Tin Ujević, Zelenu granu s tugom žuta voća

Zelenu granu s tugom žuta voća

u kakvom starom spljetskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i vlaga snova hvata dušu moju;

al čežnja dršće kao ptiče golo,

ko plava pjesma naglo prekinuta,
ko neko blijedo i beznadno kolo,
ko bosi prosjak na po pusta puta.

Sva ljubav moja usred ceste kisne,

moje je srce od sedam komada;
pod svakim mačem jedan plam da vrisne;
nad mojim dahom mramorna gromada.

Tmurne se misli reska svjetla boje;

krv u moždane, mozak van da skoči;
nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje,
tuđinska ženo, samilosne oči.

 Smjestite Tina Ujevića u kontekst razdoblja kojemu pripada.

 Predstavite tematska i stilska obilježja Ujevićeva pjesništva te ih povežite s konkretnim pjesmama i/ili
zbirkama.
 Interpretirajte pjesmu „Zelenu granu s tugom žuta voća” na sadržajnoj i stilskoj razini.
 Pokušajte odrediti poantu pjesme. Uklapa li se ova pjesma u Ujevićev pjesnički opus?
 Obrazložite svoje tvrdnje.