KABANICA

 2.-3. STR.- U nekom odjelu je radio neki činovnik oniska stasa, malko kozičav, malko riđokos,
naoko čak i malko slabovid, s malom ćelom povrh čela, s borama na oba obraza i boje lica
koju zovu hemoroidalnom... on je bio titularno savjetnik IX. Klase kojega su ljudi često
ismijavali. Prezime je tomu činovniku bilo Bašmačkin, što na ruskom znači pod papučom. I
otac i djed, pa čak šurjak, i svi potpuni Bašmačkini, hodali su u čizmama, na kojima su do tri
puta u godini obnavljali potplate. Ime mu je bilo Akakij Akakijevič. Pisac govori da mu se nije
moglo dati drugo ime te započinje priču. Naime Akakij se rodio 23. ožujka. Željela ga je krstiti
kako priliči, kum djetetu je bio Ivan Ivanovič Jeroškin, koji je služio kao šef odsjeka u senatu, i
kuma, supruga oficira kvarta Arina Semjonovna Bjelobrjuškova, žena rijetkih vrlina. Majci se
nije sviđalo niti jedno ponuđeno ime te je sina nazvala po ocu. Već se znalo da će njegovo
zanimanje biti ono što i jest- činovnik za prepis. Nitko ga nije poštivao, rugali su mu se i
maltretirali ga,a on nih je ignorirao. Bilo je čudno koliko ima grubosti u profinjenoj,
obrazovanoj svjetskoj uglađenosti.
On je svoj posao obavljao s ljubavlju, imao je najdraža slova pa bi sav bio ushićen kada bi ih
pisao. No, nije da ga nitko nije poštivao, jedan načelnik nije želio da samo prepisuje, već da
promijeni naslov, da tu i tamo glagole promijeni u 3. lice. Njemu je to zadalo toliku muku da
je željeo samo prepisivati.
 4. STR.- ostavili su ga da samo prepisuje.
Nije vodio računa o svojoj odjeći ni o tome što se događa oko njega. Kada bi došao kući pojeo
bi komad govedine s lukom i ne osjećajući okus jela, pojeo bi muhu. Poslije bi nastavio
prepisivati, a ako nije imao što prepisati, pravio bi kopije za sebe. Navečer bi legao i
razmišljao što će li Bog sutra poslati na prepisivanje.
 5. STR.- u Petrogradu je problem što obući zimi, te je najbolje bilo obući kabanicu. Akakiju je
bilo hladno po leđima i ramenu, te je uvidio da je kabanica na tom mjestu uništena pa su u se
činovnici smijali da izgleda kao kućna haljina. Kako su ovratnici bili veliki, njegov je svaki dan
bivao sve kraći i kraći jer bi njime zakrpavao ostale dijelove. Shvatio je da će mu to ružno
izgledati, te je odnio kabanicu krojaču.
Petrovič je isprva bio kmet koji se zvao Grigorij jer je bio kmet, a poslije je oslobođen. Putem
do njega je razmišljao da mu neće dati više od 2 rublja. Kada je došao kod njega, bio je ljutit
jer nije mogao provući konac kroz iglu, te se bojao da mu neće naplatiti nžu cijenu.
Predomislio se i mislio je otići, no ovaj ga je već prijetio, te mu je Akakij objasnio zašto je
došao. Petrovič mu je rekao da neće moći popraviti jer je jako loš materijal, Akakij ga je
nagovarao, no ovaj mu je objasnio da je materijal toliko loš da će se raspasti ako ga samo
probije iglom. Savjetovao mu je da kupi novu kabanicu, no Akakiju je puno dati 150 rubalja za
kabanicu.
Bio je potresen, te si je rekao da će, u subotu ujutro kada bude mamuran opet otići Petroviču
da pokuša popraviti kabanicu. Otišao je, no Petrovič je ostao pri tome da treba novu. Klonuo
je duhom jer je morao kupiti i hlače,popraviti cipele, i nekoliko novih košulja i donje rublje.
Sve bi ga to došlo 80 rubalja, razmišlja da bi 40 možda i skupio ali ostatak ga brine. Imao je
kutijicu u koju je od svake potrošene rublje stavljao jedan groš, te bi za godinu dana skupio
40 rubalja.
 9. STR.-Rekao si je da će lakše gaziti da manje ošteti potplate, da će manje prati rublje, nije
jeo večeru, te se osjećao duhovno ispunjenije, kao da je kabanica postala njegova družica.
Najednom mu načelnik nije dao 40-45 rubalja, već 60, te je sada imao cijelih 20 viška. Još je
dva-tri mjeseca malo gladovao te je skupio 80 rubalja. I tako su on i Petrovič jednog dana
obilazili trgovine materijalima i odabrali su cic, koji čvrst, lijep i sjajan. Nisu kupili kunu, eć
 naljepšu mačku iz dućana. Petrovič je na kabanici radio dva tjedna i Akakiju je naplatio 20
rubalja.
 10. STR.-Petrovič je jedno jutro Akakiju prije posla donio kabanicu. Činilo se kao da je to
naljepši dan u njegovu životu. Bila je savršeno napravljena i odlično mu je pristajala. Svi su se
na odjelu divili njegovoj kabanici i zadirkivali ga da bi ih mogao počastiti. Napokon je jedan od
činovnika došao u rekao da je njemu imendan i svih pozvao na čaj. Kada je došao kući
usporedio je novu i staru kabanicu, gledao ju je dok je jeo, kada se smrklo obukao je kabanicu
i izašao na ulicu.
 11. STR.- Išao je u bolji dio grada, što se više približavao činovniku to su ulice bile
osvjetljenije, s više raskošnih kočija i lijepo obučenih dama i muškaraca. Ušao je naprvi kat
kod činovnika, čuo se žamor, na zidu je bilo puno kabanica, neke su čak imale i dabrovo
krzno. Ušao je u sobu i nije znao što bi radio, no svi su ga u trenutku vidjeli i hvalili njegovu
kabanicu, a zatim otišli igrati vist. Sjeo je za kartaški stol te gledao u ljude i karte, htio je ići
kući, no u čast njegovoj kabanici su svi popili čašu šampanjca, poslije je bila večera. U
dvanaest sati je on smatrao da je morao već odavno biti kući. Iskrao se, u predsoblju je našao
svoju kabanicu na podu stresao, obukao i krenio silaziti niz stubište.
 12. STR.-Došao je do mračnih ulica kada je ispred sebe vidio brkate ljude, jedan od njih je
rekao da je to njegova kabanica te ga je zgrabio za ovratnik. Vikao je za pomoć, no jedan od
njih mu je stavio ruku na usta i zaprijetio mu. Trčao je i ugledao stražara, zapitao ga zašto
spava i nereagira na pljačku, ovaj mu je savjetovo da se smiri i da se sutra obrati nadzorniku
kvarta.
 13.-14. STR.- Ušao je u kuću o sve ispripovijedao gazdarici koja mu je rekla da odmah ode
prisatvu kvarta. Otišao je u sobu, slijedeći dan je nekoliko puta otišao pristavu kvarta, no ili je
spavao ili ga nisu puštali. Akakij im je zadnji put odbrusio da dolazi iz odjela i da bi se mogao
žaliti na njih te su pisari odmah ušutili. Pristav ga je ispitivao zašto je bio vani u to doba,
Akakij je nakon nekog vremena otišao od njega ne znajući hoće li tražiti njegovu kabanicu.
Cijeli taj dan nije bio u uredu, a sutradan je došao u starom kaputu. Gotovo svi su se sažalili i
mislili skupljati priloe za njnega, no odjel se bio istrošio tih dana tako da je svota bila vrlo
mala. Jedan činovnik mu je rekao da ode pristavu tj. Nekoj visokoj ličnosti. Otišao je civilnom
generalu koji ga je na prvu oštro pogledao i pitao što želi.
 15. STR.- ispričao mu je kako je izgubio kabanicu te se ovaj derao na njega da je trebao otići
sekretarima koji bi to prenjeli njemu, no Akakij je rekao da su oni nepouzdani na što se
general počeo još više derati a akakij se onesvjestio. Išao je kroz Petrogradsku oluju na kojoj
se razbolio, otišao je kod doktora i rekao mu je da bi mogao brzo umrijeti. Od gazdarice je
tražio da nađe jelov ljes. Krenuo je zamišljati nekakve situacije što se tiče kabanice, a zatim
umro. Nakon nekoliko dana je podvornik uiz odjela poslan u njegov stan, saznaje da je umro
te ga sutradan zamjenjuje sa, stasom, višim pisarom koji nije pisao onako uspravna već kosa
slova. Pričalo se da se u Petrogradu kraj Kaljinkina mosta počeo ukazivati duh činovnika koji
traži kabanicu, pa ukrade kabanicu ljudima u blizini. Policija ga je pokušala uhvatiti no uzalud.
 17.-18. STR.- general je osjećao grižnju savjest pa je poslao slugu da vidi kako je Akakij, no
kada je saznao da je umro cijeli dan je bio tužan i nezadovoljan. Otišao je kasnije kod
prijatelja podružiti se. Jednog dana general je otišao Karolini Ivanovni, no na putut ga je za
kabanicu zgrabio Akakij i rekao da želi njegovu kabanicu. Sav blijed je naredio kočijašu da ga
vodi kući što prije. Došao je sav blijed i preplašen i nije nikome rekao za taj događaj.