DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str.

59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

poštivati njihova politička (građanska) prava.3 Cilj ovog istraživanja bio je ustanoviti
u kojoj su mjeri program i djelovanje HSS-a imali odjeka kod hrvatskih Nijemaca,
odnosno koliko su ga iskazivali na izborima. Istraživanje se ograničilo na najvažnije
skupštinske izbore, a to su bili prvi izbori na kojima su mogli sudjelovati (1923.) te
na oba tijekom 1930-ih (prvi nakon diktature 1935. i posljednji predratni 1938.).
Osim toga, prikazano je njihovo držanje na općinskim izborima 1936., kao pokazatelj
participacije u lokalnoj samoupravi.4
Budući da se istraživanje bavilo kvantitativnim pokazateljima, treba napomenuti
njihove dvije velike slabosti. Prije svega, mi ne znamo ono najvažnije, a to je jesu li se
neki od onih, koji su u statistiku ušli kao Nijemci radi materinjeg jezika, uopće smatrali
Nijemcima. Štoviše, za neke pouzdano znamo da su se osjećali Hrvatima, jer je stoljetni
proces asimilacije učinio svoje. Stoga ostajemo na nesigurnom području oslanjanja na
činjenicu izjašnjavanja po jeziku pri popisu stanovništva ili nošenja njemačkog imena
te na (nepouzdane) procjene pojedinaca ili upravnih organa.
Drugo su slabosti samih izvora. Iako sam spomen statistike sugerira pouzdanost,
sustavnost, možda i sveobuhvatnost podataka, statistike iz vremena Kraljevine SHS/
Jugoslavije bile su daleko od toga. Za razliku od temeljitih analiza popisa stanovništva
iz vremena Austro-Ugarske Monarhije, popisi stanovništva iz 1921. i 1931., donose, na
žalost, samo nekoliko obrađenih kategorija, i to ne istih.5 Etnički (nacionalni) sastav
ne donosi ni jedan od njih, ali iz prvoga, koji je obradio stanovništvo po materinjem
jeziku i vjeri, on se uz neke ograde može izračunati. No, drugi popis iz 1931. uopće
nema kategorije koja bi nam omogućila barem procjenu nacionalnog sastava. 6 Podaci

3
Suzana Leček, „‘Freies Heim’ – Hrvatska republikanska seljačka stranka i Folksdojčeri“, Godišnjak Njemačke
narodnosne skupine – VDG Jahrbuch, Osijek 2002., 201-220; S. Leček, „Folksdojčeri i Hrvatska (republikanska)
seljačka stranka 1918.-1941.“, X. Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch, Osijek 2003.,
151-162. U naslovu priloga citat je iz jednog od takvih nastupa HSS-ovih predstavnika. Izrekao ge je narodni
poslanik Sigismund Čajkovac, u govoru pred ponovljene općinske izbore u Vinkovačkom Novom Selu u
siječnju 1937. Govorio je na njemačkom, pozvao se na sudbinsku povezanost (vaša je sudbina usko vezana za
sudbinu vaše hrvatske seljačke braće) i obećao ne samo političku slobodu i gospodarsku korist u pravednijem
sustavu za kojeg se borio HSS, nego i punu kulturnu autonomiju (vi ostanite Nijemci, podržavajte svoj njemački
jezik, svoje njemačke običaje, svoju njemačku kulturu). Hrvatski državni arhiv (dalje: HDA), Grupa VI (fond
1353), br. 628. Kotarski predstojnik banskoj upravi od 11.1.1937. Vidjeti i u: S. Leček, „Folksdojčeri i Hrvatska
(republikanska) seljačka stranka“, 158. Gotovo istovjetnu misao ponovio je krajem 1938. na predizbornoj
skupštini u Gorjanima (Đakovo) Matija Hefner (seljak iz Gorjana, Nijemac, zamjenik kandidata za narodnog
poslanika Stjepana Balentovića). HDA, Grupa VI, br. 925. Kotarski predstojnik banskoj upravi od 14.11.1938.
4
Dio rezultata ovog istraživanja objavljen je u širem prikazu odnosa HSS-a i njemačke manjine u: S. Leček,
„Hrvatska seljačka stranka i Nijemci u Hrvatskoj (1918.-1941.)“, u: Nijemci u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Nova istraživanja i perspektive / Die Deutschen in Kroatien und Bosnien und Herzegowina. Neue Forschungen
und Perspektiven, ur. Enes S. Omerović, Sarajevo 2015., 241-267. (u tisku)
5
Popis iz 1921. donosi: vjeru, materinji jezik, rod, dob. Popis iz 1931. donosi: broj domaćinstava, rod (knj.I),
vjeru (knj. II), pismenost, dob (knj. III).
6
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921 god., Sarajevo 1932.; Definitivni rezultati popisa
stanovništva od 31 marta 1931 godine, knj. I-III, Beograd 1937.-1938.

61
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

su ipak 1931. prikupljeni, a obrađeni su i objavljeni tijekom Drugog svjetskog rata. 7

Oni su poslužili za rekonstrukciju etničkog sastava u pojedinim kotarevima Slavonije i
Srijema (zapadnog), gdje je i živjela velika većina hrvatskih Nijemaca. Nacionalni sastav
izbornih jedinica u kojima je živjelo više od 10% Folksdojčera zatim je jednostavno
uspoređivan s izbornim rezultatima. No, čak i objavljeni izborni rezultati nisu bez
slabosti, jer su se mijenjale izborne jedinice, a rezultati izbora 1938. nisu objavljeni, pa
se moramo zadovoljiti samo najosnovnijim brojevima koje je sabrao Tomo Jančiković. 8
Treba napomenuti još jedno ograničenje istraživanja. Naime, od područja današnje
Hrvatske, ovdje nisu obuhvaćeni Baranja, pa čak ni Ilok. Iako je ovdje živio značajan
udio Nijemaca (Batina - 22%, Darda - 40%, Ilok - 12%), oni su kasnije uključeni u
drugu administrativnu cjelinu (Dunavsku banovinu), a time i drugi politički režim,
koji bi tražio zasebnu analizu.
Budući da su nam statistike stanovništva i izborni rezultati jedini izvori, ovdje
se pokušalo rekonstruirati barem tendencije, koje su dopunjene rijetkim arhivskim
izvorima o ponekom konkretnom „slučaju“.

Njemačko stanovništvo prema popisima 1921. i 1931. godine

Prema popisu iz 1921. Nijemci su čak u 87 općina činili preko 10% prisutnog
stanovništva, a taj su postotak premašili u 9 kotareva i 4 grada.9 Za dalje istraživanje
izdvojeni su kotarevi i gradovi koji su se, nakon uspostave banovinske administracije
(1929.), našli u Savskoj banovini. Kao što je u uvodu spomenuto, ovdje se nećemo
baviti baranjskim kotarevima i Ilokom, no ipak donosimo postotke njemačkog
stanovništva kako bi se upozorilo na potrebu budućih istraživanja položaja Nijemaca
i na tim područjima. (Tabela 1.) Kotarevi su poslužili za procjene ponašanja birača na
skupštinskim izborima, a u drugom dijelu istraživanja nacionalni sastav općina pomogao
je razumjeti ishod lokalnih općinskih izbora 1936. godine.
Tabela 1. Etnički sastav kotareva i gradova u kojima je živjelo preko 10% Nijemaca
(1921.)
Grad Svi Nijemci % Hrvati % Srbi % Čehosl. % Mađari % Ostalo
Brod 10623 1154 11 6880 65 1289 12 167 1 535 5 6
Osijek 34485 10077 29 15971 46 4541 13 770 2 2106 6 4
Vinkovci 10160 2667 26 5248 52 1113 11 94 1 647 6 4
Vukovar 10242 2671 26 4659 45 1702 17 72 0,7 571 5 6,3

7
Prema: Hans Rasimus, Als Fremde im Vaterlad. Der Schwäbisch-Deutsche Kulturbund und die ehemalige deutsche
Volksgruppe in Jugoslawien im Spiegel der Presse, München 2000. Preračun za Nijemce prema popisu iz 1931.
objavljen u: Gliederung der Bevölkerung des ehemaligen Jugoslawien nach Muttersprache und Konfession, nach den
unveröffentlichen Angaben der Zählung von 1931, Beč 1943.
8
Statistika izbora narodnih poslanika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca održanih 18. marta 1923. godine, Beograd
1924.; Statistika izbora narodnih poslanika za Narodnu skupštinu Kraljevine Jugoslavije izvršenih 5 maja 1935
godine, Beograd 1938.; Tomo Jančiković, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938, Zagreb 1939.
9
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921, 259-263, 275-285, 357.

62
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Kotar Svi Nijemci % Hrvati % Srbi % Čehosl. % Mađari % Ostalo

Batina 20473 4578 22 6226 30 1892 9 35 0 7527 37 2
Darda 28979 11675 40 2596 9 4890 17 43 0 9111 31 3
Daruvar 33724 3777 11 5958 17 10974 32 8461 25 4130 12 3
Đakovo 47602 10203 21 27188 57 4710 10 1712 3 2903 6 3
Ilok 28333 3385 12 5967 21 12214 43 3934 14 2263 7 3
Osijek 29545 6548 22 6385 21 10725 36 179 0,6 5168 17 3,4
Valpovo 22335 2450 11 17432 78 668 3 166 0,7 1098 5 2,3
Vinkovci 31982 5275 16 20477 64 4361 13 215 0,6 1130 3 3,4
Vukovar 31930 4836 15 6564 20 13502 42 116 0,3 4844 15 7,7

Statistika jasno pokazuje kako se radilo o kotarevima i gradovima s etnički vrlo

izmiješanim stanovništvom, pri čemu su Hrvati bili u manjini (Daruvar, kotarevi Osijek
i Vukovar) ili imali relativnu većinu (gradovi Osijek i Vukovar). Samo su u Đakovu,
Valpovu, kotaru i gradu Vinkovci te Brodu na Savi, imali natpolovičnu većinu, no ona
nije jamčila pobjedu na izborima. Naime, iz raznih razloga nikada nisu svi Hrvati glasali
za HSS. Stoga bi taktički razlozi nalagali HSS-u da se okrene međunacionalnoj suradnji,
čak i da to nije određivala socijalna komponenta njegovog programa (povezivanje
seljaštva) i opredjeljenje za aktivnu, legitimističku politiku (stranačke koalicije). U svim
ovim kotarevima držanje manjina, posebice Nijemaca kao najbrojnije među njima,
moglo je postati presudnim za pobjedu.
Spomenimo još i to da se udio Nijemaca malo promijenio do idućeg popisa
stanovništva, no te promjene nisu bile toliko značajne da bi utjecale na njihovu ulogu
na izborima.10 Doduše, u nekim im je mjestima udio pao ispod 10% (kotarevi Daruvar
i Valpovo, grad Brod na Savi, tj. Slavonski Brod od 1934.), no upravo je ovdje HSS
pobjeđivao s nevelikom prednošću (osim u Valpovštini), pa možemo pretpostaviti da
su njemački glasovi ipak imali određenu težinu. (Tabela 2.)
Tabela 2. Kretanje broja njemačke manjine u popisnom razdoblju 1921.-1931.
1921. 1931.
Kotar Stanovnika Nijemci % Stanovnika Nijemci %
Batina 20473 4578 22 20872 4549 22
Darda 28979 11675 40 31974 11202 35
Daruvar 33724 3777 11 35935 2705 7
Đakovo 47602 10203 21 52941 12016 23
Ilok 28333 3385 12 29839 3160 11
Osijek 29545 6548 22 33514 6790 20
Valpovo 22335 2450 11 24096 1920 8
Vinkovci 31982 5275 16 34825 5966 17
Vukovar 31930 4836 15 36474 4946 13

10
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921, 259-263, 275-285, 357; H. Rasimus, Als Fremde
im Vaterlad, 578 (za Ilok), 594-595.

63
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Grad Stanovnika Nijemci % Stanovnika Nijemci %

Brod 10623 1154 11 13776 1167 8
Osijek 34485 10077 29 40337 9731 24
Vinkovci 10160 2667 26 13267 3147 24
Vukovar 10242 2671 26 10862 2596 24

Nijemci na izborima
a) Skupštinski izbori
U prvom desetljeću postojanja Kraljevine SHS održana su čak četiri skupštinska
izbora: prvi za Ustavotvornu skupštinu 1920., a potom za Narodnu skupštinu 1923.,
1925. i 1927. godine. U vrijeme diktature kralja Aleksandra (1929.-35.) održani su
izbori 1931., no budući da se moglo glasovati samo za jednu, režimsku listu, oni najčešće
ni ne ulaze u povjesničarske analize. Prijelaz u „prividni parlamentarizam“11 otvorili
su izbori 1935., a posljednji predratni izbori održani su krajem 1938.12 Od izbora iz
1920-ih, ovdje su prikazani samo oni održani 1923., a potom su analizirani rezultati
obaju izbora iz 1930-ih.
Izbori 1923. godine. Skupštinski izbori 1923. izabrani su za istraživanje, jer su na
njima Nijemci prvi put glasali. Naime, do tada su im - kao sumnjivoj manjini - bila
uskraćena izborna prava.13 Stoga je na njihovom primjeru zanimljivo vidjeti je li pritisak
donio režimu željenu poslušnost ili je stvarao otpor. Osim toga, izbori su zanimljivi i
radi HRSS-a, jer se u to vrijeme on još uvijek širio i ustrojavao mrežu svojih organizacija
u istočnoj Hrvatskoj. S obzirom na oba negativna čimbenika (pritisak i organizacijsku
neizgrađenost HRSS-a), začuđuju visoki izborni rezultati koje je postigao.
Izborne statistike potvrđuju kako se značajan dio Nijemaca na prvim izborima
na kojima su sudjelovali, opredijelio za oporbeni HRSS.14 Procjene nam govore da se

11
Često je kategoriziran kao prividni radi velikih ustavnih ovlasti kralja (Namjesništva), izbornog zakona koji
je osiguravao pobjedu režimske liste i automatski 80% mjesta u skupštini, kao i velikih ograničenja u radu
političkih stranaka (primjerice, čak nisu formalno dopuštene, pa se HSS naziva „bivša HSS“).
12
Kratak pregled u: Bojan Balkovec, ‘Vsi na noge, vsi na plan, da bo zmaga čim sijajnejša’. Volilna teorija in praksa
v prvi jugoslovanski državi, Ljubljana 2011.
13
Zoran Janjetović, „The ethnic-Germans in political life of Yugoslavia 1918-1941“, http://www.drustvosns.
org/nemacka%20manjina/janjetovic/Z.%20Janjetovic,%20The%20Ethnic-Germans%20in%20Political%20
Life%20of%20Yugoslavia%201918-1941.pdf (27.9.2015.), str. 2; O uskrati izbornog prava 1920. vidjeti: Zlatko
Matijević, „‘Gradjani na otkaz’ – njemačka nacionalna manjina i 9.članak Zakon o izboru narodnih poslanika za
Ustavotvornu skupštinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1920.)“, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice
– VDG Jahrbuch, Osijek 2003., 163-173. (Isto u: Z. Matijević, U sjeni dvaju orlova. Prilozi crkveno-nacionalnoj
povijesti Hrvata u prvim desetljećima 20. stoljeća, Zagreb 2005., 101-113.) Iako nisu imali pravo glasovanja,
imali su sve dužnosti (između ostalog posebno neugodnu vojnu obvezu, jer su mnogi slani na Kosovo gdje
su trajali sukobi. Valentin Oberkersch, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte
einer deutschen Volksgruppe in Südosteuropa, Stuttgart, 1989., 200.
14
Nacionalni sastav: Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921, 259-263, 275-285; Izborni
rezultati: Statistika izbora narodnih poslanika (1923), .92-93, 101-103

64
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

sličan proces okretanja HRSS-u može vidjeti i kod drugih manjina (posebice Mađara,
Čeha Slovaka, Rusina). Njihovi su glasovi donijeli stranci većinu i u kotarevima u
kojima je hrvatsko stanovništvo imalo manjinu. (Tabela 3.) Zahvaljujući tome, HRSS
je premašio glasove glavnih političkih protivnika – Radikalne i Demokratske stranke
(koje su ovdje prikazane zajedno, jer su tada obje prorežimske), a s druge je strane uspio
potisnuti i s vremenom sasvim marginalizirati starije hrvatske građanske stranke. Ovdje
je zanimljivo spomenuti kako su rastući utjecaj HRSS-a i zaoštravanje političke borbe
ostavili malo prostora za širenje drugih nacionalnih stranaka, uključivši i Njemačku
stranku. Iako je u Vojvodini postigla određene rezultate, u većini hrvatskih kotareva i
gradova nije mogla postaviti ni listu.15 Čak i tamo gdje je uspjela postaviti listu, postigla
je najviše 3% glasova, a ni na kasnijim izborima nije ostvarila značajnije rezultate. 16
Drugim riječima, njemačka manjina u Hrvatskoj nije svoje interese vidjela u nacionalnoj
njemačkoj stranci, nego se podijelila između hrvatskih i režimskih (srpskih) stranaka.
Tabela 3. Odnos nacionalnog sastava i izbornih rezultata na skupštinskim izborima
1923. (u postocima)17
Popis 1921. Izbori 1923.
Kotar Nijemci Hrvati Srbi Ostalo HRSS R&D Njemačka
Daruvar 11 17 32 40 55 41 nema
Đakovo 21 57 10 12 78 14 nema
Osijek 22 21 36 21 50 31 nema
Valpovo 11 78 3 77 14 nema
Vinkovci 16 64 13 7 78 15 2
Vukovar 15 20 42 23 39 39 3
Grad Nijemci Hrvati Srbi Ostalo HRSS R&D Njemačka
Brod 11 65 12 12 49 20 nema
Osijek 29 46 13 12 74 22 nema
Vinkovci 26 52 11 11 67 24 2
Vukovar 26 45 17 12 71 25 1
HSS je svuda ostvario berem relativnu većinu, a samo je u Brodu na Savi udio
glasova bio značajnije niži nego udio hrvatskog stanovništva. Međutim, u Brodu se
nije radilo o nacionalnoj nego socijalnoj podjeli, jer je on kao industrijski grad imao
jako radništvo koje je osiguralo Nezavisnoj radničkoj stranci čak 22% glasova. 18 U
Valpovštini su postoci udjela Hrvata i izbornih glasova HSS-a bili gotovo identični,

15
Na izborima 1923. Njemačka stranka je u Vojvodini osvojila 17% glasova, a u Hrvatskoj-Slavoniji samo
0,7%. Usp. Carl Bethke, Deutsche und ungarische Minderheiten in Kroatien und der Vojvodina 1918-1941.
Identitätsentwürfe und ethnopolitische Mobilisierung, Wiesbaden 2009., 315-316, 318.
16
Najbolji rezultata koji je stranka postigla ukupno u Hrvatskoj i Slavoniji bio je 1,5% (1927.). D. Biber, Nacizem
in Nemci, 36.
17
U tabeli nisu prikazani rezultati ostalih, manjih stranaka, stoga postoci u rubrici „Izbori 1923.“ ne daju zbroj
100 %.
18
O političkim podjelama i izborima u Brodu na Savi (Slavonskom Brodu) vidjeti u: Dragiša Jović, Mile Konjević,
Radnički pokret u Slavonskom Brodu između dva svjetska rata, Slavonski Brod 1974., 105-110 (o izborima 1923.).

65
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

no budući da nigdje nisu svi Hrvati glasovali za HRSS, a u to vrijeme Srbi glasuju
uglavnom za svoje nacionalne (ili režimske) stranke, i ovdje je HSS svoje rezultate
mogao zahvaliti Nijemcima. Dio rezultata ne ostavlja sumnje u njemačku podršku, jer
čak i pod pretpostavkom da su svi Hrvati i svi pripadnici ostalih manjina glasovali za
HSS (što je nemoguće, jer su i oni bili podijeljeni), stranka ne bi postigla toliki rezultat
(kotarevi Đakovo, Osijek, Vinkovci, te gradovi Osijek, Vinkovci, Vukovar).
Izbori 1935. godine. Prvi skupštinski izbori nakon diktature održani su 5. svibnja
1935. Provedeni su u ozračju nesigurnosti, jer se do posljednjeg trenutka nije znalo misli
li vlada doista dopustiti oporbenu listu na izborima. Tome su se pridružili pritisci, nasilje
i onemogućavanje oporbene kampanje (stranke su i dalje bile službeno zabranjene,
a skupovi često nisu dopuštani). No, u hrvatskim krajevima kampanja gotovo i nije
trebala.19
Drugo obilježje izbora odredio je izborni zakon, koji je oporbu natjerao u neobičnu
koaliciju kako bi uopće mogla postaviti svoju listu.20 Na istoj su se strani našle stranke
raznih nacionalnih i ideoloških pripadnosti, a za nositelja zajedničke liste Ujedinjene
oporbe (UO) izabran je Vladko Maček, predsjednik najjače oporbene („bivše“) stranke u
državi. Za naše je istraživanje ovo važno u toliko što je nacionalna podjela glasova postala
donekle nejasnija. Međutim, ono što je teže pratiti na državnoj razini, u Hrvatskoj je
ipak bilo nešto jednostavnije. Srbi u Hrvatskoj ostali su dalje podijeljeni kako su i bili
– na one koji su simpatizirali SDS (a time i HSS21) i one koji su podržavali režimske
stranke, odnosno na izborima vladinu listu (VL).
Obzirom na uobičajene pritiske i falsifikate, te sredstva koja je vlada uložila u
kampanju (dok ju oporba gotovo i nije imala), rezultati vladine liste bili su loši. Ipak,
izborni zakon pomogao je da unatoč slaboj pobjedi od 60% glasova, Jeftić dobije čak
82% (tj. 303) mandata. Mačekova lista u cijeloj je državi dobila 38% glasova i 18%
mandata, a u Savskoj banovini čak 71% glasova, a samo 36% mandata. 22 (Tabela 4.)

19
Usp. S. Leček, „Selo i politika. Politizacija hrvatskog seljaštva 1918-1941.“, Hrvatska politika u XX. stoljeću,
ur. Ljubomir Antić, Zagreb 2006., 123-125.
20
Izbori su vršeni prema Zakonu o izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu od 10.9.1931. s izmjenama
i dopunama od 26.9.1931. i 24.3.1933. Zakon o izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu sa Zakonom
o biračkim spiskovima, Beograd 1938. Sustav je okarakteriziran kao legalizirana prevara, jer lista se morala
postaviti u cijeloj državi (što je u tadašnjem stranačkom sustavu mogla samo vlada, a ostali su bili prisiljeni na
koalicije), izborne jedinice su bile skrojene tako da je raspored glasača išao na ruku vladi (gerrymandering), a za
nju su morali glasovati svi zaposleni u državnom aparatu ili poduzećima. Napokon, listi koja bi dobila najviše
glasova (makar i 1 više od drugih) automatski je pripadalo tri petine mandata, dok su se preostale dvije petine
dijelile prema rezultatima (relativnoj većini). Javno glasovanje otvorilo je vrata i toleriranim nelegitimnim
sredstvima (nasilju, kupovanju glasova). T. Jančiković, Hrvati u izborima, 12-14; Neda Engelsfeld, Povijest
hrvatske države i prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeća, Zagreb 2002., 358-361.
21
Od 1927. kada je sklopljena Seljačko-demokratska koalicija (dalje: SDK), tj. koalicija HSS-a i Samostalne
demokratske stranke.
22
Statistika izbora narodnih poslanika 1935 godine, XVII-XVIII.

66
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Tabela 4. Rezultati skupštinskih izbora 1935. godine

Maček Jeftić
Područje Glasova % Mandata % Glasova % Mandata %
Savska banovina 440.393 71 27 36 174.504 28 48 64
Kraljevina Jugoslavija 1.075.389 38 67 18 1.748.024 60 303 82
U kotarevima i gradovima koje smo istražili, ponovno smo usporedili nacionalni
sastav i izborne rezultate. U ovom slučaju poslužilo je nešto kasnije interno izvješće
sastavljeno u uredima Banske vlade u Zagrebu, u kojima su zapisane njihove procjene
nacionalnog sastava birača (znači, ne ukupnog stanovništva). 23 (Tabela 5.)
Tabela 5. Odnos nacionalnog sastava birača i rezultata na skupštinskim izborima
1935. godine
Birači  Izbori
Izb. kotar Hrvati % Srbi % Ostalo % Maček (UO) Jeftić (VL) Ostalo
Daruvar 19 40 41 52 48
Đakovo 53 11 36 82 18
Osijek 16 40 44 40 60 3
Valpovo 87 3 10 69 31
Vinkovci 65 13 22 80 20 2
Vukovar 18 51 31 25 75
Grad Hrvati % Srbi % Ostalo % Maček (UO) Jeftić (VL) Ostalo
Brod 78 13 9 56 44
Osijek 60 18 22 54 46
Vinkovci 47 20 33 67 33
Vukovar 51 25 24 61 39
Kao što je rečeno, Jeftićeva lista postigla je znatno slabije rezultate od očekivanih.
Izgubila je sve gradove, a većinu je ostvarila samo u kotarevima Osijek i Vukovar, u
kojima je bio velik udio srpskog stanovništva (40-50%). Iako je Maček u tom trenutku
bio zastupnik i srpskih oporbenih stranaka, one su mu u hrvatskim krajevima mogle
donijeti jedva nekoliko postotaka glasova. Tome treba pridodati koalicijskog partnera
SDS, koji je mogao osigurati nešto veću podršku, ali njegov je utjecaj u Slavoniji ipak
bio razmjerno slab i vjerojatno nije prelazio 2-3% od ukupno dobivenih glasova (bio
je nešto malo veći u gradovima, ali vrlo slab u kotarevima).24 Skrenimo i pozornost na
ponašanje hrvatskih birača. Zanimljivo je da je Maček upravo u valpovačkom kotaru
te gradovima Slavonski Brod i Osijek, dobio uočljivo manje glasova nego što je iznosio
udio hrvatskog stanovništva. Ova tri primjera jasno pokazuju kako su za Jeftića glasovali
i brojni Hrvati.

23
Postoci se nisu mogli značajnije promijeniti u 3 godine, ali ove odnose treba uzeti uz tu ogradu. HR-HDA-145
(Savska banovina. Upravni odjel. Odjeljak za Državnu zaštitu, dalje: SB UO-DZ), Pov., 590. Razni materijali
o izborima 1938. Izborni rezultati prema: Statistika izbora narodnih poslanika 1935 godine, 47-56.
24
Usp. rezultate na skupštinskim izborima 1938. u Vinkovcima. Udio koji je postigla UO na izborima 1935.
mogao je biti samo manji. Usp. S. Leček, „Hrvatska seljačka stranka i njeni gradski birači: primjer Vinkovaca
na skupštinskim izborima 1938.“, Scrinia slavonica 12, 2012., 225.

67
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Nepouzdano je raditi procjene, ali čak i da pretpostavimo da je u ostalim kotarevima

i gradovima podjednak broj Hrvata glasovao za Jeftića kao i Srba za Mačeka (tj. za
SDS ili kandidata neke druge stranke iz UO), dobit ćemo moguću tendenciju u držanju
manjina. Prema izračunima, njihova je podrška Mačeku išla do 70% (vinkovački kotar),
pa čak i 80% biračkog tijela (daruvarski, đakovački), uspjela je biti natpolovična u
osječkom kotaru (55%) i Vinkovcima (60%). Jedino je u Vukovaru većina manjinskog
stanovništva stala uz JRZ (u gradu 60%, a u kotaru čak 80%). U svim ovim kotarevima
njemačka manjina je imala većinu (oko 2/3), osim u osječkom kotaru (gdje je bilo
podjednako Nijemaca i ostalih), te vukovarskog kotara (gdje su činili oko 40%
manjinskog stanovništva).25 U svakom slučaju, možemo zaključiti kako su i njemački
glasovi (jer se radilo o dominantnoj manjini, a postoci dobivenih glasova su posvuda
veći od udjela Hrvata) pomogli postići dobre rezultate, ali i to da su se Nijemci podijelili
između oporbene i vladine liste.
Izbori 1938. godine. Posljednji skupštinski izbori održani su u prosincu 1938.,
a na njima su se sučelile iste liste, samo što je nositelj vladine ovaj puta bio premijer
Milan Stojadinović, predsjednik režimske Jugoslavenske radikalne zajednice ( JRZ).
Dostupni izvori pomogli su nam razumjeti koliko je država ozbiljno računala na veći
utjecaj i podršku manjina (posebice Nijemaca) u istraživanim kotarevima i gradovima,
te potvrditi kako su stereotipi o ponašanju Nijemaca na tim izborima krivi.
Iz procjena lokalnih upravnih tijela vidimo kako su imali precizne podatke o
broju birača (očito prema izbornim popisima), vjerojatno pouzdane procjene njihovog
nacionalnog sastava, ali i loše projekcije budućeg ponašanja izbornog tijela. 26 (Tabela
6.) Podaci u tabeli odnose se na nove izborne kotareve, koji su obuhvatili kotareve i
gradove. Radi toga je izostavljen Slavonski Brod, jer je ovim spajanjem broj njemačke
manjine postao premali da bi se mogla raditi procjena njenog političkog izjašnjavanja.
Tabela 6. Procjene nacionalnog sastava birača i njihovog budućeg opredjeljenja na
izborima 1938.
Birači Procjena Ostvareno
Izb. kotar Hrvati % Srbi % Ostalo % UO % JRZ% UO % JRZ %
Daruvar 19 40 41 45 35 63 37
Đakovo 53 11 36 67 23 81 19
Osijek 16 40 44 32 49 65 32
Valpovo 87 3 10 82 12 85 11
Vinkovci 65 13 22 78 22 78 22
Vukovar 18 51 31 23 62 41 58
Interna izvješća banu Savske banovine iz ljeta 1938. s procjenama nacionalnog
sastava biračkog tijela i predviđanjima izbornih rezultata usporedili smo s postignutim

25
H. Rasimus, Als Fremde im Vaterlad, 594-595.
26
HDA, SB UO-DZ, Pov., 590. Razni materijali o izborima 1938. Banski inspektor od 19.7.1938.

68
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

glasovima na skupštinskim izborima u prosincu 1938.27 Podaci za izborne kotareve

pokazuju kako se na najveće uspjehe JRZ-a računalo upravo tamo gdje je bio najmanji
udio hrvatskog stanovništva, a postignuti rezultati pokazuju da je HSS, odnosno
Mačekova lista Ujedinjene oporbe, odnijela pobjedu svuda osim u Vukovaru. Podrška
koalicijskog partnera SDS, kao i drugih srpskih oporbenih stranaka, donijela je Mačeku
dio srpskih glasova, ali njihov udio ne objašnjava toliko visoke postotke. 28 Očito su
manjinski glasovi bili presudni za izbornu pobjedu barem u 4 od 6 izbornih okruga.
No, kako smo rekli, većina glasova nije nužno nosila i mandat. U još gorem obliku
pokazala se tendencioznost izbornog zakona, pa je Stojadinović sa samo 54% glasova
dobio onih „zajamčenih“ 82% mandata, ali ne i premijerski položaj. (Mačekova lista
sa čak 45% glasova dobila je samo 67 mandata ili 18%.)29 (Tabela 7.) Stojadinović je
smijenjen, a njegov je nasljednik Dragiša Cvetković konačno dovršio pregovore i sklopio
sporazum kojim je stvorena Banovina Hrvatska (kolovoz 1939.).
Tabela 7. Rezultati skupštinskih izbora 1938. godine
1935. 1938.
Glasova % Mandata % Glasova % Mandata %
Ujedinjena oporba (Maček) 1.076.346 38 67 18 1.364.524 45 67 18
Vladina lista 1.746.982 60 303 82 1.643.783 54 306 82
Zanimljivo je usporediti izborne rezultate iz 1935. i 1938., jer se ponekad
generalizirano spominjalo kako su Nijemci 1938. u većem broju glasovali za Stojadinovića
radi podrške Trećeg Reicha.30 O tome možemo naći proturječne tvrdnje i u stručnoj
literaturi.31 Čak je i Vladko Maček u svojim memoarima zabilježio da je za njegovu listu
tada bilo samo četvrtina Nijemaca u Hrvatskoj.32 Međutim, rezultati pokazuju da je
broj glasova za Mačekovu listu u svim istraživanim kotarevima znatno porastao (osim u
Đakovu, gdje je ionako prelazio visokih 80%), što bi bilo nemoguće uz značajniji gubitak
njemačkih glasova. Radi jednostavnije usporedbe izborne rezultate iz 1935. ponavljamo
u zajedničkoj tabeli s rezultatima iz 1938. godine.33 Napominjemo da se u izvorima

27
T. Jančiković, Hrvati u izborima, 31-33.
28
Primjerice, Na skupštinskim izborima 1938. u samim je Vinkovcima UO donijela HSS-u 6% glasova (od
67%), a u kotaru samo 1,9% (od 80%). Usp. S. Leček, „Hrvatska seljačka stranka i njeni gradski birači: primjer
Vinkovaca“, 225.
29
Statistika izbora narodnih poslanika 1935 godine, XVII-XVIII; T. Jančiković, Hrvati u izborima, 13-14.
30
Jelena Opra, „Izborna kampanja Milana Stojadinovića 1938. godine“, Arhiv. Časopis Arhiva Jugoslavije 2/2001.,
171-183; Bojan Simić, Propaganda Milana Stojadinovića, Beograd 2007., 242-291.
31
Biber prenosi mišljenje kako su u Hrvatskoj Nijemci bili, uz državne službenike i ostale ovisne o državi, jedina
potpora vladinoj listi. D. Biber, Nacizem in Nemci, 192. U dijelu stručne literature navodi se kako je u Hrvatskoj
i Slavoniji većina ipak ostala uz HSS. Vladimir Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Zagreb 2001., 131; Z.
Janjetović, „The ethnic-Germans“, 14; Z. Janjetović, Deca careva, 207.
32
Maček navodi da su Nijemci 1935. bili mahom uz HSS, ali da ih je 1938. polovica apstinirala, a druga se
podjednako podijelila između oporbene i režimske liste. Vladko Maček, Memoari, Zagreb 1992., 127.
33
Za 1938.: T. Jančiković, Hrvati u izborima, 31-33.

69
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

podaci za 1938. odnose na izborne kotareve, pa su radi toga preračunati rezultati oni iz
1935. (zbrojeni su gradovi i kotarevi Osijek, Vinkovci i Vukovar). (Tabela 8.)
Tabela 8. Usporedba rezultata na skupštinskim izborima 1935. i 1938. godine
(postoci)
Izb. kotar Maček (UO) Jeftić (JNS) Ostalo Maček (UO) Stojadinović (JRZ) Ostalo
Daruvar 52 48 63 37
Đakovo 82 18 81 19
Osijek 46 51 3 65 32 3
Valpovo 69 31 85 12 3
Vinkovci 72 26 2 78 23 2
Vukovar 31 69 41 58 1
O podršci Nijemaca HSS-u 1938. imamo i jednu zanimljivu potvrdu, za koju
možemo zahvaliti HSS-ovom vrlo aktivnom narodnom poslaniku Stjepanu Heferu.34
U njegovoj se ostavštini sačuvao rijedak dokument – izborni pregled glasova za HSS
prema nacionalnosti birača. Radi se o njegovim osobnim izračunima sačuvanim na
papirićima, koji predstavljaju radni materijal na temelju kojeg je slao izvješća vodstvu
stranke.35 (Tabela 9.) Radi pojašnjenja napominjemo kako su izbori bili javni, pa se sa
sigurnošću znalo tko je za koga glasovao.
Tabela 9. Glasovanje u valpovačkom kotaru na skupštinskim izborima 1938. godine
Hrvati % Srbi % Nijemci % Mađari % Ostali % Svega %
HSS 4369 81 17 7 480 60 97 47 112 28 5075 72
JRZ 336 6 221 85 152 19 93 45 187 48 989 14
Neodlučni 675 13 21 8 163 21 17 8 95 24 971 14
5380 100 259 100 795 100 207 100 394 100 7035 100
Iz njih možemo vidjeti kako su se držali Nijemci u inače hrvatskom kotaru. Većina
se priklonila Mačekovoj listi (480 ili 60%), manji dio Stojadinovićevoj (152 ili 19%),
a nešto veći broj bio je „neodlučnih“ (163 ili 21%). U kratkom službenom izvješću
predsjedniku Mačeku, Hefer navodi kako su Nijemci u Josipovcu („čisto njemačko
selo“) dali samo 16 glasova JRZ-u (dio je apstinirao, ali većina je bila uz HSS), a u
Veliškovcima, gdje su Nijemci bili većina, za je vladu glasovalo samo 17 birača. Budući
da se u njemačkim selima samo njih 30-ak opredijelilo za JRZ, njegove birače treba
potražiti u trgovišno-industrijskoj sredini Valpova i Belišća.
Valpovština nam pokazuje još nešto. Naime, često se hrvatskom okruženju pripisuje
velik utjecaj na birače drugih manjina. Uvažavajući da je on imao određenu ulogu, ovdje
možemo vidjeti kako su se u istim uvjetima razne manjine ponašale drugačije. Bez
obzira na podijeljenost, Nijemci su ipak u većini glasovali za Mačeka (60%), Mađari

34
Više o njemu: S. Leček, „Narodni poslanik Hrvatske seljačke stranke i njegov kotar - primjer osječkog odvjetnika
Stjepana Hefera“, Scrinia slavonica 8, 2008., 189-240.
35
Državni arhiv Osijek (dalje: DAOS), fond Stjepan Hefer, kut. 18 (nesređen fond). Heferovo izvješće Mačeku
(nedatirano, neposredno iza izbora 11.12.1938); Bilješke S. Hefera nastale u vrijeme izbora 11.12.1938.

70
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

su se podijelili nekako podjednako (Maček 47% : Stojadinović 45%), a ostale manjine

su se (doduše, relativnom) većinom izjašnjavale za Stojadinovića (48%). Osim toga,
zanimljivo je vidjeti i kako se u „hrvatskom kotaru“ ipak manji dio Hrvata opredjeljivao
za Vladinu listu ili pokušao ostati neutralan.
Možemo zaključiti kako mišljenje o prorežimskom ponašanju Nijemca 1938. nije
vrijedilo za Hrvatsku i složiti se s Tomom Jančikovićem. Pišući o izborima 1938. naveo je
kako su za Stojadinovića „uslijed posebnih prilika“ bile sve manjine (Rumunji, Albanci,
Mađari), a računao je kako je samo od Nijemaca kao najveće manjine (4,1% ukupnog
stanovništva) dobio oko 120.000 glasova.36 Međutim, prema njegovim podacima, u
Hrvatskoj je „pretežni broj“ Nijemaca, usprkos promidžbi, bio za HSS.37
b) Općinski izbori 1936.
Borba za stvarnu samoupravu u općinama započela još 1920-ih, a nastavila se i
zaoštrila nakon 1935. Iako imamo nekih pokazatelja da su Nijemci i tijekom 1920-ih
odigrali u njoj određenu ulogu, na žalost, izvori su previše sporadični za neku cjelovitiju
sliku.38 Stoga ćemo pokazati njihovo ponašanje na prvim slobodnim općinskim izborima
nakon diktature, održanima u jesen 1936. Iako se radilo o najnižoj upravnoj jedinici,
treba napomenuti da su nakon upravnih promjena u vrijeme diktature, općine ostale
jedine samoupravne jedinice. Doduše, prema zakonu su samoupravni status zadržali i
gradovi, ali se njihovo pravo nije realiziralo, jer uopće nisu raspisivani izbori. 39
Na općinskim izborima 1936. HSS je odnio premoćnu pobjedu. U Savskoj
banovini dobio je u svoje ruke čak 411 općina (sa SDS 428) od njih 518, odnosno
čak 82%. (Grafikon 1.) Nakon dobivenih izbora, započela je velika borba HSS-a za
stvarnu vlast u općinama (između izabranih odbora i državnih činovnika zaposlenih
u općinama), kao i njegovo nastojanje da se u općinama urede financije i da ih se
preusmjeri na lokalne potrebe.40

36
Prema nekim procjenama, manjine su Stojadinoviću donijele oko 400.000 glasova (prema drugima 330.000),
više nego glavne saveznice Slovenska ljudska stranka (170.000) i Jugoslavenska muslimanska organizacija
(135.000) zajedno. No, za razliku od njih, dobile su samo nekoliko poslanika i nikakve više državne službe
(posebno ne u vladi). D. Biber, Nacizem in Nemci, 192-193; Z. Janjetović, Deca careva, 207-208.
37
T. Jančiković, Hrvati u izborima, 55-56.
38
O HSS-u i općinama 1920-ih vidjeti kratko u: S. Leček, „Selo i politika“, 125-127. Tijekom ranih 1920-ih
HRSS je bojkotirala sve institucije režima kojeg kao „republikanska“ nije priznavala. Tako su i općinski odbori
s HRSS-ovom većinom odbijali dati državnu prisegu. Iz izvora doznajemo kako je općinski odbor u njemačkoj
Krndiji u studenom 1923. odbio dati prisegu i radi toga imao dosta problema. Slobodni dom, 17/1923., br. 49.
(8.11.1923.), 6.
39
Usp. tematski blok o problemu odnosa centralizma i supsidijarnosti u Hrvatskoj 1918.-41., Časopis za suvremenu
povijest 45/2013., br. 1.
40
Usp. S. Leček, „Borba Hrvatske seljačke stranke za općinsku samoupravu 1936.-1939.“, ČSP, 40/2008., br. 3,
999-1032.

71
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Grafikon 1. Općinska uprava u Savskoj

banovini nakon općinskih izbora 1936.
godine
Budući da se radilo o jedinoj stvarnoj
vlasti koju je HSS dobio prije ustrojavanja
Banovine Hrvatske, zanimljivo je vidjeti koliko
je na toj razini u svoje djelovanje uključio
Nijemce i time ostvario pravo proporcionalnog
sudjelovanja, u ovom slučaju u lokalnoj upravi,
kao jedno od manjinskih prava..
Jedan od prvih poteza HSS-a bio
je osigurati proporcionalnu nacionalnu zastupljenost u predloženim općinskim
odborima. Djelomično sačuvane kandidacijske liste za općinske izbore 1936. svjedoče
nam o visokoj zastupljenosti Nijemaca u predloženim općinskim odborima HSS-a. 41
(Prilog 1.) Njihov je udio nešto češće bio viši nego manji od prisutnog njemačkog
stanovništva. Tako je točno pola od 42 općinska odbora (za koje su sačuvana izvješća)
imalo odgovarajuću zastupljenost Nijemaca (21), njih 12 veću, a 9 manju od udjela
njemačkog stanovništva u pojedinoj općini. (Grafikon 2.)
Grafikon 2. Zastupljenost Nijemaca u
općinskim odborima HSS-a 1936. s obzirom
na njihov udio u stanovništvu pojedine
općine
Rezultati općinskih izbora objavljeni
su samo sumarno, pa nam kasnija izvješća o
predsjednicima općinskih odbora, u kojima
uz njihovo ime stoji i stranka kojoj pripadaju,
omogućava da sa sigurnošću rekonstruiramo
političku sliku u istraživanim općinama. Iz
tih podataka možemo vidjeti koje su stranke
pobijedile 1936., formirale svoje odbore i
izabrale svog načelnika. Ovaj popis sastavljen potkraj 1937. i početkom 1938. pruža
nam uvid i u političko opredjeljenje općina s njemačkom većinom.42 (Tabela 10.)

41
HDA, SB UO, Pov., kut. 293, 294, br. 4854. Općinski izbori (1936.).
42
HDA, SB UO, Pov., kut. 336, br. 313. Popis predsjednika općina u Savskoj banovini, siječanj 1938. (sastavljeno
prema izvješćima iz listopada 1937.). Za udio njemačkog stanovništva: H. Rasimus, Als Fremde im Vaterlad,
594-595.

72
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Tabela 10. Općinski načelnici i njihova stranačka pripadnost (1938.)

Kotar Općina Nijemci (%) Općinski načelnik Stranka
Garešnica Hrastovac 95 Đuro Rapp HSS
Đakovo Krndija 94 Adolf Gajzer HSS
Đakovo Viškovci 45 HSS
Osijek Ernestinovo 85 Jakob Dobo JRZ
Osijek Jovanovac 74 Stjepan Bauer HSS
Osijek Retfala 56 HSS
Osijek Sarvaš 95 Josip Šnur HSS
Vinkovci Jarmina 98 Jakob Gerard HSS
Vinkovci Novo Selo 98 Valentin Bothner JRZ
Vukovar Berak 57 Jakob Hizl JRZ
Vukovar Cerić 53 HSS
Vukovar Lovas 48 HSS
Vukovar Sotin 46 HSS
Vukovar Svinjarevci 41 HSS
Vukovar Tompojevci 50 HSS
U tabeli su prikazane samo općine s preko 40% njemačkog stanovništva, odnosno
one gdje nema sumnje da su Nijemci presudili ishodu izbora. Od 15 takvih općina,
samo je u tri izbore dobila JRZ. Radilo se, očekivano, o kotarevima s najvećom etničkom
(nacionalnom) raznolikošću, u kojima je i pritisak bio najveći. U đakovačkom kotaru,
u kojem je HSS pobijedila u svih 19 općina, glasovanje Nijemaca za HSS moglo bi
se pripisati i politici prilagođavanja pretežito hrvatskoj sredini. Međutim, to sigurno
ne možemo reći za osječki i vukovarski kotar. A upravo su tamo većinska njemačka
sela mahom stala uz HSS, što jasno govori o političkom opredjeljenju njemačkog
stanovništva sredinom 1930-ih.
Sačuvana arhivska građa otkriva nam još i to da su izbori u sve tri općine u kojima
je pobijedila JRZ bili su problematični.
U općini Berak (57% njemačkog stanovništva) prvo nitko nije mogao sastaviti
listu, izbori su stoga dugo odgađani, a kada su konačno održani 20. prosinca 1936. na
njima se moglo dati glas samo jednoj listi ( JRZ-a). Ne čudi vrlo slab odaziv birača
(88 od 240, znači da je izlaznost bila samo 36%). Nije bilo druge nego da se proglasi i
službena pobjeda liste Jakoba Hizla.43
U Ernestinovu JRZ je dobio slabu većinu tek na ponovljenim izborima 17.1.1937.
Prvi izbori poništeni su odlukom Upravnog suda u Zagrebu, jer su s birališta silom
udaljili Andreasa („Andriju“) Koschera (predstavnika HSS-ove Kranzpillerove liste),
koji je pokušavao voditi evidenciju glasova. Sud je našao da je „naročito napadno“
to što je nakon toga njegova lista dobila samo 2 glasa i napokon izgubila, a dok je
on kontrolirao glasovanje vodila je sa 103 glasa naprama 38 glasova za protivničku

43
HDA, SB UO, Pov., kut. 301, br. 4854. Općinski izbori (1936.). Izvješće Kotarskog predstojnika od 20.12.1936.
(reg. br. 8342).

73
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

listu Jakoba Doboa ( JRZ). (Upravni sud je potvrdio kako prema čl. 2 § 34 Zakona o
općinama predstavnici lista imaju pravo biti na biralištu i kontrolirati birački odbor.)
Na ponovljenim izborima Dobo je dobio 138 glasova (10 mandata), a Kranzpiller 102
glasa (2 mandata).44
Napokon, problematično je bilo i u Vinkovačkom Novom Selu. Vođa HSS-a
u selu Heinrich Michel45 podnio je žalbu na nepravilnosti prilikom prvih izbora
u studenom 1936. U trenutku kada je HSS-ova lista imala više glasova, žandari s
kotarskim izaslanikom na čelu, jednostavno su preostale birače potjerali kući. Nakon
toga je HSS izgubio s 9 glasova razlike. Izbori su poništeni odlukom Upravnog suda, a
obnovljena je i predizborna kampanja.46 Na izborima u siječnju 1937. ipak je pobijedila
protivnička Bothnerova lista s 211 glasova (10 mandata), dok je kandidat HSS-a
(službeno „pokreta Dr. Mačeka“) Täubel dobio 190 glasova (2 mandata). Zanimljiva
je i opaska kotarskog predstojnika kako se tu radi više o socijalnim nego stranačkim
odnosima, jer su za JRZ (Bothnera) bili „bogatiji zemljoradnici“, a za HSS („Tajbela“)
„nadničari i siromašniji“.47 Očito su gospodarska obećanja (ili prijetnje), u kojima je
država ipak imala jaču „argumentaciju“, ovdje odigrali glavnu riječ. Nakon ustroja
Banovine Hrvatske odnos snaga se promijenio i – ne znamo kako – došlo je do smjene,
pa je Heinrich Michel postao „privremeni“ općinski načelnik (1940.).48
U svakom slučaju, općinski izbori 1936. pokazali su da je većina njemačkog
stanovništva na lokalnim izborima izabrala HSS, te da je HSS Nijemce ravnopravno
uključio u svoje općinske uprave. To su potvrdile kandidacijske liste, ali i popis općinskih
načelnika u kojem nalazimo i nekoliko njemačkih imena. (Tabela 10.) Doduše, od pet
takvih HSS-ovih općina čak je u četiri živjelo gotovo čisto njemačko stanovništvo, a
u Jovanovcu ih je bilo 74%. Slučaj Retfale (56%) i Cerića (53%) mogli bi navesti na
zaključak da su Nijemci trebali imati značajnu većinu da bi mogli birati općinskog
načelnika među svojima, međutim primjeri nekih drugih općina idu u prilog zaključku
da se na terenu nije radilo o formalnoj aritmetici, nego o ljudima. To potvrđuju Nijemci
44
HDA, SB UO, Pov., kut. 301, br. 1/II. Općinski izbori (1936.). Odluka Upravnog suda od 7.12.1936.; Izvješće
kotarskog predstojnika od 17.1.1937. (reg. br. 75).
45
Heinrich Michel, jedan od najranijih pristaša H(R)SS-a (od 1919.), član od 1923. Dugogodišnji predsjednik
mjesne i potpredsjednik kotarske (1927.) organizacije HSS-a, te zamjenik kandidata Nikodema Žibovskog
(za Kulu). Drže ga glavnim agitatorom među Nijemcima u vinkovačkom kotaru. Za Obznane zatvoren
(1925.). Posjedovao je 12 jutara zemlje, te je bio „neovisan, a politički dosljedan“. Zapisnik konstituirajuće
sjednice kotarske organizacije HSS za kotar Vinkovci 2.1.1927. Privatno vlasništvo Ivan Vinkov, Vinkovci.
Neko vrijeme bio je općinski načelnik. Heimatbuch der Deutschen aus Vinkovci und Umgebung, ur. Valentin
Oberkersch, Biberach 1975., 114.
46
HSS-ov ponovljeni predizborni skup spomenut je na početku rada, a citat iz Čajkovčevog govora citiran je u
naslovu. (Bilj. 3)
47
HDA, SB UO, Pov., kut. 301, br. 4854. Općinski izbori (1936.). Odluka Upravnog suda od 7.12.1936.; Izvješće
kotarskog predstojnika od 25.1.1937. (reg. br. 8617). O podjednakom izjašnjavanju za HSS i vladajuću stranku
vidjeti i u: Heimatbuch der Deutschen aus Vinkovci, 114.
48
Hrvatski branik, 6/1940., 8 (24.2.1940.), 2

74
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

koji su došli na čelo HSS-ovih općinskih odbora u općinama u kojima su u ukupnom

stanovništvu imali udio manji od 50%, pa čak jedva nešto preko 10%.49 (Tabela 11.)
Tabela 11. Njemački općinski načelnici u općinama s manje od 50% njemačkog
stanovništva
Kotar Općina Nijemci (%) Općinski načelnik
Đakovo Đakovačka Satnica 32 Stjepan Miler50
Našice Čačinci 26 Mijo Bišof
Osijek Čepin 11 Lovro Bek
Pakrac Antunovac 23 Stjepan Cingl
Vinkovci Orolik 28 Filip Špis
Virovitica Suhopolje 12 Ivan Fuks
Slika se donekle izmijenila na općinskim izborima u svibnju 1940. Oni su pokazali
krhkost osjetljive ravnoteže u Banovini Hrvatskoj, unutarnje probleme hrvatskog
seljačkog pokreta, radikalizaciju lijeve i desne oporbe HSS-u, a što se Nijemaca tiče,
jačanje nacističke promidžbe, koju je sve do tada HSS, zajedno s politički umjerenijim
Nijemcima, uspješno suzbijao.51
***
Izborni rezultati pokazuju kako je većina Nijemaca stala uz HSS. Ponašanje
njemačke manjine na skupštinskim izborima možda ostaje u sferi procjena i vjerojatnosti,
ali i te procjene se temelje na nekim konkretnim dopunskim izvorima (poput Heferovih
izvješća ili podataka Banovinske uprave), tako da možda jesu neprecizne, ali ne i
nepouzdane. Napokon, podaci o općinskim izborima su daleko konkretniji, pa ne samo
što otklanjaju svaku sumnju o ponašanju njemačkih birača, nego neizravno svjedoče i
o njihovom držanju na skupštinskim izborima. Naravno, promidžba, te pritisci raznih
vrsta bili su stalni, pa je bilo i onih koji su mijenjali mišljenje i priklanjali se sad jednoj,

49
Popis predsjednika općina u Savskoj banovini, siječanj 1938. (izvješća iz 10.1937.). HDA, SB UO, Pov., kut.
336, br. 313.
50
Pišta Müller (načelnik 1936.-39.). Radilo se o miješanom njemačko-mađarsko-hrvatskom selu. Stefan Stader,
Satnitz (Djakovačka Satnica). Eine gemischtsprachige Gemeinde in Slawonien / Jugoslawien, Kaiserslautern 1972.,
23.
51
Na općinskim izborima 1940. u pet su sela pobijedile njemačke liste (Krndija, Jarmina, Hrastovac, Šidski
Banovci, Vinkovačko Novo Selo), znači da se Nijemci više nisu zadovoljavali biranjem drugih „nacionalnih“
stranaka. O problemima u nekim njemačkim općinama svjedoče i šturi podaci u zavičajnim knjigama, u kojima
se mogu vidjeti izvanredne smjene općinskih načelnika i(li) pojavu načelnika-komesara. Vidjeti u: C. Bethke,
Deutsche und ungarische Minderheiten, 576; Z. Janjetović, „The ethnic-Germans“, 15; Z. Janjetović, Deca careva,
209; Johann Herzog, Stefan Klemm, Heimatbuch der Donauschwaben aus Jarmina – Jahrmein, Beč 1976., 62;
Heimatbuch der Deutschen aus Vinkovci, 198. U Krndiji je 1940. pobijedila lista Kulturbunda, ali kada se trebalo
novi odbor uvesti na dužnost, njihovi njemački suseljani HSS-ovci podnijeli su žalbu u kojoj navode kako
oni kao „stari pristeše“ HSS-a ne mogu dozvoliti da na vlast u općini dođu oni koji su „od Radikala postali
Hitlerovci“, odnosno ljudi koji „niti poštivaju sporazum, a još manje poštivaju Hrvatsku domovinu, jer se iz
samoga hrvatskoga naroda rugaju i viču živio Hitler“. V. Geiger, Nijemci u Đakovu, 129.

75
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

sad drugoj strani.52 Većina je ipak izabrala oporbu, što svjedoče i arhivski izvori u kojima
su sačuvana imena Nijemaca koji su se, bili HSS-ovci ili ne, otvoreno odupirali režimu
i radi toga dospijevali u sačuvane policijske i sudske spise.53

Zaključak
Tijekom međuratnog razdoblja Hrvatska seljačka stranka (HSS) bila je najjača
politička stranka u Hrvatskoj, koja je tijekom 1930-ih prerasla u tzv. „hrvatski seljački
pokret“. Od samih je početaka HSS isticao kako nije nacionalno isključiva stranka, nego
da svojim političkim i socijalnim programom zastupa i sve druge nacionalne skupine.
Stoga je ulagao velike napore da pridobije i manjine, a posebice njemačku, koja je imala
značajan udio upravo u krajevima s miješanim stanovništvom i tako postala važan, a
na lokalnim izborima i presudan, dio glasačkog tijela.
Istraživanje prikazuje kako je politika HSS-a privukla i njemačke birače, počevši
s prvim skupštinskim izborima na kojima su mogli sudjelovati (1923.). Osim toga,
pokazano je kako su oni ostali vjerni HSS-u i na izborima 1935., pa čak i 1938., unatoč
tome što su listu Milana Stojadinovića podupirali Njemački Reich i Kulturbund.
Napokon, analiza općinskih izbora 1936. pokazala je kako su Nijemci u velikoj većini
izabrali HSS te razmjerno svojem udjelu u stanovništvu, ušli u njegove općinske odbore.
Budući da se radilo o jedinoj preostaloj samoupravi i jedinoj stvarnoj vlasti koju je HSS
držao prije ustroja Banovine Hrvatske, ovo uključivanje Nijemaca je i dokaz stranačke
politike o participaciji manjina u političkoj vlasti. Možemo zaključiti kako je HSS
programom i djelovanjem (uključivanjem Nijemaca u stranku i svoje razne djelatnosti,
a posebice u lokalnu, općinsku vlast), pridobio veći dio Nijemaca u Hrvatskoj.

52
Primjerice, Hefer spominje podijeljenost Nijemaca u Josipovcu (koji je inače imao staru i aktivnu organizaciju
HSS-a predvođenu Peterom Neubauerom, te Gospodarsku slogu), glasovanje dijela Nijemaca za Stojadinovića,
te sastanak nakon izbora na koji su došli i oni članovi Kulturbunda koji su glasovali za JRZ (samo njih 16). Kako
je zadovoljno zaključio, „opet se vraćaju k nama, kako su to i prije bili, te se neki kaju, što su 11.XII. protivno
postupili“. DAOS, f. S. Hefer, kut. 19 (nesređen fond) Pismo S. Hefera Mačeku od 7.3.1939. O podjelama i u:
DAOS, f. S. Hefer, kut. 19 (nesređen fond) Zapisnik 15. sjednice kotarske organizacije HSS-a od 25.4.1937.
Spomenuti su i neki dužnosnici stranke koji su otpali od HSS-a, ali bilo je i onih koji su mu prelazili (ili se
možda vraćali), pa i onih koji su više puta promijenili stranu. Primjerice, spominjani Jakob Gerard (1899.)
iz Jarmine prije je pripadao Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci ( JNS, odn. Jeftiću), ali je prešao HSS-u i na
izborima 1936. izabran je za općinskog načelnika. Popis predsjednika općina u Savskoj banovini, siječanj 1938.
(izvješća iz 10.1937.). HDA, SB UO, Pov., kut. 336, br. 313. Kao općinski načelnik, Jakob Gerard sudjelovao
je senatskim izborima u veljači 1938., ali je tamo glasovao za protivničku listu. Nakon toga je isključen iz
„seljačkog pokreta“. Sastanak vinkovačke kotarske organizacije HSS-a 27.2.1938., Seljački dom, 26/1938., br.
11 (10.3.1938.), str. 6.
53
Usp. S. Leček, „Folksdojčeri i Hrvatska (republikanska) seljačka stranka“, 151-162.

76
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Izvori i literatura:

Arhivski izvori:
Hrvatski državni arhiv (HDA)
- fond 1353: Grupa VI.
- fond 144, 145: Savska banovina. Upravni odjel (Državna zaštita) (SB UO; SB UO-DZ)

Državni arhiv Osijek (dalje: DAOS)

- fond Stjepan Hefer

Privatno vlasništvo Ivan Vinkov, Vinkovci.

- zapisnici kotarske organizacije HSS Vinkovci

Novine,
Slobodni dom (Zagreb), 1923.
Seljački dom (Zagreb), 1938.
Hrvatski branik (Vinkovci), 1940.

Literatura:
1. Bojan Balkovec, ‘Vsi na noge, vsi na plan, da bo zmaga čim sijajnejša’. Volilna teorija in praksa v
prvi jugoslovanski državi, Zveza zgodovinskih društev Slovenije: Ljubljana 2011.
2. Bethke, Carl, Deutsche und ungarische Minderheiten in Kroatien und der Vojvodina 1918-1941.
Identitätsentwürfe und ethnopolitische Mobilisierung, Harrassowitz-Verlag: Wiesbaden 2009.
3. Biber, Dušan, Nacizem in Nemci v Jugoslaviji, Cankarjeva založba: Ljubljana 1966.
4. Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921 god., Sarajevo 1932.
5. Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 marta 1931 godine, knj. I-III, Beograd 1937.-1938.
5. Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa., Bd. 5. Das Schicksal der
Deutschen in Jugoslawien, Weltbild: Augsburg 19943.
6. Engelsfeld, Neda, Povijest hrvatske države i prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeća, Pravni fakultet
(etc.): Zagreb 2002.
7. Geiger, Vladimir, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Hrvatski institut za povijest: Zagreb 2001.
8. Gliederung der Bevölkerung des ehemaligen Jugoslawien nach Muttersprache und Konfession, nach
den unveröffentlichen Angaben der Zählung von 1931, Beč 1943.
9. Heimatbuch der Deutschen aus Vinkovci und Umgebung, ur. Valentin Oberkersch,
Arbeitsgemeinschaft fur das Heimatbuch: Biberach 1975.
10. Herzog, Johann, Klemm, Stefan, Heimatbuch der Donauschwaben aus Jarmina – Jahrmein,
Heimatausschuß Jarmina: Beč 1976.
11. Jančiković, Tomo, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938, Zagreb 1939.
12. Janjetović, Zoran, Deca careva, pastorčad kraljeva, Institut za noviju istoriju Srbije: Beograd
2005.
13. Jović, Dragiša, Konjević, Mile, Radnički pokret u Slavonskom Brodu između dva svjetska rata,
Historijski institut Slavonije i Baranje: Slavonski Brod 1974.
14. Leček, Suzana, „‘Freies Heim’ – Hrvatska republikanska seljačka stranka i Folksdojčeri“,
Godišnjak Njemačke narodnosne skupine – VDG Jahrbuch, Osijek 2002., 201-220.

77
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

15. Leček, Suzana, „Folksdojčeri i Hrvatska (republikanska) seljačka stranka 1918.-1941.“, X.

Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch, Osijek 2003., 151-162.
16. Leček, Suzana, „Selo i politika. Politizacija hrvatskog seljaštva 1918-1941.“, Hrvatska politika u
XX. stoljeću, ur. Ljubomir Antić, Matica hrvatska: Zagreb 2006., 119-143.
17. Leček, Suzana, „Borba Hrvatske seljačke stranke za općinsku samoupravu 1936.-1939.“,
Časopis za suvremenu povijest, 40/2008., br. 3, 999-1032.
18. Leček, Suzana, „Narodni poslanik Hrvatske seljačke stranke i njegov kotar - primjer osječkog
odvjetnika Stjepana Hefera“, Scrinia slavonica 8, 2008., 189-240.
19. Leček, Suzana, „Hrvatska seljačka stranka i njeni gradski birači: primjer Vinkovaca na
skupštinskim izborima 1938.“, Scrinia slavonica 12, 2012., 205-240.
20.Leček, Suzana, „Hrvatska seljačka stranka i Nijemci u Hrvatskoj (1918.-1941.)“, u: Nijemci u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nova istraživanja i perspektive / Die Deutschen in Kroatien und
Bosnien und Herzegowina. Neue Forschungen und Perspektiven, ur. Enes S. Omerović, Institut
za istoriju: Sarajevo 2015., 241-267.
21. Maček, Vladko, Memoari, Hrvatska seljačka stranka: Zagreb 1992.
22. Matijević,Zlatko, „‘Gradjani na otkaz’ – njemačka nacionalna manjina i 9.članak Zakon o
izboru narodnih poslanika za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
(1920.)“, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice – VDG Jahrbuch, Osijek 2003., 163-173.
(Isto u: Z. Matijević, U sjeni dvaju orlova. Prilozi crkveno-nacionalnoj povijesti Hrvata u prvim
desetljećima 20. stoljeća, Golden marketing - Tehnička knjiga: Zagreb 2005., 101-113.)
23. Matković, Hrvoje, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada Pavičić: Zagreb 1999.
24. Oberkersch, Valentin, Die Deutschen in Syrmien, Slawonien, Kroatien und Bosnien. Geschichte
einer deutschen Volksgruppe in Südosteuropa, Donauschwäbische Kulturstiftung: Stuttgart 1989.
25.Opra, Jelena, „Izborna kampanja Milana Stojadinovića 1938. godine“, Arhiv. Časopis Arhiva
Jugoslavije, 2001., 171-183.
26. Rasimus, Hans, Als Fremde im Vaterlad. Der Schwäbisch-Deutsche Kulturbund und die ehemalige
deutsche Volksgruppe in Jugoslawien im Spiegel der Presse, Donauschwäbische Kulturstiftung:
München 2000.
27. Stader, Stefan, Satnitz (Djakovačka Satnica). Eine gemischtsprachige Gemeinde in Slawonien /
Jugoslawien, Selbstverlag /Vlastita naklada/: Kaiserslautern 1972.
28. Simić, Bojan, Propaganda Milana Stojadinovića, Institut za noviju istoriju Srbije: Beograd
2007.
29. Statistika izbora narodnih poslanika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca održanih 18. marta
1923. godine, Beograd 1924.
30. Statistika izbora narodnih poslanika za Narodnu skupštinu Kraljevine Jugoslavije izvršenih 5 maja
1935 godine, Beograd 1938.

Internet:
Zoran Janjetović, „The ethnic-Germans in political life of Yugoslavia 1918-1941“, http://www.
drustvosns.org/nemacka%20manjina/janjetovic/Z.%20Janjetovic,%20The%20Ethnic-
Germans%20in%20Political%20Life%20of%20Yugoslavia%201918-1941.pdf (27.9.2015.)

78
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

Prilog 1. Općine s udjelom njemačkog stanovništva više od 10%, te njihov udio

na HSS-ovim kandidacijskim listama na općinskim izborima 1936.54
Kotar Općina Nijemci (%) Odbornika Nijemaca odbornika
Daruvar Uljanik 22 16 8
Daruvar Veliki Bastaji 11 24 4
Donji Miholjac Marijanci 13 18 2
Đakovo Drenje 39 16 5
Đakovo Đakovačka Satnica 32 12 7
Đakovo Đakovački Selci 28 18 3
Đakovo Đakovo 18 20 9
Đakovo Gašinci 31 18 5
Đakovo Gorjani 36 24 10
Đakovo Krndija 94 12 12
Đakovo Semeljci 23 24 5
Osijek Aljmaš 10 12 2
Osijek Čepin 11 24 8
Osijek Ernestinovo 85 12 10
Osijek Jovanovac 74 12 11
Osijek Retfala 56 24 11
Osijek Sarvaš 95 12 12
Osijek Tenja 19 21 3
Pakrac Antunovac 23 18 7
Pakrac Lipik 10 16 12
Valpovo Petrijevci 21 24 6
Valpovo Valpovo 12 18 3
Vinkovci Andrijaševci 17 18 3
Vinkovci Ivankovo 18 16 5
Vinkovci Jarmina 98 12 12
Vinkovci Nijemci 10 24 3
Vinkovci Novi Jankovci 14 12 3
Vinkovci Novo Selo 98 12 12
Vinkovci Orolik 28 12 6
Vinkovci Vođinci 24 12 3
Vukovar Bogdanovci 10 12 3
Vukovar Cerić 53 18 4
Vukovar Lovas 48 12 6
Vukovar Opatovac 20 12 3
Vukovar Sotin 46 12 6
Vukovar Stari Jankovci 19 12 3
Vukovar Svinjarevci 41 18 4
Vukovar Tompojevci 50 12 4
Vukovar Tordinci 22 12 2
Županja Drenovci 24 24 4
Županja Račinovci 14 18 1
Županja Rajevo Selo 12 18 1

54
HDA, SB UO, Pov., kut. 293, 294, br. 4854. Općinski izbori (1936.).

79
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

„Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“

- Njemačka manjina na izborima u Kraljevini SHS/Jugoslaviji
Sažetak
Tijekom međuratnog razdoblja Hrvatska seljačka stranka (HSS) bila je najjača politička
stranka u Hrvatskoj, koja je tijekom 1930-ih prerasla u tzv. „hrvatski seljački pokret“. Od samih
je početaka HSS isticao kako nije nacionalno isključiva stranka, nego da svojim političkim i
socijalnim programom zastupa i sve druge nacionalne skupine. Stoga je ulagao velike napore
da pridobije i manjine, a posebice njemačku, koja je imala značajan udio upravo u krajevima s
miješanim stanovništvom i tako postala važan, a na lokalnim izborima i presudan, dio glasačkog
tijela.
Istraživanje prikazuje kako je politika HSS-a privukla i njemačke birače, počevši s
prvim skupštinskim izborima na kojima su mogli sudjelovati (1923.). Osim toga, pokazano je
kako su oni ostali vjerni HSS-u i na izborima 1935., pa čak i 1938., unatoč tome što su listu
Milana Stojadinovića podupirali Njemački Reich i Kulturbund. Napokon, analiza općinskih
izbora 1936. pokazala je kako su Nijemci u velikoj većini izabrali HSS te razmjerno svojem
udjelu u stanovništvu, ušli u njegove općinske odbore. Budući da se radilo o jedinoj preostaloj
samoupravi i jedinoj stvarnoj vlasti koju je HSS držao prije ustroja Banovine Hrvatske, ovo
uključivanje Nijemaca je i dokaz stranačke politike o participaciji manjina u političkoj vlasti.
Možemo zaključiti kako je HSS programom i djelovanjem (uključivanjem Nijemaca u stranku
i svoje razne djelatnosti, a posebice u lokalnu, općinsku vlast), pridobio veći dio Nijemaca u
Hrvatskoj.

80
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

„Ein mit der kroatischen Bauernbruderschaft verbundenes Schicksal“

- Die deutsche Minderheit bei den Wahlen in dem Königsreich
der SKS/Jugoslawien
Zusammenfassung
In der Zwischenkriegszeit war die Kroatische Bauernpartei (HSS) die stärkste
politische Partei in Kroatien, die im Laufe der 1930–ger Jahre in die sogenannte „kroatische
Beuernbewegung“ auswuchs. Von den Anfängen der KBP (HSS) betonte sie, keine national-
ausschließliche Partei zu sein, sondern sie vertrete mit ihrem politischen und sozialen
Programm auch alle andere nationale Gruppen. Daher machte sie große Anstrengungen, auch
die Minderheiten für sich zu gewinnen, besonders die deutsche, die einen bedeutenden Anteil
eben in Gegenden mit gemischter Bevölkerung hatte und so zu einem wichtigen, bei den
lokalen Wahlen auch entscheidenden, Teil der Wahlkörperschaft wurde.
Die Forschung stellt dar, wie die Politik der KBP (HSS) auch die deutschen Wähler
anzog, angefangen mit den ersten Versammlungswahlen, an denen sie teilnehmen konnten
(1923). Außerdem wurde gezeigt wie sie der KBP (HSS) auch bei den Wahlen 1935 und
sogar 1938 treu blieben, obwohl die Liste von Milan Stojadinović vom Deutschen Reich und
dem Kulturbund unterstützt wurde. Schließlich zeigte die Analyse der Gemeindewahlen
1936 wie die Deutschen in großer Mehrheit die KBP (HSS) wählten und, im Verhältnis zu
ihrem Anteil an der Bevölkerung, in seine Gemeindeausschüsse eintraten. Da es sich um die
einzige verbliebene Selbstverwaltung und die einzigen wahrhaftigen Verwaltung handelte, die
von der KBP (HSS) vor dem Entstehen der Banovina Hrvatska gehalten wurde, ist dieses
Einschließen der deutschen Minderheit auch ein Beweis der Parteipolitik bezüglich der
Teilnahme der Minderheiten an der politischen Verwaltung. Wir können schlussfolgern, dass
die KBP (HSS) durch ihr Programm und Wirken (das Einschließen der Deutschen in die
Partei und ihre verschiedene Tätigkeiten, besonders in die lokale Gemeindeverwaltung) den
größten Teil der Deutschen in Kroatien für sich gewann.

81
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 59-82
Suzana Leček: „Sudbina vezana za sudbinu hrvatske seljačke braće“ - Njemačka...

82
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 83-94
Ingrid Marton: Prof.dr.sc. Milan Berger-doajen hrvatske ginekološke škole

dr. sc. Ingrid Marton, dr. med., UDK 618(497.5)(091)

znanstveni suradnik Izvorni znanstveni rad
Klinika za ginekologiju i porodništvo Primljeno: 22.9.2015.
Klinička bolnica „Sveti Duh“ Prihvaćeno: 23.9.2015.
Zagreb

Prof.dr.sc. Milan Berger-

doajen hrvatske ginekološke
škole
Milan Berger obilježio je povijest hrvatske
ginekologije na način kao malo tko od njegovih
suvremenika, osnovavši diljem Hrvatske čak tri
ginekološka odjela, a formalno priznanje za svoj rad
primio je tek pred odlazak u mirovinu. Nažalost,
niti jedna zdravstvena ustanova, pa čak ni jedan
od odjela koji je osnovao ne nosi njegovo ime. Ovaj
uradak, samo je skroman pokušaj da umanjimo
nanesenu mu nepravdu.

Ključne riječi: Milan Berger, ginekolog, povijest

primaljstva i porodništva, Zemaljsko rodilište, Sušak,
Bolnica milosrdnih sestara, bolnica Pula, Petrova

83
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 83-94
Ingrid Marton: Prof.dr.sc. Milan Berger-doajen hrvatske ginekološke škole

Obitelj i školovanje
Milan Berger (sl.1.) rođen je 5.10.1902. godine u Koprivnici, od oca Milana
Bergera starijeg kotarskog dimnjačara i majke Silve Berger, rođene Schram, kao najstariji
od troje djece. Kršten je 26.10.1902. godine kao Milan Karlo Božidar Berger. Mlađi
brat Zvonimir, dipl.ing. (1905.-1988.) i sestra Dragica (1912.-1962.) kasnije su također
živjeli u Zagrebu.
Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zagrebu, gdje je završio Medicinski
fakultet 1926. godine. Od 1928. do 1936. godine radi kao asistent glasovitog profesora
Dursta, na Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj gdje specijalizira ginekologiju
i porodništvo.
Da bismo bolje razumjeli kontekst vremena i prostora u kojem je Milan Berger
radio, djelovao i ostavio trajni trag u povijesti medicine, moramo se najprije podsjetiti
najstarijeg zvanja na svijetu- primaljstva.

Povijest primaljstva i porodništva

Najstariji poznati slikovni prikaz porođaja pronađen je u špilji u francuskoj
pokrajini Dordogni, a stručnjaci smatraju kako datira iz ledenog doba i govori o
važnosti porođaja, i uopće rađanja, pri čemu naglašava važnost onih žena koje su
pomagale drugim ženama pri porođaju. Najstariji pisani podaci o primaljstvu potječu
iz biblioteke asirskog vladara Asurbanipala iz 7.st.pr.n.e 1
Izučavanjem udžbenika iz povijesti medicine, zaključujemo kako je primaljstvo
neprijeporno najstarija medicinska struka.
Prvom stručno izobraženom primaljom smatra se Louise Bourgeois (1564.-1640.),
koja je napisala i nekoliko primaljskih udžbenika. Jednim od najboljih primaljskim
udžbenika, koji se i danas često citira je onaj bradenburške dvorske primalje Justine
Siegemundin iz 1690. godine2. Početkom 18. stoljeća u Beču nije bilo primaljskih škola,
zbog čega je uredbom dekana određeno da će učenice primaljstva nastavu pohađati i
polagati na ondašnjem medicinskom fakultetu. Suočeni s problemom nadriprimaljstva,
5.10.1711. donesen je primaljski pravilnik kojim se regulira edukacija i rad primalja. 3
Obzirom na visok pomor novorođenčadi, dojenčadi, rodilja i babinjača te radi eradikacije
nadriprmaljstva i organizacije karantena; carica Marija Terezija je 1770. godine,
zaslugom Gerharda van Swietena (1700.-1772.) objavila poznati javno zdravstveni
zakon Consitutio normative rei sanitatis (Normativum sanitatum) u kojem se, među
ostalim, propisuje i rad primalja. Prema zakonskoj odredbi; primalje su morale biti
školovane ili polagati ispit kod županijskog fizika kako bi dobile dozvolu za rad i stjecale
naziv ispitane (aprobirane, licencirane) primalje. Van Swieten je zapravo organizirao i
uredio javno zdravstvo u Habsburškoj Monarhiji, a u Hrvatsku je poslao svog učenika
Johanna Baptistu Lalanguea (1743.-1799.) rodom iz Mattona u Luksemburgu, koji je
sve do svoje smrti obnašao funkciju banskog liječnika i županijskog fizika u Varaždinu. 4

84