Professional Documents
Culture Documents
131
132
133
134
135
I. KNJIGE
137
138
139
140
III. ČLANCI
1. Gjuro Armeno Baglivi. Medicinar, 1946-1947, 1:39-42.
2. Santorio Santorio začetnik eksperimentalne medicine. Medicinar, 1946-1947, 1:181-
189.
3. Matthias Flacius Illyricus jun. medicinae doctor et in Rostochiensium academia
professor. Lij. Vjesn., 1947, 69:394-395.
4. 0 nekim disertacijama primorskih i dalmatinskih liječnika. Lij. Vjesn., 1948, 70:147-
149.
5. Kako je god. 1830. jedan liječnik u Istri liječio malariju intravenoznim injekcijama
kininova sulfata. Lij. Vjesn., 1948, 70:150-151.
6. Hrvatski medicinari u Padovi. Lij. Vjesn., 1948, 70:154-156.
7. Zagrepčanin protomedik Dalmacije i Mletaka: život i rad dr. Josipa Drčića. Lij.
Vjesn., 1948, 70:156-157 (suautor Bartol Zmajić).
8. Biološke i kemijske metode dokazivanja trudnoće. Medicinar, 1948, 2:396-410.
9. Varaždinski lijecnik Ivan F. Kern i njegov učitelj Charles Patin. Lij. Vjesn.,1948,
70:284.
10. Bilješke o našim liječnicima u matičnoj knjizi udovičkog udruženja bečkog
medicinskog fakulteta. Lij. Vjesn., 1948, 70:389-390.
11. Tragom najstarijih epidemija na našem teritoriju. Medicinar, 1948, 3:37-41.
12. Iris IlIyrica. Lij. Vjesn., 1949, 71: 63-64.
13. Prva darvinistička knjiga štampana u Hrvatskoj. Medicinar, 1949, 3:185-187.
14. Povijest zdravstva na Rabu. Medicinar, 1949, 3:291-303.
15. Antikni liječnici na našem teritoriju. Lij. Vjesn., 1949,71:166-168.
16. Tehnika reakcije na graviditet. Lij. Vjesn., 1949, 71:199 (suautor Rikard
Hauptfeld).
17. Lik šibenskog liječnika Marka iz XV stoljeća. Lij. Vjesn., 1949, 71:352-354.
18. Izum troakara. Med. Podml., 1949, 1:397-400.
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
151
152
153
154
155
156
157
158
159
160
161
163
164
167
168
169
170
171
172
Vjekoslav Bakašun
Rođen je u Kostreni 28. studenog 1929. godine. Na Medicinskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1956. godine.
Specijalizaciju iz epidemiologije počeo je 1961. godine. U sklopu
specijalizacije pohađao je poslijediplomski studij iz javnog
zdravstva u Školi narodnog zdravlja ”A. Štampar” u Zagrebu.
Nakon položenog specijalističkog ispita, od 1965. godine radi u
Zavodu za zaštitu zdravlja Rijeka: isprva na Odjelu za suzbijanje
masovnih i kroničnih bolesti (voditelj odjela 1965.-1973.), a zatim
na Epidemiološkom odjelu (voditelj odjela od 1973.-1985.). U istoj ustanovi bio je
ravnateljem od 1985. do1996. i savjetnikom ravnatelja od 1996. do 2001.
Magistrirao je 1980. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu s temom “Problem šigeloza
i praćenje izlučivanja šigela na turističkom području”. Na Medicinskom fakultetu
Rijeka je 1982. godine obranio doktorat naslova “Epidemiološke karakteristike i značaj
epidemija dijarealnog sindroma na turističkom i pomorskom području subregije Rijeka
1961-1980. godine”.
Pravo na primarijat stekao je 1983. godine, a na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u
Rijeci postao je docentom (1983.-1995.).
Autor je Monografije o sto godina djelovanja preventivno medicinskih ustanova u
Rijeci (1900.-2000.). Napisao je, sam ili u suautorstvu, dvadesetak radova objavljenih
u časopisima, zatim nekoliko poglavlja u knjigama te veći broj kongresnih priopćenja
tiskanih u zbornicima.
Sudjelovao je na oko 50 kongresa i simpozija u zemlji i inozemstvu, od čega je na više od
polovice skupova njegovo sudjelovanje bilo aktivno s priopćenjem.
Član je Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od 1985. godine i član Akademijina
Kolegija javnog zdravstva te član American Public Health Assotiation od 1984.
Član je i dužnosnik Hrvatskoga liječničkog zbora, njegove riječke podružnice te dva
Zborska stručna društva.
Dobitnik je mnogih priznanja HLZ-a.
Cijelog života je aktivni društveni i sportski radnik u Kostreni, a zadnjih godina posebno
u Katedri Čakavskoga sabora Kostrena. Odlaskom u mirovinu započeo je istraživanja
iz povijesti zdravstva u Rijeci i povijesti Kostrene. O tim temama objavio je nekoliko
radova i priprema objavljivanje dviju knjiga.
Vladimir Dugački
Rođen je 26. II. 1939. u Zagrebu, gdje je 1957. završio Klasičnu
gimnaziju, a 1964. studij medicine. Od 1966. do 1969. bio je asistent
Instituta za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih
znanosti tadašnjeg JAZU-a, zatim liječnik Stanice za hitnu
medicinsku pomoć, a god. 1972.-2004. liječnik specijalist Klinike
za očne bolesti KBC u Zagrebu. Bavi se poviješću oftalmologije,
biografijama istaknutih hrvatskih liječnika, poviješću medicinske
177
Theodor Dürrigl
Rođen je 10. listopada 1926. godine u Zagrebu. Studij medicine
na zagrebačkom Medicinskom fakultetu završio je 1953. godine.
Iako je specijalizirao fizikalnu medicinu, od prvog dana bavio se
je reumatologijom. Od 1960. godine upravitelj je Reumatološkog
odjela Centralne reuma stanice u Zagrebu. Doktorirao je 1964.
Od godine 1966. predstojnik je kliničkog zavoda KBC-a Rebro za
fizikalnu medicinu i rehabilitaciju kojemu mijenja naziv u Zavod za
reumatske bolesti i rehabilitaciju. Od 1972. do 1974. bio je prodekan
Medicinskog fakulteta. Od 1964. godine sudjeluje u nastavi na Medicinskom fakultetu
u Zagrebu. Za redovitog profesora izabran je 1975. godine. Utemeljio je poslijedipomski
studij iz reumatologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1978.).
U Leksikografskom zavodu “Miroslav Krleža” obavlja uredničke poslove na
medicinskim izdanjima te u Hrvatskoj općoj enciklopediji (struka medicina). Glavni je
urednik časopisa “Reumatizam” od 1964. do 1991. te član uredništva više hrvatskih i
inozemnih medicinskih časopisa.
Član je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1986) i redoviti član
Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (1961).
Osnivač je Hrvatskog reumatološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora. Počasni
je član HLZ-a te hrvatskog i mnogih inozemnih reumatoloških društava. Primio je
mnogobrojna odlikovanja i priznanja.
Živko Gnjidić
Rođen je 9. veljače 1949. pokraj Sombora. Na Medicinskom
fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1973. godine, a doktorirao 1994.
Specijalizirao je opću kirurgiju i neurokirurgiju te je kao specijalist
neurokirurg od 1984. godine zaposlen u Kliničkoj bolnici “Sestre
milosrdnice” u Zagrebu. Danas obnaša dužnost voditelja Odsjeka
za neuroendokrinologiju Neurokirurške klinike KB “Sestara
milosrdnica”. Godine 2005. izabran je u znanstveno zvanje višeg
znanstvenog suradnika.
Usavršavao se je na klinikama za neurokirurgiju Sveučilišne bolnice Grosshadern
Sveučilišta Ludwig-Maximillian u Münchenu 1979., Kantonalne bolnice u Zürichu
1982., Sveučilišne bolnice Eppendorf u Hamburgu (periodički u razdoblju od 1979.
do1985.), te Sveučilišne bolnice u Hannoveru 1990.
Suradnik je na šest znanstvenih projekata. Kao predavač sudjeluje u dodiplomskoj i
poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
178
Miroslav Hromadko
Rođen je 21. rujna 1925. u Mostaru. Diplomirao je na Medicinskom
fakultetu u Zagrebu godine 1952.
Specijalizaciju iz opće kirurgije završio je 1959. U Hrvatskoj
je uveo kontroliranu hipotermiju kod operacija na otvorenom
srcu. Tijekom specijalizacije iz kirurgije bavio se problemima
anesteziologije koja je u to vrijeme u Hrvatskoj bila na svom
početku. Specijalistički ispit iz anesteziologije i reanimacije položio
je 1962. godine u Zagrebu. Organizirao je anesteziološku službu u
Kliničkoj bolnici “Dr. O. Novosel”.
Specijalistički ispit iz urologije položio je 1968. te je na Kirurškom odjelu Kliničke bolnice
“Dr. O. Novosel” organizirao urološki odsjek. Početkom 1971. godine imenovan je za
šefa Urološkog odsjeka Kirurškog odjela Kliničke bolnice “Dr. O. Novosel” - poslije
Urološkog odjela Kirurške klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U okviru tog
odjela formirao je Stanicu za hemodijalizu koja je počela radom 1971. godine te je od
tada prvi put u Zagrebu počelo plansko liječenje hemodijalizom bolesnika s kroničnom
renalnom insuficijencijom. Proširio je registar endoskopskih operativnih zahvata, a
krajem 1984. godine uveo je i novu terapijsku metodu liječenja nefrolitijaze perkutanom
litotripsijom.
Godine 1972. dodijeljen mu je naslov primarijusa. Dvije godine poslije obranio
je doktorsku disertaciju pod naslovom “Plastika mokraćnog mjehura slobodnim
transplantatom korijuma”. Imenovan je za zamjenika predstojnika kirurške klinike
Kliničke bolnice “Dr. O. Novosel” u Zagrebu godine 1984., a od 1989. do 1992. obnašao
je i dužnost predstojnika klinike.
Od Svjetske zdrastvene organizacije dobio je jednogodišnju stipendiju iz anesteziologije
na Univerzitetu u Kopenhagenu na kojemu je stekao i diplomu iz anesteziologije
1960. godine. Boravio je na kirurškim klinikama medicinskih fakulteta u Göteborgu
i Stockholmu. Radio je na kirurškom odjelu regionalnih bolnica u Vänersborgu i
Karlshamu.
Publicirao je 74 rada iz područja kirurgije, urologije i anesteziologije. Suautor je u knjiga-
ma “Odabrana poglavlja iz urologije za liječnike opće medicine”, “Rekonstrukcijska
urološka kirurgija (naslov njemačkog izdanja - “Rekonstruktive urologische Chirurgie”),
zatim “Urološka onkologija” i “Medicina–Sport”.
Redovan profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu postao je 1985., a 1989. godine
izabran je na kiruršku katedru toga Fakulteta.
Organizirao je anesteziološke sastanke u Klubu sveučilišnih radnika pod naslovom
“Morbidity and Mortality Meeting“ tijekom razdoblja od 1961. do 1963. godine.
179
Goran Ivanišević
Rodio se je 9. lipnja 1948. u Zagrebu. Dodiplomski studij medicine
te poslijediplomski studij iz reumatologije na Medicinskomu
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je 1973., odnosno 1987.
godine. Godine 1992. magistrirao je s radom “Procjena raširenosti
upalnih reumatskih bolesti u Hrvatskoj”.
Od 1975. do 1984. radio je u Bolnici u Varaždinskim Toplicama,
a od 1984. zaposlen je u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu
gdje je stekao naziv primarijusa. Pročelnik je Polikliničkoga odjela
Klinike za reumatske bolesti i rehabilitaciju Kliničkoga bolničkog centra u Zagrebu i
Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Surađuje na znanstvenim projektima i suautor je projekta razvitka zdravstvenoga
turizma u Malomu i Velomu Lošinju 1998. godine.
Kao autor ili suautor objavio je knjige „Ankilozantni spondilitis” i „Reumatoidni
artritis” (1994.), „Velo selo. Crtice iz prošlosti. Veli Lošinj”, „Zdravstveni turizam”
(1997.), „Dječja bolnica (sanatorij) i prirodni ljekoviti činitelji u Velomu Lošinju” (1999.),
„Reumatologija u Hrvatskoj” (2005.), Pojmovnik balneoklimatologije i prirodnih
ljekovitih činitelja u Hrvatskoj (2001.), Zdravstveni turizam i Akademija medicinskih
znanosti Hrvatske (2003.) i Pojmovnik hrvatskog balneološkog nazivlja (2006.).
Suradnik je Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža” na izdanjima Hrvatski opći
leksikon (astronomija), Hrvatska enciklopedija (medicina) i Enciklopedijski rječnik
humanog i veterinarskog medicinskog nazivlja.
U knjigama ili zbornicima objavio je ili uredio četrdesetak priloga.
Od 1985. predaje na Medicinskomu fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Godine 1995. primljen je u Odbor za zdravstveni turizam Akademije medicinskih
znanosti Hrvatske (AMZH), 1996. imenovan koordinatorom na projektu revitalizacije
Lječilišta Veli Lošinj, a godine 1999. v.d.-om predsjednika Odbora za zdravstveni
turizam i prirodne ljekovite činitelje AMZH-a.
Organizirao je desetak stručno-znanstvenih simpozija o prirodnim ljekovitim činiteljima,
zdravstvenom i lječilišnom turizmu te uredio prateće zbornike radova u razdoblju od
2000. do 2006..
Član je European League Against Rheumatism (EULAR-a), predsjednik Komiteta za
balneoklimatologiju International League of Humanists od godine 2003. te počasni član
Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od 2004. godine. U Hrvatskomu liječničkom
180
Anica Jušić
Rođena je 1926. u Zagrebu. U Zagrebu je diplomirala na
Medicinskom fakultetu 1952. godine te apsolvirala psihologijsku
grupu Filozofskog fakulteta 1954. Godine 1960. završila je
specijalizaciju iz neuropsihijatrije.
Osnovala je EMG laboratorij te imenovana njegovom
upraviteljicom 1974. godine. Nekoliko godina kasnije integrirala
ga je u novu proširenu jedinicu, danas Zavod za neuromuskularne
bolesti Kliničkog bolničkog centra Rebro, Zagreb. Ovaj je Zavod
vodila do umirovljenja 1991.
Bila je nekoliko puta nositeljicom Max Planckovih i A. von Humboldtovih stipendija sa
studijskim boravcima u Kölnu i Münchenu.
Autor je (ili urednik) triju knjiga te više od 300 publikacija različitog tipa u stranim
časopisima i u svjetskim udženicima struke. Organizirala je četiri simpozija o
181
182
Željko Poljak
Rođen je 9. rujna 1926. u Zagrebu. Otac je dvoje djece.
Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1952.
Doktorsku disertaciju s područja alergologije i kliničke imunologije
u otorinolaringologiji obranio je 1969. godine.
Kao autor ili koautor objavio je tridesetak knjiga bilo iz medicine,
bilo o planinarstvu kojim se cijelog života bavio: Velebit (1969),
Otorinolaringologija (1987), Hrvatska planinarska književnost
(1994), Otorinolaringologija u Hrvatskoj (2001.), Hrvatske planine
(2001), Hrvatski književnik Ivo Andrić (2002.), Tri rinologa (2003.), Zlatna knjiga
hrvatskog planinarstva (2004.), Život na planinarski način (2005.). Napisao je i oko 120
medicinskih i više od tisuću publicističkih članaka te uredio dvadesetak zbornika i šest
izdanja ORL udžbenika za studente. Urednik je Liječničkih novina od 1990. do danas.
Godine 1980. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu izabran je za redovitog profesora
otorinolaringologije.
Aktivno je sudjelovao na svjetskim kongresima iz otorinolaringologije i alergologije.
Osnovao je Hrvatsko društvo za medicinsko nazivlje (1992.) i Literarni klub Hrvatskog
liječničkog zbora (2002.). Bio je dužnosnik Hrvatskog liječničkog zbora i nekoliko
njegovih sekcija te Lige za borbu protiv pušenja Hrvatske.
Član je Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (1981.) i Društva hrvatskih književnika
(1996.). Začasni je član Hrvatskog planinarskog saveza (1987.) i HLZ-a (1997.).
Dobio je Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama (1975.), Trofej za fizičku
kulturu Hrvatske (1978.), Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora “Sport and the
environment” (1993.) te Orden Danice Hrvatske s likom Franje Bučara (1999.).
Branimir Richter
Rođen je 10. siječnja 1920. godine u Zagrebu. Studij medicine u
Zagrebu završio je 1943. Od 1947. do 1949. radio je u Antimalaričnom
odredu JNA, a zatim je u Komitetu za zaštitu narodnog zdravlja
Vlade FNRJ vodio saveznu antimalaričnu akciju. Godine 1950.
nakon decentralizacije te akcije prešao je na Parazitološki odjel
Centralnog higijenskog zavoda NRH-a u Zagrebu gdje je preuzeo
vodstvo antimalarične akcije u Hrvatskoj. Ta je akcija 1954. godine
završila eradikacijom malarije – godinu dana ranije nego što je
Svjetska zdravstvena organizacija pokrenula svjetski program eradikacije endemične
malarije.
183
Igor Rudan
Doc. dr. Igor Rudan rođen je 1971. godine u Zagrebu. Oženjen je i
otac dvoje djece.
Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1995.
godine, a iz područja epidemiologije magistrirao 1997. i doktorirao
1998. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Iz područja genetike
magistrirao je 1999. godine na Europskoj školi za napredne studije
na Sveučilištu u Paviji, Italija, a doktorirao 2005. na Sveučilištu
u Edinburghu, Velika Britanija. Zaposlen je na Medicinskim
fakultetima u Zagrebu i Splitu, znanstveni je suradnik Sveučilišta u Edinburghu te
tehnički savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi, UNICEF-a u New Yorku
i organizacije Global Forum for Health Research u Ženevi.
Područje znanstvenog i stručnog interesa prof. dr. Igora Rudana su javno-zdravstvena
istraživanja, s posebnim interesom za epidemiologiju i socijalnu medicinu, a užim
interesom za genetičku epidemiologiju i međunarodno zdravstvo. Na međunarodnim
natječajima dobio je veći broj znanstvenih projekata kao voditelj ili suvoditelj, pri
čemu su ugovaratelji bili The British Council, The Wellcome Trust, National Institutes
of Health USA, Medical Research Council UK, European Commission (fp6 program),
Global Forum for Health Research i The Royal Society UK. Također je i voditelj programa
‘Hrvatska biobanka’, koji uključuje 10 projekata što ih financira Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa Republike Hrvatske.
Objavio je više od 60 radova citiranih u Current Contentsu, u većini kojih je prvi autor
te veći broj ostalih radova, poglavlja u knjigama i 3 stručne knjige. Radovi su mu do
danas citirani više od 500 puta.
184
Ante Škrobonja
Rođen je na Sušaku 1944. godine. Specijalist je medicine rada.
Naslov njegova magistarskog rada iz 1984. bio je “Socijalno-
medicinske prilike u Rijeci tijekom 14. i 15. stoljeća”. Doktorirao je
1993. s radom “Utjecaj nekih somatskih, genetskih i stečenih faktora
rizika na krvni tlak i hipertenziju u radno aktivnoj populaciji”.
U suautorstvu ili samostalno objavio je nekoliko knjiga: trojezičnu
monografiju “Dr. Catti: Slike iz života jednog riječkog liječnika -
185
Ivica Vučak
Rođen je 15. kolovoza 1953. godine u Beogradu. Oženjen je i otac
dvoje djece.
Godine 1977. diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu. Poslijediplomski studij iz kiničke imunologije i alergo-
logije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu završio je 1984. obra-
nom magistarskog rada. U istoj instituciji radio je kao asistent od
1982. do1987. U Bolnici za plućne bolesti i tuberkulozu Zavoda za
plućne bolesti i tuberkulozu u Zagrebu specijalizirao je pneumof-
tizeologiju (1991.).
Tijekom dvije godine (1980.-1982.) bio je stipendist u Odsjeku za imunogenetiku Max-
Planck Instituta za biologiju u Tubingenu, Njemačka. Godine 1993. kao stipendist
WHO-a završio je tečaj iz mikrobiologije tuberkuloze organiziran u Otavi, Kanada.
Od 1988. godine sudjeluje u nastavi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i na
Medicinskom fakultetu u Mostaru.
Tajnik je Društva za promicanje borbe protiv tuberkuloze u Zagrebu od 2002. godine.
Na godišnjim skupovima i sastancima stručnih društava održao je više predavanja, a
po domovima zdravlja u Zagrebu i Mostaru provodio edukaciju liječnika u liječenju
tuberkuloze i astme.
Član je i više stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora uključujući i Hrvatsko
društvo za povijest medicine. Napisao je više popularno-stručnih članaka za novine i
za „Liječničke novine“ u kojima je i član uredništva.
186
Stella Fatović-Ferenčić:
KLIO U MEDICINSKOJ PRAKSI KAO POTVRDA TEZI MIRKA DRAŽENA
GRMEKA O POVIJESTI KAO ALATU ............................................................................ 7
Theodor Dürrigl:
TIJEK NAZORA O OPTOKU REUMATOGENIH ČIMBENIKA TIJELOM ............ 13
Branko Richter:
FARAONOV SAN I ERADIKACIJA MALARIJE U TUNISU .................................... 19
Miroslav Hromadko:
KAKO JE RENESANSNI ASTRONOM INSPIRIRAO MOJU DOKTORSKU
RADNJU ............................................................................................................................ 25
Mladen Smoljanović:
POVIJEST KAO ALAT U RJEŠAVANJU EPIDEMIOLOŠKIH PROBLEMA: OD
USMENE PREDAJE DO GENETIKE ............................................................................. 31
Marica Miletić-Medved:
KLIO I EKSPERIMENT U EPIDEMIJI: SUZBIJANJE EPIDEMIJE
HEMORAGIJSKE VRUĆICE S BUBREŽNIM SINDROMOM POMOĆU PASA
TERIJERA ........................................................................................................................... 41
Igor Rudan:
ODABIR POPULACIJE POGODNE ZA ISTRAŽIVANJE GENETSKE
PODLOGE LJUDSKIH BOLESTI: “PROJEKT 1001 DALMATINAC” .................... 47
Ivica Vučak:
TUBERKULOZA U 21. STOLJEĆU (ZVIJER KOJU NIJE MOGUĆE
PRIPITOMITI ALI JU SE MOŽE DRŽATI POD NADZOROM) ............................... 57
Živko Gnjidić:
ULOGA KLIO U OPERACIJSKOM LIJEČENJU TUMORA HIPOFIZE
TRANSSFENOIDALNIM PRISTUPOM ....................................................................... 67
Ante Škrobonja:
POVIJEST MEDICINE KAO ALAT ZA PRAKTIČARE U NEBRANOM
GROŽĐU ........................................................................................................................... 97
Željko Poljak:
POVIJEST MEDICINE KAO ALAT ZA BIBLIOGRAFSKE I UREĐIVAČKE
PROJEKTE ....................................................................................................................... 107
Vjekoslav Bakašun:
RAPSKE REMINISCENCIJE ......................................................................................... 113
Anica Jušić:
O SMRTI I UMIRANJU ................................................................................................. 123
DODATAK
BIOGRAFIJE AUTORA KOJI SU SUDJELOVALI U OVOM BROJU RASPRAVA ..... 177