Enver Kazaz (Sarajevo)

uprija kao heterotopijska narativna figura

U romanu NA D
Mehmednjoj funkcionira kao heterotopijska narativna figura. Time ovaj most kao narativni
dno oblikuje ljudske
drugih granica. Heterotopijska

likuje sve
oblikovala i heterotopijsku funkciju romana u prostoru jezika i kulture.

NA D

novopovijesni je roman zaokupljen

romana
sasvim osobit prostor
premostiti. Svijest o tome iskazana je i u narodnoj poslovici: Krivu Drinu niko
ne ispravi,
insistira li se u naslovu romana da su ri

tile.
svoju liminalnost ne uspijeva osvijestiti do kraja, nego se neprestano kao i svaka
civilizacija
-identitarnom
osmanskosti i orijentalnosti, ali i
odbijanja i jednog i drugog civilizacijskog sistema vrijednosti kako bi

25

kulturni identitet u
njegovoj ortodoksnoj formi.
etnokulturnih identiteta koji ga tvore, pa on u romanu postaje pozornicom

od
odnose u njemu.
Topografija grada otud postaje osobenom kartografijom kulture u kojoj
Mehmedprostorne relacije. U odnosu na nju svaka lokacija u gradu dobija smisao,
Ur
jednog u drugi dio grada, mjesto zabave, odmora, razgovara, trgovine, kontrole,
nasilja vlasti,

njihovu poziciju u njemu. Stoga je ona izv

nego i
Kao lokacija na granici, pri tom neprelaznoj rijeci, ona je od trenutka gradnje do

vanja, da bi se internalizirala i postala

ekim drugim fenomenom. U spoju
blikuje mentalitet
resudno
Tako koncipirana, Mehmednjegove trajnosti i neprolaznosti, te emancipatorskih i hu
sociemskog, psihemskog
i ontemskoga
jskog

26

lokacija spoj

j kao
-

njegovog sela za dale

17) do njegovog
m svjetskom ratu. Tada most gubi svoju utopijsku ulogu sukladno

va sa padom jedne makro

strukturira

.
Most od prve slike
ostvari
nja jest neprestani spoj metafizike i

rotopija

koji otkriva kako je sav stvarni prostor, sve te lokacije na koji je podijeljen

(Foucault 2008: 38). T

heterotopija Foucault naziva kompenzacijskim, a za njegovu ilustraciju koristi
.
Razr

koji sami oblikuju i koji se u njima

(Foucault 2008:
34). Za razliku od utopija koje su izvanprostorne, heterotopije zauzimaju realan

27

svoju utopijsku osnovu.

u glavi
. Narator tu sliku preseljava u Mehmedse ona tokom
vreme, za sekundurudi n
Toj slici Mehmedspaja njegov podijeljeni identitet u cjelinu

2007: 18).

reke preko koj

a i svoju i
.
(NA D

stihije prirode, a most se ukazuje i

.

od svih nevolja koje kasnije donosio

grudi preseca na dva dela, Mehmed- a i

transcendentalno.
Ali, ako ideja o
izmiriti Mehmed-

mjesto istovremeno je i Mehmedkontekste. Ovdje heterotop ima osim terapeutske i mnemotopijsku funkciju
ukorjenjivanja i upisivanja u tlo vlastitog identiteta. Most na toj osnovi postaje

-islamsku kulturu, kao

Mehmednebeskog principa egzistencije, te utopijom koja premo

28

prve slike
-

kameni most na
,
nego lepota, historija, smisao
Na mostu i njegovo

ve igre

rovodila su, kao i njihovi

ribu oko njega i lovili golubove u njegovim oknima. Od najranijih

znali oduvek, nesvesno, kao da su ih sa sobom na svet doneli, onako kao

li ni kad su ih
.
(NA D
Jasno je da se u
i sna, te

nesvesno, oduvek znaju majstorski izrezane

individue u Vi
se u MehmedOna je, dakle, lokacija za inicijalni
preko nje se prelazi iz jednog u drugi oblik identiteta. Zato i svatovi moraju
i prijelaz iz jednog u drugi

bula kao njegovih identitarnih toposa.

29

sanjarenju
drugih stanovnika Bosne.

ome

postoji prisna, vekovna veza. Njihove su sudbine tako isprepletene da se

odvojeno ne daju zamisliti i ne mogu k

linija kamenog mosta na jedanaest lukova, sa kapijom, kao krunom u

sredini.
(NA D

gradu. Naime, grad se skuplja oko mosta koji povezuje Bosnu, a time i Zapad sa
Stambolom i Istokom.
dobija ime kapija
iz jednog u drugi civilizacijski sistem. Zato je Mehmedorganiziran prostor sa kapijom i sofom na svojoj sredini koje ovu razlikuju od
prostornost
ulazi kroz kapiju, ili grada opasanog zidinama sa kapijom kao ulazom u njega

sofa
staje i lokacijom spoznaje gdje je

io prostornost
grada.
njegova kapija je srce
mosta koji je srce ove kasabe koja svakom mora da ostane u srcu.
2007: 11)

30

simiti. Ali tu se skupljaju i prosjaci i sakati i gubavi, isto kao i mladi i

zdrav

kolac glave svih onih koji su ma s kog razloga bivali pogubljeni, a

svakodnevna.
(NA D

Ako prostor upisuje mostu heterotopijsku funkciju, vrijeme u svom protoku

promijeniti. Most se u nemirnim vremenima
prvoj slici
se s
njom i njenim zvjerstvima.
da bi bile potpuno prekodirane.

gije koja

Drugog srpskog ustanka u Srbiji, pa sve do granatiranja mosta i njegovog

heterotopijska uloga tada nestaje, a periodi tihog rada i stvaranja bivaju

31

vremenskom. Nemirne godine nisu trajna kategorija povijesti, nego ona

mirnih
vremena
jepe

konstrukcije
raskorjenjuje i neprestano reorganizira. On i prostor oko njega imaju bez sumnje
mnemotopijsku ulogu u formiranju i
toposom nostalgije za

. Ali mnemotopijsko u njemu kao

nim drugim,

organski i nepromjenjiv. Most je u takvim situacijama ogledalo u kojem se

narij. Zato se on u romanu pojavljuje kao interkulturni

reorganiziraju i mijenjaju one partikularne. Time se mnemotop zbog prirode

heterotop.
heterotopijskom ulogom mosta kao temeljne ontemske i sociemske narativne

uz most i p

most, prostor oko njega, grad i osnove identitarnih konstrukcija.

NA D

razvija

dijakronijske povijesne vertikale, a T

konzulskog grada u konzulskim vremenima.
postupak u romanu o Mehmeda oko nje se skupljaju svi: i
i Milan

Fata Avdagina, i Abidaga, i Arif-

32

Mehmed-

vezana za dugotrajno propadanje Osmanskog carstva i Prvi, te Drugi srpski

a na Drinu. Nakon toga dolazi granica koja
jednog kolonizatora drugim u Bosni, Osmanskog carstva onim austrougarskim.
jer se

Zato se u most kao narativni heterotop neprestano upisuju lokalna i globalna

zbivanja i odnosi periferije i centara ka kojima ona stremi ili koje odbija u
maksimalnoj mjeri. Granice u vremenu uslovljavaju i promjene u strukturi

nove identitarne vrijednosti. Za razliku od T

proizvodi
, u kojoj se

ka povijesna zbivanja, u romanu NA D

bezuslovnu pripadnost jednom ili drugom velikom svijetu, Orijentu ili
Okcidentu, kao dobri znalci i jednog i drugog, rekao bi Kolonja iz T
HRONIKE

centrom, dok se identificira do maksimu sa srbijanskim, lokalnim centrom,

civilizacijskim vrijednostima, rea

kolektivnog identiteta, a u maksimalnoj mjeri nastoji odbiti strukturu
vrijednosti koju donosi novi kolonizator.

povijest svakodnevnice i tzv. povijest drugog trajanja

33

kako Mehmedsame povijesti.

jeri od

i legende
narativnog konsenzusa o njoj. Tako sama naracija ponavlja heterotopijsku gestu

UPRIJI treba promatrati i iz ugla

mod

modernis
integralizam i multikulturalizam. Sve to, da bi se naporedne ili suprotstavljene

formira nadnacionalnu strukturu multikulturnih vrijednosti. Tako heterotopijska

ma izmirenja razlika ili njihovog

a koji

ke
molitve, uvjereni da je njihova kolektivna istina ona prva istina povijesti i
nemaju potrebe da jedni druge uvjeravaju

objema, ili svim zajednicama u romanu i traga za konsenzusom o istini.

Interkulturna struktura vrijednosti u romanu ostvaruj
dekonstruira svaku legendu, predaju i mitemu. Legenda o Crnom Arapinu
34

zatvorenu formu kolektivnog identiteta nespremnog na dijalog s drugim.

o Abidaginoj nasilnosti, korumpir

raskrinkati Tosun efendija. A nakon zlog Abidage izgradnju Mehmedkoji je za svakoga imao
aga svoju

suprotnih ogleda
principima svijeta.

sudaru sa nekim oblikom kolek

napisan, te samim tim u kulturi u koju ulazi. Heterotopijska narativna figura

idenititarnim kodovima pokorene, kolonizirane zajednice nesposobne da uvidi

i iznevjeravanjem plemenite Mehmedgradi narativnu metonimiju koja je dekonstruirala legende izgr

sistema skriva, a kod pot

granica.

m metaforom o svakoj
nasilja.

35

uloga mosta koji preoblikuje na ovaj

a svaka

autoritarnih zabrana, nadzora i kazne nad

kontroliranog i slobodnog. Tako se most sa svojom heterotopijskom funkcijom

egzistencije od onog koji je

paradigmatskih primjera heterotopijske funkcije mosta u ostvarenju ljudske

sudbine.
NA DRINI

u Avdaginu most postaje mjestom

po pameti i
ljepoti, ona mora ispuniti i svoj
da i svoga ne, Fata Avdagina postaje u romanu
metafo
Zato je most za nju topos ostvarenja njenog ne, ali i topos smrti,
ne,
da
je smrt potv

gesta, a na razini intertekstu

sevdalinci. Mehmed-

36

na slici patrijarhalne kulture kao prostora

umjetnika, koji svojom igrom obnavlja utopijsku prirodu prostora na kojem

ako se intrenalizirao u

kontekstu u kojem egzistira, dok od tih obaveza presudno ovisi Fatina sudbina.
nalog igre koji se mora
ispuniti bez obzira na stupanj rizika koji ga prati. Snovido i imaginarno

raju i
kao narativnog heterotopa.
i
-

da bi se na sociemskoj i ontemskoj razini lika pokazalo da je on komentator

dozvoljava nikakvo odstupanje od norme. Ako je Fata stradala zbog snage

37

om,

Prvi svjetski rat i nastanak nove epohe:

Tog leta 1914. godine, kad su gospodari ljudskih sudbina poveli

prvih simptoma jednog oboljenja koje

povesnice, i otud se mnogo jasnije video kraj one epohe koja je tu

oni
.
(NA DRINI

i do kraja ih

Mehmed-

gospodara ljudskih sudbina.

38

iako bi iz njega po funkciji koju obavlja trebao da isijava centar kolektivnog

line dobrote.

nemirnim vremenima
i zaljubljenog Feudna.

Lotika je prad

krize, sloma humaniteta i triju

i one u kojoj postoji

nalogom gospodara ljudskih sudbina

diktirana

ti kao

granice koje nije

UPRIJU

Mehmed-

39

manipulacija. Ali, uprkos tome, MehmedUPRIJA

uvijek nude svoju heterotopijsku, mostotvornu funkciju u kulturi kao znakovi

Abstract
In the novel THE BRIDGE ON THE DRINA
Mehmed-

in such a way that the

border between civilisations and because of its heterothropic role determines human
fates. Merging time and space within itself the bridge transcends territorial, time,
cultural, ethical, psychological, and a whole range of other limits. The heterotrophic
function of the bridge is also enabled by its role as an intercultural mnemotop where
cultural differences and in that way accomplishes a intercultural and heterothropic
potency of his story. The heterothropic function of the bridge in the story crucially
the heterothropical functions of novels from these territories.

Literatura:
, Sarajevo
Michel Foucault (2008): O drugim prostorima
eoliberalnoj stvarnosti, Zagreb
(1999):
, Zagreb
Endru Baruh Vahtel (2000): Stvaranje nacije, razaranje nacije, Beograd
(1990):

40