DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str.

179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

Na mortalitet (smrtnost)4 djeluje niz biološko-medicinskih (dobna struktura

stanovništva, zdravstveno stanje pojedinaca, higijenski uvjeti, razvoj zdravstvene zaštite
i medicine) te društvenih i gospodarskih čimbenika (životni standard, obrazovanje,
kvaliteta i dostupnost medicinskih usluga, učinkovitost preventivnih mjera zdravstvene
zaštite).5 Pod osobito snažnim utjecajem životnih okolnosti, životnog i higijenskog
standarda nalazi se mortalitet dojenčadi, ali i mortalitet rodilja. Općenito, u ranom se
novom vijeku glavnim uzročnikom visokog mortaliteta smatraju epidemije zaraznih
bolesti. U tom je povijesnom razdoblju mortalitet u Europi bio je vrlo visok, ali je on
tijekom 18. stoljeća naglo pao zbog zdravstvenih i gospodarskih mjera te mjera koje
su općenito bile donošene u svrhu poboljšavanja standarda stanovništva, a koje su
poduzimale apsolutističke države, i koje su znatno izmijenile uvjete života. 6 Stoga se
upravo analiza podataka u matičnim knjigama umrlih može smatrati osobito korisnom
za razumijevanje razine životnog standarda koju je doseglo njemačko stanovništvo u
južnoj Baranji u 18. stoljeću.

GODIŠNJA RASPODJELA UMRLIH

Najraniji zapis u matičnim knjigama umrlih za njemačka naselja zabilježen je 22.
rujna 1723. godine u župi Luč kada je u Belom Manastiru umrla tridesettrogodišnja
mesareva žena Eva kojoj prezime nije zabilježeno.7 Tijekom 18. stoljeća za njemačka je
naselja u južnoj Baranji ukupno zabilježeno 4787 zapisa. Ako se izuzmu samo dvije smrti
tijekom 1723. godine u kojoj su se podaci počeli bilježiti tek u rujnu, onda je godišnje
tijekom sedamdeset i sedam godina do kraja 18. stoljeća prosječno bilo 62,17 zapisa.
Kada se u obzir uzme samo šezdesetogodišnje razdoblje od 1741. do 1800. godine za
koje se s razmjernom sigurnošću može tvrditi da su matične knjige vođene uglavnom
redovito, a tijekom kojega je zabilježeno 96,99% svih upisa u matične knjige umrlih,
prosječan se broj umrlih penje na 77,38 godišnje. Ako se ovo razdoblje nadalje podijeli
na dva tridesetogodišnja, tijekom prvoga (1741.-1770.) umrla je 861 osoba, odnosno
prosječno 28,70 godišnje, a tijekom drugoga (1771.-1800.) taj je broj porastao za više
od četiri puta, odnosno umrlih je bilo 3782, što je prosječno 126,07 smrti godišnje.
S obzirom da se većina ranije navedenih dužih prekida u vođenju matičnih knjiga
umrlih dogodila tijekom posljednjih trideset godina 18. stoljeća, stvarni je broj umrlih
i veći. Glavni uzrok ovako velikog povećanja broja umrlih vjerojatno je povećanje broja
stanovnika u prethodnom razdoblju, u kojem su značajan udio imali doseljenici. Na ovu

4
Pod pojmom mortalitet razumijeva se “... općenito učestalost umiranja u jednom stanovništvu,...”. - Alica
Wertheimer-Baletić, Stanovništvo i razvoj, Zagreb 1999., 239.
5
Isto, 238-239.
6
Nikola Anušić, “’Rajna smrt’ - prilog istraživanju smrtnosti djece u Makarskoj 19. stoljeća”, Radovi
Zavoda za hrvatsku povijest, 38, Zagreb 2006., 161.; Robert Skenderović, Utjecaj terezijanskih reformi
na demografski razvoj slavonskog Provincijala (doktorski rad), Zagreb 2005. 11, 238.
7
DAOs, HR-DAOS-500, 422VM.

181
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

su pojavu sigurno utjecaj imali i drugi čimbenici, kao što je dobna struktura s većim
udjelom starijeg stanovništva, ali njih, nažalost, zbog ograničenja izvora nije moguće
nedvosmisleno potvrditi analizom.
Tablica 1. Prosječan broj umrlih Nijemaca u južnoj Baranji tijekom desetogodišnjih
razdoblja 1741.-1800. godine
Razdoblje Prosječan broj umrlih
1741.-1750. 9,90
1751.-1760. 39,70
1761.-1770. 36,50
1771.-1780. 64,10
1781.-1790. 167,00
1791.-1800. 147,10
Kao što je vidljivo iz gornje tablice, pedesetih godina 18. stoljeća broj umrlih
značajno je porastao u odnosu na prethodno desetogodišnje razdoblje i to za čak
301,01%. Međutim, šezdesetih je godina zabilježen čak pad prosječnog broja umrlih
(za 8,06%), a jedan od uzroka svakako se može naći u samom izvoru budući da značajan
dio godina za koje nedostaju zapisi o umrlima u župama kojima su pripadala naselja
s njemačkim stanovništvom pripada upravo u šezdesete godine 18. stoljeća. Ipak,
sedamdesetih se godina broj umrlih u odnosu na šezdesete povećao za 75,62%, iako je
broj godina za koje nedostaju zapisi podjednak onome u prethodnom desetljeću (stoga
je stvaran broj umrlih u ovom desetogodišnjem razdoblju i veći od zabilježenog). Zato
se može pretpostaviti da je ovakvo kretanje broja umrlih vezano uz cikluse doseljavanja
njemačkog stanovništva, a što je bitno utjecalo na ukupan broj Nijemaca u južnoj
Baranji, te uz dobnu strukturu stanovnika. Osamdesetih je godina broj umrlih iznova
značajno porastao, za čak 160,53%, ali je u posljednjem desetljeću 18. stoljeća došlo do
njegovog pada za 11,92%. Matične knjige umrlih u devedesetim su godinama vođene
redovito, što znači da su na pad broja umrlih mogli utjecali drugi čimbenici kao što

Grafikon 1. Kretanje broja umrlih Nijemaca u južnoj Baranji

tijekom desetogodišnjih razdoblja 1741.-1800. godine

1800
1600
1670
1400
1471
1200
1000
800
600 641
400 397 365
200
99
0
1741.-1750. 1751.-1760. 1761.-1770. 1771.-1780. 1781.-1790. 1791.-1800.

umrli

182
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

su prestanak organiziranog useljavanja većih skupina stanovništva, dobna struktura

stanovništva, smanjenje mortaliteta kao posljedica višeg standarda i poboljšanja životnih
i higijenskih uvjeta stanovništva kao rezultat reformi koje su se počele provoditi od
vremena Marije Terezije. Budući da je smrtnost dojenčadi općenito imala velik udio u
mortalitetu te da poboljšanje higijenskih uvjeta i životnog standarda općenito pozitivno
utječe na smanjenje mortaliteta dojenčadi, uspoređeni su podaci o broju umrle dojenčadi
tijekom posljednja dva desetljeća kako bi se utvrdilo je li i na koji način djelovala na
ukupno smanjenje broja umrlih tijekom devedesetih godina. Analizom je utvrđeno da
je smanjenje broja umrle dojenčadi tijekom devedesetih godina u odnosu na desetljeće
ranije bilo neznatno te je iznosilo svega 3,04% pa se ne može smatrati čimbenikom koji
je značajnije utjecao na ukupno smanjenje broja umrlih. Nažalost, dostupni izvori ne
dopuštaju daljnje razlučivanje utjecaja pojedinih čimbenika na kretanje broja umrlih.
Najmanji broj umrlih zabilježen je tijekom dvadesetih i tridesetih godina 18.
stoljeća što je razumljivo ako se uzme u obzir opća rijetka naseljenost južne Baranje
(kao i drugih područja koja su nedavno bila oslobođena od osmanske vlasti), zatim
da upravo dvadesetih godina tek započinje značajnije doseljavanje Nijemaca te da sve
do četrdesetih godina 18. stoljeća matične knjige nisu bile vođene redovito. Ako se u
obzir uzmu podaci za razdoblje kada su matične knjige umrlih za naselja s Njemačkim
stanovništvom bile uglavnom redovito vođene, tijekom čak osam godina nije zabilježena
nijedna smrt. Pri tome veći dio tih godina ulazi u ono razdoblje kada je došlo do
prekida u vođenju matičnih knjiga umrlih, čime se može objasniti izostanak podataka
o umrlima. Međutim, 1742., 1743. i 1744. godine, prema podacima matičnih knjiga,
također nije umro nijedan njemački stanovnik u južnobaranjskim naseljima, premda
je prosječno godišnje tijekom tog desetljeća umiralo gotovo deset stanovnika. Budući
da nisu dostupni drugi izvori koji bi objasnili ovu pojavu, vjerojatnije je da je uzrok u
samom povijesnom izvoru, odnosno da iz nekog razloga nisu zabilježeni ili nisu sačuvani
podaci za njemačko stanovništvo za navedene tri uzastopne godine. 8 Općenito, najviše
godina koje bilježe značajno manji broj od prosječnog broja umrlih je bilo tijekom
četrdesetih i pedesetih godina, a među godinama u kasnijim desetljećima osobito
malim brojem umrlih (svega dvadeset i jedna umrla osoba, što je gotovo trostruko
manje umrlih u odnosu na prosjek za pripadajuće desetljeće) ističe se 1773. godina.
Budući da je riječ o godini tijekom koje je došlo do prekida u vođenju nekih matičnih
knjiga umrlih u kojima se nalaze podaci za njemačko stanovništvo, ova se činjenica
dijelom može objasniti nedostatkom samog izvora, ali valja primijetiti da ovako izrazito
manji broj umrlih od prosječnoga nije zabilježen i tijekom drugih godina u kojima je

8
Manje je vjerojatno, premda ne i nemoguće, da su u nizu zaredale tri godine tijekom kojih “slučajno”
nije umro niti jedan njemački stanovnik u južnoj Baranji, a što bi moglo biti uzrokovano manjim
brojem poroda tih godina, klimatskim povoljnim i/ili posebno rodnim godinama, izostankom virusnih i
bakterijskih bolesti, ili nekim drugim čimbenicima. Usporedbom s podacima iz matičnih knjiga krštenih
tijekom 1742., 1743. i 1744. godine nije zabilježeno smanjenje broja poroda, odnosno kretanje broja
poroda u skladu je s trendom.

183
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

došlo do prekida vođenja matičnih knjiga. Godine s maksimumom umrlih su 1790. i

1779. godina, što su jedine godine kada je umrlo više od dvjesto stanovnika njemačkog
podrijetla. Premda je najveći broj umrlih (njih 279, a što je značajno više od prosječnih
147 umrlih za pripadajuće desetljeće) zabilježen 1790. godine, posebno izrazito veći
broj umrlih (čak tri i pol puta) od prosjeka za pripadajuće desetljeće zabilježen je
1779. godine.9 Budući da tijekom ove dvije godine nije zabilježeno izrazito pozitivno
odstupanje u broju poroda, a što bi uslijed uobičajeno velike smrtnosti dojenčadi moglo
objasniti ovako izrazito povećanje broja smrti, vjerojatni uzroci se mogu tražiti u nekoj
epidemiji ili posebno nepovoljnim klimatskim uvjetima popraćenima nerodicom.
Nažalost, dostupni povijesni izvori ne omogućavaju donošenje čvrstih zaključaka budući
da ne ukazuju na godine kada je u južnoj Baranji podbacio urod, a ni o poplavama ne
postoje točniji podaci mada ih je sigurno bilo i premda su uobičajeno mogle doprinijeti
dodatnom pogoršanju higijenskih uvjeta nakon povlačenja vode. Također, dostupni
podaci o epidemijama kuge ne ukazuju na njezino širenje u okolnim krajevima tijekom
navedenih dvaju godina s maksimumom umrlih.

Grafikon 2. Kretanje broja umrlih Nijemaca u južnoj Baranji

1723.-1800. godine

300
250
200
150
100
50
0
1723.
1727.
1731.
1735.
1739.
1743.
1747.
1751.
1755.
1759.
1763.
1767.
1771.
1775.
1779.
1783.
1787.
1791.
1795.
1799.

Broj umrlih

Kako se može vidjeti na gornjem grafikonu, kretanje broja umrlih promatrano

po pojedinim godinama razmjerno je nepredvidivo, unatoč tomu što promatrano po
pojedinim razdobljima pokazuje jasne trendove.

MJESEČNA RASPODJELA UMRLIH

Čimbenici koji imaju najveći utjecaj na sezonsko kretanje broja umrlih su klimatski
i biološki budući da klimatska obilježja pojedinih godišnjih doba, kao što su hladnoća i

9
Ovako veliko odstupanje od prosjeka se dijelom može objasniti činjenicom da je stvaran prosječan broj
umrlih tijekom sedamdesetih godina bio veći od zabilježenog zbog prekida u vođenju matičnih knjiga.
Ipak, odstupanje je u tolikoj mjeri izraženo da se ne može objasniti samo nedostatkom izvora, posebice
jer slična pojava nije zabilježena za druge godine istog desetljeća.

184
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

vlaga ili velike vrućine utječu na ljudski organizam čineći ga manje otpornim na različite
karakteristične bolesti. I duži boravak u zatvorenim prostorima s lošim higijenskim
i uopće stambenim uvjetima tijekom zimskih mjeseci mogao je utjecati na lakše
širenje zaraznih bolesti te na lošiji ishod oboljenja uopće. U južnoj Baranji koja je
poplavno područje i razdoblja poplava su mogla utjecati na sezonsku raspodjelu umrlih,
prvenstveno zbog dodatnog pogoršanja higijenskih uvjeta nakon povlačenja vode.
Na sezonsku raspodjelu umrlih značajan utjecaj ima i dobna struktura stanovništva.
Općenito, utvrđeno je da je dojenčad najviše umirala tijekom jeseni i zime, starija djeca
ljeti, a osobe i starci zimi.10 Naravno, biološka obilježja i s njima povezana otpornost
pojedinaca i skupina stanovništva također su utjecali na kretanje broja umrlih uopće,
pa tako i ono po mjesecima.
Među njemačkim stanovništvom u južnoj Baranji u 18. stoljeću najviše je umrlih
bilo tijekom ožujka (11,87%), a zatim travnja (9,76%), veljače (9,71%) i siječnja (9,11%),
dakle u prijelaznom razdoblju između kasne zime i ranog proljeća koje se odlikuje
nestabilnim klimatskim uvjetima te tijekom zimskih mjeseci. Općenito se može
primijetiti da je razlika u udjelu pojedinih mjeseci razmjerno mala, a značajnijom se
može smatrati tek za mjesece u kojima je bilo najmanje umrlih, a to su lipanj (5,35%)
i srpanj (5,73%). Uz lipanj i srpanj, najmanji je broj umrlih zabilježen tijekom svibnja
(6,50%), kolovoza (7,87) i rujna (8,27,73%), dakle, najmanje je Nijemaca u južnoj
Baranji umiralo tijekom kasnoproljetnih i ljetnih mjeseci. Promatrano prema spolu,
postoje tek neznatne razlike u raspodjeli broja umrlih po mjesecima. Minimum smrti
unutar muške populacije u potpunosti se poklapa s onim u cijeloj populaciji, dok su
kod žena mjeseci s minimumom broja umrlih zamijenili mjesta pa je najmanje žena
umrlo tijekom srpnja, a potom tijekom lipnja. Ovakvom sezonskom raspodjelom
broja umrlih južna se Baranja gotovo potpuno uklapa u trendove karakteristične za
kontinentalnu Hrvatsku. Što se maksimuma umrlih tiče, ožujak je kod oba spola mjesec
Grafikon 3. Sezonsko kretanja broja umrlih Nijemaca u južnoj
Baranji u 18. stoljeæu

600
500
400
300
200
100
0

umrlih

10
Maja Katušić, Društvena i demografska struktura Kotora u 18. stoljeću (doktorski rad), Zagreb 2013., 136.

185
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

tijekom kojega je (kao i u ukupnoj populaciji) umrlo najviše stanovnika. Za žene je,
kao i za ukupnu populaciju, sljedeći mjesec u kojem ih je najviše umrlo bio travanj, a
za muškarce je to bila veljača.
Promatrano po dobnim skupinama, osobe starije od pedeset godina najčešće su
umirale tijekom ožujka i veljače kad je umrlo 15,98% osoba u toj dobnoj skupini, dok
ih je najmanje umrlo tijekom srpnja i svibnja, njih 9,35%. Ovakva jasna raspodjela u
skladu s hladnom i toplom sezonom jasno ukazuje na utjecaj klimatskih prilika na
smrtnost unutar populacije starije od pedeset godina. Minimum broja umrlih osoba u
fertilnoj dobi (od petnaeste do četrdeset i devete godine života) također je bio tijekom
tople sezone, odnosno u srpnju i lipnju kad ih je umrlo 8,00%, dok je najviše umrlih
bilo u zimskim i ranoproljetnim mjesecima ožujku i travnju, kad je umrlo 25,91%
osoba fertilne dobi, a ovakva se raspodjela poklapa s maksimumima i minimumima
umrlih u ukupnoj populaciji. U predfertilnoj dobnoj skupini od prve do četrnaeste
godine života ponovno su svibanj i lipanj su mjeseci s minimumom broja umrlih, a
tijekom spomenuta dva mjeseca ukupno je umrlo 12,17% djece u navedenoj dobnoj
skupini. Najviše umrlih u predfertilnoj dobi bilo je tijekom ožujka i kolovoza kad ih
je umrlo 22,04% što znači da su i u među njemačkom djecom u južnoj Baranji djeca u
predfertilnom dobnom kontigentu češće umirala ljeti od ostatka populacije. Najveća
smrtnost dojenčadi (od rođenja od kraja prve godine života) bila je u siječnju, studenom,
rujnu, ožujku i listopadu11 kad je umrlo 48,85% sve djece do godine dana starosti, a
što je dijelom povezano s maksimumom rođenja u rujnu i listopadu te minimumom
rođenja u lipnju i svibnju. Općenito, može se primijetiti (vidi Grafikon 4.) da su razlike
u broju umrlih s obzirom na mjesece najizraženije u populaciji starijoj od 50 godina,
što znači da su utjecaju klimatskih i drugih čimbenika vezanih u sezonske promjene
na ovu dobnu skupinu imale najjačeg utjecaja.

11
Među ovim je mjesecima mala razlika u broju umrle dojenčadi i kreće se od 118 u siječnju do 111 u
listopadu.

186
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

S obzirom na dobivene podatke može se zaključiti da je njemačko stanovništvo

u južnoj Baranji općenito bilo u skladu s ranije navedenim općim trendovima
karakterističnim za sezonsku raspodjelu broja umrlih s obzirom na dob.

SPOLNA I DOBNA STRUKTURA UMRLIH

Iako su južnobaranjski župnici u naseljima s njemačkim stanovništvom uglavnom
redovito bilježili dob umrle osobe ipak se kao metodološko ograničenje prilikom
analize dobne strukture koje donekle iskrivljuje rezultate treba u obzir uzeti problem
zaokruživanja na desetice te nešto rjeđe petice broja godina umrlih što se može
primijetiti u nesrazmjernom gomilanju broja umrlih u “okruglim” godinama života. Do
zaokruživanja je moglo doći bilo zbog toga što su sama umiruća osoba, odnosno njezini
ukućani, tek otprilike znala kada je rođena ili zbog toga što svećenik u slučaju naknadnih
upisa nije upamtio točnu dob umrle osobe pa ju je bilježio otprilike, zaokružujući.
Međutim, župnici su ipak razmjerno precizno zapisivali dob umrlih, poneki uz godine
bilježeći čak i mjesece starosti, a ponekad su župnici ispred broja kojim su bilježili dob
umrloga dodavali cca ukazujući da je riječ o dobi koja je iskazana “otprilike”. I kod
novorođenčadi je dolazilo do zaokruživanja jer se dob prilikom smrti često određivala
tjednima što nesrazmjerno gomila broj novorođenčadi koja je u trenutku smrti bila
stara sedam, četrnaest, dvadeset i jedan te dvadeset i osam dana. Oprez treba zadržati
i u slučaju vrlo dugovječnih osoba za koje je moguće da im se upravo zbog duboke
starosti ne znaju prave godine.
Općenito, u ljudskoj se populaciji rađa više muškaraca nego žena što je oblik
prirodne regulacije povećane smrtnosti muške djece tijekom prvih godina života.
Međutim, muškarci su uobičajeno umirali više nego žene i u ostalim starosnim
skupinama, osim fertilne u kojoj je umiralo više žena (osobito između dvadesete i
tridesete godine života što je pretežno povezano s problemima pri porodu). 12 I u

12
Maja Katušić, Društvena i demografska struktura Kotora u 18. stoljeću (doktorski rad), Zagreb 2013., 139.

187
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

južnoj Baranji u 18. stoljeću u njemačkoj je populaciji umrlo više muškaraca nego žena,
odnosno muškarci su činili 52,60% svih umrlih.13
U gotovo svim dobnim skupinama većinu umrlih Nijemaca činili su muškarci, osim
u onima od tridesete do trideset i devete godine života (51,70% umrlih u toj dobi bile
su žene), kao i onima od šezdesete do osamdeset i četvrte godine života (54,15% umrlih
u toj dobi bile su žene). Veći broj umrlih žena u odnosu na muškarce u spomenutim
dobnim skupinama uzrok ima u problemima vezanim uz porod, odnosno uzrok većeg
broja žena u starijim dobnim skupinama u tome što su žene u prosjeku živjele duže od
muškaraca. Ipak, ako se promatra cijelo fertilno razdoblje, udio žena u njemu je manji
od muškaraca i iznosi 46,67%, a muškaraca je bilo više (53,64%) i ako se promatra
cijela skupina starijih od pedeset godina. I u dojenačkoj je dobi bilo više umrlih dječaka
nego djevojčica (53,96 % umrle djece do godine dana starosti bili su dječaci), a sličan
je udio umrlih dječaka i među novorođenčadi (među umrlom djecom do mjesec dana
starosti 57,84% su bili dječaci).
Najosjetljivija dobna skupina bila su djeca pa je tako najviše umrlih (33,67%) bilo
upravo u predfertilnoj dobi, a među umrlima vrlo je visok udio dojenčadi dojenčadi
(24,55%), što znači da je u južnoj Baranji u 18. stoljeću od svih umrlih Nijemaca njih
čak 58,22% umrlo do petnaeste godine života. Među njemačkim je stanovništvom prema
broju umrlih odmah iza osoba u predfertilnoj dobi najveći broj umrlih bio u fertilnoj
kada ih je umrlo 26,36%, a svega ih je 13,85% živjelo duže od pedesete godine života
pri čemu je za samo 2,88% umrlih doživljena dob bila veća od sedamdeset godina. Ako
se u analizu uključi spol umrlih osoba, udio pojedinih navedenih dobnih skupina u
ukupnom broju umrlih osoba prema spolu pokazuje tek neznatne i zanemarive razlike
u odnosu na ukupnu populaciju.

13
Za tri umrle osobe nije moguće utvrditi spol, a u dva je slučaja riječ o novorođenčadi, odnosno kojima
nisu zabilježeni ni ime ni spol, dok u jednom slučaju nisu zabilježeni ni podaci o starosti u trenutku
smrti.

188
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

Prosječna doživljena dob Nijemaca u južnoj Baranji u 18. stoljeću bila je jako niska
i iznosila je svega 18,82 godine. Za muškarce ona je bila 18,55 godina, a za žene 19,18
godine što znači da su prosječno žene živjele tek nešto duže. U ostatku Hrvatske te u
Europi prosječna doživljena dob bila je viša te se uglavnom kretala od dvadeset i tri do
trideset godina, ali je ona za cijelu katoličku populaciju u južnoj Baranji bila čak i nešto
niža od one za Nijemce. Na osnovu svih ostalih dostupnih izvora i drugih demografskih
pokazatelja ne bi se moglo zaključiti da su životni uvjeti u južnoj Baranji u tako značajnoj
mjeri bili lošiji nego u ostatku Hrvatske ili u Europi pa se objašnjenje možda može
potražiti u samom izvoru, odnosno u matičnim knjigama umrlih. Naime, na nisku
doživljenu životnu dob u ranom novom vijeku u značajnoj je mjeri utjecala velika
smrtnost novorođenčadi i dojenčadi. Istraživači često kao metodološko ograničenje
naglašavaju činjenicu da se djeca do pet godina starosti sve do polovice 18. stoljeća često
nisu upisivala u matične knjige.14 Stoga je moguće da je vrlo niska usporedna prosječna
doživljena dob južnobaranjskog stanovništva (uključujući i njemačko stanovništvo)
dijelom uzrokovana time što su južnobaranjski župnici savjesnije od svojih kolega u
drugim područjima Hrvatske i Europe bilježili smrt djece do pete godine starosti. Kad
se pri izračunu prosječne doživljene dobi Nijemaca u južnoj Baranji izostavi dojenčad,
ona se penje na 25 godina i to za oba spola.
Dojenčad, dakle djeca do napunjene godine dana starosti, u broju umrlih u cijeloj
populaciji činili su čak 24,55%, pri čemu ih je u neonatalnoj dobnoj skupini bilo
11,00%, a u postneonatalnoj 12,55%. U ovim su dobnim skupinama dječaci činili
većinu umrlih (53,87% dojenčadi, 57,84% u neonatalnoj te 50,08% u postneonatalnoj
dobnoj skupini). Djeca su najrjeđe umirala tijekom i neposredno nakon poroda. Tako
je samo 11,32% sve novorođenčadi umrlo tijekom prva dvadeset i četiri sata nakon
rođenja, 20,56% umrlo je tijekom prvoga tjedna života, a 55,92% novorođenčadi je
umrlo tijekom drugog, trećeg i četvrtog tjedna života.
U matičnim knjigama među umrlim Nijemcima zabilježene su pedeset i tri
dugovječnih osobe (1,11% svih umrlih), dakle onih koji su doživjeli osamdeset i više
godina.15 Očekivano, s godinama starosti broj im se uglavnom ravnomjerno smanjivao
pa je najviše dugovječnih Nijemaca u južnoj Baranji, njih 20, umrlo u najmlađoj skupini
od osamdeset do osamdeset i četiri godine starosti. Među dugovječnima Nijemcima
u južnoj Baranji u 18. stoljeću, za razliku od uobičajenih trendova, bilo je nešto više
muškaraca (52,83%) nego žena. Žene su činile većinu samo među umrlima u dobnoj
skupini od osamdesete do osamdeset i četvrte godine života.

14
Mladen Andreis, Stanovništvo otoka Šolte do godine 1900., Šolta 2011., 165.; Tatjana Buklijaš - Nenad
Vekarić, “Mortalitet u Cavtatu”, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 36, Dubrovnik,
1998., 306.; Maja Katušić, Društvena i demografska struktura Kotora u 18. stoljeću (doktorski rad), Zagreb
2013., 138, 142, 143.
15
Već je ranije napomenuto da zabilježenu dob umrlih treba uzimati s oprezom, osobito kad su u pitanju
vrlo dugovječne osobe.

189
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

Već je ranije napomenuto da zabilježenu dob umrlih treba uzimati s oprezom,

osobito kad su u pitanju vrlo dugovječne osobe jer je moguće da se u nedostatku
točnog podatka o rođenju za vrlo staru osobu jednostavno govorilo da ima sto ili više
od sto godina. Ukupno je zabilježeno pet osoba starih sto i više godine, a među vrlo
dugovječnim Nijemcima u matičnim se knjigama mogu naći dva ekstrema za koje je
teško povjerovati da iskazuju stvarnu dob u trenutku smrti budući da im je zabilježeno
da su u trenutku smrti bili stari 120 godina. Ovi podaci ukazuju na nepreciznost i
zaokruživanje pri bilježenju dobi umrlih dugovječnih osoba.

UZROCI SMRTI
Već je ranije napomenuto da su župnici u njemačkim naseljima u južnoj Baranji
rijetko bilježili uzroke smrti svojih župljana (u svega 3,00% zapisa) što ukazuje na
ograničenja analize i interpretacije koja je prisiljena osloniti se na spomenuti uzorak.
Ipak se sustavnom analizom dostupnih podataka te usporedbom s drugim istraživanjima
provedenima za isto razdoblje u drugim područjima, s razmjernom pouzdanošću mogu
utvrditi karakteristični trendovi te dijelom dati uvid u onodobne uvjete života.
S obzirom na stupanj razvoja medicinske znanosti u 18. stoljeću postoje bitne
razlike u odnosu na suvremenost kako u samom poznavanju bolesti i njihovih uzroka,
tako i u dijagnostici, ali i u nazivima pojedinih bolesti. Osim toga, u matične knjige
umrlih uzrok smrti bilježili su svećenici koji najčešće nisu bili medicinski obrazovani,
a vjerojatno je da ni samo određivanje uzroka smrti često nije provodilo medicinsko
osoblje jer je nedostatak školovanih liječnika bio problem koji je bio još izraženiji
u provinciji te u ruralnom području kakvo je bila južna Baranja.16 Stoga je većina

16
O medicinskom osoblju u 18. stoljeću u u slavonskom Provincijalu vidi u: Robert Skenderović,
“Zdravstvene reforme Marije Terezije u slavonskom Provincijalu i Generale Normativum Sanitatis iz
1770., Scrinia Slavonica - Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta
za povijesti, 5, Slavonski Brod 2005., 115-143.

190
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

zabilježenih uzroka smrti nedovoljno definirana, a čak i kad je izrijekom navedena bolest
od koje je umrli preminuo to ipak obavezno ne znači da je osoba zaista i umrla baš od
te bolesti, pogotovo jer su se često uzroci smrti bilježili zapravo prema simptomima, a
ne prema stvarnom nazivu bolesti.17
Najviše je slučajeva (43,55% svih zapisa sa zabilježenim uzrokom smrti) u kojima
nije naveden konkretan uzrok smrti, nego samo da je riječ o iznenadnoj smrti (svećenici
su upisivali repentina morte ili jednostavno repentina te improvisus/improvisa). 18 Sljedeći
najčešći uzrok (13,89%) bila je smrt tijekom i poslije poroda (in puerperio, in partu, per/
ob/ab obstetricem), a nakon toga smrt utapanjem (6,94%) koje je općenito bilo najčešći
uzrok među nesretnim slučajevima što ne čudi s obzirom na prirodna obilježja južne
Baranje okružene velikim i brzim rijekama Dunavom i Dravom, uz rijeku Karašicu koja
je kad nabuja također znala biti nepredvidiva te s Kopačkim ritom i s brojnim barama,
jezerima i ribnjacima. Svećenici su kao uzroke smrti zabilježili i velike boginje, moždani
udar, encefalitis, dizenteriju, gangrenu, kugu, vodenu bolest, naglo gušenje krvlju,
groznicu, vrućicu i delirij, iz čega se može vidjeti za ono doba tipično ne razlikovanje
bolesti i simptoma kao uzroka smrti. Među nesrećama sa smrtnim ishodom, osim
spomenutih utapanja, zabilježeni su i požar, gušenje nesretnim slučajem, liječnička
pogreška, pijanstvo, smrzavanje, prostrijelna rana pištoljem, udar groma te “žrtva noćnog
nasilja”. Navedeni su i vrlo neodređeni uzroci smrti kao što su “pronađen mrtav”,
“donesena kući mrtva”, “nesretan slučaj” te “umrla u restoranu”.

ZAKLJUČAK
Matične knjige umrlih za južnobaranjske župe s njemačkim stanovništvom važan
su povijesni izvor za razumijevanje dijela demografskih obilježja, ali i za razumijevanje
uvjeta života u kojima je tijekom 18. stoljeća živjelo tamošnje njemačko stanovništvo.
Zbog ograničenja samoga izvora, posebno zbog nemogućnosti primjene genealoške
metode, na neka se istraživačka pitanja nije moglo odgovoriti uopće ili s većom
pouzdanošću, ali to ipak ne umanjuje vrijednost analize u cjelini koja upućuje na
razmjerno jasne povijesnodemografske trendove. Posebno je zanimljivo unutar katoličke
populacije usporediti demografske pokazatelje za njemačko stanovništvo u odnosu na
ono za cijelu katoličku populaciju koju su u južnoj Baranji sačinjavali u velikoj većini
Hrvati i Nijemci, i to za one pokazatelje koji u većoj mjeri ovise o društvenim i kulturnim
čimbenicima, a kako bi se razmotrio potencijalni utjecaj narodnosne pripadnosti.
Analiza podataka za njemačka naselja u južnoj Baranji utvrdila je da je stopa
mortaliteta vrlo visoka te da njemačko stanovništvo u tom pogledu slijedi trendove

17
Maja Šunjić, “Uzroci smrti u župi Komin-Rogotin (1826-1874)”, Anali Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Dubrovniku, 46, 318-319.
18
Za uzroke bolesti u zagradama je napisan način na koji su pojedini uzroci smrti zapisani u južnobaranjskim
matičnim knjigama što nužno nije ispravan način pisanja latinskih naziva bolesti niti ispravan naziv
bolesti uopće.

191
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

koji su utvrđeni i u ukupnoj katoličkoj populaciji u južnoj Baranji. Također, sezonska

raspodjela umrlih u njemačkoj populaciji gotovo se u potpunosti podudara se s onom
koja je zabilježena kod katoličkog južnobaranjskog stanovništva u cjelini, odnosno
svoj maksimum doseže u hladnom dijelu godine, a minimum u ljetnim mjesecima.
Budući da je mjesečna raspodjela umrlih značajnije uvjetovana biološkim obilježjima
te posebice klimatskim obilježjima pojedinih godišnjih doba, za usporedbu mjesečne
raspodjele umrlih različitih narodnosnih skupina zanimljiva je samo mjesečna raspodjela
umrlih u najmlađoj dobnoj skupini dojenčadi s obzirom da je ona povezana s godišnjim
maksimumom i minimumom vjenčanja te začeća i rođenja koji su u tradicionalnim
zajednicama u značajnoj mjeri društveno i kulturno uvjetovani. Karakteristično je
i za Nijemce kao i za katoličku populaciju u južnoj Baranji u cjelini da se sezonski
maksimum dojenačkih smrti u značajnoj mjeri podudara s maksimumima rođenja.
Općenito, mjesečna raspodjela umrlih po dobi u njemačkoj populaciji gotovo se potpuno
poklapa s trendovima zabilježenim među južnobaranjskim katolicima općenito. Ni
kada se promatra dobna struktura umrlih nema izraženijih razlika među trendovima
karakterističnima za njemačko stanovništvo te onima koji su karakteristični za ukupno
katoličko stanovništvo, uključujući visok dojenački mortalitet i mortalitet u predfertilnoj
dobi koji ukazuju na razmjerno loše higijenske, zdravstvene i uopće životne uvjete.
Također, prosječna je doživljena dob u obje zajednice bila vrlo niska (ispod prosječno
doživljenih dvadeset godina života) te pokazuje isti trend povećanja kada se iz analize
isključi dojenčad. Jedina je razlika u tome što je u njemačkoj populaciji prosječna
doživljena dob žena bila nešto veća od prosječne doživljene dobi muškaraca, dok je u
cijeloj katoličkoj populaciji zabilježeno obratno.
Istraživanjem je utvrđeno da je njemačko stanovništvo u južnoj Baranji u 18.
stoljeću, u slučaju podataka sadržanih u matičnim knjigama umrlih, pokazivalo
demografska obilježja karakteristična za razdoblje prije demografske tranzicije. Također
je utvrđeno da ne postoje veće razlike koje bi uzrok mogle imati u kulturnim i društvenim
čimbenicima uvjetovanim narodnosnom pripadnošću budući da nisu utvrđene značajnije
razlike u demografskim pokazateljima između njemačkog stanovništva te katoličke
populacije u cjelini. Stoga rezultati ove analize potkrjepljuju podatke iz drugih izvora
prema kojima su različite narodnosne zajednice u južnoj Baranji krajem 18. stoljeća
živjele u uglavnom sličnim uvjetima karakterističnima za tradicionalne, patrijarhalne,
ruralne zajednice.

192
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

Tablica 2. Sezonska raspodjela umrlih kod njemačkog stanovništva u južnoj Baranji

u 18. stoljeću
Mjesec
Godina 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 UKUPNO
1723. 0 0 0 0 0 0 0 0 2 0 0 0 2
1724. 0 0 1 0 0 0 0 2 5 10 8 5 31
1725. 0 0 1 0 0 0 0 0 1 0 0 0 2
1726. 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1 1 3
1727. 1 0 1 6 2 0 1 0 2 0 0 1 14
1728. 2 1 2 2 0 1 0 0 0 0 0 2 10
1729. 2 3 1 1 0 0 0 2 0 1 4 1 15
1730. 2 0 0 1 0 1 1 1 0 0 0 0 6
1731. 0 2 2 1 0 0 1 2 1 1 2 1 13
1732. 3 1 0 2 0 0 0 0 0 0 0 0 6
1733. 0 0 0 0 1 0 0 1 0 0 0 1 3
1734. 1 2 0 0 0 0 0 0 0 1 2 0 6
1735. 1 0 1 0 0 0 2 5 1 2 1 1 14
1736. 1 0 0 0 1 0 0 1 1 0 0 1 5
1737. 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 0 1 4
1738. 0 2 0 0 0 0 0 3 0 0 0 0 5
1739. 0 0 0 0 0 0 0 0 4 1 0 0 5
1740. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1741. 0 0 0 1 0 1 0 0 1 0 0 1 4
1742. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1743. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1744. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1745. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2 0 2
1746. 0 2 0 0 0 0 0 1 2 0 0 2 7
1747. 1 1 3 0 0 3 1 0 0 0 1 0 10
1748. 0 1 4 3 0 2 0 2 4 5 5 3 29
1749. 3 2 0 0 0 1 1 0 0 1 5 0 13
1750. 2 0 7 4 3 1 2 2 4 5 4 0 34
1751. 1 2 2 1 3 2 2 2 2 6 4 4 31
1752. 5 4 4 2 1 3 3 4 4 3 1 4 38
1753. 0 0 0 0 1 1 0 3 0 0 2 0 7
1754. 1 0 0 0 1 0 0 2 2 3 5 7 21
1755. 0 2 3 2 3 1 3 8 2 1 3 2 30
1756. 1 8 4 4 2 1 1 4 1 2 3 6 37
1757. 2 0 0 3 3 1 2 3 8 3 3 6 34
1758. 2 7 10 5 1 1 1 3 4 6 3 2 45
1759. 8 1 9 15 4 2 2 6 4 6 5 13 75
1760. 10 15 12 11 6 6 1 2 2 2 6 6 79
1761. 4 3 4 5 10 3 5 3 2 1 5 3 48
1762. 7 4 3 6 5 9 3 4 5 1 2 0 49
1763. 3 2 3 7 2 2 5 4 1 3 5 7 44
1764. 8 5 6 8 9 1 4 2 5 7 4 2 61

193
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

1765. 1 3 1 5 5 2 9 6 8 7 11 6 64
1766. 9 6 3 2 1 0 1 7 9 5 4 4 51
1767. 1 3 9 8 1 1 2 6 3 7 3 4 48
1768. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1769. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1770. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1771. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1772. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
1773. 0 0 0 0 0 0 9 7 1 3 1 0 21
1774. 0 10 8 13 7 8 6 8 7 1 4 10 82
1775. 12 0 1 2 1 1 1 1 5 2 10 3 39
1776. 2 4 12 4 5 6 9 3 2 5 4 0 56
1777. 4 4 6 5 9 3 1 5 2 5 3 1 48
1778. 10 4 17 6 6 0 1 4 8 6 13 9 84
1779. 19 23 16 16 14 17 10 20 23 33 15 14 220
1780. 10 5 10 4 6 5 5 8 6 10 7 15 91
1781. 7 6 6 7 3 7 11 16 10 9 7 15 104
1782. 14 16 14 18 12 11 11 15 24 20 15 18 188
1783. 14 32 44 22 10 7 8 10 5 9 11 13 185
1784. 4 8 8 10 6 8 2 6 18 18 20 17 125
1785. 20 16 14 7 8 11 14 11 20 19 24 11 175
1786. 19 12 13 8 4 3 10 8 13 9 18 4 121
1787. 14 14 15 17 9 7 4 9 11 10 12 13 135
1788. 12 23 18 17 15 5 3 7 14 25 12 12 163
1789. 21 20 30 23 9 7 7 11 12 11 28 16 195
1790. 25 42 52 33 16 27 16 17 8 7 8 28 279
1791. 28 18 16 10 6 3 9 12 15 13 11 12 153
1792. 10 8 11 7 8 3 7 13 5 8 13 12 105
1793. 8 9 12 9 4 7 2 11 11 15 14 12 114
1794. 9 15 33 40 29 8 3 7 3 10 12 12 181
1795. 25 12 26 8 3 6 4 17 21 10 13 8 153
1796. 8 5 12 5 7 5 8 12 18 10 16 12 118
1797. 9 15 26 11 12 12 15 11 7 7 14 19 158
1798. 25 26 15 27 21 3 11 17 17 11 8 10 191
1799. 14 15 19 17 9 22 14 8 8 8 7 3 144
1800. 11 20 18 16 6 7 20 9 12 16 9 10 154
UKUPNO 436 465 568 467 311 256 274 375 396 400 433 406 4787
Udio (%) 9,11 9,71 11,87 9,76 6,50 5,35 5,72 7,83 8,27 8,36 9,05 8,48 100

194
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

Tablica 3. Dobna struktura umrlih kod njemačkog stanovništva u južnoj

Baranji u 18. stoljeću
Broj umrlih
Dob
m ž nepoznato ukupno
0-23 sata 38 27 0 65
1-6 dana 113 75 0 188
7-29 dana 181 140 0 321
0-29 dana 332 242 0 574
1-11 mjeseci 301 299 1 601
0-11 mjeseci 633 541 1 1175
1-4 593 579 1 1173
5-9 177 146 0 323
10-14 66 50 0 116
15-19 79 55 0 134
20-24 83 68 0 151
25-29 78 74 0 152
30-34 105 108 0 213
35-39 80 90 0 170
40-44 132 113 0 245
45-49 116 81 0 197
50-54 86 81 0 167
55-59 75 63 0 138
60-64 71 73 0 144
65-69 29 47 0 76
70-74 25 27 0 52
75-79 16 17 0 33
80-84 8 12 0 20
85-89 8 6 0 14
90-94 3 1 0 4
95-99 5 5 0 10
100- 4 1 0 5
nepoznato 46 28 1 75

195
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih

za njemačko stanovništvo u južnoj Baranji u 18. stoljeću
Sažetak
U 18. stoljeću u južnoj je Baranji bilo pet naselja s isključivo njemačkim stanovništvom:
Petlovac, Čeminac, Kozarac,Tvrđavica i Podravlje. U Popovcu i Belom Manastiru, konfesionalno
miješanim naseljima u kojima su živjeli katolici i pravoslavni, katoličko stanovništvo činili su
isključivo Nijemci.
Utvrđivanje demografskih pokazatelja u matičnim knjigama umrlih za njemačka naselja
u južnoj Baranji u 18. stoljeću temelji se na analizi u njoj zabilježenih podataka uz primjenu
metoda kojima se uobičajeno služi povijesna demografija. Cilj je primjenom kvantitativne,
analitičke i deskriptivne metode pružiti saznanja o pojedinim elementima biološkog života
pojedinaca te o društveno i kulturno uvjetovanim demografskim obilježjima njemačkog
stanovništva u južnoj Baranji u 18. stoljeća. Matične knjige umrlih za naselja nastanjena
Nijemcima uglavnom su vođene redovito, a najstariji je zapis iz 1723. godine.
U njemačkoj su populaciji u promatranom razdoblju od sedamdeset i sedam godina od
početka vođenja matičnih knjiga umrlih do kraja 18. stoljeća prosječno godišnje umirale 62,17
osobe. Kretanje broja umrlih u njemačkoj populaciji po pojedinim godinama je razmjerno
nepredvidivo, kao što je i općenito uobičajeno. Najviše je Nijemaca umiralo u hladnom dijelu
godine, a sezonski je minimum umrlih zabilježen u kasnoproljetnim i ljetnim mjesecima.
Dobna struktura umrlih pokazuje da je čak 58,22% svih Nijemaca u južnoj Baranji u 18.
stoljeću umrlo do svoje petnaeste godine života. Stoga je prosječna doživljena dob bila je
niska i iznosila je svega 18,82 godina, a penje se na 25 godina kada se iz analize izostavi
dojenčad. Analiza demografskih obilježja u matičnim knjigama umrlih za naselja nastanjena
Nijemcima pokazala je da njihovo stanovništvo ni krajem 18. stoljeća još uvijek nije ušlo u
fazu demografske tranzicije. U tom pogledu, kao i s obzirom na činjenicu da je njemačko
stanovništvo bilo tradicionalno i ruralno, Nijemci se uglavnom nisu značajnije razlikovali od
cjelokupnog katoličkog južnobaranjskog stanovništva.

196
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

Demographische Angaben in den Registern der verstorbenen

für die deutsche Bevölkerung in Südbaranja im 18. Jahrhundert
Zusammenfassung
Im 18. Jahrhundert gab es in Südbaranja fünf Siedlungen mit ausschließlich deutscher
Bevölkerung: Petlovac, Čeminac, Kozarac, Tvrđavica und Podravlje. In Popovac und Beli
Manastir, konfessionell gemischten Siedlungen, in denen Katholiken und Orthodoxe lebten,
waren die Katholiken ausschließlich Deutsche.
Die Feststellung der demographischen Angaben in den Registern der Verstorbenen
für die deutsche Siedlungen in Südbaranja im 18. Jahrhundert basiert sich auf der Analyse
der eingezeichneten Angaben nebst Anwendung der Methoden, welche die geschichtliche
Demographie üblicherweise verwendet. Das Ziel ist, durch Anwendung quantitativer,
analytischer und beschreibender Methoden, Erkenntnisse über einzelne Elemente des
biologischen Lebens der einzelnen Personen sowie der gesellschaftlich und kulturell bedingten
demographischen Merkmale der deutschen Bevölkerung in Südbaranja im 18. Jahrhundert zu
geben. Die Register der Verstorbenen für die mit Deutschen angesiedelten Siedlungen wurden
meistens regelmäßig geführt, die älteste Eintragung stammt aus dem Jahr 1723.
In der deutschen Bevölkerung starben in der behandelten Zeitspanne von siebenundsiebzig
Jahren, von Anfang der Führung von Registern der Verstorbenen bis zum 18. Jahrhundert,
durchschnittlich 62,17 Personen. Die Bewegung der Zahl der Verstorbenen in der deutschen
Bevölkerung in einzelnen Jahren ist verhältnismäßig unvorhersehbar, wie das auch allgemein
üblich ist. Die meisten Deutschen starben im kalten Teil des Jahres und saisonal wurden
in den Spätfrühlings- und Sommermonaten die wenigsten Verstorbenen verzeichnet. Die
Altersstruktur der Verstorbenen zeigt, dass sogar 58,22% aller Deutschen in Südbaranja im
18. Jahrhundert bis zu ihrem fünfzehnten Lebensjahr starb. Daher war das durchschnittliche
erlebte Alter niedrig und betrug nur 18,82 Jahren und es steigt auf 25, wenn die Säuglinge
aus der Analyse ausgelassen werden. Die Analyse der demographischen Angaben in den
Registern der Verstorbenen für die mit Deutschen angesiedelten Siedlungen zeigte, dass deren
Bevölkerung nicht einmal zu Ende des 18. Jahrhundertes in die Phase der demographischen
Transition eingetreten war. In dieser Hinsicht, sowie auch die Tatsache berücksichtigend, dass
die deutsche Bevölkerung traditionell und ländlich war, unterschieden sich die Deutschen
meistens nicht wesentlich von der gesamten katholischen südbaranjaer Bevölkerung.

197
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 179-198
Dubravka Božić Bogović: Demografski pokazatelji u matičnim knjigama umrlih...

198
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 199-218
Ljiljana Dobrovšak: Njemački govornici po županijama u Kraljevini Hrvatskoj...

Dr. sc. Ljiljana Dobrovšak UDK 323.15(497.5=112.2)”1880/1910”

Institut društvenih znanosti Izvorni znanstveni rad
„Ivo Pilar“ - Zagreb Primljeno: 5.10.2015.
Prihvaćeno: 6.10.2015.

1
Njemački govornici
po županijama u Kraljevini
Hrvatskoj i Slavoniji
od 1880. do 1910.
Autorica u članku analizira službene popise
vođene od 1880. do 1910. i u navedenim popisnim
razdobljima rasprostranjenost njemačkih govornika
po županijama u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji.
Njemački govornici su iza većinskih hrvatsko-srpskih
govornika bili su najbrojnija skupina i najviše
nastanjena na području Srijemske, Virovitičke i
Požeške županije i u gradovima Zemunu i Osijeku.
Najviše je njemačkih govornika zabilježeno u popisu
1900. godine, a nakon toga dolazi do blagog pada
koji je rezultat smanjenog useljavanja Nijemaca ali i
asimilacije.

Ključne riječi: njemački govornici, popisi

stanovništva, županije
1
Kada se piše o Nijemcima u Hrvatskoj u tekstovima se javljaju pod različitim imenima kao Švabe, Podunavske
Švabe, Nijemci, Austrijanci, Folksdojčeri i dr. Budući da se ovaj rad bavi popisima koji su se provodili u 19.
stoljeću, kada nije bili popisivanje po nacionalnoj pripadnosti tj. narodnosti već po materinskom jeziku, u
tekstu se koristi izraz njemački govornici.

199
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 199-218
Ljiljana Dobrovšak: Njemački govornici po županijama u Kraljevini Hrvatskoj...

Uvod
Nacionalne manjine u suvremenoj hrvatskoj historiografiji do 1990. godina nisu
bile dostatno niti sustavno znanstveno istraživane, mada se posljednja dva desetljeća i ta
slika mijenja budući da se sve više pozornosti posvećuje povijesti nacionalnih manjina s
obzirom na njihovu ulogu u hrvatskome političkom, društvenom i kulturnome životu.
Međutim nije svim manjima pridavana jednaka istraživačka pozornost, tako da su
srpska, židovska ili primjerice njemačka manjina znatno bolje istražene negoli ostale.
S jedne strane uzrok toj činjenici valja tražiti u broju i teritorijalnoj rasprostranjenosti
pojedine manjine, a s druge strane utjecaju pojedine manjine na kreiranje političkoga,
društvenoga, kulturnoga ili gospodarskoga života kako u prošlosti tako i danas. Hrvatska
historiografija počela je iskazivati veći interes za njemačku i austrijsku manjinu tek
posljednjih dvadeset desetljeća te se prvenstveno bavila njihovom prijeratnom i
poslijeratnom sudbinom odnosno stradanjima i egzodusom Nijemaca s prostora bivše
Jugoslavije,2 s time da je najviše radova u Hrvatskoj na te teme objavio zagrebački

2
Vidi više o pregledima radova o Nijemcima u Ljiljana Dobrovšak, Hrvatska historiografija i manjinske teme od
1990. do danas- selektivna bibliografija, „Serb – Croat political relations in the 20th Century – identity protection“ /
„Srpsko – hrvatski politički odnosi u 20. veku – zaštita identiteta“, Novi Sad, 2014., 45 – 60.; Vlado Geiger, Etničke
skupine /zajednice u Hrvatskoj u suvremenoj historiografiji, Historijski zbornik, LX, Zagreb, 2007., 323-367. Vladimir
Geiger, Sudbina Folksdojčera u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata u jugoslavenskoj historiografiji, publicistici i
književnosti (1991.-1998.), Dijalog povjesničara / istoričara, 5, Zagreb, 2002., 517-530.; Brojna je literatura o Nijemcima
u Hrvatskoj odnosno na južnoslavenskim prostorima kako hrvatske, srpske i njemačke historiografije. Ovdje ćemo
navesti samo izbor nekoliko značajnijih radova: Goran Richemberg Beus, Nijemci, Austrijanci i Hrvati: prilozi za
povijest njemačko-austrijske manjine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Zagreb, Sarajevo, Osijek, 2010.; Nijemci u
Hrvatskoj jučer i danas, Zbornik radova, Zagreb, 1994.; Prvi i drugi međunarodni seminar Zajednice Nijemaca u Hrvatskoj,
Zbornik radova, 2001./2002., ured. Nives Rittig Beljak, Zagreb, Varaždin, 2001. Zoran Stiperski; Kretanje Nijemaca
u istočnoj Hrvatskoj, Bačkoj i Srijemu, Slavonija, Srijem, Baranja i Bačka, zbornik radova, ured. Ante Sekulić, Zagreb,
1993., 143-148.; Stjepan Sršan, Nijemci u Slavoniji, VDG Jahrbuch, 1997., Osijek, 13-21.; Jadranka Galiot Kovačić,
Gospodarski i kulturni utjecaj njemačkih doseljenika na tradicijski život Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema od
početaka 18. stoljeća do 1941. godine, Etnološka istraživanja, vol. 1, No.12/13, siječanj 2008., Zagreb, 21.-237.; Zlata
Živaković Kerže, Utjecaj obitelji Reisner, Gillming, Blau i Hengl na gospodarski i kulturni razvoj grada Osijeka,
VDG Jahrbuch, 1998., Osijek, 1998., 11-17.; Ivan Balta, Nijemci i Austrijanci u Đurđenovcu krajem 19. i početkom
20. stoljeća, VDG Jahrbuch, 2002., Osijek, 2002., 241-256.; Isti, Povijest Nijemaca i Austrijanaca u Kotaru Orahovica
s posebnim osvrtom na sela Bankovci i Čačinci (u 19. i početkom 20. stoljeća), VDG Jahrbuch, 2001., Osijek, 2001.,
223-230.;Vilko Čuržik, Valpovački Nijemci i Austrijanci, VDG Jahrbuch, 1998., Osijek, 1998.; Robert Skenderović,
Doseljavanje Nijemaca u Požegu tijekom 18. stoljeća, VDG Jahrbuch, 2001., Osijek, 2001., 205-212.; Mira Kolar
Dimitrijević, Nijemci u Podravini, VDG Jahrbuch, 1994., Osijek, 1995., 43-52.; Tomislav Wittenberg, Doseljavanje
Nijemaca u središnji dio Požeške doline, VDG Jahrbuch, 2002., Osijek, 2003., 257-272.; Isti, Nijemci i Austrijanci
u Požeškoj dolini od 1702. do 1945., Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice /VDG Jahrbuch, 2003., Osijek, 2004.,
225-282. Ivan Ćosić-Bukvin, Doseljavanje Nijemaca u Srijem tijekom 18. stoljeća, VDG Jahrbuch, 2004.; Ivica Ćosić,
Švabe (Nijemci) u selu Vrbanji kod Županje, VDG Jahrbuch, 1996., Osijek, 1996., 45-47.; Tomislav Hengl, Njemačka
etnička skupina/zajednica u Hrvatskoj prema popisima stanovništva (1880.-2001.), VDG Jahrbuch, 2004., Osijek,
2004., 219-227.; Marija Karbić, Nijemci u Varaždinu tijekom srednjeg vijeka, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice
/VDG Jahrbuch, 2001., Osijek, 2001., 11-18.; Karolina Kanižaj, Njemačka kolonija na Gradecu u drugoj polovici 14.
stoljeća i prvoj polovici 15. stoljeća, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice /VDG Jahrbuch, 1994., Osijek, 1995.,
53-62.; Renata Trischler, Njemačka manjina u Hrvatskoj – prošlost i perspektive, Zbornik radova, Nacionalne manjine
u Hrvatskoj i Hrvati kao manjina – europski izazovi, ured. Ljiljana Dobrovšak, Ivana Žebec Šilj, Zagreb, 2015., 129-
136.

200