Proitati knjigu od poetka do kraja za mnoge je ake pravi izazov.

Za mnoge je moda jo vei

izazov napisati dnevnik itanja proitanog djela, odnosno napisati lektiru, kako se to obino
kae. Kako bismo im pomogli, ovdje donosimo naputke o tome kako treba pisati dnevnik itanja
za lektiru.

Inae zato uope itamo? Svakim tekstom usavravamo svoju vjetinu itanja i time
s vremenom postajemo iskusni itatelji koji u literaturi znaju prepoznati vrijedne poruke, misli,
dobru knjigu; postajemo ljudi koji znaju razmiljati i obrazloiti svoj stav.
Zato treba voditi dnevnik itanja? DNEVNIK ITANJA poeljno je voditi da se ne zaboravi ono
to smatramo da je bitno, odnosno ono to nam treba kao podatak za satove lektire (nemogue
je sve zapamtiti!). Takvo itanje, uz voenje dnevnika itanja, je aktivno itanje i iziskuje
napor pri itanju, ali je vrjednije jer tijekom itanja biljeimo vane pojedinosti, svoja zapaanja i
razmiljanja.

Dnevnik itanja najee ima sljedee biljeke:

1. BILJEKA O PISCU: najvaniji podaci o ivotu i radu pisca i vremena u kojem je

ivio;

2. KNJIEVNA VRSTA: imenovati vrstu knjievnog djela koje se ita (npr. roman,
bajka, lirska pjesma, pripovijetka i sl.)
3. KRATAK SADRAJ/FABULA DJELA: na temelju zabiljeenih pojedinosti u
razvoju radnje, odrediti kompoziciju radnje u djelu (uvod, zaplet, vrhunac, rasplet,
kraj) i prepriati fabulu; fabula treba biti prepriana kratko i jasno, a to se postie
razlikovanjem bitnog od nebitnog u razvoju radnje.
4. TEMA I IDEJA DJELA: temu i ideju treba sroiti kratko i jasno: prepoznati temu
djela (ono o emu pisac govori) te ju je najbolje izrei s jednom reenicom. Ideja je
poruka, pouka, glavna misao pisca u djelu, a doznajemo je iz situacija, likova i
dogaaja.
5. PROSTOR I VRIJEME DJELA: prostor i vrijeme radnje u djelu mogu biti stvarni
(realni), a mogu biti i neodreeni, nestvarni, svevremenski i vieznani.
6. LIKOVI: knjievni lik (na isti nain kao i osoba iz stvarnog ivota) ivi, radi,
osjea i misli u knjievnom djelu; glavni lik je pokreta radnje, oko njega se
razvija radnja, a sporedni likovi su u odnosu s glavnim likom; likove u djelu
upoznajemo na nekoliko razina te tako govorimo o karakterizaciji likova.
Karakterizirati lik u knjievnom djelu znai opisati njegova glavna svojstva ili osobine.
7. VAE MILJENJE O PROITANOM DJELU

Postoji nekoliko vrsta karakterizacija lika:

a) fizika karakterizacija vanjski izgled lika;

b) psiholoka karakterizacija unutarnji ivot lika: osjeaji, raspoloenja, misli, stanja svijesti i
podsvijesti, narav, ponaanje, odnos prema drugima, stav prema ivotu, svjetonazor, unutarnji
problemi, sukobi;
c) etika ili moralna karakterizacija otkriva etike/ moralne osobine lika (etika ili moral je
ukupnost naela o ponaanju, odnosu meu ljudima, koja se nameu savjesti pojedinca ili
zajednice, svijest o dunosti, spremnosti i volji za preuzimanje i izvravanje zadataka):
ovjenost/neovjenost, istinoljubivost/lanost, pravednost/nepravednost, hrabrost/ kukaviluk i
sl.;
d) socijalna ili drutvena karakterizacija odreenje lika prema njegovu mjestu u drutvu;
socijalne osobine su porijeklo, imovinsko stanje, drutveni status, obrazovanje, odnos drutvene
zajednice prema njemu i nain na koji sredina utjee na njegovo ponaanje, stavove o ivotu i
svijetu;
e) govorna ili jezina (lingvistika) karakterizacija govorom (zaviajni dijalekt, argon,
uzreice, osobit stil izraavanja) upoznajemo knjievni lik, njegovo porijeklo, obrazovanje,
osobine;

Karakterizacija pojedinog knjievnog lika trebala bi biti cjeloviti zbir elemenata iz svih navedenih
vrsta karakterizacije. Takoer je jako vano karakterizaciju likova potkrijepiti navodima (citatima)
iz teksta.

7. JEZIK I STIL DJELA: kakav je piev rjenik: je li bogat, originalan, slikovit, ima li nepoznatih
ili zastarjelih rijei (arhaizmi)?; prevladavaju li jednostavne i lagane reenice ili sloene i razvijene
(koje zahtijevaju koncentraciju pri itanju)?; skree li pisac u svom pripovijedanju s teme (da bi
opisao neto ili ispriao neku usputnu epizodu) ili je njegovo pripovijedanje teno i ne usporava
radnju?; je li djelo ozbiljno ili humoristino?; sadri li pieve komentare?sve navedeno
otkriva piev stil pisanja, odnosno nain na koji pie: svaki se pisac odlikuje vlastitim stilom
pisanja.

S druge strane, doivljaj djela piemo na kraju, kada je cijela knjiga proitana. Tada u par
reenica iznesemo interpretaciju djela i zato nas se djelo dojmilo. Sluite se samo svojim
miljenjem, bez nepotrebnih fraza i citata iz knjige. Ovaj dio je va osobni pogled na djelo i
vae miljenje o djelu pa se time i vodite. Nakon toga napiite ideju djelu. U ideji je vano
iznijeti glavnu misao ili temu djela.

Nabrojite sve glavne i sporedne likove te analizirajte one glavne. Uz detaljnu analizu, dobro je
zapisati i par citata koji likove opisuju.

Za svaku lektiru su od velike vanosti fabula i kompozicija djela. U fabuli saeto napiite
glavna dogaanja u djelu i to onako kako su se dogodila vremenskim slijedom. Za fabulu je
dovoljno da bude napisana do 20 reenica. Slijedi kompozicija djela koja se sastoji od uvoda,
zapleta, razvoja radnje, vrhunca i raspleta.

Uvod poetak radnje

Zaplet glavni dogaaj koji odreuje cijelu radnju
Razvoj radnje sve ono to se dogaa izmeu zapleta i raspleta
Vrhunac ono to se moe izdvojiti kao najvie toka radnje
Rasplet zavretak radnje

Tijekom itanja vano je zapisati i sve o jeziku i stilu. Dakle, karakteristike jezika i stila u
djelu s citatima iz djela. Nabrojite stilska sredstva koja su se koristila u djelu i redom ih
imenujte.

Vodei se ovim tokama tijekom itanja, lektiru ete napisati lako i kvalitetno. Ne preskaite
toke, pogotovo ako se radi o opsenijim romanima s velikim brojem dogaaja jer e vam
nakon itanja lektire biti teko pronai potrebne informacije u knjizi.