- bilješke o autoru: Vladimir Vidrić bio je hrvatski književnik, pisao je jedan od
najistaknutijih lirika moderne. Rodio se u Zagrebu 30.4.1875., a umro je u Zagrebu 29.9.1909. Studirao je pravo u Pragu i Zagrebu. Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave na Jelačićevu trgu u Zagrebu bio je uhićen i osuđen na zatvor. Poslije zatvora nastavio je studiranje u Beču. Pisao je pjesme i jedina zbirka pjesama koju je napisao zvala se „Pjesme“.
Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivo Nad svijetlim oblačnim rubom I opet u nebo plivo.
I kad sam otvorio prozor,
Blistav od kapi kiše, Trznula se je grana I još se lagano njiše.
"Gledaj - glas mi se javi -
Iskrice noći lete..." l vidjeh u rosnom grmlju, Gdje blisnuv - ginu i - svijete.
"Tko mi to kaza?" - viknuh,
Al grmlje i bašta sniva, Tek mjesec nad svijetlim rubom Naglije hiti i pliva.
"Zdravstvuj!" - i smijeh se pronije.
Il prosu se šaka pijeska? Ja ne znam. - Na mokrih stazah Tiha se voda ljeska... - vrsta lirske pjesme: pejzažna lirska pjesma
- tema: opis noćnog pejzaža
- pjesnički motivi: -vizualni: „l vidjeh u rosnom grmlju…“
-auditivni: „Gledaj - glas mi se javi…“
- pjesnikove misli i osjećaji:
-U prvoj kitici pjesnik opisuje igru oblaka i Mjeseca. -U drugoj kitici pjesnik otvara prozor u želji da proširi vidik. -U trećoj kitici se pjesnik divi prizoru kišne noći. -U četvrtoj kitici pjesnik osjeća nečiju prisutnost, a nikoga nema. -U petoj kitici pjesnik osjeća prisutnost prirode kao živog biča.