kako snijeg pada s druge strane prozora i uživala u
potpunoj sreći i miru koje je osjećala unutar četiri zida svoje malene kuće koju bi
Liam mrzio iz dna duše.

Layla je mislila da su krenuli na kasni doručak onog dana kad ju je Liam odvukao
na razgled kuće koja se prodavala u novoizgrađenom, ograđenom susjedstvu koje
je bilo najnoviji krik mode. Još su živjeli u svom stanu, ali predgrađe ih je
prizivalo već neko vrijeme, posebice Liama. Lagala bi da je rekla da ne čezne za
dvorištem i zidovima koje ne dijeli s drugim stanarima, ali stan su si mogli
priuštiti, a kupovina kuće donijela bi razne dodatne troškove uz višu mjesečnu
ratu kredita. Morali bi kupiti opremu za održavanje travnjaka i bacač snijega, a
Liam bi zasigurno želio urediti dvorište i završiti podrum. Gledali su prijatelje

168
 Knjige.Club Books
kako rade sve te stvari i slušali su dok se hvale kako je sve užasno skupo, ali na
kraju se definitivno isplati.
Layla se nije bunila protiv obilaska kuće, ali razgledavala je tek reda radi.
Odbila je letak s podacima o kući koji joj je agent za nekretnine ponudio, tek je
bez riječi slijedila Liama iz sobe u sobu, pokazujući malo entuzijazma.
»Pogledaj te ormariće«, rekao je Liam u prostranoj, profesionalno
opremljenoj kuhinji, otvarajući i zatvarajući ih kao voditelj kviza koji mami
natjecatelje pokazujući što bi mogli osvojiti.
»Izgledaju prilično čvrsto«, rekla je.
»Otok je ogroman«, rekao je. »Kladim se da bi stalo sedam stolica.«
»Vjerojatno.«
»Layla, moraš ovo vidjeti«, viknuo je Liam. Zaostala je dok je agent opisivao
kuću oduševljenom Liamu. Dostigla ih je u izduženoj dnevnoj sobi u stražnjem
dijelu kuće, sa stropovima visokim preko šest metara, te jednim potpuno
ostakljenim zidom koji je gledao na teren za golf.
Liam je obožavao igrati golf.
Liam je na terenima za golf sklapao najrazličitije poslove.
Okladila bi se u deset dolara da će Liam tvrditi da će kuća praktički isplatiti
samu sebe.
»Nije li prekrasno?« upitao je agent.
»Koliko često loptice za golf udaraju o prozore?« upitala je Layla, a to mora
da je bio krivi odgovor, jer je Liam izgledao razočarano.
»Ne previše često«, rekao je agent.

Layla i Liam su konačno stigli na ručak. Proučavao je letak s podacima o kući

dok je konobarica zapisivala narudžbu. »U podrum su provukli cijevi za šank«,
rekao je. »Mogli bismo dolje urediti dodatnu spavaću sobu.«
»Ne znam želim li uopće znati kolika bi nam bila mjesečna rata za kredit za
takvu kuću«, rekla je Layla.
»Nije ti se svidjela?« upitao je, a izgledao je kao da ga je ta pomisao
sablaznila.
»Nisam to rekla. Kuća je krasna, ali ne vidim kako si je možemo priuštiti.«
»Možemo. Već sam izračunao.«
»Već si izračunao?«
»Upravo sam to rekao.«
»Morala bih vidjeti te računice«, rekla je.
Došla je konobarica i poslužila im jelo. Liam je uzeo vilicu i zabo je u
tjesteninu. »Imam osjećaj da mi pokušavaš određivati na što mogu, a na što ne
mogu trošiti svoj novac«, rekao je, glas mu je svakom riječi bivao sve frustriraniji.

169
 Knjige.Club Books
»I ja radim, Liam.«
»Nisam rekao da ne radiš.« Vidjela je izraz na njegovu licu - nakratko - ali
vidjela ga je. Izraz je rekao: Radiš, ali oboje znamo da nas zapravo ja
prehranjujem.
Mogla bih ga ostaviti, pomislila je. Zbilja bih mogla.
Stanje je već dugo bilo mimo, a Layla nije imala energije izazivati vraga.
Uvjeravala se da u svakom braku postoje mine - teme koje izbjegavaš jer ne želiš
pokvariti mimo poslijepodne: rubni alkoholičar koji je drag i veseo sve dok mu
dopuštaš da pije, ali također paziš da ne pretjera. Ili namiguša koja si ne može
pomoći, pa malo pretjera dok na susjedskoj zabavi balansira na granici
prihvatljivog i neprimjerenog.
»Imamo puno kapitala u stanu. Sredit ću kredit. Pokazat ću ti da si možemo
priuštiti kuću.«
Umjesto da nastavlja svađu, zagrizla je sendvič, jer će Liam ionako učiniti što
poželi.
U tjednima koji su uslijedili, premda je nije uključio, Layla je znala da je Liam
razgovarao s bankarom i zamolio agenta da sastavi ponudu. Izračunala je sve i
ustvrdila da si, tehnički gledano, mogu priuštiti ratu kredita. Ali to bi im
preopteretilo budžet, a Layla ne bi mogla sama plaćati ratu, da ikada dođe do
toga. Uskoro su trebali stići dokumenti, a zaboljela bi je glava pri samoj pomisli
na bitku koja će uslijediti ako se usprotivi.
Kad je Liam sjeo za večeru nekoliko dana poslije, izgledao je kao da su mu
sve lađe potonule. »Što se dogodilo?« upitala je Layla.
»Ništa«, rekao je. Jeli su u tišini nekoliko minuta, a zatim je rekao, »Banka
traži da uplatimo veći polog. Još dvadeset tisuća dolara.«
Layla je znala koliko imaju na štednji - četiri tisuće dvjesto dolara neće biti
dovoljno. »Žao mi je«, rekla je, premda nije bila kriva.
Bio je toliko shrvan da je Layla skoro mogla opipati njegovu bol. »Bio bi
odličan trenutak da mi kažeš za dobitnu srećku kojom si me željela iznenaditi.«
Uspio se tužno nasmiješiti unatoč razornom porazu, na kakav nije bio naviknut.
Dok je zurila u tanjur umjesto u Liama, razmišljala je o novcu koji su joj
roditelji darivali svake godine, za koji su cijeli život naporno radili. »Nema
srećke«, rekla je, a pitanje mogu li si priuštiti kuću odjednom je isparilo, što je
Layli donijelo olakšanje, a Liamu opterećenje.
A sljedeći tjedan svemir je Liamu utrljao sol na ranu kad je izgubio posao.
Druga kompanija spojila se s tvrtkom za koju je radio, pa su za samo dvadeset
četiri sata otpustili Liama, zajedno s još desetero prodajnih predstavnika. Liam
je inače vrlo znalački napuštao poslove u potrazi za boljom prilikom. Međutim,
prvi put se našao u obrnutom položaju, pa se neprestano žalio na užasnu
kompaniju koja se drznula otpustiti ga.

170
 Knjige.Club Books
Layla je mimo primila vijest. Upravo zato nikad nije prestala podučavati
gitaru. Zato nikad ne bi napustila posao. Baš zato nije željela kupiti onu lijepu
veliku kuću.
Liam je prvih nekoliko dana nezaposlenosti proveo povlačeći se natmureno
po kući u ogrtaču, sa šalicom kave ujutro i čašom viskija navečer. Zaključao se u
sobu koju je koristio kao kućni ured, a Layla je čula kako zove lovce na talente.
Kako se žali bivšim kolegama.
Neki su parovi dobili još jednu bebu. Neki su se odlučili na promjenu u
karijeri koja je podigla raspoloženje kućanstva, pa time i cijele obitelji. Neki su
kupili vikendice, uvjeravajući se da će im poboljšati odnos. »Baš nam je ovo
trebalo«, rekli bi pri povratku na čvrsto tlo.
Liam bi uvijek našao novi posao, za koji bi bio dovoljno plaćen da ih izvuče
iz financijskog kaosa u koji ih je uvukao. Layla bi osjetila olakšanje, jer bi na
kraju ipak Liam riješio problem koji nije znala riješiti, što se činilo poštenim,
pošto ih je i uvalio u nevolje.
U ovom slučaju, nakon tri tjedna zahtjevnih razgovora, Liam je dobio
najbolje plaćen posao dotad, došavši na položaj regionalnog direktora prodaje.
Bio je puno bolji od prethodnog posla - i plaća je bila puno veća - a zamisli, dobio
je i bonus dobrodošlice. Koji je banci bio više nego dovoljan polog za novu kuću.
»Bit ćemo jako sretni u toj kući, Layla«, rekao je kad su izašli na večeru
proslaviti. Odbacio je kućni ogrtač i ušetao u restoran savršeno dotjeran, držeći
Laylu za ruku kao da je cijeli svijet njegov.
Nije postojalo više ništa što bi mogli kupiti.
Možda će Liam konačno biti sretan.
»Možda bi mogla prestati piti pilule jednom kad se uselimo i smjestimo. Rekla
si da ćeš prestati, ali vidio sam ih u kupaonici nekidan.«
Bila je to istina. Rekla mu je da će ih uskoro prestati piti, ali svejedno ih je
podizala u ljekarni. Imala je skoro trideset pet godina, pa će medu djecom morati
biti manje od tri godine razlike, kako je izvorno zamislila. A to će se dogoditi
jedino ako ravnodušnost koju trenutno osjeća uspije nadomjestiti ljubavlju koju
je nekoć gajila prema Liamu.
»Stvarno želim obitelj«, rekao je Liam. Dakle, možda ipak još nije dobio sve
što želi.
I Layla je željela obitelj, ali nije namjeravala roditi bebu u nesretnom domu.
Mogli bi krenuti na bračnu terapiju.
Mogli bi ići na spojeve svaku subotu, bez izlika.
Mogli bi početi igrati golf.
Ako se situacija popravi, možda će se Layla osjećati dovoljno sigurno da
zasnuje obitelj koju je Liam tako očajnički želio.

171
 Knjige.Club Books
Stvari će se popraviti, razmišljala je. Misli pozitivno, rekla si je. Ali znakovi
upozorenja često izgledaju ružičasto ako ih gledaš ružičastim naočalama.

172
 Knjige.Club Books

Četrdeset treće poglavlje

JOSH I LAYLA izašli su na večeru, a zatim su izveli Nortona u dugu šetnju. Prljava
bljuzga prekrivala je pločnik i prskala po Nortonovom bijelom krznu dok je
skakao kroz lokve, pa su ga morali okupati kad su se vratili k Joshu. Layla mu je
pomogla da ga ugura u kadu punu tople vode koja je poprimala sivu boju dok se
Norton bacakao, tresući se i izmičući.
»U petak uzimam slobodan dan«, reče Layla. Norton se tresao punih deset
sekundi nakon posljednjeg ispiranja, pa ih je oboje smočio. »Idem u matični ured
ispuniti papire za vraćanje djevojačkog prezimena.«
»Čini se da je petak veliki dan za tebe.« Josh je zavidio Layli jer je
napredovala s dovršetkom razvoda. Ponekad mu se činilo da je zapeo u početnoj
fazi, pa bi se šokirao kad bi se sjetio da on i Kimmv žive odvojeno i imaju zasebne
rutine. Hoće li Kimmy promijeniti svoje prezime ili će ga zadržati radi Sashe?
Trenutno nije bilo važno, jer dok ne potpišu proklete dokumente, neće krenuti
dalje. Josh je prebacio ručnik preko Nortona i žustro ga istrljao, a dok je pas
bježao, skoro je pokosio Laylu u žurbi da izađe iz kupaonice, što dalje od njih.
Josh joj je pomogao da ustane, a oboje su bili mokri poput Nortona. »Želiš da se
nađemo na ručku kad završiš s matičnim uredom? Dovršavam jedan posao ujutro,
a nemam ništa zakazano za poslijepodne.«
»Svakako«, reče Layla.
Josh posegne prema njoj i skine joj majicu. Njezin čipkasti grudnjak bio je
mokar, pa očigledno i njega mora skinuti. »Pogodi kamo te sada vodim?« upita je
Josh dok je svlačio svoju promočenu majicu.
Izgledala je neodoljivo seksipilno kad je rekla, »Ravno pod topli tuš, a zatim
u jednako topli krevet, nadam se.«
Odgovorio je puštanjem vode u tušu, a dok su čekali da se ugrije, skinuo joj
je ostatak odjeće. Posegnula je za dugmetom njegovih traperica i otkopčala ih.
Spustila mu je šlic s toliko entuzijazma da bi Josh - da je mlađi muškarac - možda
svršio preuranjeno jer je osjećaj tuđe žudnje droga koje se nikad neće zasititi.
Želio je biti sa ženom koja nije s njim tek reda radi, kao da je kućanski posao koji
mora obaviti prije nego što prijeđe na nešto što zapravo želi. Josh je jednom rekao

173
 Knjige.Club Books
Kimmy, »Radije bih da me odbiješ prije nego išta počne. Tako barem neću živjeti
s iluzijom da me želiš. Primijetim kad nisi raspoložena.«
Prestani razmišljati o Kimmy.
Kad je stao s Lavlom pod mlaz vode, kad je prešao nasapunanim rukama po
svakom centimetru njezina tijela, nije više ni o čemu razmišljao. Nakon tuširanja
i seksa, dok su se Josh i Layla mazili u krevetu isprepletenih udova, kad je položila
glavu na njegova prsa, upleo joj je prste u kosu i privukao je bliže. Ispustila je tih
mrmor i prinijela usne njegovoj koži.
»Zašto si ostala s njim toliko dugo?« upita je Josh. Znao je već gotovo sve o
Laylinoj prošlosti, a ispričala mu je čime ju je Liam konačno nagnao na odlazak.
Međutim, i prije svašta je trpjela, a nisu imali djece o kojima bi morala razmišljati.
»Godinama pokušavam odgovoriti na to pitanje«, reče Layla. »Tvrdoglavi
ponos? Nevoljkost da priznam da se možda nisam trebala udati za njega? Veza
nije bila savršena, ali mislila sam da je savršenstvo u bilo kojoj vezi neostvariv i
nerealističan cilj. Lakše je napustiti užasnu vezu nego odnos koji možda ne
funkcionira odlično, ali svejedno ima dovoljno dobrih trenutaka da preživi.
Mislila sam da će se promijeniti. Iskreno, dotad sam već uložila puno vremena,
mislila sam da ću ga uspjeti promijeniti. Ispostavilo se da sam bila u krivu.«
»Kad sam se oženio s osamnaest godina, nisam želio da se stvari ikad
promijene. Nisam mogao ni zamisliti da bi se mogle promijeniti, niti da bih ja
želio da se promijene. Ili da bi Kimmy željela. Mislio sam da u svakom braku
postoje teža razdoblja, pa sam čvrsto odlučio da ćemo ih prebroditi. A ipak smo i
ti i ja jednako završili, tako da, tko više uopće išta zna?«
»Mudre riječi«, reče Layla. »Tko uopće išta zna?«

Kad je Josh predložio Kimmy da odu na putovanje, nije zamišljao Disney World,
ali bio je odličan odabir za obiteljski odmor. Sasha je bila savršene dobi za
uživanje u zabavnim parkovima, ali činilo im se da više uživa u bazenu njihova
odmarališta nego u samim vožnjama.
Josh se odlučio za skuplju opciju, rezervirao je cijeli apartman, kako bi
Kimmy i on barem pokušali naći malo privatnosti. Čak su imali vlastiti, odvojeni
balkon. Možda Disney World nije bio romantični preokret kakav je zamišljao, ali
mogli bi izvući nešto iz putovanja. U konačnici, ipak su na odmoru, a već dugo
nisu uzeli slobodne dane kako bi uživali u kćeri.
Druge noći Josh je naručio dostavu hrane u sobu dok je Kimmy nadgledala
Sashino kupanje. Naručio je bezalkoholne koktele. Dodao je narudžbi platu
predjela i komad torte od sira.
»Naručio sam par sitnica u sobu. Možda bismo mogli sjesti na balkon, samo
nas dvoje.«
»Može. Pročitat ću Sashi njezine knjige i staviti je na spavanje.«
»Mogu i ja. Ti si odradila kupanje.«
174
 Knjige.Club Books
»U redu je. Nije mi problem.«
Josh je zadržao neutralan izraz lica. Možda će mu dokazati da je u krivu. Ipak
su na odmoru. »U redu.«
Ali nije bio u krivu.
Nakon što je konobar dostavio pića i hranu, Josh je strpljivo čekao na balkonu
da mu se Kimmy pridruži, premda je već znao što će vidjeti ako uđe i gurne glavu
u Sashinu sobu. Bilo je točno kako je očekivao: obje njegove cure čvrsto su
spavale. Jedna jer je bila iscrpljena, a druga jer bi radije radila bilo što nego
provodila vrijeme nasamo s mužem.
Vratio se na balkon i popio velik gutljaj bezalkoholnog koktela, priželjkujući
da je naručio pivo. Predjela i desert više ga nisu privlačili. Te je noći puno
vremena proveo na balkonu, izgubljen u mislima, prije negoli je konačno sam
otišao u krevet.
Obećao si je da ujutro neće ništa reći, ali jest. Kimmy je primijetila pladanj
sa zgrušanom hranom, ali nije ništa rekla, što ga je zaboljela više nego kad se
nije pojavila noć prije.
»Mislio sam da ćeš mi se pridružiti«, rekao je.
»Puno smo hodali, bila sam umorna. Zar ti nisi?«
»Nikad nisam toliko umoran da se ne bih družio s tobom.«
»Mislila sam da je ovo obiteljski odmor.«
»I jest. Na odmoru sam s kćeri i suprugom. Ili bi možda »America« bila
točnija riječ.«
»Što bi to trebalo značiti?«
»Upravo kako i zvuči. Ako postoji druga riječ koja opisuje kako doslovno
svake noći okreneš mužu leđa i omotaš se sa sedam prekrivača, jer ne daj Bože
da te pokuša dodirnuti, onda ne znam tu riječ.«
»Ne okrenem ti leđa svake noći.«
»U redu, Kimmy.«
»Zar ćemo sada o tome?«
»O nedostatku intimnosti sa suprugom? Da, možda. Jer tko zna hoćeš li ikad
čuti što ti govorim.«
»Prestanite se svađati«, vrisnula je Sasha s dovratka. Nosila je svoj kupaći
kostim i Mickeyjeve uši. U tom trenutku Disney World nije bio najsretnije mjesto
na svijetu.
Prestali su istog trena, posramljeni jer su inače puno bolje skrivali svoje
bračne nesuglasice.
Ili su barem tako mislili.

175
 Knjige.Club Books

Četrdeset četvrto poglavlje

LAYLA JE DUŽE odspavala na svoj slobodni dan. Sunce je već bilo izašlo, ali bila
je to varljiva fraza, jer kad se dovukla do kuhinje u ogrtaču i papučama, nije bilo
sunčano. Dan je počeo mračno i turobno, ali nije joj smetalo. Skuhala je lončić
kave i sjela na trosjed s vrelom šalicom i svojim dnevnikom.
Počela je bilježiti stvari na kojima je zahvalna svaki put kad bi otvorila
dnevnik. Tog jutra zapisala je da je zahvalna na slobodnom danu tijekom tjedna,
što rijetko dobiva. Bila je zahvalna na Tonyji, koja joj je pomogla preživjeti
proteklu godinu. Bila je zahvalna na preuzimanjima pjesme Zahvalna, koju je
preuzelo više od dvjesto tisuća ljudi, nezamisliva brojka koja je donosila značajne
prihode. Bila je zahvalna što su ona i Josh pronašli jedno drugo te što dijele
zajedničke teme.
I konačno, ali nipošto najmanje važno, bila je zahvalna roditeljima, koji su joj
svake godine darivali novac, te time omogućili da se dočeka na noge nakon što je
napustila Liama.

Mjesec dana nakon što su se Layla i Liam uselili u novu kuću, u poštanskom
sandučiću pojavila se pozivnica na druženje za nove stanare zainteresirane za
članstvo u ekskluzivnom ladanjskom klubu u susjedstvu.
»Kamo je nestao onaj letak?« upitao je Liam nekoliko dana kasnije.
»Bacila sam ga«, rekla je Layla. »Već imaš pravo korištenja terena za golf.
Zašto bismo se učlanili u klub?«
»Jer bi nam članstvo donijelo više pogodnosti. Imaju bazen i restoran. To je
odličan način upoznavanja ljudi.«
»Nisi li uvijek govorio da te ladanjski klubovi ne zanimaju? Nisi se nikome
želio obavezati.«
»Mislim, već smo se prilično obvezali. Živimo na terenu za golf.«
»Znam«, rekla je Layla. »Loptica je nekidan udarila o prozor dnevne sobe i
nasmrt me prepala.« Dogodilo se tek jednom otkako su se uselili, ali zapanjilo ju
je što loptica nije razbila staklo. »Trebao si vidjeti kako sam poskočila. Nije ni
čudo da mi agent nije odgovorio kad sam ga pitala za to.«
176
 Knjige.Club Books
»Mislim da ćemo se naprosto morati naviknuti. I, što misliš? Da odemo na
susjedsko druženje? Navratimo na nekoliko minuta, pa ako ti bude grozno,
pobjegnemo?«
Layla nije ni najmanje željela članstvo u ladanjskom klubu. Bazen je nije
privlačio jer joj koža lako gori na suncu, pa na kraju uvijek završi u hladu s
ogromnim šeširom dok se ostali brčkaju u vodi ili izležavaju na ležaljkama. Ali
čak i da im se željela pridružiti, visoka mjesečna članarina naprosto im je bila
izvan dosega.
»Ne možemo si to priuštiti«, rekla je. Kao što je predvidjela, nova kuća im je
preopteretila budžet. Znalo se dogoditi da im iznos na računu padne ispod
poželjne razine, ali rata za kredit - i drugi računi - uvijek su bili plaćeni. Svakih
nekoliko mjeseci Liam bi dobio veliku proviziju, pa bi im se stanje na računu opet
popravilo. Ali uvijek je želio nešto novo, a što ako se jednog dana dogodi da ne
uspije dobiti veliku svotu? Layla ponekad nije mogla zaspati jer bi razmišljala da
ih samo jedna medicinska katastrofa ili duže razdoblje nezaposlenosti dijeli od
potpune financijske propasti. Liam se time nije ni najmanje uznemiravao. Njegova
je filozofija bila da moraš imati najveće, najbolje od svega. Želio je uživati u
sadašnjosti, s malo razmišljanja o tome što ih možda tek čeka. Živjeli su bajkovito.
Divna kuća, dobri auti, te članstvo u ladanjskom klubu, kad bi barem Layla
pristala.
»Znam da ne možemo«, priznao je. »Barem ne odmah. Ali druženje je posve
besplatno, a možda ti se svidi netko od susjeda. Možda imaju knjiški klub kojem
se možeš pridružiti.«
Knjiški klub bi mogao biti zgodan. Možda će upoznati neke nove parove s
kojima bi se mogli družiti, roštiljajući tijekom toplih mjeseci ili kartajući tijekom
beskonačnih zima u Minnesoti. Iskreno rečeno, dobro bi im došli prijatelji. Novi
početak, u društvenom smislu.
»A valjda ne može škoditi da navratimo«, rekla je Layla. »Mislim da je na
pozivnici pisalo da počinje u pola sedam.«

Naziv »druženje« bio je pomalo varljiv; Layli je to djelovalo kao pravo pravcato
događanje. Konobari su nosili pladnjeve s predjelima i koktelima osmišljenima
specijalno za tu prigodu. Očito će nastupiti i neki bend, jer su na pozornici čekale
gitare i bubnjevi, nedostajali su samo glazbenici koji će ih svirati. Dok je
promatrala pozornicu i instrumente, Laylu je ispunila čežnja koju je naučila
potisnuti.
Svi su muškarci nosili sakoe, a žene haljine ili uske hlače s bluzama dubokog
izreza. Layli je bilo drago što se odlučila za cipele s viskom petom, uske traperice,
svilenkastu majicu bez rukava i sako, te što je odvojila vremena da isfenira kosu,
umjesto da je sveže u uobičajeni rep. Čak je nanijela ruž, a kad je ušla u kuhinju,
Liam je komentirao da izgleda lijepo.

177
 Knjige.Club Books
Baš je prihvatila koktel - nešto ljubičasto zamamnog mirisa - kad se okrenula
i našla licem u lice sa Suzanne.
»Layla! Bok«, uzviknula je Suzanne i zagrlila Laylu. »Nadala sam se da ću te
sresti.«
Layla joj je zbunjeno uzvratila zagrljaj i rukovala se sa Suzanninim mužem
kad ga je predstavila. Činilo se da Liama nije iznenadio susret sa Suzanne, ako je
bilo za vjerovati njegovom opuštenom izrazu lica.
»Živite li u ovom susjedstvu?« upitala je Layla.
»Da. Mislila sam da znaš. Stalno objavljujem nešto o tome.«
Nekoliko godina nakon njihova vjenčanja, ni Liam ni Layla nisu sretali
Suzanne u gradu, pa je Layla pomislila da se možda odselila. Pojavila se opet kad
su se svi ljudi koje je Layla ikad upoznala odlučili registrirati na Facebook,
uključujući nju i Liama. Liam je prihvatio Suzannin zahtjev za prijateljstvom;
Layla nije.
»Zašto si prihvatio njezin zahtjev?« upitala ga je Layla kad je Liam to
spomenuo.
»Nisam vidio zašto ne bih. Nije to neka velika stvar.«
Suzanne je uporno Layli slala zahtjeve za prijateljstvom i dosađivala je Liamu
sve dok Layla konačno nije prihvatila i na brzinu prelistala beskonačan niz
fotografija njezine djece i muža jer je Suzanne dijelila svaku pažljivo odabranu
sekundu njihovih života.
Usklađene odjevne kombinacije.
Blagdanska snimanja u knjižnici Suzannine kuće, kad bi svi odjenuli crno i
narančasto za Noć vještica, te pravu eksploziju kariranog uzorka i bijelih
pahuljica povodom zimskih blagdana.
Crveno za Valentinovo i zeleno od glave do pete za Dan svetog Patrika, te
pastelne nijanse za Uskrs.
Layla je sakrila Suzanne, da ne bi morala gledati njezine objave. Ali ponekad
bi interakcije između Suzanne i Liama - komentar, smiješna slika - iskakale Layli
na profilu, na što bi je intuicija malo bocnula. Upozorila. Možda bi trebala obratiti
pozornost na ovo, poručila joj je.
A sada ih je Liam preselio u Suzannino susjedstvo.
Layla nije znala da Suzanne živi ondje, ali Liam je zasigurno znao. Bilo je to
veliko novoizgrađeno naselje, pa ako Suzanne ne živi u njihovoj ulici - a Layla je
mislila da ne živi, jer su upoznali većinu najbližih susjeda, barem u prolazu -
prilično je vjerojatno da Layla ne bi naletjela na nju da Suzanne to ne želi. Kad
bi suočila Liama s tim, rekao bi da nije skrivao tko živi u susjedstvu. Bilo je očito
po Suzanninim objavama.

178
 Knjige.Club Books
Layla se šokirala po drugi put te večeri kad je naletjela na Ricka, bivšeg
basista Storm Waminga, dok se vraćala iz toaleta. »Layla!« uzviknuo je, čvrsto je
grleći.
»O, moj Bože. Nastupaš večeras?«
»Aha. Osnovao sam novi bend prije nekoliko godina. Prilično smo traženi u
svijetu ladanjskih klubova i privatnih događanja.«
»Ajme. Stvarno nisam u toku. Nisam znala.«
»Pridruži nam se večeras.«
»Hvala, ali došla sam s mužem. Uselili smo se u naselje prije nekoliko
mjeseci, pa smo navratili izvidjeti situaciju.«
»Slobodno nam se pridruži na pozornici ako se predomisliš. Trebao bih
krenuti. Uskoro počinjemo. Čovječe, baš mi je drago što sam te vidio. Podsjeća
me na stara vremena.«
»I meni.«
Kad je bend počeo svirati, Layla ih je pomno slušala. Kad se vratila s toaleta,
rekla je Liamu da je naletjela na Ricka. »Fora. Nadam se da će svirati neke od
mojih najdražih«, rekao je.
I jesu.
Set lista nije bila posve ista, dodali su mnogo novijih skladbi, ali dok su svirali
pjesme koje su nekoć izvodili u Connie’su, Layla je zatvorila oči, vraćena u neko
drugo doba, prisjećajući se kako se nekoć osjećala i žudeći da opet doživi taj
osjećaj.
Nije puno govorila na povratku kući. Liam je previše popio, pa se oslonio o
suvozački prozor dok je Layla vozila mračnim ulicama novog susjedstva,
»članstvo u ladanjskom klubu bi praktički platilo samo za sebe«, rekao je Liam.
»Znaš li koliko se poslova dogovori uz piće u blagovaonici?«
»Ne možemo si to priuštiti«, rekla je odlučnim tonom. Koliko god da se
zabavila, brojevi nisu lagali, ako ovo ne sreže u korijenu,
I umova želja za učlanjenjem samo će rasti. Ladanjski klub postat će nova
igračka koju želi.
»Ja mislim da možemo.« Njegov ledeni ton bio je jednak njezinom.
Nisu više ništa rekli do kraja kratke vožnje. Ali Liam je opet potegnuo temu
dok su se pripremali za spavanje. »Ne možeš mi reći da se nisi zabavila večeras«,
rekao je. Ton mu je bio puno blaži.
»Da, zabavila sam se«, rekla je dok je navlačila donji dio pidžame i majicu
kratkih rukava. »A sad sam umorna i želim u krevet.« Nije imala energije za svađu
s čovjekom koji zarađuje za život nagovarajući ljude da kupe štogod im prodaje.
»Mislim da bismo trebali to razmotriti.«
»Ne, definitivno ne bismo.«

179
 Knjige.Club Books
»Znam o čemu se radi. Ovo je zbog Suzanne«, rekao je.
»Jebe mi se za Suzanne. Toliko da uopće nije faktor u ovoj jednadžbi. Ne
možemo si to priuštiti. Preskupo je i neću gubiti noći brinući se kako ćemo platiti
članarinu. Ne mogu to više podnijeti.«
»Ne radi se o tome što ti možeš podnijeti, Layla. Ne znam zašto se uvijek sve
mora vrtjeti oko tebe.«
»Nije mi to cilj.« Nije ni pokušala ostati smirena, nego je odmah prešla na
viku, imala je osjećaj da će joj glava eksplodirati. »Kažeš to svaki put kad se
nađemo u težem periodu, ili jako teškom periodu ili periodu kad jebeno nemam
pojma kako ćemo platiti račune. Doslovno svaki put kad se uzrujam, ti kažeš,
»Layla, ovo nema veze s tobom.« Ali ako nečije ponašanje utječe na tebe i stvara
ti osjećaj panike, onda da, ima veze sa mnom. Dosadilo mi je i dozlogrdilo
održavati nas na površini. Sve ovo«, rekla je, mašući rukama, obuhvaćajući i
Liama i sobu u kući koju si zapravo nisu mogli priuštiti. »Idem na posao svaki
dan, a navečer podučavam djecu jer nas netko mora održavati na površini. A
jednom kad uspijem, ne želim da nas potapaš. Povlačiš me za sobom, a ja samo
pokušavam naći neko uporište. Ti obožavaš juriti za idućom velikom provizijom.
Tebi je to droga. Ali znaš što? I ja sam bila u ekstazi dok sam radila što volim. Ali
morala sam se toga odreći.«
»Da, znam, jer nikad nisi prestala pričati o tome. Jadna Layla«, rekao je.
»Željela je biti rock zvijezda, a Liam joj je to oduzeo. Zar si stvarno mislila da ćeš
postati zvijezda?« Izraz na njegovu licu govorio je da on definitivno nije, te da je
Layla budala ako se zavarava da bi to bilo moguće.
Neobično je koliko vremena provedeš upoznavajući nekoga na početku veze.
Svi ti sladunjavi razgovori dok očajnički pokušavaš otkriti njihovu najdražu boju,
najdraže jelo, srednje ime. Ali o osobi puno više otkriješ dok veza propada nego
dok tek počinje, između ostalog saznaš koliko te duboko mogu raniti svojim
riječima.
»Nikad nije bilo poanta da postanem zvijezda, šupčino. Poanta je bila da se
bavim nečime što volim, a čega se još nisam bila spremna odreći.«

Liam je te noći spavao na trosjedu, a idućeg jutra, kad se Layla probudila sama
u njihovu krevetu, počela je razmišljati što želi od života. Što bi mogla učiniti.
Misli su navirale kao dim ispod vrata. Što ako odem? Što ako samo kažem
»Gotovo je«?
Bi li to iznenadilo Liama? A njezinu obitelj i prijatelje? Bi li se šokirali? Je li
uopće marila?
Nekoliko mjeseci prije Layla je izvadila papir, pa na jednu stranu napisala
sve Liamove dobre osobine, a na drugu sve loše. Liam je imao puno dobrih
osobina koje nije mogla zanemariti. Bio je dobra osoba, velikodušan, srdačan,
znao je slušati. Bio je predan. Ali također je užasno upravljao njihovim

180
 Knjige.Club Books
financijama i nikad nije bio zadovoljan onime što imaju. A nije bilo važno što
dobro sluša, jer bi čuo Laylu, a zatim svejedno učinio što god poželi.
Layla nije uživala u pomisli da si cijeli život preokrene naglavačke. Ali
uvjeravala se da bi to vjerojatno bilo kao trenutak prije povraćanja ili kao kad
skidaš flaster koji ti se čvrsto zalijepio za kožu: nije ugodno, ali jednom kad prođe,
osjećaš se puno bolje, toliko da se pitaš zašto si tako dugo čekao na olakšanje.

Nakon noći koju je Liam proveo na trosjedu, prošao je još cijeli jedan dan prije
negoli su opet počeli razgovarati. »Podgrijao sam tjesteninu za ručak, izgrabio
sam i tebi«, rekao je.
»Hvala.« A onda, malo kasnije tog poslijepodneva, Layla je rekla, »Podigla
sam odjeću s kemijskog. Odijela su ti u ormaru.«
Liam joj se nasmiješio. »Hvala.«
Već je dugo znala da trebaju bračnu terapiju. Možda bi se mogla raspitati za
preporuku. Mogli bi razgovarati pred nepristranom osobom, kako se Layla ne bi
osjećala kao negativka. Možda bi je Liam poslušao. Možda bi i Layla saslušala
njega.
Premda su se privremeno pomirili, Layla nije vjerovala da Liam svejedno ne
bi iskoristio njihovu kreditnu karticu za plaćanje pologa za članstvo u ladanjskom
klubu, pa je provjeravala račun svakog dana. Da joj laptop nije ostao bez baterije,
da nije uzela Liamov iPad, Layla nikad ne bi vidjela razgovor na Facebooku koji
je zaboravio zatvoriti. Razgovor koji je trajao skoro osamnaest mjeseci, u kojem
su se Liam i Suzanne zaklinjali na vječnu ljubav.
Kad je Liam te večeri došao kući s posla, predala mu je iPad.
Ništa nije zanijekao.
Nije se borio za nju.
Činilo se da mu je skoro laknulo.
Layla je otišla u spavaću sobu, a kad je izašla, vukla je za sobom kofer.
»Gotovo je, ostavljam te.«

Laylu je njezin brak s Liamom podsjećao na priču o žabi koja sjedi u loncu vode,
ali temperatura raste toliko postepeno da ne primjećuje da će se živa skuhati. Kada
je Layli konačno doprlo iz dupeta u glavu, voda u kojoj je godinama sjedila već
je kipjela.
Ustane i odloži šalicu u sudoper. Na tako hladan i turoban dan nije bila nimalo
raspoložena za stajanje u redu pred matičnim uredom. Ali kad to obavi, Layla
Hilding-Cook opet će biti jednostavno Layla Hilding. Već se veselila osjećaju
zadovoljstva kad se vrati kući i prekriži taj zadatak s popisa. Bit će svojevrsno
novo rođenje, novo doba njezina života.
Bolje doba.

181
 Knjige.Club Books
*
Layla je stezala kišobran dok je hodala pločnikom do ulaza u matični ured, a kiša
je više nalikovala sitnoj tuči dok je zvučno udarala o pod. Red je bio očekivano
dug, ali dok je čekala, smiješila se i razmišljala kako već jedna kratka godina čini
značajnu razliku. Možda je uživala prisjećajući se prošlosti i svog napretka jer je
tako budućnost bila još slađa.
Kad je konačno došla na red, predala je potrebne dokumente, pa je izašla deset
minuta poslije. Primila je poruku od Josha: Spremna za ručak?

Da! Umirem od gladi.

Vidimo se uskoro. Xo

Da, spremna je za ručak, ali također za ostatak svojeg života.

182
 Knjige.Club Books

Četrdeset peto poglavlje

LAYLA PRIVUČE OVRATNIK kaputa čvršće oko vrata. Ona i Tonya stupale su kako
bi održale krvotok u nogama, a dah im je izlazio u obliku ledene pare dok su
pratile kako se auti polako približavaju mjestu za iskrcaj đaka. »Mora da je
proljeće ove godine otkazano«, reče Layla. »Mislim da smo zapeli u drugoj zimi.«
»A možemo se veseliti i trećoj«, reče Tonya. »U travnju.«
»Brian i ja imamo puno zanimacije na zatvorenom.« Bilo bi teško prečuti
entuzijazam u Laylinom glasu dok je prenosila Tonyji najnovije marketinške
akcije koje su pokrenuli da bi iskoristili novopronađenu popularnost. Facebook,
Instagram i YouTube, prijenosi uživo, tweetovi! Sve se odvijalo strahovitom
brzinom, a ponekad joj se činilo da im je preostalo samo da se čvrsto prime i
uživaju u vožnji. Gorljivo su izmjenjivali poruke, dijeleći informacije i ideje.
Stigli su Josh i Sasha, a Josheve oči zadržale su se na Layli dok su se znalački
smiješili. Njihov ručak u petak prometnuo se u zajednički vikend, tako da se Josh
kući vratio tek u nedjelju navečer. Layla se smiješila dok je razmišljala o vremenu
koje su proveli zajedno i svemu što su radili.
Možda joj više i nije toliko hladno.
Razmišljala je o četvrtku, kad se Sasha vraća Kimberly, pa će Layla i Josh
ponovno moći biti zajedno. Iščekivanje je skoro bilo opojno poput zamamne
stvarnosti, a da je mogla zapakirati taj osjećaj i prodati ga, bila bi milijunašica.
»Čini se da dobro napreduješ s Joshem«, reče Tonya kad su Josh i Sasha ušli
u zgradu. »Pogledao te užareno.«
»Znaš onaj osjećaj kad je sve još prilično novo, ali znaš da si na rubu prelaska
na iduću razinu?«
»Znam«, reče Tonya.
»Tako se trenutno osjećam s Joshem.« Layla je lebdjela danju i noću, u
sedmom nebu zbog Josha, jer je shvatila da se zaljubljuje u njega, a činilo se da
joj uzvraća osjećaje. Bila je to sušta suprotnost stresu i tuzi koje je osjećala pred
kraj veze s Liamom, kad je život bio poput tegobnog probijanja kroz živo blato.
Ovo je bilo puno bolje na milijun različitih načina. Da je netko prije godinu dana
rekao Layli da će već za dvanaest mjeseci biti toliko sretna, ne bi mu vjerovala.

183
 Knjige.Club Books
Layla zaškilji prema parkiralištu. Žena koja je žurila prema njima prilično je
nalikovala Kimberly. Kad se približila, Layla je vidjela da se definitivno radi o
Joshevoj uskoro bivšoj supruzi. Preko ruke joj je visjela dječja pamučna vrećica,
a u rukama je držala nekakvu plastičnu kutiju.
»Bok«, reče Kimberly kad je stigla do njih. »Je li Sasha već ušla? Željela je
donijeti svoju American Girl lutku da je pokaže razredu, ali mislila je da je kod
tate. Baš smo se mimoišli.«
»Već su ušli, ali pobrinut ću se da je dobije«, reče Layla.
Kimberly joj je predala vrećicu, ali kad je Layla pružila ruku očekujući kutiju,
Kimberly ju je zadržala. »O, ovo nije za Sashu.« Gledala je preko Laylina ramena
prema ulazu u zgradu škole, a mora da je primijetila Josha, koji je izlazio, jer je
dignula ruku i mahnula mu.
»Bok«, čula ga je Layla kako govori kad je zastao iza njih. »Je li Sasha nešto
zaboravila?«
»Nazvala me s tvog mobitela dok si se tuširao jer je željela da joj donesem
lutku. Mislila je da je kod tebe.«
»Oprosti, nisam znao da te nazvala. Meni ništa nije rekla. Inače bih te
pričekao, ili bismo navratili do tebe da je pokupimo.«
»Nije nikakav problem«, reče Kimberly. Zastala je, promatrajući Josha. »Jesi
li učinio nešto s kosom?«
»Nisam.«
»O, izgleda drugačije. Ne na loš način«, doda hitro. »Izgleda lijepo.« Preda
Joshu plastičnu posudu. »Izvoli, ispekla sam kolače od bijele čokolade koje voliš.
Recept koji imam je jako izdašan, pa sam pomislila da bi ih možda želio ponijeti
kući.«
»O«, reče Josh, a zvučao je iznenađeno, ali također dirnuto gestom. Layla se
sjeti da je Josh rekao da je Kimberly počela peći kolače.
»To su oni s bijelom čokoladom i komadićima maslaca od kikirikija«, reče
Kimberly.
»S morskom soli preko?«
»Da. Dodala sam više, jednom si rekao da su tako odlično ispali.«
»Pa, hvala.«
»Nema na čemu.«
Josh se okrene prema Layli i Tonyji. »Ugodan dan.«
»Također«, odgovore, a Josh krene s Kimberly prema parkiralištu. Layla ih je
promatrala kako hodaju zajedno, čavrljajući cijelim putem.
»Dakle«, reče Layla potiho.
»Aha«, reče Tonya.

184
 Knjige.Club Books
*
Tijekom stanke za ručak, dok je Layla grijala svoju hranu u mikrovalnoj, Tonya
je čekala s njom i jela jogurt iz čašice, oslonjena o pult. »Ne znam koliko bi trebala
učitavati u to«, reče Tonya.
»Trudim se.« Ali misli su se vraćala tome, koliko god je nastojala potjerati ih
iz uma.
»Znaš li tko je tražio razvod?«
»Rekao je da čeka da Kimmy preda dokumente, pa sam uvijek pretpostavljala
da se ona željela razvesti. Vjenčali su se čim su završili srednju, Josh je rekao da
su se razvili u različitim smjerovima, pa više nisu isti ljudi.«
Layla je mislila da zna sve o Joshevoj rastavi. Osim što je, kad je stvarno
promislila, što je radila cijelo jutro, shvatila da je potpuno drugačija od njezine
rastave od Liama, koja je bila frustrirajuća, užarena, i neupitno konačna.
Potpuno drugačija.
Josh i Kimberly proveli su pola života zajedno, a rastava je djelovala uljudno,
prijateljski. Bila je to vrsta rastave koja potiče dobronamjernost, a ne poriv da
baciš nešto teško na supružnikovu glavu usred svađe koja je izmaknula kontroli.
Također, imaju dijete zajedno, što će ih povezivati do kraja života.
»Možda se predomislila«, reče Layla. »Možda se Josh borio da ostanu
zajedno, a njezini kolači i komplimenti za frizuru otvaraju mogućnost pomirbe.
Prije nekog vremena Sasha je objavila razredu da će se njezini roditelji pomiriti.
Nisam tome obraćala previše pozornosti, ali pitala sam Josha, pa je rekao da u
tome nema nimalo istine.« Dok je Josh s Laylom, zasigurno se ne ponaša kao
muškarac koji se želi pomiriti s bivšom ženom.
»Zakonski još nije razveden, što me dosad nije zabrinjavalo«, reče Layla kad
je mikrovalna odzvonila. »A sada vidim kako im je život izgledao dok su bili u
dobrim odnosima.«
»Što ćeš učiniti?«
»Razgovarat ću s njim kao zrela odrasla osoba i priznati da sam se možda
zaletjela. Povući ću kočnicu, barem dok razvod ne bude finaliziran. Intuicija mi
govori da je Josh dobra osoba, ali znala je pogriješiti, a nema razloga za žurbu.
Ako smo dobar par, neće nikamo nestati.« Layla je željela da veza uspije, ali ako
je išta naučila iz svog odnosa s Liamom, naučila je da ljudi ne govore uvijek što
misle.
A Kimberly nije izgledala kao žena koja se sprema na borbu za skrbništvo;
izgledala je kao žena koja želi natrag svojeg bivšeg muža.

185
 Knjige.Club Books

Četrdeset šesto poglavlje

LAYLA JE RAZMIŠLJALA nekoliko dana, priželjkujući da može uvjeriti samu sebe

da ono što je vidjela nije velika stvar, pa da ne mora razgovarati s Joshem.
Međutim, intuicija joj je govorila drugačije, pa kad je Josh stigao s Nortonom u
četvrtak navečer, čim ju je poljubio, Layla mu je rekla, »Možemo li razgovarati o
nečemu?«
»Naravno. O čemu?«
Oklijevala je na trenutak, a njemu je osmijeh iščezao s lica. Djelovao je
pomalo zabrinuto. »Zaljubljujem se u tebe«, reče Layla. »Snažno.«
Osmijeh mu se vrati na lice. »I ja se tako osjećam.«
»Ali mislim da trebamo usporiti. Ti još nisi zakonski razveden, a meni Liam
pokušava zagorčati život. Kad sam te nekidan vidjela u školi s Kimberly, stvarno
sam osvijestila da oboje još imamo neke neraščišćene situacije kojima se moramo
pozabaviti.«
Isprva ništa nije rekao, a zatim je pogleda u oči. »To je ono što želiš?«
Ne. »Ne mogu te zvati svojim ako još pripadaš drugoj«, reče Layla.
»Ne pripadam njoj«, reče Josh. »Ali razumijem i spreman sam pričekati dok
svi dokumenti ne budu potpisani, posebno ako bi Kimmv mogla iskoristiti moju
vezu s tobom u borbi za skrbništvo. Doduše, ne zna za nas.«
»Ali u tome leži dio problema. Ne bi se trebao zabrinjavati zna li za nas, a da
si razveden, ne bi te brinulo. Imam osjećaj da skrivamo nešto od nje, a ne sviđa
mi se taj osjećaj.«
»Ne sviđa se ni meni.«
»Nikamo neću pobjeći«, reče Layla. Čekat će ga. Ako se ne vrati, ostat će joj
u lijepom sjećanju. Možda je suđeno da Josh bude tek utjeha, netko između Liama
i idućeg muškarca, tko god bio. A možda je Layla njegova utjeha.
Ali možda nađu način da se vrate jedno drugome, jer ne postoji nitko s kime
bi radije bili.
»Što misliš o još jednoj noći?« reče Josh. »Večeras ćemo raditi što smo
planirali, a sutra ćemo poći svatko svojim putem dok se prašina ne slegne.«

186
 Knjige.Club Books
Layla se nasmiješi. »Apsolutno.« Josh nije droga koje se ne može odreći. Ima
trideset pet godina, a praktična, oprezna strana njezine ličnosti odlučila se za
stanku, što je ispravna odluka. Ali bol se ipak ublažila kad je shvatila da Josh ne
odlazi baš istog trena.
»Već sam izveo znaš već koga u Š-E-T-NJ-U, ali što kažeš da odemo nas
dvoje?«
»Može.«
Kad su izašli, Josh je posegnuo za njezinom rukom. Layla bi voljela
zanemariti oprez i zaboraviti sve osim koliko se divno osjeća dok šetaju zajedno
držeći se za ruke, ali ne smije.
Nije ju pokušao razuvjeriti, mada nije ni očekivala da hoće, u tišini je skoro
čula kako oboje razmišljaju.
»Čudno je to«, reče Layla. »Život.«
»Istina.«
»Puno sam razmišljala o tome gdje sam bila prije deset godina, kako nisam
zamišljala da ću završiti ovako.«
Josh se kratko nasmije. »Mogu te razumjeti, a zamisli tek da je riječ o
dvadeset godina.«
»Možda će ono što slijedi biti bolje negoli smo zamišljali«, reče Layla.
»Nadam se.«
Dugo su šetali, a kad su se vratili k Layli, primio ju je opet za ruku i odveo u
spavaću sobu. Bilo joj je drago što su odlučili provesti još jednu, posljednju noć
zajedno. Iduće jutro poljubio ju je u čelo i izašao iz kreveta, a vrijeme će pokazati
hoće li se ponovno ondje sastati.

187
 Knjige.Club Books

Četrdeset sedmo poglavlje

NEKOME TKO BI promatrao izvana, jutarnje dežurstvo izgledao bi jednako: Josh i

Sasha prehodali bi put od parkirališta do pločnika, a zatim do mjesta gdje su Layla
i Tonya stajale uz rub ceste. I dalje bi si poželjeli dobro jutro, a zatim bi ušli u
zgradu. Ponekad bi Sasha dijelila neke vijesti s Laylom ili Tonyjom, a Josh bi
strpljivo čekao. I dalje se smiješio Layli, a ona bi mu uzvratila osmijeh, što je
samo naglašavalo koliko mu nedostaje što je ne vidi, što ne razgovara s njom,
svaki dan. Na odlasku bi poželio Layli i Tonyji ugodan dan, a zatim bi ušao u
kamionet.
Prošla su već dva tjedna njihovog razdoblja hlađenja, a premda je Josh znao
da je Layla ispravno odlučila kad je tražila stanku, razdvojenost mu nije padala
nimalo lakše. Nije patio za Laylom kao neki čeznutljivi tinejdžer, ali osjetio je
njezinu odsutnost zbog manjka komunikacije. Osjetio bi je kad bi posegnuo za
mobitelom da je nazove i poželi joj laku noć nakon što bi Sasha zaspala, dok bi
sjedio s Nortonom na trosjedu. Znao je kako biti ishitren osamnaestogodišnjak
koji se ženi za prvu ženu u koju se zaljubio, znao je kako biti mladi muškarac koji
se sabire i postaje dobar suprug. A sada je postao otac samac koji u kasnim
tridesetima počinje ispočetka. Osjećao se kao turist u stranoj zemlji dok je
pokušavao dokučiti kako posložiti sve djeliće slagalice.
Ponekad bi pomislio da je stanka nepotrebna, jer je gajio osjećaje prema Layli,
snažne osjećaje, nije ga zanimao nitko osim nje. Ali znao je prvo mora neke stvari
privesti kraju. Kimmy je konačno primila papire za razvod, te je pozvala Josha da
ih dođe potpisati, pa će uskoro biti korak bliže završetku tog poglavlja života. Tek
kad je Layla zatražila da uspore, shvatio je da zapravo čezne za jasnim
okončanjem propalog braka.

Josh je pozvonio na portafon Kimmyna stana oko pola jedanaest. Rekla je Joshu
da je uzela slobodan dan, ali kada je otvorila vrata, izgledala je iznenađujuće
dotjerano za nekoga tko se planira opuštati cijeli dan. Uredila je frizuru i
našminkala se, a umjesto trenirke obukla je traperice, čizme i pulover dubokog
izreza. Osjetio je dašak parfema koji je nosila proteklih deset godina, koji bi
prepoznao čim bi netko prišao dovoljno blizu.

188
 Knjige.Club Books
»Bok«, reče Josh, pa istrese kišu iz kose.
»Uđi«, reče Kimmy. »Skuhala sam kavu. Jesi za šalicu?«
»Može. Hvala.«
Donijela mu je kavu i krišku još vrućeg kruha od banane. »Peklo mi se nešto.
Vrijeme je užasno«, reče Kimmy.
»Fino miriše.« Odgrize velik zalogaj. »I fino je.«
Kimberly je sjela njemu prekoputa sa svojom šalicom i kruhom od banane, te
su jeli u tišini. Kad je Josh pojeo, upita je, »Imaš li papire? Mogu ih potpisati, pa
ću ti se maknuti s puta. Sigurno imaš nešto zabavnije u planu za slobodni dan.«
Kimmy ustane i odnese tanjure do sudopera, a Josh se ponovno zabrine za
skrbništvo. »Kimmy?«
Okrene se, a Josh primijeti da su joj oči pune suza. »Nemam papire jer još
nisam podnijela zahtjev.«
»Zašto nisi? Neću se odreći ni minute svog vremena sa Sashom. Želim da ti
to bude jasno.« Govorio je smireno, ali srce mu je tuklo.
»Ne radi se o Sashi.« Zaplakala je, a suze su joj se slijevale niz lice.
Nije morao pitati, jer je odjednom shvatio.
Proveo je s Kimmy polovicu života. Znao je sve o njoj, a jedino nije znao
kako mu je trebalo toliko dugo da shvati zašto oteže s razvodom. Zabrinutost i
strah oko gubitka vremena s kćerkom zasjenili su sve druge brige.
Kimmy počne glasnije plakati. Bila je uznemirena, pa Josh osjeti poriv da je
utješi, kako je tješi od osamnaeste godine, ali tada mu se jave dvije misli. Prva je
bila da rješenje Kimmy više nije njegova odgovornost, a druga da mu je teško
tješiti osobu koja ga je jednog, inače uobičajenog utorka navečer, obavijestila da
je njihov brak gotov te da želi razvod.

Vratio se kući s posla i našao Kimmy u dnevnoj sobi kako zuri u prazno. Televizor
nije radio. Glazba nije svirala. Nije buljila u mobitel, što mu je trebao biti prvi
pokazatelj da se nešto događa.
»Gdje je Sasha?« upitao ju je.
»Kod tvoje mame, peče kekse s drugim klincima.«
»Lijepo«, rekao je, jer je njegova mama često to radila - pozvala bi svu
unučad da naprave ogroman nered u njezinoj kuhinji, a zatim bi ih hiperaktivne
od šećera vratila roditeljima, ali s tanjurom slastica kojima bi se i Josh poslužio.
Kimmy je imala bolan izraz lica, ustala je s trosjeda i počela koračati
prostorijom, okrećući se na peti, gore-dolje.
»Što je s tobom?« pitao ju je.
»Zar ti ne želiš stvari?«
Prokletstvo, kakvo je to pitanje? »Kakve stvari?«

189
 Knjige.Club Books
»Ne znam. Različita iskustva. Više slobode izbora u životu.«
»Morat ćeš biti malo konkretnija«, rekao je. »Imala si puno izbora u životu.
Oboje smo imali. Donijela si neke odluke, ja sam donio svoje, a mnoge smo
donijeli zajedno.«
»Hoću reći, ne poželiš li otkriti što se sve nudi? Kad sam počela studirati
zapitala sam se što sam sve propustila u životu.«
»A što točno tražiš?« Počela ga je ljutiti, jer mu se činilo da Josha i njihov
brak krivi za ograničavanje izbora.
»Ne znam«, zaplakala je. Povrh uznemirenog koračanja, počela je kršiti ruke.
»Varaš li me?« To bi objasnilo zašto više ne spavaju zajedno.
»Ne!«
»O čemu se onda radi ovdje?«
»Ne znam želim li više biti vezana.«
»Vezana u smislu udana za mene?« pitao ju je. Nije mu odgovorila, odbijala
ga je pogledati. »Ajme, Kimmy. Žao mi je što ti je ovaj brak takva patnja.«
Rasplakala se kad je čula ljutnju u njegovu glasu, što ga je još više razljutilo.
»Nije patnja«, rekla je.
»Bogami zvuči kao da je.«
»Bili smo strašno mladi.«
»Da«, složio se.
»Promijenila sam se. Ti si se promijenio.«
»Da«, ponovio je. »Ali što je s našom kćeri? Je li se ona promijenila? Jer
hoće. Ovo će je zauvijek promijeniti.« Osjetio je strašnu bol kad je pomislio da će
Sashi slomiti srce. U tom je trenutku shvatio zašto parovi ostaju zajedno radi
djece.
Vidno je ustuknula. Spomenuvši Sashu ubo ju je ravno u srce, a bol koju je
nanio bila je Joshu ugodna, opravdana. Nije mu odgovorila, jer što bi uopće
mogla reći? I što bi sada trebali učiniti? Treba li se Josh iseliti? Ili Kimmy?
Odlučili su krenuti na bračnu terapiju, ali nakon tri seanse Kimmy je rekla
da više ne želi ići na terapiju.
Samo želi otići.

Kimmy je jedva smogla snage da pogleda Josha. »Želim nazad našu obitelj. Želim
tebe nazad. Mrzim što smo učinili to Sashi.«
»Dakle, sad kad si požalila svoju odluku, trebali bismo pokušati ponovno jer
misliš da razvod pogađa našu kćer? Pogađa tebe? Zar si svjesno zaboravila
potpuno sranje u koje nam se brak pretvorio zadnjih nekoliko godina - što je, usput
rečeno, naša kći definitivno primijetila. Zar misliš da je itko od nas lako podnio
raspad obitelji? Tebi nije bilo lako, meni nije bilo lako, a prokleto sam siguran da

190
 Knjige.Club Books
nije bilo lako ni Sashi. Zar želiš da tome svjedoči dok odrasta? Da nas prvo gleda
kako se svađamo, pa zatim kako se trudimo biti zreli? Da promatra kako se
mučimo kao nikad prije spasiti nešto što bi trebalo biti, ako već ne lako, jer brak
zahtijeva jebeno puno truda, onda barem ugodno? Jer ja to ni najmanje ne želim.«
»Ja sam kriva«, reče Kimmy. »Pogriješila sam. Ne postoji ništa što želim, a
što već nisam imala s tobom i Sashom.«
»Željela si slobodu. Željela si vidjeti što ti svijet nudi. Što je s tim?«
Nije ništa rekla, jer su oboje znali da se ispostavilo da tuđe ipak nije slađe.
»Dugo si me gurala od sebe, ni ja nisam bio sretan«, reče Josh. »Godinama
nisam bio istinski sretan.«
Kimmy je izgledala kao da ju je ošamario. »Zašto ništa nisi rekao?«
»Trudio sam se. Pokušao sam razgovarati s tobom, povezati se s tobom,
pokazati da sam nesretan, a kad nisam uspio, odustao sam iz istog razloga zašto ti
sada misliš da bismo trebali pokušati ponovno: nisam želio razoriti našu obitelj.
Volim te, Kimmy. Uvijek ću te voljeti. Predugo smo bili skupa da ne bih osjećao
nešto prema tebi do kraja života. Da ne bih želio najbolje za tebe, kao uvijek. Ali
sad, kad je prošlo nešto vremena, shvatio sam da također želim najbolje za sebe.
Mladi smo, ostaje nam još puno života za proživjeti, što bismo trebali učiniti na
najsretniji, najugodniji način koji znamo. Nažalost, Sashu će to obilježiti do kraja
života. Ali ne možemo joj pomoći da se prilagodi i oporavi ako joj dajemo lažnu
nadu. Naša pomirba bi bila lažna nada, a takvu pomirbu ne želim. Mislim da se
bojiš nastaviti dalje sama, ali nemoj se bojati. Bit ćeš dobro, a Sasha će nas
zauvijek povezivati. Ne moramo spaliti kuću samo zato što više ne živimo
zajedno.«
»Žao mi je što na kraju nisam bila bolja supruga.«
»Naprosto si me prerasla. I ja sam tebe prerastao.« Kimmy ustane i vrati se za
stol s kutijom maramica. S vremenom prestane plakati i duboko udahne.
»Ja ću predati zahtjev«, reče Josh. »Nazvat ću ih odmah danas.«
»Viđaš li se s nekim?« prošapće Kimmy.
»Nije u tome stvar.«
»Znam, Josh. Pitam jer zaslužuješ nekoga tko te usrećuje.«
»Trenutno se ni sa kim ne viđam.« Želja da ne povrijedi Kimmy bila je u
njemu tako duboko usađena da nije želio spominjati ni Laylu ni koliko su daleko
stigli prije negoli su odlučili provesti neko vrijeme odvojeno. »Dobra si mama,
Kimmy. Ponosan sam na sve što si postigla.«
Ustane i zagrli je, a Kimmy mu uzvrati zagrljaj. »Moram ići«, reče Josh. »Bila
si u pravu. Svijet svašta nudi. Idi naći nešto za sebe.«

191
 Knjige.Club Books

Četrdeset osmo poglavlje

»ŠTO SI ONO rekao, kako ovo funkcionira?« upita Layla, Sjedila je s Brianom na
improviziranoj pozornici u kutu prodavaonice gitara u petnaest do devet u četvrtak
navečer. Posvetili su se društvenim mrežama; Brian je povezao Facebook,
Instagram i Twitter s njihovom krasnom novom internetskom stranicom. Zakazali
su događanje - u devet će uživo otpjevati pjesmu Zahvalna svojim novim
obožavateljima. Brian nabrijava pratitelje već više od tjedan dana. Dva prijenosna
računala stajala su na tornju od kutija, pomoću kojih ih je Brian smjestio na
potrebnu visinu.
»Složio sam tako da istodobno prenosimo preko Facebooka i Instagrama.
Otpjevat ćemo pjesmu, a onda možemo odgovoriti na pitanja slušatelja.«
»Drago mi je da si riješio tehničku stranu priče, ja sam samo cura s gitarom
spremna za svirku.«
»Samo se nadam da će se ljudi pojaviti«, reče Brian.
»Ali nećemo ih moći vidjeti, zar ne?« upita Layla.
»Ne. Nikoga nećemo vidjeti. Gleda li tvoj momak? Zamisli da sviraš za
njega.«
»O. Više se ne viđamo.«
»Sranje. Žao mi je.«
»Ne, u redu je. Nismo prekinuli.« Ali ponekad je imala osjećaj da jesu. Layli
bi poželjela ispričati nešto Joshu, pa bi posegnula za mobitelom, ali bi se sjetila
da više ne komuniciraju, što je bila njezina ideja. »Zakonski još nije razveden, a
imala sam osjećaj da stvari postaju prilično ozbiljne. Odlučili smo se malo
razdvojiti.«
Brian kimne. »Razumljivo.«
»I Josh mi je prva osoba s kojom sam bila nakon razvoda, kao i ja njemu. A
znaš da to nikad ne uspije. Prva veza nakon prekida više je neka vježba, kao
razgovor za posao koji zapravo ne želiš, da možeš poraditi na greškama prije
idućeg.«
»Hmmm«, reče Brian.

192
 Knjige.Club Books
»Također, njegova supruga - jer su tehnički još u braku - donijela mu je kolače
od bijele čokolade sa zrncima morske soli i pohvalila mu frizuru jer je njihov
prekid, ispostavilo se, bio uljuđen, a ne katastrofalan poput mog. Činilo mi se da
nije sve razriješio, znaš?«
»Ne znam tko jede slane kolače, ali momak je bio baš cool.«
»Sol naglašava okus čokolade. I Josh je divan. Nije u tome problem.«
»Nema ništa loše u tome da prvo budete sigurni da je prebolio suprugu i da je
spreman za nešto novo.«
»Upravo tako.«
»Doduše, pretjerano preispitivanje može biti pogubno. Ne bi li se složila?«
»Imam neki osjećaj da imaš mišljenje o ovome. Možeš mi izravno reći«, reče
Layla.
»Slažem se da se definitivno prvo mora razvesti, ali izbaci ostala sranja o
probnim vezama. Moraš slušati intuiciju.«
»Rekla mi je da pričekam, pa sam je poslušala.«
»Zapravo ti je strah to rekao.«
»Ne, nije.«
»Jest. I to je shvatljivo. Prekidi su užasni, nipošto se ne želiš zaljubiti u nekoga
tko će ti ponovno slomiti srce. To je pitanje samoodržanja. Znam sve o tome. Čak
sam napisao pjesmu o tome.«
»Nikad nisi proživio razvod«, reče Layla. »To je drugačije.«
»Istina. Razvod donosi pravne komplikacije, zato sam se složio da bi se Josh
prvo trebao razvesti. Ali daj da te pitam nešto. Da se tinta osušila na toj presudi o
razvodu još prije šest mjeseci, da vam ništa ne stoji na putu, bi li svejedno
oklijevala? Reci mi iskreno.«
»Ne. Nisam se dvoumila dok mu nije donijela kolače i pohvalila kosu.«
»Zaboravi kolače i komentare o kosi. Neka nepoznata žena jednom je stajala
pokraj mene u red u benzinskoj i rekla da joj se sviđa moj stil odijevanja, a ja još
dan danas razmišljam o tome. Dogodilo se prije šest godina.«
»Ajme«, reče Layla.
»Muškarci nisu tako komplicirani. Rijetko odbijamo kolače, te volimo kad
nam žene kažu nešto lijepo, posebno žene do kojih nam je nekoć bilo stalo. To
nam pomaže kad se osjećamo glupo ili kad pomislimo da je problem bio u nama.
Riješit će ta nerazriješena pitanja i vratit će se.«
Layla se igrala s gitarom dok je Brian završavao s pripremom računala.
»Dobro, spremni smo.«
»Briane?«
Sjeo je pokraj Layle i podignuo gitaru. »Da?«

193
 Knjige.Club Books
»Jednom sam te skoro pozvala na spoj. One večeri kad sam navratila prije
zatvaranja, pa smo svirali zajedno. Pomislila sam da si drag, pametan i zgodan, te
da imamo puno toga zajedničkog. A zatim si spomenuo zaručnicu, pa ništa nisam
rekla.«
Josh se nasmiješi od uha do uha. »Oboje znamo će mi ovo davati krila tamo
negdje do 2032.«
Layla se nasmije. »I bolje ti je.«
U devet su krenuli s prijenosom uživo, a Brian je pozdravljao prisutne, koji
su pisali »bok« i »evo me« i »jedva čekam«.
»Drago mi je što te vidim večeras, Matthew«, rekao je. »Hvala na dolasku,
Lauren, Darian, Cordelia. Dat ćemo ljudima još nekoliko minuta da nam se
pridruže, a zatim ćemo Layla i ja otpjevati pjesmu koje je zbog vas stekla
popularnost koja je nadmašila naše najluđe snove. Ne možemo vam se dovoljno
zahvaliti na podršci. Izvrsni ste.«
»Bok, Lisa«, reče Layla. »Bok, Brooke, Julie. Drago mi je što si s nama,
Scott.«
»Bok, Grace«, reče Brian. »Zdravo, Stacy, Stefani, Amy. Jako mi je drago što
ste nam se pridružile večeras. Napišite nam u komentaru gdje se nalazite, da
znamo odakle se javljate.«
Brianu je išlo lakše nego Layli, ali nakon što je pozdravila nekoliko ljudi
poimence i osjetila iskren osmijeh na licu, opustila se i sve je postalo prirodnije.
Čak i zabavno. Podrška koju su im slušatelji slali ispunjala ju je toplinom, a bilo
je fora što se toliko ljudi okupilo radi njihova nastupa.
Brian je odsvirao uvodne note njihove pjesme Zahvalna, a Layla mu se
pridružila. Odsvirali su uvodnu dionicu nekoliko puta, polagano, pa sve brže. »Što
kažeš, Layla?« upita Brian. »Jesi li spremna otpjevati ovu pjesmu?«
»Dakako, Briane«, reče Layla i zapjevaše.
Zvučali su odlično, a aranžman koji su odabrali dao je pjesmi malo intimniji
ton, na kakav je Brian i ciljao. »Najvažnije je povezati se s publikom«, rekao joj
je. »Granica između glazbenika i slušatelja tanja je nego ikad prije. Možemo se
povezati u realnom vremenu. Stvoriti pravu vezu s obožavateljima.«
Bilo je vrlo neobično pričati, svirati i pjevati pred nevidljivom publikom.
Layla je znala da su ondje, da ih gledaju preko mobitela, tableta i računala, jer je
vidjela mala srdašca i ikonice podrške koje su letjele po zaslonima Brianovih
računala. Stizalo je i više komentara.

Obožavam ovu pjesmu

Šio je iduće
Izgledate nekako staro
Volim vas, narode

194
 Knjige.Club Books
O, da

»Nego, imamo iznenađenje za vas«, rekao je Brian kad je pjesma završila.

Čekali su tjedan dana da podijele vijest, pa su pucali od uzbuđenja. »Imamo nešto
novo što ćemo vam otpjevati. Naš idući singl, koji je dostupan večeras od ponoći.
Svakako nas zapratite i dodajte pjesmu na svoje playliste.«
Izveli su novu pjesmu, a Layla je opet pjevala glavni vokal. Zvala se Dođi sa
mnom, a bila je zarazna koliko i prva pjesma, Zahvalna, ali malo drugačijeg tona.
Brian je prelistao pjesme koje je pisao tijekom godina, pa su ovu odabrali jer je
bila slična Zahvalnoj, ali dovoljno drugačija da ne stvori dojam da se ponavljaju.
Layla je smatrala da je nova pjesma bolja od Zahvalne iz umjetničkog i tehničkog
ugla, ali Brian će pratiti i analizirati podatke o prodaji, da vide hoće li se te
kvalitete odraziti u preuzimanjima.
Kad su otpjevali novu pjesmu, srdašca su opet preplavila zaslone, a po
komentarima se dalo naslutiti da su dobro prihvatili pjesmu, te da žele još. Brian
je prekinuo prijenos uživo, odložio gitaru i prasnuo u smijeh. »Kriste. Nismo baš
toliko stari.«
Nisu, ali za glazbenike koji se tek pokušavaju probiti, bili su na samoj granici.
Brian je imao četrdeset četiri godine, ali izgledao je mlađe. Layla će uskoro
napuniti trideset šest, ali nije djelovala tako. Niti je uopće marila.
»Tako je to kad se izložiš javnosti«, reče Layla, također se smijući. »Internet
uvijek ima mišljenje i rado će ga podijeliti.«
»Dobro smo zvučali i time se možemo ponositi. Možda dobijemo još kojeg
slušatelja, ako nas ljudi nastave ovako lijepo preporučivati.«
Zahvalna se pojavila na još nekoliko popisa za reprodukciju, pa je zadobivala
sve više maha. A sada imaju i prvu iduću pjesmu. Da vide hoće li im se dvaput
posrećiti.
»Usmena preporuka je najbolja marketinška sila koja postoji«, reče Layla.
Kad netko spomene prijatelju pjesmu koju voli i uvjeri ga da je preuzme, dogodi
se organska podrška kakvu ne možeš sam izrežirati, ali jednom kad se dogodi,
moraš je iskoristiti najbolje što možeš, što su i namjeravali.
»Dakle, Dođi sa mnom dostupna je od ponoći, a namjestio sam da se
poveznice pojave istodobno na svim društvenim mrežama.«
»Hvala ti što se brineš za to.« Layli je bilo drago što Brian uživa u tehničkoj
strani, jer nju nije zanimala. Samo je željela svirati i pjevati.
»Nema problema.«
Izgubljena u mislima, nije čula što je Brian rekao. »Layla?«
»Oprosti. Što si rekao?«
»Mora da sanjariš o novim slušateljima«, zadirkivao ju je.
»Uhvatio si me.«

195
 Knjige.Club Books
»Rekao sam da ću ti javiti kako stojimo nakon dvadeset četiri sata.«
»Cool.« Ali nije razmišljala o slušateljima. Pitala se je li Josh pratio prijenos
uživo, kako mu je u životu, nedostaje li Layla njemu koliko on njoj nedostaje, te
hoće li se uistinu vratiti, kako je Brian rekao.

196
 Knjige.Club Books

Četrdeset deveto poglavlje

»VIDI TI TO«, reče Layla.

»O, gledam«, reče Tonya. »Prekrasan prizor.«
Automobili u koloni za iskrcaj đaka kretali su se posve usklađeno. Kao dobro
podmazan stroj, učenici bi izašli iz vozila s ruksacima u rukama, te mahnuli
roditeljima, koji bi se udaljili od ruba ceste, ostavljajući mjesta za idući automobil.
Layla čak nije marila što je posljednji dan škole, što znači da najesen sve kreće
ispočetka. Bilo je lijepo vidjeti da su se konačno uigrali.
Stigli su i Josh i Sasha, što je još jedna stvar koja je našla svoj ritam. Skoro
kao da nikad nisu bili u prisnom odnosu, izuzev u kontekstu škole.
Skoro.
Josh i Layla su se pozdravljali uz osmijeh, čavrljali, komentirali vremenske
prilike. Ali ispod svega toga, Laylu je zanimalo kako je Josh. Nedostajao joj je
razgovor s njim, šetanje Nortona, zajedničko kuhanje. Željela ga je pitati kako
napreduje razvod. Koliko će još potrajati dok ne okonča sve nezavršene poslove.
Ali možda već je. Možda mu je razdoblje hlađenja pokazalo da su se zaletjeli, pa
se premišlja.
Je li zaključio da će veza s Laylom biti prolazna i prijelazna, što se i Layla
pitala?
Dva tjedna prije Layla je napunila trideset šest godina. Otišla je s Tonyjom i
Annie na koktele, a poriv da pošalje Joshu poruku i ispita ga sve što je zanima bio
je toliko jak već nakon prve margarite, da je odbila drugu i otišla kući ranije.
Layla i Brian posve su se posvetili svojoj karijeri, a sad kad je škola završila,
Layla će imati još više vremena za glazbu. Organizirali su prijenose uživo barem
jednom tjedno, te su objavili svoju treću pjesmu, ljetnu himnu »Promjena brzine«,
u kojoj je Brian pjevao glavni vokal. Govorila je o putovanju do Colorada s
voljenom djevojkom, a slušanost je bila dobra, ali ni druga ni treća pjesma nisu
dospjele na važne play liste, a broj preuzimanja nije bio ni blizu Zahvalnoj.
»U redu je«, rekao je Brian. »Tek skupljamo slušatelje, to zna potrajati.«
Nisu smjeli stati ni na tren, morali su ostati u toku s društvenim mrežama,
hraniti taj stroj svaki dan. Tweetovi, objave. Snapchat, Soundcloud, Youtube,
197
 Knjige.Club Books
Bandcamp. Angažirali su publicistkinju novcem koji su zaradili od autorskih
prava. Zvala se Barbie Peterson, imala je razne odlične ideje za privlačenje
slušatelja, ali Layli nije bilo ugodno baš sve što je očekivala od nje, pa se morala
pobuniti. Ne, neće pozirati na svom krevetu u bijeloj potkošulji, s gitarom i pomno
razbarušenom kosom. Ne, neće snimiti video s Brianom u kojem razmjenjuju
čeznutljive poglede i glume da su zahvalni što su pronašli jedno drugo. I Brian je
tu povukao crtu.
Layli je dosadilo gledati u zaslone Brianovih računala. Željela je nastupati
pred publikom, slušati ih kako viču, kako se pridružuju pjesmi. Očekivala bi da
će dva glazbenika u usponu, s rastućom bazom internetskih obožavatelja lako
dobiti gažu, ali bilo im je jednako teško kao i prije. Bilo je puno bendova i
glazbenika koji su se borili za iste prilike, a stvarno su trebali naći menadžera da
preuzme dio odgovornosti oko pronalaska gaži. Ali nisu željeli angažirati još
jednu osobu, nakon što su već zaposlili Barbie. Već su zarađivali pristojnu
dodatnu plaću, ali dogovorili su se da će se potruditi zadržati troškove poslovanja
što nižima. Brian i Layla su na internetu mogli doprijeti do velikog broja
slušatelja, ali povezivanje s lokalnim obožavateljima bilo je čista kocka, kao i
uvijek.

U lipnju je Brian čuo za novi, elitni bar koji je tražio glazbenike. Brian ih je
nazvao, a zahvaljujući broju pratitelja na društvenim mrežama i digitalnoj
posjetnici, ponudili su im probnu gažu. Možda se prometne u nešto više, ali Layla
je bila sretna što će prebaciti remen gitare preko ramena i vidjeti živa ljudska lica.
Kad nije provodila vrijeme s Brianom, bilo na probama, bilo tijekom svirki,
sjedila je sama na trijemu s gitarom i dnevnikom. Napravila je puni krug; bila je
na istom mjestu kao prošle godine, ali više nije bila ista osoba, što ju je tješilo. A
Josh? Pa, zatražila je stanku, a Josh se nije vratio. Pomirila se s tom odlukom, sve
će biti u najboljem redu.
Večeras prvi put nastupaju uživo otkad su u ožujku uskočili kao zamjena
Brianovom prijatelju. Te su večeri Layla i Josh prvi put spavali zajedno, a
uspomena ju je ispunila tolikom žudnjom da je sklopila oči i prepustila se
prisjećanju različitih scena: svira pred publikom, Josh razgovara s njezinim
prijateljima, ljubi Josha, budi se pokraj njega iduće jutro.
Sada nema ni Josha niti dovoljno svirki uživo da si nahrani dušu. Layli su dani
bili ispunjeni pisanjem objava za društvene mreže, jezgrovitih tweetova,
snimanjem poluminutnih storyja za Instagram, što ju nije ni najmanje ispunjavalo.
Štoviše, bilo joj je sve teže uopće ih odrađivati. A onda bi se uvjeravala da imaju
sreće, podsjetila bi se da bi trebala biti zahvalna. Nije li ovo oduvijek željela?
U baru, dok su ugađali instrumente i zagrijavali se, Brian reče, »Jesi li usput
popila kavu? Poskakuješ. Mislim da te jako dugo nisam vidio ovako energičnu.«

198
 Knjige.Club Books
Bila je to istina. Kao da je imala malene opruge u cipelama. Vibrirala je od
energije i potisnute kreativnosti koju je jedva čekala osloboditi. »To je čisti
adrenalin, prijatelju. Nemam potrebe za kofeinom.«
»Josh dolazi večeras?« upita je.
»Nismo se čuli.«
Brian zausti, a Layla se pripremi za neizbježni Žao mi je. Čini se da sam
pogriješio kad sam rekao da će se vratiti. Ali Brian reče samo, »Spremna?«
»Znaš da jesam.«
»Hajdemo onda«, reče Brian i nasmiješi se Layli, na što pljesnuše rukama, a
Layla je imala osjećaj kao da stoji na vrhu planine, čekajući na skok, nadajući se
da će je publika uhvatiti.
Krenuli su s prvom pjesmom, obradom pjesme You’re so Vain Carly Simon,
pa su nastavili s Go Your Own Way Fleetwood Maca. Znatan pljesak dočekao ih
je nakon svake pjesme prvog seta, a kad su stigli do polovice drugog, publika se
već prelila na plesni podij, a opipljiva energija dosegnula je sva četiri kuta
prostorije.
Završili su drugi set pjesmom Promjena brzine, koja je postala jedna od
Laylinih najdražih, premda je umjesto glavnog pjevala prateći vokal. Sjetila se
nečega što je rekla Joshu kad mu je pokušavala objasniti kako se osjeća dok
nastupa. Jesi li se ikad vozio sam u autu na krasan dan, odlično raspoložen, dok
sunce šija, krovni prozor je otvoren, prema mjestu kojem se raduješ? A onda
počne pjesma na radiju, jedna od tvojih omiljenih, pa zapjevaš naglas i ne mariš
koliko si glasan ni hoće li u autu pokraj tebe primijetiti tvoj solo koncert?
Layla nije bila u autu spuštenog krova, ali osjećala se točno kako je opisala
Joshu. Osmijeh joj nije silazio s usana, a mogla bi danima nastupati, jer je svaka
nota koju je svirala i pjevala punila Layline zalihe sreće.
Tijekom stanke je iskapila bocu vode, željno iščekujući da pauza završi, kako
bi mogli odsvirati idući set. Tonya i njezin suprug došli su se pozdraviti.
»Rasturaš«, reče Tonya. »Voljela bih da možemo ostati, ali rekli smo dadilji da
ćemo se vratiti do deset. Imamo sutra rani let.«
Layla je zagrli. »Oprosti. Malo sam znojna. Uživajte na godišnjem. Nazovi
me čim se vratite.«
Layla je skoknula do toaleta, pa se vratila na pozornicu, spremna za nastavak.
Brian joj se pridružio i ugrijao atmosferu pjesmama Rolling in the Deep i Take it
Easy. Pjesme su bile sve brže i glasnije, dok nisu dosegli vrhunac pjesmom Magic
Man, a zatim su polagano smirili tempo.
»Ovo će biti posljednja pjesma«, reče Brian. »To je naša originalna stvar, zove
se Zahvalna. Presretni smo što ste došli večeras. Nadamo se da ćete se vratiti i
gledati nas opet.«
Layla se nasmiješi Brianu. On podigne palčeve, a ona mu uzvrati znakom
mira. Odsvira uvodne note, a dok je pjevala riječi koje je napisao muškarac koji
199
 Knjige.Club Books
je stajao pokraj nje, kao da ih je čula po prvi put. Pjevala ih je već mjesecima, ali
sad ih je konačno poslušala.

Mislila sam da je vječnost pred nama

Da nemamo rok trajanja
Vrijeme koje sam uložila
Sad se prosulo
Tugovala sam i bjesnila tražeći krivca
Povrijeđena i slomljena iskaljivala se
Nisam mogla reći njegovo ime
Teško je pustiti kad se trudiš sam
Toliko vremena i truda, a bez plodova
To je stara vijest
Loša vijest
Ništa ne traje vječno
Vrati se u igru
Ponesi lekcije koje te bol naučila
Rekli su, ne čezni za onim što te slomilo
To je sad u prošlosti
Okani se starog
Napravi mjesta za novo
Samo s pola uha slušah glupe savjete
Jer svatko zna da grom ne udara dvaput
Budi zahvalna da je kraj
Sudbina nije tako zamislila
Pusti da se raspe
Pusti da se razbije
Nakon par godina neće biti važno
Nađi svoj mir
Povuci granicu
Mirno čekaj iduću priliku
Negdje on te čeka
Izađi, nađi ga
Možda su ipak bili u pravu
Osjetila sam iskru kad sam te upoznala
Ustala sam s poda

200
 Knjige.Club Books
Počela živjeti
A dogodilo se slučajno
Istina je da je život putovanje
Istina je da je život ples
Naprijed u noć
S tobom sam našla iskrenu ljubav

Dok je pjevala, začula je u glavi Liamov glas, jasno kao da joj šapće u uho.
Zar si stvarno mislila da ćeš biti rock zvijezda, Layla?
Da, možda je mislila.
A možda još može postati. Ništa joj ne stoji na putu, ništa je ne sprječava da
se trudi ostvariti glazbenu karijeru kojoj je samo nebo granica.
Ali ništa joj neće pomoći da se osjeća tako dobro kao što se osjećala sada, dok
je pjevala za publiku. I nitko ne kaže da mora biti rock zvijezda da bi nastavila.
Pitanje nije bilo »Koga voliš?« nego »Što voliš?« Što uistinu želiš, Layla?
Lovila je odgovor na to pitanje cijeli svoj odrasli život, a bio je ravno pred
njom, trepereći neonskim svjetlom, blistajući još sjajnije od reflektora koji ju je
obasjavao.
Ovo je ono što volim.
Ovo je ono što želim.
Ovo je ono što me usrećuje.
Da je zbilja željela postati rock zvijezda, već bi bila postala. Prihvatila bi
ponudu one diskografske kuće, dopustila bi im da je oblikuju kako god požele.
Bilo bi joj žao napustiti bend, ali svejedno bi to učinila. A zatim, jednog dana,
uzela bi što su glazbeni producenti stvorili, te bi sve srušila i izgradila iznova po
svojim željama, jer je drugim glazbenicima uspjelo, pa bi uspjelo i Layli. Ali nije
učinila ništa od toga. Krivila je Liama jer je bilo previše teško priznati da je njezin
san mrtav. Layla ga se grčevito držala samo zato jer si nije priznala što uistinu
želi. Možda nije ni znala.
Ponekad je teško razumjeti ljude, čak i samoga sebe.
Kad je zadnja nota utihnula, Layla spusti gitaru, okrene se prema Brianu i
reče: »Ne želim više ovo.«

201
 Knjige.Club Books

Pedeseto poglavlje

BRIAN JE IZGLEDAO šokirano. »Ne želiš više pjevati sa mnom? Jesi li dobro? Jesam
li nešto učinio?«
»Ne, oprosti. Krivo sam se izrazila. Osjećam se odlično i želim nastupati s
tobom kad god budemo imali priliku. Ali ne želim svirati za kompjuterske ekrane.
Ne želim raditi sve one popratne stvari. Ne želim pozirati na krevetu i ne želim
smišljati dosjetljive objave za Internet. Ne želim se neprestano nadati da će nas
neka diskografska kuća prepoznati. Ne želim ništa od toga. Tebi to dobro ide, čini
se da uživaš u tome više nego ja. Ali ja ne uživam.«
Nikad više neće pristati na nešto usprkos svojoj intuiciji. Ni radi muškarca, ni
radi prijatelja, ni radi glazbenog partnera.
Niti u jednom aspektu svojeg života.
Krenula se ispričati, ali ni to više neće govoriti. Ne kada je njezina vlastita
sreća u pitanju.
»Moram nastupati pred publikom. To mi je kao kisik. Ti se posveti svemu
drugome. Ovo će ti otvoriti vrata kao kantautoru. Već jest. Otpjevat ću što god
skladaš. Ali nije me briga što će poslije biti s tim. To je to. To je sve što ti mogu
dati.«
Neće ga ostaviti u škripcu svojim zahtjevom da dalje nastavi sam. Već se
povjerio Layli da je uštedio dovoljno od novca koji su zaradili da prodavaonica
gitara zauvijek ostane otvorena. I primio je obećavajuće povratne informacije o
pjesmama koje je pokušavao prodati. Probit će se kao kantautor; Layla je bila
spremna okladiti se.
Brian ju je gledao s iskrenom toplinom i razumijevanjem. »I to je već puno,
Layla. I više nego dovoljno.«
»U redu«, reče Layla.
»Želiš pivo? Idem sebi po jedno.«
»Pivo bi bilo odlično.«
Brian je odšetao prema šanku, a Layla je vratila gitaru na stalak.
Samo sam željela nastaviti svirati.

202
 Knjige.Club Books
Duboko udahne i preplavi je osjećaj mira. Zatim prijeđe pogledom po publici,
a srce joj poskoči, jer se ispostavilo da Brian ipak nije bio u krivu.

203
 Knjige.Club Books

Pedeset prvo poglavlje

JOSH JE STIGAO usred seta, ostao je stajati pri dnu prostorije jer nije bilo slobodnih
stolova. Strpljivo je čekao da Layla završi sa svirkom, da završi razgovor s
Brianom. Zatim se provukao kroz publiku i prišao joj.
Ništa nije rekao; primio ju je za lice i poljubio, jer je jako dugo čekao da to
učini. Više nije nepromišljen osamnaestogodišnjak, ali to ne znači da se ne može
povremeno prepustiti nagonima. Layla mu obavije ruke oko vrata i uzvrati
poljubac kao da su sami u prostoriji.
Razvod mu je bio Analiziran prije nekoliko tjedana, ali pobrinuo se za još
nekoliko nedovršenih poslova prije negoli je te večeri otišao u bar. Brat mu je
sredio spoj s kolegičinom prijateljicom, a premda je Josh želio reći da nije
zainteresiran, ipak je otišao s njom na piće. Bila je pametna i privlačna, a
ispostavilo se da trenira kickboxing u Joshevoj teretani, doduše, ona vježba rano
ujutro, a on nakon posla. Bila je duhovita, razgovor nikad nije zapeo, a nije imao
nikakvih zamjerki, osim što ta žena nije Layla.
U razdoblju razdvojenosti odvojio je vrijeme za razmišljanje, naviknuo se na
samoću. Nije mu bilo osobito ugodno, ali odradio je sve potrebno, pa se
ispostavilo da ženski časopisi ipak znaju o čemu govore. Puno je vremena proveo
družeći se sa Sashom. Imao je puno vremena za sebe i imao je svog psa. Malo je
potrajalo dok se nije istinski upoznao, ali ispostavilo se da nije kreten te da nema
ničega lošeg u serijskoj monogamiji.
Josh je primio obavijest o Brianovom i Laylinom nastupu jer se pretplatio na
njihov bilten jedne večeri kad nije mogao prestati razmišljati o Laylinom koncertu
u podrumu. Nije pratio njihove prijenose uživo jer nije imao račune na društvenim
mrežama, ali tjedni bilten informirao ga je o njihovim postignućima, kojima se
silno veselio.
»Jesi li gladna?« upita Josh.
»Umirem od gladi.«
»Želiš da odemo nešto pojesti?«
Layla se nasmiješi. »Da.«

204
 Knjige.Club Books
Pomogao joj je skupiti stvari, pa su pozdravili Briana. Tijekom kasne večere
prepričao joj je Kimmyn pokušaj pomirbe i kako je previdio znakove. Rekao je
da je razvod završen. »Zbilja se osjećam bolje sad kad sam riješio sve nedovršene
poslove, ali stvarno si mi nedostajala.«
»I ti meni«, reče Layla. »Jako mi je drago što si mi se vratio.«

205
 Knjige.Club Books

Pedeset drugo poglavlje

MINNESOTA JE PROCVALA pod toplinom ljetnog sunca. Cvala je i Layla, blistala je

od sreće koju osjećaš kad točno znaš tko si i što želiš. Ona i Josh pronašli su svoj
ritam, a premda nisu nastavili točno ondje gdje su stali, otkrili su da je ovo što
sada imaju bolje, jer im ništa ne stoji na putu.
Liam je odustao od pokušaja da odvuče Laylu nazad na sud, a njezin odvjetnik
rekao je da može s razumnom sigurnošću tvrditi da joj se Liam više neće javljati.
»Nadam se da ste u pravu«, odvratila je, a poslije je rekla Joshu da ga je otpustila.
Kimmy je upoznala nekoga preko prijateljice, te su se brzo zbližili. Joshu je
bilo drago zbog nje, a činilo se da se novi partner sviđa Sashi. Ponekad mu je bilo
teško pojmiti da njegova kći provodi vrijeme s nekim tko joj nije otac, s nekim
tko nije on. Možda s vremenom bude lakše.
Odlučio je pričekati malo prije nego što priopći Sashi da je u vezi s njezinom
nastavnicom glazbenog. Želio je, ali nadao se da je naučio ponešto o brzopletosti.
Kad je razgovarao s Laylom, rekla mu je da razumije, da ionako nije spremna za
to. »Sviđa mi se trenutno stanje stvari.«
»I meni«, odgovorio je.
Među njima više nije bilo nikakvih tajni. Josh je znao sve što je pošlo po krivu
u Laylinu braku s Liamom, ulogu koju je odigrala u raspadu veze, te sve zbog
čega se kaje.
Layla je znala sve o Joshevom odnosu s Kimmy, a neke stvari koje joj je
priznao nisu ga predstavljale u najboljem svjetlu.
Ali tako je to u stvarnom životu, stvarni život je kompliciran.
Layla je rekla Joshu da je puno razmišljala dok su bili odvojeni, pa je odlučila
da mu ne mora biti ni supruga ni majka njegove djece niti živjeti s njim niti išta
drugo što je odabrala u prvom braku. »Nisam u cvijetu mladosti, ali zasad ne želim
donositi te odluke, jer još ništa ne znam.« Ali rekla mu je da želi opciju i slobodu
da se vrati tim pitanjima u budućnosti, ako tako poželi. Josh se složio i rekao da
ima slične želje.
»Ako izabereš ne odlučiti, svejedno si donijela odluku«, rekao joj je.

206
 Knjige.Club Books
Layla si je položila ruku na srce. »Jesi li ti to upravo citirao pjesmu Rusha?
Jer govoriš mojim jezikom ljubavi.«
To su bile riječi pjesme »Freewill«, a Josh ili je zapamtio jer su jednostavne,
a ipak istinite. »Jesam, mom bratu Jamesu moramo zahvaliti što znam svaku riječ
svake pjesme s tog albuma. Neprestano ga je slušao punih šest mjeseci, sve dok
ga mama nije preklinjala da pusti nešto drugo. To nam se obilo o glavu, jer smo
cijelu godinu morali slušati »Appetite for Destruction« Guns N’ Rosesa.«
»Čovječe, to je dobar album«, reče Layla.
Norton je uginuo mirno u snu jedne noći krajem lipnja. Sasha je bila shrvana,
kao što je Josh očekivao, a kad je pitala mogu li nabaviti novog psa, nije imao
srce odbiti je. Otišli su u sklonište, gdje je Sasha izabrala živahnog dvogodišnjeg
križanca zlatnog retrivera i pudlice po imenu Kevin, koji im je počeo krasti cipele
dvije sekunde nakon što su ga doveli kući.
Kad Sasha nije bila s njim, Josh je provodio skoro sve ljetne večeri s Laylom.
Sjedili su na trijemu, a Kevin je ležao na drvenom podu pred njima. Layla je
uvijek imala svoj dnevnik i gitaru, te ledeni čaj ili vino, ovisno o raspoloženju.
Jedne večeri, dok je Layla prebirala po gitari, Josh je upitao, »Koja je to
pjesma?« Istu je skladbu svirala već tjednima.
Na trijemu su pojedinačne stolice zamijenili dvosjedom, a dok je svirala,
Laylin bok bio je pripijen uz njegov najviše što je bilo moguće. Odsvirala je
nekoliko nota, a zatim je posegnula za dnevnikom i zapisala nešto. Potom je
ponovno primila gitaru. Možda ga nije čula, jer je zurila u dvorište, izgubljena u
mislima.
»Layla? Pjesma? Nikako da je smjestim.«
Layla se okrenula prema njemu. »Zato što je nitko nikad nije čuo.«

207
 Knjige.Club Books

Pedeset treće poglavlje

TE JESENI, KAD je lišće počelo mijenjati boju, a zrak je postao sve hladniji, Layla i
Brian počeli su redovito svirati zajedno. Bar u kojem su nastupali one večeri kad
se Josh vratio odlučio se za drugi smjer, koji nije uključivao živu glazbu. Ali
posrećilo im se, jer je Brianov prijatelj odlučio da bi volio imati slobodne subote
nekoliko puta mjesečno, pa su spremno prihvatili ponudu da ga zamijene. Layli
ne bi smetalo da sviraju i češće, ali zasad će i ovo biti dovoljno.
Večeras su svirali pred punim lokalom. Tonya i Annie su došle sa svojim
muževima. I Josheva braća i njihove supruge. Došla je i cijela Laylina obitelj,
rekli su da to nipošto ne bi propustili.
Tijekom druge stanke Josh joj je donio čašu vode. »Idući set?« upita je.
»Aha.«
»Imaš tremu?«
»Ne. Nikad nemam tremu. Kad je glazba u pitanju. Čak ni oko ovoga.«
»Tako treba.«
Time joj izmami osmijeh.
»Volim te«, reče Josh.
»I ja tebe.«
Prvi put joj je rekao da je voli na Dan nezavisnosti, nakon što su Sashi rekli
da će se tata i učiteljica Layla družiti izvan škole jer se sviđaju jedno drugome.
Sasha ih je pogledala i rekla, »Dobro. Možemo sada ići na paradu?« Pa su je
odveli na paradu i karneval, gledali su vatromet, a zatim su se vratili Joshevoj
kući.
»Čini se da je dobro prošlo«, rekao je Josh nakon što je ušuškao Sashu u
krevet.
»Čini se da je.«
Kasnije te večeri, kad je Josh rekao da je voli, osjetila je sreću i spokoj - jer
je i ona njemu uzvraćala ljubav. Što mu je i rekla.
Sada je blago potapša po stražnjici. »Mislim da te Brian čeka.« Brian je već
stajao na pozornici, petljao je sa svojim mikrofonom. Tražio je Layli u publici.

208
 Knjige.Club Books
Uhvati joj pogled i nasmiješi se. »Mislim da si u pravu«, reče Layla, popne se na
pozornicu i pridruži mu se.
Pred sam kraj seta Layla potraži u publici svoje najmilije i reče, »Ovu sam
pjesmu ja napisala.« Odsvira prve note. »Zove se Slobodna. Nadam se da će vam
se svidjeti.«

Počelo je tako lako, završilo tako grubo

Blistala sam za tebe iz dubine duše, ali nije bilo dovoljno
Dala sam ti svoju mladost, dala sam ti svoje srce
Ali bili smo osuđeni na propast od samog početka
Ne znam zašto sam toliko popuštala
Ali te mi se godine nikad neće vratiti
Jesam li mislila da ću biti zvijezda
Pa, željela sam pokušati
Nije mi bilo suđeno
Ali tada nisam vidjela
Da se zapravo radi o izboru
I korištenju svoga glasa
Pronalazim svoju moć
Cvast ću kao cvijet
Za budućnost koja je svjetlija
Moraš se boriti
Znati točno što želiš
Nema mjesta za ravnodušnost
Pokušao si me slomiti, nisi uspio
Iz pepela ću poletjeti
Više nisam bezglasna
Jer što te ne ubije, ojača te
Sad sam slobodna predvoditi
Slobodna birati
Slobodna plesati
S muzom
Bilo kad
Bilo gdje
Cijelim srcem
Bit ću ondje

209
 Knjige.Club Books
Layla bi mogla ovu pjesmu učiniti svima dostupnom. Lako bi iskoristila
dosadašnji uspjeh i privukla puno više ušiju nego u prošlosti. Ali ovo je njezina
pjesma, napisana o njoj, njezinim riječima.
Za nju.
Prošla je sve zapise iz svojeg dnevnika, pročitala je nebrušene, iskrene riječi
i poslušala što su joj pokušavale reći. A ispostavilo se da Layla ima nešto za reći.
Kad je pjesma završila, duboko je udahnula i polagano izdahnula. Dugi,
iscjeljujući izdah kakvom je težila još od one noći kad je napustila Liama.
Konačno je uvidjela da se život širi, ne postignućima, već unatoč njima. Kad je
imala dvadeset tri godine, bend je bio utjelovljenje njezinih snova, ali također joj
je bio cijeli život. U to doba nije znala da je tek čeka posao koji će zavoljeti, novi
ljudi kojima će se okružiti, koji će joj skoro potpuno ispuniti život. A ako bude
mogla pjevati, stvarati, svirati glazbu koju voli, živjet će posve ispunjeno.
Layla spusti gitaru i pogleda lica u publici.
Bio je ondje, naravno.
A nekoliko trenutaka kasnije privukao ju je u zagrljaj.
Zatim su stigle suze. Puno suza. Katartične suze radosnice.
Layla Hilding nije sve znala. Život je nepredvidljiv, ponekad ti jedino
preostaje da se čvrsto primiš i prepustiš vožnji. Znala je da je život stalna mijena
godišnjih doba, a ispostavilo se da je dovoljno snažna da svako prebrodi.

210
 Knjige.Club Books

Kao u ljubavnoj pjesmi je moja deveta knjiga u otprilike devet godina. I dalje sam
zapanjena što mogu provoditi dane radeći što volim, i što postoje ljudi koji
iščekuju moje riječi. »Hvala vam« nije ni približno dovoljno. Ako čitate ovo,
znajte da je moj život neizmjerno bolji zbog vas.
Godinama sam govorila da bih voljela napisati knjigu koja ne zahtijeva
ogromnu količinu istraživanja, a konačno sam to ostvarila. Međutim, svejedno
sam morala naučiti neke stvari, za što se želim zahvaliti Jackie Jones. Hvala na
detaljnom opisu jutarnjeg dežurstva tijekom iskrcaja đaka (blagoslovljena bila) i
svega što podučavanje glazbene kulture u osnovnoj školi podrazumijeva.
Također, hvala što si naglasila koliko su nastupi važni i ispunjavajući nekome s
tvojim (i Laylinim) obrazovanjem i profesionalnom poviješću. Kreativno
izražavanje uistinu hrani dušu.
Mojoj urednici, Leslie Gelbman. Prava si partnerica i srodna duša. Unatoč
izazovima s kojima je 2020. godina suočila sve nas, bili smo uporni i uspjeli smo,
a ovu knjigu ne bih bila napisala bez tebe. Imaš moje najdublje poštovanje i
naklonost.
Svima u St. Martin’s Pressu. Riječi ne mogu opisati moju zahvalnost na
stalnoj podršci i entuzijazmu. Posebno zahvaljujem Sally Richardson, Jennifer
Enderlin, Lisi Senz, Brantu Janewayu, Marissi Sangiacomo, Tiffany Shelton i
Katie Bassell. Jako sam sretna što ste dio mojeg svijeta.
Jane Dystel, Miriam Goderich i Lauren Abramo iz kompanije Dystel,
Goderich & Bourret. Stvarno ste veličanstven trojac književnih agentica. Hvala
vam na svemu što činite.
Debby Garvis na ohrabrenju. Značilo mi je više nego što si znala.
Mojoj djeci, Matthewu i Lauren. Hvala vam što nikad niste bili ozlojeđeni
mojim stalnim molbama za strpljenjem i razumijevanjem tijekom različitih stadija
pisanja ove knjige. Vi ste mi dva najveća dara u životu i promatrati vas kako
izrastate u mlade odrasle ljude najteži je posao koji sam ikada voljela.
Za Christine Estevez, za svu pomoć s mojim biltenom, grafičkim dizajnom i
svim drugim čime se nisam imala vremena sama pozabaviti. Divna si!
Moram spomenuti i Marshall Tucker Band. Ova pjesma možda nije doslovna
adaptacija vaše pjesme, ali uvijek ću slušati vašu pjesmu »Heard It in a Love
Song« najglasnije moguće, jer se za nju isplati riskirati sluh.

211
 Knjige.Club Books
Hvala svima vama koji ste ikada došli na moja potpisivanja knjiga. Kad
pogledam more lice nakon što sam se bojala da ću vidjeti samo jedno - ili još gore,
nijedno - srce mi se ispuni radošću.
Svim divnim pojedincima koji su mi se javili preko društvenih mreža ili
putem e-pošte da bi mi rekli da ih je dirnula neka od mojih knjiga - zadivljena sam
što ste odvojili vrijeme da mi to kažete.
Za Ashley Spivey.
Jedinstvena si. Tvoji neumorni poduhvati i tvoj nevjerojatni Spivey’s Club
ključni su za širenje glasa o piscima i njihovim knjigama, a nekada uskoro smislit
ću kako ti se mogu propisno zahvaliti. U međuvremenu, molim te znaj da sam
beskrajno zahvalna.
Posebno zahvaljujem knjiškim blogerima i knjiškim instagramerima koji su
jako utjecali na moj doseg čitatelja. Svaki dan neumorno radite kako biste proširili
glas o knjigama, a spisateljska scena zbog vas je bolje mjesto. James Rosenblit
(Beauty and the Book), Kristi Barrett (A Novel Bee), Susan Peterson (Sue’s
Reading Neighborhood), Andrea Peskind Katz (Great Thought’s Great
Reader’s), Yvette (Nose Stuck in a Book), Jess (Gone with the Words), Hannah
(Bookworms Talk), Sarah Symonds (Dragonfly Reads), Sarah Sabin (Mama’s
Reading Gomer), Stephanie Gray (The Book Lover Book Club), i Elysse
(Compulsive Reader’s Book Blog). Vaše prekrasne slike i objave divne su koliko
i vaše ljubazne riječi i podrška. Zahvaljujem vam od sveg srca.
Članovima grupe mojih čitatelja na Facebooku - On Tracey’s Island. Drago
mi je što ste i dalje u grupi, unatoč mojim dugim razdobljima tišine. Potrudit ću
se da budem bolja.
Onima koji otkrivaju i promiču moja inozemna izdanja. Uzbudljivo je vidjeti
vaše pohvale i saznati koliko su daleko otputovale moje priče.
Želim izraziti svoju iskrenu zahvalnost čitalačkim grupama koje biraju moje
naslove, prodavačima knjiga koji vlastoručno prodaju moje knjige, te
knjižničarima koji ih stavljaju na svoje police.
Od srce zahvaljujem svima vama koji ste pomogli da Kao u ljubavnoj pjesmi
postane knjiga kakva sam se nadala da će biti. Riječi ne mogu opisati koliko sam
blagoslovljena takvim divnim i entuzijastičnim ljudima u svojem životu.
I na kraju, ali nipošto najmanje važno, zahvaljujem se svojim čitateljima. Bez
vas ništa od ovoga ne bi bilo moguće.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

212