PISMO MAJCI-SERGEJ JESENJIN Jesi l iva, stariice moja? Sin tvoj ivi i pozdrav ti alje.

Nek uveer nad kolibom tvojom Ona udna svjetlost sja i dalje. Piu mi da viaju te esto Zbog mene veoma zabrinutu I da ide svaki as na cestu U svom tronom starinskom kaputu. U sutonu plavom da te esto Uvijek isto privienje mui: Kako su u krmi finski no U srce mi zaboli u tui. Nemaj straha! Umiri se, draga! Od utvare to ti srce zebe. Tako ipak propio se nisam Da bih umro ne vidjevi tebe. Kao nekad, i sada sam njean, I srce mi ivi samo snom, Da to prije pobjegnem od jada I vratim se u na niski dom. Vratit du se kad u naem vrtu Raire se grane pune cvijeta. Samo nemoj da u ranu zoru Budi me ko prije osam ljeta. Nemoj budit odsanjane snove, Nek miruje ono ega ne bi: Odved rano zamoren ivotom, Samo emer osjedam u sebi. I ne ui da se molim. Pusti! Nema vie vradanja ka starom. Ti jedina utjeha si moja, Svjetlo to mi sija istim arom. Umiri se! Nemoj da te esto Viaju onako zabrinutu, I ne idi svaki as na cestu U svom tronom starinskom kaputu. 1924. (Prijevod: Dobria Cesarid)