POTONUĆE BRZOPLOVA U VELIKO SUTRA

Futurizam u hrvatskoj književnosti

UVOD
Futurizam u Hrvatskoj vrlo je specifična pojava i njezin ću vam pregled i
problematiku pokušati predstaviti ovim izlaganjem. Radi se o tome da hrvatski
futurizam, ili bolje rečeno pokušaj futurizma, izravno nasljeđuje poetiku
talijanskoga futurista Filippa Tomassa Marinettija.
Ovim ću vam izlaganjem pokušati potvrditi tezu da je hrvatski futurizam ostao
tek na bazi pokušaja te da postoje samo njegovi relikti.
Također ono o čemu će biti riječi je postojanje dvaju hrvatskih futurističkih
književnih krugova. Uvjetno rečeno postojanje, jer se to postojanje svodi na
puko egzistiranje, bez djelovanja. Dakle radi se zadarskom i riječkom knjiž.
krugu. Na čelu zadarskog bio je Joso Matošić, a riječki su vodili talijanski
umjetnici.
POJAM FUTURIZMA
1909. godine Filippo Tommaso Marinetti objavljuje Manifest futurizma. Pritom
je izazvao lavinu reakcija i pobunu kojom želi uništiti muzeje, knjižnice,
akademije svake vrste1 te pronaći nove ideje, nova mjerila i nove vrijednosti.2
Dakle pronalazak novog i negiranje tradicije bile su jedne od njegovih ključnih
postavki.
Slavit ćemo rat, jedinu higijenu svijeta. (…) Bijaše to dan rođenja futurizma i
futurista, delirijskih poeta. slikara i glazbenika, koji - duboko uvrieđeni
mlohavošću vremena ženskog i bez energije - stadoše propoviedati brutalnu
muževnost, te će izroditi nove heroje.3
PF2
Dakle vrelo futurizma nalazilo se dakako u Italiji i to u Milanu. Tamo su se
naime okupljali umjetnici oko časopisa Poesia koji je pokrenuo sam Marinetti.
Odatle se ovaj pokret vrlo brzo zahvatio Europu, ali i Ameriku.
Futuristi su se zalagali ne samo za odbacivanje dotadašnjih poetika (primjerice
simbolizma) nego i za potpunu izmjenu svjetonazora te uvođenje drugačijih
obrazaca ponašanja pa i načina razmišljanja. Takav je sustav mišljenja vrlo brzo
prodirao iz područja književnosti i na druge vrste umjetnosti: glazbu,
1
Ibidem. str. 15.
2
Vučković, R., Problemi, pisci, dela III (u: Petrač, B., Futurizam u Hrvatskoj: dossier, Matica hrvatska, Pazin, 1995., str.
10.)
3
Lulić, I., O futurizmu i futuristima (u: Petrač, B., Futurizam u Hrvatskoj: dossier, Matica hrvatska, Pazin, 1995., str. 81.)
scenografiju, arhitekturu, likovnu i inu umjetnost; u slikarstvu sa svojim
najuspjelijim ostvarenjima figuriraju Umberto Boccioni, Giacomo Balla, Luigi
Russolo, Gino Severini i Carlo Casrra; u arhitekturi Antonio Sant-Elia; u
scenografiji i na filmu Enrico Prampolini, Bruno Corra i Enrico Settimelli; u
književnosti Marinetti, Papini i Palazzeschi.
FT3
Merinettijev se pokret te je dobivao sve veći broj pristaša. Njegov je najplodniji
period obilježen revijom L'acerba u Firenci. U njoj je 1912. Marinetti objavio
svoj drugi futuristički manifest4 u kojemu je donio ključna načela futurističkog
književnog stvaranja.
Zalagao se za jezik lišen gramatičkih i pravopisnih pravila. Pokušava „očistiti“
izraz od svega suvišnoga pa tako iskaz svodi na njegovu srž, odnosno glagol te
ih upotrebljava u njihovu neutralnom, kanonskom obliku, dakle infinitivu.
Također je zanimljivo što su glagoli simboli dinamizma, jednog od temeljnih
fascinacija futurista.
Također teži lišenju svake vrste dekora, pa odbacuje upotrebu atributa (jer su,
kako kaže, smetnja i zastoj pred imenicama), a naglasak stavlja na onomatopeju
čijom čestom uporabom dočarava glasove i šum života. Ono što Marinetti
nastoji uvesti u književnost jest prikaz svakodnevnog života i svijeta u njegovoj
suštini i kao temu, ali i putem izraza. To znači da svijet prikazuje kao užurbano,
dinamično i bučno mjesto u kojem se čovjek dehumanizira i gubi smisao svoje
egzistencije.
S druge strane, futurizam je bio opčinjen tehnološkim napretkom što se vidi iz
uporabe motiva. Navedena je tematika utjecaja i na likovnu umjetnost, u kojoj je
to zorno predočivo. Naime slike često prikazuju urbani život (automobile,
vlakove, zrakoplove, bombe…), ali dinamizam se mogao postići i vještim
grafičkim tehnikama što možete vidjeti i na slici koju ste već sigurno vidjeli. To
je slika Dinamizam psa na uzici Giacoma Balle iz 1912 godine koja prikazuje tu
njihovu fascinaciju i nastojanje da prikažu dinamičnost.
PROMJENA NAČINA POIMANJA FUTURIZMA
Nastupa Drugi svjetski rat i to, naravno, ostavlja dubok utjecaj na život ljudi
uopće, a time i na umjetnost. Futurizam time poprima oblik političkoga pokreta,
za razliku od umjetničkoga kakav je status imao prije. Naime Marinetti postaje
pristaša Mussolinijeve fašističke ideje te u Rimu osniva futurističku političku
stranku. Dakle futurizam postaje fašistička propaganda.
4
Prema: Deanović, M., Talijanski futurizam kao književni smjer (u: Petrač, B., Futurizam u Hrvatskoj: dossier, Matica
hrvatska, Pazin, 1995., str. 184.)
No bez obzira na to, valja promotriti utjecaj futurista na hrvatsku književnost
toga razdoblja.
Sam početak futurističkih utjecaja na hrvatsku književnost nalazimo u članku Il
futurismo objavljenog 1909. u zagrebačkome časopisu Savremenik. Iako nije
nametao avangardne stavove, taj se časopis bavio prikazom suvremene domaće
književne produkcije te je bio modernistički orijentiran.
O talijanskom je futurizmu pisao i hrvatski književnik Antun Gustav Matoš i to
1913. u časopisu Obzor. Matoš već četiri godine nakon stvaranja futurizma,
prepoznaje njegovu potencijalnu internacionalnu veličinu.
Zanimljiva je činjenica da se hrvatska književna scena upoznaje s idejom
futurizma iste godine kada izlazi i prvi Marinettijev manifest. To znači da
Hrvatska u to vrijeme nimalo ne kaska za ondašnjim europskim umjetničkim
tendencijama. No usprkos mogućnosti za direktno nasljeđivanje Marinettijeve
poetike, dogodilo se upravo suprotno te futurizma u hrvatskoj književnosti ima
tek u tragovima.
FUTURIZAM U HRVATSKOJ: ZADAR
Dok je u Europi pokret bujao, u Hrvatskoj se futurističko stvaralaštvo zadržalo
uglavnom unutar zadarskog kruga i Joze Matošića kao centralne futurističke
ličnosti u Hrvata. Većina prakse hrvatskih futurista svedena je na nikad
realizirani časopis Zvrk. Bio je zamišljen kao hrvatsko futurističko, a urednik je
bio sam Joso Matošić, hrvatski publicist i novinar. Razlog tome zašto se nije
realizirao su političke, odnosno ratne prilike. Naime časopis je trebao izaći u
lipnju 1914. u Zadru, no Matošića su uhitili, kao i mnoge druge u to vrijeme za
koje se vjerovalo da imaju antiaustrougarske ideje.
Valja još naglasiti da Zvrk nikad nije htio propagirati talijansku fašističku
ideologiju kojom se talijanski futurizam kasnije bavio. Primarno se orijentirao
na hrvatsko futurističko stvaralaštvo i njegove koncepcije.
Na slici možete vidjeti naslovnicu Zvrka. Posebno je zanimljiv grafički raspored
rukopisom napisanih riječi. Dakle vizualnost je jedna od bitnih i novih
tendencija književnosti. Ufuturističena Futuristička varnica. Uzavrela je naša
krv, te ključa i struji. Taj omladinski žar bukti, pali i žeže; peče, kida i reže. U
nami je ognjene mladenačke sile, snage i moći da pokidamo okvire, steznike i
okove, koje ne priznajemo. Rezervoar naše volje ispunjen je prevratnim
nezadovoljstvom i buntovnim nemirom, a nadasve energijom, koja će da poruši
sve što je staro i slabo, da podigne što je novo i vrijedno. I ekspanzija i
eksplozija moćne žilave i nesavladive jakosti naše, triumfirati će snagom
najžešćeg vulkana, zagrmiti kao najgromniji top najvećeg nebojše, riknuti i
kriknuti kao najžući lav, najprugastiji tigar i najmrljastiji leopard. Zato ćemo
ushićeni pohrliti vatrenim entuzijazmom iz tmine i doline u svjetlo i visine,
krstareći slobodno bez straha u pogibelj kao zračni futurist Pégoud [Pigo]. A
pustimo li se, da u tamnim barama uništimo zavidne zelene i zaglušne kreketuše,
provalit ćemo zapjenušeni kao voda slapa Nijagare, Gubavice i Krke.
FUTURIZAM U HRVATSKOJ: RIJEKA
Povijesni kontekst: zapravo je Rijeka u to doba bila rascijepljena između dviju
država: Italije s jedne te SHS s druge strane te su se obje borile za prevlast nad
teritorijem. Čak sam grad nije bio cjelovit: dio s ove strane Rječine, istočni dio,
Sušak, pripao je Jugoslaviji, a zapadni dio, odn. Fiume, Italiji.
Zanimljivo je da je sam Marinetti neko vrijeme proveo u Rijeci te je to
omogućilo tadašnjim književnicima direktno nasljeđivanje futurističke poetike.
Naime upravo u gradu Rijeci nastaje futuristički manifest čije je ime Manifesto
degli artisti futuristi qui convenuti per illuminare l'imbecillita dei podagrosi
passatisti che sbavano in questa citta (Manifest umjetnika futurista pridošlih
ovamo da prosvijetle slaboumnost kostobolnih pasatista koji sline u ovom
gradu). Radi se o tome da je taj manifest izravan talijanski proizvod. Manifest je
dakle sadržajno vezan za gradsku zbilju, utemeljen na riječkom kulturnom i
književnom životu onog vremena, pokazujući time dobru informiranost pridošlih
futurista, pa možda i djelatnost domaćih futurističkih aktivista (...)5
Dakle taj manifest ne dokazuje djelatnost hrvatskih futurista, već talijanskih
futurističkih književnika.
Nedugo nakon što Marinetti odlazi iz Rijeke, Mario Carli i Cesare Cerati u
Rijeci osnivaju časopis La Testa di Ferro (Željezna glava). Također održavaju
se futurističke večeri i javni futuristički performansi te Carli predstavlja riječkoj
publici tzv. futuristički sintetički teatar. Glavni je cilj tog teatra bilo je
suprostavljanje uštogljenim praksama tradicionalnoga te da pokrene samu
publiku i dinamično je uključi u predstave. No dakako sve je to bilo samo
predstavljeno riječkoj publici i nikad na njezinoj sceni nije zaživjelo.
Nakon te početne faze upoznavanja riječke književne scene s futurizmom,
prema Aljoši Pužaru slijede još dvije faze riječkoga futurizma: kulturni pokret
Yoga i futurizam u tragovima.
Kulturni pokret Yoga – radi se o tjedniku koji osnivaju Guido Keller [Gwido
Keler] i Giovanni Comisso. U njemu su se iznosila futuristička mišljenja o

5
Ibidem. str. 4.
onodobnoj kulturnoj, umjetničkoj i političkoj problematici. Zapravo taj kulturni
pokret predstavlja posljednji jasan odjek futurizma u Hrvatskoj.6
Posljednju fazu, Futurizam u tragovima, prepoznajemo 30-ih g. prošloga
stoljeća, nakon završetka D'Annuzijeve vlasti u Rijeci. Ta se faza zapravo svodi
na djelovanje gradskih intelektualaca, veliku prevoditeljsku aktivnost i sl.

ZAKLJUČAK
Dakle iako je postojala određena inicijativa hrvatskih književnika za
futurističkim djelovanjem, njihovo primarno glasilo Zvrk nikad nije objavljeno.
A što se tiče futurizma u Rijeci: usprkos činjenici da se on čak može podijeliti
na tri faze, zapravo u svojoj suštini nije ni postojao zato što su ga vodili mahom
talijanski, a ne domaći umjetnici.
Zamišljeno je da Zvrk sadrži različite pjesničke ostvaraje. Između ostalih i
pjesmu Antona Aralice Brzoplov. Upravo me ta pjesma inspirirala za naslov
ovoga seminarskog rada. Naime ideja zadarskih uvjetno rečeno, futurista bila je
Usprkos nejunačkom vremenu mi vjerujemo u Veliko Sutra. I nas više ne vežu
negve prošlosti. Mi plovimo u sutra.
Dakle svime rečenim, zbog činjenice da njihov časopis nikada nije ugledao
svjetlo dana, može se reći da je njihov Brzoplov doživio svoje potonuće i prije
negoli se otisnuo od obale. A što bi bilo da se časopis ipak tiskao i kakvi bi bili
njegovi utjecaji na hrvatsku književnost, o tome se može samo nagađati.

6
Prema: ibidem. str. 5.