DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str.

119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

dr. sc. Branko Hanžek1 UDK 544.58(091)

Zavod za povijest i filozofiju znanosti Izvorni znanstveni rad
HAZU, Zagreb Primljeno: 16.9.2014.
dr. sc. Ivo Soljačić, prof.emer.2 Prihvaćeno: 17.9.2014.
Zavod za tekstilnu tehnologiju
Tekstilno-tehnološki fakultet,
Zagreb

Dr. sc. Franjo Brössler

(1893.-1953.), znameniti
radiokemičar, fizičar
i konzultant
U radu su prikazani život i djelo dr. sc. Franje
Brösslera (1893.-1953.), čiji su radni vijek i
sveukupna djelatnost bili vezani su uz Hrvatsku,
iako je doktorirao u Beču.

Ključne riječi: Dr. Franjo Brössler, austrijska

narodna skupina, biografija, bibliografija,
radiokemija (fizika), konzultacije

1
dr. sc. Branko Hanžek, Zavod za povijest i filozofiju znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Ante Kovačića 5, HR-10 000 Zagreb, Hrvatska (e-mail adresa: bhanzek@hazu.hr)
2
dr. sc. Ivo Soljačić, prof. emer., Zavod za tekstilnu tehnologiju, Tekstilno-tehnološki fakultet,
HR-10 000 Zagreb, Hrvatska (e-mail adresa: ivo.soljacic@ttf.hr)

119
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

Životopis Franje Brösslera, obitelj, odgoj i obrazovanje

Franjo Brössler rođen je 13. siječnja 1893. u Mostaru kao prvo dijete činovničkih
roditelja. Otac Karlo bio je austro-ugarski državni službenik, koji se bavio poslovima
iz područja carine, a majka Antonija, djevojački Svoboda, bila je učiteljica. Otac mu je
se osjećao Austrijancem, rimo-katoličke vjere, a rođen je 29. prosinca 1862. u mjestu
Ungarisch Hradisch u Moravskoj i upisan je u svjedodžbi rođenja i krštenja kao
Carl Bröhsler. Dana 11. srpnja 1891. oženio se u Zenici s učiteljicom Antonijom,
rođenom Svoboda, kćerkom nadcestara Franje
Svobode. Franjo Brössler polazio je klasičnu
gimnaziju u Tuzli i Sarajevu, gdje je maturirao
20. lipnja 1910., ističući se već vrlo rano kao
izvanredan matematičar. Već kao srednjoškolac
riješio i objavio sve matematičke zadatke
Hočevar-Varićakovih udžbenika za matematiku.
Nakon toga upisuje se na Visoku tehničku školu
u Beču te od 1910.-1912. studira strojarstvo.
Radi materijalnih razloga (uzdržavao se sam
svojim radom, usput studirajući) prelazi 1912.
na Filozofski fakultet Univerziteta u Beču gdje
studira matematiku, fiziku i kemiju i posvećuje
naročitu pažnju radiologiji i rentgenologiji.
Nakon apsolutorija zahvaća ga I. svjetski rat, Franjo Brössler
koji je proveo na talijanskom frontu. kao austrougarski vojnik

Osvrt na Brösslerovu disertaciju

Nakon završetka I. svjetskog rata Brössler piše disertacijsku radnju na Institutu
za istraživanje radija u Beču te je na osnovu iste 19. prosinca 1919. godine promoviran
na čast doktora filozofije bečkog sveučilišta. Njegova disertacijska radnja, koja, ako
se uzme u obzir i Olujićeva disertacija predstavlja jedan od prvih eksperimentalnih
znanstvenih radova naših ljudi na polju nuklearne fizike, objavljena je u izdanjima
Aus den Sitzungberichten der Akademie der Wissenschaften in Wien, Mathematische –
natur wissenschaftliche Klasse, Abteilung II a, 129. Band, 1. Heft 1920. Naslov joj je
bio Über die Erreichung des Sättigungsstromes in Zylinderkondensatoren bei Ionisation
durch Radiumemanation im Gleichgewichte mit ihren Zerfallsprodukten. U slobodnom
prijevodu na hrvatski jezik naslov bi glasio: O uspostavljanju struje zasićenja u
cilindričnim kondenzatorima prilikom ionizacije izazvane radijevom emanacijom u
ravnoteži s njezinim produktima raspada Radnja je izrađena pod vodstvom prof. dr.
St. Meyera. Tom prilikom položio je i državni ispit za profesora matematike i fizike.
Na ovome mjestu treba dati malo opširniji opis te radnje. U radnji su promatrane
strujnonaponske krivulje za radijevu emanaciju u ravnoteži s njezinim kratkoživućim

120
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

produktima raspada (Ra A do Ra C) u cilindričnom kondenzatoru, za raspon od 10 do

210 elektrostatskih jedinica struje (i) na ordinati dok je na apscisi napon išao od 11 do
600 volti (E). Budući da se uobičajena metoda grafičke ekstrapolacije krivulje ovisnosti
i/E o i za vrijednost napona E = ∞ pokazala nepouzdanom, za procjenu vrijednosti
struje zasićenja poslužio se Brössler određenim oblikom eksponencijalne funkcije. Taj
matematički izraz je s dovoljnom točnošću slijedio izmjereni dio strujnonaponske
krivulje. Pogrješka izračunane struje zasićenja je istog reda veličine kao i pogrješka
mjerenja njezine trenutačne vrijednosti Pokazao je da su dvije konstante u toj funkciji
povezane formulom koju je uveo Ph. Furtwängler, tako da se - uz pretpostavku da se
radi s radijevom emanacijom i u istim eksperimentalnim uvjetima - vrijednosti struje
zasićenja mogu procijeniti na temelju jednoga pojedinačnoga mjerenja trenutačne
struje i pripadnoga napona. Raspravljena je metoda s pomoću koje su se mogle
dobiti točne strujnonaponske krivulje za aktivne tvari same kao i za samu radijevu
emanaciju. Važno je napomenuti da u vrijeme objavljivanja radnje, tj. 1920. godine,
nije bilo poznato što su produkti radioaktivnog raspada radija. Kasnije je otkriveno da
su to izotopi drugih elemenata. Dakle, ako se krene od 226Ra α-raspadom se dobije
radijeva emanacija (ili, kao što danas znamo: 222Rn, tj. radon ) koja se istim raspadom
pretvara u Ra A (ili 218Po tj. polonij), pa opet se Ra A istim raspadom pretvara u Ra
B (ili 214Pb tj. olovo) te na kraju priče koju je predočila ta radnja Ra B se drugim (β)
raspadom pretvara u Ra C (ili 214Bi, tj. bizmut).
Spomenimo nešto o uređaju koji se koristio uz nužna teorijska razmatranja.
Za mjerenja je korišten cilindrični kondenzator. Taj je oblik odabran zato što je
bio najviše upotrebljavan u ranijoj praksi (fontaktometar H. Machea i St. Meyera
itd.). Promjer cilindričnog kondenzatora iznosio je 250 mm, visina mu je bila 300
mm, a središnja je šipka imala debljinu od 6 mm. Ta je šipka bila jedna elektroda a
zid cilindričnog kondenzatora je bio druga elektroda. Postupak mjerenja jednak je
kao kod St. Meyera i V.F. Hessa, samo što je umjesto polukuglastoga kondenzatora
odabran cilindrični kondenzator, koji je radi zaštite i izolacije od vanjskih utjecaja
bio smješten u uzemljeni metalni spremnik. Galvanometar kojim su se u svojim
mjerenjima koristili von Siemens i Halke imao je osjetljivost od 0,712 elektrostatskih
jedinica struje po milimetru mjerne ljestvice. Nabijanjem kondenzatora i mjerenjem
balističkog izboja osjetljivost je bilo moguće povećati. Nakon punjenja kondenzatora
emanacijom središnja, je šipka priključena na pozitivni napon od oko 460 V te se
čekalo da se uspostavi ravnoteža (3 do 4 sata). Samo mjerenje jedne strujnonaponske
krivulje trajalo je oko jedan sat. Za to vrijeme količina emanacije mogla se smatrati
konstantnom budući da je tijekom jednoga sata smanjenje bilo zanemarivo, tj.
s 1,00 na 0,9925. Nakon što je izmjerena strujnonaponska krivulja za emanaciju i
aktivne tvari zajedno, emanacija je naglo ispuštena iz kondenzatora te je izmjerena
strujnonaponska krivulja samo za aktivne tvari. Ovdje valja napomenuti da je Brössler
kao iskusni mjeritelj naglasio da je mjerenje izvršeno samo za čvrste radioaktivne

121
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

tvari. Dakle, radioaktivni plin (emanacija) opada u svojoj aktivnosti, emanacija se

raspada a nastaju čvrste tvari koje se talože na okolnim predmetima. Te čvrste tvari se
dalje raspadaju. Naravno, ovdje treba pojasniti zašto je metoda grafičke interpolacije
nepouzdana tj. zašto je za samu radijevu emanaciju vrlo teško postići struju zasićenja,
znatno teže nego za same aktivne tvari. Razlog je u tome što se događa rekombinacija
i difuzija iona.
Iskusni mjeritelj Brössler je, uz dvije slike u radnji, dao i tri tablice. U prvoj
tablici je naveo mnogobrojne vrijednosti izmjerenih jakosti struje (J), izračunane
vrijednosti struje (J`) pomoću u tekstu dane formule, razliku između izmjerenih i
izračunanih vrijednosti struje kao i pogrešku nakon provedene regresijske analize. Iz
te tablice vidljivi su primjeri slaganja izmjerenih i izračunanih vrijednosti. Krivulja
regresijske analize (koja je nelinearna!) dana je na prvoj slici u radnji. Uzajamna
ovisnost konstanti J i k ispitana je pomoću regresijske analize, a same se izračunane
vrijednosti smatraju točnima. Na toj prvoj slici su vrijednosti k, u izrazu i=J(1-e -Ek)
gdje je s i označena trenutačna struja, s J struja zasićenja, s E napon i s k konstanta
(naravno e je ovdje baza prirodnog logaritma), prikazane na ordinati, a vrijednosti J
na apscisi. Prvo se iz krivulje procijeni vrijednost J a onda se uz pomoć te procijenjene
vrijednosti i nekih izmjerenih vrijednosti izračuna k. Potom slijedi regresijska analiza.
Prema prijedlogu Ph. Furtwänglera, uvodena je približna relacija
J2k5=K
Za vrijednost K=4,493·10-11 dobivenu iz svih vrijednosti J slaganje nije
zadovoljavajuće. Zato su uvedene dvije konstante, K1 i K2 tako da je njihova vrijednost
K1 = 4,4375·10-11 i K2 = 4,5689·10-11, tako da K1 vrijedi za J < 100 a K2 za J > 100.
Slučaju J = 100 odgovara vrijednost k = 0,0013512. Uz prostoručno iscrtkanu i punom
linijom označene krivulje na toj prvoj slici dane su i pojedinačne vrijednosti koje
nisu označene običnim točkama već su uz te točke nacrtane i male kružnice koje
bi trebale odgovarati maksimalnim apsolutnim pogreškama pojedinačnih mjerenja.
Kao iskusni mjeritelj znao je Brössler da je primjenom regresijske analize postigao
uvjet da izračunane vrijednosti budu najbliže rezultatima mjerenja. Maksimalna
je pogreška 1%, a u mjeriteljskom smislu važna je i Brösslerova napomena da je
očitavanje na teleskopskoj skali ograničeno na svega 0,2 razmaka među oznakama
te da bi, u najgorem slučaju zbrajanja pogrješaka od svih izvora, odstupanje bilo
jednako cijelom razmaku među oznakama, dakle procijenjenoj pogrešci od 0,712
elektrostatskih jedinica struje. Opisanom metodom ekstrapolacije strujnonaponskih
krivulja u rasponu napona od 11 V do 3000 V dobiven je velik broj vrijednosti struje
zasićenja za različite količine emanacije. S pomoću tih vrijednosti zasićenja grafički
su određene trajektorije (mjesta jednakog stupnja zasićenja) i reproducirana je mreža
strujnonaponskih krivulja, prikazana na slici 2 radnje. Struje zasićenja u toj mreži
imaju vrijednosti od 10 do 210 elektrostatskih jedinica a naponi od 11 do 600 volti.
Mreža je valjana za vrijednosti struje zasićenja između 10 i 210 elektrostatskih jedinica.

122
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

Pripadne grafički određene vrijednosti struje i

napona prikazane su u tablicama 2 i 3 disertacije.
Uz istovjetne je eksperimentalne uvjete, unutar
navedenoga raspona, s pomoću dobivene mreže
i uobičajenoga postupka interpolacije, iz jednoga
jedinoga mjerenja vrijednosti struje i pripadnoga
napona moguće odrediti struju zasićenja za
radijevu emanaciju u ravnoteži s njezinim
kratkoživućim produktima raspada (Ra A do Ra
C). Ukratko, uz pomoć mreže strujnonaponskih
krivulja i danih tablica mogu se, s prihvatljivom
točnošću, iz jednog jedinog mjerenja odrediti
vrijednosti struje zasićenja. Radi izbjegavanja bilo
kakvih nesporazuma valja posebno istaknuti da
je Brössler istaknuto naglasio da se u radnji nije
tražio točan matematički opis stvarnoga procesa F. Brössler slikan nakon promocije
već se samo pokušalo naći prikladnu metodu za doktora znanosti u Beču
ekstrapolacije.

Službovanje
Dekretom br. 668 Povjereništva za prosvjetu i vjeru za Hrvatsku i Slavoniju
od 14. siječnja 1920. imenovan je Brössler kustosom (tada je to rečeno: čuvarom)
Geološko-paleontološkog odjela Zemaljskog (tada Narodnog muzeja) u Zagrebu kod
prof. Gorjanovića sa glavnom zadaćom, da ispita rudna vrela u Kraljevini S.H.S. u
pogledu radioaktivnosti. .Taj je dekret izdan na temelju prijedloga muzeja u kome
je naglašeno da je imenovani matematičar i fizičar koji je uspješno radio na polju
radioaktivnosti pod vodstvom prof. St. Meyera u Beču te je on trebao nastaviti
započeta istraživanja prof. Franje Šandora. Namjera tog zapošljavanja bila je da se
Brössler iskaže kao ekspert za radioaktivno istraživanje termalnih voda i tla. Danas se
Zemaljski (Narodni ) muzej može posjetiti u Demetrovoj 1 u Zagrebu pod nazivom:
Prirodoslovni muzej.3 No , tek 4. veljače 1920. on je položio svečanu službenu prisegu
i počeo sa ubiranjem sustavnih beriva. Već 5. veljače 1920. Brössler predlaže da se
nabave dva fontaktometra po Macheu i Meyeru kod Instituta für Radiumfoshung u
Beču za tadašnjih 400 švicarskih franaka. Aparati su trebali biti gotovi 10. ožujka
1920., a po njih je u Beč trebao ići sam Brössler. Taj je institut bio toliko poznat i
priznat da je njegov preparat, uz onaj što ga je načinila Marie Curie, bio sekundarni

3
Podaci o imenovanju kao i ostali podaci o Brösslerovom djelovanju i radu za vrijeme dok je službovao
u Geološko-paleontološkom muzeju (1920. i 1921.) nalaze se u Ahivu Prirodoslovnog muzeja u
Zagrebu. Naziv je naveden Prema Registru II za sveučilišta, znanstvene i umjetničke zavode te srednje
i slične im škole (1920.)

123
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

radijev standard u svijetu! U trenutku imenovanja (i nastupa na novu dužnost)

Brössler je bio u statusu ispitanoga namjesnoga učitelja velike realke u Sarajevu. I
tu su zbog te činjenice nastali veliki problemi za njega. Zemaljska vlada za Bosnu i
Hercegovinu uložila je kod Povjereništva koje ga je imenovalo prigovor na njegovo
imenovanje kustosom s obrazloženjem da je bio njen stipendista te da se obvezao
služiti u državnoj službi u Bosni i Hercegovini. Brössler je u pismenom obraćanju
Povjereništvu 16. veljače 1920 priznao da je to istina ali da je smatrao da je služba u
školi samo privremena te da jo on potpuno osposobljen za znanstveni rad u zavodu
a što je u tom trenutku bilo moguće. Zaposlenjem u Zagrebu on je bio zadovoljan
i zahvalio se na službi u Sarajevu. No, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu ne
odustaje i uporno inzistira na tome da je Brössler bio stipendista Vlade u Sarajevu te
da je vrlo potreban za službu u Bosni i Hercegovini zbog oskudice u nastavnicima.
Ta vlada je čak ishodila odluku od Ministra Prosvete pod oznakom S.N. Br. 6639
od 7. lipnja 1920. godine da ne dopušta prijelaz u službu Povjereništva koje ga je
imenovalo kustosom. Tim aktom njegovo postavljenje čuvarom treba se opovrgnuti.
Na to je odgovoreno da se Brössler zahvalio na službi u Bosni i Hercegovini te da je
spreman vratiti uživanu stipendiju. U pogledu putovanja u Beč očito je da Brössler
nije tamo otišao već je to usput učinio dr. Vale Vouk koji je u Beč išao radi dopreme
mikroskopa te je preuzeo dva spomenuta fontaktometra te je usput učinio i baždarenje
za ta dva uređaja.Tim uređajima ispitivao je tijekom 1920. Brössler radioaktivnost
termalnih voda u Daruvarskim toplicama, Krapinskim toplicama, Lipiku, Stubičkim
toplicama, Sutinskim toplicama, Tuheljskim toplicama i Topuskom. U ožujku 1921.
godine odobrena su mu sredstva za put radi ispitavanja i mjerenja radioaktivnosti
u Moslavačkoj gori, vrelima Podsused, Sv. Helena kod Samobora, Topličica kod S.
Jane, toplicama kod S, Ivana Zelina i Čateža kod Brežica kao i sumpornog vrela
kod Stare Bistre. Trajanje obavljanja tih poslova bilo je dva i pol mjeseca. Ipak on je
osobno posjetio Beč kada je preuzeo nove instrumente i to dva Wulfova elektrometra
za apsolutno mjerenje radioaktivnosti krutih tijela i tekućina. Jedan je elektrometar
bio s jednom niti a drugi s dvije niti te s posudom za ionizaciju, plosnatim posudama
za krute tvari i mjehom od gume.U svom Izvještaju od 1.lipnja 1921. godine
Brössler otkriva i svoje konzultantske sposobnosti. Naime, on nije samo otputovao
u Beč da bi samo preuzeo instrumente. On piše: »Preuzeo sam oba instrumenta,
koji su izvanredno pomno izragjeni, točno baždareni, i potpuno izvedeni po naručbi
ravnateljstva. Baždarenje sam kontrolisao na Institut für Radiumforschung u Beču, te
sam našao, da je baždarenje sa strane tvornice posve ispravno.»
Na ovome mjestu potrebno je malo zastati i pokušati opisati instrumente
elektrometar i fontaktometar (fontaktoskop). Valja na početku istaknuti da se riječju
fontaktoskop označava aparat koji su razvili 1905. godine Karl Engler (1842-1925)
i Hermann Sieveking (1875-1914) upravo za određivanje radioaktivnosti izvorske
vode. On je proistekao iz aparata konstruiranog u tvrtki Günther & Tegetmeyer za

124
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

mjerenje radioaktivnosti uzoraka zraka, vode i tla. Aparat se sastoji od 10-litarske

posude iz pocinčanog lima, od jednog grlića na posudi s navojem na koji se navije
poklopac u kojem je elektrometar, od jedne cilindrične elektrode i jednoga čvrsto
učvršćenog suhog stupca prema Zamboniju (izvor istosmjernog napona). Za pripremu
jednog mjerenja u posudu se ulije približno jedna litra vode kojoj će se mjeriti
radioaktivnost. Jednim čepom se zatvori i snažno mućka. Time se radioaktivna
emanacija u plinovitom stanju prenese u prostor posude. Zatim se čep ukloni, unese
se cilindrična elektroda montirana na poklopac kante, navije se poklopac tako da se
zatvori pristup zraku i time potpuno zatvori. Nakon toga se stavi elektrometar u
poklopac. Jedan kontakt strši iz poklopca i omogućuje vezu između elektrometra
i cilindrične elektrode. Time je sve pripremljeno za mjerenje. Ako se dogodi da se
tijekom mjerenja pojavi pretlak u posudi, npr. zbog oslobađanja ugljikovog dioksida
može se radi izjednačenja tlaka preko pipca na tijelu posude ispustiti nešto vode.
Dovede li se elektrometru stanoviti električni naboj pomoću Zambonijevog stupca
nastane u kanti električno polje između stijenke posude i cilindrične elektrode. U
tom će se polju ioni proizvedeni iz emanacije gibati prema elektrodi i u dodiru s njom
se električki neutralizirati pri čemu se generirani elektroni kreću prema stijenkama
posude. Ionizacijska struja, koja nastaje u skladu sa stupnjem ionizacije zraka u
posudi, prouzročit će manje ili veće izbijanje elektrometra. Uz poznati kapacitet (C)
što ga proizvođač aparature priopćuje prilikom isporuke računa se ionizacijska struja
(I) iz brzine (t) gubitka voltaže (U) u elektrometru:
I = C·U·t-1
Valja istaknuti da se podaci nađeni pomoću fontaktoskopa od 1904. godine
ponajviše iskazuju u Macheovim jedinicama 1 ME <njem. Mache-Einheit> ( =
količina emanacije - mi znamo da je to danas element radon 222Rn - po litri koja
proizvede ionizacijsku struju od 10-3 elektrostatskih jedinica, tj. od 0.001 StatAmper
ili 0,001 esu) i imala je tada vrijednost:
1 ME = 1· 10-3 esE · I-1 · s-1 = 3,336 · 10-12 A · I-1 · s-1
Tako su i rezultati Brösslerovih mjerenja prikazani u ME jedinicama, koje su
se svojevremeno koristile u balneologiji (znanost koja se bavi istraživanjem ljekovitih
mineralnih voda i ljekovitih kupki) za označavanje volumne koncentracije radona u vodi
i zraku. Jedinica je ime dobila po austrijskom fizičaru Heinrichu Machu (1876 -1954).
Veza između ME jedinica s danas važećim međunarodnim SI jedinicama je sljedeća :
1 ME = 3,64 Eman= 3,64×10-10 Ci l-1 = 13,4545 Bq l-1
ili
1 Eman = 0,275 ME = 10-10 Ci l = 3,7 Bq l-1
U pravilu je fontaktoskop proizvodnje Günther & Tegetmeyer prije isporuke
baždaren u Macheovim jedinicama. Očitane vrijednosti za smanjenje napona se samo

125
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

korigiraju za nultočku pa se količina emanacije očita izravno iz baždarnog pravca

odnosno tablice. U svezi elektrometra treba istaknuti da se zbog boljeg očitovanja i
veće točnosti koristila lupa prilikom očitavanja.
No, nije se Brössler zadovoljio samo znanstvenim istraživanjima i mjerenjima.
Pokušao je habilitirati i iz eksperimentalne fizike.4 Ako se malo konzultira povijest i
načine istraživanja dolazi se do podataka kako slijedi. Tada je na Sveučilištu u Zagrebu
tu vrst fizike predavao prof. dr. Stanko Hondl. On je imao svog asistenta koji je i
doktorirao ali je vrlo mlad umro. Bio je to dr. Zvonimir Lypold koji je umro 4. veljače
1926. godine. Kada se pogledaju podaci koji se nalaze u Arhivu Filozofskog fakulteta
u Zagrebu može se uočiti da nema pismenog traga da je Brössler pismeno zatražio
pokretanje habilitacijskog postupka.5 Ako je i to učinio mogao je to zatražiti samo
usmeno (možda od samog prof. Hondla), ali se to ne evidentira kao službeno pokretanje
toga postupka. Hondl je za svog pomoćnika dobio 1927. godine Marina Katalinića,
iako je imao kontakte i s dr. Josipom Olujićem i s dr. Bernardom Brixyem, koji su oba
bili franjevci i nisu željeli napustiti svoj red i posvetiti se radu na Sveučilištu u Zagrebu.
Nakon službovanja Brössler prelazi u privredu,
gdje tuđim sredstvima osniva poduzeće „Znanstveni
zavod“ koje je kroz dugi niz godina snabdjevalo sve
naše znanstvene i sveučilišne ustanove i laboratorije te
naročito medicinske ustanove, znanstvenom opremom i
aparaturom. Pro tome je Brössler kao znanstveni radnik
davao dragocjene konzultantske usluge svim našim
znanstvenim ustanovama. Tako je njegovo poduzeće pod
nazivom «Znanstveni zavod prof. dr. F. Brössler d.d.»,
nudilo nabavku kompletnih aparata za elementalnu
analizu, kao i aparate za određivanje sumpora i halogena
po prof. I. Mareku. U Arhivu filozofskog fakulteta
nalaze se dokumenti iz kojih je vidljivo da je tvrtka
„Prof. dr. F. Brössler d.d.» nekoliko godina 1927. i 1928.
Brössler slikan pred kraj godire iskazivala potraživanja od Kemijskog zavoda
života
Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dugovanja su bila
čak od 1926. godine. Iz inventarske knjige za aparate, knjige, oruđe i pokućstvo u
Fizikalnom zavodu, koja se čuva na Fizičkom odsjeku PMF-a vidljivo da je u nju
pod r.b. 1412 za 1927. godinu upisano da je od te tvrtke naručen i dobiven jedan
elektrometar s jednom niti, a po r. b. 1956 iz 1941. naručena i dobivena posuda za
valove na vodi.6

4
Podatak je nađen u bilješkama pisanim olovkom na službenim dokumentima koji se čuvaju u Hrvatskome
državnom arhivu u Zagrebu
5
Pregledani su svi urudžbeni zapisnici u Arhivu Filozofskog fakulteta od 1921.pa do 1927. godine
6
Fizički odsjek PMF-a, Zagreb, Bijenička cesta 32

126
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

U II.. svjetskom ratu Brössler nije sudjelovao, a poslije završetka rata stavlja se
odmah na raspolaganje tadašnjim vlastima te najprije osniva u okviru Odjela za učila
Nakladnog Zavoda Hrvatske našu prvu stručnu staklopuhačnicu za laboratorijsko
staklo, a od 1948. godine do dana svoje smrti dana 25.kolovoza 1953. godine bio je
zadužen da kao tehnički i znanstveni direktor projektira i osnuje našu prvu Tvornicu
laboratorijskog stakla u Puli te ga je u vršenju ove dužnosti zatekla nagla smrt.

Opis nekih Brösslerovih istraživanja objavljenih u časopisima

U članku «Borba o teoriju relativnosti» Brössler ističe da se specijalna i opća
teorija relativnosti objašnjavaju na primjeru željezničkog vlaka koji se kreće. Ističe da
protiv specijalne teorije relativnosti ne govori niti jedna činjenica: npr. Michelsonov
pokus, rezultati mjerenja učinka magnetskog i električnog polja na brze katodne zrake.
Po njemu je specijalna teorija relativnosti istinita i prema svakodnevnom iskustvu i
prema opažanjima i prema pokusima.
Prateći tokove suvremene znanosti i nastavi dr. F. Brössler iznosi opis aparata za
prikazivanje ionskog vjetra. Naziv za pojavu u kojoj pozitivni i negativni ioni povlače
neutralne molekule plina pa stoga nastaju dvije konvekcijske struje protivnog smjera
predložio je V. F. Hess kao „ionski vjetar“. O aparatu koji prikazuje opisanu pojavu
Brössler je pisao 1922. godine u časopisu Priroda u članku pod nazivom «Jednostavan
aparat za prikazivanje ionskog vjetra». Ovdje valja istaknuti da je V. F. Hess dobio
Nobelovu nagradu za fiziku za otkriće kozmičkog zračenja 1936. godine (zajedno s
C. D. Andersonom koji je nagradu dobio za otkriće subatomske čestice pozitrona).
U članku «Nešto o istraživanju radioaktivnosti termalnih voda u Daruvaru» govori
se o mjerenju obavljenim fontaktometrom po Mache i Meyeru. Rezultati aktivnosti
su iskazani u ME jednicama te je zaključeno da Daruvarske toplice pripadaju među tri
naše najradioaktivnije termalne vode. U članku se može naći i osvrt da se intenzivnost
djelovanja radioaktivnih tvari može najbolje prosuditi po tzv. letalnoj dozi. To je
količina, dosta velika, koja djeluje smrtno. Autor je istaknuo da ni tada najžešći poznati
otrovi ne djeluju u tako malenim količinama smrtonosno kao radioaktivne tvari. Ističe
se da se radioaktivni elementi koriste kao vrlo važno terapeutsko sredstvo moderne
medicine. Naravno oni se koriste u vrlo malim dozama. Napomenuto je da su nekad
bolesnici ne znajući udisali velike količine radijeve emanacije a sada udišu emanaciju
u kupalištima pod nadzorom liječnika u posebnim emanatorijima.
Zanimljiv je podatak da se u svoje slobodno vrijeme Brössler bavio i prevodilačkim
radom te je preveo djelo Kći snijega od Jacka Londona.7

7
O životu F. Brösslera vidi također u: B. Hanžek, Z. Franić, G. Branica, Znameniti radiofizičari i
radiokemičari u Hrvatskoj do 1945. , Arhiv za higijenu rada i toksikologiju 62 (2011), br. 3, str. 279-
290, naročito str. 283-285

127
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

Popis radova dr. Franje Brösslera

Borba o teoriju relativnosti, Priroda 1922, XII, 1, 13-15; 2, 36-38
Jednostavan aparat za prikazivanje ionskog vjetra, Priroda 1922, XII, 6, 118-120
Nova pojava električnog privlačenja, Priroda 1922,XII, 5, 100-102
Novi radioaktivni element, Priroda 1921,XI, 5, 98-99 Element koji je otkrio O. Hahn i nazvao Z
Nešto o istraživanju radioaktivnosti termalnih voda u Daruvaru, Naša domovina I/1921, br. 1,
str. 4-5
O supravodljivosti kovina, Priroda, XI/1921 br. 6. str. 129-131
Razbijanje dušikovog atoma i o izgradnji elemenata iz vodika, Reuve chimiqe, Zagreb, 1/1921,
3/4, 42-48; 5/6 , 74 – 80
Unausgenűtzte Naturschätze, Der Morgen, 1923, br. 4 str. 2 i 3 (Got.)

Zahvala
Autori članka najsrdačnije se zahvaljuju gospođi Branki Bresler što im je omogućila objavljivanje
tri fotografije u ovom članku, ustupivši ih iz obiteljske baštine.

Literatura i izvori:
B. Hanžek, Z. Franić, G. Branica, Znameniti radiofizičari i radiokemičari u Hrvatskoj do 1945.,
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju 62 (2011), br. 3, str. 279-290.
Arhiv Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu
Hrvatski državni arhiv u Zagrebu
Arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Knjiga inventara za aparate, knjige, oruđe i pokućstvo u Fizikalnom zavodu, Fizički odsjek
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
Kartoteka Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (autorski bibliografski katalog)
Obiteljska ostavština obitelji Brössler

128
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 119-130
Branko Hanžek i Ivo Soljačić: Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti...

Dr. sc. Franjo Brössler (1893.-1953.), znameniti radiokemičar,

fizičar i konzultant
Sažetak
U radu su prikazani život i djelo dr. sc. Franje Brösslera (1893.-1953.), čiji su radni vijek i
sveukupna djelatnost bili vezani su uz Hrvatsku, iako je doktorirao u Beču.
Prikazana su njegova prirodnoznanstvena istraživanja s posebnim osvrtom na doktorsku
disertaciju. Opisano je njegovo djelovanje u Zagrebu i Puli. Nakon službovanja u Narodnom
muzeju u Zagrebu, osnovao je Znanstveni zavod prof. dr. F. Brösslera koji se bavio laboratorijskim
uređajima kao i kemijsko-farmaceutskim i gospodarsko-kemijskim potrepštinama.
Navedena je i njegova autorska bibliografija.

Dr. sc. Franjo Brössler (1893-1953), bekannter Radiochemiker,

Physiker und Konsultant
Zusammenfassung
In der Arbeit wird Leben und Werk von Dr. sc. Franjo Brössler (1893-1953) dargestellt,
dessen Arbeit und Tätigkeiten mit Kroatien verbunden waren, obwohl er in Wien seinen
Doktor machte.
Dargestellt werden seine naturwissenschaftlichen Forschungen mit besonderem
Rückblick auf seine Doktorarbeit. Beschrieben wird sein Wirken in Zagreb und Pula. Nach der
Dienstzeit im Volksmuseum in Zagreb („Narodni muzej“), gründete er das Forschungsinstitut
von Prof. Dr. F. Brössler, das sich mit Laboreinrichtungen sowie Chemie-pharmazeutischen
und wirtschafts-chemischen Zubehör befasste.
Auch seine Autorenbibliographie wird angegeben.

129
130