2.

DALMACIJA
U Dalmaciji je relativno malo obradivih površina, no i ono malo što se nađe
među kamenjem u škrtom tlu izuzetno vrijedi jer se radi o tlu koje dobro upija i
zadržava vodu, crvenici.
Najzastupljenije kulture su vinova loza, maslina i smokva, agrumi i lubenice.
Zastupljeno je i povrtlarstvo.
Najvažnije stočarske grane su ovčarstvo i kozarstvo, ali i pčelarstvo.
Iznimno značajni su i ribarstvo i školjkarstvo. Riba i ostali morski organizmi i
plodovi se love u slobodnom izlovu, ali se i uzgajaju.
Za ovaj dio Hrvatske tipično je da se jelo pripremalo u središnjoj kućnoj
prostoriji, od strane ženske ruke, izravnim učenjem od majke i bake, mnoge se
mlade djevojke pripremaju za samostalni život. Osim nekih jela koja se jedu
sirova, hrana se najčešće pripremala u keramičkim i metalnim posudama, za
ovo područje karakteristične su metalne rešetke ( gradele) na kojima se
pripremaju razna jela.
Zajednička je odlika prehrane primorskog podneblja, lagana hrana, ponajprije
biljnog podrijetla kao što su maneštre ( guste juhe). Variva su pripremana na
lešo, a osim pripreme biljaka uzgojenih u vrtu, pripremaju se i biljke ubrane u
divljini ( šparoge, radić…)
Važan je također udio ribljih jela, s obzirom da je ribolov najvažnija djelatnost
na jadranu. U seljačkim kućanstvima najčešće se konzumira brudet ( juha
od ribe), dok se cijele ribe pripremaju začinjene češnjakom i maslinovim
uljem na gradelama. Posebnost gradela je u lozovini koju često možemo
pronaći u dalmaciji. Riba se i konzervira soljenjem kako bi ostala jestiva
tijekom zime.
Od mesnih jela najčešće se konzumira ovčetina, jenjetina i kozetina, svježa ali i
suha ( kaštradina). Osobito je ukusna janjetina s Jadranskih otoka jer ima
specifičan miris mesa i aromu i s manje masnoće. Najpoznatiji otoci koji
se bave uzgojem janjadi su Pag i Cres. Još jedno karakteristično jelo je
meso ( janjetina, ovčetina) s krumpirom ispod peke. Goveđe ili juneće
meso na jelovniku je rijetko. Ali poznajemo npr. pašticadu ( goveđe meso
u toču od vina, suhih šljiva i začina) Svinjsko se meso ponajprije prerađuje u
pancetu i salame, te dobro poznati Dalmatinski pršut, koji, sušeći se na
buri i jugu dobiva poseban okus.
Od mliječnih prozvoda možemo izdvojiti ovčji sir, sušen na zraku. Može se još
dodatno konzervirati uljem, pa duže ostaje jestiv.
Uobičajene slastice su uštipci, pripremani u ulju. A za blagdane i posebne
prigode priprema se pinca, kritula i ostale varijacije slatkog kruha. Kako je
za Dalmaciji uzgoj smokava vrlo uobičajen, smokvenjak je kolač za kojim
posežu mnogi.
Uobičajena su 3 dnevna obroka. Za jutarnji obrok se priprema kava, kukuruzna
kaša, suhe smokve i čašica rakije. Oko 10h slijedi marenda: kruh,
dvopek ,sir, riba i vino. Za ručak se spremaju variva, bob, blitva, mahune,
tjestenina, krumpir, salata, grah, repa, leća i kupus. Kada se ručak jede
izvan kuće često je to slana riba s kukuruznom kašom, kriška pršuta i sira,
masline ili pečeno jaje. Nastojalo se da je večera najobilniji obrok, pa se
priređivalo nešto za okrijepu: maneštra, pržena riba s palentom ili
kuhana ovčetina.

SLAVONIJA
Prirodno područje istočne Hrvatske s izrazito plodnim tlom, nizinskim šumama i
mirnim tokom velikih rijeka Dunava, Drave i Save pogoduje razvijenoj
zemljoradnji i bogatstvu stoke. To se itekako očituje u prehrani, znatno
obilnijom neko u drugih kultura. Kuhinja karakterizirana ljutim začinima,
crvenom paprikom i feferonima, nadopunjena je i ostacima turskih
osvajanja.
Kako je ovo područje poznato po uzgoju crne i masne svinje u velikim krdima,
tako je i svinjetina zauzela važan dio u prehrani. Svako kućanstvo u kasnu
jesen kolje po nekoliko svinja. Osim svježeg mesa, veći se dio prerađuje u
suhomesnate proizvode: kobasice, krvavice, šunke, špek, kulen i
tlačenice. Kulen je najpoznatija delikatesa Slavonije, sastavljen od
najkvalitetnijeg mesa uz dodatak začina. Dobro nasoljene, suše se na
dimu, a zatim dozrijevaju na hladnom 6 do 9 mjeseci. Široku primjenu
ima i slanina koja se može konzumirati uz variva, kuhanu, sušenu i na
mnoge druge načine. Najrašireniji začin je sama svinjska mast, koja se
koristi i za topljenje čvaraka i ponekad konzerviranje mesa. Uz svinjetinu
 na jelovniku se može pronaći i govedina i teletina i perad. Osim piletine i
puretine, u mjestima pored rijeka možemo pronaći i patke i guske. Od te
peradi u kući se može naći i jaja koja e pripremaju na masti ili uz
suhomesnate proizvode. Još jedno jelo karakteristično za Slavoniju je
čobanac, pikantno jelo od mesa raznih vrsta uz dodatak krumpira ili
tjestenine.
U selima uz rijeke, pogotovo Podunavlju, važan udio u prehrani zauzela je i riba,
ponajprije som, štuka i šaran. Riblji paprikaš također je u Slavoniji često
pripreman. Riba se također priprema na „precep“ odnosno rasporena i
pečena na rašljama, suši se na dimu ili Suncu.
U nizinskoj Hrvatskoj najviše se rabi kravlje mlijeko, a od njega se proizvodi sir,
vrhnje i ostali mliječni proizvodi. Variva od graha, kelja, kupusa, graška i
ostalih plodova koji se uzgajaju na vrlo plodnom tlu Slavonije, Slavonci
često pronalaze na svom stolu.
Žirorodnost ovog kraja očitovala se u pripremanju mnogih jela od brašna. Osim
kruha, od pšeničnog brašna pripremaju se pogačice, tjestenine, a
ponekad i beskvasni kruh.
Među slasticama prevladavaju dizana tijesta s nadjevima od oraha, maka, sira,
pekmeza ili drugih proizvoda koji se mogu pronaći u svakom kućanstvu.
Lisnata tijesta punjena voćem iz vlastitog voćnjaka, salenjaci koji su se
radili na dan svinjokolje od svinjskog sala ili paprenjaci. Većina
namjernica koje se konzumiraju u Slavoniji, raste u voćnjacima i vrtovima
ili živi na slavonskim poljima.
Kada voće dobro rodi, od njega se priprema pekmez, rakija i razni sokovi, a od
povrća zimnica.
Jutarnji obrok u Slavoniji bio obilniji od uobičajenog doručka: juha od krumpira,
varivo s mesom, podnevni obrok sastoji se od neke tjestenine ili mesa,
dok se za večeru jedu ostaci od ručka.
ISTRA i KVARTNER
Istarska kuhinja nastala je pod utjecajem slavenskih predaka. Kao i u Dalmaciji
tlo nije pretjerano plodno, prevladava crvenica. Šume su zimzelene.
Gospodarstvo je usmjereno na turizam, ribarstvo i tu i tamo
poljoprivredu.
Riba i plodovi mora su najzastupljenija namjernica na obalnom području Istre i
Kvarnera. Od poljoprivrede najraširenije je ovčarstvo, pa je tako poznat
istarski pršut, ovčji sir, grobnički sir. Kvarnerski škampi jedni su od
najboljih škampa u Europi.
Unutrašnjost Istre specifična je po gljivi, tartufima. Jako skupa i cjenjena gljiva
može se pronaći samo na par mjesta u svijetu, a jedno od tih mjesta je i
Istra. Motovunske šume uz rijeku Rašu bogate su ovom gljivom koja raste
u tlu. Iako neugodnog mirisa i neprivlačnog oblika, ova biljka obiluje
afrodizijakom i posebnom aromom. Cijena za kilu ove gljive doseže i do
25000kn. Uz tartufe globalni kuhari tvrde da su Istarski kesteni najbolji, a
uz ove namjernice u Istri i Kvarneru možemo pronaći i masline,
vinograde, smokve, radić, rigu, matovilac, od začina: lovor, ružmarin i
mažuran i nezaobilazno maslinovo ulje.
Istarska malvazija samo je jedno od mnogih čuvenih istarskih vina. Porečki
kabernet, Merlot i Sauvignon i Teran
također su cijenjeni na širokom području.
U jutarnjim satima jede se ovčji sir, pršut ili kukuruzna palenta. Popodnevni
obrok često se sastoji od brudeta ili pečene ovčetine, a večera su ostatci
od ručka ili riba i morski plodovi.
ZAGORJE, MEĐIMURJE
U središnjoj se Hrvatskoj prehrana također oslanja na prirodne izvore i
proizvode domaćeg podrijetla. Nasuprot gorskom području gdje se koristi
mlijeko ovaca i koza, ovdje prevladava uporaba kravljeg mlijeka. Jedna od
posebnosti ove kuhinje je upotreba zaprške pri kuhanju variva i juha.
Svakodnevna jela se pripremaju od namirnica iz vrtova, kao što su juhe,
variva od graha, kupusa, repe i ostalog korjenastog povrća. Dvije juhe
koje su izrazito zagorske su juha od bundevinih koštica koje vrlo dobro
uspijevaju u ovim krajevima( koščićenka) i prežgana juha od zaprženog
brašna.
Pretežiti začini su svinjska mast, ali i bućino ulje. U Zagorju je itekako razvijen
uzgoj peradi, prije svega purana, a uz perad konzumira se i svinjetina i
govedina. Kao i u Slavoniji i u Zagorju se u kasnu jesen događa svinjokolja
te se meso prerađuje u špek, šunke, kulen, češnjovke, tlačenice i čvarke.
Žitarice su također zastupljene u prehrani pa su tako i kaše dobile ulogu u
prehrani, najpoznatije su heljdina kaša, kukuruzna ( žganci), ječmena ili
prosena (jagla).
U svakidašnjoj upotrebi konzumira se pšenični kruh i kruh od miješanog brašna.
Kako za kruh treba kvasac, zagorci ga mogu dobiti i od pjene nastale
vrenjem vina.
U krušnim pećima možemo pronaći mnogo tradicionalnih zagorskih slastica kao
što su : gibanica, bazlamača ili budnica. Kolači koji su bili punjeni makom,
orahom ili sličnim proizvodima iz domaćinstva. Kada pomislimo na
Zagorje možemo pomisliti na štrukle koje su vrlo popularno jelo
dostupno svima jer je napravljeno od jeftinih sastojaka koje pronalazimo
u svakom domaćinstvu.
U Zagorju i mliječni proizvodi imaju važnu ulogu, naime stepka, sirutka, maslac i
zlevenka su uobičajeni proizvodi zagorskog kućanstva, dok ostatak
Hrvatske možda nije ni čuo za neke proizvode koje se rade od mlijeka,
Zagorje ima vrlo opširan spektar mliječnih proizvoda.
Budući da ovo područje obiluje voćem, mnogo se jede sviježe, a šljive, kruške i
jabuke mogu se isušiti, ali se od njih češće peče rakija ili pekmez.
Nakon kiša puževi su delikatesa, posluženi sa jajima ili gljivama.
Stereotip je da Zagorci mogu puno popiti jer osim što proizvode velike količine
vina i rakije, također proizvode i medicu i razne likere od biljaka i voća.
Za jutarnji obrok u Zagorju se poslužuje kukuruzna kaša u kombinaciji s kavom
ili mlijekom, ali i luk, suhe šljive ili kruške, prežgana juha ili juha od
bundeve. Ručak je obilježen juhama i varivima i mesom, dok se za večeru
jedu kaše ili suhi sir.
LIKA
Kuhinja Like odražava životne navike života na planinama, među šumama i
pašnjacima na kojima su ljeta kratka, a zime hladne, što ograničava
raznovrsnost ponude hrane. Ova se kuhinja odlikuje jednostavnošću
(kuhanje i pečenje na otvorenoj vatri), no svakodnevna jela uglavnom
sadržavaju kontinentalne proizvode – pura (ili palenta), kuhani krumpiri
ili polovice krumpira pečene zajedno s njihovom ljuskom, kiseli kupus,
grah, kozje i kravlje mlijeko te izvrsni sirevi (fermentirani sir zvani basa i
dimljeni sir), meso, janjetina, ovčetina, svinjetina te divljač. Ovo je
 područje također bogato gljivama i samoniklim biljem, a poznato je i po
izvrsnim jakim rakijama šljivovicama te rakijama od šumskoga voća ili
onima miješanima s medom. Lička se kuhinja susreće i u području
Plitvičkih jezera, a s privatnih štandova uz cestu može se kupiti izvrstan
domaći sir.
Ovčje, kravlje i kozje mlijeko od travnate Like do škrte makije s otoka Paga od
kojega se dobivaju raznoliki sirevi te njhova primjena u kuhinji za izradu
najrazličitijih slanih i slatkih delicija. Poznati sirevi su: škripavac, samokis
gačanski, lička basa, krasnarski, Velebitski, Primorski, paški sir.
U Lici je krumpir bio i ostao glavna namirnica koja se najčešće upotrebljava u
pripremanju jela. Poznata jela: krumpir sa slaninom ili žmarama, krumpir
u svim varivima, popečci od krumpira ili police.
Lička i paška janjetina nadaleko su čuvene po okusu i mirisu. U skladu s
tradicijom pripremaju se na otvorenoj vatri ili u loncu u kombinaciji s
ostalim vrstama mesa. Poznata jela: janje na ražnju, kalja - janjetina na
lešo, lički lonac.
Pastrve iz čistih rijeka i jezera u Lici i Gackoj te morska riba s otoka Paga odlični
su specijaliteti za ljubitelje lakše kuhinje. Poznata jela:pečena, kuhana
pastrva, pašteta od pastrve, saur s otoka Paga
Prema tradiciji prije jela popije se gutljaj domaće rakije: šljivovice, šmrike ili
loze, a jelo se završava ovisno o području; velebitskim pivom ili čašom
paškoga vina – žutica.
U jutarnjim satima za doručak se konzumira palenta sa mlijekom ili bijelom
kavom. U podnevnim satima na meniju su ostatci od doručka ili razna
variva, najčešće od korjenastog povrća, dok se za večeru poslužuje
obilniji obrok: police od krumpira, luk, panceta i sir.