Prostorna humanistika u

djelu Nevidljivi gradovi,

Itala Calvina

Kolegij: Suvremena svjetska književnost

Mentorica: izv.prof.dr.sc. Marica Liović
Studentica: Lucija Mihaljević

prosinac, 2020.
 Italo Calvino
• 15. listopad 1923. – 19. rujan 1985.
• Talijanski novinar, pripovjedač i romanopisac
• Najprevođeniji suvremeni talijanski pisac i jedan od najutjecajnijih
književnika druge polovine 20. st.
• Nominiran za Nobelovu nagradu u kategoriji književnost
• Najpoznatija djela:  bajkovito-alegorična trilogija Naši preci (1960), zbirke
priča inspirirane dosezima moderne znanosti Kozmokomične priče (1965)
i T s nulom (1967), Nevidljivi gradovi (1972), Dvorac križaljkarskih
sudbina (1973) i eksperimentalni roman o romanu Ako jedne zimske noći
neki putnik (1979).
 Nevidljivi gradovi
Le città invisibili
• Objavljeni 1972.
• Nadahnuti srednjovjekovnim putopisnim predloškom Marca Pola,
Il Milione
• Nevidljivi gradovi (1972) nastali su u središnjem dijelu Calvinove
kozmičke (stvaralačke) faze, između Kozmikomičnih priča (1965)
i T s nulom (1967) i Dvorca ukrižanih sudbina (1973), najavljuju
Calvinovo kombinatoričko razdoblje.
• Zamišljeni razgovor Kublaj- kana i Marca Pola predstavlja okvir
za Polove opise koji otvaraju prostore poetičnih konjektura,
svjedočanstva o nepostojećim, ali zamislivim gradovima sa
ženskim imenima preuzetim iz mitološke i književne tradicije.
 Struktura djela
• Devet poglavlja, svako poglavlje ima pet cjelina
• Opis 55 gradova nazvanih ženskim imenima
• Gradovi su podijeljeni u 11 tematskih grupa:
1.Gradovi i sjećanje
2.Gradovi i želja
3.Gradovi i znakovi
4.Gradovi i razmjene
5.Gradovi i oči
6.Gradovi i ime
7.Gradovi i mrtvi
8.Gradovi i nebo
9.Krhki gradovi
10.Neprekidni gradovi
11.Skriveni gradovi
 • Djelo se smatra poetskom prozom
- kratkoća sastavaka i poetsko sažimanje

Gradovi su kao i snovi sastavljeni od želja i strahova,

premda je nit njihovog govora tajna, njihova pravila su
besmislena, prerspektiva je varljiva, a svaka stvar sakriva
neku drugu. (Calvino, 1998: 38)

U svakom novom gradu u koji stigne, putnik otkriva neku

svoju prošlost za koju više i ne zna da je posjeduje: ono
što više nisi, što više ne posjeduješ i što ti je strano, vreba
na te na stranim i nezaposjednutim mjestima. ( Calvino,
1998:26)
 Digitalna humanistika/Prostorna humanistika
(Geografsko informacijski sustav)

(slike)
(uzvišenja)
(prijevoz)
(adrese)
(granice)
(vodene površine)
• Digitalna humanistika> mapiranje svih mjesta na zemlji
• Prostorna humanistika> šire razumijevanje koncepta (kontrola mape)
mjesta i prostora, (naši podaci)
• tzv. duboko mapiranje

• Prije pojave digitalizacije nismo imali pristup ni prostoru koji je dosta udaljen od nas, niti smo na svakom
koraku mogli pročitati svjedočanstva o vremenu nekog daljeg prostora. Sada s pojavom ovakvih sustava imamo
mogućnost ne samo vidjeti sadašnjost , nego davnu prošlost i to sve iz mjesta na kojem se nalazimo.
 PROSTORNA HUMANISTIKA: MAPIRANJE NEVIDLJIVIH PROSTORA

• 1. PROSTOR: IZVOR LJUDSKOG ISKUSTVA

• Sustavno proučavanje počinje tek krajem 20. stoljeća.
• Michel Foucault najavljuje prostorni obrat (spatial turn) 1967. godine.
• Zaokupljenost prostorom; bitno pitanje društvenih i humanističkih znanosti (analiziranje svojstava okruženja kao izvora
ljudskog iskustva, međusobna komunikacija ljudi i prostora).
• Egzistencija prostora uvjetuje egzistenciju ljudi: a) apstraktni (topologija)

b) stvarni (građevine, urbani krajolik)

• Ljudska kultura je prostor koji kultura osmišljava osvajajući ga, pripisuje mu strukturu i smisao te ga pretvara u
znakovni sustav.  Prostor je društveni i kulturni proizvod.
• Prostor bilježi sve što se dogodilo u njemu te se uvijek iznova može interpretirati na drugačiji način. Čine ga prošli
događaji koji svjedoče o traumama povijesti, ali na taj način osiguravaju njihovu daljnju reprodukciju.
 S onu stranu šest rijeka i triju planinskih lanaca uzdiže se Zora,
grad koji nitko od onih koji ga jednom ugledaju, više ne može
zaboraviti (...) Ovaj grad koji se ne briše iz sjećanja nalik je na
konstrukciju u čije pregrade svatko može rasporediti stvari kojih se
želi prisjetiti(...) Između svakog pojma i svake točke puta može se
uspostaviti odnos sličnosti ili suprotnosti koji služi trenutnom
prizivanju sjećanja (...)
No, uzalud sam krenuo na put da bih pohodio grad: prisiljena da
radi lakšeg pamćenja ostane nepomična i nepromjenjiva, Zora je
blijedjela, rasipala se i na koncu nestala. Zemlja ju je zaboravila.
(Calvino 1998:17)
 No, ono što čovjeka tjera da premosti rijeke i prehoda pustinje ne bi li došao u grad Eufemiju, nije
samo razmjena robe (...) Ne dolazi se u Eufemiju samo radi kupnje i prodaje, već stoga i što noću , uz
vatru,posvuda ukrug oko sajmišta, posjedavši na vreće i bačve, na svaku riječ koju netko izgovori-
,,vuk’’, ,,sestra’’, ,,skriveno blago’’, ,,bitka’’, ,,svrab’’, ,,ljubavnici’’- ostali ispripovijedaju svatko svoju
priču o vukovima, sestrama, blagu, svrabu, ljubavnicima, bitkama. A ti znaš da će na dugom putu koji
te očekuje (...) tvoj vuk postati neki drugi, tvoja sestra neka druga sestra, a tvoja će se bitka pretvoriti u
druge bitke, i sve to na povratku iz Eufemije , grada u kojemu se o svakom solsticiju i ekvinociju
razmjenjuju sjećanja. (Calvino 1998: 32)
 Napokon stiže u Izidoru (...) grad u kojemu stranac koji se ne može odlučiti između dviju žena uvijek
pronađe treću, u kojemu se borbe pijetlova pretvaraju u krvavutučnjavu među kladiteljima (...) Izidora
je dakle grad njegovih snova: no, s jednom razlikom. Sanjani grad sadržavao je njega mladog, a on u
Izidoru stiže u kasnoj dobi. Na trgu se nalazi zidić sa starcima koji promatraju mladost kako prolazi;
on sjedi među njima. Želje su već sjećanja. (Calvino 1998: 11)
 2. O DRUGIM PROSTORIMA MICHELA FOUCAULTA

Živimo u stoljeću jednovremenog, usporednog, bliskog i

dalekog, susjednog i raštrkanog (…) u razdoblju u kojemu se,
prema mom mišljenju, svijet stavlja na kušnju, ne toliko kao
jedan veliki život predodređen razvijati se tijekom vremena,
nego kao mreža koja povezuje točke i stvara vlastiti nered.
(Foucault 2008: 31)

• Postmoderni prostori istovremeno konstruiraju i dekonstruiraju urbanu stvarnost.

• Prostori koji su povezani s drugim prostorima dijelimo: a) utopije (iluzijski prostor)
b) heterotopije (stvarni prostor)
• Stari sagradiše Valdaradu na obali jezera, oko kojega su poredane kuće s nebrojenim
verandama, sve jedna iznad druge, i visoke ulice koje pružaju iznad vode svoje
ograde od stupića. Tako putnik koji dođe vidi dva grada: onaj koji se uzdiže iznad
jezera i onaj koji se obrnuto u njemu ogleda. Ne može se u jednom Valdaradi dogoditi
nešto što druga Valdarada ne bi ponovila jer je grad sagrađen tako da se svaka točka
ogleda u njegovu zrcalu. (...) (Calvino 1998: 45)

Utopija
• Naposljetku put vodi u grad Tamaru. U nju se ulazi ulicama prepunim natpisa
koji strše sa zidova. (...) S vrata hramova vide se kipovi bogova, a svaki je
prikazan sa svojim oznakama: rogom, pješčanim satom, meduzom (...)Ako neka
zgrada ne nosi nikakvu oznaku ili sliku, sam njezin oblik ili mjesto koje zauzima
na tlocrtu grada dovoljno govori o njezinoj fuknciji: kraljevska palača, tamnica,
kovnica, javna kuća (...). (Calvino 1998: 15)
 Heterotopije krize
 Heterotopije odstupanja ili devijacije
3. PROSTORI KRETANJA

• Metodom mapiranja svladavamo prostor i dajemo mu značenje.

• Prostor = okvir za izgradnju identiteta i stvaranje smisla.
• Problematika hodanja : walkability i walkscapes.
• Walkscape je prostor kretanja hodanjem, šetnjom ili trčeći (jasan ulazak u prostor)

 Zonzo – gubljenje vremena besciljno lutajući; neophodno kako bi se upoznao grad

- promatra se odnos perivoj – struktura grada – prometnica.

• Walkability je pješačka pristupačnost te označava mjeru pristupačnosti prostora pješaku

(pješak i kretanje daje smisao prostoru).
• (...) Odatle, nakon šest dana i sedam noći, čovjek stiže u Zobeidu, bijeli grad, posve izložen
mjesecu, s ulicama koje se uvrću oko sebe, kao u klupku. O njegovu osnutku pripovijeda se
sljedeće: pripadnici različitih naroda usnuše isti san, s leđa ugledaše ženu duge kose kako
noću gola trči nepoznatim gradom. Sanjali su da je slijede. Kružili su i kružili, no nikom
nije pošlo za rukom da je pronađe. Probudivši se iz sna, dadoše se u potragu za onim
gradom: nisu ga pronašli, ali su zato pronašli jedni druge. Odlučiše sagraditi grad poput
onog u snu. (...) Bio je to grad Zobeida, u kojem se nastaniše čekajući da se jedne noći
ponovi onaj prizor. Nijedan od njih, ni u snu ni na javi, nije više ugledao ženu. Gradske
ulice, kojima su svakog dana odlazili na posao, izgubiše svaku vezu s potragom iz snova.
(...) Prvi žitelji nisu shvaćali što to nove ljude privlači u Zobeidu, u ovaj ružni grad, u ovu
klopku. (Calvino 1998: 39)
POSTMODERNISTIČKE ODREDNICE

• Književni postupci: intertekstualnost, autoreferencijalnost, toposi, mreža.

• Autoreferencijalnost se iščitava najprije kroz metafore atlasa, šaha i odraza.
• Analiziraju se postmodernistički toposi poput zrcala, labirinta, mape, putovanja,
leksikona, mreže, i dr.
• Metafora atlasa koja se javlja u romanu prikazuje heterotopiju Kanova Carstva. (Peruško,
2000: 60)
• Metafora odraza (zrcalo) predstavlja simbol narcisoidne autoreferencijalnosti. (Nemec,
1993: 122)
 U fokus se stavlja priroda fikcionalnosti teksta.
 Marcova putovanja su samo odrazi (,,u negativu’’)
 Opisivani gradovi su ,,odrazi’’ Venecije
• Da bih razlikovao osobine drugih gradova, moram krenuti od nekog početnog
grada koji se onda podrazumijeva. Za mene je to Venecija. (Calvino, 1998: 74)
• Pojam heterotopije se odnosi na ,,umnažanje svijetova’’
Postupak kojim se dio umeće u cjelinu, ali taj dio nije s cjelinom u odnosu
sličnosti već logičke veze (analogije, suprotnosti, interpretacije).
Umnažanje svijetova: Carstvo- Marcovi gradovi i umnažanje kombinatorikom
od prvog do 55. grada
• Literatura:
• Calvino, Italo. Nevidljivi gradovi. Zagreb: Ceres, 1998.
• Mesić, Hrvoje. Prostorna humanistika: mapiranje nevidljivih prostora- spavača
• Peruško, Tatjana. Nevidljivi gradovi Itala Calvina. Metafikcionalna utopija u atlasu nemogućeg // Književna smotra, 101/102 (1996),
3/4; 89-94.
• Solar, Milivoj. Laka i teška književnost: predavanja o postmodernizmu i
trivijalnoj književnosti. Zagreb: Matica hrvatska, 2005.
• Buljubašić, I., Oswald Varga, T. Paralelna tumačenja nevidljivih gradova Itala Calvina i Vilikona Jasne Horvat,
http://www.politikaplus.com/novost/79826/paralelna-tumacenja-nevidljivih-gradova-itala-calvina-i-vilikona-jasne-horvat (zadnji
pregled 2. prosinca 2020.)