VRIEME Crtice Iz Meteorologije PDF

Oton Kuera VRIEME Elektroniko izdanje MH 2010.
POUGNA KNJINICA "MATICE HRVATSKE".
KNtHGA XXII.
VRI EME.
CRTICE IZ METEOROLOG IJE.
NAPISAO
OTON KUERA.
ZAGREB.
TISAK KARLA ALBRECHTA (JOS. WITTASEK).
1897.
VRI EME.
-------
1
CR1 ICE IZ METEOROLOGIJE.
NAPISAO
OTON KUERA.
SA 113 SLlKA l 6 KARATA.
ZAGREB.
N A K L A D A "M A T I O E HR V A T S K E".
1897.
3 ? ^ ; i J5 -<$T$7i?$lifitttST$t ti??i-iD S^-i 1 it 3 itt iti iii-i-i
nizu pounih knjiga" iz podruja eksaktnoga di eia

prirodne nauke, predaje ove godine Matica Hrvatska"
svojim lanovima treu knjigu, koja se bavi oko mete
orologije. God. 1891. izdala je pieve: Crte o magne-
tizmu i elektricitetu"; god. 1895.: Nae nebo", a god. 1897. po-
daje evo lanovima i: V r i e m e " .
Uz astronomiju nema jamano prirodne nauke, za koju bi se
velika publika kulturnih naroda toliko zanimala, kao za meteorolo
giju. Uzrok tomu osobitomu zanimanju, koje pisac po analogiji pred-
postavlja i u hrvatskoj inteligenciji, ne emo smjeti traiti u nauci
samoj, nego vie u tomu, to je predmet te nauke, naa atmosfera i
pojavi u njoj, s mnogih strana svezan sa svakidanjim ivotom ovjeka.
V r i e m e " ne zanima samo izletnike od zabave; ve kod turiste o
njemu gdjekada visi ivot. Brodaru, seljaku, gospodaru visi sva eksi-
stencija o vremenu. Razumijemo dakle, da su pojavi u atmosferi ve
odavna zanimali koljeno ljudsko. Nu to je za pravo ta meteorologija
ili nauka o vremenu, o tom je i danas jo, pa i u naobraenih ljudi,
veoma razireno krivo miljenje. Svrhu meteorologiji kao da trae
mnogi i danas jo u tomu, da pogadja vrieme. Za pravo joj je pako
zadaa, da nadje i izpita uzajminu svezu svih pojava u atmosferi,
pa da sve te pojave razumno raztumai. Meteorologija je dakle kao
i astronomija ogranak fizike, pa ju ide ime fizika atmosfere".
Nauka o vremenu, kako ju n. pr. shvaa Abereromby, je
primjena obenih zakona, koje ima da odkrije meteorologija, na
posebno pitanje o promjenama vremena. Ta je ua nauka o vremenu
danas jo dodue dio meteorologije, nu nema ve sumnje, da e
se i ona i klimatologija razviti u posebne nauke i od meteorologije
odeiepiti. Taj se proces ve sada moe vidjeti u nauci.
Vili
Nu kako je nauka do danas nala tek manji dio zakona, o
koje se veu pojavi u atmosferi, razumjet emo i to, da uz mladu
naunu meteorologiju ivi jo krepkim ivotom stara, mogli bismo
rei, pucka meteorologija, koja je u opreci s rezultatima prve. A
nije uz te prilike udo ni to, da jo danas mogu nicati kojekakove
teorije s naunim ruhom, koje u irokim slojevima nadju puno
pristaa, makar da se je moderna meteorologija u posljednjim de-
setcima ovoga vieka dostala vrlo liepih uspjeha.
Ba je s tih razloga drao pisac ove knjige, da e ugoditi
elji Matiinih" vjernih prijatelja, kojima je do toga stalo, da svoje
pravo znanje to razire, to popune, ako pokua, da im tu novu
naunu meteorologiju na temelju svojih mnogogodinjih studija o
toj stvari i uz upotrebu najnovije literature drugih naroda, prikae u
ruhu, koje moe da zanima i udovolji svakoga naobraenoga ovjeka,
koji je rad doznati, to je sadrina toj nauci, to joj je cilj, i kakove je
do danas uspjehe postigla, pa da ga na tom temelju za nju i predobije.
Kao to u astronomiji, moe i ovdje suradnja nestrunjaka
nauku u obe pomoi u velike, napose pako nauku hrvatsku.
Razumije se po tom, daje pisac upotrebljavao savjestno najuoviju
literaturu i strunu i popularnu, u koliko je mogao da dodje do nje.
Evo vanijih djela: A. G u i l l e m i n : Le monde physique. Tome IV.
i V. Paris 1885. C. F l a m m a r i o n : L'Atmosphre. Paris 1888. A g n e s
G i b e r n e : Das Luftmeer. Prievod s englezkoga od E. Kirchnera. Berlin 1896.
E. H. S c o t t : Elementare Meteorologie. Prievod s englezkoga od Freederia.
Leipzig 1884. H. M o h n : Grundzge der Meteorologie. 4. izd. Berlin 1887.
W. I. Van B e b b er: Lehrbuch der Meteorologie. Stuttgart 1890. E.
A b e r c r o m b y : Das Wetter. Prievod s englezkoga od Perntera. Freiburg 1894.
I. H a n n : Handbuch der Klimatologie. 2. izdanje. Stuttgart 1896.1897.
3 svezka. I. H a n n : Die Erde als Ganzes, ihre Atmosphre und Hydro
sphre. 5. izd. Wien 1896. F. U m l a u f t : Das Luftmeer. Wien 1891.
I. H a n n : Die Temperaturverhltnisse der sterreichischen Alpenlnder. I. II.
III. Sitzungsb. der k. Akademie Wien. Bd. 90. 91. 92. 1884.1885. I. H a n n :
Die Verteilung des Luftdruckes ber Mittel- und Sd-Europa. Wien 1887. i dr.
Osim toga asopisi : M e t e o r o l o g i s c h e Z e i t s c h r i f t . Haim-Hellman.
Wien. H i m m e l und E r d e . Dr. G. Meyer. Berlin, i meteorologike radnje
u R a d u j u g o si. a k a d e m i j e u Z a g r e b u .
U Z a g r e b u , poetkom prosinca god. 1897.
Oton Kuera.
VRIEME.
CRTICE IZ METEOROLOGIJE.
In ea vivimus, movemur et sumus "

U njemu ivimo, hodamo i jesmo".
oulja je ovjeku najblia." Je li isto na svietu, to bi panju

Us naega razuma moglo na se svraati vie, je li ito na tom
svietu, to bi imalo za nas izravnijega, to trajnijega, pa i veega
interesa od predmeta, kojim se kanimo pozabaviti u ovoj knjizi? Ta
uzduh. je ili, kako se govori gdjegdje, zrak,* to ga udiemo, ono, to
ini, da Zemlja ivotom ivi! Oceani, mora, rieke, zemlje, biljke, ivo
tinje, ljudi . . . sve, sve ivi samo po uzduhu i ivi u njemu. Veliko more
uzduha oblilo je cielu kuglu zemaljsku, u valovima se njegovima kupaju
i najvii bregovi i najdublje doline, na dnu njegovome ivimo, uronjeni
od kolievke do smrti u njemu. Uzduh oivljuje crvenu tekuinu, to se
razlila po pluima, kad udiemo; njim se otvara slabani ivot dje
teta, kad prvi put ugleda bieli sviet, njemu predaje umirui ovjek
svoj posljednji dah, kad se pruio na smrtnu postelju. Po njem su
se zazelenile iroke prairije, od njega se hrane sitni cvjetii skri
veni u travi, ali i ogromna stabla, koja cieli viek svoj u se krcaju
* U sjevero-zapadnoj Hrvatskoj govore onomu, to udiemo: zrak", za

latinski: ar", njemaki: Luft", talijanski: aria". Nu zrak", zraka" u narodu
znaci zapravo: radius soli", Sonnenstrahl", il raggio di sole". Pokojni Bo-
goslav u l e k je ve god. 1861. u Gospodarskom Listu (str. 195.) odluno
zagovarao, da se rabi za: aer", Luft", aria" riec: uzduh", koja ivi i u
hrvatskom narodu, a imaju je u tom znaenju i Rusi i esi. Zato se i u ovoj
knjizi za aer", Luft", aria" upotrebljava rie: uzduh", iz ega je izvedena
i u nas ve davno primljena rie uzdunina" za : luftfrmige Krper". Mjesto
pridjeva zrani", koji posve drugo znai, upotrebljava se u ovoj knjizi: uz
d u n i " , a za rie: a t m o s f e r a " esto: uzduno more", uzduni ocean".
sunane zrake, da nam ih poslije tisua godina opet vrate u drugom

obliku. Uzduh je uzrok, da se je na planet prs vodio divnim aurnim
svodom, pod kojim ivimo, kao da smo jedini stanovnici u bes
krajnom svemiru. On nam veeri i zore pozlauje krasnim rumenilom,
u njemu se rode krasna polarna svjetla, po njem lete arke striele,
on je leglo mnogih prekrasnih pojava svjetla. Cas na nas izlije
more svjetla i topline, as opet zastre nebo crnom tminom. Cas
slae oblake u fantastine, ali krasne oblike, as opet izlije iz njih
itave rieke vode po izsuenim poljima. Uzduh nam nosi miomiris sa
breuljaka, na njegovim se krilima prenosi glas ivotinja i ljudi
od jednoga mjesta na drugo, piev ptica, um iz uma, pla pje-
neih se valova. Da nema uzduha, kugla bi zemaljska bila troma i
tvrda, niema i mrtva. Po njem je puna ivih bia u svakom obliku!
More uzduno umotalo je Zemlja u tanku, posvema prozirnu
tekuinu ; kroz nju nam dolaze arke zrake Sunca, kroz nju oko
nae moe da pogleda u bezkrajni svemir sve do predalekih zviezda.
Da ne bude takova, goleme li razlike prema dananjemu stanju. Astro
nomije ne bi ni bilo, i mi jamano ne bi imali ni pojma o tom, gdje
nam je i kakovo nam je mjesto u svemiru. Bili bi u vjenoj magli,
kao da smo se rodili sliepi. U blagom i prozranom uzduhu oivjela
je ljudska misao, od njega ivi i tielo. Je li zbilja tako? Njegovi
nepromjenljivi atomi bez prestanka sastavljaju ive stvorove: naa
tjelesa, tjelesa ivotinja i biljaka nisu nita drugo nego ustaljeni i
otvrdnuli uzduh ! Svaka drobnica uzduha, to ju izdiemo, ulazi u
ivu stanicu i vee se u njoj, pa nakon dugog putovanja po pri
rodi, na koncu opet dodje u druga ljudska tjelesa. Od istih se po
ela uviek grade razliita bia : sve to udiemo, pijemo i jedemo, to
su drugi ve milijun puta udisali, popili i pojeli. Sve to je ivo ili
mrtvo, sve je sagradjeno od iste materije, ali u vjenoj mieni stvo
rova i stvari. Uzduh dakle dri sveukupno ivovanje, pa ga bez pre
stanka pomladjuje; nu on nosi u svojim prozranim valovima i klice
smrti: one mikroskopske sitne mikrobe, koje nauka ba sada tako
pomno izpituje, ne bi li odredila, kako utjeu na zdravlje i bolest. . ..
Ponavljamo: je li igdje predmet vrjedniji ozbiljnoga prou
avanja od i v o t n e t e k u i n e , u kojoj moramo da ivimo, koja
podrava cielo nae miljenje i fiziki ivot?
Poznavanje toga uzduha ili atmosfere, njegova fizikalna svojstva,
poznavanje gibanja njegovoga, njegovoga rada oko ivota, pro
uavanje velianstvenih, a gdjekada i strahovitih sila, koje se znadu.
roditi u njegovom krilu, znanje zakona, kojima se ti pojavi poko

ravaju, ini posebnu granu ljudskih studija.
Ta se nauka ve od vremena Aristotelovih zove: m e t e o r o
l o g i j a . Strogo znaenje te riei ne pokriva se posvema s dananjim
obujmom ove nauke. Meteor znaci za pravo uzdignuto, to se
zbiva u uzduhu visoko, u gornjim njegovim vrstama."
Danas je meteorologija nauka o s v i m pojavima u uzduhu,
jer ne moe odieliti izpitivanje o uzduhu od izpitivanja o tlu i
vodi na povrini Zemlje, koji neprestano i bitno utjeu na uzduni
omot zemaljske kugle.
Tie se radi toga meteorologija u velike i drugih grana velike
nauke o prirodi. Iztiemo ovdje u prvom redu a s t r o n o m i j u , koja nas
ui, kako se planeti, dakle i Zemlja, gibaju oko Sunca, a od toga gibanja
dolaze dani i noi, godinje dobi, razlina podneblja (klime,) utjecanje
Sunca na Zemlju sve u jedno: to je temelj meteorologiji. Nu tie
se i fizike, koja izpituje i mjeri sile, koje se u uzduhu razmahuju i
f i z i o l o g i j e , koja tumai utjecanje njegovo na sve, to ivi na Zemlji.
Meteorologija je kao samostalna nauka veoma mlada, naj-
mladja u kolu prirodnih nauka. Nu koliko vriedi ovjeku, pokazuje
se izvanjim nainom najbolje u tom, to joj kulturne drave diu ve
danas posebne palace, a u budgetima njihovima je meteorologiji stalno
mjesto sa svotama, koje zajedno cine vie milijuna na godinu !
Mladost nam njezina tumai jo jedan pojav, na koji smo rad
osobito svratiti panju prijaznih itateljica i itatelja, da ne bi ni
u ovoj, ni u kojoj knjizi traili neto, ega im ne moe dati.
Meteorologija kao posebna nauka djelo je sadanje generacije
ljudske: jo je mnogo ljudi u ivotu, koji su bitno utjecali, kad
se je rodila. U nae su doba tek postala meteoroloka drutva u
raznih naroda Evrope i Amerike, u nae su dane tek postali po
sebni observatoriji, posveeni samo pitanjima nae atmosfere. U nae
doba izuma i velikih tekovina prirodne nauke pada i znameniti
dogadjaj, da su u balonima mogli ploviti na sve strane uzdunoga
oceana dignuvi se ujedno do visina nigda prije nedosegnutih.
Prirodno je po tom, da je do danas dovren tek mali dio u
podruju ove vane nauke. Izpitivanje podneblja, godinjih dobi,
periodinih pojava u uzduhu, gotovo je dovreno djelo, koje e
itatelji nai u prvoj polovini ove knjige. Izpitivanje pako nepre
stanih promjena u naem uzdunom oceanu, bure i oluje u njemu,
ba se sada iztrauju svom snagom. Mi smo od prilike u meteoro-
logiji danas u onom poloaju, u kojem je bila moderna astronomija

za doba Keplerovo. Astronomija se ova rodila u 17. vieku, na neo
boro vim temelju motrenja. Prava se meteorologija rodila na istom
temelju pod konac devetnaestoga vieka. Sto je pouzdano o tim pro
mjenama u uzdunom oceanu izniela nauka u ovo nekoliko dana
svoga ivota, sloili smo u drugoj polovini ove knjige. Iz tih naglih,,
na oko posvema nepravilnih promjena izlazi ono, to mi zovemo:
v r i e m e " ; te promjene, u mnogim stranama i danas jo nedo-
hvatne razumu ljudskom, nose sobom promjene vremena, a pro
uavanje zakona, po kojima se mienja vrieme, to je zanimljiviji
dio meteorologije, kojemu je za strunjaka i nestrunjaka vrak:
pitanje o p o g a d j a n j u v r e m e n a . Ova je strana nauke tek pod
konac devetnaestoga vieka stala na svoje noge, otresavi se jedva
stoljetnih predsuda, koje su bile bez ikakove prave podloge. Je li udo,
ako ne moe da odgovara danas na svako pitanje, koje bi joj se
moglo zadati ? Nu i u tom smo dielu sabrali rad nauke od nekih pet-
deset godina o velikim pojavima prirode i silama, koje ih izvode.
Velika veina ljudi na zemaljskoj kugli, makar kojega naroda
na svietu, ivi ovdje, da si ne zna dati rauna o svom mjestu u
svemiru i na Zemlji, da i ne pita nikada, koja nam prirodna sila
priredjuje svakidanji kruh, zori vino, izvodi gotovo bajne promjene
godinjih dobi; koja nam sila vedri nebo nad glavama i tim budi
u nama uvstva radosti, koja opet budi tuno osjeanje s duge kie
i tmurnog neba zimskog. Kakov je to napokon ivot, kad ostane
do groba neznalica u takim stvarima ?
Nadamo se, da e svakoga, koji proita pomnije ovu knjigu
minuti tjeskoba ovoga neznanja, koja u svakom naobraenom ovjeku
ostavlja osjeaj nezadovoljstva; nadamo se, da e razumjeti, to se
oko njega zbiva u velikom uzdunom oceanu, da e mu biti sve to
i dosta zanimljivo, im se je samo jedan put dao na posao, da naui
stvari i pojave oko sebe prosudjivati, i da razborito obi s prirodom.
Pak i pitanju nada sve zanimljivom i vanom za svakidanji
ivot ovjeka, pitanju : hoemo li ikada moi na dugo u napried
pogadjati dogadjaje meteorologike, kako danas umijemo unapried
kazati podpuno sigurno dogadjaje astronomike ; pitanju, hoemo li
ikada r a z u m j e t i zamrenu igru prirodnih sila u uzdunom oceanu
onako, kako razumom naim gledamo veliajni mehanizam nebeskih
gibanja, gledat e itatelji jamano drugaije u oi, ako proue ovu
knjigu. Na stranicama njezinima nai e materijal, da i sami prosude,
kako danas stoji nauka meteorologicka u prouavanju ovoga pitanja,

bez dvojbe najzanimljivijega i nada sve vanoga za svakidanji ivot.
Nu moda je jo jedna strana u ovoj knjizi, koja e ugoditi
itateljima. Ne da se tajiti, da su velike politike borbe, koje se vode
po cielom svietu, alostne uspomene prolih i strah od blinjih
ratova, drmanje temeljnih zidova socijalnoga ivota, izvor trajnomu
nemiru u mnogim istim i plemenitim duhovima. Nu sva ova trvenja
danas ve ne mogu da posvema zaokupe i zadovolje miljenje ljudi
i moda je najstalniji rezultat svih tih borba ba taj, da uini ljude
ozbiljnije, pa da ih podsjeti, kako treba da se sve jae zadube u
nauke. Cini se, da su prola vremena, kad su ljude mogli uzru
javati romani, komedije i vilinske prie, i mi smo danas kanda vie
spremni ono neto vremena, to uhvatimo za itanje, upotriebiti
koristno u tom smjeru, da nam se duh obogati pouzdanim, eksaktnim
i plodnim znanjem. To jo najvie umiruje uzrujanu duu. Nema pako
pjesme, nema drame, nema pripoviesti, koja bi se poetinije sluala,
ljepe gledala i ugodnije itala od knjige P r i r o d e . U vjenoj pro
mjeni scenerije, stvari i bia, usred burnoga rada i u najveoj tiini
prirodnih sila, u radosti i alosti, tajinstvena i zagonetna priroda ide
svojim putem, a kuda? K cilju nepoznatom a sobom nosi sve nas!
I sada, dragi itatelju, ne stanimo na ulazu ovoga svetita;
udjimo u taj tajinstveni sviet meteora. Pred nama je prije svega
u z d u h ili a t m o s f e r a , to najstarije boanstvo neukoga ovjeka,
koje je ljubio i kojega se nada sve bojao. To je D y a u s sanskrta,
Z e u s Grka, T h e o s Atenjana, D i e s i D e u s Rimljana. On je otac
bogova: Z e u s - p a t e r . U u z d u h u , u kojemu sve ivi i die, po
zdravljahu mitologije starih naroda dah nevidljivoga stvoritelja, koji
ravna svemir. Uzduh nam je zaista najosjetljivije i najblie oito
vanje onih vjenih zakona, po kojima je uredjen kosmos.
Uzduh oklapa sviet ovaj ivotonosnom tekuinom; on nam
javlja dan i veer, kad dolaze; on nosi oblake i daje kiu; on
miluje ljubicu i upa hrast iz zemlje; on oplodjuje i pustoi; on
pee i zebe ; u njemu se miea vatra striele s ledenom tuom ; on
ustavi vodu na vrhuncima gora; snienom haljinom on pokrije
opustjele ravnine zimskoga doba; on tali led, oivi ubor potoia,
i vraa Zemlji opet proljee; on je napokon absolutni gospodar na,
promjenljive udi, sad veseo, sad tuan, sad miran, sad biesan, radi
uviek i svagdje na svietu na tisuu naina i podrava od vieka
ovaj sjajni i mnogoliki ivot, koji se pruio po cieloj Zemlji."
I.
Uzduni ocean.
Haljine Zemlje. Uzduh ili atmosfera. to je uzduh? Teina uzduha.
Meteorologija. Povjestne crte. Statistina metoda. Sinoptina me
toda. Praktina meteorologija. Visina uzdunoga oceana. Putovanja u
balonima. to vriedi uzduh Zemlji? Od ega je sastavljen uzduh. -
Kisik i ivot. Kisik i gorenje. Disanje bilina. Uzduh i Zemlja su jedna
cjelina.
1.
aznolike su haljine, u koje se zaogrnula naa postojbina

kugla zemaljska. Na nutrinju, do koje jo nije doprlo oko
ovjeka, a ni razum joj nije razkrio tajnu, slegla se tvrda, veoma
naborana kora. Sto je izpod te kore? Kakova je unutranjost Zemlje?
0 tom se pru ve stotine godina, ali ni danas nam ne znaju
kazati, kakova je utroba Zemlje. Tek toliko stoji, da je veoma vrua
1 da alje neto svoje topline k povrini kugle. A kolika je tvrda
kora, to nam sakriva neznanu utrobu? I opet pitanje bez odgovora.
Novovjeka tehnika izumila je dodue svrdle, kojima nije nita pre
tvrdo, satjerala ih je upotrebom najvee snage zaista do dva kilo
metra u zemaljsku koru i konstatovala je, da je tamo jo uviek
tvrda kora stanac kamen. Dva je dakle kilometra zemaljska kora
za stalno debela, nu to su dva kilometra prema 12.756 kilometara,
to ih brojimo od povrine do sredita zemaljskoga? Dva su kilo
metra, to su ljudi uli u koru zemaljsku, prema tomu polumjeru
Zemlje ono isto, to bi na jabuki bio iljak igle, koji se u nju ni
toliko nije utisnuo, da bi joj probo ljusku. Nu recimo, da je kora
ne dva nego stotinu kilometara debela, debljina, koje ovjek nikada
jamano ne bi mogao probuiti, to je i to spram 12.756 kilometara

do sredita zemaljskoga? Nema tako tanke ljuske na jajetu!
Ta tanka korica zemaljska koliko li je navorana ! Ti su nabori
slabanomu ovjeku dodue nedosene visine i nedohvatne dubljine.
Najvii je brieg na zemlji, to znamo Gjaurisankar ili Mount Eve
rest, i dosegnuo je visinu nad puinom morskom od devet gotovo
kilometara (8839 rn.). Najveu su dubljinu morsku do sada nali u
indijskom oceanu i ta dosee oko osam kilometara. Najvei dakle
nabor zemaljski zahvaa itavih 17 kilometara! Na vrhunac Gjauri-
sankara do danas jo nije stala ljudska stopa, a na dno najdubljega
mora jamano ne e nikada ni stati. A to je 17 kilometara prema po
lumjeru od 12.756 kilometara? Na Parizkoj je izlobi g. 1889. stajao
orijaki globus Zemlje, pak si po skalinama morao obilaziti oko njega.
Sviet se u velike udio, kako su sitni bregovi spram polumjera
globusa. Kad bi nainili globus s promjerom od dvadeset metara,
Gjaurisankar smio bi se na njem uzdizati nad povrinu morsku
ravnih sedam milimetara, a najvei nabor zemaljske kore od 17 kilo
1
metara bio bi zaista itavih 1 3 ^ milimetara visok!
Stane li od toga globusa samo 20 metara daleko, jedva e
taj nabor prostim okom vidjeti.
To su, iz daljine gledane, slabanomu ovjeku nedosene visine
bregova i dubljine morske! Kad se jabuka osui, nabori su joj
kore kud i kamo u razmjeru vei od nabora zemaljske kore. Nije li
dakle s vieg stanovita opravdano, kad velimo, da je zemaljska
kora veoma gladka?
Sve dubljine zemaljskih nabora izpunila je kao nebo modra
tekuina m o r e ili o c e a n i dobre su tri etvrti ciele povrine
izpunjene njime. Na ledjima svojim nosi stotine hiljada nestanih
sitnih koljaka, u kojima oni mravi, to lete po kopnima ljudi
prenose svoje blago s jednoga otoia, to viri iz oceana na
drugi. Na ono malo tla, to viri iz njega, smjestilo se 1500 mili
juna ljudi, aica stvorova, koji misle, da su gospodari svieta !
I treom se haljinom zaodjenula zemaljska kugla. Sva se
oklopila veoma njenim, a ipak gdjekada uasno jakim velom, vrsta
se slae jedna na drugu, svaka prozirnija i tanja od predjanje, kao
da se jedno velo sloilo na drugo. To je u z d u h ili a t m o s f e r a ,
tvar, koja u sve ulazi, koju e svagdje nai oko Zemlje i u njoj.
Moe putovati od ekvatora k polovima, po kopnu ili po moru,
moe se dii u balonu nebu pod oblake, pa i nad nje, moe sai
u najdublji rudnik na svietu : svagdje e nai uzduha i nema mjesta

na zemaljskoj kugli, gdje ne bi bilo uzduha.
A t m o s f e r o m se dakle zaodjenula sva zemaljska kugla i to joj
je najgornja haljina, tanka, laka i prozirna do skrajnosti, kao da se
nudi svemiru, da joj se divi ljepoti, gledaju ju kroz tu tanku haljinicu.
Pa to je taj uzduh i emu je Zemlji?
Rekosmo, da je tvar ili materija, tanka i nevidljiva, ali ipak
tvar, kao svaka druga na Zemlji, kao voda ili drvo ili eljezo.
Diete, a moda i gdjekoji odrasli ovjek rei e dodue, kad
otvori kutiju, u kojoj nita ne vidi, da je prazna. Nu u njoj je
ipak neto sasma tono odredjenoga, neto, to moe da izvede u
zgodnim prilikama silne uinke: u njoj je uzduh. Iste one drobnice
uzduha, kojih ruka tvoja gotovo i ne osjea, kad po kutiji polako
prolazi, mogu, razmahane u vihar, lomiti velika stabla, ruiti kue
i odnieti itava sela, mogu na oceanu uzburkati valove kao kua
visoke, na kojima se najvei brod kao orahova ljuska njie nemoan
tamo i amo, kud ga valovi tjeraju.
Da je uzduh doista materija, to ti posvema jasno pokazuje
i najmanji daak uzduha: osjea na svojim obrazima, kako drob
nice uzduha na njih udaraju. Uzduh dakle spoznajemo opipom, kao
i svaku drugu tvar. Jae li ili tri u mirnom uzduhu, osjetit e to
isto. Mae li naglo rukom po uzduhu, osjetit e pae i odpor njegov.
Uzduh se moe ugrijati i ohladiti kao svaka druga materija.
Svi dobro znamo razliku, ako se zimi hladan, a na sparnom ljetnom
danu topli uzduh takne naega ti eia, pa mu neto od svoje vruine
dade ili mu pako od njegove topline neto uzme.
Uzduh je i teak kao svaka druga materija na Zemlji. Litra
vode ili (to je isto) jedan kubini decimetar vode, teak je ravno
jedan kilogram. Kubini decimetar eljeza puno je tei: sedam kilo
grama, a kubini decimetar olova jo je tei: jedanaest kilograma.
Nu i litra uzduha ima svoju odredjenu teinu, koja je dodue mnogo
manja od spomenutih, ali je zato ipak ima. Ti dodue ne osjea
ni malo teine uzduha, kad prui dlan, nu fiziari izumie sisaljaka,
s kojima znadu izvui sav uzduh iz staklenih balona. Vagnuvi
balon prije i poslije sisanja, nadjoe, da je litra uzduha kud i kamo
laka od litre vode: teina mu je tek 1*3 grama, dakle je uzduh
prema tomu. kako e ti pokazati mali raun, ravno 777 p u t a laki
od vode. Nu i bez skupocjenih sisaljaka moe se svatko s pomou
dobre vage osvjedoiti o toj zanimljivoj injenici. Napuni bocu od
litre vodom (istom), vagni ju i odbij 1 kilogram; dobio si teinu

stakla. Izlij vodu i dobro osui svaki kap, pa se je boca sama napu
nila litrom uzduha. Vagni bocu ponovno i odbij teinu stakla, pa
e dobiti teinu jedne litre uzduha. Sto bude opreznije radio, to
-
e tonije dobiti za tu teinu l 3 grama (tonije: 1*292754 grama).
Iz toga odlunoga pokusa izlazi, da se i uzduh, kao i eljezo
ili olovo pokorava sili t e i , kojom Zemlja privlai k sebi sve oko
sebe i na sebi, a to e opet rei: uzduh je materija, jer samo ma
teriju moe da privlai druga materija.
Po tom je i svakomu jasno, da uzduh mora da zaprema ne-
kakov prostor, jer ne moe biti materije, koja ne bi bila u prostoru.
Ova moe da bude i laka i tanka i veoma elastina, ona se moe
dati i veoma stlaiti. Druge materije mogu da posvema lako u nju
prodiru, pa ju razkinu i stisnu: nu za to ipak uzduh mora da za
prema nekakoV prostor. I doista on je zapremio prostor nad povr
inom zemaljskom : oko ci eie se je kugle ta udna materija slegla,
u nju je umotana ci eia kugla, pa je zato opravdano, da ju krstimo
uzdunim oceanom.
U tom oceanu provodimo itav svoj viek, po dnu njegovom
puzamo mi milijuni sitnih ljudskih bia od poroda do groba. Ta
jedina spoznaja dosta je, da nas potakne na razmiljanje o njem,
na prouavanje svih pojava, koji se zbivaju u njemu, pa da se onda
tim znanjem i okoristimo, to bolje moemo.
Uzduni ocean dakle i sve, to se u njemu zbiva, to je pred
met ovim crtama. Posveti li prijazni italac neto pomnje ovomu
razlaganju, to dolazi, razirit e mu se jamano toliko krug nje
gove spoznaje o prirodi, da ne e odloiti nezadovoljan ovu knjigu
iz ruku. Ta tih je pojava u uzdunom oceanu velik broj, udni su
i mnogo zanimljivi, dosta ih je i zagonetnih, pa nam zaokupljaju
cielo miljenje, a svi se tiu nae koe vie nego ikoji pojavi druge
vrste. Nu ponovno molimo u itatelja i itateljica neto pomnje i
miljenja, jer je stara rie : bez muke nema nauke !
2.
Sve, to znamo o pojavima u uzdunom oceanu, tekovina je naj

novijega vremena, s toga je nauka o tim pojavama, kako rekosmo, naj-
mladja sestra u kolu prirodne nauke, pa nije udo, daje m e t e o r o
l o g i j a danas jo nedotjerana nauka. Nu i u tom pedlju vremena
prikupilo se toliko pouzdanih rezultata, da joj krivo cine svi oni to

boe naobraeni ljudi, koji o njezinim uspjesima govore tek priezirom.
Prvi termometar sagradio je Drebbel godine 1705., a prvi ba
rometar Toricelli godine 1643. Prije obreta ovib dvaju aparata za
mjerenje topline i tlaka u uzduhu, nije se moglo pravo ni govoriti
o kakovoj meteorologiji. Pitanje o promjenama vremena dodue
veoma je staro, nu to se pitanje u starom vieku pobrkalo s tolikom
mnoinom sujevjerja, da se je nauka kasnije tek uz velik napor
morala po malo otresati toga balasta, a to joj je jako priecilo raz
vijanje. Veoma je zanimljivo pratiti utjecanje sujevjerja u meteoro
logiji u starom vieku, ali ovdje nije tomu mjesta. Koga bi to za
nimalo, neka uzme u ruke knjigu : van Bebber, Handbuch, der aus
benden Witterungskunde; I. Theil. Nada sve je tetno utjecao
nesretni p r o b l e m o p o g a d j a n j u v r e m e n a i on je glavni uzrok,
to je meteorologija tako dugo spavala. U prastaro se ve doba
javlja ovo pitanje, ali nitko ga nije umio da riei. U svako je doba
bilo dosta ljudi, koje je zavodila to nada na veliku slavu, to na
materijalno bogatstvo, da napuste jedini izpravni put iztraivanja u
prirodnoj nauci, put izkustva, pa su kuali, da u jedan mab pre
skoe sve ograde i zapreke spoznaji istine, koje se obino svlada
vaju tek munim i nada sve uztrajnim radom.
Problem o pogadjanju vremena izlazio je ljudima sve tei, sve
se vie sakrivali uzroci tim pojavima i njihovim toli hirovitim pro
mjenama. Sve su vie ljudi gubili vjeru, da e u obe nai uzroke
tim pojavima i njihovu uzajminu svezu, pak su radi toga doli na
nesretnu misao, da uzrok promjenama vremena u obe i nije na
Zemlji, nego izvan nje u zviezdama. Tamo je zapisan udes ljudi
kao u velikoj tajinstvenoj knjizi, tamo su traili i uzroke promje
nama vremena, pa da odgonenu pismo ove tajinstvene knjige, trudili
su se ljudi itave viekove. S podpunim su pravom Sunce smatrali
glavnim uzrokom godinjih promjena u vremenu, jer se je pravilno
izmjenjivanje godinjih dobi prema poloaju Sunca posvema jasno
izticalo. Nu analogijom su prenieli utjecanje Sunca i na druge
zviezde tim radije, to su veoma raznolika gibanja i poloaji zviezda
bili posvema prema hirovitim i raznolikim promjenama vremena
na Zemlji, pa su se nadali, da e u tom nai klju, po kojem
e odgonenu ti sve n e p r a v i l n e promjene vremena, koje svaki cas
znadu pobrkati pravilni red godinjih promjena, pa se nikako ne
mogu protumaiti gibanjem Sunca.
Uz Sunce inio im se Mjesec najsilnije tielo na nebu; u svojim

raznovrsnim fazama i poloajima prama drugim zviezdama inio im
se prava slika i prilika hirovitim promjenama vremena i tako je
dobio Mjesec zadau, da odredjuje vrieme na Zemlji! Ovo prastaro
sujevjerje, trajalo je sve do polovice naega vieka, a dosta je svieta,
koji i danas u to vjeruje. Seljaka pravila o mieni Mjeseca", proricanja
stoljetnoga kalendara i sva ostala proricanja o promjenama vremena
na temelju utjecaja Mjeseca i zviezda neprolazni su spomenici na
ivnog shvatanja prirode, koje nije niknulo na izkustvu, nego je iz
miljotina ljudske volje, ali toj se priroda ne pokorava.
Pa i poslije izuma barometra i termometra, kad su ljudi bar
umjeli mjeriti stupanj topline uzduha oko sebe i njegovu teinu, pa
tim mogli konstatovati, da se masa uzduha na istom mjestu mienja;
kad su ve na raznim mjestima Evrope stali redovno motriti i bi
ljeiti ove dvie stvari, veoma se polako mienjalo miljenje o pro
mjenama vremena.
Grdje su Mjesec i ostale zviezde tako dugo i absolutno vladali,
tu je bilo slabo vjere u neznatne na oko podatke termometra i ba
rometra. Jo je uviek ostalo polje irom otvoreno sujevjernim sa
njarijama bez smisla, polje obraslo draem svake vrste, koji je
uhvatio tako duboko korienje, da je sjeme prave nauke tek polako,
veoma polako i riedko moglo nicati.
Prvi uspjeni pokus da se urede motrenja o promjenama vre
mena na veem teritoriju potjee radi toga tek'iz konca prologa (18.)
vieka. Societas meteorologica Palatina" u Mannheimu u Bavar
skoj od g. 1780. do g. 1792. uredila si je prva veu mreu mjesta
po Evropi, pae i Americi i na Grnlandu, gdje su tri put na dan
o odredjenim rokovima motrili i biljeili podatke o vremenu. Sa
kupljeni podatci bili su temelj znamenitim radnjama njemake kole
u prvim decenij ama ovoga vieka, kojoj je na elu bio Berlinski
profesor Dove, koji je svojim sjajnim radnjama dugo vremena od-
redjivao smjer meteorologikoj nauci, akoprem je nauka u novije
doba pokazala, da su aliboe te radnje u svojim konanim rezul
tatima bile krive.
im se je sabralo dosta materijala, poee ga redjati za svako
mjesto po godinama i traiti srednje vriednosti temperature, tlaka
uzduha i dr. za pojedine dane, mjesece i godine. Iz ovih si srednjaka
mogao razabrati, kaki je poprieko karakter vremena na tom mjestu
Zemlje, a kad bi izporedio promjene ovih srednjaka u duim od-
sjecima vremena ili odklone najskrajnijih vriednosti od mnogogo

dinjeg srednjaka, mogao si odrediti granice, unutar kojih se pojave
vremena u nekom kraju kreu i tim je bio odredjen k l i m a t i k i
znaaj toga mjesta.
Kad su onda dalje isporedjivali klimaticke znaaje dalekih
mjesta, mogli su poblie odrediti razliku u k l i m i (podneblju) raz
liitih krajeva zemaljskih, koje su se oitovale ba u tom, kako se
razvijaju prosjene pojave vremena u raznim krajevima.
Ako se i mora priznati, da je ova metoda doniela mnogo ploda
mladoj nauci meteorologiji, valja priznati i to, da za izuavanje
mnogih pojava nije dostatna. Nas u prvom redu izazivlje prividno
sasma nepravilni, gotovo hiroviti teaj vremena, gotovo nebrojene
raznolikosti u promjeni vremena; nas zanimaju u prvom redu, kako
pri tom utjeu oni faktori, koji sastavljaju vrieme, pa napokon,
kako se pojedine pojave vremena veu s velikim obenim cirkula
cijama u naoj atmosferi. Tu je pravo polje meteorologiji. Da odkri-
jemo zakone i uzroke tim pojavima, za to nisu dostatni bili rezultati
opisane metode. Srednje vriednosti nalik su na nieme kipove, u
kojima nema daha svjeeg ivota ; one nam daju samo idealno stanje
atmosfere, koje se ili riedko ili nikada ne pokazuje, u njima se
posvema izbrie neprekinuti prielaz iz jednoga stanja atmosfere u
drugo, a ba ovi, gdjekada veoma nagli prielazi jesu najzanim
ljiviji i najvaniji dio u nauci, koja eli da izpita zakone i uzroke,
po kojima se mienja vrieme. Samo pomno razmatranje p o j e d i n i h
pojava v r e m e n a dovesti e nas do toga, da uhvatimo jasnu sliku
njihovu, da spoznamo promjene u njihovom teaju i da odkrijemo
napokon i prave uzroke tim promjenama. Na oveem prostoru n. pr
na zapadnom dielu evropskoga kontinenta ima vrieme neki ka
rakter. Red je na meteorologu, da uhvati faze u razvijanju toga
vremena, kako se oituju na svim mjestima u istom asu, da ih
izporedi s fazama prije toga i poslije toga, pa tim tek dobije pod-
punu i jasnu sliku o tom, kako se je vrieme u tom sluaju zaista
mienjalo, pred njegovim se duevnim okom prelievaju svi pojavi
vremena neprekidno jedan u drugi.
Do toga vodi druga novija metoda meteorologije, koju zovu
s i n o p t i n o m m e t o d o m . Sastoji se u tom, da se pojedini elementi
vremena, koje obuhvaa u zadanom asu ovei teritorij, zabiljee
na geografskoj karti. Baci li oko na tu kartu, moe pregledati
pojave vremena na itavom teritoriju. Naini li to isto 24 sata
kasnije, uhvatio si jednini mahom sve promjene vremena, koje su

se na tom teritoriju zbile za ta 24 sata.
Nu ova metoda prouavati vrieme mogla se je uspjeno raz
viti tek onda, kada se je telegrafska mrea razirila po cielom svietu.
Telegraf u slubi meteorologije bila je nudna podloga novoj metodi,
koja je u ovo nekoliko godina, to je uvedena, nauci doniela
liepe plodove.
Malo vremena iza toga, to su drave bile medju sobom sve
zane telegrafskim icama, niknula je misao, da se primieni telegraf
u meteorologiji. Osobiti pojavi u uzdunom oceanu, u prvom redu
jake oluje, koje bi poinile veliku tetu, strane tuce, obilne oborine,
od kojih bi nastale poplave, dojavljivali bi telegrafom novinama.
Pokazalo se u tim sluajevima u brzo, da moe elektrinom strujom
pretei i najei vihar, koji se javi negdje u Evropi, pa se u
smjeru vjetra pravcem dalje giba, i da moe jo za vremena upo
zoriti dotine krajeve na to, kakova im pogibelj prieti.
Austrijski meteorolog K r e i l i amerikanski Pi d din g t o n u isto
su vrieme tu ideju iztakli (1842.). Oba su u prvom redu mislili na
brodarstvo. Nu kraj tadanjih nesavrenih telegrafa misao se nije
dala odmah izvesti. Na temelju radnja amerikanskih meteorologa
Espyja, R e d f i e l d a i nada sve L o o m i s a kuali su najprije Ame
rikanci da upotriebe telegrafike viesti o vremenu za brodarstvo
na obalama atlantskoga oceana. U Evropi bio je povod slinim po
kusima osobite vrste pojav u uzdunom oceanu. Silni vihar, koji je
u zapadnoj Evropi postao, valjao se prama iztoku kroz cielu Evropu,
pa je dne 14. studena god. 1854. zdruene mornarice u crnom
moru gotovo smrvio i tabor u Balaklavi zaista unitio, a jedan je
ratni brod potonuo. Slavnomu je astronomu L e v e r r i e r u naloio
francuzki ministar rata, da iztrai uzroke, s kojih je postao taj
strani vihar, koji je po itavoj Evropi nemilo harao. Iztraivanje
po novoj sinoptinoj metodi donielo je ovaj veoma zanimljivi re
zultat: Vihar je iao Evropom od sjevero-zapada na jugo-iztok, pa
da su ga t e l e g r a f s k i iz Bea j a v i l i u Krim, b i l a bi v i e s t
j o za v r e m e n a d o l a u Krim, da se m o g u i m o r n a r i c a i
v o j s k a z a k l o n i t i . Na temelju ovoga rezultata uredjen je u Fran-
cuzkoj godine 1856. podpuni sustav telegrafski za vrieme, pa su
se od godine 1857. svaki dan publicirale viesti. U aprilu godine
1860. poeli su izdavati telegrame za luke, a u kolovozu godine
1863. poeli su svaki dan slati u sve luke brzojavne viesti o vje-
rojatnom vremenu za sutradan, koje su se upirale o prilike vjetrova

i o tlak uzduha po Evropi.
Prognoze u svrhe ratarstva poeli su izdavati mnogo kasnije,
naime godine 1876.
Telegrafska meteorologika sluba naglo se je razirila po
cieloj kugli zemaljskoj i danas se iztiu osobito tri sustava za
telegrafiranje vremena: 1) E v r o p s k i ili k o n t i n e n t a l n i sistem,
koji se je razvio iz Leverrierovog sustava francuzkog; 2) e n g l e z k i
sistem, to ga je utemeljio admiral F i t z r o y i 3) a m e r i k a n s k i
sistem, najbolji od svih, bio je do godine 1891. vojniki uredjen,
a od toga vremena preao je Signal Service" sasma u upravu
gospodarskog odsjeka.
Iz ove kratke crtice o razvitku moderne meteorologije razabrao
je italac jamano i sam, da su obje glavne metode meteorologickoga
izpitivanja pojava u uzdunom oceanu eda naih dana; je li udo,
da rezultati nisu onako vi, kakovih bi si ovjek u interesu pogadjanja
vremena elio ? Nu pravi su put izpitivanju nali, temeljni su zakoni
danas ve odkriveni, a stotine marljivih ruku rade na tom, da po
dignu zapoetu gradnju sa temelja u vis. I mi idemo, da te temelje
sa svih strana razgledamo.
3.
Dosta je muan posao za ovjeka izpitivati pojave u uzdunom

oceanu. Ta mi ivimo samo na dnu toga oceana ! A dubok je.
Pogledaj samo, kad je liep sunani dan, na nebo. Uzduh, koji je
oko tebe bez ikakove boje i skroz proziran, pokazuje ti liepu modru
boju, dokaz, da veoma visoko see. Misle da to nije prirodna boja
uzduhu. Kad bi to bila, bio bi za nas uzduh kao modro staklo, pa
bi mi Sunce morali vidjeti modro. Modrina neba je odraeno sun
ano svjetlo. Ako se pako odrazuje, mora da je neto u uzduhu,
od ega se odrazuje. Pa tako i jest. Posvema ist uzduh bio bi
svakako bez ikakove boje, ali takova uzduha nema nigdje na svietu.
Sva je atmosfera puna najsitnijeg praka, koji je tako sitan, da
ga ne vidimo, a tako je lak, da lebdi u uzduhu. Toj praini priivaju
modrinu neba : ona razsipa sunano svjetlo i tim proizvodi modrinu
neba. Ako poalje zraku jakoga bieloga svjetla u tekuinu punu
najsitnijih atoma, opazit e i u njoj istu pojavu: kratki modri
valovi svjetla, to su u bielom svjetlu sunanom, obilnije se odrazuju
od sitnih atoma, nego li dugaki crveni valovi, pak nam se voda

ini modra. Tako si tumaimo tamnu modrinu vode, tim tamniju,
to je voda dublja, i krasnu plavu boju atmosfere.
Po toj boji ve zakljuujemo pravom, da je naa atmosfera
veoma visoka. Kolika je visina atmosfere? U znoju se lica svoga
penju ljudi na najvie bregove, u istinu pak sitne nabore, koji su
jo uviek na dnu uzdunog oceana; sitni su spram dubljine oce-
anove, ako i ne spram nas. Mi smo od prilike u istom poloaju, u
kojem je rak u akvariju, koji neprestano puza po dnu njegovom ;
samo je rak u malom carstvu vode, a mi smo u velikom uzdunom
oceanu. Nad njim je jedva jedan metar tekuine, u kojoj ivi;
nad nama je mnogo kilometara tekuine, u kojoj ivimo. Raci ja
mano ne vide preko ogranienog svog vodenog carstva, oko nae
pako vidi daleko nad nau atmosferu. Sada e svatko razumjeti, da
je teko izpitivati uzduni ocean. Sva opaanja, to ih mi ljudi mo
emo uiniti, vezana su na onaj mali dio uzdunog oceana, koji je
oko nas, nikada se ne moemo dignuti nad atmosferu, da ju gledamo
iz vana kao cjelinu. Svaki nam as moe laka maglica zastrti vidik i
zaprieiti motrenje. Ba bi tako neprilino bilo raku, koji bi htio da
izpita vodu, kad bi svojim nogama uzvitlao neto mulja u vodi oko
sebe. Prije su cienili visinu atmosfere na nekih osamdeset kilome
tara nad povrinom Zemlje. Kolika je zaista, to moemo tek po-
gadjati i zakljuivati po odredje-
nim znakovima. Prikovani na dno
oceana, ne moemo da izmjerimo,
kako se visoko uzdie nad naim
glavama. U najnovije vrieme misle,
da je atmosfera najmanje trista
ili etiri stotine kilometara visoka,
a moda je pae pet ili est sto
tina kilometara visoka. Ona nije
podpuna kugla. Po raunu L a p l a -
ceovom mogla bi se atmosfera pla
neta poradi centrifugalne sile, koja 81. 1. Matematina granica
atmosfere.
se razvija kod vrtnje planeta oko
osovine, najvie toliko splosnuti, da joj je promjer na ekvatoru jo
jedan put tako velik, kao promjer na polovima. To je m a t e m a t i n a
g r a n i c a atmosfere, kako ju pokazuje naa slika (si. 1.). U istinu ona
nije ovako pretjerano splosnuta, premda je svakako na ekvatoru neto
Kuera: Vrieme.
deblja nego na polovima. Nu tamo na granici je uzduh ve posvema

drugaiji, nego na dnu oceana, gdje ga mi diemo. Sto se vie penjemo,
uzduh je sve rjedji. Tamo gore zaprema ista mnoina uzduha kud
i kamo vie prostora, nego ovdje na Zemlji. Drobnice su tamo
mnogo dalje jedna od druge.
81. 2. Gjaurisankar, najvii brieg na Zemlji.
Tko se penje na visok brieg ili se die u balonu, osjea to veoma

jako. S poetka mu je uzduh samo laki i ugodniji, jer je rjedji nego u
ravnini. Nu im postane jo rjedji, dah je sve krai i srce jako tuce: osje
a neugodan tlak. Kad bi se sve dalje penjao, zaguio bi se napokon.
G j a u r i s a n k a r je visok oko 8*8 kilometara (si. 2.). Jo se nije
ovjek popeo na vrhunac njegov, a teko, da e se ikada moi
popeti. Nema dvojbe, da bi ovjek i na onom vrbu mogao neko

vrieme dibati, kad bi ga tkogod tamo smjestio; nu kako bi ovjek
tamo mogao doi, toga si ne moemo pravo da predstavimo. Riedki
hi mu uzduh davno prije, nego to bi doao tamo, slomio snagu
toliko, da bi se jedva mogao gibati. Kad bi ga tko onamo posadio,
jamano bi ondje samo leao na zemlji teko diui. U poetku
devetnajstoga vieka kuao je Alexander H u m b o l d t , da se popne
na C h i m b o r a s s o u Andama, po tadanjem miljenju najvie gore
n a Zemlji. Nu i njega i njegove pratioce spopala je muka i vrto
glavica, jedva su se vukli i teko su disali, pa su se morali vratiti.
Tek sedamdeset godina kasnije uspio je u tom poslu W h y m p e r .
I ovaj put su odvane turiste snale teke boli : slabina, glavobolja,
groznica i teko disanje; najveim naporom ipak su doli na vrhunac
(6300 metara). Jednu su no prenoili pod vedrim nebom 5000
metara nad morem, a sutradan stajali su pobjednici na vrhuncu
Chimborassa. Zadnji kilometar penjali su se punih pet sati, dok
ovjek u ravnici kilometar lako prodje za 10 minuta! Morali su da
prolaze kroz veoma mekani snieg, pa su si ga pred sobom odgrtali
metar po metar i etveronoke dalje puzali. Ovaki napor u tolikoj
visini i u tako riedkom uzduhu pokazuje, to moe ovjek, kad
je u njega eljezna volja. U tim visinama mogu ivjeti samo jo
ptice. U Andama kondor, a u Alpama samo orao i jastrieb mogu
letjeti preko najviih vrhunaca. Posebne se samo vrste ptica diu
u sve vee visine, i svaka visina ima svoje ptice, kako to pokazuje
naa slika (si. 3.). Evo im imena: 1. Kondor (njega su vidjeli u visini
od 9000 metara). 2. Brkut. 3. Bjeloglavi strvinar. 4. Huhora.
5. Orao. 6. Urubu. 7. kanjac. 8. Sokol. 9. Kobac. 10. Kolibri. 11,
Golub. 12. Egipatski strvinar. 13. Lastavica. 14. aplja. 15. dral. 16.
Patka i labud (ive u jezerima visokim do 1800 m.). 17. Gavran.
18. eva. 19. Prepelica. 20. Papiga. 21. Jarebica i fazan. 22. Tunjak.
Najvii je brieg u Evropi Montblanc (4800 metara). D e
S a u s s u r e popeo se je prvi godine 1787. na nj. Osjeao je uv
stvo velikog straha i umora. Kad se je vrhuncu primicao, morao je
stati svakih petnaest koraaja ili lei, i mnogo puta on i njegovi
pratioci malo da nisu pali u nesviest. Kao to na moru morska,
tako u visokim gorama stigne ovjeka gorska bolest.
Kad ovjek navikne riedkom uzduhu, bolest poputa. U An
dama ima 3600 metara i 3800 metara visoko nad morem itavih
.gradova i nikomu ondje ne smeta tanji uzduh.
TJJbalonu, gdje se ljudi ne moraju nita napinjati, popeli su

se ve u vee visine od fnajviih bregova. Englezi Coxwell i
G l a i s h e r kao da su se do naih dana najvie uzdigli: jedanaest
kilometara nad morsku povrinu. Ali su i mnogo trpjeli od tankog
uzduha i ljute zime. Kad su se drugi put dali na put iz Wolver-
hamptona, balon se je naglo dizao i za 10 minuta ve se je sakrio
u oblacima. Opet se je pokazao i opet sakrio, da se iznova pokae
u visini od 4800 metara; nestalo ga opet; poslije ga vidjee kao
prozirnu loptu, koja se je sjala kao Mjesec u sunanim zrakama.
Put je trajao od jednog sata po podne do pola pet, i u tom se je
vremenu balon digao sedam tisua i dvije stotine metara visoko.
Gorska je bolest snala putnike i u balonu; nu krv im nije na
nos udarila, kako se to obino javlja kod penjanja na. bregove, a
nije im bilo ni uma u uima. Ipak su dosta trpjeli. Glaisher se
junaki drao i biljeio svaku minutu prilike u atmosferi, makar
da mu je bila muka, makar da je osjeao tlak u modjanima, veliku
bol u glavi i 108 udaraca svoga bila u minuti sve posljedice
tankog uzduha. Vidik s visine mora da je bio krasan. Ni najmanji
im oblaak nije krio onoga, to je bilo pod njima, i Zemlja im se
nije vidjela kao okrugla ploa, nego kao izdubina, koja je okolo
na okolo obrubljena horizontom, koji se u daljini uzdizao nad Zemlju,
kao rub na tanjuru ili na staklu od ure, kad se preokrene. Turisti
dobro znadu tamnu modrinu neba na visokim bregovima. Glaisher
i Coxwell ju vidjee i nad sobom i pod sobom; neograniena mo-
drina sezala je duboko dolje k Zemlji u upljinu pod njima, ali i
bez kraja gore nad njima: neizmjeran ocean, uzduni ocean, bez
obala, a u njem su plivali smioni putnici. Bezkrajno more oblaka,
koji su neprestano mienjali svoje oblike, gomilalo se u velike bre
gove uzdu njihova horizonta; gdjekada bi se i sloili pa na as
zastrli Zemlju oku njihovomu, koje je jedva podniel snieni sjaj:
njihov. Kako se balon dizao sve vie, modrina je postajala sve
jasnija, a boje se zemaljske povrine gubile sve vie. Kad su bili
1600 metara -visoko, jo su uli glas ljudi, koji su snano vikali;
3200 metara visoko uli su samo krepak lave psa.. Kako se balon
giba zajedno s uzduhom, nisu osjeali nikakova treskanja ni gu
ranja, kao na brodu, nikakovoga gibanja napried, kao na moru
jer se gibanju nije nita opiralo. Za gibanje je balona karak-
tistina neka osobita tiina i kontinuitet, u koliko se tie osjeanja
putnika. Die li se balon, ini se putniku, da se Zemlja odmie;
sputa li se, ini mu se, da se Zemlja die k njemu. 0 svom gibanju

nema putnik gotovo nikakvoga osjeanja. Za ovu varku naao je
jedan amerikanski plovac dobru rie. Ree, da se je ba btio sasma
polako sputati, kad mu najedno Zemlja udarila o ladjicu balona
Glaisher i Coxwell digli su se mnogo puta u uzduh. Najzanim-
ljivi je ipak put od 5. rujna god. 1862., kad su se digli do najvee
visine, koju je do tada dosegao ovjek, do 11 kilometara i neto
vie. Sjetimo li se, da je Gjaurisankar, dva puta tako visok kao
Montblanc, i da su se nai putnici toga dana jo 2400 metara vie
digli od najveega vrhunca u Himalaji, razumjet emo i pogibelj,
u koju su srtali. Nikad se, ni prije ni poslije ljudi ne popee
vie u uzduni ocean. Tek godine 1894. dosegoe istu visinu dva
Niemca. Pravo je udo, da su se vratili ivi na Zemlju. U onim
visokim krajevima uzdunog oceana ve nema ivota; u bezkrajnoj
pustoi, kojom su plovili putnici, bila je mrtva tiina; ne ue ni
glasa, ako ne pospjeeno kucanje svojih srdaca, teko svoje disanje,
kucanje ure i utanje ventila na balonu. Kad su poli sa Zemlje,
pokazivao je termometar 15 C. Malo poslije prosiecao je balon
vrste oblaka, debele nekoliko stotina metara i napokon dodje u
vedro nebo, obasjano arkim Suncem. Nad njima je tamno modro
nebo, a pod njima nebrojeni bregovi oblaka, koji se valjaju kao
ogromni talasi. Gdjekada su putali golube. Jedan, kojega su izpustili
osam kilometara visoko nad Zemljom, survao se kao kamen u dub-
ljinu. Od dva goluba, koje su jo vie sobom nosili, smrzao se
jedan, a drugi leao je u nesvjestici. Osam kilometara nad Zemljom
kazivao je termometar 17 C. Nu sve vie jurie hrabri putnici,
dok napokon Glaisher ne izgubi sviesti. Da je bio sam u balonu, bio
bi umro. Da se u tom asu nije otvorio ventil, balon bi ga ponio sve
vie, gdje bi se bio s nestaice uzduha zaguio. Coxwell ni sada
jo nije htio da obustavi dizanje balona, ali je ipak oprezno radio. Kad
je doao jedanaest kilometara visoko poela i njemu sviest smalaksa-
vati. Jo koji minut i obojica bi izdahnula. Sad je tek popustio, ali
je i bio skrajnji as. Ruke su mu ve bile iznemogle, zubima je
uhvatio uzicu ventila, plin je stao izticati i balon (si. 4.) se polako
sputao. Oba su se spasila i izveli su do tada neuveno djelo.
Veliko djelo, ako uzmemo na um, to moe da uradi slabaan
ovjek, ini se po tom, da je 11 kilometara skrajnja granica, na
kojoj jo moe da ivi ovjek neto malo vremena. Misle, da se samo
nekoje ptice mogu gdjekada popeti jo koji kilometar vie.
Nu to je jedanaest, pa to je estnaest kilometara spram du-

bljine uzdunog oceana od est, moda i osam stotina kilometara ?
Uz najvei napor na, mi smo zajedno s pticama na dnu toga
oceana i moemo tek u najblioj blizini dna njegovog leprati.
A kako je tamo dalje gore?
81. 5. Assmannov balon u naune svrhe.
To nam pitanje ne da mira. Posljednjih godina sagradie ba

lone ba u naune svrhe. Smjestie u njima skupe aparate, koji sami
biljee i visinu, do koje se popne balon i sve prilike atmosfere
u tim visinama. Mnogobrojnim pokusima nali su i najbolje oblike
za takove balone. Najbolji se pokazao za naune svrhe A s s m a n n o v
b a l o n , koji su prije tri godine putali iz Berlina prvi put, kako ga
pokazuje naa slika (si. 5.) u donjem dielu njegovom. Tu vidi u koari
iiajsavrenije meteorologike aparate, koji sami biljee pojave u velikim
visinama atmosfere, ali ujedno i visinu, do koje se je balon popeo.
alju ih ee s raznih strana Evrope same u vis, kako bi se dobrom
sreom popeli jo u vee visine, gdje ovjeku ve nema ivota, tamo
SI. 6. Balon iznad oblaka.
zabiljeili prilike uzdunog oceana i onda opet natrag doli na

Zemlju. Takov ballon perdu" digao se doista ve nekoliko puta u
vee visine, do 15 kilometara, i vratio se sretno na Zemlju, na
veliku radost ljudi, koji su s aparata itali, kako je tamo u
uzdunom oceanu, gdje slabaui ovjek ve ne moe da ivi. U nae
se dane ba izvode u Berlinu, Parizu, Londonu i Petrogradu prvi

pokusi ove vrste i pripoviedaju udne stvari o uzdunom oceanu.
Bit e prilike, da ih spomenemo kasnije, a nadamo se u velike,,
da e ovaj najnoviji nain izpitivanja atmosfere u nedosenim za nas
visinama nauci naoj donieti liep plod. Naa slika 6. pokazuje taki
balon u velikoj visini daleko iznad oblaka.
4.
Kakov bi bio na sviet, da nema uzdunog oceana oko sebe . T
teko si moemo predstaviti. Tolika je uloga atmosfere u naem,

ivovanju na zemaljskoj kugli, da je vriedno osvrnuti se na pitanje ::
to bi bio ovaj sviet bez nje? Fantazija nam mora u tom pomoi r
jer jo nije bilo ovjeka na svietu bez atmosfere; pa sve da moe

tamo putovati, ne bi mogao ondje ni asa ivjeti. Gore bi mu bilo-
nego plovcima po uzduhu 11 kilometara nad zemljom: oni imadjahu:
bar neto uzduha, pa bilo i tankoga, al ovi ne bi imali nikakvoga..
Dvojaka je vriednost uzdunog oceana za Zemlju: on joj Je
na veliku korist, ali ju i poljepava.
Uzduh je silan ocean, u kom sve die, to ivi. Da kugla nema
toga oceana, na Zemlji ne bi bilo ni ljudi, ni sisavaca, ni riba, ni
ptica, ni kukaca, u obe niega to ivi.
Kao vodeni ocean, tako se bez prestanka giba i uzduni ocean.
Ako je za sumornog ljetnog dana i najvea tiina, da se ni pero
ne moe dizati, uzduh ipak nije podpuno miran: on se giba uviek
tamo i amo, gore i dolje. Oiela je atmosfera zamren sustav
uzdunih struja i svaki neto vei obujam uzduha ima svoj podpuni
teaj strujanja. Digne li ruku, izveo si ve slabaan vjetri; okree
li kolo, izveo si mali vrtlog u uzduhu, u obe svako gibanje tjelesa
u uzduhu, izvodi posebno gibanje samoga uzduha.
Na Zemlji je sada jo i previe vode za sve, to ovjeku treba.
Nu kad bi si ovjek sam morao svu vodu vui iz jezera i rieka,
zapao bi u veliku nepriliku.
Uzduni mu ocean obavlja u velike taj posao, a ono malo,
to mu ovjek umjetnim nainom pomae, pokazuje tek pravo, kako
malo ovjek umije. Uzduni je ocean naime velika sisaljka za vodu,
velik stroj, koji vue vodu iz oceana, jezera i rieka, pa ju opet
izlije na polja, da njom okriepi biljke i ivotinje i da sve na Zemlji,
kako treba, opere i oisti.
Bez gibanja nema ivota: mir je smrt. Naa bi Zemlja bez

svog uzdunog oceana bila mrtav sviet.
Ali bi bila bez uzduba i gluh sviet. Svi zvui, to nam dolaze
do uha, potjeu od uzduba. Da nema uzduba, koji prenosi sve ti
traj e zvuka, mogla bi se dva tiela makar kako snano sukobiti,
mi od toga ne bi uli nita. Sve da moemo ivjeti bez uzduba, ne
bi uli potoka, kako tee, ne bi uli slapa, kako se rui u dubljinu,
mora, kako buci, ne bi uli vjetra, ni utanja lista, ni pieva
ptice. Niti bi glas ovjeji, ni sladki zvui muzike, ni grmljavina
ni sto vrstni drugi zvui ikada doprli do naeg uba: sviet bez uz
duba, bio bi sviet gluh.
Sviet bez uzduba dodue ne bi bio taman sviet, ali bi nain
razsvjete bio posvema drugaiji. Nebo bi bilo crno, kao katran, uz
arko Sunce sjale bi po danu zviezde, crne teke sjene izmjenjivale
bi se s mjesta s najeim svjetlom, svib krasota, to ib sobom
nosi izbod i zalaz Sunca, nestalo bi : ne bi bilo raznovrstnib pre-
lievanja boja, ni pozlaenih oblaka.
Uzduh na lomi sunane zrake, svraa ih s njihovih pravaca,
i raztresa ih na sve strane, pa nas tako obasipa sa svih strana
njenom mreom ugodnoga svjetla, ublaujui arki sjaj sun
anih zraka.
Nu sunane nam zrake nose na Zemlju i toplinu. Da nema
uzduha, bila bi uz najveu vruinu na jednoj strani, najljua zima
na drugoj. Te grdne opreke uzduni ocean liepo izravna, a kad
Sunce zadje, ne udari smjesta strana studen, jer je uzduh preko
dana neto od sunane topline progutao, ugrijao se je i on i po
vrina Zemlje, pa nas nou neto svojom toplinom grije. Poznati
su svakomu topli i hladni vjetrovi. Topao je vjetar uzduh, koji je
strujao po vruoj povrini kopna ili vode, i u se primio toplinu,
koju nam je donio. Vjetar je hladan, kad je doao k nama preko
hladnih zemalja ili voda, gdje je izgubio neto od svoje topline, pa
ovako hladan doao k nama. Englezka je n. pr. mnogo toplija,
nego Amerika u istoj geografskoj irini. Glavni je tomu uzrok
topao uzduh, to ga sobom vodi morska struja, golfstrom, koja
tee iz tropskih krajeva na sjever i po zapadnoj obali Evrope
raziri svoj topli uzduh. Da nema uzdunog oceana, sve bi to bilo
drugoj aije.
Kakova je materija taj nama toliko vriedni uzduni ocean?
On nije jednostavan plin, nego je smjesa od vie plinova. Nu ima
vie nego jedan nain, kako se mogu smieati materije. Baci li

komad sladora u au aja, nestat e za as sladora, i kad dobro
promiea, osjetit e, da je aj sladak. Sladora dodue ve ne vidi,
ali on je ipak tu: razstavljene drobnice njegove plivaju u aju i
zaslade ga; ne vidi ih dodue, ali ih osjea okusom. Slador se
nije s ajem sastavio u novu materiju. Caj je ostao aj, a slador
je ostao slador.
Pomiea li neto fine eljezne piljotine i sumpora, ni oni se
ne sastave u novu materiju: eljezo ostane eljezo, a sumpor je i
dalje sumpor. Nu primakne li toj hrpici goruu igicu, razarit e
se i pretvorit u sasma novi crni praak, koji nije ni eljezo ni
sumpor, nego neto tree. Nestalo je eljeza i sumpora, a postala
je nekakova posvema nova materija. Ovaki se pojav zove k e m i k o
s a s t a v l j a n j e . Biljeg mu je bitni taj, da se dvije materije ili njih
vie sastave u novu, posvema razliitu materiju.
Sve su materije na svietu, to ih poznajemo, ili j e d n o
s t a v n e ili s a s t a v l j e n e . Jednostavnom zove kemiar materiju,
koju nikojim nainom ne moe da razstavi u dvije ili vie drugo-
jaijih materija. Sastavljena je materija postala od dviju ili vie
razliitih materija, pa se zgodnim nainom dade opet razstaviti na te
materije. eljezo je n. pr. jednostavna materija ili elemenat, jer
nema kemiara, koji bi mogao komad istoga eljeza razstaviti na
druge kakove materije. On ga moe i izpariti, ali i tekuina i para
jo je uviek isto eljezo. I zlato je taki elemenat. Ma to s njim
radio, makar kako ga pretvarao, ostaje uviek zlato. Jesu li to za
ista pravi elementi, toga ne moemo rei. Mi smijemo samo to
tvrditi, da do danas nismo nali naina, kako bi ih raztvorili,
pa zato vriede nama kao elementi. Voda je n. pr. sastavljeno
tielo. Sastavljena je od kisika i vodika. Oba ova plina, kad
je svaki za se, sasma su prozrani, pa ih ne vidi. Sastavljeni daju
u tekuem stanju vodu, u tvrdom led, a u uzdunom vodenu paru.
Do sada ima 70 takih kemikih elemenata. Nekojih je na
Zemlji veoma mnogo, a drugih veoma malo.
U materijalnom su svietu ti elementi ono, to je alfabet u litera
turi. Sve su riei sastavljene od slova alfabeta u razliitim razporedima.
Sve su materije u prirodi ili jednostavne t. j . one su slova alfabeta
ili su sloene od jednostavnih materija u razliitim svezama.
I uzduh je sloen od dviju jednostavnih materija od d u i k a i
k i s i k a , ali nije sastavljeno tielo, nego je samo s m j e s a obih. Oba
su elementa u uzduhu pomieana, kao slador i aj, plivaju jedan

uz drugi, nu iz njih nije postala nova materija. Svakomu od obih
plinova ostao je u uzduhu njegov posebni karakter, ni jedan se
od njih nije ni u em promienio, od njih nije postala nova trea
materija.
Kisik je neto tei od duika, pa bi mogli slutiti, da e se
kisik bar gdjekada spustiti dolje, a duik dii u vis. Toga u naem
uzduhu nema nikada. U v i e k j e u z d u h s m j e s a o b i h p l i n o v a
i to po s t a l n o m o m j e r u .
Nema sumnje, da je tomu glavni uzrok neprestano strujanje
(cirkulacija) uzduha. Iztrauje li uzduh s najviega briega ili iz
najdubljega rudnika, smjesa je svagdje gotovo na dlaku jednaka.
Po obujmu ima u uzduhu malo ne e t i r i p u t a t o l i k o d u i k a ,
k o l i k o k i s i k a . To e rei u jednoj litri uzduha naao bi, kad
bi mogao sav kisik odluiti od duika, osam decilitara duika, a
samo dva decilitra kisika. Kad bi dakle imao pred sobom etiri litre
istoga duika, pak bi htio da naini od toga obinog uzduha,
morao bi tomu dodati jo jednu litru kisika, pa je uzduh gotov.
Nu to bi bio posvema ist uzduh. U uzdunom oceanu ima
osim ovih dvaju glavnih plinova jo i drugih plinova, ali u veoma
neznatnoj mnoini. To su u g l j i n a k i s e l i n a , a u jo manjoj
mjeri a m o n i j a k . U jednoj s t o t i n i hektolitara uzduha, jedva je
j e d n a l i t r a ugljine kiseline razasuta. Amonijaka pako dolazi jedna
litra jedva na 10.000 hektolitara uzduha. Ti su plinovi dakle po
svema neznatan dio nae atmosfere : oni su tek mali prismok uzduhu-
Nu tim ne budi reeno, da nisu vani u uzdunom oceanu. Osobito
ugljina kiselina vriedi premnogo organinomu ivotu na Zemlji,
pa kad uzme na um, koliki je uzduni ocean, razumjet e, da ima
u njem i ogromna mnoina ugljine kiseline. TJ najnovije vrieme
iznenadio je Englez L o r d R a l e i g h sviet obretom, da u naem
uzduhu uz duik ima jo jedan elemenat, koji su sve do g. 1894.
drali duikom. Raleigh je opazio, da je uzduni duik uviek neto
tei od kemiki istoga duika. Napokon je naao, da je tomu uzrok
novi do tada nepoznati plin, koji je tei od duika. Toga plina
ima duik u uzduhu 1 postotak. Dao mu je ime a r g o n ; dosta je
slian duiku u tom, to se ne sastavlja ni s jednim drugim ele
mentom. Kubini metar istoga duika vae 1'251 kg., uzdunog
duika pako 1-257 kg., kisika 1*429 kg., a argona 1*786 kg. Uz
argon su poslije (g. 1896.) nali jo jednu tvar, h e l i u m u uz-
duhu, koju su ve odavna poznavali na Suncu, a tek sada nadjoe,

da je ima i na Zemlji i u uzduhu.
Osim ovih plinova ima u atmosferi uviek manje ili vie v o d e
u obliku vodene pare. U deset hektolitara uzduha ima etiri do
estnaest litara nevidljive vodene pare. Mnoina se vodene pare
uviek mienja i po mjestu i po vremenu.
81. 7. to sve udiemo: Tjeleca u uzduhu.
Jo ima u atmosferi, osobito u niim njezinim vrstama ne

brojeno mnogo drobnica najfinije praine i organikih stvorova :
bakterija i mikroba. Sto li mi sve udiemo, o tom emo dobiti pri
mjeren pojam, kad bacimo oko na kolekciju predmeta naslikanih u
naim slikama 7. i 8. U slici 7. prva su etiri objekta foraminifere;
oba, to su uz njih, peruti s krila lepirovih. U drugom redu vidimo
dva m i l i o l a , kuice iz kamena za zidanje, i dvie ivotinjice s kro-
vova. U posljednjem redu vidi male grudice od cvjetnoga peluda,

kojih lebde tisue i tisue u proljetnom uzduhu. Slika 8. pako po
kazuje u svoja 4 odjela po Miquelu mikrobe, bacille i bakterije u
uzduhu. Treba da spomenemo, kako su sva ta bia ovdje jako po-
1. Bacili atmosfere 1000 puta poveani. 2. Bakterije i vibrioni 1000 puta poveani. 3. Tje-
leca a vodenoj pari uzduha 1000 puta poveana. 4. Spore u uzduhu 500 puta poveane.
SI. 8. Bakterije i druga tjeleaca u uzduhu (Po iztraivanju i slikama Miquela).
veana. Mi sve to udiemo ! Ali mi popijemo i pojedemo jo kojeta

drugo! Miquel je naao, da u jednom gramu praine Parizkih ulica
ima 130.000 bakterija, a u sobama deset puta toliko. Ar plus
occidit, quam gladius (Uzduh ubije vie nego ma.) ! Koliko je te
praine, ne moemo da reknemo tono na litre, jer ju jo nitko

nije izmjerio. Englez Aitken naao je ipak nain, da odredi od pri
like broj drobniea u nekim prilikama.
Nadjosmo dakle u uzduhu, to ga diemo, ove sastavine: Duik;
Kisik; Argon i helij; Ugljinu kiselinu; Amonijak;
Vodenu paru; Prainu, to lebdi u njemu; Organska bia:
bakterije i mikrobe.
5.
Vriedno je, da s bliega razmotrimo, to vriede pojedine glavne

sastavine uzduha za ivot na Zemlji. Akoprem je u uzduhu etiri
puta toliko duika, koliko kisika, ipak je za organiki ivot, kud i
kamo vaniji kisik. Kisik je ona silna mo, koja na zemaljskoj
kugli podrava ivot. Bez kisika ne bi mogle rasti biline; bez
kisika ne bi mogle ivjeti ivotinje; bez kisika ne bi mogla gorjeti
vatra na zemlji. Spram njega je duik tek sporedna stvar u uz
duhu, koja ublauje prenaglo djelovanje njegovo. Nije tim reeno,
da je duik zalina stvar; i njega je ne samo u uzdunom oceanu,
nego i u kori zemaljskoj, a bez njega se ne bi mogla praviti ni krv,
ni miice ljudskoga tiela. Kad je ist, pokazuje se u prirodi kao
plin bez ikakove boje, okusa i mirisa. Zovu ga kemiari tromom
materijom, jer nekako ne voli, da se drui s drugim materijama.
Pretekao ga u tom samo njegov najnoviji drug argon. Ba je iva
protimba kisiku, koji je odmah spreman, da se sloi s drugim
materijama u nova tjelesa. Mogao bi s te strane izporediti kisik
i duik dvjema suprotnim znaajevima, kojih je jedan spor,
teak, oprezan i hladan spram drugih ljudi, riedko kada nadje
prijatelja, dok je drugi iv, duhovit, domiljat i prijatelj svakomu,
s kim se nadje na stazi ivota. Lako e razumjeti, da ovakova dva
karaktera mogu sasma dobro zajedno raditi i ivjeti, jer e tromi,
oprezni i hladni znaaj blagotvorno utjecati na ivi temp er ament
drugoga, ba kao kod duika i kisika u atmosferi.
Gorua sviea utrnut e s mjesta u istom duiku; u istom
e pako kisiku gorjeti kud i kamo jae, sjajnije i bre, nego u
obinom uzduhu. Duik ne moe da podrava gorenja; to ini kisik
u uzduhu; duik tek zaustavlja neto prenaglo gorenje.
Da mjesto sviee metne mia u obe posude s istim duikom
i kisikom, vidio bi opet sline pojave. U duiku bi se mi zaguio,
s mjesta, ne radi toga, to je duik otrovan, nego samo s nestaice

kisika. Duik ne moe da podrava ni gorenja ni ivota. U istom
kisiku se mi dodue ne bi zaguio, ali bi ipak na skoro poginuo,
jer bi mu kisik bio prejak. Svi znamo, kako jak, isti uzduh t. j .
uzduh, u kojem je samo neto vie kisika, nego obino, podraava i
oivljuje ovjeka. To isto, ali u jo mnogo veoj mjeri, ini i isti
kisik. ovjek bi u istom kisiku obolio od toga, to bi mu se ivci
odvie razdraili, silne bi ga groznice tresle, poludio bi i naskoro
bi mu se sva snaga iztroila. Da bukne u atmosferi od istoga ki
sika vatra, sav bi grad izgorio, jer bi se vatra u tren oka razirila
po cielom gradu. Jasno je, kako tromi duik zaustavlja prenagli
kisik. On djeluje kao voda u gdjekojih liekova.
Obe su ove materije na Zemlji u svom prirodnom stanju
p l i n o v i , pa treba veoma velikog tlaka i silne studeni, da se sgusnu
u tekuine ili ak smrznu u tvrda tjelesa. Tek pod konac godine 1877.
uinie to prvi put dva francuzka fizika: C a i l l e t e t i R a o u l P i c t e t .
Duik postaje tekuina kod 194 C, argon kod 187 C. i
oba su tekuine bez ikakove boje. Kisik pako postaje tekuina kod
183 i ima modru boju.
Iz ovih je crta ve dosta jasna vanost kisika u uzdunom
oceanu. Nu njega je i u Zemlji uasno mnogo. Peine zemaljske,
koje su se nagomilale silne bregove, na pola su gotovo po svojoj
teini od istog kisika. Veliko i malo kamenje, to je po tlu ra
zasuto, na pola je od istog kisika; zemlja, iz koje niu trave,
biljke i stabla, na pola je od istog kisika. Vode zemaljske, jezera,
rieke, ledenjaci, oblaci, para i oceani po svojoj teini nisu samo na
pola, nego na osam devetina od istog kisika. Pa i tjelesa ivih
bia, bilina i ivotinja od velike su esti sagradjena od kisika.
Kisik je dakle ponajvanija materija na Zemlji. Kad bi cielu
zemaljsku koru vagnuo i onda razstavio u elemente, iz kojih je sa
gradjena, naao bi, da gotovo polovicu teine zaprema isti kisik.
Nu kisik nije stacijonaran t. j . ne ostaje stoljea na svom mjestu.
Moe dodue kisik dugo vremena leati svezan u tvrdim tjelesima,
peinama i kamenju, nu i ova se, kako znamo, razpadaju. Obeno
je svojstvo kisika njegova promjenljivost, njegovo selenje od jedne
materije k drugoj. Izmedju kisika naslaganoga u zemlji, u moru, u
uzduhu, u ivim i mrtvim stvorovima, vidi neprestano strujanje,
neprestanu cirkulaciju. To je prvi primjer cirkulacije koje materije,
s kojim se u ovim crtama sastajemo. Bit e kasnije govora i o ve-
Kuera : Vrieme. 3
likoj cirkulaciji u uzdunom oceanu i u vodama zemaljskim, koje u

veliko utjeu na promjene vremena. Nu i cirkulacija je kisika to
liko zanimljiv pojav, da se kod njega asak zaustavimo.
Kisik neprestano ulazi u tvorbe zemaljske i opet iz njih izlazi ;
postane bitni dio kojega organizma, ali ga opet kasnije ostavlja;
on se sastavlja s drugim elementima, ali opet bjei iz njih; on po
mae, da postaju tekuine, ali se opet od njih kida; on podrava
vatru, ivot i rastenje, ali se pri tom opet oslobadja, dok to radi;
vazda je spreman, da se da uhvatiti od druge materije, a ipak je
riedko kada uz nju tako zadovoljan, da bi ostao due vremena uz
nju, ako mu je ikako prilike, da utee. I tako smo u prirodi vidoci
neprestanoj cirkulaciji kisika.
Nekoje su pojave u kolanju kisika tako vane za sviet ze
maljski, da nam se je s njima pozabaviti. G o r e n j e i v a t r a jedan je
od najvanijih pojava u cirkulaciji kisika, i u tom je pojavu pre
vana uloga uzdunom oceanu. Sto je gorenje? Oko komada ugljena
lie plamen, komad se sve vie umanjuje i napokon ga svega ne
stane; ne metne li u vatru novi komad, vatra izadje. Sto se do
godilo od ugljena? Svako diete to zna: ugljen je izgorio. Nu to
je samo rie, a mi traimo razumievanje pojava. Baci li n. pr.
eljeznu kuglu medju komade ugljena, razarit e se kao i ugljen,
samo iz nje ne e lizati plamen, ini se da i eljezna kugla gori
kao ugljen, ali nje ne e nestati, ona se pae ne e ni malo umanjiti.
Utrne li se vatra, ohladit e se eljezna kugla, pa e biti kao i prije.
Kako to, da ugljen gori, pa ga nestane, a eljezo gori, pa ostane,
koliko je i prije bilo? Lako je odgovoriti na to pitanje. eljezo
jednostavno nije gorilo : razzanti se do bjeline jo nije isto, to goriti.
Moe i eljezo goriti. Ako metne komad eljezne ice u isti kisik,
pa ga uge, gorjet e t. j . bivat e sve manja i nestat e je.
Sto se tu zbiva? Gotovo sve se materije mogu sastaviti s ki
sikom u nove materije. Te se nove materije zovu u nauci o k s i d i ,
a pojav sastavljanja samoga zove se o k s i d a c i j a . Da pone to sa
stavljanje kisika s drugom materijom, tomu se hoe da neka mno
ina topline djeluje na te materije.
Nu gdje se utjecanjem topline sastavljaju kemiki dvije ma
terije, tu te dvije materije i daju od sebe topline. To je obeni
zakon, makar mi i ne vidjeli i ne osjetili te topline. Ako se to sa
stavljanje zbiva polako, kao to n. pr. kad postaje hrdja od eljeza,
mi te topline ne opaamo. Sastavljaju li se materije brzo, kao n. pr.
kad gori drvo, osjeamo tu toplinu, vidimo ar ili pae i plamen. Sa

stave li se materije naglo u jedan mak, kao kad prasne puani prah.
postaje silna vruina, vidi plamen kao munju i uje estok prasak.
Hrdja postaje, kad se eljezo sastavlja s kisikom veoma po
lako i na vlanom mjestu, pa se i zove zato oksid eljeza u nauci.
Nu ta ista hrdja moe i naglo postati, ako zapali eljezo u istom
kisiku. I tu postaje hrdja ili oksid eljeza, nu ovdje se sastavi e
ljezo s kisikom veoma brzo, u nekoliko sekunda, pa se zato i razvije
velika toplina. Sto bre vruina izbija kod gorenja, tim je ee go
renje. Da li hrdja postaje polagano ili brzo, pojav je isti. U oba
je sluaja oksidacija. Mi govorimo ipak samo u drugom sluaju, da
je eljezo gorilo, a u prvom n e ; a ipak je razlika samo u vioj
temperaturi i veoj brzini, kojom se isti pojav zbiva.
Povratimo se sada ugljenu. Ugljen se razciepa u troje. Jedan
se dio die u dimnjak kao dim i adja; drugi dio propada kroz
rotilj kao biel pepeo, a najvei se dio sastavlja nevidljivim na
inom s kisikom iz uzduha i razvija pri tom toplinu i plamen. Dok
se eljezo samo u istom kisiku moe brzo sastavljati s kisikom iz
uzduha, mogu ugljen i drvo, k a d su d o s t a u g r i j a n i , kisik iz uz
duha uzeti, a duik ostaviti; zato velimo: ugljen i drvo lako gore.
Kad neto gori, mora da se ne samo razari, nego da postaje
takodjer sve manje i manje, pa da ga napokon gotovo posvema ne
stane. Ili se sva materija ili bar najvei dio nje sastavi s kisikom uzduha,
pa se izgubi u atmosferi. Taj se pojav zove za pravo g o r e n j e " .
A to je s novim materijama, koje su postale tim sastavlja
njem ili gorenjem? U svakidanjim vatrama, to ih ovjek rabi,
dvije su materije po sriedi, koje se sastavljaju s kisikom iz uz
duha: ugljik i vodik. Iz ugljika postaje u g l j i n a k i s e l i n a , koja
se zajedno s dimom nevidjena gubi u atmosferi, a iz vodika postaje
v o d e n a p a r a ; i ta se gubi u atmosferi.
U velikom se gradu mnogo hiljada kilograma ugljena i drva
potroi svaki dan: sve to izgori". udan je to pojav, ako se pravo
uzme : meki prozirni uzduh za 24 sata izradi toliku masu crnog
tvrdog ugljena i drva; ne odnese ju sa zemlje kakav silni vjetar,
nego drobnica se po drobnicu njeno odkida i odleti u uzduh, a sve
to proguta kisik iz uzduha. Svakim se gorenjem dakle atmosferi naoj
uzimlje neto kisika, a u nju dolazi ugljine kiseline i vodene pare.
Drugi pojav, u kojemu se osobito iztie kolanje uzdunoga
kisika je d i s a n j e s v i h o r g a n i k i h bia na Zemlji. Diu ljudi,
*
diu sve ivotinje bez izuzetka, a svi znamo, da bez disanja nema
ivota. Ne jesti i ne piti moe jedan i vie dana, ali ne disati ne
moe ni jednoga sata. To osjea i nia ivotinja, pa trai uzduh
za disanje. Strpae jedno maku pod recipijent uzdune sisaljke.
Sirota je osjeala, da joj nestaje uzduha za disanje, pa je po nagonu
capom pokrila luknju, kroz koju je bjeao uzduh, ne bi li to zaprie-
cila. Ne imati uzduha za disanje, rei e umrieti.
To zna svatko, nu mi se ovdje pitamo : a to je za pravo to
disanje? Odrasao ovjek dahne u minuti poprieko osamnaest puta,
ako mirno sjedi. Ide li brzo, penje li se uz brieg, tri li, die li
teke uteze, die bre. Svaki put, kad dahne, usie u pluu od pri
like pol litre uzduha, a toliko od prilike i izdahne. Nu dok to radi,
ne izprazni nikada posvema pluu : u njoj je uviek jedna do dvije
litre uzduha. Ta se zaliha uzduha u njoj neprestano mienja.
ovjek die i hrani se, da nadomjesti ono od svoje materije,
to je potroio tjelesnim ili duevnim radom svojim. Duevni rad
ovjeka troi njegove materije mnogo vie nego tjelesni. Mnogi ljudi,,
to si slue kruh tjelesnim radom, radom svojih ruku, misle, da su
ljudi, koji rade mozgom, neka vrsta bezposlica, koji ne rade nita,
nego sjede i piu". U velike se varaju: svaka misao, to nikne u
mozgu, potroi neto od m a t e r i j e (Gewebe) mozga; nju treba da na
domjeste iz krvi, a krv proizvodi samo dobra hrana. Sto je naporniji
duevni rad, to se bre i vie troi materija, to je tee nadomjestiti
ju za vremena, tim vie mu dakle treba dobre hrane. Jesti i piti
moe ovjek ili previe ili premalo, nu da e previe ili premalo
disati, toga se ne treba bojati: taj mu posao obavlja tielo mimo
njegovu volju. Sve to volja u tom poslu moe uiniti jest, da po
trai mjesto, gdje je oko njega dobar uzduh t. j . uzduh, u kojem
je dosta kisika, a ne odvie ugljine kiseline.
Uzduh, to ga ovjek izdie, posvema je razliit od uzduha,
to ga udie, etiri su glavne razlike : 1) topliji je, 2) vlaniji je,
3) u njemu je mnogo manje kisika, i 4) u njemu je mnogo vie
ugljine kiseline.
Ma koja bila temperatura izvanjega uzduha, uzduh, to ga
ovjek izdie, pokazuje temperaturu od 35 C , gotovo je tako vru,,
kao krv. Makar kako suh bio izvanji uzduh, izdahnuti je uzduh
sit vodene pare, koja se, kad je hladno, s mjesta pretvori u sitne
kapljice vode. U 24 sata dade ovjeja plua atmosferi od prilike
etvrt litre vode. Samo je mnoina duika gotovo ista ostala, mno-
Zina se je kisika umanjila za etvrt, a za toliko je vie ugljine ki

seline : koliko se izgubilo kisika, toliko je postalo ugljine kiseline.
Kud je kisik i odkuda ugljina kiselina? Odgovor je jedno
stavan : pred nama je opet pojav oksidacije ili pojav gorenja, ali
samo sporoga gorenja, zovu ga rado ivotinjskim gorenjem. Da iz
gori drvo, trebalo je ugljika, kisika i neto topline. Tako je i ovdje.
TJgljik dolazi iz naega ti eia, kisik iz uzduba, a dovoljnu toplinu ima
uviek tielo ivoga bia. Nu da postane pojava gorenja, treba da se
ugljik i kisik dotiu. Ugljik je pako u tielu, a kisik izvan njega.
Nain, kako se oni u ovjejem tijelu sastaju, jedna je od
najudnijih cirkulacija materije, s kojima se u prirodi tako esto su-
sretamo. Za nas je i najvanija, jer o njoj visi ivot i smrt. To se
strujanje zbiva u nama dan i no, sat za satom, minutu za minutom.
Rieke krvi lete urno kroz velike cievi u naem tielu i razgra-
njuju se u manje rieke. Ove teku kroz manje cievi, diele se ponovno,
dok se ne napune i najsitnije nebrojene kapilarne cievice, koje
svakuda dopiru, veoma tankim strujama krvi. Iz ovih se cjevica,
sitnih kao vlas, krv opet sakuplja u vee cievi, dok ne dodje opet
do svog izhodita, da iznova pone svoje kolanje (cirkulaciju). Na
cielom tom putu krv svagdje neto ostavlja, a neto novoga opet
prima u se. Dvovrstne su cievi, to vode krv ile: a r t e r i j e i
v e n e . Arterije nose krv iz srca dalje, a vene ju vode natrag u srce.
U arterijama je svjetlo-crvena, u venama pako tamno-crvena (crna")
krv. Ove su dvije vrste krvi veoma razline: u krvi je arterija veoma
mnogo kisika, a veoma malo ugljine kiseline, u krvi je vena mnogo
manje kisika a mnogo vie ugljine kiseline. Kad rieka krvi tee iz
srca, crvena je i ista ; na putu kroz esti tiela, daje im ne prestano
svoga kisika, da ga upotriebe. Nu ujedno prima u se mnoge drobnice
materije, koje su u tielu postale zaline, pa ih sobom nosi dalje. Tako
postaje krv sve neia i tamnija, jer se sve vie puni ugljinom
kiselinom i kojekakovim drugim kodljivim materijama. Dok se
venama povrati k izhoditu, veoma joj treba, da se obnovi i popravi
kisikom, a to e biti, ako se smijea s uzduhom, iz kojega e pri
miti ovu zalihu kisika, a njemu predati suviak ugljine kiseline.
Crna rieka krvi dolazi u pluu, razgrana se ondje u divnu mreu
najmanjih cjevica, koje su sve zamotane u tako tanku koicu, da
uzduh bez ikakove zapreke moe da struji kroz njih. Pa onda?
Nu onda se svakim dahom izlije ist uzduh izvanji, pun kisika
u te sitne cjevice. Svaki dah donese nam zalihu kisika u pluu, a
svaki izdali odvodi ivotu opasuu ugljinu kiselinu. Naskoro pone

krv, popravljena, svjetlo-crvena, puna kisika, a oiena od potro
enih, materija ponovno svoju cirkulaciju. Taj kisik podrava u
naem tielu sveudilj oksidaciju ili gorenje, ovjek dakle polako gori.
Gorenje je ivot. Stane li gorenje, smrt je tu. Gorenje smo prije ozna
ili kao sastavljanje kisika s drugim materijama n. pr. ugljikom i vo
dikom u ugljinu kiselinu i vodu. Jedan se i drugi pojav zbiva u nama
uviek. Nu goriti znai takodjer izgoriti, a ne samo ariti uz uviek
istu toplinu. ovjek dakle izgara po malo ba kao i sviea. Sto mu
je ivot radeniji, to bre gori, tim vie treba svjeega uzduha i hrane.
Nu ako se kod gorenja svake materije, u kojoj je ugljika,
ako se kod disanja svakoga stvora izlieva otrovne ugljine kiseline
u uzduni ocean, kako to, da se ve davno nije uzduni ocean toliko
pokvario, da rod ovjeji u njemu ne moe da ivi? Uzduh u za
tvorenoj sobi, punoj ljudi, za malo bi bio taki, da se u njemu ne
moe ivjeti. Sto je uzrok tomu, da se atmosfera, danas zdrava smjesa
plinova ne pretvori u otrovnu i smrtonosnu smjesu? Ta na Zemlji
je silna mnoina ugljika. Kad bi se sav taj ugljik gorenjem u va
trama, disanjem ivotinja, trulenjem biljaka i mrtvih tjelesa ivo
tinjskih s jo veim mnoinama kisika, to ih je uzeo iz uzdunog
oceana, sastavljao na uviek, to bi bila nudna posljedica? Dogodilo
bi se ono isto, to se dogodi svjeemu uzduhu, zatvorenu u sobi
punoj ljudi. Zaliha kisika postaje sve manja, a ugljine je kiseline
sve vie, dok se napokon ne bi sve uguilo, to je na svietu ivo.
Nu toga u uzdunom oceanu, kako nas ui izkustvo, nema:
odkad ga ljudi izpituju, i gdjegodj ga izpituju, uviek je u njemu
i svagdje ista mnoina kisika i ostalih plinova. Mora dakle da je
u prirodi neto, to obnavlja kisik u atmosferi i opet raztvara ugljinu
kiselinu, koja se u njoj gomila. To su biline. ivot bilina nije nita
manje udan, nita manje tajinstven pojav od ivota ivotinjskoga.
I one ive, rastu, hrane se, izhlapljuju pare, diu, probavljaju hranu,
rade i spavaju izmjenice, ba kao i ivotinje, ali samo drugojaije.
Hranu primaju korienjem, ali i liem. Tankim kao vlas cievima
dolazi sok iz koriena ak u ilice lista. Tu se zbiva od prilike ono isto,
to smo vidjeli, kad krv ovjeka udje u pluu ili cjevice, to su tik
pod koom. Sok tee tamo u cjevicama tako tankih i njenih ograda,
da plin bez zapreke moe da struji kroz njih, pa tako se sok smiea
s izvanjim uzduhom. Nu sok se bilinski ne dotie samo uzduha, na
nj ondje utjee i sunano svjetlo, ega u plui ovjeka nema.
Lie bilina zovu cesto pluom biline. A donekle je i pravo.

Kako se u plui crna krv pretvara u crvenu, tako se u liu sok
iz koriena pretvara u drugi sok, koji se vraa liem, granicama
i granama natrag u stablo. Nu to nas ovdje manje zanima. Lie
obavlja jo jedan drugi posao, koji je prevaan za itav organiki
sviet na Zemlji. Lie priredjuje protuotrov proti gomilanju otrovne
ugljine kiseline u uzdunom oceanu. Lie popravlja uzdub, to ga
ljudi, ivotinje i materije, to gore, bez prestanka kvare.
Listovi biline naime imaju to osobito svojstvo, da mogu ugljinu
kiselinu iz uzduha usisati i upotriebiti bilini u korist. Da raste,
treba svaka bilina odredjenu mnoinu ugljika, jer i biline su, kao
i ljudi, gradjene od ugljika. Neto ugljika dobivaju dodue iz ko
riena, nu najvie ga primaju ipak iz uzduha preko svoga lia. I
ovjek treba, da raste, ugljika; nu on ga dobiva iz bilina, koje su
ga ve uzele iz uzduha i sebi priredile. Kad godj jede biline ili
meso od ivotinje, koja se hrani bilinama, dao si svomu tielu ugljika,
to mu ga je bilina ve priredila s pomou svojih listova i listia.
Kada primaju ugljik iz uzduha, ine biline s pomou svojih
listova i listia ba protivno od onoga, to ine ljudi i ivo
tinje. Ugljinu kiselinu, to se od ivotinja i vatre gomila u uzduhu,
hvata lie. S pomou sunanoga svjetla razstavi ugljik od kisika ;
ugljik pridri i tjera ga sokom kroz fine svoje kanale, da moe
bilina dalje rasti. Kisik, koji se je rieio drutva s ugljikom, tee
ist natrag u uzduni ocean, koji se tim nainom opet popravlja.
U tom je velika protimba izmedju ivotinja i bilina.
Kad bi dakle u velikoj sobi zatvorili dosta ljudi, a u prozor
metnuli, koliko treba, bilina, ali tako, da ih obasjavaju sunane zrake,
nema pogibli, da bi prevladala ugljina kiselina. Jer kako ju ljudi
izdiu u uzduh, tako ju biline primaju i nadomjetavaju istim
kisikom. Nu to se sve zbiva samo danju, jer lie moe da radi
taj posao samo uz pomo s u n a n o g a ili e l e k t r i n o g a s v j e t l a .
Nije tomu davno, to su govorili, da ljudi kisik udiu, a ugljinu ki
selinu izdiu, dok biline ugljinu kiselinu udiu, a kisik izdiu. Dananji
strunjaci shvaaju tu stvar neto drugojaije. Opisanu radnju lia ne
oznauju disanjem, nego p r o b a v o m biline. Lie po tom na bilini dje
luje dvojako: prvo kao plua, koja sok bilinski pomiea s uzduhom, ali
drugo i kao eludac, koji probavlja hranu, to ju bilina prima iz uzduha.
I biline diu i moraju disati, dok ive i rastu. I one trebaju
za svoj ivot kisika. I one dakle, kao i mi, danju i nou za cielog
svog ivota udiu kisik i izdiu ugljinu kiselinu. Nu probava traje

samo, dok je dan, jer bez sunanog svjetla nema u biline probave.
Prema tomu je disanje bilina od prilike isto, to i u ivotinja. To
obavlja lie. Nu isto lie obavlja danju jo i probavu, a tako zo
vemo posao, da zeleno lie uz pomo sunanoga svjetla raztvara
ugljinu kiselinu, koju prima iz uzdunog oceana, ugljik sebi pridri,
a ist kisik oceanu vraa.
Odavna ve znaju, da biline danju uzdunom oceanu daju
kisik, a nou u g l j i n u k i s e l i n u . Ako diu kao ivotinje, nema
dvojbe, da izdiu danju i nou ugljinu kiselinu. Nu onu ugljinu
kiselinu, to ju danju izdiu, a i preko toga, primaju opet u se, pa
ju probavljaju kao branu, a isti kisik vraaju atmosferi. Tako bi
lina danju ne daje atmosferi nita ugljine kiseline, nego samo ist
kisik. Nou pako, kad bilina ne probavlja, daje atmosferi i ona
neto ugljine kiseline. To je i razlog, za to ne valja nou u sobi
drati cviea u loncima.
I tako opet vidjesmo krasnu uredbu u prirodi: zeleno lie bilin
bez prestanka obavlja za ovjeka prevani posao, da i s t i u z d u h .
U naim se krajevima taj posao zimi prekida. Nu u bujnim
tropskim krajevima, ondje se kao u velikoj tvornici radi uviek. Tamo
se vodi briga za ivot i zdravlje ljudskoga koljena; tamo se stvara
protuotrov proti gorenju ugljika i disanju ivotinja na itavoj kugli.
Tamo se od sjevera i juga valjaju neprestano mase uzdunog oceana,
da se oiste !
6.
Da nam bude slika uzdunog oceana podpuna, jo nam se je
taknuti jednoga pojava njegovoga.
Sav sviet zna, da zemaljska kugla nigda nij' na miru". Vrti
se oko jedne osovine, kao velik zvrk za 24 sata jedan put i leti
kao ogromna kugla oko Sunca za godinu dana. Zanima nas ovaj
as prvo gibanje: dnevna vrtnja oko osovine. Svaka toka na ekva
toru radi toga svaki sat prevali vie nego estnaest stotina kilometara,
ovjeka, koji stoji na ekvatoru, nosi Zemlja tom brzinom naokolo,
a da to nita ne osjeti.
Nu pomislimo, da se ovjek s otoka Sumatre na ekvatoru u
balonu popne pet kilometara visoko u uzduni ocean. Sto je onda?
Nisu davno za nama vremena, kad su mislili ovako : Budu
da se Zemlja dalje vrti, zaostat e i lebdjet e u mirnoj atmosferi.
To se ini na dlanu, jer je to najjednostavnije. Pa ipak bi strane

bile posljedice, da je zaista tako. Da ib pogledamo iz bliega.
Balon neka se zaista digne tono s ekvatora. Tlo pod njim
leti brzinom od estnaest stotina kilometara u satu od zapada k iztoku
okolo sredita zemaljskoga. Balon neka se die na podpuno vedrom
danu u podpuno mirnoj atmosferi k plavom nebu tropskom. Kad
bi ovjek u balonu zaostajao i kad ga u tiboj atmosferi ne bi gonio
vjetar ni na koju stranu, vidio bi s visine cieli ekvator Zemlje,
kako izpod njega prolazi za 24 sata. Grledao bi redom indijski
ocean, pa arku Afriku, atlantski ocean, Ameriku i napokon tibi
ocean, dok mu se ne bi nakon 24 sati opet pojavili izpod njega
otoci, s kojib je dan prije poao. Krasne li panorame !
Nu zaista ovjek take panorame ne vidi. Ako se je digao sa
Sumatre, a zemaljska se povrina pod njim okree brzinom od
estnaest stotina kilometara na sat, on e ipak vidjeti izpod sebe
uviek Sumatru, makar se digao do najvee visine, u kojoj jo
moe disati. Samo ako u onoj visini pue vjetar od iztoka, vidjet
e naskoro izpod sebe indijski ocean, a pue li vjetar sa zapada,
letjet e k tihomu oceanu. Ta nam je injenica dokaz, da se cieli
uzduni ocean vrti zajedno s tvrdom kuglom zemaljskom
o k o n j e z i n e o s o v i n e , uzduni je ocean dakle dio zemaljske kugle.
A kad pravo promisli, mora da bude tako. I uzduni ocean
sastavljen je od drobnica materije, ne tako guste dodue, kao kora
zemaljska i voda u oceanu, ali ipak od materije. I tu materiju pri
vlai sila tea k sreditu Zemlje, kao svaku drugu; i ona je priko
vana uz Zemlju, kao svaka druga materija. Svaka drobnica uzduha
se radi toga giba oko osovine zemaljske ba tako, kao svaka drobnica
materije na povrini, kao i ovjek. Zemlja i u z d u n i o c e a n su
j e d n a c j e l i n a i o b a v l j a j u zajedno d n e v n u v r t n j u o k o oso
v i n e . Ciela se atmosfera u obe vrti zajedno sa Zemljom. Moe biti vrsta
u uzdunom oceanu, koje se kadkada gibaju bre ili sporije, nu sve u
svem je gibanje oko osovine zajedniko Zemlji i uzdunom oceanu.
Balon ili pticu, koji su se digli u uzduni ocean, nosi uzduh
sobom u svojoj dnevnoj vrtnji oko osovine, a da toga i ne osjeaju.
Nu i u svakidanjem ivotu ima takovih gibanja, kojih ne osjeamo.
Najpoznatiji je primjer ovjek, koji sjedi na palubi broda, kad ovaj
leti punim jedrima. On juri napried bez ikakova svoga napora, a
gotovo toga i ne osjea. Spram broda je on na miru, nu on se
giba kao est broda, na kojem sjedi. Kad sjedi u brzom vlaku
eljeznikom, juri s njim brzo napried, kao i uzduh, koji je u

vagonu. Izvanje se drobnice uzduha jako opiru vlaku, i kad prui
lice van, osjea jak vjetar, makar i bila inae podpuna tiina u atmo
sferi. Uzduh pako i ovjek u vlaku lete s njim, kao esti vlaka. I uz
duni ocean se vrti sa Zemljom oko osovine kao est zemaljske kugle.
Velike li grozote na Zemlji, da ne bude tako, nego, daje uzduni
ocean zaista na miru, a da se u njemu sama vrti zemaljska kugla ! Sto
bi doivjeli, pokazao nam je ve u maloj dakako mjeri, brzi vlak.
Osjeaj vjetra moe dobiti na dva naina: ili se uzduh giba
prama stvari, koja je na miru, ili se pako stvar giba u mirnom uzduhu.
Da li uzgibani uzduh udara o ovjeka, ili obratno ovjek silnom brzinom
juri u mirnom uzduhu, za osjeaj e vjetra to biti svejedno. Istom
e mu snagom u oba sluaja udarati o lice drobnice uzduha.
Da je uzduni ocean zaista u podpunom miru, na zemlji ne bi
bilo vjetra, ako stvar tono uzmemo, jer je vjetar uzduh, koji se
giba". Nu pomislite si samo ovjeka na ekvatoru, koji brzinom od
estnaest stotina kilometara na sat juri u podpuno mirnom uzdunom
oceanu. Djelovanje bi bilo isto, kao da je on na miru, a uzduh
proti njemu leti s istom brzinom.
Najea oluja se giba brzinom od sto i pedeset kilometara
na sat, pa to vidimo? Nema tako solidne zgrade, koja bi joj se
mogla oprieti. Silan je tlak ovih uzgibanih drobnica u orkanu, pa
on porui sve zidove, izravna ih sa zemljom, die krovove, izupa
velika stabla zajedno s korienom.
Nu to bi tek uradila oluja, koja leti, ne brzinom od sto
pedeset, nego brzinom od tisuu i est stotina kilometara na sat?
Za posljedice je svejedno, da li uzduh tom brzinom leti prema
nama ili pako mi letimo tom brzinom proti mirnom uzduhu. Tko bi
umio opisati posljedice gibanja zemaljskoga u mirnom uzdunom
oceanu za krajeve oko ekvatora ? Nita se u tim krajevima ne bi
moglo oprieti stranomu vihru.
Ljude i ivotinje, stabla, peine, kue i gradove, brodove na moru,
pae i svu masu oceana zaustavljao bi silni tlak uzduha i tjerao bi sve,
prebaeno u divlji chaos, protivnim smjerom po povrini zemaljskoj.
Svib tih strahota nema ni na ekvatoru ni igdje drugdje na
Zemlji, jer se je uzduni ocean sasma priljubio kao trea haljina
tvrdoj kori zemaljskoj, pa se zajedno s njom vrti oko osovine.

II.
Toplina, uzrok svim pojavima u uzdunom

oceanu.
Toplina prema pojavima u uzduhu. Sto je toplina ? Mekanina teorija
topline. Najvaniji izvori topline ; trenje, radnja u obe i mehanini ekvi
valent topline, toplina Sunca, gorenje. Toplina mienja obujam tjelesa.
Termometri. Normalni termometar. Maksimum i minimum-termometar
Toplina mienja stanje tjelesa : talenje, smrzavanje, izparivanje i konden
zacija. Prelaenje topline. Izbijanje topline (arenje).
ilS
I ^zduni nam ocean uz svoju pravilnu vrtnju okolo osovine
^ ^ zemaljske u zajednici sa zemaljskom kuglom pokazuje od
dana do dana svako vrstne promjene, koje se u njemu zbivaju na oko
bez ikakova reda : prevrtljivost bez reda, gotovo hirovita, poznato je
svojstvo njegovo. Malo bi nas moda te neprestane promjene u
uzdunom ocean i zanimale, da se ne tiu tako jako nae koe. Pri
kovani vjenim verigama na dno uzdunoga oceana uivamo liepe
asove i trpimo velike neprilike u naem ivotu prema tomu, kakove
su prilike u uzdunom oceanu oko nas. Gdje je uzrok tim vjenim
promjenama u njemu? koja ih prirodna sila izvodi, i po kakovim ih
zakonima izvodi? To su pitanja, koja nas oblieu od asa, kad na
uimo motriti prirodne pojave, pa nas prate u cielom ivotu.
Ne treba biti strunjak, da nadje iza maloga razmiljanja
izvor svim promjenama u uzdunomu oceanu. Od prastarih su ve
vremena ljudi oi svoje obraali Suncu, traei tamo izvor promje
nama vremena. Ta utjecanje Sunca na prilike u uzdunom oceanu
tako se jasno iztie, da mora i nehotice pomiljati na Sunce, kao
izvor tim prilikama. I pogodio si: u S u n c u n a m j e t r a i t i , i to

j e d i n o u Suncu, k o n a n i u z r o k s v e m u k o m e a n j u u n a o j
a t m o s f e r i . Mi ga i danas u Suncu nalazimo, samo to je danas
nae duevno oko neto razvijenije, nego prije tisua godina, pa
bolje vidi taj uzrok i bolje razbira zakone njegove.
Da kojim sluajem Sunce danas utrne, silne li promjene u
uzdunom oceanu Vrtio bi se dodue i dalje oko osovine zemaljske,
ali lice bi mu se posvema promienilo. Podpuna bi mrtva tiina i
vedrina stupila na mjesto sadanje prevrtljivosti. Ni daak vjetra,
niti najtanja maglica ne bi mutili tiine ni vedrine njegove. Uviek
isto, vedro, bezbrojnim zvjezdama osuto nebo, koje se posvema
pravilno okree, gledalo bi oko ovjeje, kad bi ovjek mogao u
tim promienjenim prilikama ivjeti. Ali mu ne bi bilo duga ivota.
Svemirska bi se strana studen za malo vremena slegla na zemaljsku
kuglu i uguila bi posljednju klicu organskoga ivota na njoj.
Sva bi se Zemlja pretvorila u veliku ledenu kuglu s krasnom,
uviek istom i prozirnom, uviek podpuno mirnom atmosferom oko
sebe. Pa kad bi Sunce, recimo nakon godine dana, opet zasjalo,
imalo bi ta gledati na Zemlji !
Nije dakle Sunce kao tielo, nije privlaivost Sunca uzrok svim
promjenama u uzdunom oceanu, nego samo n j e g o v a t o p l i n a .
Oduzmi mu samo toplinu, pa je na Zemlji mrtva pusto. U toplini
sunanoj dakle traimo konani izvor svemu ivotu na Zemlji, u njoj
gledamo i konani uzrok svim promjenama u uzdunom oceanu.
elimo li dakle da dobro ubvatimo sliku o pojavima u uz
dunom oceanu, nema druge, nego najprije neto panje posvetiti
ovoj toli vanoj prirodnoj sili. Kako nam se oituje toplina, to iz
vodi toplina u tjelesima, na koja djeluje, kako dolazi od Sunca do
nas i na koncu, to je toplina, taj veliki dobrotvor na, bez kojega
bi Zemlja bila mrtva pustinja?
Ovu malu ekskurziju na polje fizike ne e poaliti, komu je do
pravog pojimanja pojava u uzdunom oceanu.
1.
Takne li se vrue pei, osjetit e u ruci vruinu, a moda

e osjetiti i bol : opekao si se. Turi li ruku u toplu vodu, ima
opet slian osjeaj u manjoj mjeri: voda ti je topla ili samo mlaka.
Turi li ruku u snieg, opet ima u ruci nekakov osobit osjeaj :
snieg je mrzao ili studen. Jest dakle neto u prirodnim tjelesima,

to u nama budi osjet vruega, toploga, mlakoga i studenoga. To
neto oznaujemo riecju toplina", pa velimo: u svakomu je pri
rodnomu tielu vie ili manje topline; toplina je dakle obena pri
rodna sila. Ne poznajemo tiela, u kojem ne bi bilo nita topline.
Tielo je nama vrue ili toplo, ako nama daje topline, studeno pako,
ako naemu tielu oduzimlje topline. Studen dakle ili zima nije po
sebna prirodna sila, koja bi moda bila protivno od topline, nego je
samo manji stupanj topline. I studeno tielo daje naime jo studeni-
jemu neto svoje topline, dakle je i u studenim tjelesima jo topline.
Osjet naega tiela ipak je veoma nepouzdana mjera za to
plinu. Zaroni jednu ruku u hladnu, a drugu u vruu vodu, pa malo
kasnije obje u mlaku vodu, pa e s mjesta opaziti, kako te vara
osjet: u prvoj e ruci imati osjet hladnoga, u drugoj osjet toploga.
Da pouzdano ocieni toplinu kojega tiela, morat e se dakle
ogledati za drugom pouzdanijom mjerom.
Veoma je dobro poznat ovaj pojav topline : Uzmi dvije jednake
kugle, jednu vruu, a drugu hladnu i smjesti ih tako, da se dotiu.
Ne e mnogo proi vremena, pa e opaziti, da su obje kugle jednako
tople. Neto je dakle topline iz vrue kugle samo od sebe prelo u
hladniju. To prelaenje topline prestaje, kad su obe kugle jednako
tople. Taj se pojav pokazuje u prirodi uviek: t o p l i n a p r e l a z i
sama s v r u e g a t i e l a n a h l a d n i j e , dok ne b u d u o b a t i e l a
jednako topla.
I voda, pa i svaka druga tekuina sama tee iz vie posude
u niu, dok se ne izjednae visine vode. Ta je slinost navela ljude
u starije doba, da si pomiljahu i toplinu kao nekakovu tanku teku
inu, koja iz toplijega tiela tee sama u hladnije. Bit e prilike da
se uvjerimo, kako je neizpravno bilo ovo miljenje.
Izpitujui pojave topline, najprije nam se je zaustaviti kod
pitanja: koji su najvaniji izvori topline na Zemlji. eli li naime
izpitivati pojave topline, treba da zna, kako e ju dobiti.
Jedan je od najobinijih izvora topline t r e n j e t j e l e s a . Kad
ljudi jo nikako drugaije nisu znali naloiti vatru, rabili su taj
izvor: trli bi komad drveta o drugi ivo i uztrajno, dok se ne bi
zapuio i zapalio. Ako smijemo vjerovati, ine tako divljaci jo i
danas, da si naloe vatru : dva sasvim suha komada drva taru jedan
o drugi; oba se komada najprije ugriju, i napokon planu (si. 9.).
Silan je to izvor topline, silniji nego to bi mislio. I danas to
gdjekada pokazuju eljeznice. Ako eljezne osovine kotaa nisu

namazane, znadu se tako silno trti, da se osovina razari i raztali,
pa se cieli vagon upali. Velika brzina eljeznice i dugo trajanje
gibanja uzrok su, da se razvije tolika mnoina topline. Pa i kre
sanje vatre, koje e jo gdjegdje nai u narodu, nije nita drugo,
nego snano trenje elika o kremen, tako snano, da e vrcnuti
81. 9. Divljak loi vatru.
iskrica, koja e zapaliti gubu. Kad potkovani konji voze naglo

nou po zidanoj cesti, ba je liepo gledati, kako im vrcaju iskre
iz kopita. Pae i drobnice toli lakog uzduba mogu zapaliti gubu,
ako ib, zatvorene u jakom staklenom valjku, naglo stlai pri
stalim epom, na kojemu je privezana guba. K a d g o d se d a k l e
t a r u t j e l e s a , k a d g o d se s u k o b e t v r d a t j e l e s a , k a d
g o d se n a g l o s t l a e t j e l e s a , j a v l j a se dosta v e l i k a m n o
ina topline.
U svim ovim primjerima, koji su za spoznaju pravoga bia
topline bili veoma vani, vidi, da je ovjek ili koji stroj (parostroj)
morao da obavlja nekako vu radnju, ako si htio, da se javi toplina.
To vrlo liepo pokazuje ovaj pokus Tyndallov (si. 10.). U cjevici
je voda. Gore je mjedena cjevica zacepljena. Vrti li kolo, tare se
1
ciev o pritisnute ploice, voda se ugrije i za 2 / minuta para ve 2
izlazi kraj epa. Za nekoliko asova baci ep do 7 metara visoko.

Na raun se potroene radnje javlja toplina. Zato i velimo
obeno : K a d god se u p r i r o d i t r o i r a d n j a , pa j e n a oko
81. 10. Toplina postaje trenjem. (Pokus Tyndallov.)
n e s t a j e , j a v l j a se t o p l i n a . Toplina se izvodi mehaninom rad

njom. Veoma liep primjer tomu moe vidjeti svaki as u svakoj
kovanici. Uzmi teak hladan bat, pa udaraj njime po hladnom na
kovnju. Miice, diui i sputajui bat, obavljaju dosta veliku rad
nju : ako nisi jakih miica i navikao tomu poslu, ruke e ti na
skoro klonuti od umora s te radnje. Pa kud je ta velika radnja?
Ni nakovanj se ni bat nije ni malo promienio, nu kad ih opipa,
vidjet e, da radnje nije ba nestalo bez traga, bat se je i nako
vanj prilino ugrijao : mjesto radnje javila se toplina.
Kad god si snagom svojih miica jedan kilogram digao jedan
metar visoko, obavile su tvoje miice neku radnju. Fiziari joj da-
doe ime j e d a n m e t e r k i l o g r a m i tom radnjom mjere sve ostale
mehanine radnje ljudi, ivotinja i strojeva. Parostroj je n. pr. digao

iz zdenca dubokog 18 metara jedan kubini metar (== 1000 kilo
grama) vode i obavio je tim radnju od 1000 X 18 = 18000 meter-
kilograma.
S druge strane moe lako mjeriti i mnoinu topline, koju si
dobio ili potroio u raznim prilikama. Na vatru si metnuo litru
( = 1 klg.) vode od 15 C, pa eli, da se temperatura digne za
1
1" C. t. j . da ciela litra vode pokazuje temperaturu od 16 C. Da
dodje do toga, treba da iz vatre predje u vodu odredjena mnoina
topline i svaki put, kad eli ugrijati j e d a n l i t a r vode za j e d a n
s t u p a n j Celsija, trebat e ovu istu mnoinu topline. Nadjenue
joj ime j e d n a k a l o r i j a . Da ugrije n. pr. 5 litara vode od 15" C.
na 100 C. t. j . za 85 C , trebat e u svemu 5 X 85 = 425
kalorija topline.
Svi prije navedeni primjeri nam pokazae, da se javlja toplina,
kad nestaje mebanine radnje. Na dlanu je sada pitanje; koliko
meterkilograma radnje treba obaviti, da se javi mjesto nje bar jedna
kalorija topline?
Jedva je pedeset godina, to su ljudi nali odgovor na ovo
zanimljivo pitanje. Niemac M a y e r , praktini lienik u Heilbronnu,
naao ga je g. 1842., a bogati englezki pivar i znameniti fizik
J o u l e (itaj Daul) punib je sedam godina izvodio velikim trudom
i trokom svako vrstne pokuse, da ga potvrdi (od g. 1843. do god.
1850.). Rezultat je bio jedna od najvanijih tekovina prirodne
nauke u ovom vieku: da d o b i j e j e d n u k a l o r i j u t o p l i n e ,
t r e b a da p o t r o i r a v n o 427 m e t e r k i l o g r a m a r a d n j e . Koliko
bi zanimljivo bilo iz bliega razgledati, kako je Joule svakovrstne me
namene radnje pretvarao u toplinu i mjerio odnoaj izmedju potroene
radnje i nastale topline, tomu ovdje nije mjesto. Tek to treba da napose
iztaknemo, kako je taj odnoaj svagdje u prirodi stalan i nepro
mjenljiv: gdjegodj na svietu nestane 427 meterkilograma radnje,
tu se javi mjesto nje jedna kalorija topline. Kalorija topline vriedi
dakle u gospodarstvu prirode toliko, koliko 427 meterkilograma
mehanine radnje. Radi toga zovu broj 427 meterkilograma m e h a -
n i n i m e k v i v a l e n t o m topline. Sad nam je tek posvema jasno,
kolika se toplina moe razviti, kad se sukobe dva vrsta tiela.
Jedan primjer neka to razloi. Komad olova teak 100 kilograma pao
je s visine od 100 metara. Koliko je topline izveo? Ako se 100 kilo
grama giba 100 metara daleko, obavljena je radnja od 100 X 100 =
10.000 meterkilograma. Kad je olovo lupilo o zemlju, ta je radnja na

oko unitena. Mi znamo sada da nije. Mjesto nje javit e se 10.000 :
427 = 2 3 % kalorija topline (od prilike) a to hoe da ree, da bi
1 0
mogao njom litru vode ugrijati od 15 C. na 38 /,, C.
Ovaj zanimljivi odnoaj izmedju mehanine radnje i topline
nebotice potie na pitanje: a to je za pravo ta toplina, kad ona
ovako pravilno postaje iz svake mebanicne radnje i kada se opet
tako pravilno moe natrag pretvoriti u radnju? Nije li i itatelju
na umu zakljuak: to se ovako pravilno pretvara, mora da je i u
svom biu isto : toplina i radnja mora da su isto. Za radnju znamo,
da nije nita drugo, nego gibanje nekakove mase. Nu mi vidimo,
SI. 11. Toplina se troi, kad se plin raztee. (Pokus Tyndallov.)
da je u svakom prirodnom tielu vie ili manje topline, makar bilo

i na miru. Po tom moramo zakljuiti, da toplina ne moe nikako
da bude gibanje cielih masa ; ne preostaje drugo nego da bude
nekakovo gibanje najsitnijih drobnica u masi, koje je tako sitno,
da se tjelesnomu oku naemu posvema izmie. I nehotice dodjosmo
do najvee tekovine fizikalne u ovom vieku, do misli: t o p l i n a
p r i r o d n i h tjelesa nije n i t a drugo, nego nekakovo gibanje
d r o b n i c a ili m o l e k u l a u t i e l u . Cim je ee to gibanje naj
manjih drobnica, tim vii stupanj topline pokazuje tielo, tim mu je
via t e m p e r a t u r a . Nije mjesto, da ovu vanu misao ovdje dalje
razpredamo. Neka nadje mjesta samo opazka, da se ovo miljenje
o biu topline u nauci zove m e h a n i n a t e o r i j a t o p l i n e i da
nam liepo tumai sve pojave topline, koje susretamo u prirodi.
Kuera : Vrieme. 4
Ovdje za potvrdu iznosimo dva pokusa Tyndallova. U si. 11. na

stolu je veoma osjetljiv toplomjer, koji se zove termo-multiplikator*,
koji pokazuje ve ^TV jednoga stupnja topline. U boci je gust
uzdub, koji ima temperaturu okolice. Otvori li pipac, uzduh se iz
boce raztee i svladava pri tom odpor izvanjega uzduha; on obavlja
radnju, pa se radi toga ohladi. Odklon igle na galvanometru to i
pokazuje. U si. 12. je ba protivno. Ako stisne uzduh u miehu
snagom svojih miica, pa ga tako iztjera, on se je ugrijao, jer je
potroio radnju miica. Igla se zaista odkloni na protivnu stranu i
pokazuje tim, da se je uzduh zaista ugrijao.
Nu ma kako velika i makar kako koristna bila ovjeku to
plina, to ju dobiva pretvaranjem radnje u toplinu, slaba bi mu
81. 12. Toplina postaje troenjem radnje. (Pokus Tyndallov.)
korist bila, da nema na Zemlji drugoga izvora topline, koji daleko

nadmauje svojom snagom predjanji. To je t o p l i n a a r k o g a
S u n c a , pravi izvor sve snage i svega ivota na kugli zemaljskoj.
Svi ju dobro znamo i kad smo je eljni i kada nam je previe
nje, a osjeamo svi dobro i to, to bi bilo, da Zemlji nema toga
izvora. Neponjatnu mnoinu topline alje Sunce svake godine u
svemir na sve strane. Sitna kugla zemaljska uhvati od toga tek
neznatni trunak, ali i taj je trunak, dosta, da na njoj dri ivot i svu
krasotu njezinu. Uspjeli su pae i u tom, da njom tjeraju strojeve
na zemlji, kako nam to i si. 13. predouje. Posebnim su aparatom
fiziari umjeli od prilike odrediti, da Sunce svake godine alje u svemir
* Izp. K u e r a : Crte o magnetizmu i elektricitetu. Zagreb. 1891. Str.

217. i 218.
tri tisue kvintilijona kalorija topline! (3.000,,,,, 000000,,,, 000000,,,

000000,, 000000, 000000). Pa uzprkos tomu, to gubi toliko topline
na godinu dana, pokazuje izkustvo, da Sunce od 200 godina, to ga
ljudi pomnije motre, nije ni malo postalo hladnije. Kud se snebiva
s one ogromne topline njegove, tud se jo vie mora uditi injenici,
da kraj svega toga ne postaje hladnije, bar ne toliko, da bi to u tisuu
godina mogli opaziti. To se posvema opire svemu, to o toplini znamo.
Prazni prostor svemirski ciene, da ima oko 200 C. temperature.
SI. 13. Sunana toplina tjera parostroj.
U sred njega je ogromna arka kugla sunana sa svojom uasnom

toplinom, pa ipak ne postaje hladnija u tolikoj mjeri, da bi mi to
osjetili ni za tisuu godina! Mora da odnekle nadomjeta svu to
plinu, to ju preko godine daje u svemir. Nu odkuda ? Njega ne
grije drugo jo vee Sunce, jer je astronomija pokazala, da su
naemu Suncu dva najblia od njega uasno daleka. Ide ta daljina
u bilijune milja ! Po hipotezi Kant-Laplaceovoj postalo je nae Sunce
sguivanjem svemirske maglice, i u tom, da su se drobnice sve
vie tiskale k sreditu, traimo izvor velikoj toplini sunanoj. U ve

likoj mjeri isti pojavi, kao kad batom udara po komadu olova, pa
se ugrije. Sunce se i danas jo sve dalje sguuje i u tom sgui-
vanju traimo izvor, iz kojega nadomjeta toplinu, koju svake godine
daje u svemir. Njemaki je fizik H e l m h o l t z izraunao, ako se Sunce
stegne samo za jednu deset tisuinu svoga dananjega obujma, razvilo
je tim dosta topline za dvije tisue godina! A da se ne stee nita,
morala bi temperatura Sunca padati svake godine za 2 C.
Kolika je danas temperatura Sunca, pravo se ne zna. Da je
uasno velika, to je na dlanu. Kuali su ju na razne naine izmje
riti, ali su rezultati jo uviek vrlo nejednaki: dok su jedni nali,
da je samo oko. 5000 C, nali su drugi milijun stupanja. Po naj
novijim se mjerenjima ini, da je oko 20.000 C.
Hoe li Sunce do vieka imati ovu toplinu i temperaturu? To
je za rod ljudski prevano pitanje, jer se za nj radi o onom po
znatom Hamletovom biti ili ne biti."-
Astronomija odvraa, da ne e. I Suncu e kucnuti zadnji as,
a ve davno prije toga ljudskomu rodu na Zemlji. Nu do toga je
sreom jo dalek put: milijuni i milijuni godina.
Za nae svakidanje sitnije potrebe imamo na Zemlji trei izvor
topline, jur spomenuto g o r e n j e . Kadgod se materije kemiki sasta
vljaju, javlja se toplina, a obratno kad se iste materije razstavljuju,
treba za to topline, dakle se toplina troi. Znamo, da se na Zemlji
gotovo uviek u naim vatrama sastavlja ugljik s kisikom uzdunoga
oceana u ugljinu kiselinu a vodik s istim kisikom u vodu. Fiziari
su ve izpitali, koliko se topline javlja kod toga sastavljanja. Kad
izgori jedan kilogram ugljika s kisikom, izvodi se u svem prilina
mnoina topline od 8000 kalorija. Dakako, da se velik dio te topline
gubi U peima i u uzduhu, a tek manji dio moemo da mi zaista
upotriebimo za grijanje, kuhanje, tjeranje strojeva itd. Mnogo se
vie topline javlja, kad izgori jedan kilogram vodika s kisikom:
34.462 kalorije. Ovi brojevi najjasnije govore, to nam u svakidanjem
ivotu vriedi toplina gorenja.
Ne smijemo na koncu zaboraviti ni etvrtoga izvora topline
na Zemlji, a to je i v o t n a t o p l i n a . Za pravo ni ona nije drugo
nego sastavljanje materija u ivom tielu s kisikom iz uzduha, dakle
gorenje. Ovdje jo dodajemo, da ove oksidacije u ovjejem i ivo
tinjskom tielu ne daju tielu samo stalnu toplinu, nego podravaju
i mehaninu snagu ivih stvorova: toplina se pretvara u radnju.
Temperatura zdravoga ovjejega tiela je 37*5 C, u groznicama

se digne do 42 najvie 44 C. Kod bolestnih od kolere i kad dolazi
smrt, pane najnie na 35 C,
Najglavniji su dakle izvori topline na Zemlji: 1) toplina
od radnje; 2) sunana toplina; 3) toplina gorenja i 4) ivotna
toplina.
2.
Nema u prirodi sile, koja bi na svim tjelesima u prirodi umjela

izvoditi toliko razliitih promjena, kao toplina. Te su promjene, ako
pravo uzme i veoma udnovate, pae tajinstvene i do polovice
ovoga vieka ljudi nisu imali ni pojma o tom, kako toplina dolazi
do toga, da moe izvoditi takove promjene. Tek odkad je svanula
misao, da je toplina nekakova vrsta gibanja u drobnicama i mole-
kulima tjelesa, stao je um ljudski pomalo razumievati i tajinstvene
promjene u tjelesima, to ih izvodi toplina. Nu ma kako zagonetna
bila koja stvar ovjeku, ako ju vidi esto, postane mu obina, on
u njoj ne vidi nita udna, im na nju obikne.
Tako je i s uincima topline. Vidimo ih velik broj dan na
dan u uzdunom oceanu, u vodi i na povrini zemaljskoj. Tako su
nam obine, da malo tko od nas i pita, kako moe toplina da
izvodi takove pojave u tjelesima.
Kako emo kasnije s tim uincima topline imati mnogo posla,
kako je bez njih upravo nemogue razumjeti promjene vremena,
molimo itatelje i itateljice, da s nama obredaju te promjene,
makar da ih veinu poznaju od svakidanjeg svog iskustva ; dozvolit
emo si samo dodatak, da u kratko privedemo i na njihovo poji-
manje prema dananjem miljenju o tom, to je toplina.
Svako vrsto tielo n. pr. eljezna kugla, zaprema odredjeni obu
jam, recimo jedan kubini decimetar. Vagne liju, nai e, da vae 7*79
kilograma. Moe li ta kugla ikada sama od sebe postati vea ili manja?
Gleda liju godinu, dvije, dan na dan, uviek je na oko jednako velika.
Kad bi neukomu rekao, da to nije istina, daje ova kugla zimi manja, a
ljeti vea, udno bi te za stalno pogledao, ako ti se ne bi u brk na
smijao. Pa ipak ta kugla nije uviek jednaka : oko nas i ovdje grdno vara!
I opet primjer, kako se ne smijemo uviek pouzdati u naa sjetila.
Da se osvjedoi s mjesta, kako te vara oko, moe izvesti ovaj pokus.
Naini si obru eljezni tako irok (si. 14.), da kugla ba kroz
nj prolazi, a da ne zapne nigdje.
Utakni kuglu u vatru, da se jako ugrije, pa kuaj sada, da

ju spusti kroz obru: zapet e i sjest e na obru! Pusti ju, neka
se obladi u uzduhu ili ju polij mrzlom vodom: kugla e opet kroz
obru, kao i prije. Makar kako ju mjerio okom za itavog pokusa,
za oko niti je vea, niti je manja. Nu obru te je uvjerio, da je
ipak postala vea i kasnije opet manja. A tko je uinio to gotovo
udo na kugli? Kuglu si morao samo u g r i j a t i , da se to dogodi,
dakle je toplina ona sila prirodna, koja ju je poveala. Da si ju
medjutim vagnuo onaku vruu, bio bi se uvjerio, da je jo uviek
teka ravno jedan kilogram, dakle materije nema u njoj ni truna
vie, nego prije, dok je bila manja. Tim je pojav postao samo jo
zagonetniji. Ako bi eljeznoj kugli dodao jo eljeza, razumio bi,
81. 14. Toplina poveava obujam kugle.
da postane vea, nu ovako je to gotova zagonetka. I tekuine

i plinovi poveavaju svoj obujam, kad ih ugrije. To liepo poka
zuju pokusi u slikama ovdje priloenim oznaeni, za koje ne
treba daljega tumaenja (si. 15. i si. 16.). Dolazimo do zakljuka:
T i e l o p o v e a s v o j o b u j a m , ako mu se p o v i s i s t u p a n j
t o p l i n e , a u m a n j u j e svoj o b u j a m , k a d mu se s n i z i stu
p a n j t o p l i n e ili krae: toplina ima zaista udotvornu mo, d a
r a z t e e i o p e t stee t j e l e s a . Rekosmo udotvornu mo. Sve do
polovice ovoga vieka stajao je um ovjeji zaista u udu pred ovim
neponjatnim pojavom, a i danas e se mnogim itateljima, ako se
u nj zamisle, initi gotovim udom. Misao, da toplina nije drugo,
nego nekakovo gibanje molekula u tielu, uniela je i u ovaj tajinstveni
pojav neto svjetla : razum ga na na tom temelju moe da ra-
urnije. Kad si povisio stupanj topline u kugli, to si za pravo

uinio? Nita drugo, nego da svi molekuli u kugli ee i jace
titraju tamo amo oko svog srednjeg poloaja. Radi toga sada cesto
jedan molekul udara o drugi, pa se uzajmice raztjeruju, jedan je
dalji od drugoga, a to e rei: tielo je povealo svoj obujam, a da nije
postalo ni malo tee. Ruka naa osjea to pojaano gibanje molekula,
kao veu vruinu tiela, ali oko ne
vidi, da su se molekuli razmaknuli.
Razumjet e sada svatko, da
su ljudi stali pomno izpitivati,
kako toplina raztee razliite ma
terije, to ih imademo na Zemlji.
U to se ovdje ne smijemo da upu
tamo, ali iztiemo ipak konane
uspjehe ljudskoga rada u tom pi
tanju. Evo ih:
1. U z d u n i n e se razteu
n a j j a e od svih tj elesa: kad ih
ugrije za 100 C. poveaju svoj
obujam od prilike za jednu treinu;
t e k u i n e se razteu mnogo manje :
na 100 0. poveaju svoj obujam
za -| do -gig, prema tomu kakova je
tekuina; v r s t a tj e l e s a razteu
se n a j m a n j e : na 100 C. pove
aju svoj obujam od prilike za -fa
r e m a
do gir' P tonni kakovo je
tielo, koje se grije.
2. Uzdunine se razteu to-
plinom svejednako (taj je zakon od-
krio francuzki fizik G r a y - L u s s a c ,
15. Toplina poveava obujam
pa se po njemu i zove); t e k u i n e
tekuine.
se i v r s t a tj e l e s a razteu r a z l i
ito. Evo nekoliko podataka za najobinije materije. Kad ih ugrije
za 100 C. poveaju svoj obujam: Ulja od prilike za L d a za J e t ? v o
ziva za -gL, kauuk za ^, olovo za srebro i zlato za elik

Z A
TOO- staklo za | , drvo za T-gV- dijamant za 30v0.
T
3. U z d u n i n e se razteu j e d n o l i k o t. j . na svaki stupanj

topline za jednako; t e k u i n e i v r s t a tj elesa ne r a z t e u se
5 6
posvema j e d n o l i k o : kad su blizu tomu, da se raztale ili da se

smrznu, postaje promjena obujma nejednolika.
Ne bi ovjek gotovo vjerovao, kolikom se snagom razteu
vrsta tjelesa, kad se ugriju. Na vruoj eljeznoj kugli u obruu
moe kovati ; ona se ne e ni malo stegnuti i propasti kroz obru.
Debele sinje eljeznike se savijaju ljeti, ako su ih zimi polagali
jednu uz drugu tako, da su se doticale. Vidjet e radi toga na
svakoj eljeznici sinje neto razmaknute.
Razarena eljezna kvaka, kad se ohladi,
stegne se tolikom snagom, da moe zi
dove primicati jedan drugomu. Godine
18791880. bila je u naim krajevima
estoka zima, pa se dogodilo, da su od
zime pucali obrui od elika na kota
ima eljeznikih kola !
Spomenusmo prije, kako je naa
ruka nepouzdana mjera za ocjenu, kolik
je stupanj topline u kojemu tielu. Pojav,
to ga ba opisasmo, upotriebili su, da
sagrade kud i kamo pouzdaniju mjeru
za stupanj topline u tjelesima.
Ako je naime istina, da se tjelesa
tim vie razteu, im je vei stupanj
topline u njima, smijemo i obratno su
diti: Cim se j e vie r a z t e g l o koje
t i e l o , tim je vei s t u p a n j topline u
njemu, tim je via njegova t e m p e r a
t u r a ; (mjesto dviju riei stupanj to
pline" rabit emo od sada uviek rie
temperatura " ).
SI. 16. Toplina poveava
obujam plina. Na tom je sudu naemu osnovan
najvaniji instrument meteorologije, ali
i inae gotovo najvie razireni aparat, t e r m o m e t a r (thermos
= toplina i metrein mjeriti, dakle toplomjer"). Svrha mu je,
da mjeri temperaturu makar kojega tiela. Najobiniji je t e r m o
m e t a r od ive. Sastoji od uplje staklene kuglice (si. 17.), koja
je svezana, s veoma uzkom. ali svagdje jednako irokom staklenom
cievi. Gornji je kraj cievi zataljen, a donji otvoreni ulazi u
kuglicu. Citava je kuglica i jedan dio cievi napunjen ivim srebrom
Ostatak je cievi podpuno prazan t. j . u njemu nema

ni uzdulia. Prima li ovaj termometar odnekle topline,
ugrije li se, raztee se iva i obujam joj biva sve
vei. To se i o k u n a e m u pokazuje u tom, to
se vrak stupca ivinoga u cievi penje sve vie
prema zatvorenom kraju cievi. Govorimo n takim
prilikama (netono), da se termometar die". Ako
pako termometar gubi neto od svoje topline, iva se
opet stee i njezin obujam postaje sve manji. To se i
opet pokazuje oku u tom, da se vrak ive primie ku
glici. U takoj prilici govorimo, da termometar pada".
Nu eli li tonije odrediti stupanj topline,
treba da termometru da jo nekakovu s k a l u t. j
vrstu mjere, kojoj se pojedini dielovi zovu stup
njevi. Ta se skala obino namjesti uz ciev ter
mometra ili iza nje ili se napokon ureze u staklo
na cievi, pa joj se dodaju brojevi, te svaka crta
na skali dobije svoj broj (numeru). Sto na termo
metru ita, to je broj crte, koja je najblia vrku
81. 17. Posudica
ive, kad oko namjesti tako, da ravno gleda vrak i ciev termo
ive i skalu kraj nje. Taj broj daje odredjenu mjeru metra.
za stupanj topline ili temperaturu t e r m o m e t r a .
Skalu termometra diele razliito. Najobinija je danas, a u
naukama jedina, razdjelba po Svedu Celsiusu, koji ju je prvi upo-
triebio, pa se zove c e n t i g r a d n a r a z d j e l b a ili s k a l a C e l s i j e v a .
Uroni li kuglicu termometra u snieg
ili led (si. 18.), koji se ba tali,
opazit e, da se vrak ive najprije
sputa, ali nakon kratkoga vremena
stane na odredjenom mjestu. Ta je
toka oznaena na Celsijevom ter
mometru brojem 0 (nula) stupanja.
Metne li taj isti termometar u pare,
koje se diu, kad je tlak uzduba
760 milimetara, iz vode, dok vri
(si. 19.), die se vrak ive u cievi
i napokon stane na mjestu, koje je ^jjjjjj
na termometru oznaeno brojem 100
. v n SI. 18. Odredjivanje ledista
stupanja. Ako sada jos razmak iz- n a t e r m o m e t r U i
medju 0 stupanja i 100 stupanja crtama razdieli na stotinu

jednakih, esti i ovu razdjelbu jo dalje gore nastavi nad 100
1
stupanja, a dolje pod 0 stupanja, oznaujui stupnjeve izpod 0
stupanja opet prirodnim brojevima, gotova je skala Celsijeva termo-
81. 19. Odredjivanje vrelita na termometru.
metra. Stupnjevi se nad 0 zovu stupnjevi topline i piu se ili bez

ikakova znaka pred brojem ili gdjekada znakom -f- (plus) izpred
broja. Iza broja se gore napie , a to se ita stupanja". Dakle
15 ili -f- 15 ita se: ili 15 stupanja ili 15 stupanja topline
ili plus 15 stupanja. Stupnjevi se izpod nule itaju od nule dolje i

zovu se stupnjevi zime ili studeni." Oznauju ih uviek znakom
(minus) izpred broja. Dakle 15 itat e: ili 15 stupanja
studeni ili minus 15 stupanja ili 15 stupanja izpod nule.
Temperatura, kod koje se snieg ili led tali, je ista kao i ona,
kod koje se ista voda smrzava, zato se zove ledi ste. Temperatura,
kod koje ista voda vri, zove se v r e l i t e . Celsijev termometar po
kazuje dakle 0 kod ledita, a 100 kod vrelita vode.
Francuz je R e a u m u r (itaj: Reomir) razmak izmedju ledita i
vrelita razdielio na 80 jednakih esti, 80 stupanja. Raumurov termo
metar pokazuje dakle 0 kod ledita, a 80 kod vrelita vode. Prema
tomu je 100 po Celsiju (pie se : 100 C.) jednako 80 po Raumuru
(pie se 80 R.) ili 10 C. jednako 8 R. ili 5 C. jednako 4 R. R a u -
m u r o v e s t u p n j e p r e t v o r i t e d a k l e u Oelsijeve, ako ih
m u l t i p l i c i r a b r o j e m \ ili ^. Najlake je najprije dividirati ih
na 8, pa onda multiplicirati sa 10. Kako je \ isto to 1^, moe R-
aumurove stupnje pretvoriti u Celsijeve takodjer, ako Raumurovim
stupnjevima doda jo njihovu etvrt.
I obratno moe lako C e l s i j e v e s t u p n j e p r e t v o r i t i u R-
8
a u m u r o v e , ako ih m u l t i p l i c i r a s b r o j e m ^ ili -.
T
Najbre e opet biti, ako ih multiplicira sa 8, pa onda divi-

dira na 10. Kako je -f isto to i jedan manje -|, moe takodjer
Celsijeve stupnje umanjiti za njihovu petinu, da dobije Raumurove
Primjer :
12 R. = 12-1 = = 15 C ;
6
T
2
12 R. = 12- V = V - 1 0 1 - 5 . 1 0 = 15 C ;
2
12 R. = 12 + V = 12 -h 3 = 15 C.
15 C. = 1 5 - = OJ> 12 R .
= ;
5
15 C. = 15 V = 15 3 = 12 R.
U obinom ivotu upotrebljava sviet u naim krajevima jo
mnogo Raumurov termometar. Bilo bi bolje, kad bi ga malo po
malo zamienjivao s Celsijevim, koji se po cielom svietu upotreb
ljava u meteorologiji i u drugim naukama.
U Englezkoj i Americi upotrebljavaju opet F a h r e n h e i t o v
termometar. Ovaj pokazuje kod ledita vode 32 a kod vrelita 212.
Prema tomu je 100 C. isto to 212 manje 32 t. j . 180 po Fahren-
heitu. Die li se termometar za 1 C, digao se je dakle za \%g ili
^ stupanja Fahrenheita, nu uz to ne smije zaboraviti, da je 0 C.
jednako 32" F. Da p r e t v o r i F a h r e n h e i t o v e s t u p n j e u Cei-
sije ve (a to treba uviek, kad dolaze viesti

iz Englezke ili Amerike), treba da subtrahira
najprije 32, a ostatak mora multiplicirati
sa 5, a produkt dividirati na 9. Primjer: 50
F. = (5032) I = 1 8 - 1 = ~y> = 10 C.
Da si pritedi sve raune, dodana je na kraju
knjige tablica za pretvaranje Celsijevih stu
panja u Raumurove i Fabrenbeitove. Na slici
20. vidi uzporedo sve tri skale termometra.
Termometar, koji temperaturu uviek
pravo pokazuje, zove se n o r m a l n i t e r m o
m e t a r . On mora dakle da pokazuje u ledu,
koji se tali, tono 0, a u parama vode, koja
vri uz tlak uzduba od 760 milimetara, tono
100. Unutranja irina cievi mora da je na
cieloj duini skale posvema jednaka.
Nu termometri, to se prodaju, riedito
kada pokazuju posvema tono. eli li dakle
s termometrom tonija motrenja izvoditi, mora
ga najprije izpitati, pa odrediti, za koliko
pokazuje krivo.
Najjednostavnija je proba u tom, da
izpita ledite. Utakne ga zato u posudu, u
kojoj je fino stucani led, a dno joj ima lukanja,
da voda otie, koja se pravi, kad se tali led.
Mjesto leda moe upotriebiti i led i snieg,
koji si s vodom zamiesio u kau. Pokus se
izvodi u sobi, u kojoj je temperatura via od
0. Termometar uroni u led tako duboko,
da je led oko ci eie kuglice i oko cievi sve
n
tik do 0 . Kad si nakon nekoliko opaanja
naao, da iva uviek stoji na istom mjestu,
zabiljei si to mjesto. To je pravo ledite i
termometar pokazuje p r a v o , ako stoji u ovom
sluaju zbilja na 0. Stoji li termometar u
ledu nad nulom, pokazuje previsoko tempera
turu ; stoji li u ledu izpod nule, pokazuje
temperaturu prenizko. Naao si tako pogreku
tvoga termometra kod 0 i vidio si ujedno,
mora li tu pogreku dodati ili oduzeti, da dobije pravu tem

peraturu.
Ovako moe i vrelite izpraviti. Dobar termometar ima za
sve druge stupnjeve istu pogreku, koju pokazuje kod 0. Bit e
dobro, da ee izpita ledite svoga termometra, moda svake go
dine jedan put, kad ti je pri ruci sniega ili leda.
iva se smrzava kod nekib 40" C, zato se termometar sa ivom
ne moe upotriebiti, kad treba mjeriti ovu ili jo nie temperature. U
tim prilikama upotrebljavaju isto takov termometar, u kojemu je mjesto
ive a l k o h o l ili s p i r i t . Nu ove je tee dobro nainiti, jer stupnjevi
nisu jedan od drugoga jednako daleki, poto se alkohol ne raztee
jednoliko kao iva. Cim je nia temperatura, tim su gui stupnjevi
jedan do drugoga, ako je ciev svagdje jednako iroka. Osim toga se
jedan dio alkohola gdjekada izpari, pa se slegne na gornjem kraju
cievi: termometar pokazuje prenizko. Ovakov termometar od alkohola
mora dakle, ako ga eli upotrebljavati za tono mjerenje temperature,
redovno izporedjivati s dobrim termometrom od ive Pogreke, to si
ih opazio, mora podatcima njegovim dodati ili od njih oduzeti prema
tomu, da li instrument pokazuje temperaturu prenizko il previsoko.
Ima na Zemlji dosta tjelesa, kojima temperatura nije uviek
jednaka: neko vrieme raste, pa onda opet pada; ponovno raste i
opet pada; velimo u takovom sluaju, da se temperatura p e r i o
dino mienja. Amo ide ba uzduni ocean, koji nas ovdje najvie
zanima. Svatko zna, kako se temperatura uzduha preko dana mienja :
po podne je, negdje oko 2 sata, najtopliji, u no postaje sve
hladniji, pred zoru je negdje najhladniji, a onda, kako se Sunce
die, postaje opet sve topliji, dok popodne ne dosegne najviu svoju
temperaturu. Od toga se asa ponavlja predjanja promjena i tako
ide od dana na dan. Svakih 24 sata bit e temperatura uzduha
j e d a n p u t (negdje po podne) n a j v i a ili m a k s i m u m , a jedan
put (negdje pred zoru) n a j n i a ili m i n i m u m .
Ne bi li bilo vriedno znati i zabiljeiti tu najviu i najniu
temperaturu ? Mogao bi to uraditi i s obinim termometrom ivinim,
ali bi morao kraj njega stajati i motriti ga puna 24 sata, da uhvati
m a k s i m u m i m i n i m u m temperature. Toga ne moe nitko da radi,
s toga su sagradili takove termometre, koji sami uhvate najniu
temperaturu i zovu ih m i n i m u m - t e r m o m e t a r " . Druge su opet
sagradili, koji ulove samo najviu temperaturu, pa ih zovu ,,mak-
simum-termometar".
M i n i m u m - t e r m o m e t a r je termometar od alkohola (si. 21.),

komu je ciev razmjerno dosta iroka. U cievi, u alkoholu, je pliva
(mali tapi od crnoga stakla), koji je tako gradjen, da se moe u
cievi, koja stoji h o r i z o n t a l n o , bez zapreke pomicati tamo i amo. On
ostaje na svom mjestu, kad se alkohol radi sve vee temperature preko
njega raztee. Nu konac alkoholovog stupca ga sobom vue natrag,
kad se alkohol kod padanja temperature primie kuglici. eli li
s ovim termometrom n. pr. odrediti, to je minimum temperature
bio u noi, namjestit e ga pod veer ovako : Nagni instrumenat
tako, da kuglica stoji vie od drugoga kraja cievi. Pliva e se u
cievi sputati, dok mu kraj ne dodje do kraja alkohola u cievi i
sada namjesti instrumenat horizontalno. Kako nou temperatura pada,
pa se radi toga stee alkohol, tako on, dok se stee, vue za sobom
plivaa prama kuglici, im pako u jutro temperatura stane rasti,
ostaje pliva na svom mjestu, doim se alkohol preko njega dalje
raztee. Izvanji, od kuglice najudaljeniji, kraj plivaa oznauje naj-
81. 21. Minimum-termometar po Ruthefordu.
niu temperaturu, koja je bila u toj noi. Inae vriedi za ove termo
metre sve ono, to prije iztakosmo za termometre od alkohola u obe.
M a k s i m u m - t e r m o m e t a r slui zato, da uhvati najviu tem
peraturu, koja je bila u odredjenom razmaku vremena. To je ter
mometar sa ivom, u kojemu je stupac ive u cievi u dvoje raz-
dieljen makar kojim nainom. Dio, koji je uz kuglu, stee se, kad
temperatura pada, a ostavlja drugi dalji dio na njegovom mjestu,
te njegov kraj pokazuje najviu temperaturu, kojoj je termometar
bio izloen. Ova se razdioba stupia ive u dvoje najbolje izvede,
ako se u ciev odmah iznad kugle namjesti trun (stakla), koji stupi
ive ustavlja, pa mu ne da u kuglu, kad se iva kod padanja tem
perature stee. Kad se pako velika masa ive u kugli stane od to
pline raztezati, svlada ona lako ovu zapreku, pa pokraj truna ide u
ciev. Moe se ova razdioba izvesti i s neto uzduha, nu taj mora
izmedju oba diela stupca biti tako smjeten, da ni kod najnie tem
perature ne dospije u kuglicu. eli li upotriebiti ovaj maksimum-
termometar, nagni ga neto s kuglicom dolje. Udari li nekoliko
puta rukom o kakovu podlogu potisuut e gornji, odkinuti dio i

vina stupca to moe nie prema kuglici. I ovaj se termometar
sada smjesti tako, da ciev lei horizontalno. Raste li temperatura,
turat e iva iz kuglice odkinuti stupac izpred sebe sve dalje, a
njegov dalji kraj pokazuje, kao na svakom drugom termometru od
ive, temperaturu. Cim temperatura stane padati, stee se iva. Iz-
vanji, odkinuti dio stupca ostane na svom mjestu,
a unutranji ide natrag prema kugli i medju oba
se diela naini prazan prostor. Kraj odkinutoga
stupca pokazuje dakle najviu temperaturu. Ako
n. pr. do podne namjesti u isto doba minimum-
i maksimum-termometar, moe sutradan do podne
na njima citati najniu i najviu temperaturu po-
sljednih 24 sata. To e isto dobiti, ako oba termo
metra namjesti, kako treba, na veer. SI. 22. po
kazuje S i x o v maksimum i minimum-termometar,
kako ga je gradio Casella u Londonu. Obe sastav
ljene cievi napunjene su dolje ivom. Iznad toga
je lieva ciev i iri prostor napunjen amylalkoholom,
a od desne cievi jedan dio. Kad se grije, ugrije se
tekuina u lie vom prostoru i tjera ivu u lievom
kraku dolje, desno gore. Mali eljezni tapii ka
zala zabiljee najniu i najviu temperaturu. Kad
treba, moe ih magnetom opet namjestiti na ivu.
Svi ovi termometri pokazuju temperaturu tono
na jednu desetinu stupnja. Do pred nekoliko go
dina bio je najosjetljiviji termometar N o b i l i j e v
t e r m o m u l t i p l i k a t o r * , koji je pokazivao -50V0
Celsijeva stupnja. Amerikanski astronom L a n g -
ley, komu nije ni ovako osjetljiv termometar bio
dosta, konstruirao je svoj b o l o m e t a r (1877.), koji
8 1
pokazuje TCKTF stupnja, a Boys je (g. 1887.) Casellijev 2 2
usavrio termomultiplikator toliko, da pokazuje termometar za

jednu milijuntinu stupnja. Tomu je instrumentu maksimum i mi
nimum.
dao ime r a d i o m i k r o m e t a r . Njim veli da moe
mjeriti toplinu, to ju izbija sviea na novi, koji je od nje daleko
300 metara !
Vidi: K u c e r a , Crte o magnetizmu i elektricitetu. Zagreb 1891. Str. 118.

Za meteorologi]ske svrhe grade danas, osobito braa R i c h a r d

n Parizu i F u e s s u Berlinu aparate, koji bez prestanka sami biljee
na papiru temperaturu uzduha. Zovu se ti aparati t e r m o g r a f i
(thermos = toplina i grafein = pisati). Sve se vie uvode ovi ter
mografi u meteorologijskim observatorijinia, jer na njima vidi tem
peraturu svakoga asa u danu i noi. Si. 23. pokazuje taki termo
grafi na kojemu je jo i drugi termometar, koji je uviek mokar (b).
Glavni je dio Bourdonova ciev od mjedi, eliptinoga proreza (a),
18 cm. iroka i 100 mm. duga, koja je puna alkohola; ta je ciev
izvan ormaria, da mjeri temperaturu. Na kraju je ruica (d), koja hvata
u poluge, a ove gibaju kazalo po papiru namotanom na cilindru, koji
se neprestano vrti. Kazalo na papiru biljei temperaturu krivuljom.
SI. 23. Termograf brae Richard u Parizu.
Prvi je termometar sagradio Drebbel g. 1705. Nije od toga prolo

ni 200 godina i ovjek je ve izumio termometre, koji mjere jednu mi-
lijuntinu stupnja, i termografe, koji piu sami dan i no temperaturu.
S ovim savrenim aparatima izpituju danas pojave topline u uzdunom
oceanu s velikim uspjehom. Nije li opravdana nada, da e se instru
menti jo vie usavrivati, pa e um ovjeji s njihovom pomoi do
dna doi danas jo nejasnim pojavima topline u uzdunom oceanu?
Predugo smo gotovo zaustavili itatelja kod prvoga uinka topline
raztezanja i upotrebe njegove na gradnju raznih termometara.
Ne e nam toga zamjeriti, ako im spomenemo, da je sitni termometar
najprvi instrumenat u meteorologiji, i to znamo danas pouzdano o za
gonetnim pojavama u uzduhu, to je u prvom redu privredio termometar.
Ali nije raztezanje jedini uinak topline. Jo je gotovo udniji

drugi uinak, koji idemo, da sada iz bliega pogledamo.
Svi znamo, da je na Zemlji v r s t i b tjelesa, t e k u i n a i
u z d u n i n a . Znamo i to, da jedne te iste materije moe da bude
na Zemlji u sva tri oblika. Najpoznatiji je primjer voda. Nje je
na Zemlji najvie kao tekuine, ali je ima dosta i u obliku leda i
u obliku vodene pare. Kako je ovaj pojav u nas veoma obian,
ne nalazimo u njemu nita udno, akoprem je u istinu jedan od
najudnijih pojava u prirodi.
Da pokae nekomu, koji vodu poznaje samo kao tekuinu,
komad leda, pa da mu ree, to je ista tvar kao i voda, teko da
bi to vjerovao, dok ga ne bi o tom osvjedoio, raztalivi led pred
njegovim oima. Tolika je na oko razlika izmedju vode i leda. A
nije manja ni izmedju vode i vodene pare. Vodu bar vidi i moe
uhvatiti, a vodena je para materija, koje niti vidi niti osjea
ikako ; a ipak je i to ista materija kao voda.
A tko proizvodi sve te udne promjene u obliku iste materije ?
Znamo svi, da to radi toplina.
Ima u svemu etiri vrste ovakih promjena: 1) prielaz vrstoga
tiela u tekuinu t a l e n j e ; 2) prielaz tekuine natrag u vrsto
tielo s m r z a v a n j e ; 3) prielaz tekuine u uzduninu i z p a -
r i v a n j e , i 4) prielaz uzdunine natrag u tekuinu - s g u i v a n j e
ili k o n d e n z a c i j a .
Sva su etiri pojava od svakidanjega ivota prilino poznata,
nu nekojima je od njih u uzdunom oceanu tako velika uloga, da
se i u njih moramo asak ustaviti.
Stane li koje vrsto tielo n. pr. komad olova grijati, raztezat
e se sve vie. Ali to ne e ii bez kraja i konca, jer bi napokon
morala tjelesa narasti golema, a toga u prirodi nema nigdje. Cim je
temperatura ugrijanoga tiela dola do neke granice, koju ti termo
metar pokazuje, vidok si sasma novoj pojavi: do sada v r s t o t i e l o
s a m o se od sebe p o l a k o r a z p a d a i p r e t v a r a u t e k u i n u . Kod
olova e se ta pojava javljati kod 300 0. Olovo se poinje taliti.
Uvodi li u olovo jo dalje topline, olovo e se polako dalje taliti,
n u t e r m o m e t a r o s t a j e k a o p r i k o v a n kod 300 C, makar
da u olovo ulazi sve vie topline, udan pojav! Mi smo navikli gle
dati, da se termometar sve vie die, im vie topline u tielo ulazi,
a evo ovdje toplina ulazi, a termometar ni da bi se maknuo za

jedan stupanj dalje. I on tako stoji, dok se nije raztalio posljednji
trunak vrstoga olova. Ako sada gotovu olovnu tekuinu jo dalje
grije, pone se termometar opet po malo dizati nad 300 0. i die
se sve dalje, dok u raztaljeno olovo uvodi topline. Pred nama je
nova zagonetka. Kud je prispjela sva toplina, koju si uvodio u
olovo od asa, kad se je poelo taliti, pa sve do asa, kad se je
sve raztalilo? Sakrila se nekuda u olovo, bio je prije odgovor i
zato ju nazvae s k r i v e n o m ili l a t e n t n o m toplinom. Nu tim
dakako nisu ni malo pojava raztumaili.
to opisasmo kod komada olova, nadjoe i u svih drugih ma
terija, zato izvodimo zakljuak :
Da se koje v r s t o t i e l o p o n e t a l i t i , t r e b a da g a
n a j p r i j e u g r i j e do o d r e d j e n e t e m p e r a t u r e . Ta se z o v e : ta-
l i t e . Osim t o g a t r e b a j o n e k a m n o i n a t o p l i n e , k o j a se
p r i t a l e n j u t r o i , a da n i t a n e p o v i s i t e m p e r a t u r e t i e l a .
Zovemo j u s a d a : t a l i n o m t o p l i n o m (prije latentna toplina).
Talita su veoma razlina u raznih materija. Evo ih nekoliko:
Led se tali kod 0 C ; maslac, loj i fosfor kod 40 C, stearin i
vosak kod 70 C, od teih metala ima najnie talite ein 236" 0. ;
olovo, cinak kod 300" 0., srebro i bakar kod 1000' 0., zlato i
lievano eljezo kod 1200 C, elik i kovano eljezo kod 1500 0.,
u
platina kod 1800 C , a iridium kod 2200 0.
I talina je toplina veoma razlina u raznih materija. Za udo
najvie topline od svih materija treba led, da se raztali. eli li
1 kilogram leda od 0 C. raztaliti u vodu od 0 0., mora uvesti
u taj kilogram leda punih 80 kalorija topline, a to e rei, da bi
inae mogao ugrijati tom toplinom litru vode od 20 C. do 100" 0.!
Ne moemo, a da ne primaknemo itatelja razumievanju ovoga pojava
po novom miljenju o toplini.
Olovo je sastavljeno od molekula, koji su si veoma blizu, pa
se radi toga i dre dosta jakom snagom : olovo je vrsto tielo. Nu
ti svi molekuli titraju tamo i amo oko svog srednjeg poloaja i
im je ee i vee to titranje, tim je via i temperatura olova. Da
se olovo raztali, treba molekule toliko raztjerati jedan od drugoga,
da se ve gotovo nita ne privlae. Taj e posao moi toplina tek
onda obavljati, kad se molekuli tako razmau, da udaraju jedan
o drugi estoko t. j . kad se je olovo ugrijalo do talita. im je
dolo do te temperature, poinje posao raztjerivanja molekula, nu
sada se i sva na novo uvedena toplina s mjesta pretvara u meha-

ninu radnju raztjerivanja, pa se u to sva i troi, a nita je ne
ostaje, da digne temperaturu olova : troi se talina toplina. Tek kad
su svi molekuli raztjerani, moe jo dalje uvedena toplina titraj e
molekula na novo razmahivati t. j . temperatura e opet rasti. Sada
nam ovi zagonetni pojavi duevnomu oku jamano nisu vie za
gonetke. Razumijemo, za to treba da se olovo ugrije do talita, a
razumijemo, to je jo vanije, kud je nestalo taline topline : sva
se pretvorila u mehaninu radnju raztjerivanja molekula.
Nu pustimo sada raztaljeno olovo na miru i odmaknimo
vatru ! Vidjet emo po termometru, kako mu temperatura pada po
malo, ali ne e dugo potrajati, pa e se molekuli opet sakupljati i
olovo e se opet poeti s m r z a v a t i . Taj e novi pojav poeti
u asu, kad se je olovo ohladilo do talita. Visoka tempe
ratura raztaljenog olova drala je molekule raztjerane, ba tako,
kao to klin na napetoj strjelici dri razmaknute molekule na
petoga luka. U drobnicama je napetog luka tenja, da se vrate
natrag u predjanji ne napeti poloaj. Makni klin i oni e zaista
velikom snagom poletjeti u taj poloaj i strjelicu daleko baciti. Tako
je i s molekulima raztaljenoga olova. Visoka temperatura ih dodue
drala raztjerane, ona je bila klin. Ohladi li se olovo, nestalo je
klina, i molekuli se ivo vraaju u svoje predjanje poloaje. Nu
to je posljedica tomu? Oni e se sraziti i zatitrati e pri tom
ee t. j . temperatura e se kod smrzavanja dizati. Toplina, koja
se kod talenja na oko unitila, evo se kod smrzavanja opet javlja
i tona su mjerenja pokazala, da je se javi ba toliko, koliko se
kod talenja potroilo. I tako je uviek u prirodi: nikako ni truna
radnje ne moe u prirodi da nestane; koliko se je na jednoj strani
potroi, toliko se je na drugoj strani javlja. Evo opet zanimljive
nove istine: T e k u i n a se s m r z a v a , k a d se o h l a d i do l e d i t a .
L e d i t e j e i s t o v j e t n o s t a l i t e m . Kod t a l e n j a p o t r o e n a
t o p l i n a p o j a v i se sva k o d s m r z a v a n j a : p r o i z v e d e n a to
plina smrzavanja j e d n a k a je potroenoj talinoj toplini.
I kad se voda smrzava, razvija se velika toplina smrzavanja :
osamdeset kalorija od kilograma. Ona je i uzrok, to se vode tako
sporo zimi smrzavaju, ako i jest temperatura uzduha izpod nitiee.
Vie se puta i kod kemickih sastavljanja dogodi, da se koja te
kuina naglo mora pretvoriti u vrsto tielo. U tim se prilikama
uviek javlja toplina smrzavanja u to veoj mjeri, im se je bre
tekuina morala pretvoriti u vrsto tielo. Najpoznatiji je primjer

gaenje vapna, pri em se voda kemiki sastavlja i pretvara naglo
u vrsto tielo. Svatko zna, da se pri tom razvija tolika toplina, da
voda ivo vrije, kao da si ju ugrijao na 100 0.
Ustavimo se asak i kod pojava, koji ba spomenusmo: uoimo
iz bliega pojav vrienja vode !
I opet smo vidoci veoma zanimljivom uinku topline.
Sto e to rei : voda vrije ?
Metni litru vode od 15 C. na vatru (si. 24.). Termometar
pokazuje, kako se po malo voda grije, a mogao bi finijim metodama
i pokazati, kako joj se poveava obujam.
Kad se ugrijala do 100 C, vidi u vodi
ivo gibanje i komeanje: na dnu se odki-
daju veliki mjehurii, diu do povrine i tu
ih nestaje za oko.
Voda vrije, ali je sve vie ne staje iz
posude, to dulje uvodi u nju toplinu. I
termometar stoji opet kao prikovan na
100'' 0. i ne mie se dalje u vis, makar da
u vodu ulazi sveudilj ba velika mnoina
topline: nestat e pomalo sve vode, a ter
mometar jo e uviek pokazivati 100 0. !
Velimo voda se i z p a r i l a t. j . pretvorila
se u vodenu paru, koja je sasma prozirna
kao uzduh i bez ikakove boje, pa ju zato
oko ne vidi. Samo ako se opet ohladi, pa
pretvori natrag u vodu, vidi ju oko kao
SI. 24. Pojav vrienja.
maglu nad posudom: u posudi samoj je
sasma prozirna. Carobnica toplina izvela
je opet veoma zanimljivu promjenu : voda, koju vidi, koju pipa,
pretvorila se u materiju, koju niti vidi, niti moe osjetiti. Pojav
te u mnogom sjea talenja: Da se t e k u i n a p r e t v a r a u u z d u -
ninu, t r e b a da se n a j p r i j e u g r i j e do o d r e d j e n e t e m p e r a
t u r e , do v r e l i t a . Da se r a d n j a i z p a r i v a n j a izvede, t r o i se
odredjena mnoina topline, koja t e m p e r a t u r u tekuine
n i malo ne povisi. Z o v e m o j u t o p l i n o m i z p a r i v a n j a .
Ne bi ovjek rekao, kolika se mnoina topline potroila, dok
se jedan kilogram vode, ugrijane ve na 100 C. pretvori u jedan
kilogram vodene pare vrue takodjer 100 C. Fiziari su izmjerili,
da treba za tu radnju 536 kalorija topline. Po novom miljenju

0 toplini i to razumijemo. Iz jedne litre vode postane ravnih 1600
litara vodene pare. Kad se dakle voda pretvara u paru, treba mo
lekule njezine jako daleko raztjerati, toplina ima da obavi veliku
mehaninu radnju, zato se je i potroi toliko. Ne smijemo zaboraviti
ni to, da je na vodi uzduh, koji ju tlaci svojom teinom. Kad to
plina raztjeruje molekule vode, svladava ona i taj tlak uzduha. Po
kazalo se, da se od gornjih 536 kalorija troi na svladavanje ovoga
tlaka samo 40 kalorija, a sav veliki ostatak od 496 kalorija troi
se na daleko raztjerivanje molekula, koji se u vodi jo uviek dosta
snano privlae.
Razliite tekuine vrij u
kod veoma razliitih tempe
ratura. N pr. alkohol kod
78, petrolej kod 85, voda
kod 100, raztopljeni sumpor
kod 316, ulje od terpentina
kod 293, iva kod 360,
raztaljen ein kod 1040.
Nu kad velimo, voda
vrije kod 100 C , treba
da si uz to pomislimo uz
obini tlak uzduha", koji
j e 760 mm.
Pokazalo se naime, da
se vrelite vode, a i svih dru
gih tekuina jako mienja,
81. 25 Vrienje vode kod temperature
ako se promieni tlak, koji
nie od 100 C.
povrinu tekuine tlai. Nema
li n. pr. nad vodom nita uzduha, vrije ona ve kod obine tempe
2
rature od 15 C. Ima liep pokus za to (si. 25.). II boicu nalij / 3
vode i neka zavrije ivo. Iz otvorenog grla izlazi vodena para i ona e
malo po malo iztjerati iz boice sav uzduh. U tom ju asu zaepi
1 skini s vatre, pa ju ostavi na strani, da se ohladi n. pr. na 50.
Okrene li ep dolje, pa boicu odozgo polieva mrzlom vodom, pre
tvorit e se vodena para, to je nad vodom u boici natrag uvodu,
tlak nad vodom e popustiti i vidjet e liepi pojav, kako voda od 50
ivo vrije. Radi toga voda i na visokim bregovima ranije vrije :
tamo je tlak uzduha mnogo manji nego u dolini. Na sv. Bernhardu
vrije ve kod 92, na Montblancu kod 85, na Chimborassu kod

77. Tu su injenicu ljudi, upotriebili, da mjere visinu bregova
s termometrom. Nu ako je tlak, koji je na vodi, vei od obinoga
tlaka uzduba, vrije voda kod vie temperature. U parnom zatvo
renom kotlu, iz kojega para vodena, koja se razvija iz vrele vode,
ne moe da izlazi, postaje tlak na vodu sve vei, pa kad do
segne ba dvostruko od tlaka obinoga uzduba, vrije voda tek
kod 121 C.
Nu osim izparivanja vode, kad vrije, ima jo jedan nain, kako
se voda polako pretvara u vodenu paru. Zovemo ga i z b l a p l j i v a n j e
ili b l a p vode. Kadgod je voda u otvorenoj posudi na mirnom mjestu,
prelazi jedan dio vode s povrine njezine polako kao para u uzdub.
Razlikuje se od izparivanja ili kubanja u tom, da se para izvija
samo s povrine vode, a da u vodi ne vidi nikakova komeanja,
dok se kod vrienja voda pretvara u paru i u nutrinji svojoj. Voda
vrije samo kod odredjene temperature vrelita, ali blapi kod s v a k e
temperature vie ili manje. Pae i led daje s povrine svoje uzdubu
vodene pare, i on se izhlapljuje ! Voda blapi tim bre, im joj je
via temperatura, i im je vea povrina, iz koje blapi. Da se i kod
hlapa troi topline na pretvaranje u paru, to je svaki nas osjetio,
kad je ruku izvukao iz vode. Voda se na velikoj povrini ruke
naglo pretvara u paru, ali zato treba puno topline. Neimaju je
sama, uzima si nudnu toplinu iz svoje okoline, ovdje iz ruke : ruka
to osjea, ona se znatno ohladi.
Spomenusmo ve prije maglu ili oblaak nad posudom, u kojoj
voda vrije. Obino ga zovu vodena para ili para. Nije pravo. Ono nije
vie vodena para, nego su to sitne kapljice vode, koje su postale iz
vodene pare. Vodena se para dakle moe natrag pretvoriti u vodu, i taj
se pojav zove sguscivanje ili k o n d e n z a c i j a pare. On je obratno od
vrienja. D a se p r e t v o r i p a r a uz o b i n i t l a k n a t r a g u t e k u
inu, t r e b a da se o h l a d i do v r e l i t a . Sva m n o i n a t o p l i n e ,
k o j a se k o d i z p a r i v a n j a p o t r o i l a , s a d a se o p e t j a v i t o
p l i n a k o n d e n z a c i j e . Kadgod se n. pr. kilogram vodene pare pre
tvori u kilogram vode postaje 536 kalorija topline: ratjerani mole
kuli poletjeli su naglo u svoje predjanje poloaje, sr azili su se i
naglije zatitrali t. j . temperatura se povisila. Nu ohladjivanje nije
jedini nain, kako e prisiliti uzdunine, da se sgusnu ili konden
ziraju. Ugljina je kiselina, o kojoj je bilo ve dosta govora, uz
obinu temperaturu na Zemlji uzdusnina (plin). eli li ju pretvoriti
u tekuinu, dva ti se puta nudjaju : ili e ju uz obini tlak uz

duha ohladjivati do njezina vrelita t. j . do 79 C, ili e ju uz
obinu temperaturu stlaiti, pa tim molekule prisiliti, da se opet
priblie jedan drugomu. Pokazalo se, da uz temperaturu od 13 treba
za to tlak, koji je 49 puta tako velik, kao obini tlak uzduha, vele :
tlak od 49 atmosfera. Ako upotriebi jedno i drugo sredstvo kon
denzacije, uspjet e takodjer.
Plin n. pr. to gradove razsvjetljuje, moe takodjer pretvoriti
u tekuinu, ako ga tlai sa 9 atmosfera i ujedno ohladi na
73 C. ili pako, ako ga tlai sa 42 atmosfere, a ohladi samo
do 1 C. Nema plina, koji se ne bi ovako dao kondenzirati !
Vidjesmo evo, kako se sila topline kano da igra s materijama
na Zemlji: pretvara ih u veoma razliite oblike, pa ih ovjek neuk
ne bi ni prepoznao vie, da su iste. A sve to lako postigne,^ako
u materiju toplinu uvodi, ili joj topline oduzimlje. Tim se pri-
Sl. 26. Nejednako prelaenje topline u bakru i eljezu.'(Tyndallov pokus.)
makosmo pitanju : a kako se moe u koju materiju toplina uvoditi

i opet iz nje uzimati ? Krae : kako se iri toplina ?
Neka odlue o tom pokusi. Uzmi u lievu ruku eljeznu motku,
a u desnu ba tako debelu i dugaku drvenu, pa metni druge kra
jeve u eravicu. Naskoro e osjetiti, kako se toplina u obim mot
kama iri, jer se obe motke ugriju; nu na eljeznoj e si motki
ve opeci ruku, dok na drvenoj jedva osjea, da se je ugrijala.
eljezo je dakle kud i kamo bolji vodi topline od drva. Pokus
pokazuje, da toplina u tjelesima polako od estice do estice prelazi
ili ako se jedno tielo ba dotie drugoga s jednoga tiela prelazi
na drugo, dok se cielo tielo ili oba tjelesa nisu jednako ugrijala.
Toplina se dakle u tjelesima iri prelaenjem s jedne estice na
drugu. Zvat emo taj pojav: p r e l a e n j e t o p l i n e .
Ne prelazi jednako po svim tjelesima. To je liepo pokazao
Tyndall pokusom u si. 26. Dva se sasma jednaka tapa od bakra i
eljeza griju na istoj vatri. Male su drvene kuglice priliepljene voskom

u jednakom razmaku. Kuglice e redom odpadati, kako se vosak tali
od topline, koja e po tapovima dolaziti. Nu u istom e vremenu
na bakru odpasti vie kuglica, nego na eljezu. Toplina bolje prelazi
u bakru, nego u eljezu. Najbolji je vodi topline srebro, dobri su
vodici svi metali. Mnogo su loiji vodici topline tekuine; u vodi
n. pr. prelazi toplina 1000 puta sporije nego u srebru. Jo su
mnogo loiji vodici svi plinovi. U vodiku n. pr. prelazi toplina 3500
puta sporije nego u eljezu, a u eljezu devet puta sporije nego u
srebru. A vodik je medju plinovima jo ponajbolji vodi topline.
Nije li u oi ovib podataka na ustima svakomu pitanje: pa
kako to, da n. pr. litra vode tako brzo zavrije?
Uzrok je u tom, to litru vode grijemo uviek odozdo, pa se
onda voda ne grije prelaenjem topline od cestice na cesticu, nego
s t r u j a n j e m . Voda se na dnu jako ugrije, postaje laka, pa se die
na povrinu, a gornje se hladnije vrste sputaju na dno, gdje se
odmah ugriju. U vodi se javljaju dvije struje : jedna nosi toplu vodu
gore, a druga hladnu dolje, i voda brzo zavrije. Nu kua li vodu
odozgo grijati n. pr. tim, da na povrinu njezinu nalije veoma
vruega ulja, s mjesta e se osvjedoiti, kako se sporo grije voda
prelaenjem topline. Francuz je D e s p r e t z kod ovakovog pokusa
vidio, da treba punih 30 sati, dok se sva voda jednako ugrije !
Strujanjem se brzo ugrije i uzduh zimi u sobi, kad ju na
loimo. Da nema toga strujanja, dugo bi ekali, dok nam se
soba ugrije !
I sam e se italac dosjetiti opravdanoj primjetbi. Sunce je
glavni izvor topline na Zemlji. Kako dolazi toplina njegova na
Zemlju, kad izmedju njega i nas na milijune milja nema ni uzduha
ni ikakve druge materije. Sto je visina uzduha od 600 kilometara
spram daljine Sunca od 149 milijuna kilometara i vie? Niti moe
da dolazi k nama prelaenjem, jer nema po em da predje od Sunca
do nas, a ne dolazi ni strujanjem s istoga razloga. Kako dakle?
Ima nama na sreu jo jedan trei nain, kojim se toplina po
svakom prostoru, pa i po praznom svemirskom prostoru iri, a to
je nama dobro poznato i z b i j a n j e t o p l i n e (Wrmestrahlung), pojav
ponajvaniji u ivotu zemaljskom. Da ga nema, sve bi se ve davno
bilo smrzlo na Zemlji. Okreni lice k vruoj pei, osjetit e, kako
se naglo grije; odkreni ga od pei, pa osjea, da uzduh nije tako
vru. Toplina je pei dola do tvoga lica, ugrijala ga je jako, a l i
u z d u h a i z m e d j u p e i i t v o g a lica nije t o l i k o u g r i j a l a ! Pe
izbija toplinu. Okreni ledja Suncu; za cas e se jako ugrijati a
uzduh oko tebe bit e spram ledja hladan. I Sunce je ugrijalo
ledja, a da nije ugrijalo uzduha, kroz koji je prola toplina njegova.
I Sunce, velimo, izbija toplinu. Sakrije li se za as za oblak, ledja
s mjesta osjete, da nema Sunca, nu jedva se oblak izgubio, ve se
ledja ponovno griju. A ipak je Sunce 149 milijuna kilometara da
leko ! Toplina njegova leti dakle kao stri eia brzo k nama.
C a r o b n i c a se t o p l i n a d a k l e moe t a k o d j e r b r z o k a o
s t r i e l a i r i t i k r o z p r a z n i s v e m i r s k i p r o s t o r , k r o z uzduh, a
i m n o g a d r u g a t j e l e s a , da ih ili n i t a ili g o t o v o n i t a ne
n g r i j e . Taj se pojav zove i z b i j a n j e ili a r e n j e t o p l i n e i mi
govorimo o zrakama topline, kao i o zrakama svjetla. Te zrake topline
nisu same tople, nego oznauju u naoj misli put, kojim toplina
dolazi. One griju tek onda, kad panu na tielo, koje ih upija a ne
proputa. Proputa li ih, one e proi kroza nj, ali ga ne e ni malo
ugrijati. Radi toga su gornje vrste atmosfere i prazni prostor sve
mirski tako studeni, kako na Zemlji nije nikada ni bilo; proputaju
posvema zrake sunane topline. Od svih tjelesa najbolje proputa
zrake topline s o l . Gotovo sva prozirna tjelesa, n. pr. staklo, pro
putaju tek jedan dio od zraka topline ; drugi dio upiju, pa se radi
toga poneto ugriju.
Sa zrakama topline zajedno dolaze nam od Sunca i zrake
svjetla; izbijanje topline Sunca i svjetlo mora da su srodni pojavi.
Nije mjesto, da ovu misao dalje razpredamo.
Zadovoljavamo se tim, da smo silu topline, o kojoj visi sva
snaga i sav ivot na Zemlji, neto iz bliega prouili. Upoznasmo
joj prezanimljive uinke, a na koncu evo odkrismo, da ulazi u tje
lesa trojakim putem: p r e l a e n j e m , s t r u j a n j e m i i z b i j a n j e m .
To e nam u poj imanju pojava uzdunoga oceana u velike pomoi.
III.
Toplina uzdunoga oceana.

Odkuda toplina Zemlje i uzduha? Prava temperatura uzduha. Namjetaj
termometra. Dnevna promjena temperature uzduha. Srednja temperatura*
dana. Normalna temperatura mjesta. Godinja perioda temperature.
Temperatura uzduha pada u visini. Temperatura uzduha na cieloj Zemlji :
a) u sienju, b) u srpnju. Isoterme. Meteoroloke postaje. Bjelanica..
Srednje temperature nekojih mjesta u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji,,
Bosni, Plercegovini i Istri.
m E / a d govore ljudi o klimi (podneblju) kojega mjesta, koje zemlje,,

/ J ^ - pomiljaju u prvom redu na toplinu uzduba u tom kraju i
tomu su elementu meteorologije najprije posveivali osobitu panju.
Hajdemo i mi na put oko zemaljske kugle s termometrom u
ruci i neka nam pria, to zna o toplini uzdunog oceana u raznim
krajevima i razno doba godine!
Toplina povrine zemaljske i uzduba oko nje potjee dodue

u prvom redu od Sunca, nu ima jo i drugih izvora. Nutrinja j e
Zemlje po svemu, to znamo o njoj, puno toplija od povrine. Pre
laenjem se iri toplina od vrste do vrste u zemaljskoj kori k po
vrini. Zemlja izbija ovu svoju toplinu u bladni svemir, nu prima
zato od Sunca teajem godine ovu toplinu natrag.
Izlazi dakle, da unutranja toplina zemaljska nije uzrok nika-
kovim promjenama u toplini uzdunoga oceana, ovaj izvor ne utjee
nita na klimu mjesta.
Sve su zviezde stajaice sunca, kao i nae; svaka izbija svjetlo

i toplinu u svemir na sve strane. Neto od topline svake zviezde
dolazi svakako i do Zemlje izbijanjem kroz prazni prostor.
im je toplija zviezda i im je nama blia, tim je vea snaga
ove topline, to ju izbija. Astronomija pokazuje, da su stajaice uasno
daleko od nas ; najblia Suncu a Centauri i 61 Cygni daleko su
bilijune milja; dakle je i toplina, to ju Zemlja prima od jedne
stajaice veoma neznatna. Nu na drugoj je strani i broj tib sunaca
neizmjerno velik, pa misle, da je toplina, to ju Zemlja prima od
svemira veoma velika, jedva neto manja od sunane. Nu omjer
izmedju broja stajaica i njibovib daljina od Zemlje uviek je isti,
dakle e i mnoina topline, to ju Zemlja prima od zviezda biti
uviek ista. Niti ovaj izvor topline ne moe dakle da izvodi nikakovib
promjena u toplini zemaljskoj, po njem bi toplina bila uviek ista.
Glavni izvor zemaljske topline ostaje ipak S u n c e . Uhvatimo
zraku sunanu, pa ju pratimo putem od Sunca do nas ! Kad pane
na tielo blizo Suncu, snaga e joj biti velika: ugrijat e jako to
tielo. Nu odmakni isto tielo u dvostruku daljinu, ista zraka ga
ve ne e toliko ugrijati: snaga e joj biti tek jedna etvrt ( 2 ^ 2 ) ^
predjanje; u trostrukoj daljini bila bi joj snaga samo jedna deve-
tina od prve ( 3 ^ 3 ) i t. d. Mi to moemo i razumjeti. Sunce izbija
izvjestnu mnoinu topline, koja se razdieli po sve veim povrinama,
pa je jasno, da e snaga grijanja biti sve manja. Kako Zemlja obleti
za godinu oko Sunca u elipsi, bit e Suncu as blia, as dalja od
njega. Prema tomu e i snaga sunane topline na Zemlji biti as
vea, as manja.
Nu kako je staza Zemlje g o t o v o krunica, bit e razlika iz
medju snage sunanih zraka u doba, kad je Zemlja najblia Suncu
(1. sienja svake godine) i u doba, kad je Zemlja najdalja od Sunca
(2. srpnja svake godine), veoma mala. To potvrdjuje i pomno mje
renje strunjaka: u snazi sunane topline preko godine nema go
tovo nikakove razlike.
Pa odkuda onda te silne razlike u toplini naih krajeva te
ajem godine?
Pratimo zraku na njezinom putu! Prije nego e udariti o
Zemlju, mora da prodje kroz uzduni ocean. Najvei dio topline prodje
kroz uzduh, nu malen dio nje ipak upije ili proguta uzduh, pa se
tim ve neto ugrije. Oito j e : to je dui put zraka kroz uzduni
ocean, to su gue i punije para vrste, kojima zraka prolazi, to
e vie topline zraka izgubiti na putu, tim e manje snage jo sobom

donieti na povrinu Zemlje.
Neka bude TT' dio povrine zemaljske (si. 27.), a LIV gra
nica atmosfere. S neka bude snop sunanih zraka, koji dolazi
k nama, kad nam je Sunce ba nad glavom (u zenitu), a S' neka
bude taki snop zraka, koji dolazi k nama, kad Sunce stoji nizko.
Snop S, koji pada okomito na Zemlju ima razmjerno malen put kroz
atmosferu spram snopa S'. Nu ovaj osim toga jo ima da prodje
mnogo dulji put ba u najniim vrstama atmosfere, gdje je uzduh
najgui i pun vodene pare, pa proguta velik dio topline. Dakle: to
je vie S u n c e na nebu, to j e vea s n a g a g r i j a n j a u s u n a n i h
z r a k a . Pokusi zaista potvrdie ovaj na zakljuak. Mjerili su mnoinu
topline, to ju izvodi snop zraka odredjene debljine, kad je Sunce
visoko i kad je nizko. Izracunae, da zraka, koja pada okomito na
SI. 27. Grijanje tla od sunanih zraka.
Zemlju, na svom putu kroz uzduni ocean izgubi dvije d e s e t i n e

svoje snage, tako da joj ostane, kad udari o povrinu, samo jo
osam d e s e t i n a od poetne snage grijanja. Poprieko se moe rei,
atmosfera upija toliko topline od sunanih zraka, to kroz nju
idu, da jedva est d e s e t i n a pune snage njihove, koju su imali na
granici uzdunoga oceana, dolazi do povrine i nju grije. Kad bi
prema tomu raunu mogli svu mnoinu topline, to ju na Zemlji
izvode preko godine sunane zrake, najednako razdieliti po cieloj
kugli, raztopila bi oklop leda debeo 31 metar!
A to sada? Posao je zraki sada, da ugrije ono tielo, na koje
ba pada: t e m p e r a t u r a t i e l a r a s t e . Zrake sunane dakle ugriju
povrinu zemaljsku. Kako e ju jako ugrijati? to je najblie pitanje,
pitanje neto zamrenije, koje ite od nas, da ga oprezno rapravimo.
Ako snop zraka iste debljine pada okomito na - Zemlju (S u
slici) grije on samo plohu AB, dok isto tako debeo snop (S'), kad
pada koso na zemlju, grije veu plohu AC. to nie S u n c e s t o j i

i to k o s i j e p a d a j u n j e g o v e z r a k e , t i m su vee p l o h e , n a
koje se n j i h o v a s n a g a r a z d i e l i , sve k a d bi im u o b a slu
aja p o e t n a s n a g a b i l a i s t a ; tim se m a n j e d a k l e u g r i j e
svaka toka povrine.
Ali mje ni to svejedno, na kakovo tielo snop zraka pada.
Ima tjelesa, koja se brzo, a drugih, koja se sporo griju. Piesak se
n. pr. mnogo bre ugrije, nego tlo obraslo travom i grmljem. Velik
se dio topline naime troi na to, da izhlapljuju sokovi bilina i da
rastu. Kopno se u obe puno bre grije, nego more. Evo zato. Od
sunanih zraka, to padaju na hrapavu povrinu tla, veoma se malo
odrazuje, a gotovo sve tlo proguta; od gladke povrine morske, od
bija se kud i kamo vie zraka, kao od ogledala, tlo se ve radi toga
bre grije od mora. Nu i od ovih zraka, to panu na vodu, voda
dobar dio proputa k dnu, a tek ostatak voda zaista proguta i upo-
triebi, da se ugrije. K tomu jo dolazi i to, da voda najvie to
pline od svih materija zemaljskih treba, da se ugrije do odredjenog
stupnja topline. Ista e mnoina sunane topline dakle vodu uviek
za manje stupanja ugrijati, nego li istu mnoinu makar koje druge
materije. Na koncu znamo ve i to, da se voda grijanjem pretvara
u vodenu paru, pa da se za ovo izhlapljivanje opet troi dobrano
topline. Sve to zajedno ini, da se p o v r i n a vode k u d i k a m o
s p o r i j e g r i j e , n e g o p o v r i n a tla.
Nu ipak se grije jedno i drugo, pa bi po tom morali zaklju
iti, da temperatura na povrini zemaljskoj bez prestanka raste :
morala bi se napokon sva toliko ugrijati, da od vruine ne bi moglo
biti ivota na njoj. Tako bi jamano i bilo, da zemaljska povrina
ne izbija nita od svoje temperature u hladni prostor svemirski. Ono,
to mi na povrini Zemlje mjerimo kao temperaturu, to je za pravo
rezultat borbe izmedju vjenog izbijanja i vjenog primanja to
pline. Za svemirski prostor, u kojemu lebdi Zemlja, misle da ima
temperaturu od nekih 273 C. Budu da je po tom uviek veoma
velika razlika izmedju temperature na zemaljskoj povrini i tempe
rature svemirskoga prostora oko nje, bit e i izbijanje zemaljske
topline u svemir uviek veoma snano, i Zemlja, kao tielo nebesko,
izbija preko godine u svemir odredjenu mnoinu topline, koja e
svake godine biti ojednaka.
Zemlja ne izbija svagda jednako svoju toplinu. Kako ju izbija,
to visi o atmosferi, o raznim prilikama u atmosferi i napokon o
tom, kakovo je tielo, koje toplinu izbija. Zrake sunane topline

proputa uzduh u velikoj mjeri. Nu kad su pale na Zemlju, i nju
ugrijale, pa Zemlja pone izbijati svoju toplinu u svemir, postale
su ove zrake zemaljske topline drugaije, nego to su bile prve
sunane zrake. Ovih naime zemaljskih zraka ne proputa atmosfera
tako lako, nego ih mnogo jae guta. Moemo rei, da je uzduni
ocean s te strane nekakov veliki zastor oko ciele zemaljske kugle,
koji ne da toplini njezinoj, da utee sva u svemir. Ba je tako i
u stakleniku (Glashaus). Prozori njegovi proputaju zrake sunane
topline, ali ustavljaju zrake topline, to ih biline u njemu izbijaju.
U velike utjeu na snagu zemaljskoga izbijanja i prilike u uzdunom
oceanu. Kad je nebo vedro i uzduh suh, izbija Zemlja jae svoju
toplinu; mnogo vode u uzduhu, pa bila ta voda i u nevidljivom
obliku vodene pare, uviek u velike smeta izbijanju zemaljske topline.
Vrsta oblaka na nebu djeluje kao nekakov krov, koji toplinu opet
natrag odbija k Zemlji.
Nu nije svejedno ni to, kakovo je tielo, koje izbija toplinu.
S te su strane tjelesa veoma razlina.
Gladka tjelesa, kao zrcalo, koja zrake topline najlake od
bijaju, ujedno su i tjelesa, koja najmanje svoje topline izbijaju: to
je sjajniji i gladji samovar, to due ostaje topao.
U red tih tjelesa gladke povrine ide i voda.
Tjelesa pako, koja zrake topline najlake primaju u se te se
najbre ugriju, ujedno su tjelesa, koja izbijanjem svoju toplinu naj
lake izgube. Tjelesa sa h r a p a v o m p o v r i n o m izbijaju t o
p l i n u n a j l a k e . I uzduh sam izbija svoju toplinu u hladni svemir,
ali kud i kamo manje od vrstih tjelesa i tekuina.
Ovo nam razlaganje pokazuje, da je grijanje uzduha dosta
zamren pojav. Mogli bi ga ovako u kratko opisati. Zrake sunane,
to prodju kroz atmosferu, panu na povrinu zemaljsku : ova ih
proguta i pretvori u zemaljsku toplinu. Ugrijano tlo zemaljsko grije
sada tek uzduh nad sobom i to na sva tri naina, kojima toplina
prelazi u tjelesa: prelaenjem, strujanjem i izbijanjem. Najmanje se
uzduh ugrije prelaenjem zemaljske topline u nj, jer je uzduh veoma
lo vodi topline. Mnogo se vie ugrije uzduh strujanjem. Tlo ugrije
vrstu uzduha, koja je ba na njemu. Ovaj se raztee, postaje laki
i die se u visinu, a hladnija se vrsta slegne na tlo. Tako dolazi
toplina i u vie vrste uzduha. Nu najvie se uzduh ipak ugrije
izbijanjem zemaljske topline. Zrake zemaljske topline u velike gu-
taju vodena para i ugljina kiselina uzdunoga oceana, dok ili kisik
i duik proputaju : u pustinjama su noi veoma hladne, jer je u
uzduhu malo vodene p a ^ a ^ - - - . ^ ^
Sad e nam biti jasan poznati pojav, da se uzduh od sun
anih zraka p u n o s p o r i j e ugrije, nego druga tjelesa: u polarnim
se krajevima dogodi, da sunane zrake raztale katram na brodovima,
dok je uzduh oko broda ostao hladan kao led.
U visokim bregovima hoda u najveem aru sunanom, po
sniegu !
eli li dakle, da ti tvoj termometar kae pravu temperaturu
uzduba, nije dosta, da ga metne kud god u uzduh: mogao bi do
biti posvema krive podatke. Nije to ni s daleka tako jednostavna
stvar, kako se obino misli, i razliiti podatci o temperaturi uzduha,
koje esto moe uti, potjeu u prvom redu odtuda, to termometar
nije pokazivao temperaturu u z d u h a oko sebe, nego nekako vu
drugu temperaturu. Predjanji su te primjeri jamano uvjerili o tom.
Da ti pokae termometar p r a v u t e m p e r a t u r u u z d u h a t. j .
temperaturu, koju ima uzduh oko njega do dosta velike daljine,
mora ga tako smjestiti: 1) da uzduh moe k njemu sa svih strana
bez ikakove zapreke ; 2) da instrumenat sam bude sav u podpunoj
sjeni, da na njega ne pada niti jedna zraka sunana, koja bi ga
izravno grijala; 3) da do njega ne mogu odbijene zrake vruih zi
dova ili pako toplije struje uzduha (iz kuhinje, ugrijanih soba itd.),
i napokon 4) termometar mora da je podpuno suh. Samo ovako
smjeten termometar primit e prelaenjem topline podpuno tempe
raturu uzduha oko sebe, a nikako ve zrake ne e posebice grijati
njegovu kuglicu. Mnogo se je to pitanje pretresivalo, kako bi bilo
najbolje smjestiti termometar. Rezultat je ovo: Najbolje je termo
metar smjestiti u kuicu od kovi, kojoj su strane i pod sami kapci, a
nad njima je krov. Kapak okrenut na sjever neka budu vrata kuice.
Ta kuica stoji u prostranoj, 1% m. visokoj, irokoj i dugakoj kui
od dasaka, koja je na sjever otvorena, a druge tri strane imaju kapke;
nad njima je krov, koji se koso sputa. Ova daaraje dolje sasma
otvorena i titi kuicu od kovi u svako doba od sunanih zraka.
Termometar mora da je iznad tla b a r 2 m e t r a , a ciela kua treba
da stoji na otvorenom prostoru na tratini. Ovako zaista smjetaju
svoje termometre u velikim meteorolokim institutima. SI. 28. poka
zuje, kako su termometri smjeteni u Montsourisu u Francuzkoj.
Mnogo je zgodnije za motritelje, termometre smjestiti pred

prozorom sobe, pa ih ograditi kuicom, koja e ih tititi od sunca,
kie, sniega i izbijanja, a ipak ne e smetati uzduhu, da moe
uviek do njih.
81. 28. Kuica za termometre u Montsouris-u.
Termometar treba da bude bar j e d n u t r e i n u metra od zida

kue ili od prozora, i mora tako stajati, da ga moe citati, a da ne
otvori prozora. Prozor mora da zatvara tako dobro, da ne moe topliji
uzduh iz sobe do termometra. Izpod njega ne smije biti prozora ili
otvora, iz kojih bi mogao topli uzduh ili kakova vrua para dolaziti
k termometru. Na zid, pred kojim je termometar, ne smiju cieli

posljednji sat prije opaanja padati sunane zrake. Prema svim ovim
zahtjevima najbolji je prozor okrenut na sjever u sobi, koja se ne
loi. Prozor, pred kojim je termometar, treba da gleda na otvoren
prostor, jer bi inae zgrade na okolo mogle uzduh oko termometra
nerazmjerno ugrijati.
Nije li termometar suh, obrisat e ga krpom pomno, ali
e ga itati tek neto kasnije, kad je za stalno primio tempe
raturu uzduha.
Ovakove kuice za
termometre pred prozo
rima upotrebljavaju u svim
meteorolokim postajama.
Priloena slika pokazuje
praktinu kuicu te ruke
(si. 29.). Velik broj ta
kovih postaja biljei svaki
dan po cieloj kugli ze
maljskoj temperaturu uz
duha, te se biljeke sastaju
sve u sredinjem zavodu
meteorolokom, koji ih
slae i iz njih izvodi za
kone za grijanje uzduha. ,
Sto pokazae do sada, neka
pripovjede ovi redci. 81.29. Kuica za termometre pred prozorom.
2.
Biljei li temperaturu uzduha jedan dan i jednu no (24 sata)

svaki sat, nai e na svakoj toki zemaljske kugle, da se ona te
ajem dana mienja : raste i pada, i u odredjeno doba dana dosegne
do najvie i najnie vriednosti svoje. Taj se pojav, inae svakomu
ovjeku poznat, zove d n e v n a p e r i o d a t e m p e r a t u r e u z d u h a .
U tropskim krajevima je ova dnevna promjena temperature od dana
do dana gotovo posvema jednaka: zna li, kako se je temperatura
uzduha mienjala danas, zna u napried, kako e se mienjati svaki
drugi dan.
KuCera : Vrieme, 6
Nije tako u umjerenim i hladnim krajevima. Tu se znadu

cesto javljati velike nepravilnosti u dnevnim promjenama tempe
rature uzduha. Jedan e se dan temperatura mnogo vie mienjati,
nego drugi, a nai e se i takovih dana, gdje e temperatura sva
24 sata padati ili rasti. Da dodje u ovakim prilikama do pravilne
dnevne periode, morat e due vremena, recimo mjesec dana, bi
ljeiti temperaturu tono na isti sat n. pr. u 7 sati u jutro. Sbrojit
e sve ove temperature i razdieliti ih brojem dana. Uinci onih
uzroka, koji su izveli nepravilnosti teajem mjeseca i temperaturu
onoga sata as povisili, as snizili, izjednait e se tim nainom i
srednji brojevi za pojedine sate dana pokazivat e pravilne pro
mjene temperature itavoga dana.
1
i J_
__/
\
z \
_ zZ _
i
i
1i I J
Pn 2 i 6 8 10 Id 2 4 6 8 10 Pn
SI. 30. Dnevna perioda temperature u srpnju u Kristianiji.
Nu kako nije ba svakomu ugodan posao pregledavati i izpi-

tivati itave nizove brojeva, uveli su u meteorologiji veoma liep
n a i n grafiki, kako se mogu ovakovi nizovi brojeva predoiti i u
jedan mah pregledati. Priloena ga slika 30. pokazuje. Od ponoi do
ponoi (Pn) zabiljeeni su pojedini sati na najdonjem horizontalnom
pravcu. Vertikalni pravci kazuju temperaturu. Temperaturu, koja
pripada makar kojemu satu, nai e, ako prati okom vertikalni
pravac u dotinom satu do toke, gdje ga siee deblje izvuena
krivulja i onda na lievoj strani ita, na kojem je stupnju sjecite.
Primjeri: Za 7 sati u jutro nai e temperaturu od 15 C , za
5 sati po podne 20, za 11 sati na veer 14. Ova slika pokazuje
dnevnu periodu ili s v a k i d a n j i t e a j t e m p e r a t u r e u Kristianiji
u mjesecu srpnju. Baci li oko na nju, vidjet e s mjesta, da je
u srpnju u Kristianiji temperatura najnia u 3 ^ 2 sata u jutro i

da je samo 12-4. Do podne, pa i preko podne raste, najprije spo
rije, onda naglije (krivulja se poslije strmije uzpinje), pa oko 3 sata
sata po podne dosegne svoj maksimum 20*5, da od toga casa te
ajem popoldneva i veeri pada, najprije polagano, onda u noi
brzo, a pred zoru opet polagano. U zoru je dakle temperatura u
-
Kristianiji najnia (12 4), a nekoliko sati poslije po dana najvia
0
(205 ), a razlika izmedju najvie i najnie temperature je 8*1.
Zovu tu razliku d n e v n a a m p l i t u d a t e m p e r a t u r e " .
Ne mienja se ovako temperatura preko dana u svim mjesecima
godine. Slika 31. pokazuje svakidanji teaj temperature za mjesec sie-
anj u Kristianiji. Najnia je temperatura ( 5'6) u 8 V sata u jutro, 4
1
a najvia oko l /^ sata po podne ( 4"0). Dok je u srpnju iz
medju minima i maksima prolo gotovo 12 sati, u sienju je iz
medju njih prolo jedva 5 sati. U obe u sienju se mienja tamo
temperatura samo po danu, a gotovo cielu je no jednaka, as

! I 1 L M H '^^T'*J 1 . 1 I
L ! '
I I I I I 1 I !1 1 1 ! !1 1
r-f-R
Pn 2 4 6 8 10 Pd 2 4 C 8 10
81. 3 1 . Dnevna perioda temperature u sienju u Kristianiji.
najvie temperature je zimi podnevu mnogo blii nego ljeti, a as

najnie temperature zimi je mnogo kasnije, nego ljeti. To je u uz
ronoj svezi s izhodom Sunca u Kristianiji. Sunce izlazi u sred
srpnja u 3 sata 4 minuta, a minimum je temperature u 3 sata
28 minuta. TJ sienju izlazi Sunce u 8 sati 46 minuta, a minimum
je temperature u 8 sati 10 minuta. U svako doba g o d i n e p a d a
dakle minimum t e m p e r a t u r e prilino tono na izhod Sunca.
Svakidanja se promjena temperature uzduha posvema slino
sbiva na svakom mjestu zemaljske kugle. Razlika je samo u tom,
to je za druga mjesta druga amplituda, i to skrajnje temperature
(ekstremi) padaju na druge sate dana. Nae slike 32. i 33. poka
zuju dnevne promjene u temperaturi za nekoja mjesta umjerenoga
pojasa u srpnju i u sienju.
Pitanje, zato se ba ovako mienja temperatura uzduha preko
punoga dana, veoma je lako rieiti. Uzrok je oito u dnevnom
gibanju Sunca po naem nebu. Nou, kad nema Sunca nad hori-
zontom, gubit e Zemlja i uzdub nad njom svoju toplinu izbijanjem

u bladni svemir, a to e nam termometar pokazivati tim, da e tem
peratura sveudilj padati, dok ne poene Sunce opet grijati Zemlju
t. j . do izboda Sunca. 0 izbodu mora dakle da bude najnia tem
peratura, im se Sunce digne nad iztocni horizont, primat e i po
vrina Zemlje i uzduh topline od njega i radi toga se die tem
peratura uzduha. Kako se Sunce sve vie die nad horizont, tako
postaje i kut, pod kojim zrake njegove padaju na Zemlju sve vei,
tako postaje i snaga grijanja u sunanih zraka sve vea i tempe
ratura raste. Poslije podneva se Sunce opet sputa k zapadnom hori
zontu i grije slabije povrinu zemaljsku nu ipak je mnoina topline,
to ju Zemlja od njega prima, vea od mnoine, koju Zemlja izbija u
svemir, i zato temperatura poslije podneva neko vrieme jo uviek
polako raste. Nu im se je Sunce nekoliko sati poslije podneva neto
dublje spustilo, doi e as, te e snaga sunana Zemlju ba toliko
grijati, koliko ona gubi izbijanjem. U tom e asu biti maksimum tem
perature i od toga asa dalje temperatura opet pada. Cim se vie
primie Sunce zapadnomu horizontu, tim e vie prevladati izbijanje
zemaljske topline t. j . tim e bre padati temperatura. Poslije za
pada Sunca nastavlja se ohladjivanje arenjem sve dalje u no i
radi toga pada temperatura uzduha sve dok ne izadje opet Sunce.
Glavna je dakle oznaka svakidanjih promjena temperature uz
duha za sva mjesta na zemaljskoj kugli ta, da t e m p e r a t u r a uz
duha teajem p o d p u n o g dana izmjenice raste i pada.
Ima nekoliko izuzetaka od ovoga zakona. U krajevima hladnog
<2
pojasa zemaljskog (od 66 / do 90 geogr. irine) dodje zimi
3
vrieme, kad Sunce ciele dane ostane izpod horizonta. To je

t a m n o d o b a " . Nu zato se opet ljeti nadje doba, kad je Sunce
cielu no nad horizontom. U takim mjestima za tamnog doba
nema dnevne periode temperature uzduha: poprieko je dan i no
(sva 24 sata) ista temperatura. Najsjeverniji je grad u Evropi
Varde u Norvekoj, gdje Sunca ne vide od konca studena do
konca sienja. Teajem cielog prosinca ne mienja se tempera
tura uzduha niti za jednu desetinu stupnja za 24 sata, a u sienju
jedva za polovinu stupnja! U tropskim pako krajevima, gdje je du
ina dana i visina Sunca cielu godinu gotovo jednaka, takodjer je
dnevna perioda temperature gotovo cielu godinu jednaka.
Razumjet emo sada, zato je u umjerenom pojasu dnevna pro
mjena temperature ljeti vea nego zimi. U zimi je naime Sunce u
naim krajevima mnogo manje vremena nad horizontom i stoji na

nebu mnogo nie nego ljeti, pa mu je snaga grijanja zimi mnogo
manja. A ba ta snaga sunanih zraka jedini je uzrok, to tempe
ratura izmjenice raste i pada. Nou se Zemlja jednolino ohladjuje,
za to temperatura dodue pada, ali teajem noi nema nikakovih
periodinih promjena.
Kopno i more su, kako pokazasmo prije, veoma razlini prema
upijanju i izbijanju topline. Povrina se morska mnogo sporije grije,
nego kopno; nu zato opet povrina morska mnogo sporije izbija svoju
toplinu nego kopno. Uzduh se dakle nad puinom morskom ne e
teajem dana tako brzo ugrijati kao nad kopnom, a u noi se opet
ne e tako brzo ohladiti, kao nad kopnom. Dnevna promjena tem
perature uzduha bit e radi toga u sred kopna velika, a na obali
morskoj mnogo manja. Evo karakteristinog primjera. B e r g e n je
na zapadnoj obali Norveke, a B a r n a u l na Obu u junoj Sibiriji,
dakle u sred azijskog kontinenta. Za ova su mjesta nali:
Sieanj Srpanj
Najnia Najvia Ampli- j Najnia Najvia Ampli-
temperatura temperatura tuda i temperatura temperatura tuda
Bergen 0-1 1-2 1-1 11-9 17-1 5-2
0
Barnaul 21-6 16-0 5-5 13-5 24-1 106
U oba je mjesta amplituda temperature u sienju manja nego
u srpnju, kako to vidjesmo i za Kristianiju. Nu u Barnaulu je
amplituda u sienju za 4*4, a u srpnju za 5*4 vea, nego u Ber-
erenu : To ini more !
3.
Odkrismo prvi znameniti zakon za toplinu uzduha: d n e v n u

p e r i o d u t e m p e r a t u r e u z d u h a . Kad ne bi u atmosferi bilo drugih
pojava, koji znadu pobrkati pae posvema izvrnuti ovo pravilno mie-
njanje temperature, mi bi od dana do dana imali unapried tono
odredjenu promjenu temperature uzduha, koja bi se svake godine
vraala istim redom. Idemo dalje, da odkrijemo jo koji slini zakon!
Recimo, da smo zaista s dobrim termometrom, koji smo kako
treba namjestili, uztrajno biljeili temperaturu uzduha sva 24 sata.
Sbrojimo li ta 24 broja, pa svotu razdielimo na 24, dobit emo
s r e d n j u t e m p e r a t u r u t o g a d a n a . Kad bi taj posao radili cieli
mjesec dana, dobili bi srednje temperature svib dana u tom mjesecu.

Sbroji li opet te srednje temperature svib dana u tom mjesecu, pa
svotu razdieli na 30 ili 31 (koliko je dana bilo u mjesecu ; za ve
ljau 28 ili 29), dobit e s r e d n j u t e m p e r a t u r u t o g a m j e s e c a .
Nu tko bi taj ogromni posao obavljao samo jedan mjesec
dana, a kamo li svib 12 mjeseca u godini ili ak vie godina?
Nitko ga i ne radi. Tek veliki meteorologi]ski observatoriji, razasuti
po cieloj kugli zemaljskoj, a tib nije mnogo, imaju instrumenata, koji
bez prestanka dan i no sami biljee na papiru temperaturu uzduha,
pa moe po njihovim biljekama i kasnije posvema tono odrediti,
kolika je bila temperatura u makar kojemu asu. To su t e r m o g r a fi,
a njihove se biljeke, kojih ne umije svatko itati, zovu termogrami.
Na svim se drugim mjestima biljei temperatura uzduha tek
nekoliko puta na dan (obino 3 puta), pa je nastalo pitanje, bi li
se dala srednja temperatura dana kako odrediti iz ovih triju biljeaka.
U mnogim zemljama biljee temperaturu uzduha u 6 sati u jutro, u 2
sata po podne i u 10 sati na veer, dakle u 24 sata tri puta, svaki
put u razmaku od ravno 8 sati. Pokazalo se : ako sbroji ova tri
broja, pa svotu razdieli na 3, dobit e veoma blizu srednju tem
peraturu dana, kao da si biljeio svaki sat. Nu dva su roka ovdje
nezgodna: 6 je sati u j u t r o prerano, a 10 sati na veer prekasno za
mnoge motritelje. Radi toga su u drugim zemljama uveli rokove :
8 sati u jutro, 2 sata po podne i 8 sati na veer. Meteorologiki
kongres u Beu (1883.) bavio se je tim pitanjem i preporuio motri
teljima temperature ove rokove kao najzgodnije, da iz njih izvedu
srednju temperaturu dana. Priedlozi su poredjani tako, da prvi daje
najtonije, a posljednji najnetonije srednju temperaturu dana:
1) 6 sati u jutro, 2 sata po podne, 10 sati na veer

2) 7 n n 2 10
3) 7 n n 1 11 n ii 9
4) 7 V o 9
^ n n TI
5) 8 n r,
o
u 8 ,, i
n TI n
6) 9 11 71 3 ,. 9 i
7) 10 11 11 4 10 i
^ n li u
8) 8 11 11 i 8
9) 9 11 71 i 9
10) 10 11 11
i 10
U austro-ugarskoj monarkiji se na svim postajama upotreb

ljavaju rokovi pod brojem 4).
Ako si odredio makar kojim nainom srednje temperature svib
dana u godini, pa ib sbroji i svotu razdieli na broj dana u toj
godini, dobit e s r e d n j u t e m p e r a t u r u te g o d i n e ili s r e d n j u
godinju temperaturu.
Da si donekle posao prikrati, moe takodjer srednju mjesenu
temperaturu pomnoiti brojem dana u mjesecu, dobivene produkte
sbrojiti i ovu svotu razdieliti na broj dana u godini. Manje e biti
toan rezultat, ako samo sbroji 12 srednjih mjesenih temperatura,
pa svotu razdieli na 12.
Ako se ovim nainom na istom mjestu motri i biljei tempe
ratura vie nego 20 godina, moe se za to mjesto veoma tono od
rediti srednja temperatura svakoga dana, svakoga mjeseca u godini,
a i srednja godinja temperatura toga mjesta.
Prvi sieanj n. pr. ne e svake godine imati istu srednju tem
peraturu: u jednoj e godini biti hladniji, u drugoj topliji. Nu ako
si bar 20 godina zabiljeio srednje temperature prvoga siecnja, pak
ih sbroji i razdieli na broj godina, dobit e broj, koji ti ve
veoma tono kazuje srednju temperaturu prvoga siecnja. Uzroci
naime, koji su as povisili, as snizili temperaturu toga dana i tim
izveli nepravilnosti u pojedinim godinama, izjednait e se za 20
godina toliko, da u srednjem broju ne e biti gotovo nita vie od
tih nepravilnosti.
Ove se vriednosti zovu n o r m a l n e t e m p e r a t u r e toga mjesta.
Ima prema tomu svaki dan u godini svoju normalnu temperaturu,
svaki mjesec svoju. Ako u kojoj godini taj dan ili mjesec pokazuje
viu temperaturu od normalne, velimo, da je pretopao za suviak
nad normalnu temperaturu. Pokazuje li pako niu temperaturu od
normalne, velimo, da je za razliku obih prehladan. Normalne su
temperature dakle za svako mjesto mnogo vriedni brojevi ; u njima
se zrcali podpuno visina uzdune temperature na tom mjestu, oni
pokazuju posvema tono, kako bi se temperatura uzduha mienjala
sasma pravilno od dana do dana u godini, kad ne bi bilo uzroka,
koji neprestano taj pravilni red u promjenama temperature pobrkaju.
Gdje se ustroji kakov meteorologijski vei observatorij, rau
naju se ove normalne temperature ne samo za svaki dan i mjesec
u godini, nego pae i za svaki sat u danu, za skupove po 5 dana
( p e n t a d e ) i za 10 dana (ili 11 dana = -| mjeseca). Na takim
mjestima moe strunjak da ree za svaki sat u godini, je li bio

prebladan ili pretopao prema prilikama toga mjesta.
Nu malo je na svietu mjesta, gdje bi se preko 20 godina pra
vilno i neprekinuto biljeila temperatura uzduba, kako ite nauka.
Malo bi po tom bilo mjesta, za koja znamo normalne temperature.
Ima li koje mjesto bar nekoliko godina pravilnik biljeaka o tem
peraturi, treba da nauka nadje nain, kako bi se iz tib biljeaka
mogla ipak nai normalna temperatura mjesta raunom. I nala ga
je. Upotrebljavaju ga najvie, da nadju normalne temperature poje
dinih mjeseca u godini, ali ga mogu upotriebiti i za druge rokove.
Toliko je vriedan, da emo ga ovdje opisati, jer bi ga moda mogao
upotriebiti i koji od itatelja.
Kad su stali meteorolozi izpitivati, kolika je temperatura uz
duha u isto doba na velikom teritoriju, odkrili su veoma zanimljivu
injenicu, da j e r a z l i k a i z m e d j u t e m p e r a t u r e , k o j a j e z b i l j a
u t o m asu n a tom m j e s t u i n j e g o v e n o r m a l n e t e m p e r a t u r e
za sva mjesta, k o j a n i s u p r e d a l e k a , p r i l i n o j e d n a k a . Ako
je n. pr. temperatura kojega mjeseca na jednom mjestu previsoka
prema njegovoj normalnoj temperaturi za 2, moe pouzdano rei,
da je za 2 previsoka i na svakom drugom mjestu, koje nije odvie
daleko od njega, jer uzroci, koji izvode ovo povienje temperature,
ne djelovahu u ono doba samo u tom jedinom mjestu, nego po
svema jednako na velikom obsegu oko toga mjesta. Ako dakle ova
2 odbije od temperature, koju si zaista opazio na svome mjestu,
naao si prilino tono normalnu temperaturu svoga mjesta za taj
mjesec. Prirodno je, da e ovakovim izporedjivanjem nai normalne
temperature svoga mjesta tim tonije, im si vie godina opaao.
Da razjasnimo stvar, evo jo primjera, koji nam je ba pri ruci. (ro
dine 1864. bila je srednja temperatura kolovoza na Dombaasu na
-
Dovrefjeldu (u Norvekoj) 7 l. Srednja temperatura kolovoza bila
je u Kristianiji 13"0. Normalna temperatura kolovoza za Kristianiju
(izraunana iz opaanja od 30 godina!) je 15*3. Dakle je kolovoz
a
1864. u Kristianiji bio prehladan za 15*3 13'0 = 2 ' 3 . Kako
Dombaas nije predaleko od Kristianije, moe rei, da je tako bilo i u
0
Dombaasu: i njegov je kolovoz 1864. bio prehladan za 2'3 , ili: nor
malna temperatura kolovoza na Dombaasu se izrauna na 7*1 -f- 2*3
t. j . 9*4. Ako pako raun ne e da osnuje ba samo na kolovozu
godine 1864., koji je bio preko reda hladan, nego na temperatu
rama kolovoza od etiriju bliih godina: 1864., 1865., 1866. i 1867.
nadje, da je srednja temperatura kolovoza po ovim podatcima bila

u Dombaasu 9*9, a u Kristianiji 14'7. Kristianija je dakle u tom
-
cetirgoditu bila prebladna za 15"3 14^7 = 0 6, a za toliko
je bio prebladan i Dombaas. Ako se obazre i na to, izlazi, da
je normalna temperatura kolovoza na Dombaasu ne 9*9*, nego
e 0
9*9 -f- 0*6 t. j . lO' . Ovaj je rezultat dakako mnogo toniji od
0
predjanjega 9*4 . Po njem pako vidi sada, da kolovoz 1864. na
Dombaasu nije bio samo za 2*3 prebladan, nego za 10*5 7*1*
8
ili za 3^4 1. j . Dombaas imao je razmjerno jo hladniji kolovoz od
Kristianije.
Povratimo se nakon ove male stranputice k normalnim tem
peraturama !
Zna li normalnu temperaturu kojega mjesta za svaki dan u
godini, ili za sve mjesece ili sve pentade u godini, moe si veoma
liepo predoiti kako se mienja temperatura uzduha teajem jedne
godine, pak e odkriti za svako mjesto na zemaljskoj kugli novi
veoma zanimljivi pojav, odkrit e g o d i n j u p e r i o d u u t e m p e
r a t u r i uzduha.
Na observatoriju u Kristianiji izraunali su s pomou opa
anja od 33 godine ove normalne temperature za mjesece u godini;
Prosinac 3-5 Lipanj 14-8*
Sieanj . . . . . 5-1 Srpanj 16-5
Veljaa 5'0 Kolovoz . . . . 15-3
Oujak 1-8 Rujan H'3*
Travanj 3-8 Listopad 5'5
U
Svibanj 9'9 Studeni 0-1
Iz ovih brojeva svatko moe itati, da temperatura uzduha u
Kristianiji ne bi bila cielu godinu jednaka ni onda, kad ne bi
bilo u uzdunom oceanu ba nikakovih nepravilnih, na oko hiro
vitih promjena. Nu mnogo e bolje pregledati, kako bi se mie-
njala s pomou slike.
Naini si opet mreu okomitih pravaca (si. 34.), pa na naj-
donjem horizontalnom pravcu zabiljei imena mjeseca pod okomitim
pravcima, a na lijevoj okomici opet stupnje temperature, koliko ih
treba za Kristianiju od 6 do - j - 16. Na okomici svakoga mjeseca
zabiljei temperaturu, koja tomu mjesecu pripada i sastavi sve toke
krivuljom, pa e ti ova krivulja najljepe pokazivati, kako se mie
nja temperatura u Kristianiji teajem godine dana. Iz slike ita
neposredno kako je tamo najhladniji dan u godini 13. sieanj
s normalnom temperaturom od 5*4, a najtopliji 16. srpnja s nor

malnom temperaturom od 16*5; iz toga razbira s mjesta, da je
tamo godinja amplituda (razlika izmedju najvie i najnie tempe
rature) 16*5 - j - 5'4 ili 21"9. Srednja je temperatura godine 5*2,
a dani, kojima je ista normalna temperatura jesu 23. travanj i 16.
D I F M A M I I A S O N N
SI. 34. Godinja perioda temperature u Kristianiji.
listopad. Od 14. studena do 25. oujka (dakle 131 dan) je srednja

dnevna temperatura izpod nule.
I meteorolozi diele godinu u 4 godinje dobi, ali im se ne
podudaraju s astronomickim. Zimu cine na sjevernoj polutci Zemlje :
prosinac, sieanj i veljaa; proljee: oujak, travanj i svibanj;
ljeto: lipanj, srpanj i kolovoz, a jesen: rujan, listopad i studeni.

Zima su po tom tri najhladnija, a ljeto tri najtopljija mjeseca. Iz
gornjih brojeva izlazi sada lako i srednja temperatura godinjih
dobi u Kristianiji :
Zima. Proljee. Ljeto. Jesen. Godina.
4-5 4-0 15-5 5-6 5-2
U Zagrebu:
Zima. Proljee. Ljeto. Jesen. Godina.
0-7 11-3 20-9 11-5 11-1
81. 35. Srednje mjesene temperature Pariza iz 64 godinjih opaanja.
Na junoj su polutci prilike obrnute: prosinac do veljae pri

padaju ljetu, oujak do svibnja jeseni, lipanj do kolovoza zimi, a
rujan do studenoga proljeu.
Kako u Zagrebu i Kristianiji, tako se mienja teajem godine
temperatura uzduha i na svim drugim mjestima u umjerenim i
hladnim pojasima zemaljske kugle. Na si. 35. prikazujemo te
temperature za grad Pariz, a na si. 36. za nekoja druga mjesta u
umjerenom pojasu Zemlje. Svagdje je na sjevernoj polutci si
jeanj najhladniji, a srpanj najtopliji mjesec. U istim pojasima na
junoj polutci je najhladniji mjesec srpanj, a najtopliji sieanj. Go
dinja amplituda temperature tim je vea, im dalje ide k polovima
Zemlje. Kako je na polovima, danas jo ne znamo, nu moda emo
i to naskoro znati. Po raunu bi morala tamo biti normalna tem
peratura srpnja 0-7, a sienja 32-5, dakle bi godinja am
plituda bila od prilike 31 -8. Na obratniku raka, gdje je granica
l
izmedju sjevernoga umjerenoga i vruega pojasa, dakle 23 / iznad 2
ekvatora, je srednja temperatura siecnja od prilike 19, a srpnja od

prilike 27, dakle godinja amplituda samo 8.
Po tom bi mogao zakljuiti, da na ekvatoru u obe i nema
godinje amplitude t. j . da je tamo cielu godinu ista temperatura.
I zaista to nije ni daleko od istine ! U vruem se pojasu prilike
izvrnue spram naih.. Tamo nisu vie ljetni mjeseci najtopliji. Sto
blie dolazi ekvatoru, tim vie pada najvea vruina na proljetne
81, 36. Srednje mjesene temperature nekojih mjesta u umjerenom

pojasu: L, Leith; Pd, P a d o v a ; Pa, Pariz; H , Halle; Gr, Gtinga.
i jesenske mjesece, a mjeseci naega ljeta i zime pokazuju najniu

temperaturu. Nu te su razlike u temperaturi uzduha tako sitne, da
gotovo smije kazati, tamo je temperatura uzduha itavu godinu
jednaka. Evo primjera. Na mjestima oko ekvatora najnia je tem
8
peratura u srpnju od prilike 26, digne se do studenoga na 26*5 ,
- 9
pada opet do siecnja do 26 4, naraste opet do travnja na 27'4 ,
pa se do srpnja opet povrati na 26*0. Ciela je godinja amplituda
jedva 27-426-0 ili 1-4!
Na mjestu je pitanje: zato se ovako mienja temperatura

uzduha teajem godine? Uzrok je i ovim promjenama Sunce: t e m
p e r a t u r a se u z d u h a oko n a s m i e n j a p r e m a tomu, k a k o
stoji Sunce u nas teajem godine.
Mi ivimo u najdonjoj vrsti uzdunoga oceana i nai termo
metri mjere samo temperaturu te najnie vrste. Ova pak prima svoju
toplinu od zemaljske povrine. Ta se pako ugrije tim jae, im vie
stoji Sunce nad horizontom mjesta i to ga due griju sunane
zrake t. j . to je dui dan. Zemaljska povrina opet izbija i tim vie
svoje topline, im je toplija. U sred su zime u nas najkrai dani,
a Sunce se die najmanje nad horizont. Od polovice zime dalje,
rastu dani, a Sunce se svaki dan uzpinje neto vie nad horizont:
zrake e njegove grijati povrinu Zemlje i ta e toplina najprije
svladavati gubitak od njezinoga arenja, a tek kasnije, kad moe
nadomjestiti sav gubitak, poet e i grijati Zemlju od dana do dana.
0 ljetnom solsticiju (21. lipnja) Sunce stoji u nas najvie i dani
su najdui, od to doba Sunce ide sve nie, a dani postaju sve krai.
Zemaljska povrina prima dakle od Sunca ve neto manje topline,
nu ipak jo uviek vie, nego to gubi nou izbijanjem, dakle se po
vrina Zemlje jo i dalje grije, a temperatura uzduha jo uviek
raste. Tek od prilike jedan mjesec dana poslije solsticija dodje as,
kad se je Sunce toliko spustilo, a dan toliko skratio, da toplina,
to ju Zemlja primi preko dana od Sunca, bude ba jednaka toplini,
koju izgubi izbijanjem preko noi. U tom asu je i najvea tempe-
tura dana. Poslije toga roka poinje se zemaljska povrina, dakle i
1 uzduh ohladjivati, jer izbijanje zemaljske topline preotimlje mah.
Kad dodje jesen, Sunce se naglo primie horizontu, a dani su sve
krai, temperatura uzduha naglo pada : dolazi zima. 0 zimskom je
solsticiju (21. prosinca) snaga grijanja u Sunca najmanja, nu tem
peratura uzduha jo i poslije toga roka sveudilj pada, jer nizko
Sunce za kratkog dana jo uviek ne moe, da svlada uinak izbi
janja. Tek kad se Sunce, od prilike mjesec dana iza solsticija, popne
neto vie, a dani porastu, dodje as, da snaga grijanja moe svla
dati gubitak izbijanjem. Sada smo tek najhladnije vrieme pre-
patili i temperatura uzduha poinje ponovno rasti.
Sada emo razumjeti i sve ostale prilike, to se tiu temperature
uzduha. Sto je mjesto blie polu, to je vea razlika izmedju duine
dana i noi u godinjim dobama, to je vea dakle razlika izmedju naj
nie i najvie temperature teajem godine t. j . amplituda raste prema
polovima. Na samom je polu dan 6 mjeseci, a no 6 mjeseci, dakle

se ondje pokrivaju dnevna i godinja perioda temperature uzduha.
U polarnim krajevima pada najnia godinja temperatura neto
kasnije, nego u umjerenim.
Preskoimo sada u vrui pojas ! Tamo Sunce na nebu gledaju
sasma drugaije nego u nas. U svim mjestima toga pojasa stoji
Sunce d v a puta u godini dana najvie i d v a puta najnie. Na
ekvatoru n. pr. stoji Sunce najvie, nad glavom ljudima, dne 21.
oujka i 21. rujna svake godine, a najnie u vrieme obih solsticija
t. j . 21. lipnja i 21. prosinca. Take su prilike i za sva druga mjesta
u vruem pojasu, samo to razmak u vremenu izmedju obih naj
viih mjesta Sunca nije tako velik. Razumijemo sada, zato je ondje
temperatura u proljeu i jeseni najvea, a u ljetu i u zimi najnia.
K tomu jo dolazi i ta okolnost, da su u cielom vruem pojasu
razlike izmedju trajanja dana i noi u cieloj godini malene, a to
nam tumai, zato su tamo godinje amplitude tako malene. Na
ekvatoru su svi dani u godini jednaki, radi toga je tamo i godinja
amplituda temperature najmanja.
Ne valja smetnuti s uma, da se ovo pravilno mienjanje tem
perature uzduha prema Suncu pokazuje tek onda, ako se izraunaju
po gore opisanom nainu srednje vriednosti temperature. Razni uz
roci, o kojima e biti poslije vie govora, cesto pobrkaju ovaj pra
vilni red. Ovdje napose iztiemo razliku izmedju kopna i mora.
Godinja razlika temperature u obe je tim vea, im se vie
primiemo polovima, to je obeno pravilo.
Nu, kako se moe ovaj red pobrkati, neka pokae ovaj primjer
gdje su zabiljeene godinje amplitude temperature za nekoja mjesta,
koja su sva od prilike na istom stupnju irine, pa bi po tom
morala imati i ojednaku godinju amplitudu temperature.
Nu evo, to pokazae pomna motrenja:
Thorshavn (na Faroerskim otocima) 9
Udsire (zapadna obala Norveke) 13
Kristianija (u sred skandinavskog poluotoka) . . . . . 22
Peterburg (zapadna Rusija) 26
Kasan (iztona Rusija) 33
Barnaul (zapadna Sibirija) 40
Irkutsk (iztona Sibirija) 40
Nikolajevsk (na Arnum) . 39
Hakodali (na Japanu) 24
Ova tablica, kad ju izporedimo s kartom, pripovieda nam ovo.

Na obalama je atlantskoga oceana amplituda najmanja, ali raste
naglo, to dalje ulazimo u kopno. Najvea je u sred kopna i ostaje
sve do ua Amura u iztonoj Sibiriji jednaka. Tek u tibom oceanu
postaje opet manja, ali ni s daleka tako malena, kao u atlantskom
oceanu. I te e razlike sada razumjeti. Tlo se ljeti jae ugrije, a
zimi izbijanjem vie obladi, nego more: razlike su temperature u
sred kopna vee. Na kopnima je i vie vedroga neba, nego na
morima, a kraj mora je i vie kie nego u sred kopna, pa i to
utjee, da se ondje ublai studen zimska i ega ljetna.
Na koncu jo jednu. Sve to saznasmo o promjenama tempe
rature na svakom mjestu Zemlje, tie se najnie vrste uzdunog
oceana, u kojoj ivimo i u kojoj su smjeteni nai termometri. Nu
kakova je dalje gore u uzdunom oceanu iznad naih glava tempe
ratura njegova? Neto nam o tom kazuje i svakidanje izkustvo :
kad se penje na visok brieg, osjea, kako uzduh postaje sve
hladniji, a na veoma je visokim bregovima uviek snieg i led, dakle
je tamo i temperatura uzduha manja, nego u dolini. I bez mjerenja
dakle dolazimo do zakljuka: T e m p e r a t u r a u z d u h a p a d a tim
vie, im se vie p e n j e u u z d u n i o c e a n . U najnovije su
vrieme to potvrdili izleti u balonima i mjerenja temperature na
visokim bregovima. Gdje li je uzrok toj pojavi i za koliko pada
temperatura, kad se die u uzduni ocean ?
Najnia vrsta uzduha dobiva svoju toplinu od ugrijane po
vrine zemaljske. Nu uzduh je veoma lo vodi topline, pa bi po
tom vie vrste slabo dobivale topline od niih vrsta. Nu sreom
moe toplina u vis doi i drugim nainom: strujanjem toploga uz
duha u vis. Gdjegod je najnia vrsta uzduha na tlu jae ugrijanom
od svoje okolice, moraju se javiti struje u uzduhu, koje nose toplinu
najnie vrste u vie vrste. Nu, kad se masa uzduha die u vis, tlai
na nju uzduh nad njom sve slabije i ona se raztee : drobnice joj
se sve vie razmiu. Obavlja se tu radnja razmicanja. Nju mora da
obavlja kakova sila. U ovom ju primjeru obavlja toplina, koja je u
masi uzduha, to se die: dio se njegove topline troi u to, da se
drobnice sve vie razmaknu. Kako masa iz hladnije svoje okolice
ne moe da nadomjesti potroene topline, naravno je, da e ostatak
topline njoj dati nii stupanj topline od onoga, to ga je prije imala.
Dakle: k a d g o d se u u z d u n o m o c e a n u m a s a u z d u h a u z d i e
u vis, m o r a da j o j t e m p e r a t u r a p a d a . Obratna se pojava zbiva,
kad se koja masa uzduha premetne iz visine u nie vrste atmosfere,

kad uzduh struji k Zemlji. Tlak se nad njim poveava, on postaje
sve gui i zaprema sve manji obujam, jer mu se drobnice uzajmice
primiu. Taj posao sguivanja obavlja sada teina uzduha. Toplina,
koja se je do sada troila na razmicanje drobnica, zalina je
sada, pa se upotrebljava u to, da se gui uzduh neto ugrije. Dakle:
k a d g o d m a s a u z d u h a p a d a k Zemlji, ona se u g r i j e . Jedna i
druga struja rade slono oko toga, da temperatura uzduha bude u
viim vrstama sve manja. Nu za koliko? To su mogla pokazati tek
pomnija iztraivanja i mjerenja temperature u balonima i na visokim
bregovima. Da je uzduh posvema suh t. j . da u njemu nema vo
dene pare, padala bi temperatura uzduha u visini posvema pra
vilno, n a s v a k i h 101 m e t a r za 1 C. Nu vodena para, to je
raztopljena u uzduhu vie ili manje, ini, da se ovo pravilo gubi.
Vodena para jako upija toplinu, koju dobiva izbijanjem od Zemlje,
dok ju kisik i duik proputaju. Cim je dakle vie pare u uzduhu,
tim e se sporije ohladiti: im vlaniji uzduh, tim manje i sporije
pada temperatura uzduha u visini. Zimi, kad je u uzduhu puno
pare, kad je vlaan, temperatura slabije pada u visini. Ljeti, kad je
uzduh suh i dolje vru, temperatura pada naglije. Evo primjera. U
Genevi i na sv. Bernhardu izvedena mjerenja pokazae, da tempe
ratura u prosincu i u jutro pada na svakih 276 metara za 1 stupanj,
dok u srpnju i po podne (kad je uzduh manje vlaan) pada na
svakih 147 metara za 1 stupanj ; dakle gotovo dva put bre.
Znamo li za svoje mjesto ovaj broj, po kojem pada temperatura
uzduha, i visinu mjesta nad morem, moemo si lako izraunati, kakova
bi bila temperatura naega mjesta u tom asu, kad bi ga mogli po
tisnuti dolje na obalu morsku. Taj raun zovu strunjaci: r e d u
cirati t e m p e r a t u r u mjesta na povrinu morsku.
Za udo je, kako se ovaj obeni zakon, da temperatura uz
duha pada u visini, zna gdjekada izvrnuti u pojav ba protivni :
temperatura u visini raste! Zna se to dogoditi u naim krajevima
zimi, kad udari otra zima s vedrim nebom. U dugim zimskim
noima izbija tlo jako svoju toplinu u svemir, pa se zima dugo
dri. Najnia se vrsta uzduha jako ohladi, pa se stee i postaje
gua. Ovaj hladni i teki uzduh tee sada dolinama iz nutrinje
kopna prema moru, u obe u krajeve, gdje je toplije, pa tako se
dogodi, da je uzduh dolje hladniji nego gore. Razumijemo, zato je
zimi tako hladno na obalama rieka. Najvelianstveni]i primjer je
7
tomu Amur u iztonoj Sibiriji, gdje je u N e r i n s k u (51. stupanj

irine) temperatura sienja poprieko 29^2, u B l a g o v e e n s k u
(50. stupanj irine) 26-5, u N i k o l a j e v s k u (53. stupanj irine)
24*5, doim je u A j a n u , koji lei mnogo vie na sjever
(56*4 stupanja irine), ali na obotskom moru, temperatura sienja
samo 20*9. Obratni se pojav javlja, kad se sputa pod Zemlju.
81. 37. Termometri, koji su 100 godina u podrumu Farizke zvjezdarne.
Temperatura sve vie raste, a dnevne se i godinje promjene sve

vie gube. U podrumima Parizke zvjezdarne stoje ve od g. 1671.
termometri 28 metara izpod povrine zemaljske i pokazuju uviek
0
istu temperaturu od 11*7 0. Tamo ve ne siu promjene tempera
ture na povrinu (si. 37.) !
Dosadaiije izpitivanje o toplini uzdunoga oceana oitovalo

nam je, kako se mienja temperatura uzduha na i s t o m m j e s t u te
ajem dana i godine i u visini nad mjestom. Rezultati su dosta za
nimljivi. Odkrismo dvije periode u tim promjenama: dnevnu i go
dinju i stekosmo pravi pojam normalnih temperatura toga mjesta.
Ali jo je pred nama jedno zamano pitanje: to je s normalnim
temperaturama razliitih mjesta na zemaljskoj kugli? Imadu li n. pr.
SI. 38. Dr. Heinrich Wilhelm Dove.
bar sva mjesta na ekvatoru istu normalnu temperaturu? A kakova

je normalna temperatura n. pr. na 45. stupnju geografske irine?
Je li u svim mjestima na tom stupnju jednaka ili ne?
Zasluga je glasovitoga Berlinskoga meteorologa H. W. Dove-a
(si. 38.), da i na ova pitanja danas moemo itatelju pouzdano odgovoriti.
Mjesto riei, neka odgovara ovdje priloena karta zemaljske kugle u
Merkatorovoj projekciji, na kojoj je lako prepoznati sve kontinente i
zemlje (Karta I.). Geografski stupnjevi irine su u toj karti horizontalni,
a meridijani su vertikalni pravci. Ekvator (0<>) je deblje izvuen. Na
*
njoj eno vidimo cieli niz nekakovih nepravilnih, crta (crveno izvuene),
koje teku poprieko od zapada k iztoku, kao i stupnjevi irine. Po
vukao ih je prvi Dove, a doao je do njih ovako. Za mnoga mjesta
na kopnima i na oceanima nali su meteorolozi srednje godinje
temperature. Nu kako su ta mjesta nejednako visoka nad morem,
reducirao je Dove sve te temperature na povrinu morsku i zabiljeio
svaki broj na svome mjestu na karti. Po uputi tih brojeva vukao
je na karti crte, koje su sastavljale sva mjesta na zemaljskoj kugli,
koja su imala istu sredinju temperaturu. Zovu te crte i s o t e r m e
(isotherme = crte jednake topline). Baci li oko na ovakovu kartu, naj
bolje e pregledati toplinu uzduha irom ci eie kugle zemaljske. Nu
valja napomenuti, da karta pokazuje toplinu svakoga mjesta, kakova
bi bila, kad bi sva mjesta bila u istoj visini s povrinom morskom.
itatelju ne e biti ao, ako se upusti u podrobnije razgleda
vanje ove zanimljive karte !
Sva toplina uzduha potie od Sunca. Na svim bi dakle mjestima
Zemlje, gdje Sunce stoji jednako visoko, morala po tom biti i ista
srednja godinja temperatura. Na ekvatoru bi morala biti najvea
srednja temperatura, ali na svim mjestima ekvatora ista, jer tamo
Sunce najvie stoji na nebu, a i svi su dani gotovo jednaki. Sto
dalje putuje k sjevernom ili junom polu Zemlje, zrake sunane
padaju sve kosije na Zemlju, dani postaju sve vie nejednaki, Zemlja
se sve manje ugrije od Sunca. Svakomu dakle stupnju irine morala
bi dakle pripadati druga godinja temperatura i to t i m manja,
im je blii p o l o v i m a Zemlje. Nu opet bi morala imati sva mjesta,
koja su na i s t o m stupnju irine i i s t u godinju temperaturu, jer
za njih su prilike Sunca iste cielu godinu.
Ta bi se temperatura dala za svaki stupanj irine jedan put
za uviek izraunati i ovjek bi znao, to ga eka na makar kojem
mjestu zemaljske kugle.
Tako bi moralo da bude i bilo bi, da uzduni ocean nije
tako prevrtljiv. Nu to pokazuje mjesto toga naa karta ? Isoterme
se dodue u obe prilino prislanjaju uz stupnje irine, ali pra
vilnosti u tom nema nikako ve: mjesta na istomu stupnju irine
nemaju sva istu srednju temperaturu. Pogledajmo n. pr. iz bliega
isotermu od 15 na sjevernoj polutci, koja prolazi i hrvatskim
zemljama. Ona se prilino prislanja uz 40. stupanj sjeverne irine,
ali se i znatno odklanja od njega i na sjever i na jug. Siee 40.
stupanj prvi put kod Kanarskih otoka; u cieloj se junoj Evropi
vue na sjeveru od 40. stupnja; u Crnom se moru opet sputa

k njemu i siee ga ponovno u Kaspijskom moru, da se ondje spusti
na jug od 40. stupnja. U cieloj se Aziji i tikom oceanu dri juno
od njega ; nu im stupi u sjevernu Ameriku u otrom se zavoju
najedno digne opet do 40. stupnja irine, ali ga se samo takne i
opet vrati na jug i ostaje tu po cieloj Americi sve do iztonog
diela atlantskog oceana kod Kanarskih otoka. Ista se isoterma
od 15 i na junoj polutci vere slino oko 40. stupnja june irine,
ali ipak mnogo pravilnije.
Karta nam dakle kazuje o toplini uzduha oko ci eie zemaljske
kugle: T o p l i n a j e m j e s t a tim manja, im je m j e s t o dalje od
e k v a t o r a : od e k v a t o r a j e d n a k o d a l e k a m j e s t a i m a j u od
p r i l i k e j e d n a k u s r e d n j u t e m p e r a t u r u , jer isoterme nisu po
svema uzporedne stupnjevima irine.
Nu svakomu e udariti u oi izuzetci od ovog obenog zakona,
im iz bliega pogleda kartu. Evo nekojih. Peking i Boston, koji
lee od prilike kao Napulj i Palermo, jesu na isotermi od 10,
koja ide i kroz Dublin, dakle u njih poprieko nije toplije nego u
Dublinu, a ipak je taj grad nekih 150 milja vie na sjever. Iso
terma od 0 prolazi kraj sjevernog rta na skandinavskom polu
otoku i kraj Irkutska u iztonoj Sibiriji; Irkutsk ima dakle istu
srednju temperaturu, kao sjeverni rt, a lei za punih 20 stupanja
junije od njega !
Izporedi li crte jednake topline na sjevernoj i junoj polutci,
vidi, da teku na junoj mnogo pravilnije, nego na sjevernoj. Uzrok
je na dlanu. Sjeverna je polutka puna kopna, a juna mora. More
se polaganije grije i polaganije izbija svoju toplinu nego li kopno.
S jedne i druge strane ekvatora tee oko zemlje dosta irok
pas, u kojem je srednja godinja temperatura 25. U njem je pae
krajeva, gdje se digne na 27 i 28, n. pr. na sjevernoj obali june
Amerike, u iztonoj Indiji pa u nutrinji Afrike, gdje e nai kraj,
u kojem je srednja temperatura 30 i vie. Ako na globusu pogleda
ovaj pas, nai e, da zaprema prilino velik dio od povrine naega
planeta. Na karti se to ne iztie, kako treba. Najui je na zapadnoj
obali srednje Amerike i Afrike, a najiri je u iztonoj Africi i indij
skom oceanu ; tu see od obratnika jarca pa sve preko obratnika raka.
Sto dalje na sjever i jug, to je manje topline na zemaljskoj kugli.
Podjimo jo tragom isotermi od 0 na sjevernoj polutci! Eno
je u sjevernoj Americi na junom kraju Hudsonova zaliva ba na
pedesetom stupnju irine. Odavde tee najprije na iztok kroz La

brador, a onda na sjeveroiztok do junoga rta Grnlanda, pa sve
1
dalje kraj sjeverne obale Islanda, gdje siee polarni krug (66 /,/).
Nu ona se jo uviek uzpinje k sjevero-iztoku i dolazi kod 73 i
rine do svoje najsjevernije toke. Odavde kree najprije ravno na
iztok, pa jugo-iztok, ali se najednoe svine posvema na jug, pae i
na zapad, gdje se u otrom zavoju savija u Varangerfjord i nu-
trinju Finnmarke i Lapplanda. Od sjevernoga kraja botnijskog zaliva
kree opet na iztok kroz bielo more pa se sputa polako na jug,
dok opet u kraju Amura ne siee pedeseti stupanj irine. Tu se
ponovno svija na sjever, siee Kamatku i na sjevero-iztoku od
poluotoka Aljaske dosegne na ovoj strani do svoje najsjevernije
toke (62 sj. irine), odavde se opet u nutrinji sjeverne Amerike
sputa k junomu kraju Hudsonovog zaliva. Prema tomu imaju
mjesta, koja su u velikim kontinentima na pedesetom stupnju sje
verne irine, istu godinju temperaturu, kao krajevi Zemlje za 23
na sjever izmedju Norveke i Spitzbergena ! Tako se savijaju i druge
isoterme na sjevernoj polutci, im pogleda kartu, vidi po tim
zavojima, da je nad atlantskim i tihim oceanom, napose u i z t o
n i m n j i h o v i m k r a j e v i m a , m n o g o t o p l i j e , n e g o na k o n t i
n e n t u Azij e i A m e r i k e . Uzrok su toj pojavi morske struje i vjetrovi.
Nu kad se radi o tom, da saznamo klimu i vrieme na kojem
mjestu, nije dosta da znamo njegovu srednju temperaturu. Mogla bi
nas pae ova jako prevariti. N. pr. dva mjesta mogu imati istu srednju
temperaturu, ako jedno ima hladne zime i vrua ljeta, dok drugo
ima hladna ljeta i blage zime. Klima je u obim veoma razliita,
makar da je srednja temperatura ista. Evo primjera. Juna Irska i
krajevi oko Rajne u srednjoj Njemakoj imaju istu srednju tempe
raturu godinju. Nu kolika razlika u klimi! U junoj Irskoj su zime
tako blage, da myrtha cvate na polju, dok u otroj zimi Njemakoj po
svema ozebe. Ljeto je njemako opet tako vrue, da oko Rajne dozrije
grodje, koje daje poznato rajnsko vino, dok u Irskoj loza jedva ivi.
Kad se radilo o tom, da se klimati raznih krajeva tonije
upoznaju, pokazala se naa karta I. nedovoljna. Humboldt je prvi
predloio, da se sastave nove karte, u kojima su crte jednake sred
nje studeni i jednake vruine izvuene, pa bi po njima s mjesta
mogao nai mjesta i krajeve na Zemlji, koji imaju jednake zime i
jednaka ljeta (isochimene = crte jednake zime; isothere = crte
jednake vruine ljetne).
Jur spomenuti Dove iao je jo dalje, pa je za cielu zemaljsku

kuglu izradio karte s crtama jednake temperature za svaki mjesec
u godini (mjesene karte isoterma). Kad ove karte imademo pred
sobom, moemo mnogo tonije pratiti klimu svakoga mjesta i izpo-
redjivati ju s klimom makar kojega drugoga mjesta. Nu to amo ne
ide. Mjesto toga evo karata za isoterme najhladnijega mjeseca siecnja
(Karta II.) i najvruega mjeseca srpnja (Karta III.). Ove od srpnja
mogu nam posluiti, da dobijemo jasnu sliku o ljetnoj vruini (iso-
there), a one od siecnja, da dobijemo sliku o zimskoj studeni (isochi-
mene). Karta pako o godinjim isotermama pokazuje od prilike raz-
pored topline u proljeu i jeseni.
Koliko bi bilo zanimljivo tono prouavanje karata za sieanj i
srpanj, ovdje mu nije mjesto. Tek najoitije pojave emo itaknuti.
1. Izporedimo li najprije temperaturu tropskog pojasa na sve
tri karte, vidimo, da se t a m o t e m p e r a t u r a u cieloj g o d i n i
veoma m a l o m i e n j a . Sredina toploga pojasa u sienju je izpod
ekvatora ; najtopliji krajevi s temperaturom preko 30 su na junoj
polutci, u nutrinji Afrike i Australije. U srpnju je taj pojas gotovo
sav na sjevernoj polutci, tek uzak dio njegov pada na junu. Najui
je u atlanskom oceanu, a irok je u Americi, Africi, junoj Aziji i
indijskom oceanu. Krajevi s najveom vruinom preselili su se pri
lino na sjever. Eno ih u sjevernoj Africi, Arapskoj, junoj Aziji i
srednjoj Americi. U nutrinji Afrike i Arapske naraste temperatura
preko 35; to su najvrui krajevi Zemlje u srpnju.
2. Potraimo jo poloaj isoterme od 0 u obim novim kartama
(II. i III.) i u prvoj, pa ih izporedimo s poloajem na karti I. Dok
se ona u karti za sieanj zna spustiti u Aziji i Americi pod etrde
seti stupanj irine, nestalo je nje posvema u karti za srpanj! To nam
pokazuje, da se temperatura uzduha u umjerenom i hladnom pojasu
teajem godine jako mienja, dok ista isoterma tako jako promieni
svoje mjesto.
3. Isoterma od 0 ide u sienju u Aziji i Americi daleko pod
etrdeseti stupanj irine ; u tihom se oceanu uzpinje do estdesetoga,
a u atlantskom ak do polarnoga kruga i preko njega. Pogledajmo
pako isotermu od 10 za srpanj ! Uzdie se do sjevernog rta, pae
do rta Celjuskina (76 irine) na kopnu, a na moru se sputa do
Aleuta i Novog Fundlanda. Dakle: U s j e v e r n o m u m j e r e n o m
p o j a s u i m a j u k o p n a v r u a l j e t a i o t r e zime, o c e a n i p a k o
i zemlje uz n j i h o v u o b a l u h l a d n a l j e t a i b l a g e zime. Razli-
Jur spomenuti Dove iao je jo dalje, pa je za cielu zemaljsku

kuglu izradio karte s crtama jednake temperature za svaki mjesec
u godini (mjesene karte isoterma). Kad ove karte imademo pred
sobom, moemo mnogo tonije pratiti klimu svakoga mjesta i izpo-
redjivati ju s klimom makar kojega drugoga mjesta. Nu to amo ne
ide. Mjesto toga evo karata za isoterme najhladnijega mjeseca sienja
(Karta II.) i najvruega mjeseca srpnja (Karta III.). Ove od srpnja
mogu nam posluiti, da dobijemo jasnu sliku o ljetnoj vruini (iso-
there), a one od sienja, da dobijemo sliku o zimskoj studeni (isochi-
mene). Karta pako o godinjim isotermama pokazuje od prilike raz-
pored topline u proljeu i jeseni.
Koliko bi bilo zanimljivo tono prouavanje karata za sieanj i
srpanj, ovdje mu nije mjesto. Tek najoitije pojave emo iztaknuti.
1. Izporedimo li najprije temperaturu tropskog pojasa na sve
tri karte, vidimo, da se t a m o t e m p e r a t u r a u cieloj g o d i n i
veoma m a l o m i e n j a . Sredina toploga pojasa u sienju je izpod
ekvatora ; najtopliji krajevi s temperaturom preko 30 su na junoj
polutci, u nutrinji Afrike i Australije. U srpnju je taj pojas gotovo
sav na sjevernoj polutci, tek uzak dio njegov pada na junu. Najui
je u atlanskom oceanu, a irok je u Americi, Africi, junoj Aziji i
indijskom oceanu. Krajevi s najveom vruinom preselili su se pri
lino na sjever. Eno ih u sjevernoj Africi, Arapskoj, junoj Aziji i
srednjoj Americi. U nutrinji Afrike i Arapske naraste temperatura
preko 35; to su najvrui krajevi Zemlje u srpnju.
2. Potraimo jo poloaj isoterme od 0 u obim novim kartama
(II. i III.) i u prvoj, pa ih izporedimo s poloajem na karti I. Dok
se ona u karti za sieanj zna spustiti u Aziji i Americi pod etrde
seti stupanj irine, nestalo je nje posvema u karti za srpanj! To nam
pokazuje, da se temperatura uzduha u umjerenom i hladnom pojasu
teajem godine jako mienja, dok ista isoterma tako jako promieni
svoje mjesto.
3. Isoterma od 0 ide u sienju u Aziji i Americi daleko pod
etrdeseti stupanj irine ; u tihom se oceanu uzpinje do estdesetoga,
a u atlantskom ak do polarnoga kruga i preko njega. Pogledajmo
pako isotermu od 10 za srpanj ! Uzdie se do sjevernog rta, pae
do rta Celjuskina (76 irine) na kopnu, a na moru se sputa do
Aleuta i Novog Fundlanda. Dakle: U s j e v e r n o m u m j e r e n o m
p o j a s u i m a j u k o p n a v r u a l j e t a i o t r e zime, o c e a n i p a k o
i zemlje uz n j i h o v u o b a l u h l a d n a l j e t a i b l a g e zime. Razli-
kujemo prema tomu k l i m u m o r s k u i k l i m u k o n t i n e n t a l n u u

zemljama umjerenog pojasa.
Utjecaj se morske klime osjea dosta daleko u evropskom kon
tinentu. Pariz, Be i Astrachan su gotovo na istom paralelu. Be
ima toplija ljeta i hladnije zime od Pariza, a Astrachan toplija ljeta
i otrije zime od Bea. U Astrachanu je u srpnju tako vrue kao
na kanarskim otocima, a u sienju tako studeno, kao u Stockholmu!
Irkutsk ima istu srednju temperaturu (0) kao i sjeverni rt. Srednja je
ljetna temperatura pako u Irkutsku 18, a na rtu samo 5; srednja je
pako zimska temperatura Irkutska 18, dok je na sjevernom rtu,
makar da je za punih 15 stupanja sjeverniji od Irkutska, samo 5 |
4. Na sjevernoj polutci imamo dva p o l a s t u d e n i t. j . dva
mjesta, gdje je studen vea, nego u okolini. Ni jedan se od njih
ne podudara s geografskim polom Zemlje. Jedan je pol studeni u
iztonoj Sibiriji iznad J a k u t s k a , a drugi je u sjevernoj Americi
kod o t o k a P a r r y . Na obim je srednja zimska temperatura 40.
Najniu su temperaturu do sada mjerili u Verhovjansku ( 64).
Dove je iz svojih karata za svaki mjesec izraunao srednju
temperaturu, koja pripada svakomu stupnju irine na sjevernoj i
junoj polutci Zemlje. Evo za nekoje stupnje tih srednjih temperatura:
Sj eV er na p o1 u T a.
K J u n a po.
irina : Sieanj : Srpanj : Godina: Godina
90 32-5 0 7 :
16-5
80 29-1 1-1 14-0
70 24-4 7-3 8-9
60 15-8 13-5 1-0
50 6-8 17-0 5-4
40 4-6 22-4 u
13-6 12-5
30 14-8 25-8 u
21-0 19-4
20 21-1" 27-6 25-2 23-4
10. 25-1 27-1 26-6 25-5
0 26-4 25-9 26-5 26-5
Ako znamo geografsku irinu svoga mjesta, pa opaanjem
odredimo njegovu srednju temperaturu, moemo izporedjuju svoju
srednju temperaturu s onom, koja po Doveu pripada tomu stupnju
irine, lako odrediti, je li nae mjesto toplije ili hladnije, nego li
bi moralo biti prema svojoj geografskoj irini, i za koliko je toplije
ili hladnije. Tomu je odklonu dao Dove ime t e r m i n a a n o m a l i j a
mjesta (odklon topline). Ako je mjesto toplije, dobiva suviak znak

-f, ako je hladnije, dobiva manjak topline znak .
N. pr. za Zagreb bi bila prema njegovoj geografskoj irini po
Doveu srednja temperatura od prilike : 9*0.
Opaanjem je odredjeno : ll'l, dakle je za Zagreb termicna
anomalija: 2*1 ili Zagreb je za 2 topliji, nego to bi morao da
bude prema svojoj geografskoj irini. Uzrok e tomu jamano biti
zagrebaka gora, koja ga sa sjeverne strane titi od hladnih vjetrova.
Stykkisholni na Islandu je na 65. stupnju irine. Tomu pri
padaju srednje temperature po Doveu: za godinu 5*2, za sie
-
anj 21*1, za srpanj 10 90. Nu opaanja su dala za Stykkis
holni: za godinu 2.8, za sieanj 2*2, za srpanj 9'5. Prema
-
tomu je termicna anomalija u Stykkisholmu : za godinu -J- 8 0, za
sieanj -(- 18*9, za srpanj 1*4. U sienju je dakle uzduh u Styk
kisholmu za 18*9 topliji, nego to bi morao biti prema geografskoj
irini; u srpnju je pako za 1*4 stupnja hladniji, nego to bi morao biti.
Na naim su kartama za sieanj i srpanj (Karta II. i III.) odlu
eni krajevi Zemlje, koji imaju suviak topline, od onih, koji u to
doba imaju manjak topline. Lui ih crta sa zubcima, a zubci poka
zuju na krajeve, koji imaju suviak topline. Preputamo itatelju,
da ih iz bliega odredi i zabiljei.
Najvei suviak topline nali su dosada kod Lofota : u sienju
-f- 25. Najvei manjak topline u sienju je kod Jakutska 23.
U srpnju je najvei suviak u nutrinji Azije i Amerike od prilike
- j - 5, moda je jo za 1 ili 2 vei u Lapplandu. Najjai je ma
njak topline u tom mjesecu kod Davisove ceste 12 ili 13.
Prouavanje topline uzduha dovodi nas do zanimljivih rezul
tata, osobito, ako se ujmstimo na tanko u studij ovdje priloenih
karata za isoterme godine, sienja i srpnja (Karta I., II. i III.). Ne
pravilni teaj tih crta nam je gdjekada odkrio i uzroke, zato su tako
nepravilne. Glavni je uzrok svagda Sunce i razliito grijanje kopna
i mora od sunanih zraka. Nu pomnomu e motritelju ostati jo dosta
zavoja na njima, koje jo treba raztumaiti. Tek e kasnije moi da
razumije ove zavoje, kad nam uzduni ocean izpripovjedi jo gdjekoju
svoju tajnu. U te tajne idemo da prodiremo korak po korak sve dalje.
*
Ovdje bi bilo mjesto, da naim itateljima dademo podpunu sliku

o srednjoj i normalnoj toplini uzduha u onim zemljama, u kojima
obitavaju Hrvati, dakle u Hrvatskoj, Dalmaciji, Slavoniji, Istri, Bosni

i Hercegovini. Nu take mi slike aliboe ne moemo dati. Kud je
meteorologija u obe mlada nauka, tud je u naim zemljama gotovo
jo i nema. Ima dodue u tim zemljama meteorologijskib postaja,
koje biljee pojave dui ili krai niz godina. Jedne meteoroloke
tacije postaju, a druge prestaju. Na prvom je mjestu grad Z a g r e b ,
gdje se ve od g. 1861. amo neprekinuto biljee meteorologijski pojavi
tono i pomno, a opaalo se je i prije od g. 1853. dalje. Opaanja
su ova izlazila u Zagrebakom Gospodarskom listu" ve od g.
1853. dalje. U novije se doba Zagrebaki observatorij digao do
postaje prvoga reda, na kojoj su namjeteni i aparati, koji sami
biljee meteorologijske pojave. Nu i podatci ove postaje jo su za
sada zakopano blago, pa se moe rei, da ni klima grada Zagreba
jo nije nauno obradjena : mi danas jo ne poznajemo klime glav
noga naega grada. Prvi prilog tomu poslu iziao je g. 1897.
u Radu" nae akademije, u kojemu je sadanji upravitelj obser-
vatorija obradio oborinu, koja pada u Zagrebu, po opaanjima od
g. 1866. do g. 1885.* Po izvjetajima Bekoga i Budapetanskoga
sredinjega zavoda za meteorologiju bilo je g. 1893. u Hrvatskoj i
Slavoniji u svemu samo 14 meteorologijskib postaja i t o : j e d n a
prvoga reda (Zagreb), d e s e t drugoga reda, j e d n a treega i d v i e
etvrtoga reda. Postaje su drugoga reda bile : Belo var, Crikvenica,
Dolnji Miholjac, Osiek, Gospi, Ilok, Krievci, Lepoglava, Petrinja,
Senj i Rieka. Te su postaje slale svoja opaanja Budapetanskomu
sredinjemu zavodu, a moda je bila i jo gdjekoja u zemlji, koja
svojib opaanja nije nigdje tampala. U Dalmaciji je bilo 7 po
staja drugoga reda: ibenik, Vis, Hvar, Vrgorac, Mljet, Dubrovnik,
Punta Otro,' koje su svoja opaanja slale^ Bekomu sredinjemu
zavodu za meteorologiju i zemaljski magnetizam. U Istri i Pri
morju je bilo 5 postaja: Gorica, Trst, Porer, Opatija, Mali Loinj,
koje su takodjer slale svoje izvjetaje Bekomu zavodu. U Bosni
i Hercegovini krenula je stvar nastojanjem zemaljske vlade u Sa
rajevu u najnovije vrieme snano napried. Meteorologija poinje
tamo okupacijom od g. 1878. Najprije je vojna oblast uredila tri
postaje: Sarajevo, Mostar, Tuzla (1879.). To su najstarije postaje
tamo i sve su tri bile drugoga reda. Godine 1891. odluila se bo-
* Dr. A. M o h o r o v i i : Klima grada Zagreba. I. Dio: Oborine". Rad

jugosl. akademije knj. 131. Zagreb 1897.
sanska zemaljska vlada da uredi po cieloj zemlji jednolino raz-

dieljenu i sistematinu meteorologiku mreu. Sarajevo i Mostar po
stale su postaje prvoga reda, koje su uredjene po najnovijem stanju
nauke savrenim aparatima, koji sami biljee meteorologike pojave.
Osim ovih ima jo etiri postaje drugoga razreda: Banjaluka,
Travnik, Biha, Dol. Tuzla, i 68 postaja 3. reda. Nu najvea je
tekovina svakako zemaljskim trokom sagradjeni observatorij prvoga
81. 40. Dr. Julijo Hann, ravnatelj centralnoga zavoda za meteorologiju

i zemaljski magnetizam u Beu.
reda na vrhu Bjelanice (2067 metara), koji je sasma uredjen, kako

to danas ite nauka. Za instrumente i stan motritelja sagradjena
je od kamena g. 1894. jednokatnica s tornjem trokom od 14.518 fl.,
a godinji su trokovi za taj observatorij 1300 fl. Publikacije se
ove, na dosta velikom teritoriju najvie postaje, poinju od 1.
sienja g. 1895. Nema sumnje, da e donieti za nauku u obe, a
napose za poznavanje meteorolokih odnoaja spomenutih zemalja
liepih plodova, ako nastavi svoj rad, kako je zapoela. Naa slika
39. pokazuje ovu najnoviju tekovinu meteoroloke nauke u naim
krajevima.
I na tom smo polju mi s ove strane Save daleko zaostali.
Bilo bi na ast zemlji, a s gospodarskih i tehnikih razloga puno
vriedno, da se u Hrvatskoj i Slavoniji provede organizacija mete-
orologike slube trokom zemlje nainom jedinstvenim prema za
htjevima nauke i da se svi podatci skupe u Zagrebu, kako bi se
bar poslie 20 godina moglo pristupiti k izradjivanju klimatologije
nae domovine prema zahtjevu nauke. Na ovu je zadau pisac ove
knjige ve g. 1886. svratio panju, kad je pisao : Druga bi zadaa
bila meteorologiji da pojedine krajeve s klimatine strane tako
proui, kao to geolog tlo svakoga predjela snima, i da sastavi kli
matine karte zemalja poput onih geologijskih. Za poljodjelca, za
vrtlara, za umara, za regulaciju voda i sve ostale ininirske radnje,
takve bi klimatine karte bile od neprocjenjive vriednosti." I danas
poslie jedanaest godina vriede ove riei za Hrvatsku u punoj mjeri.
Nu da itaoce ove knjige bar nekako odtetimo, evo im je
pisac ove knjige sabrao podatke o temperaturi nekojih mjesta u
Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Istri, Bosni i Hercegovini, koje je
naao u epohalnim radnjama sadanjega ravnatelja Bekoga cen
tralnoga zavoda J u l i j a H a n n a (si. 40.) i jednoga od prvih me
teorologa danas, pa ih je sloio u ovdje priloene tablice.
Da bolje razumijemo sliedee tablice, dodajemo ovo. Kod svakoga mje
seca ima 17 brojeva (odozgo dolje). Prvi broj kae, koliko je metara iznad
mora meteoroloka postaja onoga mjesta. Drugi i trei broj kazuju geografsku
irinu i duinu (ovu od Grenwicha), da mjesto lako nadje na karti. etvrti
broj kazuje, koliko se godina opaalo na toj postaji. Ostali brojevi kazuju
n o r m a l n e temperature tih mjesta za svaki mjesec, kako ih je izraunao
za svoje velike radnje Julijo Hann. Lako emo iz tih brojeva i sami nai
normalne temperature pojedinih godinjih dobi.
2.
Rujan
irina
Lipanj
Srpanj
Oujak
a
Sieanj
Godina
Duina
Veljaa
Svibanj
Travanj
Studeni
co
Kolovoz
IH-
Listopad
Prosinac
o
Broj godina 12
-1-8
Varadin
Visina u met. 170
15-9
21-2
10-7
15-3
4-9
4-1
19-7
0-5
1-0
11-0
20-3
10-1
4-6 23'
L I 16 26'
1 - 1
^
1
I- M 1i bO H ' H' M- i i ^ M
1 Krievac
ZD CO kH C O O G O ^ ^ O H M- S
OS CO H* Ci CT CD C B R F ^ c i i t8 H g K
-1-4
-0-7
Belovar
140
15-4
21-0
10-9
19-3
10-2
16-2
5-0
0-8
20-4
4.5
11-3
25
Zagreb
163
11.1
1-9
17-0
21-2
15-9
19-9
11-8
12-2
0-3
0-4
6-1
21-7
5-4
16 54' 15 55'
45 54' 45 49'
1 - 1
i l
1 1
O H 03 O H ZD CT" H tO
Karlovac
t di h^ ci to CT ft^ cb ci ci er * ^ Q c
(Rakovac)
1i l-i 1i 1i Hi Hi 1 ^ ] ^ %
5 1 5 M Zavalje
? ^ ?"^ t ? ? ^ -
0
i -j da i db ci e; " o o
|_l Hi Hi Hi Hi ' I l , * ^ 0 5
CO CO CT> CO CO -q W CO OS bO h_ Gospi
C7< D A C I d H i c H i c c t i ^ co co
1
Hi H Hi Hi 1i ' I l CO ^ ~]
-J B O W- "jl O ^ - ^ ^ f O t O H i ^ bO Lokve
i h h h h < 6< b c> ci " o
H
H i H i H i H i b O b O b O H i H i , ^ ? ^
^ C T c c o ^ H ^ ^ c o G c c ^ e ^ i - t ; ^ Rieka
i- H i - i i - j - ci C R > H i - j >g i3
Hi ^
t-i (_l |_l CO tsS bO Hi t-i
^ ^ c ^ c c o c o H ^ q i b o o o a i C 7 ' C T < l _ l
Opatija
- j c j i c j i H i ^ co db db h co S o
Hi rf^
1 1 1
H h h to to bo i i eo 03
^ ( q i t 5 i f . M i B C c i i f . o i j Trst
C J I D A C ers h h -j di
Gorica
95
13
13-6
18-2
16-5
4-2
(Slovenska)
3-7
20-3
12-4
22-8
22-1
12-6
7-5
7-3
3-1
13 37'
45 57'
Hi rf^
ha H i H i b O b O t O ^ - i H i L - i ^ o ^ e a
^ CT> CTi CD B B H Ci CO Cp C7< CJi ; ja to Pulj
c h di t d i H i db ti db w ti S S
Hi rf^
H i H i H i t O b O b O t O H i H i |T
Si W - ^ M W B K - ; 1 - ; 1 0 0 ; Porer
-
t c H i b - j o i h H H i H i c i c i i ^ - C T i r ^ ^ ;
H ^
H t H * H i b O b O b O b O H i H i >H ^ ^"
CJi Hi Ci H/ rf^^t-i CO CD -J -J CO _ J Loinj Mali
Ci Ci -j C rf. c i ' - J C f e o i C ' t - H i " GOtO
1
H ^
M- H i t O b O b O b O H i H i _i "o
ci qi O ci to - j o a c p ci en Ci 2 Senj
ci ti G H B H 5 C b G RFL^t
O T T
z
Eujan
irina
CD*
Lipanj
Srpanj
Oujak
Sieanj
Godina
Veljaa
Duina
CI
Svibanj
Studeni
Travanj
Kolovoz
f-K
Listopad
Prosinac
o
Broj godina
Visina u met.
1
M l m tO tO tO tO M m 'S rf^ ,_.
M m qs co M m oa ep -<i qs co Zadar
ci M c to db c'oso m M o o "3
m ^
k~i M M tO tO M M M M = Ss &D
O CTs M CTs O O O O M** C tO M tO ^5? CTs Pazin
db M a s o : - -j M d> ci S M " ^
m ^
M M M I O t O t O M - m O) ^ OS
tO GO M CO t O C CTs m -q 1^ CB C8 m Knin
ci t o - j ci t o c3i t i as t c i ** ^ 15
M M
M M M tObO tO M M - J ^ ^ o O S
OS !B W ffl CO W M CTs IO 0 0 Cl ^ Ol __; M Klis
0 5
ti ci CTs CTs M C M CTs O M c i 2 5
26
20
Hvar
25-2
22-6
24-7
8-5
9-6
13-1
21-6
14-3
16-3
18-1
10-8
18-3
9-1
43 11'
16o 27'
m ^
M M M tO to'tOtO M M M M w_i CO k ~
qs M 0 0 M ^ M t O -J M M ep ep M Vis
1
-j CTs db M cib M ti h ci do -j M - ?
M |fe
M M M tO tO tO tO M M M 1 ] o K r,
CTs co cp to U< C3 Cp Cp M 1-^ tp tp o 1 g Korula
db M CTi t M CTs M c i c i CTs M t CO
1 - 1
m
M M M t O t O t O t O M I - ' M ni CO ^ _
CTs CO CO tO 0>CJitO C O M C D Op o Or Dubrovnik
CTs s > s m cji t M db 6 ce k ~S co
M M
M M ^ t O t O t O t O I - ' M M M |= _ Punta
CTsCOCOMOiO<tOCOMCDCpO^: ^ Otro
CTs Or c i M e i ci* C c i C J I M M S ~ - ^
1
i- M
M M M t O C O t O t O M I - i l ' ^ |_i
^ c o c p b p c ^ < ^ w c o c ^ M c p c p t o ^
Budva
M CO CTs < M M M C - j -il i M ^ t
1 - 1
l i !:
1
_i m M tO bO M M M I I "o i- Banjaluka
<CJ1 CTs O h-l CD CTs CTs M M -j
C c i c CTs -j CTs c i CTs CTs C C tO CTs ^
1 - 1
I l ^
1
C D b O ' C D 0 0 M ' t O l - 7 CTs Dolnja Tuzla
C ti CT c c i c i c i di M to t>o o ^
1 - 1
I I t
M M ^ tO M M M i l ~o
C D C O C T 2 C D - 3 ^ l t O M Travnik
Ol C ^ t M - 6 - c co CTs C oo co
1 - 1
I l
M M M M M M 1 ' o 'S ct
C D t O 0 * O p c p ^ C p c p M i - ^ M M ^ M Sarajevo
tO b < -j M -j Ci CTs C ^ ^
Mostar
51
16-7
22-3
27-5
14-8
26-6
9-4
19-4
23-6
6-7
7-5
5-3
15-9
10-5
17 49'
43 20'
IV.
0 tlaku uzduha.
Barometar. Vrste barometra: Fortinov barometar, Gav-Lussacov barometar
obini barometar, aneroid ili holosterik. Barograf. Svojstva dobrog
barometra. Tlak uzduha pada u visini. Barometar mjeri visinu bregova.
Dnevna perioda u tlaku uzduha. Godinja perioda u tlaku uzduha.
Kaki je tlak na cieloj kugli zemaljskoj a) u sienju, b) u srpnju. Isobare.
Srednji tlak uzduha u nekojim mjestima Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre,
Bosne i Hercegovine.
K
irafl toplinu uzduha ne utjee na klimu i na nepravilne pro-
*%jsgyc mjene vremena nita toliko, koliko t l a k u z d u h a . Da
izpitamo dakle, to je taj tlak, odkuda je i kolik je na svim mje
stima Zemlje. Neka nam u ovom lanku nauka pripovjedi, to zna
o njemu.
Uzduni ocean da tlai nas i Zemlju? Ne osjeamo toga ni

malo, pa se ini, da se ova tvrdnja kosi s izkustvom. A razum
nam kazuje, da bi morao uzduni ocean radi svoje teine tlaiti na sve,
to je na povrini Zemlje. Ta i njegovu svaku drobnicu privlai
tea k sreditu Zemlje, pa mora da pada, ako nema zapreke. Ne
moe li da pada dalje, tlai svoju podlogu, a taj je tlak nje
zina t e i n a .
Kako je uzduni ocean svagdje veoma visok, mora da je nad
svakim pedljom zemlje ili mora veoma visok stupac uzduha, koji
cielom svojom, jamano prilino velikom teinom tlai taj pedalj
zemlje. Vara li nas razum ili ako ne vara, zato toga tlaka uz-
dunoga oceana ni malo ne osjeamo? Ta inae nam je ruka dosta

osjetljiva za tlakove: jedan dekagram metni na dlan, pa e ti ruka ve
sasma jasno pokazivati taj mali tlak, to potie od ovoga dekagrama.
A po razumu bi tlak uzdunoga oceana ipak morao biti mnogo vei !
Jedva je prolo 250 godina, to su nas fiziari uvjerili o tom,
da nas razum ne vara: u z d u n i o c e a n z a i s t a t l a i n a s v a k u
SI. 41. Toricellijev pokus: ciev SI. 42. Torioellijev pokus: ;ciev
puna ive. u poBudi.
t o k u z e m a l j s k e p o v r i n e . Evo kako nas o tom uvjerio godine

1643. T o r i c e l l i . Uzmi staklenu ciev, kojib 800 mm. dugu (si. 41.),
koja je na jednom kraju otvorena, a na drugom zataljena i napuni ju
svu ivom; zatvori otvor prstom, preokreni ciev i utakni otvoreni
kraj cievi u zdjelicu punu ive. Odmakne li sada prst, vidjet e,
kako iva iz cievi pada u zdjelicu, pa ne e da ostane u cievi do vrka
(si. 42.). Nu opet ne e iva da pada u cievi, dok se sasma ne izravna

sa ivom u zdjelici, nego stane najedno, pa je izmedju nje i vrka
cievi ostao posvema prazan prostor, u kojemu nema ni trunka
uzduha (vacuum Toricellijev). Ako si na obali morskoj, a vrieme
kao obino, izmjerit e metrom lako, da je daljina od vrka ive
pa do povrine ive u zdjelici od prilike 760 m i l i m e t a r a . Da je
ciev bila i gore otvorena, iva bi u ovom eksperimentu bila u cievi
padala, dok se ne bi izjednaila sa ivom u zdjelici.
Zato iva u prvom sluaju stane 760 milimetara visoko, a u
drugom se sputa do zdjelice?
Uzroku se je ve sam Toricelli dovinuo.
Ziva u cievi moe da stoji vie nego u zdjelici samo onda,
ako ju nekakov tlak iz djelie tiska u ciev, inae ona stoji u zdje
lici i cievi jednako visoko. Nad ivom u cievi nema nita uzduha,
nema dakle ni to, da ju tlai. Na ivi u zdjelici je samo uzduh;
dakle mora da je uzduh ono, to tjera ivu u cievi 760 milimetara
visoko; u z d u h d a k l e t l a i ivu tolikom snagom, da ju potjera
760 milimetara visoko u ciev.
Zaista dakle postoji tlak uzduha, a eksperimenat Toricellijev
nam odmah kazuje i t o , da je taj tlak uzduha j e d n a k t e i n i
i v i n o g s t u p c a . Taj je stupac ive dakle mjera za tlak uzduha.
Kad bi n. pr. ciev imala u prorezu ba 1 kvadratni centimetar,
mogao bi si i sam lako proraunati, kako je teak stupac ive,
to ga dri tlak uzdunog oceana. Stupac bi imao 1 X 76 = 76
kubinih centimetara ive. Jedan kubini centimetar ive vae 13*6
grama, dakle cieli stupac vae 76 X 13*6 ili 1033*6 grama ili od
prilike 1 k i l o g r a m . Da je ciev bila u prorezu 2 kvadratna cen
timetra, bila bi i teina stupca 2 kilograma, dakle je tlak uzdunog
oceana na 2 kvadratna centimetra jednak 2 kilograma i t. d. n a
s v a k i k v a d r a t n i c e n t i m e t a r po j e d a n k i l o g r a m .
Da odredi, kolik je tlak uzdunog oceana na makar kojem
mjestu, treba da izvede Toricellijev pokus i da izmjeri, kako je
visoka iva u cievi. Teina tog stupca ivinog ti je mjera za tlak
uzduha. Ovakova, ivom napunjena i u zdjelici namjetena ciev je
najjednostavniji aparat, kojim moe odrediti, kolik je tlak uzduha:
Toricellijeva ciev je najjednostavniji b a r o m e t a r , [barys (gr.) =
teak; metrein = mjeriti; mjera teine (tlaka)].
Visina ivina stupca zove se obino v i s i n a b a r o m e t r a
(za pravo bi morali rei : visina ive u barometru). Nadje li
n. pr. sjutradan, da visina barometra nije vie 760, nego 764

milimetra, znak je to, da je sada i stupac ive neto tei, nego
juer, a to e rei, da je i tlak uzduha danas neto vei. Nadje li
pako sjutradan. da je visina barometra samo 754 milimetra, mjesto
760, znak ti je to, da je sada stupac ive, to ga dri tlak uzduha u
cievi, neto laki nego juer, a to e opet rei, da je tlak uzduha
danas manji nego juer. Da izrazi brojevima ili rieima, kolik je
tlak uzduha, nije dakle ba nudno, da svaki put ide raunati, kako
je t e a k ivin stupac, to ga dri tlak uzduha: dosta je da iz
mjeri, kako je v i s o k . Dolazi do rezultata: t l a k se u z d u h a
mjeri visinom barometra.
Mi dakle govorimo obino : danas je tlak uzduha 754 milimetra.
Nu to je, ako stvar uzmemo strogo po logici, nesmisao, ali je kra
tica, koju su obeno uveli. Za pravo bi morali rei : danas je tlak
uzduha jednak t e i n i stupca ive, koji je visok 754 milimetra.
Toricelli sam, a i njegovi suvremenici opazie odmah, da tlak
uzduha niti na istom mjestu ne ostaje uviek jednak: on se po
m a l o m i e n j a od d a n a n a dan. Nema dva dana, nema pae ni
dva puna sata, da bi bio posvema jednak : jedno vrieme postaje sve
manji, nu od jedan put pone opet rasti, raste kratko vrieme, ali onda
opet postaje manji i tako se to mienja bez prestanka na oko bez
ikakova pravila. Da se mienja, to pokazuje, makar da mi toga ne
osjeamo, barometar posvema jasno. R a s t e li naime t l a k uzdunog
oceana, bit e i visina ivinog stupca u cievi vea i mi obino velimo:
b a r o m e t a r r a s t e (opet kratica u govoru). Umanjuje li se tlak uzduha,
postaje i stupac ive u cievi manji i mi velimo: b a r o m e t a r p a d a .
Na povrini morskoj nadjosmo, da tlak uzduha moe stupac ive
dignuti visoko 760 milimetara ili 76 centimetara. Kako je iva 13*6
puta tea od vode, mogao bi on prema tomu dignuti stupac vode visoko
13*6 X 0.76 ili 10*336 metra. Pomislimo zaista stup vode visok
10*336 metara s podnicom od jednog kvadratnog metra. U njem
ima 10*336 kubinih metara vode. Nu kubini metar vode vae
ravno 1000 kilograma, dakle bi taj vodeni stup vagao punih 10.336
kilograma! A to e rei, da je i tlak uzdunog oceana na svaki
kvadratni metar zemaljske povrine (ali na morskoj obali) 10.336
kilograma! Stoji li izrasao ovjek na obali, kojemu je povrina tiela
od prilike jedan i po kvadratnog metra, dolazi do zanimljivog re
zultata, da je na tom ovjeku od uzdunog oceana uasni tlak od
15 tisua kilograma !
Kako da ga taj silni tlak ne smrvi svega? Rieenje je n tom,

to uzduh. ulazi u sve esti njegovoga tiela, pa tielo nosi isti tlak
sa svih strana.
2.
Posljedni podatci o tom, kolik je tlak uzduha na povrini

morskoj, ine pojav uzdunog tlaka ve toliko zanimljivim, da je
vriedno pomiljati na to, kako bi si sagradili savrenije i zgodnije
barometre od Toricellijeve cievi. Nu jo nas vie na to potie
tajinstven pojav, da se tlak uzduha na istom mjestu uviek mienja.
Nisu te promjene ba jako velike ; u nas se zna barometar dii do
780 milimetara, a pasti na 720 milimetara, dakle u svemu ivin
stupac zna mienjati svoju visinu za 6 centimetara.
Pitanje, kako se barometar mienja i zato se tako mienja,
podraivalo je ovjeka u prvom redu, da si sagradi bolje barometre
od prvoga. Po gotovu je ova tenja porasla, kad su opazili, da su
ove promjene u tlaku uzduha u nekakovoj, na oko posvema nera
zumljivoj svezi s promjenama vremena na tom mjestu. Interes je za
barometar porasao u irokim krugovima ljudi, i on je danas jedan
od najvie poznatih fizikalnih aparata ; nema danas inteligentne
kue bez barometra. Mjesto je dakle ovdje, da iz bliega opiemo
najvie rabljene barometre.
1. P o r t i n o v b a r o m e t a r ili b a r o m e t a r s p o s u d o m (si.
43.). Ciev je barometra zatvorena u mjedenu ciev. Na gornjem kraju
ima ova dvie pukotine na suprotnoj strani, da vidi vrak ivinog
stupca. Mjera (skala) za stupac urezana je u mjedenu ciev. Donji
njezin kraj uarafljen je u mjedeni poklopac staklene aice (si. 44.).
U toj aici vidi iljak od slonove kosti (na desnoj strani u naoj
slici). Vrh ovoga iljka je toka, od koje se rauna i mjeri visina
ivina stupca. Radi toga treba kod svakoga opaanja nastojati oko
toga, da se povrina ive u aici ba dotie vrha. U tu je svrhu
iva spremljena najprije u aici, pa drvenoj katuljici, na koju
se nado vezuje konata kesica. S pomou arafa na dnu moe
kesicu sa ivom dizati i sputati. Kad barometar pada, izlazi neto
ive iz cievi i povrina se ive u aici neto digne ; kad se
pako barometar die, ulazi neto ive iz aice u ciev i povrina se
ive u aici neto spusti. to je ira ciev, tim vie ive izlazi
i ulazi, tim se vie dakako mienja i povrina ive u aici. Nu s po-
mou arafa na dnu, koji tiska konatu vreicu moe svaki put
povrinu ive u aici tako namjestiti, da se ba dotie vrha od slo
nove kosti.
81. 43. Fortinov barometar namjeten za opaanje na polju.
Svaki e put dakle p o s v e m a t o n o izmjeriti visinu i

vina stupca.
Ovaj barometar, i njemu posvema sline konstrukcije upotre

bljavaju najvie na meteorologijskim postajama i svagdje, gdje se
radi o tonom mjerenju uzdunoga tlaka.
2 Gray-Lussacov b a r o m e t a r (si. 45.). Sastoji od duge
staklene cievi, koja se savija u koljeno. Dui je krak a zatvoren,
a krai je b otvoren. Ciev je prikovana na daici, a na toj
je mjera urezana. Nitica je mjere
negdje izmedju obih vraka ive. M.
Da nadje pravu visinu stupca, treba a
da sbroji oba broja: od nitice do
vrka stupca u kratkoj cievi i od
nitice do vrka ive u dugoj cievi.
3. O b i n i b a r o m e t a r je po
sebna vrsta Gay-Lussacovog, samo
mu je otvoreni krak veoma kratak
i mnogo iri od drugoga. Ovaj je
ciev, a onaj je u neku ruku posu-
dica u Toricellijevog aparata. Radi
velike razlike u irini cievi i po
sude ne e dizanje i padanje ive
mnogo utjecati na ivu u posu-
dici. Visina se stupca odredi ita
njem na vrstoj mjeri, kojoj je
nitica kod povrine ive u irokom 1
1 kraku.
Jasno je, da ovaj barometar
ne moe posvema tono pokazivati
visinu stupca, zato ga i upotreb
ljavaju samo u obinom ivotu
gdje se ne radi o velikoj tonosti.
Nu i tu se po malo gubi. il
4. A n e r o i d b a r o m e t a r ili SI. 45. Gay-
H o l o s t e r i k - b a r o m e t a r (si. 46.). Lussacov
SI. 44. Posuda Por-
tinova barometra. Mimo ove-, tri vrste barometara sa barometar.
ivom, upotrebljavaju danas veoma
mnogo i na moru i na kopnu a n e r o i d - b a r o m e t a r . Mnogo je
zgodniji od predjanjih, jer u njemu nema ive, a ova se kod pre-
naanja lako razlije i instrumenat ne valja vie. Glavna je stvar u
aneroidu okrugla katuljica od kovi, kojoj su dno i poklopac veoma
elastini, a iz nutrinje joj je gotovo sav uzduh izsisan. Izvanji tlak

uzduha djeluje dakako najvie na elastine poklopce osobito u sredini
njihovoj, pa nastoji, da ih utisne, koliko to doputa njihova elastinost.
Kad dakle raste tlak uzduha, poklopci e se jedan drugomu primicati ;
kad tlak pada, razmicat e se radi svoje elastinosti. Ovo se gibanje
poklopaca tamo i amo prenosi s pomou poluga i kolesja na kazalo,
81. 46. Aneroid ili holosterik.
koje ide n a d e s n o , kad tlak uzduha raste, a na lievo, kad pada.

Kazalo ide, kao i kazalo na uri, iznad okrugle ploe s okruglom
skalom, koja je urezana prema dobrom barometru od ive.
Na istoj je osnovi sagradjen i b a r o g r a f brae R i c h a r d u
Parizu, koji nam pokazuje slika 47. U sred ormaria vidi limenu
katuljii, kojoj se poklopac die i sputa prema tlaku uzduha. Poluge
prenose to gibanje na kazalo, a ovo svojim iljkom na lievom kraju
crta na papiru, koji se s pomou posebne ure okree oko osovine

valjka, krivulju; ta pokazuje, kolik je tlak uzduha u makar kojem
asu dana i noi. Zovu tu krivulju b a r o g r a m .
Aneroid je radi svog okruglog oblika, radi toga, to u njemu
nema tekuine, i radi toga, to pokazuje veoma lako sve promjene
u tlaku uzduha, instrumenat, koji je na naunom putovanju po moru
i kopnu veoma zgodan. Ima ih danas ve takovih, koji nisu nita vei
od ure za dep !
Ali ima aneroid i svoje slabe strane. U toplini se i studeni mienja
svaki instrumenat drugaije, pa treba te promjene odrediti kod sva
koga instrumenta napose. Riedko kad mu je skala tako tona, da bi
svagdje bila prema barometru sa ivom, a ako i jest danas, ne
BI. 47 Barograf brae Richard u Parizu.
ostaje tako uviek, osobito ako se instrumenat esto strese. Poradi toga
treba da aneroid esto izporedjuje u vruini i studeni s barometrom
od ive, pa da po tom odredi, za koliko pokazuje pogrjeno.
Da barometar sa ivom pravo pokazuje, treba da je pomno
izradjen, zato su i dobri barometri sa ivom jo uviek dosta skupi
(oko 50 for.). Da i sam prosudi, je li ti barometar dobar, pripazi na
ove stvari :
1. Ziva u njem treba da je ista t. j . u njoj ne smije biti
primieanih ili raztopljenih drugih materija.
2. U prostoru iznad ive u dugoj cievi ne smije da bude ni
trunak uzduha. Kad bi ondje bilo i malo uzduha, tlaio bi on na
ivu u cievi i barometar bi uviek stajao prenizko. Da izpita, ima
ii ondje uzduha, nagni barometar toliko, da se ciev napuni ivom.

Udari li o staklo jasno, zvonko, kao da je o nj udario kakov metal,
nema u cievi uzduha. Udari li muklo ili bez ikakova glasa, u njoj
ima uzduha, instrumenat ne valja. Kad grade barometar, iztjeraju
sav uzduh iz cievi tim, da kuhaju ivu u njoj. Udje li kasnije neto
uzduha, moi e ga gdjekada ukloniti tim, da ivu na otvorenom
kraju tako zaepi, da ne moe nikuda, pa onda barometar okrene.
Ako polagano i oprezno treska i kuca, navrnut e mjehur uzduha
na to, da se digne do otvorenog kraja barometra.
3. Staklena ciev treba da je iznutra ista. Nije li ista, ne
moe se iva u njoj dosta lako dizati i sputati, kad se mienja tlak
uzduha.
4. Nutarnji prorez cievi ne smije da bude premalen. U svakoj
staklenoj cievi naime iva stoji nie, nego to bi morala da stoji.
To je posljedica privlaenja izmedju drobnica ive i stakla. U cievi
irokoj dva milimetra, potisne ta sila ivu dolje za punih 4*6 mili
metara ! Za jedan milimetar prenizko stoji iva, ako je ciev iroka
6*5 milimetara, a samo za jednu desetinu milimetra stoji prenizko,
ako je ciev iroka 16 milimetara. Sto je ira ciev, to manje utjee
na ivu ovo privlaenje.
5. Mjera (skala) mora da je pravo razdieljena i da bude, kad
mjeri, vertikalna (osovna). Inae ne e odrediti pravu visinu stupca.
5. Na dobrom barometru treba da je smjeten i termometar.
iva se naime raztee, kao i svako drugo tielo, kad se ugrije. Re
cimo n. pr. da je tlak uzduha uviek isti, stupac bi ive ipak postao
vii, im bi ugrijao ivu, a postao bi manji, im bi se iva opet
ohladila. P r a v a j e v i s i n a barometra ona, koju stupac pokazuje,
kad je temperatura ive ba jednaka nitici. Zna li temperaturu ive,
kad si motrio barometar, moe lako odrediti malim raunom, za
koliko bi stupac milimetara bio nii ili vii, da je temperatura ive
bila ba nitica. To zovu u nauci: r e d u c i r a t i v i s i n u b a r o m e t r a
n a n i t i c u . A da svaki put odredi temperaturu ive, zato treba
da je na dobrom barometru i termometar.
Barometar, kod kojega su svi ovi uvjeti zaista i podpuno iz-
punjeni, zove se n o r m a l n i b a r o m e t a r . Takovih imaju samo vei
meteorologiki observatoriji. I zagrebaki observatorij ima jedan
od Fuessa u Berlinu.
Svaki drugi barometar, kojim eli tono mjeriti tlak uzduha,
treba da izporedi s jednim normalnim barometrom. Pokazat e se
gotovo uviek, da na niticu reducirane visine obih barometara nisu

jednake. Broj, to ga visini svoga barometra mora pribrojiti ili od
njega oduzeti, zove se k o n s t a n t n a k o r e k c i j a barometra. Ta
mala pogrjeka dolazi s raznih strana: ili skala nije tono na
mjetena, ili utjee kapilarnost cievi ili termometar nije posvema
prav i t. d.
3.
Obadjimo sada dobrim barometrom u ruci zemaljsku kuglu:

neka nam ovaj drugi vani instrumenat meteorologije pripovjedi, to
zna o tlaku uzduba: 1. na istom mjestu Zemlje i 2. irom svieta.
Tlak uzduha, to ve znamo, potjee od teine njegovih dro
bnica. Na povrini je zemaljskoj dakle tlak svib drobnica uzdunih
sve do gornje granice uzduha. Kako je povrina morska poprieko
najnia vrsta zemaljske kugle, jasno je, da je na njoj i najvie dro
bnica uzduha, koje tlae svojom teinom na povrinu morsku.
Penje li se sada s barometrom u ruci, na makar kojem mjestu Zemlje
u uzduh, pokazivat eti barometar veoma zanimljivu pojavu: k a k o
se u z p i n j e , recimo uz b r d o ili u b a l o n u , b a r o m e t a r sve
u d i l j pada, dakle tlak uzduha na istom mjestu Zemlje nije jednak
u svim vrstama uzduha. Ovu na oko udnu pojavu razum posvema
shvaa. Ako je tlak uzduha doista posljedica teine svih drobnica
do gornje njegove granice, razumije s mjesta, da e bivati sve manji,
to se dalje penje u visinu. Na svakoj vrsti uzduha lei teina
onoga uzduha, koji je iznad nje sve do granice atmosfere. Sto je
manja masa toga uzduha. to je manji i tlak uzduha. Na povrinu
morsku tlai teina ciele atmosfere. Sto se vie penje nad nju, to
je manja debljina uzduha, koji jo tlai, tim je dakle laki uzduh nad
tom vrstom, tim je manji i njegov tlak. Nu jo je njeto, to utjee
na to, da tlak uzduha postaje sve manji i na istom mjestu, ako se
penje u vis. Uzduh ima zajedno s drugim plinovima svojstvo raz-
t e l j i v o s t i t. j . drobnice njegove, kad godj mogu, bjee jedna od
druge sve dalje, i kad ne bi bilo drugih sila u uzdunom oceanu,
ve bi se davno bile razbjeale i izgubile po neizmjernom svemiru,
Zemlja ne bi imala uzdunog oceana. Sto jae tlai uzduh, to se jae
stiska, to manji obujam zaprema; im tlak popusti, odmah zapremi
vei obujam, dakle je rjedji. Spomenusmo ve na drugom mjestu, da
x
litra uzduha na povrini morskoj vae od prilike l / grama. Kad 4
bi vagnuo litru uzduba 1000 metara nad povrinom morskom, naao

bi, da je laka.
I to sada razumijemo. Kako tlak uzduba poputa u visini, tako
postaje i uzdub sam sve rjedji, pa i radi toga tlak postaje u visini
sve manji. Napokon znamo i to, da je uzdub tim rjedji, cim je via
njegova temperatura. Dakle i o temperaturi visi padanje uzdunoga
tlaka u visini. Zanimljivo je pitanje, za koliko se metara moramo
popeti, da iva u barometru pane ba za j e d a n milimetar?
iva je 13*59 puta tea od vode. Voda je 773 puta tea od
uzduba, dakle je iva 13*59 X 773 ili od prilike 10 tisua puta tea
od uzduba. eli li da iva u barometru pane ba za jedan milimetar,
mora se s njime popeti tako visoko nad povrinu, da od ciele atmo
sfere odpane stupac, koji je toliko teak, koliko je bio teak onaj
stupi ive, koji je bio visok jedan milimetar, a to je stupac uzduba
visok 10 tisua metara il 10 metara. Za s v a k i h 10 m e t a r a , to se
p e n j e u vis, p a d a b a r o m e t a r od p r i l i k e za j e d a n m i l i m e t a r .
Na Chimborassu je tlak uzduha jedva 360 milimetara. Iz medju Zagreba
i Sljemena nai e razliku u tlaku uzduha od kojih 50 i vie milime
tara. Da je uzduni ocean od dna do vrha svagdje jednako gust i
topao, padao bi i tlak uviek na svakih 10 metara od prilike za jedan
milimetar, pa bi ovjek, prebrojivi milimetre, za koje je barometar
pao, s mjesta mogao odrediti, koliko se je metara popeo u vis t. j . kako
je visok brieg, na koji se je penjao. I doista danas mnogo mjere s baro
metrima visine bregova! Na kraju ovog lanka (str 136.) priloena je :
T a b l i c a za m j e r e n j e v i s i n e b r e g o v a p o m o u b a r o m e t r a . Ova
se tablica obazire i na gustou i na toplinu uzduha, i moi e gdje-
kojemu itatelju dobro posluiti, kad se penje s aneroidom na bregove,
da odredi koliko se je metara popeo. Ona mu pokazuje za razliite
prilike, za koliko se je metara morao u uzdunom oceanu popeti,
kad mu je barometar pao za jedan milimetar.
Evo primjera. Tlak je uzduha bio na podnoju briega, kad
smo poli gore, 760 milimetara, a temperatura uzduha ba 0 C.
Kad je barometar pao za jedan milimetar, popeo si se po tablici za
10 metara i 51 centimetar. Ako je pako bila uz isti tlak od 760
milimetara temperatura uzduha 20 C, uzduh je laki i rjedji, pa si
se morao po tablici popeti za 11 metara i 36 centimetara, da ti ba
rometar pane za jedan milimetar. 2500 metara visoko nad morem
tlak je uzduha poprieko samo 555 milimetara, dakle je ondje od
prilike za jednu etvrt rjedji, nego na Zemlji. Radi toga se ondje
mora za 14 metara i pol popeti, da ti barometar pane za jedan

milimetar.
Gradovi su zemaljski u veoma razlicnim visinama nad morem.
eli li dakle da izporedi tlak uzduba na tim mjestima, nije dosta,
da ita barometre, nego treba, da se obazre i na njihovu visinu
nad dnom uzdunoga oceana. Treba da odredi, kaki bi tlak uzduha
bio, da su oba mjesta na istoj visini. Meteorolozi obino si izra-
unaju, kolik bi tlak bio, da su oba mjesta tik uz more, oni ih
dakle sputaju na obalu morsku. Zovu taj posao: visinu barometra
reducirati na povrinu morsku.
I obratni se posao moe obaviti. Zna li, kako stoji barometar
na povrini morskoj i na kojem mjestu iznad mora, ali ne preda
leko od njega, moe odrediti visinu toga mjesta nad morem. Evo
liepog primjera za primjenu gore spomenute tablice. Na moru je baro
metar 760 milimetara, a temperatura 16 C. Na briegu kraj mora je
pako 740 milimetara, a temperatura je ondje samo 12. Srednjak je
obih baronietara 750 milimetara, a srednjak obih temperatura 14 C.
Iz tablice ita, da tim brojevima pripada 11*25 metara. Sudi sada
ovako : Da ovdje barometar pane za jedan milimetar, morao sam se
popeti 11'25 metara vie. Nu poto je barometar pao od 760 na
740 milimetara, dakle za 20 milimetara, morao sam se popeti za
20 X 11'25 ili 225 metara. Brieg je visok 225 metara, raunaju
od povrine morske.
I tako nam evo barometar ve sada pokazao prezanimljivu
primjenu: moe da mjeri visine b r e g o v a !
Nu zaustavimo se sada na as s barometrom u kojem gradu
kraj ekvatora n. pr. u Bataviji i ostanimo ondje tik obale morske,
pa motrimo barometar od sata do sata i od dana do dana. I opet
nam odkriva udne stvari: Nije tlak uzduha ni na povrini morskoj
u Bataviji uviek jednak, od sata se do sata mienja, od dana se do
dana te promjene ponavljaju udnim redom. Noviji barometri (vidi
sliku 47.), koji sami biljee tlak uzduha makar kojim nainom, nada
sve su zgodni za ova promatranja. Kako se mienja tlak uzduha
preko dana u Bataviji pokazuje slika 48 veoma liepo. Nije ona
postala motrenjem jednoga dana, nego dugotrajnim motrenjem
svih dana u godini. Pokazuje ti slika, kako je ondje tlak uzduha
oko 3 sata 40 minuta u jutro (prvi minimum) najmanji, pa
od tog asa dalje raste. Raste sve do 9 sati i 8 minuta
u jutro. U to je doba najvei (maksimum), a onda opet poinje
padati i pada sve do 3 sata 40 minuta po podne. U to je doba jo

manji nego u jutro (drugi minimum). Ponovno se barometar die
od toga asa i raste sve do 10 sati 22 minuta na veer (drugi ma
ksimum), da onda opet pada do pred zoru. Nije li to udna pojava
u barometra? Rekao bi gotovo, da je ivo bie, koje radi po svojoj
81. 48. Dnevna perioda uzdunoga tlaka u Bataviji.
volji ! Razlika izmedju najvee vriednosti tlaka oko 9 sati do podne

i najmanje vriednosti njegove oko 4 sata po podne dosta je velika :
po slici 2*7 milimetara. I tako barometar u Bataviji gotovo cielu
godinu raste i pada posvema jednako teajem svakoga dana!
753
Pn 2 4 6 8 10 Pd 2 4 6 8 10
81. 49. Dnevna perioda uzdunoga tlaka u Kristianiji.
Moda je to samo u Bataviji tako. Preskoimo s njim u daleki

sjever u Kristianiju. o nam ondje barometar kazuje, vidi na
slici 49., koja je slino sastavljena, kao ona za Bataviju, samo
vidi na njoj dvie krivulje. Donja je za mjesec srpanj, a gornja za
sieanj. Vriedno je, da pogleda i gornju i donju. U sienju vidi,
da dopoldasnji najvei tlak uzduha pada na 10 sati i 34j minuta,

a popoldanji n a j m a n j i tlak na 2 sata 6 minuta. Veernji n a j
vei tlak pada na 9 sati 50 minuta, a n a j m a n j i tlak pred zoru
na 5 sati 53 minuta u jutro. Ali sva razlika preko cielog dana
nije ni s daleka tolika, kao u Bataviji: jedva da je pol milimetra!
TJ srpnju je opet neto drugaije. Dopoldasnji maksimum pada
ve na 7 sati 29 minuta u jutro, a popoldanji minimum na 5 sati
i 45 minuta. TJ noi se tlak uzduha veoma malo mienja, ali raste
sveudilj. Razlika je dnevna znatno vea nego u sienju: neto vie
nego jedan milimetar.
Ova dva primjera nam odae veoma zanimljiv pojav, koji se
pokazuje gotovo na cieloj kugli zemaljskoj: T l a k u z d u h a teajem
d a n a dva p u t a r a s t e i dva p u t a p a d a . Dva puta za 24 sata
ima svoju najveu vriednost (maksimum), jedan u jutro, a drugi
na veer, i dva puta najmanju (minimum), jedan u jutro, a drugi
po podne. Najvea je razlika izmedju dopoldanjega maksima i po-
poldanjega minima, dakle se tlak uzduha j a k o mienja danju, a
malo po noi.
TJ svim je tropskim mjestima dnevna promjena uzdunoga tlaka
veoma nalik na onu u Bataviji i ponavlja se od dana do dana
tako pravilno, da ljudi ondje mogu barometar gotovo rabiti kao uru,
pa po njem odrediti dobu dana. Dnevna je razlika ondje i dosta
velika, oko 2 milimetra.
TJ naim se krajevima barometar ne mienja preko dana ni
s daleka tako pravilno kao u Bataviji : u nas e nai dosta dana,
gdje barometar itav dan pada ili raste, pa na oko i nema nika-
kovih maksima ni minima. Nu ako nastavi motrenja n. pr. mjesec
dana, pa si onda rauna, kako pokazasmo kod topline, srednje tla
kove, pokae ti se najedno, da i za nas vriedi gornji prezanimljivi
zakon. Ni doba maksima i minima nisu u nas tako pravilna i je
dnaka teajem ciele godine kao u Bataviji; nu ipak se oitovalo i
za nae krajeve, da oba maksima padaju izmedju 9 i 11 sati do
podne i iste sate na veer, a oba minima na sate izmedju 3 i 5 u
jutro i po podne.
Kad su noi veoma kratke, tlak se nou veoma slabo mienja;
a kad su dani kratki i noi duge, stegne se ciela dnevna perioda
na ono par sati dana.
Veoma zanimljivu nam je injenicu odkrio barometar: dvo
s t r u k o k o l e b a n j e u z d u n o g a t l a k a za 24 sata. Za stalno je
svakomu na jeziku pitanje; odkuda ta udnovata dnevna perioda u

uzdunom tlaku? Zato se poprieko na cieloj zemaljskoj kugli ba
ovako mienja tlak uzduba svaki dan?
Izpitivanje je dovelo strunjake do ponajvanijega pojava u uz
dunom oceanu za onoga, koji se bavi promjenama vremena, do
u z d u n i b s t r u j a , k o j e se u z d i u u tom o c e a n u sa Zemlje u
v i s i n u . Kako emo kasnije mnogo govoriti o tim strujama, red
je, da ib ovdje potanko opiemo i to bolje primaknemo razumievanju.
Zatvori li odredjenu masu uzduba u posudi, da ne moe iz
nje nikuda, pa ju ugrije, rasti e temperatura uzduha u posudi,
drobnice njegove nastoje sve jae, da se razbjegnu na sve strane,
ali posuda ne da. Posljedica je, da zatvoreni uzduh sve jae tlai
sve strane posude, raste mu e k s p a n z i j a (napetost). U atmosferi je po
jav neto drugaiji. Vrsta uzduha na povrini Zemlje se ugrije od nje.
Oim se je toliko ugrijala, da je prema svojoj okolini prelaka, dizat
e se u vis, da dodje do vrste, koja je tako laka, kao i ona. Kao u
predjanjoj zatvorenoj posudi, tako i ovdje toplina raztjeruje dro
bnice uzduha u cieloj ugrijanoj vrsti na sve strane. Dolje ne mogu
da bjee, jer je pod njima kopno ili voda; na bokove takodjer ne
mogu, jer su oko njih opet drobnice uzduha, koje takodjer
nastoje, da se ire na sve strane; sva dakle ekspanzija ugrijanog
uzduha mora da ga tjera u vis i oituje se u tom, da se drobnice
ugrijane vrste zaista u oceanu diu u visinu: postaje u z d u n a
s t r u j a u vis. Nu uzduh nije nikada ist; u njem je uviek vodene
pare. Ugrije li se na Zemlji vrsta uzduha, izhlapljuje u nju sve vie
vode i im se jae grije, tim se bre razvija vodena para. Ta vodena
para ne moe s mjesta da se pomiea posvema s uzduhom, pa ga
tjera izpred sebe u vis. Izhlapljivanje vode jo pojaava uzdunu
struju u vis. Ali vodena je para i laka od uzduha; ako se dakle
i pomiea s uzduhom, uzdizat e se uzduh tim bre. Razbiramo
dakle vaan rezultat: Ako se i g d j e n a Zemlji u z d u h j a e
ugrije, nego u okolini, postaje ondje k r e p k a uzduna struja
u vis. Uzduh je u toj struji laki od uzduha u okolini, poradi toga
je i cieli stupac uzduha nad ugrijanim mjestom laki, tlak je uzduha
ondje manji i barometar stoji nie, nego na hladnim tokama u
okolini. D i e li se t e m p e r a t u r a u z d u h a , pada b a r o m e t a r .
Primienimo ovu istinu na dnevno grijanje uzduha od Sunca. Kako
se mienja teajem dana temperatura uzduha, tako e se morati
mienjati i tlak njegov. Nu izporedimo li od prije nam poznatu dnevnu
periodu temperature s dnevnom promjenom uzdunoga tlaka, u oi

e nam udariti golema razlika: temperatura ima svaka 24 sata j e d a n
maksimum i j e d a n minimum, a tlak pokazuje dva maksima i dva
minima. Po predjanjem bi pako tumaenju oekivali rezultat: kad
je temperatura najvia, tlak je najmanji i obratno.
Toj je razlici uzrok voda u uzdunom oceanu. Kad izadje
Sunce u jutro, ugrije povrinu Zemlje i najniu vrstu uzduba u njoj ;
kako joj raste temperatura, tako postaje i uzduna struja u vis i
tlak se uzduba umanjuje. Nu u isto se doba poinje u uzdunom
oceanu i drugi proces: izhlapljivanje puni uzduh vodenom parom,
pa kako je to izhlapljivanje vode bre nego dizanje uzduha u vis,
bit e konani rezultat taj, da e tlak uzduha s jutra jo uviek po
lako rasti, dok ne dosegne o podne do maksima. Kako se Sunce
die sve vie, grije i uzduh na povrini Zemlje sve jae, uzduh sve
ee i bre juri u vis, vodene se pare sve bre i lake mieaju
s uzduhom i odlaze s njim u vis ; uzduh u visokim vrstama oceana
sve bre otie na strane i tlak uzduha na ugrijanom mjestu p a d a .
Ne daleko iza podneva temperatura uzduha je na Zemlji najvea
i uzduna je struja u vis najbra, zato i barometar u to doba dana
i najbre pada. Poslije podne poputa grijanje uzduha odozdo; uz
duna struja u vis jenjava i ne moe ve tako snano da za sobom
vue vodenu paru: barometar prestaje padati. Kad se na veer
Zemlja ohladi, pada i uzduh i vodena para natrag, a tim postaje
u z d u n a s t r u j a dolje, koja donju vrstu uzduha napuni hladnijim
uzduhom i vodenom parom, koji su opet uzrok, da se barometar pod
veer opet die. TJ noi se vodena para iz uzduha pretvori u vodu
(pada rosa), pa kako se iz uzduha ta para izluuje, postaje i tlak
njegov sve manji: barometar pada eielu no, dok ne dodje pred
zoru opet do minima. Kad u uzdunom oceanu u naim krajevima
ne bi bilo nikakovih drugih pojava, koje pobrkaju ovaj red, od dana
bi do dana gledali ovaj pravilni red u dizanju i padanju barometra,
kako ga zaista gledaju ljudi u Bataviji. to u nas taj red pobrka,
o tom emo kasnije govoriti.
Kako se tlak uzduha mienja teajem dana prema Suncu, tako
se mienja i teajem godine prema godinjim dobama, kojima je opet
posljednji uzrok u Suncu. Nu te godinje promjene nisu ni s da
leka tako pravilne za sva mjesta zemaljske kugle, kao dnevne. Slika
50. pokazuje dva zanimljiva primjera: godinju promjenu uzdunoga
tlaka u Stykkisholmu na Islandu (S) i u Barnaulu u Sibiriji (B).
Prvo je mjesto u sred velikog oceana, a drugo u sred velikog kopna.

Na Islandu je tlak uzduha najvei u svibnju, a najmanji u sienju.
U nutrinji Azije je pako tlak uzduha ba u sienju najvei, a u
s r p n j u najmanji. Na velikim su kopnima promjene tlaka nalik na
promjene u Barnaulu. To i razumijemo. Ljeti se kopno silno ugrije
i uzduna je struja u vis veoma snana, dok je ujedno uzdub i
veoma suh: ljeti e barometar biti nizak. Zimi se opet kopno izbi
janjem svoje topline silno ohladi, najnie vrste uzduha se jako ohlade,
postaju teke i sputaju se na Zemlju ; odozgo struji uzduh sa strana
tamo i ova struja jo poveava tlak : barometar stoji zimi visoko.
1 \
i
3^-
81. 50. Godinja perioda uzdunoga tlaka u Stykkisholmu i Barnaulu.
Jasno je dakle, da e tlak uzduha po zemaljskoj kugli biti

veoma raznolik prema namjetaju mjesta na kopnu ili kraj mora.
Slika 51. pokazuje, kako se tlak uzduha mienja teajem godine u
nekojim mjestima vruega pojasa, a slika 52. opet, kako se mienja
u nekojim poznatijim mjestima naega umjerenoga pojasa. Iz trop
skih su krajeva izabrana mjesta: Benares (B), Kalkuta (C), Le
Caile (LO), La Havane (LH) i Macao (M).
Iz naih krajeva su odabrana mjesta: Strassburg (S), Halle
(H), Pariz (Pa), Berlin (B) i Petrograd (P).
Obje slike sastavljene su po istom naelu, kao i slika 50. Na
dolnjem horizontalnom pravcu zabiljeeni su mjeseci godine poetnim
slovima latinskih im imena. Na prvoj Tievoj okomici zabiljeeni su

tlaci uzduha u milimetrima od 745 milimetara do 765 milimetara.
SI. 5 1 . Godinja perioda barometra u tropskim krajevima; B, Benares;

LC, Le Caile; C, Kalkuta; LH, La Havane; M, Macao.
Imena mjesta, kojima pripadaju nacrtane krivulje, zabiljeena su

poetnim svojim slovima na desnoj strani slike uz onu krivulju.
Po naelu, razloenom kod slike 50., nai e lako svatko, kako se
SI. 52. Godinja perioda barometra u naim krajevima : S, Strass

burg; H, Halle; Pa, Pariz; B, Berlin; P e , Petrograd.
mienja i kolik je srednji tlak uzduha u svakom mjesecu godine za

onih pet mjesta tropskih i opet pet mjesta umjerenog pojasa.
Srednji, tlak uzduha u milimetrima u nekojim mjestima Hrvatske, Slavonije i t. d.
DolnjaTuzla
Gorica Slo
Dubrovnik
Vinkovci
Sarajevo
venska
Zagreb
Gospi
Mostar
Mjesto
Otro
Punta
Eieka
Zadar
Hvar
s
"5
Trst
Klis
s
ai PH
Sjeverna ir. 45 49' 45 19' 45 0' 44 33' 45 17' 44 7' 43 5' 42 38' 42 27' 43 33' 44 32' 43 51' 43 20' 44 52' 45 57' 45 39'
Du. od Grenw. 15 55' 14 27' 14 54' 15 22' 18 48' 15 15' 16 14' 18 7' 18 34' 16 31' 18 42' 18 26' 17 49' 13 51' 13 37 13 46'
Vis. iznad mora 162-5 4-9 21-2 561-6 100-8 11-3 19-5 15-2 64-0 363-0 277-5 548-8 62-4 31-7 91-3 26
Sieanj 750-45 763-35 761-58 712-92 757-16 763-65 761-20 763-65 756-72 730-64 739-48 714-90 757-80 760-20 755-57 761-29
Veljaa 48-90 62-33 60-51 11-90 55-53 62<44 60-31 62-49 55-94 29-67 37-84 13-29 56-57 59-21 54-47 60-21
Oujak 46-15 59-86 58-00 09-55 52-50 59-82 57-68 59-96 53-83 27-43 35-18 11-08 54-25 56-67 51 91 57-62
Travanj 45-98 60-21 58-30 10-21 52.03 60-13 58-30 60-34 54-52 28-20 35-16 11-56 54-42 56-96 52-25 57-90
Svibanj 46-25 60-30 58-49 10-92 52-20 60-35 58-50 60-50 54-67 28-65 35.66 12-30 54-30 57-18 5248 58-06
Lipanj 47-15 60-96 59.26 12-46 53-00 61-08 59-01 61-02 55-20 29-70 36-73 13-52 55-26 57-97 53-27 58-83
Srpanj 47-30 60-67 58-93 12-68 52-90 60-77 58-61 60-42 54-64 29-57 36-92 13-72 54-81 57-67 53-00 58-55
Kolovoz 47-36 60-69 58-84 12-87 53-21 60-88 58-55 60-33 54-55 29-43 37-02 13-73 54-77 57-61 52-98 58-50
Rujan 49-22 62-41 60-51 14-00 55-43 62-73 60-48 62-38 56-40 30-83 38-98 15-71 57-11 59-25 54.61 60.15
Listopad 48-70 61-92 60-07 12-57 55-13 62.08 60-30 62-37 56 05 30-00 38-38 14-66 56-96 58-67 54-06 59-63
Studeni 48-00 60-86 59-08 11-53 54-38 60-95 58-83 61-51 54-78 28-53 37-37 13-26 55-72 57-58 52-97 58-62
Prosinac 49-35 62-15 60-37 12-47 55-88 62-43 59-91 62-74 55-70 29-56 38 57 14-32 57-07 58-88 54-28 60-00
Godina 747-90 761-30 759-49 712-01 754-11 761-44 759-31 761-48 755-25 729.35 737-27 713-50 755-75 ,758-15 753-49 759-11
1
Tablica za mjerenje visine bregova pomou barometra u metrima (str. 123).

Tlak
uzduha Temperatura uz duha -- Celsija.
mm. 30 28 26 24 22 20 18 16 14 12 10 8 6e 4 2 0
780 11.48 11.40 11.31 11.23 11.14 11.06 10.97 10.89 10.82 10.74 10.66 10.57 10 49 10.41 10.32 10.25
770 11.63 11.55 11.46 11.38 11.29 11.21 11.12 11.04 10.96 10.88 10.80 10.71 10 63 10.55 19.46 10.38
760 11.78 11.70 11.61 11.53 11.44 11.36 11.27 11.19 11.11 11.02 10.94 10.85 10 77 10.69 10.60 10.51
750 11.94 11.85 11 77 11.68 11.60 11.51 11.43 11.34 11.25 11.17 11.08 11.00 10 91 10.83 10.74 10.65
740 12.10 12.01 11.93 11.84 11.75 11.67 11.58 11.49 11.41 11.32 11.23 11.15 11 06 10.97 10.89 10.80
730 12.25 12.17 12.08 11.99 11.90 11.82 11.73 11.64 11.55 11.47 11.38 11.29 11 20 11.12 11-03 10.95
720 12.43 12.35 12.26 12.17 12.08 11.99 11.90 11.81 11.72 11.63 11.55 11.46 11 37 11.28 11.19 11.10
710 12.61 12.52 12.43 12.34 12.25 12.16 12.07 11.98 11.89 11.80 11.71 11.62 11 53 11.44 11.35 11.26
700 12.79 12.70 12.61 12.51 12.42 12.33 12.24 12.15 12.06 11.97 11.87 11.78 11 69 11.60 11.51 11.42
690 12-98 12.88 12.79 12.70 12-61 12.51 12.42 12.33 12.23 12.14 12.05 11 96 11 86 11.77 11.68 11.58
680 13.16 13.07 12.98 12.88 12.79 12.69 12.60 12.51 12.41 12.32 12.22 12.13 12 04 11.94 11.85 11.75
670 13.37 13.27 13.18 13.08 12.99 12.89 12.79 12.70 12.60 12.51 12.41 12.32 12 22 12.13 12.03 11.93
Tlak
uzduha Temperatura uz duha - Celsija.
mm. 0 2 4 6 8 10 12 14 -16 18 20 22 24 26 28 30
780 10.25 10.18 10.10 10.02 9.95 9.87 9.80 9.72 9.65 9.57 9.50 9.42 9.35 9.27 9.20 9.12
770 10.38 10.30 10.22 10.15 10.08 10.00 9.92 9.85 9.77 9.70 9.62 9.54 9.47 9.39 9.32 9.24
760 10.51 10.43 10.36 10.28 10.20 10.13 10.05 9.97 9.90 9.82 9.74 9 67 9.59 9.51 9.44 9.36
750 10.65 10.57 10.49 10.42 10.34 10.26 10.18 10.10 10.03 9.95 9.87 9.79 9.71 9.64 9.56 9.48
740 10.80 10.72 10.64 10.56 10.48 10.40 10.32 10.25 10.17 10.09 10.01 9.93 9.85 9.77 9.69 9.61
730 10.95 10.87 10.79 10.71 10.63 10.55 10.47 10.38 10.30 10.22 10.14 10.06 9.98 9.90 9 82 9.74
720 11.10 11.02 10.94 10.86 10.78 10.70 10.61 10.53 10.45 10.37 10.29 10.21 10.12 10.04 9.96 9.88
710 11.26 11.18 11.10 11.02 10.93 10.85 10.77 10.68 10.60 10.52 10.44 10.35 10.27 10.19 10.10 10.02
700 11.42 11.34 11.25 11.17 11.08 11.00 10.92 10.83 10.75 10.66 10.58 10.50 10.41 10.33 10.24 10.16
690 11.58 11.50 11.41 11.33 11.24 11.16 11.07 10.99 10.90 10.82 10.73 10.65 10.56 10.48 10.39 10.31
680 11.75 11.66 11.58 11.49 11.41 11.32 11.23 11.15 11.06 10.98 10.89 10.80 10.72 10.63 10.55 10.46
670 11.93 11.84 11.75 11.67 11.58 11.49 11.40 11.31 11.23 11.14 11.05 10.96 10.87 10.79 10.70 10.61
V.
Voda u uzdunom oceanu.

Odkuda je voda u uzduha. Koliko je vode na Zemlji. Vodena para u
uzduhu. Vlaga uzduha. Vodena para prema obujmu, u kojemu je. Prostor
sit pare. Absolutna vlaga uzduha. Relativna vlaga uzduha. Mjerenje
vlage u uzduhu. Psihrometar. Dnevna perioda uzdune vlage. Go
dinja perioda vlage. Vriednost vlage za ivot. - Rosa i mraz. Poga-
djanje mraza. Oblaci i magla. Praina u uzduhu. Kako postaju oblaci.
Kako se vrstaju oblaci. Fhn. Kia, snieg i tua (oborina).
Oborina u Zagrebu. Oborine u Hrvatskoj i Slavoniji.
prvomu smo lanku spomenuli, da je jedna od glavnih sa

stavina nae atmosfere v o d e n a p a r a . Prava je srea za
nas ive stvorove na Zemlji, da je u njoj vode ! Da je nema, da uzduh
u svojemu krilu ne moe da naslae silne mnoine vodene pare,
teko nama. Ne bi bilo ni rose, ni oblaka i sav bi bilinski sviet
poginuo s nestaice vlage. Al i sunane bi zrake jo posvema dru
gaije palile i egle na povrini Zemlje, da nema u atmosferi vodene
pare. Dvojaki nam je tit ta para. S jedne nas strane brani od pre
velike ege od sunanih zraka, a s druge strane ne da, da Zemlja
odvie gubi svoju toplinu, im Sunce zadje, izbija Zemlja toplinu,
to ju je preko dana primila, u hladni svemir. Da nema vodene
pare, koja se slegne iz viih vrsta k Zemlji, pa ju pokrije kao meki
pokriva, brzo bi se izgubila sva toplina u svemir i nagla bi studen
nahrupila svaku veer. Da toga ne bude, razprostrla se nad Zemljom
vrsta nevidljive pare, pa ju pokrila preko noi, da ju uva od ljute
i nagle studeni.
Kad bi dakle btjeli biti posvema toni, ne bi ni smjeli go

voriti o j e d n o j nego o d v j e m a atmosferama oko Zemlje: prva je
ona stalna i nepromjenljiva smjesa kisika i duika, a druga je vo
dena para. Nu drobnice su jedne i druge tako pomieane, da se
moe govoriti i o jednoj atmosferi, kojoj je jedna od glavnih esti
v o d e n a p a r a i voda. Njoj su namienjeni redci ovoga lanka.
Odkuda vodena para u uzduhu?
Kugla, na koju nas je prikovala sila privlaivosti, ima promjer
od 12.742 kilometra. To je kugla, koja ima obujam od jednog bi
lijuna kubinih kilometara (1,,083.000,000.000). Teka je prema tomu.
Uzduh oko Zemlje teak je nekih 57a trilijona kilograma.
Zemlja, da je sva od vode, bila bi teka 1 kvadrilijon kilograma od
prilike; nu kako je materija Zemlje 57 pnta tea od vode, bit'e
2
zemaljska kugla zaista teka nekih 6 kvadrilijona kilograma, a to e

rei, da je cieli uzduh na jedva jedna milijuntina od teine sve
ukupne kugle zemaljske.
Uz uzduh najvie vriedi ivotu na Zemlji voda. Srednja je du-
bljina oceana oko 4 kilometra ; prema tomu zapremaju oceani od
prilike 3V.J trilijona kubinih metara, pa bi sve rieke svieta trebale
40 hiljada godina, da napune oceane, kad bi se izsuili ! Kad bi se
sva ta voda sloila u jednu ogromnu i okruglu kap, bila bi to kugla
s promjerom od 240 kilometara. Da je povrina Zemlje posvema
gladka i ravna, voda bi ju ta pokrivala 200 metara visoko, i vagala
bi nekih 3289 trilijona kilograma. Dakle je voda od prilike tisuu
sedam sto i osamdeset i esti dio od teine ciele Zemlje.
Uzmemo li na um, da je najvea dubljina oceana 10 kilometara,
a najvea visina uzdunoga oceana, do koje see ivot, takodjer oko
10 kilometara (kondor leti preko 9 kilometara visoko), izlazi, da je
cieli ivot zemaljski stegnut na vrstu, debelu jedva 20 kilometara.
Ovaj je pojas ivota veoma sitan spram ciele debljine zemaljske kugle;
koliko je sitan, pokazuje ovdje priloeni prorez (si. 53.) Zemlje kroz
ekvator. U slici se tek veliki oceani iztiu kao male udubine u ze
maljsku koru, akoprem su sve krivulje 50 puta vee, nego to bi
smjele biti prema pravom omjeru, a kopna jedva da se neto uzpinju.
Znaenje je riei oko francuzke slike: Mer des Indes indijski
ocean ; Grand Ocan Equinoxial = tihi ili veliki ocean ; Amrique
Mridionale = juna Amerika ; Ocan Atlantique = atlantski ocean.
an
Osim toga su iztaknuti nekoji otoci i vulkani (V ), koje e svatko
na karti lako nai. Kora zemaljska je gotovo podpuna krunica;
kopna i otoci vire tek iz oceana kao visoravni ili vrhunci bregova
iz mora. Atmosfera do visine od 10 kilometara bila bi krunica oko
ovoga proreza Zemlje, udaljena od ove jedva za 2 milimetra!
Ta voda pokriva vie nego t r i e t v r t i od povrine zemaljske
u svom obinom stanju kao t e k u i n a . Nu kao da joj nije ni to
dosta: kao l e d see u najvie visine, gdje je vjena tiina, a kao
u z d u n i n a ona je u uzduhu glavni gospodar, jer o vodenoj pari
3?
81. 53. Sjekotina Zemlje kroz ekvator.
u uzduhu visi ivot na kori zemaljskoj, od nje dolazi plodnost ili

neplodnost, od nje izmjena liepih i runih dana.
Voda zemaljska nigda nije na miru u svojim velikim reser-
voirima. arko Sunce neprestano ju grije, voda struji od dna
oceana na povrinu, tu izhlapljuje kod svake temperature, uzdune
struje ju diu osovno u vis, kao nevidjena para plovi po cielom
uzdunom oceanu, skupi se u oblake, izlije se po kontinentima kao
blaga kia, gubi se u tlo, da opet izadje kao vrelo i potoi, pa da

se kao velika rieka pouovno izlije u ocean, iz kojega je pola na svoj
veliki put. Ne e biti na odmet, ako pratimo vodu na tom putu.
1. V o d e n a p a r a . V l a g a uzduba.
Kraj toliko vode na Zemlji, kraj neprestanog blapa njezinoga,

je li udo, da je u naem uzdubu uviek vodene pare? Je li udo'
da je ta vodena para jedan od prvih faktora, koji odredjuju ono,
to mi zovemo podneblje (klima) i vrieme? Nu jer je prozrana,
kao i uzduh, mi je obino ne vidimo. Tek kad se pretvori natrag
u tekuinu ili vrsto tielo, oko ju nae opet razpoznaje. To su oblaci
magle, kie, snieg, led, tua. Ovaj as nam je na umu samo vodena
para u uzduhu, koja u prvom redu utjee na gibanja u atmosferi,
te njoj posveujemo ove redke.
Pomislimo si kocku limenu, koja je visoka, dugaka i iroka
ba jedan metar. To je k u b i n i m e t a r . U nju moemo utjerati
uzduha, koliko nas volja: to vie utjeramo uzduha, tim je gui u
kocki i tim je vei tlak, kojim tlai sve strane kocke, ali inae
uzduh ostaje uzduh. Sasma druge emo pojave vidjeti, ako u tu limenu
kocku stanemo utjerivati vodenu paru. Recimo, da je temperatura
kocke 20 C. i mi u nju tiskamo vodenu paru. Iz poetka e i ovdje
gustoa pare rasti i para e sve jae tlaiti strane kocke. Naskoro
e se stvar promieniti u velike. Kad smo naime u kocku uveli neku
odredjenu mnoinu pare, prema temperaturi kocke, prestaje daljnje
sguivanje pare, makar koliko je tiskao u kocku, a i tlak na strane
posude ne postaje nita vei. Sva para, to smo ju utisnuli preko one
odredjene mjere u kocku, pretvorila se s mjesta u vodu, a tlak pare
ostao je svedjer isti. Neka nam jo primjer ovu u meteorologiji toli
vanu istinu razjasni. Po tonim pokusima francuzkog fiziara
R e g n a u l t a moe da primi kocka od jednoga kubinoga metra, ako
joj je temperatura 40 C, ravno 55 grama vodene pare. Ulazi li u
taj kubini metar vie pare, pretvara se sva s mjesta u vodu, k o n
d e n z i r a se, a na strane kocke tlai samo onih 55 grama. Ista
kocka prima, ako joj je temperatura 20 C, najvie samo 17 grama
vodene pare; kod temperature od 25 C. opet najvie 24 grama, a
kod temperature od 13 C. najvie 11 grama. U tom sluaju, kad
je u odredjenom prostoru bilo u njem uz paru i uzduha ili ne
najvea mnoina vodene pare, to ju prostor ili uzduh u njemu

moe da primi kod one svoje temperature, vele fiziari, da je onaj
prostor ili onaj uzduh u njemu s i t p a r e ili n a s i e n p a r o m ,
a tlak, kojim ta para tlai sve strane posude, z o v u n a j v e i m
t l a k o m p a r e ili m a k s i m u m t l a k a za onu temperaturu.
Ugrijemo li svoju kocku od kubinoga metra samo za nekoliko
stupanja, pokazat e nam se opet gladna, ili ako hoemo, edna vodene
pare. Uvodimo li sada u nju jo vodene pare, ne e se pretvarati u
vodu, kocka e ju donekle primati : u istom je obujmu sada mjesta
za neto vie pare, a tim e dakako porasti i tlak te pare na sve
strane kocke. Evo opet primjera. Naa kocka moe da primi kod
temperature od 20 C. najvie 17 grama pare, sve to uvodimo vie,
pretvara se s mjesta u vodu. Nu ugrijmo sada kocku samo za 5 C ,
dakle od 20 C. na 25 C, pak emo moi u toj kocki smjestiti ve
24 grama vodene pare i kocka je tek sada sita pare. Dakle izlazi
zakon za sve pojave u uzduhu : R a s t e li t e m p e r a t u r a p r o s t o r a ,
r a s t e i m n o i n a p a r e , to j u t a j p r o s t o r moe da p r i m i , a
p r e m a t o m u r a s t e i t l a k t e p a r e n a sve s t r a n e p r o s t o r a .
Ugrijemo li n. pr. predjanji kubini metar, koji je kod 40 C.
mogao da primi najvie 55 grama vodene pare, od 40 0. do 50 C,
nai e u njemu mjesta ve 92 grama pare.
Obrnimo sada pokus s naom kockom. Neka joj je temperatura
50 C. i u njoj je 92 grama pare ; kocka je dakle sita pare. Snizimo
joj sada, n. pr. hladnom vodom, temperaturu na 40 C. ! Vidoci
smo sasma novomu, veoma zanimljivomu pojavu: u kocki ne ostaje
svih 92 grama vodene pare; jedan se dio pare u njoj sam od sebe
pretvara u vodu i curi niz strane kocke. U njoj ostaje samo toliko
pare, koliko je moe da ima kod nie temperature od 40 C , a to
je 55 grama. Cieli suviak od 37 grama k o n d e n z i r a o s e j e ! Evo
opet zakona:
P a d a li t e m p e r a t u r a p r o s t o r u , u m a n j u j e se i m n o i n a
p a r e , to j u moe da p r i m i , a p r e m a t o m u i t l a k n a strane.
S u v i a k se p a r e o b a r a k a o t e k u i n a n a s t r a n e p o s u d e .
Nadjemo li prema tomu u kubinom metru, toplom 20 0., samo
11 grama vodene pare, rei emo, da taj kubini metar jo nije sit
pare, jer on moe da primi 17 grama pare najvie. Tek kad bi se
ohladio na 13 C. bio bi s onih 11 grama pare ba sit; a kad bi
ga ili jo dalje hladiti, e onda u njem ne bi bilo mjesta niti za
onih 11 grama, nego bi se neto od toga pretvorilo u vodu.
T e m p e r a t u r a , kod k o j e j e p r o s t o r b a sit od one

p a r e , koja j e u n j e m u o n a j as, zove se r o s i t e , jer se kod
te temperature ba poinje para obarati na strane posude kao rosa.
U naem je kubinom metru bilo 11 grama pare, dakle je rosite
za tu mnoinu pare 13 C.
I na uzdub, makar kolik bio, ima sasma tono odredjen
obujam, i on dakle moe da dri kod svake temperature samo neku
odredjenu mnoinu vodene pare. Ako je u njemu ba toliko pare,
koliko je moe da primi ili popije uz svoju temperaturu, velimo i o
njemu, da je sit pare, a za onu temperaturu velimo, da je rosite
za tu mnoinu pare. A i pravo je tako. Jer pane li temperatura
uzduba samo za koji stupanj, iz njega e se oboriti na tie neto
vodene pare u obliku rose.
Sad e nam biti jasno, da u naem uzdubu ne moe da bude
uviek ista mnoina vodene pare, pa i to, da voda iz oceana ne e
moi uviek najednako izblapljivati. Koliko e vode u odredjenom
vremenu n. pr. za jedan sat izblapiti, visit e u prvom redu o tem
peraturi uzduba nad vodom: to je topliji, to je edniji vodene pare.
Nu visit e i o tom, koliko ve ima pare u uzdubu: ako je u njemu
prema njegovoj temperaturi malo pare, blapit e voda bre; bude
li pako uzdub gotovo sit pare, hlapit e veoma sporo i malo, a ako
je ba sit, ne e blapiti ni malo. Brzina blapljenja visi napokon i
o gibanju uzduha o v j e t r u . Da je nad vodom uzduh posvema
miran, nasitio bi se dosta brzo vodenom parom i izhlapljivanje bi
vode prestalo. Ako pako vjetar nosi uzduh, sit pare, a donosi suhi
uzduh, hlapljenje e dakako i dalje tei.
Iz ovih injenica jamano za svakoga jasno izlazi, da u naem
uzduhu mora da bude uviek vodene pare, gdjekada vie, a drugda
manje. U obinim prilikama ipak nema u njemu toliko pare, da bi
je bio sit. Pae smijemo rei, da je ima gotovo uviek prilino manje.
Po mnoini te vodene pare, koja je u njemu, odredjujemo ono, to
se i u obinom govoru zove v l a g a u z d u h a . Ako je u svakomu
kubinomu metru uzduha mnogo manje vodene pare, nego to bi
je moglo biti kraj njegove temperarature, velimo: u z d u h j e s u h ;
ima li je pako gotovo toliko, koliko je moe da bude kraj one
temperature, velimo: u z d u h j e v l a a n .
Nauka to neto tonije kae. Mnoina pare, to je u svakom
kubinom metru uzduha (izraena n. pr. u gramima) zove se u nauci
a b s o l u t n a v l a g a u z d u h a . N. pr.
Jedan kubini metar uzduba, ako je topao 20 C , moe da

dri 17 grama pare. Ima li u njemu zaista samo 8*5 grama pare,
velimo, da mu je absolutna vlaga 8*5. Izporedimo li sada ovu abso-
lutnu vlagu s najveom mnoinom od 17 grama, koju moe da
primi taj kubini metar uzduha uz svoju temperaturu od 20 0., pa
ga izrazimo u postotcima, rei emo, da je u njemu sada samo 50/ 0
vlage. Ovako dolazimo do broja, koji se u nauci zove r e l a t i v n a

vlaga uzduha.
Osvjedoimo li se makar kakovim pouzdanim aparatom, da je
relativna vlaga uzduha ba jednaka 100%? rei emo, da je uzduh
sit pare, bude li ona broj blizu 100, uzduh je veoma vlaan, a po
kae li aparat broj izpod 50/ , uzduh je suh, ili bolje, malo vlaan.
0
Prema tomu e biti svakomu jasno, da kubini metar uzduha,

u kojemu je n. pr. 9 grama vodene pare, moe da bude i veoma
suh, i veoma vlaan, pae i sit pare. Ako je naime temperatura
toga uzduha 27 C, kod koje moe da bude u njemu ba 27 grama
vodene pare, rei emo, da mu je relativna vlaga = ^ t. j . 33/ T 0
ili uzduh je suh; pokazuje li taj isti kubini metar uzduha tempe
raturu od 14 C , kod koje moe da dri samo 12 grama pare, rei
emo, da mu je relativna vlaga = fa t. j . 7 5 % ili uzduh je sada
veoma vlaan. Ima li napokon samo temperaturu od 10 0., kod
koje moe da dri ba ovih 9 grama pare, bit e mu relativna
vlaga = -| t. j . 100 ili uzduh je sada sit pare. Sadje li mu tem
peratura jo izpod 10 C, ne e vie moi drati ni onih 9 grama
para: neto e se od njih pretvoriti u vodu ili kondenzirati.
Nada sve je nudno i vano znati, koliko je vodene pare
svagda u uzduhu, ta o vodi u uzduhu u prvom redu visi vrieme i
podneblje (klima) i plodnost i neplodnost tla, pa po tom i blago
stanje naroda. Nu eto neprilike: vodena se para ne vidi i ne
osjea, kao ni uzduh. Kako dakle da saznamo, koliko je ima kada u
uzduhu ?
Radi li se samo o tom, da saznamo, je li u uzduhu mnogo ili
malo pare, jo emo se lako pomoi. Ima dosta tvari, koje upijaju
vlagu. Amo ide i vlas. Kad se napije vodene pare iz uzduha, prui
se neto, a kad se osui, opet se stisne.
Na tom je temelju sagradio Saussure aparat, koji pokazuje bar
donekle tono paru u uzduhu. Evo mu slike i opisa (si. 54.). Da se
vlas raztee i stiska, toga dodue ne vidi prostim okom; nu ako
na kraju vlasi smjesti zgodno kazalo, dui e se krak njegov ipak
toliko pomicati izpred kruga, razdieljena na stup nje, da to vidi i

prosto oko. Broj 100 zabiljeen je, gdje se kazalo ustavi, kad je
uzdub sit pare, a broj 0, gdje stoji, kad je vlas
posvema suba. Aparat se zove b i g r o m e t a r
(mjera vlage). Sviet puno zna kaludjere, kojima
se kapuca sputa, kad je uzdub vlaan. Slika 55.
pokazuje taj aparat i njegov princip. Na njemu
je privrena struna, koja se svrava na arniru
pomine kapuce. Vlaga ju uzduba stee i kapuca
se die vie ili manje prema vlagi uzduba. Zovu
se taki aparati b i g r o s k o p i . Na meteorologij-
skim se postajama danas najvie upotrebljava
savreniji oblik Saussureovog aparata, a to je
K o p p e o v b i g r o m e t a r , koji se vidi u naoj
si. 56. Kako mu je temelj isti, kao Saussureovom
aparatu, ne treba mu posebnoga opisa.
Nije ovdje mjesto, da opisujemo razne apa
rate, to ib upotrebljava meteorologija, da mjeri
tono, koliko je vlage u uzduhu svaki as. Nu Higrometar
g l 5 4
jedan je od tih aparata toliko vriedan, da emo po Saussure-u.

ga ovdje iztaknuti. Zove se p s i h r o m e t a r
(od gr. riei : psychros = hladan i metrein = mjeri). Izumio ga
je L e s l i e , a popravio ga A u g u s t . Sastavljen je od dvaju sasma
jednakih termometara, koji su upo-
redo na stalku (si. 57.). Kuglica je
jednoga omotana tkaninom, koja lako
upija vodu, to ju vuku konci iz aice
pod njim. Radi toga je taj termo
metar uviek mokar i voda na njegovoj
kuglici izhlapljuje u uzduh, a tim se
troi toplina, koju si voda uzimlje
iz termometrove kuglice. Mokri ter
mometar pokazuje dakle niu tempe
raturu, nego suhi, i to tim niu, im
bre izhlapljuje voda na njegovoj
kuglici. Ta opet izhlapljuje tim bre,
81. 55. Higroskop.
im je manje pare u uzduhu, im je
sui uzduh. Razlika obih termometara tim je vea po tom, im je
sui uzduh, pa po toj razlici moemo odrediti veoma tono vlagu
uzduha u svakom asu. Kako se na ovom aparatu odredjuje vlaga

po razlici izmedju temperature suhoga i mokroga termometra nada
sve je vano, da suhi termometar pokazuje p r a v u temperaturu
u z d u h a . Ovdje dakle jo vie treba, do budu oba termometra zgodno
namjetena u uzduhu, kako bi saznali pravu temperaturu njegovu.
Mnogo su o tom strunjaci razpravljali, dok napokon prije nekoliko
godina ne riei pitanje najbolje A s s m a n n sagradivi svoj p s i h r o -
m e t a r sa s t r u j a n j e m (Aspirations-Psychrometer), koji pokazujemo
i naim itateljima u si. 58. Assmann je smjestio svaki termometar
SI. 56. Koppeov nigrometar. 81. 57. Psthrometar.
u cilindrinu, sjajno poliranu ciev s dvostrukom stienom. Na gor

njemu je kraju te cievi posuda, u kojoj posebna ura tjera aspirator,
koji neprestano sie uzduh, koji radi toga u stalnoj struji tee iz
dolnjih otvorenih cievi kraj obih kuglica termometara u srednju
ciev i odovuda na gornjoj strani iz aspiratora izlazi. Taj uzduh u
stalnoj struji prolazi kraj termometara. Sve ako je aparat u punom
suncu, pa izvanja ciev ima temperaturu za nekoliko stupanja viu,
pokazalo se, da temperatura, to ju pokazuju termometri u cievi
niti za *g- stupnja nije razlina od prave temperature uzduha.
T
Radi se samo o tom, da aspirator sie uzduh brzinom od bar 2*3

metra u sekundi. Pokusi zaista pokazae, da ovaj aparat u sjeni i

u suncu pokazuje istu temperaturu uzduha.
Psihrometar je iznio zanimljivih stvari
o vodenoj pari u naem uzduhu.
Voda na Zemlji izhlapljuje uviek. Tim
se hrani uzduh vodenom parom ili vlagom.
Na pucini je morskoj uzduh sit pare; na
kopnima se vrlo mienja prema mjestu. U
Cumani (juna Amerika, 10 stup. sjev.) iz
hlapljuje svake godine vrsta vode od 3*52
metra. Na Madeiri dva metra; u Parizu jedva
90 centimetara. Kako se penjemo u hladnije
krajeve, tako je manje i izhlapljivanje vode.
Kad bi uzeli da poprieko svagdje na Zemlji
izhlapi u godini dana vrsta od jednoga metra
vode, bila bi mnoina vode, to ju na cieloj
Zemlji digne preko godine u uzduh toplina
sunana nita manja nego 510 milijarda ku
binih metara ili 510 milijuna kilograma !
Kako smo ve prije nali za tempera
turu, tako se je nalo i za vlagu, da se na
svakom mjestu Zemlje mienja preko dana t. y
da ima d n e v n a p e r i o d a v l a g e . Priloena
slika 59. pokazuje promjenu vlage za itavoga
dana u mjesecu srpnju u Sitki (S) na za
padnoj obali sjeverne Amerike i Upsali (U)
u vedskoj. Pogledajmo ju iz bliega. U Sitki
je u uzduhu najmanje vodene pare u 4 sata
1
u jutro : jedan kubini metar ima jedva 8 ;^
grama pare ili to je isto, vodena para uz
duha tlai na ivu toliko, da bi drala stupi
ive, visok 8V4 milimetra. Do podne raste
mnoina pare i najvie je ima izmedju 1 i 2
sata poslije podne. Poslije podne sve manje
SI. 58. Assmannov
ima pare u uzduhu i to padanje traje cielu
psihrometar.
no do 4 sata u jutro. Kao u Sitki, tako se
mienja vodena para preko dana i u drugim mjestima kraj mora.
Sasma se drugaije mienja mnoina pare u mjestima duboko na
kopnu, kako to i pokazuje naa slika za Upsalu. I tu je najmanje
vodene pare u jutro rano, od prilike kad izlazi Sunce i kad je tem
peratura uzduha najnia. Raste mnoina pare od prilike do 7 ili
8 sati u jutro, opet pada neto malo do 2 sata po podne, da
ponovno raste do 8 sati na veer. Sada tek poinje opet padati
teajem ciele noi. Trea crta pokazuje mnoinu pare u Nerinsku
(N) u jugoiztonoj Sibiriji. I tu je najvie vodene pare oko 11 sati
do podne (12'6 gr. u kubinom metru). Po podne polako pada,
ali opet neto raste pod veer do 7 7 sati. Tek onda pada cielu
2
no. TJ Bataviji, koja je 6 izpod ekvatora, dakle u tropskom

kraju, je najmanje pare oko 6 sati u jutro (19*7 grama u kub.
metru), naraste do 20*8 gr. oko 9 sati u jutro, pada opet na 20*5
1
il
u
u
81. 59. Dnevna perioda vlage u Sitki, Upsali i Nerinsku.
grama do 11 sati do podne, raste do 21*2 grama oko 7 sati na

veer i pada sada sveudilj cielu no do 6 sati u jutro. Razmatranje
ove slike daje nam dakle ve ove obene zakone o mnoini vodene
pare u uzduhu :
1) Na moru, na obalama i u veoma vlanim zemljama bit e naj
vea mnoina pare, dakle i njezin najvei tlak u doba najvee
temperature. Mnoina pare raste itavo do podne, poslije podneva je
ima najvie i tako ostaje od 1 do 3 sata po podne. Po podne i
cielu no pada mnoina pare.
2) Na kopnu pako pokazuje mnoina pare preko dana d v a
maksima, jedno do podne, a drugo po podne. Mnoina pare raste
od zore do 8 ili 9 sati u jutro, pada do 2 sata po podne, raste

opet do 9 sati na veer i pada onda cielu no do zore.
Uzrok ovomu udnomu pojavu nalazimo u jur spomenutoj uz-
dunoj struji, koja se die u vis radi grijanja uzduha teajem dana.
Na povrini se Zemlje ne ugriju jednako sve cestice uzduha. Toplije
se diu u vis, a na njihovo se mjesto sputaju druge hladnije.
Struja u vis ponese sobom vodenu paru i tako otme niim vrstama
neto njihove vodene pare, koja bi im inae ostala. Uzdune struje, to
teku dolje, imaju pako malo vodene pare, pa zato cine, da je na dnu
uzduha manje vodene pare. Struja u vis najjaa je neto iza podneva,
kad je toplina najvea. Pod veer jenjava i napokon prestane sasma.
Radi toga se i pare vie ne diu tako jako u vis, nego ostaju u
najnioj vrsti, pa ju po malo nasite parom. Dalje ohladjivanje nono
sili jedan dio tih para, da se kao rosa izlue iz uzduha i slegnu
na Zemlju, a radi toga je dakako u uzduhu sve manje pare i njezin
tlak pada.
Na obalama pako, gdje se uzduh preko dana ne grije tako
jako, kao na kopnu, nije ni uzduna struja u vis tako jaka, da bi
mogla sobom nositi u vis poslie podneva mnogo pare, a ujedno i
more brzo nadomjeta odnesenu paru. Kuda ode suviak vodene
pare, koji se na obalama do asa najvee topline dnevne razvio,
teajem popoldneva i na veer, to se jo pravo ne zna.
U zimskim se mjesecima u nas temperatura teajem dana slabo
mienja. Radi toga je zimi u naem uzduhu gotovo cieli dan ista
mnoina vodene pare, kako to pokazuje za Upsalu naa slika iz-
crtanom crtom na dnu, koja vriedi za mjesec sieanj.
I po godinjim se dobama zanimljivo mienja mnoina vodene
pare u uzduhu. Veoma je slina godinjoj periodi temperature. Pri
loena slika 60. to liepo kazuje za 3 mjesta: S k u d e s n s (S) na za
padnoj obali Norveke, Kristianiju (C) i Nerinsk (N). Najmanje
je vodene pare u z i m s k i m mjesecima, a najvie u s r p n j u ili ko
lovozu. Na obali su godinje promjene najmanje, a u sred kopna
najvee (N); manje u tropskim krajevima, a vee u umjerenom
pojasu, ba kako smo nali i za godinje promjene temperature.
Na Norvekoj obali obuhvaa godinja promjena 5 do 6 grama
po kubinom metru (S), u Sibiriji 9 do 11 grama (N), a u Bata
viji samo 2 do 3 grama. Daleko se u vis vodene pare ba ne
diu. Preko 6.500 metara odlazi jedva jedna desetina sveukupne
pare uzdune.
Za ivot na Zemlji nije ba tako vano, koliko je vodene pare

u svakom kubinom metru uzduba. Jer kad ree: u kubinom
metru uzduha ima sada 9 grama vodene pare ili: njezin je tlak sada
9 milimetara, tim jo nisi iztaknuo pravu vriednost te pare za ivot.
Prava joj se vriednost oituje tek u r e l a t i v n o j v l a g i . Ako je
n. pr. uz onih 9 grama temperatura uzduha 10 C, on je s i t pare i
uzduh je veoma vlaan; nu ako mu je uz onih 9 grama pare tem
peratura 24 C, uzduh je veoma suh i sada s istom mnoinom pare
utjee posvema drugaije na vegetaciju i ivot. Osobitu pomnju
posvetie radi toga pitanju, kako se mienja preko dana i godine
relativna vlaga uzduha.
.. ..
c \
s
N ^
SI. 60. Godinja perioda vlage u Skudesnsu, Kristianiji i Nerinsku.
Evo i za ove promjene nekoliko primjera. Slika 61. pokazuje,

kako se preko dana u srpnju mienja relativna mnoina vlage u
Upsali (U), Sitki (S) i Nerinsku (N). Pogleda li ih dobro, od-
kriva s mjesta da se mienja svagdje na zemlji najednako, samo je
veliina promjene razliita. Vidi na slici, da je relativna vlaga
n a j v e a u jutro, najmanja po podne, a u no opet r a s t e . Gornja
crta u naoj slici kazuje dnevnu promjenu Upsale u sienju. Izpo
redimo li ovu promjenu s dnevnom promjenom temperature uzduha,
izlazi odmah zakon: r e l a t i v n a j e v l a g a najvea, k a d j e t e m p e
r a t u r a n a j m a n j a i o b r a t n o . U sienju se malo mienja preko
dana, jer se temperatura malo mienja, u srpnju se jae mienja, jer
se i temperatura vie preko dana mienja. Na kopnu je promjena

vea (u Upsali 36%) nego na moru (Sitka ima samo za 14% pro
mjene). U Bataviji na ekvatoru je relativna vlaga najvea u 6 sati
u jutro (93%), najmanja u 12% sati o podne (69%).
U . . i . ....
I r
81. 61. Dnevna perioda relativne vlage u Upsali, Sitki i Nerinsku

za srpanj.
Ni teajem godine se ne mienja relativna vlaga jednako. Po

kazuje te promjene slika 62. za Skudesns (S), Kristianiju (0),
Nerinsk (N). Vidi na njoj, kako je u Norvekoj relativna vlaga
,
s
s
n
It"
81. 62. Godinja perioda relativne vlage za Skudesns, Kristianiju i

Nerinsk.
najvea u s t u d e n o m u , a n a j m a n j a u s v i b n j u . U Kristianiji
je razlika 28%, a Skudesnsu samo 6/o ; dakle se na obali puno
manje mienja, nego na kopnu. U Nerinsku je najvea u kolovozu
radi kie, to dolazi od tibog oceana, a razlika je izmedju najvee
i najmanje 23%. TJ Bataviji je najmanja u rujnu (79%), a najvea

u veljai (88%); dakle je razlika (amplituda) samo 9%.
Ova nevidljiva vodena para u naoj atmosferi, koja nam se
ne oituje nego po veoma umjetnim aparatima za njezino mjerenje,
daje ipak svakomu kraju Zemlje pravu njegovu vriednost i lice. Od
nje potie bujna zelen amerikib prairija, aurno nebo nad sredo
zemnim morem, bujna vegetacija tropskih krajeva. Nada sve nas
ipak zanima utjecanje relativne vlage na ovjeka. Po P e t t e n k o f e r u
i V o i t u izdaje izrasao ovjek na dan 900 grama vode iz plue i
6
koe; od toga / naime 540 grama izdaje koa. Ako se relativna
10
vlaga u uzduhu mienja samo za' 1%, ve se to osjea na izblaplji-

vanju nae koe. Umanji li se izhlapljivanje vode na kou i pluu
radi vee vlage uzduha, poveaju se odmah izmetine (sekrecije)
ovjejega tiela. Zato e razumjeti, da e bolestno tielo veoma jako
osjeati nagle i velike promjene u relativnoj vlagi uzduha. Najprije se
oituju u veem tlaku krvi, pa zato u vicarskoj i Tirolu, kad zapue
od jednom topli i suhi vjetar Fhn" mnoge ljude jako zaboli glava.
Cim vie vodene pare treba uzduhu, da se nasiti njom, tim
e jae izhlapljivati voda iz nae plue i koe, tim e jae ovjek
osjeati, da je e d a n . Cim vea edja, tim m a n j a r e l a t i v n a
v l a g a u u z d u h u . To je uzrok velikoj edji u pustinjama, u tropskim
krajevina, a i kod nas, kad su dani veoma vrui. Nu putnici na
sjeverni pol nam mnogo pripoviedaju o stranoj edji i u vlanim
polarnim krajevima. Odkuda ta? I to emo razumjeti, ako se sjetimo,
da uviek udiu leden uzduh, koji u obe u sebi ima veoma malo
vodene pare; izdiu pako topao uzduh, koji je gotovo sit vodene pare,
a taj topli uzduh dri mnogo vie pare u sebi. Cim je vea razlika
u temperaturi, tim vie troimo vodene pare, tim jae osjeamo, da
smo edni. U suhim krajevima je u ovjejoj krvi neto manje
vode; taj manjak podrauje ivani sustav i on radi lake i vie;
posljedice su uzrujanost i bezsanica. To osjeaju i zdravi ljudi,
kad se dosele u suho podneblje ili u veliku visinu: obino su s po
etka nemirni. U visini je i tlak uzduha manji, pa i to pospjeuje
izhlapljivanje naega tiela, ba kao da ivimo u suhom podneblju.
Sve se mnogo bre sui, pa i mare, koje je parnulo, sui se kao
mumija, a da ne trune (u dolnjem Engadinu ve jedu meso, koje se
suilo na uzduhu) ; znoj izhlapljuje brzo, koa je suha i krhka,
edju osjeamo jae. Preselimo li se u kraj, gdje je uzduh vlaan (u
Hrvatskoj dolnja Posavina) i tlak uzduha velik, osjeat e to tielo
veoma jako : ivani sustav slabije radi, spava kao zaklan, izlu
uje iz tiela vie ugljine kiseline, krv polako tee. Dok se uz subi
uzdub voda na cielom tielu brzo izhlapljuje i tielo uz to ostaje
hladno, pa i u velikoj vruini moe da radi prilino mnogo, lei
vlani, sparni uzduh, koje ne da tielu, da izhlapljuje svoju vodu,
kao mra na ovjeku i u ovjeku nema volje ni za kakov rad. U
suhom uzduhu podnosimo i veliku vruinu dosta lako; nu ako je uz
topao vjetar uzduh suh, osjea to tielo veoma teko. W. L i c h t e n
s t e i n pripovieda negdje o svom putu u juni Karzao, da su si nje
govi pratioci, urodjenici, zamatali lice u rubce, kad bi doao vjetar
poput naega juga, samo da ne osjete toliko ar suhoga vjetra. U
takoj suhoj klimi pucaju usnice i nokti, pa zato si stanovnici june
Afrike namazu tielo maslacem, da si uvaju kou. Vanredno velika
vlaga uzduha uz visoku temperaturu (n. pr. u doba kia u tropskim
krajevima) posvema ubije tielo i uini ga nesposobnim za svaki
rad. R. Garbe veli, da se u Indiji ovjek za suhoga doba godine
pri, a za vlanoga kuha. Evropejac izgubi u to doba posvema
snagu volje: ne moe ni da pie svoga dnevnika, pae ni itati
ne moe !
Prema razliitoj relativnoj vlagi ljudi razliito mogu podnositi
nagle i velike promjene temperature. Ljudima u pustinjama i suhim
krajevima ne e biti zla, ako se temperatura naglo i za mnogo
promieni, dok bi ih takova promjena u vlanom kraju ubila. W.
T h o m s o n pripovieda sa svoga puta u zemlju Massai u iztonoj
junoj Africi, da mu .nije bilo ni malo teko podnieti veliku pro
mjenu temperature od jutra, kad je mraz pao na travu, do po
podne, kad je bila temperatura uzduha 32 C. ; ba mu je bilo udo
kad je gledao, kako crnci goli spavaju kod 0 0. pod vedrim
nebom, a da se ni komadiem krpe ne pokriju. Koli je drugaije u
doba kie u tropskom kraju, gdje ne moe da ostane suha nikakva
stvar, gdje se para obara na zidove u sobama, pa po njima voda
curi, kao znoj po itavom tielu, im se ovjek samo gane; gdje
izme i haljine hvataju pliesan i trunu, gdje sve, to je od eljeza,
za as zardja, gdje cievi na pukama ne moe oistiti, ma da ih
uviek isti, gdje vlaga udje ak u zaliepljene kutije konserva, pa
ih pokvari. U to za Evropljanina uasno doba stanemo se odmah
tresti od zime, im dune lahak daak vjetra. Crnci u Senegambiji
i na Kongu spavaju u to doba na izdubenim klupama od peene
zemlje, pa ih pod veer ugriju i zamotaju se u gunjeve!
Relativna vlaga uzduha utjee pae na temperamenat i na

znaaj ljudi! G. N a c h t i g a l l je n. pr. opazio, da su crnci u suhoj
Sahari dodue mravi, ali elastini i uztrajni u radu, doim su crni
susjedi njihovi u sudanskoj dolini Thadse, koja je veoma vlana,
dobro ugojeni i tromiji. Oni su umjereni, ovi uivaju u dobrom jelu.
Koliko utjee vodena para na obiaje ljudi, pokazao je liepo E.
Desor za sjevernu Ameriku, koju je izporedio s Evropom, koja je
na drugoj strani atlantika. Makar da je srednja godinja tempe
ratura kojega mjesta u sjevernoj Americi gotovo jednaka kojoj
evropskoj, makar da su i godinje temperature jednake, pokazuje
se izmedju mjesta na iztonoj obali sjeverne Amerike i mjesta na
zapadnoj obali Evrope dosta velika razlika. To s mjesta opaze dose
ljenici iz Evrope, pa moraju prema tomu mienjati svoje obiaje. Rublje
se bre sui; kruh se za par dana ne moe jesti, jer je presuh.
etve su Americi mnogo sigurnije nego u Evropi. Tamo moemo
useliti u novu kuu, a da ne ekamo, dok se osue zidovi; stolarima
je drvo za pokutvo velika kubura: to je u Evropi dosta suho, u
Americi se u brzo kida i puca. Iz svega izlazi da je u uzduhu tamo
relativno mnogo manje pare, nego u Evropi na zapadnoj obali. Nu
statistika pokazuje, da tamo ne pane u godinu dana nita manje
kie, nego u Evropi, da je tamo toliko kiovitih dana, kao i u
Evropi. Odkuda te razlike? Kad je tamo liepo vrieme, mora da je
u uzduhu mnogo manje vodene pare nego u Evropi n. pr. u
Englezkoj i zapadnoj Evropi, gdje je uzduh i za liepoga vremena
malo ne sit vodene pare. im prestane kia i drugi vjetar donese
liepo vrieme, higrometar s mjesta jako pada : uzduh je relativno
veoma suh. I uzroku se je lako dovinuti. Glavni je vjetar tamo i
u Evropi jugo-zapad. Ondje on dolazi na iztonu obalu Amerike
preko kopna i visokih gora, gdje je izgubio mnogo od svoje pare,
pa im radi toga riedko kada donese kiu. U Evropi jugo-zapad
dolazi ravno s atlantika, pun vlage, jer se je napio vodene pare
ticanjem povrine oceanove; jugo-zapad u nas nosi kiu. udno je
kako ova klimatika razlika utjee na stanovnike sjeverne Amerike.
Riedko emo tamo nai ovjeka gojna. Sve je tamo mravo i dugih
vratova. Evropljani tamo omrave, a Amerikanci se u Evropi ugoje.
Kad Evropljanin pristane u New-Yorku, Bostonu ili Baltimoru,
udarit e u oi neobina, gotovo grozniava urba ljudi. Svakomu
se uri ; sviet gotovo vie leti, nego to hoda. I u englezkim velikim
gradovima vidi slinu urbu, al e odmah opaziti, da je promiljena
urba hladnoga inae Engleza, dok je u amerikanskoga Yankeja

prirodna, instinktivna nestrpljivost. Amerikanac jedva da si priuti
vremena, da neto pojede, i onda, kada nema nikakova posla. Makar
da je na oko hladan i miran, Amerikanac se lake razdrai od
Evropljanina i nada sve je osjetljiv. Nervoznost i histerija su na
rodne bolesti. Ne bi bilo na odmet, kad bi kao u ovom primjeru,
izpitivali veliko utjecanje relativne vlage uzduha na karakter drugih
naroda, pace i na grane jednoga naroda, ako obitava u dosta raz-
linim krajevima po relativnoj vlagi uzduha. Dobar bi objekt za to
bio ba hrvatski narod radi osobitoga geografskoga poloaja zemalja,
u kojima obitava.
2. R o s a i m r a z .
Nevidljiva vodena para u uzduhu otimlje se tjelesnomu oku

naemu samo tako dugo, dok se uzduh, u kojemu je, ne ohladi od
vie. TJ veer, kad se Sunce sputa k zapadu, uzduh se ohladjuje
i radi toga moe, da upija sve manje pare. Dok je po danu bio
toliko topao, da ga para, to je u njemu, ni s daleka uije mogla
nasititi, pod veer e postajati sve puniji pare. Ako se jo dalje
ohladi, bit e napokon sit pare i temperatura je njegova pala do
rosita. Sto onda, ako se teajem noi uzduh jo dalje ohladi, pa
ne moe da u svom krilu svu paru spremi, koja je u njemu? U
takim prilikama se javljaju drugi pojavi, kojima se sada obraamo.
Jedan dio vodene pare mora da se izlui iz uzduha u makar
kojem obliku, to ga moe da ima voda. Ako se je uzduh sam
ohladio izpod rosita, postaje neprozraan i mi vidimo izluenu vo
denu paru kao m a g l u . Ako se je pako koje vrsto tielo na zemlji
tako jako ohladilo, sgusne se vodena para iz uzduha na njegovoj
povrini i pred nama je dobro poznati pojav r o s e . Rosa dakle ne
pada s neba, kako sviet jo danas esto misli ; rosa nije ni u kakvoj
svezi s kiom : ona se tvori ba na onom tielu, na kojemu ju vidimo.
Iz najbliega sloja uzduha, koji se ba dotie hladnoga tiela, izlu
uje se rosa najprije, kao male vodene kuglice, koje se kasnije po
veaju i stapaju u velike kapi.
Metnemo u mirnoj i vedroj noi u otvoreni uzduh neto trave,
konaca ili tkanine, moi emo naskoro termometrom pokazati, da su
ta tjelesa hladnija od uzduha oko njih : razlika zna dosei 7 i 8
stupanja izpod temperature uzduha. Na mjestima, kuda ne dopiru
sunane zrake, a nad njima je otvoreno nebo, ta se razlika poinje

osjeati ve oko 4 sata po podne t. j . od asa, kada temperatura
dana poinje padati; u jutro se ona osjea jo nekoliko sati poslije
izboda Sunca. Uzrok je tomu nono izbijanje topline iz tjelesa. Kad
nema zapreke, svako tielo izbija svoju toplinu u svemir i po malo
se u njem gubi. Prozrani uzdub ne moe da se dosta opre tomu
gubljenju topline. Zastor oblaka, drveni zastor, ili od tkanine, pa
pira, pae i sloj dima dosta je, da se opre tomu gubitku topline. U
posljednjim je godinama osobito Englez Aitken prouavao pojav rose
i mraza, pa je mimo ino pokazao i to, da dobar dio rose potjee od
pare, to izhlapljuje iz tjelesa i iz zemlje; a neto i od izdisanja bilina.
Yodena para izluit e se kao rosa samo onda, ako je rosite
t. j . temperatura, kod koje je uzdub sit pare, iznad nitice. Bude li
ona izpod nitice, razumije lako, da iz uzduba izluena para ne moe
da bude voda, nego mora da se izlui u obliku sitnili kristala leda,
a te poznajemo uz zloglasno ime m r a z a , koji u naim krajevima
u proljeu i jeseni zna toliko koditi vegetaciji.
Rosa su i mraz dakle isti pojav: to pospjeuje jedan od njih,
pospjeuje i drugi. Obilna e rosa pasti samo onda, ako se najnie
vrste uzduha mogu jako ohladiti, a uz to je u njima dosta pare.
Jako e se ohladiti, ako povrina Zemlje preko noi jako izbija
svoju toplinu u svemir, a tomu opet treba, da je nebo vedro a tlo
pokriveno neim, to u velikoj mjeri arenjem gubi svoju toplinu
n. pr. tratina. Sjajna tjelesa, koja slabo izbijaju svoju toplinu, ne e
se nou ni ohladiti toliko, koliko treba, zato se njih i ne hvata
rado rosa. Oba uvjeta za obilnu rosu izpunjena su osobito u trop
skim krajevima. Tamo povrina Zemlje zaista nou jako izbija to
plinu radi bujne vegetacije, a u uzduhu je mnogo pare. Tamo i
pada tako obilna rosa, da bi ju mogao zamieniti s kiom. U kraje
vima, gdje je malo kie, ivi bilinski sviet gotovo o rosi.
Englez W e l l s , koji je god. 1816. ovu teoriju o postanku rose
iznio, mislio je, da sva rosa, to se slegne na Zemlji, potjee od
vodene pare, koja je u najnioj vrsti uzduba. Nu posljednjih je go
dina I drugi Englez A i t k e n upozorio na to, da se rosa hvata na
kamenju na donjoj, a ne na gornjoj strani, d a k l e p a r a p o t j e e
iz z e m l j e . Pokusi Wollny-ja i Rusella zaista pokazae, da rosa u
prvom redu potjee od v l a g e t l a . Osobito biline primaju nou
vodu iz tla, pa ju izdiu u najniu vrstu uzduha. Kad se biline nou
jako ohlade, slegne se ta izdisana para na njih kao rosa ili mraz. Rusell
je napose pokazao, kad pokrijemo tratinu posudom, slegne se u njoj

obilna rosa. Ova ne moe da potjee od vlage uzduba, pa je zaista
u posudi i nema, ako tlo najprije pokrijemo kovnom ploom. Po-
prieko je ipak mnoina rose u godini malena : najmanje je ima u
srpnju, a najvie u studenom. U cieloj je godini ima tek jedan po
stotak (%) kie, to pane u godini dana.
Koliko je rosa u mnogim krajevima vriedna vegetaciji, toliko
je nemio gost m r a z . Za nekoliko e sati unititi cieli prirod, to
su ga ljudi tekom mukom zaradili. Za praktinog je ratara s toga
prieko vano pitanje, moe li se pogoditi, kad e biti mraza u noi,
kako bi biline obranili od njega. Po predjanjem je kazivanju jasno,
kako postaje mraz. Bilinska se toplina mora izbijanjem jako gubiti
u svemir, da se oblade pod rosite pare u najnioj vrsti uzduba, a to
rosite mora da je temperatura izpod nitice. Doklegod se nou obla-
djivanjem uzduba i tla rosa sputa na tlo, razvija se uz taj proces
prilina mnoina topline i ne da, da temperatura jo dalje pada. Dok
rosa pada, nije straha, da bi se najnia vrsta uzduha ohladila jo
izpod rosita, ostat e pae cielo vrieme na rositu.
Ako je dakle rosite pare, koja je onaj as u uzduhu, i z n a d
n i t i c e , ne t r e b a se b o j a t i m r a z a . Ako je pako rosite i z p o d
n i t i c e , t r e b a da se b o j i m o m r a z a . Iz ovoga zakona izlazi:
elimo li pogoditi, hoe li biti noas mraza, tad odredimo pod
veer s pomou pouzdanoga aparata r o s i t e za onu paru, koja
je pod veer u uzduhu. Ako je to rosite i z n a d n i t i c e , ne bojmo
se mraza, ako je i z p o d n i t i c e , treba da se spremimo za mraz.
Sve dakle izlazi na to, da pouzdano odredimo rosite one pare,
koja je pod veer u uzduhu. Nu, kako da ga odredimo ? Za to e nam
najbolje posluiti jur opisani p s i h r o m e t a r : dva termometra, jedan
suh a drugi mokar, i smjeteni zgodno u uzduhu, kako je to ve
iztaknuto kod mjerenja temperature. Obino ga namjetaju u limenoj
kuici pred prozorom, okrenutim na sjever (si. 29.). Dok uzduh nije
sit pare, pokazuje mokri termometar niu temperaturu od suhoga,
im je sui uzduh, tim bre hlapi voda oko kuglice mokroga termo
metra, tim vie topline otimlje kuglici, tim je dakle i vea r a z l i k a
t e m p e r a t u r e o b i h t e r m o m e t a r a . Iz te razlike i temperature su
hoga termometra moemo lako odrediti i vlagu relativnu i rosite uz
duha s pomou ovdje priloene slike 63.* Na vodoravnoj su crti za-
* Izporedi o tom razpravu : K u e r a, o postanku i prognozi mraza.

Program vinkovake gimnazije od g. 1885./6.
biljeeue temperature uzduha, kako ih pokazuje u veer s u h i

t e r m o m e t a r . Na okomitom pravcu desno zabiljeene su r a z l i k e
t e m p e r a t u r a obih termometara, koje emo lako u glavi izraunati,
ako pogledamo oba termometra. Dva e primjera najbolje razjasniti,
kako da nadjemo rosite.
1. P r i m j e r . Recimo, da smo itali na psihrometru:
0
Temperatura s u h o g a termometra 8"6 C.
0
temperatura m o k r o g a termometra 5*9 C.
dakle razlika obih . . . . . . 2*7 C.
Potraimo na donjoj crti izmedju 8 i 9 toku, koja pripada
temperaturi 8*6 i zabiljeimo ju. Na okomitom pravcu desno
potraimo izmedju 2 i 3 mjesto, koje ide razliku 2*7 i
zabiljeimo toku. Kad iz tih toaka potegnemo obe ZL
okomice, koje su u slici zabiljeene nizom toaka,
sieku se u toki 0. Ta je toka i z p o d c r t e
a, dakle se ne treba bojati mraza, i to
tim manje, im je toka 0 dalja izpod
crte aa.
2. P r i m j e r . Na psihro
metru smo itali :
temperatura suhoga ter
mometra je 8 0.
temperatura mo
kroga ter
mometra
c
je 4 0. c
dakle raz
lika obih SI. 63. Pogadjanje mraza.
je 4 C.
Potraimo na donjoj crti toku od 8, a na okomitoj toku, koja
pripada razlici 4. Iz obih su toaka na slici ve potegnute okomice
i one se sieku i z n a d c r t e aa, dakle e jamano biti mraza te,noi.
Pisac je ove knjige nekoliko godina u Slavoniji pogadjao ovako
mraz i dobio je veoma dobre rezultate, pa moe naim umnim go
spodarima psihrometar s te strane toplo preporuiti. I drugdje se
je ta metoda liepo potvrdila, naroito ju je L a n g u Bavarskoj
izpitao i naao veoma dobrom.
Znamo li pako, kada treba da se nadamo mrazu, bit e dobro, da
zapalimo hrpu granja, a vjetar neka nosi dim preko oranice. Dim ne
grije u tom sluaju uzduha, nego djeluje kao oblak iznad oranice,
koji toplinu opet natrag baca na Zemlju, kao stakla i krpe nad
umjetnim cvjetnjacima.
3. O b l a c i i magla.
Nema pojava u prirodi, koji bi nam bio obiniji od onoga,

o kojem je sada red, da razpravljamo : ta u naim krajevima nije
gotovo dana, kad se ne bi na nebu pokazao bar mali oblaio.
Pa ipak su najkasnije poeli nauno razmatrati promjenljive
oblike onih uzdunih gora, koje su esto prekrasni pojavi. To i ra
zumijemo. Najmanje se zanima ovjek za ono, to vidi svaki dan. Tek
poetkom ovoga stoljea doli su do toga, da oblake po izvanjem
im licu razvrstaju i
zgodna imena izume.
Zaslus
cl Zcl to ide en-
glezkog trgovca L u k e
H o w a r d a , koji je o
toj stvari napisao 1802.
tri razpravice i udario
temelj, na kojemu je
nauka dalje gradila.
Dobro je pogodio, to je
81. 64. Oblak cirrus. odabrao e t i r i glavne
vrste oblaka, pa im na
djenuo l a t i n s k a i m e n a , jer tim je postigao, da su ta imena pri
svojili svi naobraeni narodi i nauka cieloga svieta. G r t h e je za
to dosta uradio. To su ove etiri vrste :
1. C i r r u s ili o v i c e t. j . biela, sitna pera ili hrpice oblaka
(si. 64.).
2. C u m u l u s ili g o m i l e t. j . velike, u klupko smotane mase
oblaka, gdjekada biele i sjajne s velikom mnoinom svojih kupola
(si. 65.). Pokazuju se najvie u ljetu
3. S t r a t u s ili t a v a n i t. j . nizki, dugi, naslagani oblaci kao
tavan na tavan (si. 66.).
4. N i m b u s ili k i n i c a t. j . oblak, iz kojega ve pada kia
(si. 67.).
Dalje Howard nije dospio, a nije ni mogao. Pitanje, u ka
kovoj su svezi ove etiri vrste oblaka i zato postaju, nije mogao
da riei, jer je meteorologija u njegovo doba premalo znala o po

javima n uzduhu.
Ova su pitanja
tek u nae dane stali
ivlje razpravljati. Fo
tografija je i ovdje po
mogla nauci : s jedne
je strane uhvatila one
promjenljive oblike, a
s druge je pomogla, da
im se tono izmjeri ve
liina, visina nad Zem
SI. 65. Oblak cumulus.
ljom i gibanje njihovo.
Imena Hilde-
brandt-Hilde-
b r a n d s s o n u Upsali,
Dr. Ne uh au s s u Ber
linu, R i g g e n b a c h u
Baselu, S p r u n g uPots-
damu i V a t i k a n s k a
z v j e z d a r n a u Rimu
dobili su do danas naj
ljepe fotografije. Ima
mo danas ve i liepi
Atlas international des si. 66. Oblak stratus.
nuages" (medjunarodni
atlas o b l a k a ) , koji je na
18 listova donio pre
krasne slike oblaka. Izi
ao je u Parizu g. 1896.
Fotografiranjem is
toga oblaka s raznih kra
jeva moemo tono mje
riti oblake, visinu i dr.
Kako dakle po- WS
staje ono, to se zove SI. 67. Oblak nimbus.
o b l a k ili m a g l a .
U uzduhu je uviek vodene pare. Izlui li se neto od nje u
obliku veoma sitnih, majunih drobnica, postaju oblaci i magle.
Izluene drobnice mogu da budu dvojake: ili su tekuina (voda) ili

su vrsta tjelesa (led), pa prema tomu ima v o d e n i b oblaka i l e
d e n i h oblaka.
Kaki je oblak, to emo lako odrediti, ako moemo do njega doi
na visokom briegu ili u balonu. Nu riedko emo kada moi do oblaka,
pa se moramo pitati, kako bi o tom sudili, kad gledamo oblak iz da
leka ? esto emo zaista moi o tom odluiti. Kadgodj vidimo oko Sunca
ili Mjeseca one liepe optike pojave, koji se zovu koluti ili kru
govi, druga Sunca, drugi Mjeseci, svietli stupovi i t. d.
Kad se oko Sunca i Mjeseca pokau oni mali koluti, moemo
rei, da alju svoje svjetlo k nama kroz vodene oblake, jer nauka
moe dokazati, da oni koluti postaju, kad svjetlo prolazi kraj okruglih
drobnica magle, dakle kroz vodeni oblak. Vidimo li oko Sunca ili
Mjeseca one v e l i k e bojadisane krugove, koji se daleko od njih,
ali uviek u sasma tono odredjenoj daljini pojave ; vidimo li uz pravo
Sunce jo druga Sunca ili uz Mjesec jo druge, smijemo rei, da pro
lazi svjetlo kroz l e d e n e oblake, jer oni krugovi postaju samo, kad
se lomi i odbija od sitnih ledenih iglica.
Svatko razumije, da su ledeni oblaci samo u visokim kraje
vima atmosfere, jer je tamo u obe hladnije, a u velikoj visini
uviek, nego iznad Zemlje.
Nu tko bi mislio, da je svaki oblak, koji je u uzduhu s tem
peraturom izpod nitice, leden oblak, u velike bi se varao : esto se
pokazuje ba pojav, da su taki oblaci sastavljeni od samih vodenih
kuglica. Ima tomu slian pojav i na Zemlji u lab oratorij ama fiziara.
Obina se voda smrzava, im ju ohladi do nule (nitice). Nu ako
prije toga vodu skuhamo, pa iz nje tako iztjeramo sav uzduh, moemo
ju ohladiti daleko izpod nitice, a da se ne smrzne. Samo treba, da
se voda nita ne trese. Nu bacimo li u tu prehladjenu vodu samo
trunak leda, pa bio to samo jedan kristal ledeni, smrznut e se u
tren oka sva voda, a temperatura e joj se opet dii do nitice, ini
se po svem, da ovaj pojav ima svoje prste kod tvorenja oblaka, koji
nose oluju.
Kolike su te sitne vodene kuglice i ledene iglice u oblacima
i maglama? Poprieko su tako sitne, da ih pokazuje tek mikroskop.
Krugovi oko Sunca i Mjeseca nas uputie, da ne e biti vee od 27
tisuina jednoga milimetra. Gdjekada znadu ipak narasti tolike, da
ih vidi i prosto oko. Osobito kad je velika magla, sipi sitna kiica,
a ta je sastavljena od velikih kapljica magle. Oblak pako, iz kojega
pada snieg, sastavljen je od onih liepih kristala, kojima smo se svi

ve cesto udili.
as prije iztakosmo, da oblaci i magle postaju u obe, kada se
uzduh dosta ohladi. Red je sada, da te prilike razmotrimo iz bliega.
Znamo, da svaki prostor, bilo u njemu uzduha ili ne, moe
da primi veoma razlicne mnoine vodene pare, prema tomu, kakova
je temperatura u tom prostoru. Kubini metar moe n. pr. da dri
kod 0 0. n a j v i e 4'9 grama, kod 10 pako najvie 9*3 grama,
kod 20 C. najvie 17*2 grama vodene pare.
Nema li prostor u sebi najveu mnoinu, koju moe da dri
kraj svoje temperature, pa u nj metnemo jo vode, izhlapljivat e,
dok se prostor ne nasiti pare.
Imademo li pred sobom uzduh odredjene temperature, koji je
ve sit pare, pa ga ohladimo, e onda ve taj uzduh ne moe da dri
svu paru : dio nje e iz njega izpasti. Ako je n. pr. uzduh od 20 0.
bio sit pare t. j . imao je u svakom kubinom metru 17*2 grama,
pa se ohladi na 10 C , izpast e iz svakoga kubinoga metra go
tovo 8 grama pare, jer uzduh od 10 C. ne moe da dri u ku
binom metru vie od 9*3 grama. Nekoje izuzetke spomenut emo
kasnije.
Ohladi li se uzduh tim, to se dotie jo hladnijih vrstih tje
lesa n. pr. strana posude, sjesti e na njih voda ili led. Nu ohladi
li se cieli onaj uzduh i u svojoj nutrinji, n a i n i t e se m a g l a .
Al treba da za postanak magle jo neto spomenemo, to je A i t k e n
tek nedavno odkrio. Magla se u ohladnjelom uzduhu samo onda tvori,
ako je u njemu uz vodenu paru d r o b n i c a k a k o v i h v r s t i h
t j e l e s a t. j . p r a i n e ili d i m a .
Priredimo li si u posudi umjetnim nainom neto uzduha, iz
kojega smo pomno izvukli svu prainu ili dim, moe se taj uzduh,
kao to prije nadjosmo i u vode, ohladiti dosta daleko izpod rosita,
pa ne e biti magle. Uzduh je p r e s i t pare!
Ove su dakle vrste jezgre glavni uvjet za postajanje magle,
dakle i oblaka, koji nisu nita drugo nego magle, uzdignute visoko
u atmosferu. Razumjet emo sada, zato se u velikim gradovima, oso
bito takovima, gdje je velika industrija, dakle i mnogo vrstih drob
nica u atmosferi, tako rado javljaju guste magle. Reenica London
fog and London smoke" ima sada svoje pravo znaenje. Na zvjez
danu u Grenwichu kraj Londona gledaju od polovice prologa
vieka (18.) svaki dan o podne Sunce. Astronom je A u w e r s naao,
da je broj dana u godini, kad su o podne vidjeli Sunce, od onoga

doba do osamdesetih godina pao od 160 na 115, dakle za punih
45 dana u godini.
Uzroku e se svaki lako domisliti.
Isti je A i t k e n izumio veoma umni nain, da broji vrste
drobnice u jednom kubinom centimetru uzduha, pa je dobio pre-
zanimljive rezultate. Cak na Rigiju ih je naao za vedrog dana u
onom divnom i istom uzduhu alpinskom sedam stotina u kubinom
centimetru; a u oblaku, koji je pokrio vrhunac Rigija, naao je
ak 4200 drobnica! A u sobi, u kojoj su gorila 4 plamena od plina
dvije ure, nabrojio ih je izpod stropa sobe 16 milijuna u kubinom
centimetru uzduha !
Kad sve to znamo, izlazi pitanje o postajanju oblaka ovako :
Uz koje se uvjete ohladi atmosfera?
Tri su naina mogua: 1) uzduh daje neto svoje topline
hladnijemu tlu ili hladnijoj povrini vode ; 2) mieaju se dvije mase
uzduha, nejednako tople, ali obe ili site ili gotovo site vodene pare,
i 3) tlak na uzduh popusti i on se raztee, a da pri tom ni
odkud ne dobiva topline. Od ovih triju naina najobilniji je i naj
izdaniji trei, pa njega i zapada glavna uloga kod postaj anj a oblaka
i oborine.
Prvi je nain ohladjivanja uzrok postajanju m a g l e . Kadgod
se tlo ili povrina vode izbijanjem topline jae ohladi, dakle u jutro,
na veer i u noi, a zimi i po danu, ako nema oblaka a uzduh je
miran, pokrije se najprije povrina Zemlje maglom (nizka magla),
koja onda odozdo gore raste, ako su joj prilike postajanju sveudilj
zgodne. Toplina naime najjae izbija na gornjoj povrini magle, pa
tamo postaje nova magla. Ugrije li se od Sunca teajem dana tlo
izpod magle od ono malo zraka, to kroz tanku njezinu vrstu moe
da dospije do njega, moe se dogoditi, da se dolnja vrsta magle
op'et raztopi u uzduhu i magla se die (visoka magla). Nu mogu
prilike biti i takove, da se najprije od Sunca ugriju najgornje vrste
magle, pa se raztapa magla odozgo dolje; u tim prilikama ostaje
magla najdue na tlu. Yrsta je magle razliito debela: dok je gdje-
kada i vie od tisuu metara debela, pa iz nje vire tek vrhunci
bregova (si. 68.), u drugim joj je prilikama tek nekoliko centi
metara i lebdi ba na tlu. Oblik je redovno veoma jednostavan; to
su horizontalne vrste, koje se stanu komeati i mieati, ako udari
vjetar i kad su ve pri tom, da se razilaze, velimo onda, da se
magla kida. Veoma se zanimljiv pojav pokazuje, ako na povrini

magle struji uzduh, koji ima drugaiju temperaturu, nego magloviti
uzduh : javljaju se na povrini magle pravi pravcati valovi, pa kad
ju gleda odozgo, ini ti se, da vidi uzburkano more.
Mnogo e razlicniji biti oblici, koji postaju, kad se mieaju
dva obujma uzduha razliite temperature. Ili se mieaju samo na
Naprie je u s l i c i : P u y de D o m e (1465 m ) . 1. P u y de Pariou (1223 m.). 2. P u y des Goules

(1157 m.)- 3. P u y de Sarcony ili Chaudron (1158 m . ) . 4. P u y du Grand Suchet (1249 m.).
5. P u y de Corne (1272 m.). 6. P u y de Clierzon (1217 m.). 7. P u y de F r a i s s e (1130 m.).
8. P u y Chopine ili l'corch (1192 m . ) . 9. P u y s de Jume i de la Coquille (1165 m. i
1535 m . ) . 10. P u y de Lonchadire (1206 m.). (Po slici M. Plumandona.)
SI. 68. More oblaka nad srednjom Franeuzkom gledano s observa-

torija na Puy de Dome.
plohi, gdje se dotiu, ili pako ulazi jedan uzduh u drugi u obliku
konaca i vrtloga, kao kad se polako mieaju dvie tekuine. U prvom
e sluaju postati oblaci, svrstani u horizontalnu ravninu, gdje se
ba mieaju oba obujma uzduha razliite temperature: oblaci e biti
horizontalne vrste kao tavani i puno su nalik na nizku maglu. U
drugom e sluaju oblaci imati veoma nepravilne, otrcane oblike,
najudnijih forma. Nu pri tom valja jo da iztaknemo ovo. Pokazalo

se, da se mieanjem dviju masa uzduha od razliite temperature
izluuje iz uzduha u obe razmjerno malo vode i onda, kad su obe
mase site vodene pare i veoma razliite temperature. Evo primjera,
da razbije krivo miljenje, koje se jo danas bani. Nazad 100
godina raunao je Englez Hutton od prilike ovako. Neka se po-
miea kubini metar uzduha od 0 C. s kubinim metrom uzduha
od 20 C. Prvi, ako je sit, ima pare 4*9 grama u sebi, a drugi
17*2 grana. TJ smjesi obih bit e dakle pare 4-9 + 1 7 - 2 = 11-05
grama u svakom kubinom metru. Ako se pomieaju dva ku
bina metra uzduha od 0 C. i 20 C , imat e smjesa tempe
raturu od 10 C. Uzduh od 10" C. pako ne moe da dri u kub.
metru vie nego 9*4 grama pare, dakle e se izluiti iz svakoga
kubinoga metra 1*65 grama vode. Mnogi misle i danas, da je u
ovakovomu mieanju uzduha glavni izvor oborinama. Krivo misle.
Evo zato. Prvo i prvo, riedko e se kada dogoditi, da su obe mase
uzduha, koje se mieaju, ba site uzduha; a nisu li site, izluit e
se jo mnogo manje vode ili nita. Nu i Huttonov zakljuak o
srednjoj temperaturi od 10 0. ne stoji. On bi vriedio samo onda,
kad bi imali posla sa s u h i m uzduhom ili bar s uzduhom, u kojem
je veoma malo pare. Nu ako su pomieane mase gotovo site pare,
bit e temperatura smjese via, jer znamo, da se kod svakoga pre
tvaranja pare u tekuinu razvija toplina, u naem primjeru od sva
koga grama vode toliko, da se kubini metar uzduha ugrije za 2 C.
-
Temperatura smjese ne e biti 10 0., nego l l 6 C , a izluene
-
vode ne e biti 1'65 grama, nego samo l 0 5 grama t. j . jedva
jedanaesti dio vode, koji je bio u smjesi na poetku procesa. Ove
pako male mnoine nisu dosta, da nam raztumae velike mnoine
oborine, koje zaista panu na Zemlju. Ovim nainom dakle niti mogu
postati veliki teki oblaci, niti mogu pasti velike kie. Nu pokazala
se jo jedna neprilika. Kod mieanja ne posvema sitih masa uzduha,
nastaje pojav kondenzacije u obe samo onda, ako se mieaju
u odredjenim omjerima. Nema li tih granica, u obe se ne iz
luuje voda.
Ako dakle masa uzduba s odredjenom temperaturom prodre
u drugu, koja ima drugaiju temperaturu, pokazat e esto pojav,
da e se samo n a k r a t k o v r i e m e n a i n i t i laki o b l a i i , koji
e se opet izgubiti, im se teajem mieanja oni zgodni omjeri iz
gube. Tako postaju one razderane krpice oblaka, koje se tako esto
javljaju, kada je uzdub. nemiran, ali ba radi toga i mienjaju naglo

svoje oblike. Dosta emo esto vidjeti ovakove krpice i na rubovima
velikih gomila oblaka, jer se i tamo ovako mieaju mase uzduha.
Mnogo su postojaniji oblaci, koji postaju na granici, gdje se
mieaju dvie mase uzduha razliite temperature, jedna iznad druge.
Pokazuju veoma liepo karakter horizontalnih vrsta, pa ih ide punim
pravom ime t a v a n i , latinski S t r a t u s ; esto se pokazuju kao jedno
lian pokriva, koji pokriva cielo nebo nad nama. Kako su debeli,
teko je suditi, ako ba sluajno kroz njih ne leti balon. Prije ne
koliko je godina na ovim oblacima Niemac Helmholtz poblie opisao
jo jedan veoma zanimljivi pojav, kojega se ve takosmo kod magle.
Teoretikim je putem naao, da moraju postajati valovi ili talasi,
kad god vrsta uzduha struji nad drugom, koja je rjedja ili gua,
t. j . koja ima drugu temperaturu, ba onako, kao kad struji po
polju, na kojemu je ito ili kad pue po povrini vode. Samo su ti
talasi kud i kamo vei od talasa na itu i na vodi. Od jednoga je
briega vala do drugoga na vodi obino nekoliko metara, na velikom
moru riedko kada 100200 metara. Talasi u uzduhu redovno su
dugaki mnogo stotina metara, esto i nekoliko kilometara. Ove va
love mi na nebu moemo vidjeti, im je u objema vrstama uzduha
dosta pare. Na onim naime mjestima, gdje su bregovi valova, pro
diru mase jedne vrste u drugu; tu se pomieaju i postaju oblaci, koji
imaju posvema oblik uzporednih pruga, pa im je Helmholtz zgodno
dao ime v a l o v i t i o b l a c i (Wogenwolken) (si. 69.). Puhne li na
granici obih vrsta vjetar jo s koje druge strane, pa tim izvede valove
u novom smjeru, razdielit e ovi predjanje pruge ponovno i ciela
e se vrsta oblaka razpasti u poredjane hrpice oblaka, koji se zovu
o v i c e (Schfer- oder Lmmerwolken) (si. 70.). Nu obino im daju
to ime samo onda, kad su tako visoko, da ih vidi na jedan mah
mnogo, kao da je cielo stado ovaca. Ovakih valovitih oblaka ima
u svakoj visini nad Zemljom, ipak vie u srednjim i viim sferama,
nego u niim.
Kad su se 10. studena god. 1893. G r o s s i B e r s o n u balonu
digli iz Berlina vidjee, da se je i magla na tlu, koja nije bila deblja
nego 100 metara, razvrstala u sasma uzporedne pruge, koje su
se na rubovima velikih uma, u kojima ne bijae magle, priljubile
njima, kao valovi vodeni formama obale.
Iza provale na Krakatau god. 1883. javljali su se nekoliko godina
u visini od 6080 kilometara nad Zemljom laki i njeni oblaii,
koji su potjecali od materije, to ju je u uzdub. bacio Krakatau kod

one silne katastrofe. J e s s e u Berlinu ib je fotografirao i na tim
fotografijama dokazao, da su se i oni redjali u talase, makar da je
tamo uzdub 10 tisua puta rjedji nego na Zemlji, dakle tanji nego
u vakuumu naib najboljih uzdunih sisaljaka.
81. 69. Uzporedne pruge oviea (valoviti oblaci).
Ime valoviti oblaci" tek ulazi u nauku. Ako su dva vala ve

razdielila uzporedne pruge u hrpe, koje su jo dosta velike, zovu
ih alto-cumulus" (t. j . visoke gomile); visina im je izmedju 3000
i 5000 metara. Sastoje iz kapljica vode ili snienih kristala. Ako
su pako hrpice male i njene, kako to biva u oblaia sastavljenih
od ledenih iglica, koji lebde u najviim vrstama atmosfere, zovu ih
cirro-cumulus" (t. j . pernate gomile). Svakako je bolje zvati ih
prema poriethi njihovom j e d n o s t r u k i ili d v o s t r u k i t a v a n i

o b l a k a prema tomu, postoje li jednostavne uzporedne pruge ili su
ve razdieljene drugim valom u hrpice. Liepo je ba na nebu gle
dati, kako gdjekada u j e d a n m a h postanu na velikoj plohi one uzpo
redne pruge time, to se od jednom dosad vedro nebo pospe tim pru-
81. 70. Gomile ovica.
gama ili to se jednostavni tavan oblaka najednoc razstavi u duge

uzporedne brazde. Taj nas pojav mnogo podsjea poznatoga pojava na
vodi, kad iznenada vjetar udari nad gladku kao ulje povrinu vode,
pa u malo sekunda cielu povrinu pokrije stotinama valova. Izleti u
balonima potvrdie, da su ovako ve, razmjerno tanke vrste oblaka,
zaista na granici izmedju dviju vrsta zraka razliite temperature, a lome
se u brazde, ako se obje vrste jo k tomu gibaju razliitom brzinom.
S te su strane ovi oblaci vani za ocjenjivanje struja u visokim

vrstama atmosfere.
Nu svi ti oblaci su tvorbe malene i prolazne, koje e dodue
zastrti Sunce, ali Zemlji ne e nikada dati mnogo oborine.
Kud i kamo su vanije one velike gomile oblaka, bielib i
sjajnih kao snieg ili sivih, pa crnih oblaina, koje se u ljetno doba
gomilaju na naem nebu kao velike gore, pa se poslije izliju kao
obilna kia ili strana tuca na polja. Zovemo ih g o m i l e (cumulus).
Da ti oblaci ne mogu da postaju predjanjim nainom, jasno je po tom,
to se pokazuju najvie, kad je najtoplije doba godine i dana. Da
postaju mieanjem, morali bi biti uplji, jer se para kondenzira
samo na povrini, gdje se ba obje uzdune struje mieaju. Uzrok
je ovim oblacima sasma trei: o h l a d j i v a n j e u z d u h a , k a d se
die u vis.
Znamo, da je tlak uzduha tim manji, im se vie penjemo u
atmosferu. Uzduh dakle, koji se sa Zemlje die u vis, dolazi pod sve
manji tlak. Sve uzdunine pako pokazuju svojstvo, da se odmah
razteu, im popusti tlak, koji ih titi. Dakle se i svaka masa zraka,
koja se die u vis, sveudilj raztee, zaprema sve vei obujam. Nu
razteui se troi topline: nema raztezanja bez troenja topline i
to je jae raztezanje, to se troi vie topline. A nije ba maleno
raztezanje zraka, kad se penje u vis ! Digne li se za 3250 metara
(do visine Sonnblicka, najvie meteoroloke postaje u Alpama),
obujam mu je ve za polovicu vei od prvoga, a digne li se do 5600
metara, obujam mu je ve dvostruk.
Zrak e dakle troiti mnogo topline, dok se ovako raztee, a
jer ju iz okolice svoje ne moe da dobije, on se sam o b l a d j u j e
i temperatura mu sveudilj pada. On se ohladi do rosita i jo dalje,
pa se iz njega izluuje vodena para: p o s t a j u o b l a c i .
0 tom e nas osvjedoiti jednostavan pokus sa soda-vodom.
Treba samo da ju otvorimo (t. j . skinemo ovratnik), pa emo vi
djeti, kako joj se u grlu u istom asu naini maglica, koja se iz
boce jo die kao sitan dim.
Raun je pokazao, da se uzduh za svakih 100 metara dizanja
ohladi ravno za 1 C , dok jo nije sit pare. Pone li jedno kon
denzacija vodene pare, treba da se die mnogo vie, dok se ohladi
za 1 0., jer se kod sguivanja razvija neto topline.
Ovo novije miljenje o postanku oblaka, osnovano na meha-
ninoj teoriji topline, donielo je nauci izpitivanje posebnoga pojava,
koji je bio nazad 20 godina predmet ive prepirke u meteorolokim

krugovima. To je u Alpama dobro poznati vibar, koji se zove
Fhn". Vriedno je zaista, da ga ovdje neto iz bliega razmotrimo.
to je F b n ? To je vru i sub vjetar, koji se osobito u proljeu
i jeseni rui s glavnoga bila Alpa u doline na sjevernoj njibovoj
strani, pa kad su zgodne mjestne prilike, zna nabujati do stranog
vibra. Na junomu se nebu jave najprije laki oblaii, koji znadu
narasti kao pravi zid nad vrbom Alpa; uzdub je neobino pro
zraan i to je znak, da dolazi Fbn. Najprije dolazi na mabove, kao
naa bura, im to dalje, postaje naglo sve topliji i jai, a gdjegdje
naraste i do snage vibra (orkana). Uza to postaje vruina uzduba
i sua njegova ljudima nesnosna, osjetljive zaboli glava, vrtoglavica
ib i muka bvata, sve se drvo naglo sui i dosta su puta alpinski
gradii izgorjeli radi Fhna.
U proljee se od njega topi snieg, kao da ga je neto zaa
ralo, lavine i gorski se potoci rue naglo u doline, a lice se kraju
za nekoliko sati sasma izmieni.
Budu da je veoma topao i sub, mislili su prije, da mu je
podrietlo u Sabari. Zasluga je bekoga meteorologa H a n n a, da je
to krivo miljenje oborio i postajanje Fhna liepo raztumaio po
zakonima fizike. On je primietio, da Fhn ba riedko pue ljeti, kad
je u Sahari najvea vruina i sua. Kasnije su mu opet traili izvor
u zapadnoj Indiji, drei ga za ogranak ekvatorijalne uzdune struje.
Nova metoda meteorologikoga iztraivanja, koja je izpitivala,
kakav je tlak atmosfere, kakova joj je vlaga i t. d. dok pue Fhn
na junoj, a kakav na sjevernoj strani Alpa, pokazala je Hannu,
da se Fhn javlja uviek, kad je tlak atmosfere na jugu od Alpa
velik, a na sjeveru m a l e n t. j . kad je na Kanalu ili sjevernom
moru barometriki minimum, a u junoj ili jugoiztonoj Evropi baro-
metriki maksimum. Zrak mora da tee preko Alpa od juga na
sjever : minimum ga barometriki silom vue k sebi. Uzporedo s tim
pokazalo se i to, da Fhn s poetka nema ni visoke temperature
niti je suh vjetar; ta svojstva tek dobiva, kad se rui niz Alpe. Dok
je na junoj strani Alpa, hladan je i vlaan, pa i na bilu je alp
skom jo uviek taki. Fhn dakle ne postaje niti u Africi niti u
Americi, nego ba u Alpama. Gdje je uzrok tomu, da mu se tako jako
promiene svojstva, kad predje preko bila Alpa ?
Zrak se po Hannovu tumaenju die na junoj strani Alpa u
vis u spomenutom sluaju. Na si. 71. vidimo u prorezu brdo 1000
metara visoko. S june se strane S die zrak preko njega i silazi

na sjevernoj strani N u dolinu. Kadgod se digne za 100 metara,
ohladi se zrak za 1 C. Kad se je pako ve toliko ohladio, da je
sit pare, pa se zapoinje pretvaranje pare u vodu, pri emu se raz
vija neto topline, treba da se digne zrak za 200 metara vie, dok
se ohladi za 1 C.
Kad je preao zrak preko bila, pa se sputa natrag u dolinu,
kako pokazuju strjelice, on dolazi pod sve vei tlak, pa se radi toga
stisne, a pri tom se razvija opet toplina i to na svakih 100 metara
padanja opet raste temperatura za 1 C.
Recimo dakle, da je uzduh na dnu brdu (u povrini morskoj)
imao temperaturu 21 C, imat e u visini od 100, 200, 300 i 400
J
metara redom temperature 20 , 19, 18 i 17 C, kako to poka-
Sl. 71. Postajanje Fhna u Alpama.
zuju brojevi na lievoj strani uz horizontalne pravce. Recimo dalje r
da je zrak imao na dnu u kubinomu metru 12*2 grama vodene

pare, bit e on, kad se digne visoko 400 metara, ba sit pare, i ako
jo dalje ohladi svojim dizanjem, poinje izluivanje vode u obliku
sitnih kapljica. Na dnu briega, uz temperaturu od 21 C, mogao
bi bio taj zrak u kubinom metru drati 15 grama pare, dakle mu
je bila vlaga samo 8 1 % . U visini od 400 metra sit je pare i sada
poinju postajati oblaci, a kod daljega dizanja javit e se i kia.
Nu od sada se die zrak po 200 metara, dok se ohladi za 1 C.
dalje: horizontalni su pravci sada dalji jedan od drugoga i tako
dolazi, da je temperatura u visini od 1000 metara tek 14 C. ; a
da je zrak bio sui, bio bi dobio tu temperaturu ve u visini od
700 metara. Uz temperaturu i tlak, to ga ima na uzduh na bilu
brda u visini od 1000 metara, ne moe da dri u kubinomu metru

vie nego 10'8 grama pare, dakle je moralo uz put izpasti iz sva
koga kubinoga metra 1*4 grama vode. Kad se taj uzdub, koji je na
bilu sit pare, sputa na drugoj strani dolje, on se stisne, a tim i
ugrije, pa bi mogao sada u kubinom metru drati i vie nego onih
10*8 grama vodene pare, to ib je sobom donio na vrh brda t. j .
uzduh sada ve nije sit pare. Kako uzduh sve nie pada, on se za
svakih 100 metara padanja ugrije za 1 0., kako pokazuju brojevi
na desnoj strani slike. U naem e primjeru uzduh stii na dno topao
24 0., dakle za puna 3 C. topliji, nego to je na drugoj strani
brda poao u vis. Uz ovu temperaturu mogao bi pako drati 18*2
grama vodene pare u kubinom metru, dok zaista nema vie nego
10*8 grama. Relativna mu vlaga po tom nije vie ni 81%, nego
samo 59%. Uzduh, preavi preko brda, nije samo postao zaista
topliji za 3 C , nego je u njemu i absolutno i relativno mnogo
manje vodene pare, on je s u h
Ovo je bio tek primjer u maloj mjeri. U Alpama se to zbiva
u mnogo veoj mjeri, pa zato se jo jae iztiu karakteristina svoj
stva Fhna. Da je n. pr. bilo visoko 2500 metara, a temperatura,
kao prije 21 uz relativnu vlagu 81%, doao bi zrak na drugoj strani
na dno s temperaturom od 32 0. i relativnom vlagom samo 27%.
Na bilu pako bila bi mu temperatura samo 6', a u kub. metru
drao bi samo 4*5 grama pare. Obeno : Uzduna struja, koja se
topla i puna pare die uz brdo na strani vjetra, ohladjuje se za
dizanja i izluuje neki dio svoje vode kao kiu ili snieg, te prelazi
preko bila hladna i sita pare. Kad se na drugoj strani brda sputa
dolje, ugrije se bre, nego to se je ohladjivala na prvoj strani, pa
dolazi na dno topla i suha.
Prostor, u kojemu se izluuje voda t. j . oblani prostor, oznaen
je u slici crtanjem.
Tim se nainom moe mnogo vode izluiti iz uzduha. Da je
n. pr. u visini morskoj kubini metar uzduha od 20 C. sit pare
t. j . da je u njemu 17*2 grama pare, ohladio bi se, dok se popne
0
4000 metara visoko za 21 C , dakle do 1-5 C. i uz put bi
3
izgubio punih 10 grama vode t. j . / od vode, to je u sebi
5
imao, dakle g o t o v o 10 p u t a vie, nego mieanjem istih mno

ina uzduha.
Nu uz ovo gibanje uzduha postaju i posvema drugaiji
oblaci. Nad bilom briega, gdje uzpon zraka prelazi u sputanje, go-
milaju se velike mase oblaka, kao u silan nasap, koji i stoji gotovo
kao zid nad gorom. U njemu vidi dodue komeanje, ali u cielosti
ostaje na svomu mjestu.
Ujedno je ovo liep primjer, gdje oblak na oko stoji na svomu
mjestu, a ipak njime buji jak vihar. To nas opominje, da ne smi
jemo uviek po gibanju oblaka suditi o gibanju uzduha. Oblak se u
ovom sluaju bez prestanka rui i iznova gradi. Drobnice, od kojih
je sastavljen, lete velikom brzinom, pa se raztope u toplijem uzduhu,
nu istom brzinom dolietaju u nj nove drobnice uzduha, iz kojih
se izluuju nove vodene kapljice i oblak se obnavlja.
Ba kao u ovom najizrazitijem primjeru, tako se stvaraju oblaci
kod svake uzdune struje, koju toplina potjera u vis ili pako manji
tlak uzduha nad onim mjestom.
U ovom posljednjem sluaju sa svih strana zrak tee k onom
mjestu najmanjega tlaka na Zemlji, a gore u visini dakako otie
na sve strane, pa tako nastaje u onom kraju uzduna struja u vis.
Postaju u tim prilikama oblaci, koji moraju imati oblik n a g o m i
l a n i h masa, jer se ovdje zaista para pretvara u vodu u cieloj masi
uzduha, a jer se uza to uzduh penje u vis i proturava kroz oko
lini zrak, imat e oblike zaobljene i tupe. Prema tomu ih ide ime
g o m i l e ili c u m u l u s . Ljetne gomile oblaka, koje se osobito oko
podne tvore, pokazuju redovno r a v n u podnicu, koja oznauje visinu,
u kojoj je u vis potjerana masa zraka sita pare, pa se zapoinje
kondenzacija pare. SI. 72. pokazuje jednu od najkrasnijih fotogra
fija ovakovoga oblaka iz balona, koja je g. 1893. uspjela u Ber
linu; si. 73. opet pokazuje po fotografiiji cielo more oblaka, gdje
se na gornjoj strani prilino dobro iztiu oblani valovi.
I veliki oblaci-kinici nisu nita drugo nego gomile, samo mi
sa Zemlje ne vidimo gornjega diela, nego samo ravnu podnicu nji
hovu. U bregovima zna ovakov oblak kinik i na donjoj strani biti
sav izderan u krpe, nu to potjee od toga, to se uz glavni uzrok
postajanju oblaka, strujanje uzduha u vis, na granici javlja i prije
opisani pojav mieanja.
Ovakove gomile oblaka znadu biti veoma visoke. Ve obini
oblaci kinici, kojima je donja ravna strana jedva nekoliko stotina
metara iznad Zemlje ili tla doline, znadu dosegnuti preko najviih
vrhunaca Alpa. Profesor Riggenbach je n. pr. jedno sa Sntisa
gledao oblak oluje iznad Alguerskih Alpa i po njegovom je mje
renju ravna podnica toga oblaka bila iznad mora 2800 metara, a
najvie glave u gomili sezale su do 13000 metara, dakle do visine

dva pnta vee od Montblanca (4800 metara). Kod ovakovih velikih
gomila, koje nose oluju, kao da utjeu jo nekoji osobiti faktori,
koji masu uzduha jo ivlje i dalje potjeraju u vis, pa tako i kapljice
vode ponesu neobino daleko gore. U ovakovim se oblacima voda
obino prehladi t. j . akoprem joj je temperatura neto izpod nitice,
voda se ne smrzava, nego ostaje tekuina. Ako sada u tu prehla-
djenu masu vode dodje samo nekoliko kristala leda, dosta je to, da
SI. 72. Oblak iz balona fotografiran.
se u njoj u jedan mah smrzne sva voda; nu tim se naglo ugrije

sva masa, a posljedica je, da ju ova toplina jo ee potjera u vis.
Ovaki prehladjeni oblak krije dakle u svom krilu novu snagu, pa
kad se ova najedno razmae, razumjet emo, zato u tekim obla
cima oluje izbijaju svaki as nove gomile, zato tako naglo mienjaju
svoj oblik.
U ovoj crti pokazasmo, kako se tumae najobiniji oblici naih
oblaka iz naina njihovoga postajanja. Razumjet emo sada lako, da
e se osim ovih glavnih oblika moi razviti i drugi prelazni oblici,
ako zajedno utjeu na postajanje oblaka spomenuti faktori. Zato je

medjunarodni kongres meteorologa u Parizu od g. 1889. prihvatio uz
temeljne oblike oblaka: 1. c i r r u s (ovice), 2. c u m u l u s (gomile); 3.
s t r a t u s (tavani); 4. n i m b u s (kinici), jo ove kombinacije ovib temelj-
nibjoblika: 5. c i r r o - s t r a t u s ; 6. c i r r o - c u m u l u s ; 7. a l t o - c u m u l u s ;
8. a l t o - s t r a t u s ; 9. s t r a t o - c u m u l u s i 10. c u m u l o - n i m b u s .
Kako se ove vrste mogu teko opisati rieima, a ipak treba,
da na cielom svietu ista rie znai i istu vrstu oblaka, odluie izdati
atlas sa slikama oblaka. Glavno je djelo, koje ve prije spomenusmo,
81. 73. Oblak iz balona fotografiran.
u Parizu god. 1896. izdani: A t l a s i n t e r n a t i o n a l des n u a g e s "

(Medjunarodni atlas oblaka), izdan po nalogu odbora od Hildebrand-
sona, Riggenbacha i Teisserenc de Borta. TJ njemu je 18 veoma
liepib k o l o r i r a n i h slika oblaka s tekstom u tri jezika (francuzki,
englezki i njemaki).
Jedan je oblik jo i danas dosta nejasan, pa jo uviek ne znamo
rei, kako postaje, a to su one krpice u najviim vrstama atmo
sfere i pravi cirrus ili cirrostratus (si. 74.) Nema sumnje, da su
ove njene tvorbe sastavljene od ledenih iglica, gdjekada se bez
dvojbe mogu svrstati u red valovitib oblaka, nu ipak dosta cesto

pokazuju oblike, kojib ne moemo nikako raztumaiti. Moda emo
skoro razumjeti i ove oblaie, koji su nam mnogo vani, jer su nam
ba oni prvi vjestnici o pojavima, koji se zbivaju u atmosferi veoma
daleko od nas, pa ib smatramo opomenom, da e se vrieme pro-
mieniti. Njima s toga sada ba posveuju meteorolozi osobitu panju.
Cesto se naime dogadja, da je barometriki minimum jo iza Irske,
a ovakove cirruse ve alje do Alpa!
Akoprem su dakle oblaci svakidanji pojav, moda e se koji
italac nai ponukan, da ib od sada gleda drugim okom, pa da po
SI. 74. Najtanji cirrus po fotografiji.
obliku oblaka pokua itati njegovu poviest t. j . kako je postao, kako

se razvija i kako e svriti. I tu e gledati pri poslu silnu prirodu.
Sistematsko motrenje oblaka poelo je inae i u pravoj nauci
tek u nae dane. Do sada su se motritelji ograniili na to, da od
prilike ociene naoblaku t. j . pogledavi svod nebeski, ocienili bi,
kolik dio njegov pokrivaju oblaci. Obino se tako radi i danas po
skali od 10 stupanja. 0 (Nitica) znai sasma vedro nebo, a 10 znai
posvema oblacima zastrto nebo. Nu ima danas ve posebni aparat,
s kojim moemo za svaki sat u danu odrediti kako je s oblacima na
nebu. Austrijski meteorolog P e r n t e r , a kasnije i B i l l w i l l e r , dokazali
su, da se naoblaka i trajanje sunanoga ara prilino dopunjuju.

Ako n. pr. sunce sja 0*65 diela kojega vremena, naoblaka je gotovo
tono 10*65 = 0 3 5 ili 35% nebeskoga svoda. elimo li dakle tono
znati naoblaku, treba da mjerimo, koliko vremena sja sunce. Nu
to posvema tono biljei a u t o g r a f za s u n a n i sjaj", to su ga
nainili Campbell i Stokes (si. 75.). To je staklena kugla e na stupcu
m, koja djeluje kao staklena lea na sunano svjetlo, pa komad papira
pp, namjeten u njezinom aritu, progori ondje, gdje pada arite
kugle na papir, kada sja Sunce. Kako se giba Sunce po nebeskom
svodu, pomie se i arite po papiru, pa ga spali na drugom mjestu.
Na papiru vidimo izeenu crtu f, dok sja Sunce, a ostaje netaknut od
81. 75. Campbellov autograf za sunani sjaj.
ege, ako su oblaci izpred Sunca. Pa tako su za mnoinu oblaka

preko dana ve izali nekoji zakoni. Na vrhovima bregova oko izhoda
Sunca n a j m a n j e je oblaka, a onda naoblaka raste sve do veeri.
Uzrok su tomu oito maglene kapice, koje na vrhuncima postaju,
kad se od dnevne sunane ari uzduna struja stane dizati u vis.
Prestane li vjetar iz doline, a mah preotme vjetar s gore, pada
zrak niz brdo, i oblaci se po malo opet raztope.
U ravnici je to sasma drugaije i mnogo nepravilnije. U jutro
je svagdje vie oblaka (radi magle), a i popodne oko 2 sata, jer je
u to doba najea uzduna struja u vis. Na veer je naoblaka re
dovno manja.
I za visinu oblaka tek su mjerenja zapoela, pa su nali:

Cirrus i cirro-stratus 800010.000 metara.
Cirro-cumulus 60008000
Alto-stratus i alto-cumulus 40006000
Strato - cumulus, cumulus, cumulo-nimbus,
nimbus 10004000
Stratus 5001000
Brzina, kojom oblaci lete po atmosferi, raste naglo s visinom
njibovom. Po Fergussonu i Claytonu vriede ovi brojevi:
Visina oblaka : 200, 1000, 3000, 5000, 7000, 9000
do do do do do do
1000, 3000, 5000, 7000, 9000 11000 metara.
Brzina ljeti: 7-5 8-2 10-6 19-1 23-5 31-1
Brzina zimi: 8-8 14-7 21-6 49-3 54-0
Francuzki meteorolog T e i s s e r e n c de B o r t izradio je karte
za naoblaku na cieloj zemaljskoj kugli, sastavivi crtama mjesta
jednake naoblake (isonefe) pa je uspio da dokae, kako je na
oblaka svagdje na Zemlji vea, gdje se uzduh d i e u vis, a
manja, gdje se s p u t a . Uzduh, koji pada, ugrije se i oblaci se u
njemu po malo tope i razilaze.
Prema tomu ima naa Zemlja oko ekvatora pojas s velikom
naoblakom, jer se tamo uzduh gotovo cielu godinu die u vis. Tomu
se prikljuuju izmedju 15. i 35. stupnja sjeverne i june irine dva
pojasa s malom naoblakom; izmedju 35. i 50. stupnja opet s ve
likom naoblakom, a prema polovima kao da opet pada.
Gornje strane oblaka, na koje sunce sja, odbijaju mnogo
svjetla natrag u svemir. Kad bi dakle mogao gledati Zemlju s ko
jega mjesta izvan atmosfere, pokazala bi se izarana paralelnim
prugama, kako se nama doista pokazuju nekoji planeti, osobito
Jupiter.
Gdje je mnogo oblaka, vidjeli bi svjetle pruge.
To prenosi Teisserenc de Bort i na druge planete. Gdje nam
teleskop pokazuje svietle pjege, tamo su, misli on, kondenzirane
pare, tamo je u njihovoj atmosferi uzduna struja u vis. Po tom
zakljuuje on, kakovo je gdje gibanje uzduha na planetima.
Kad bude studij o naim oblacima, koji se je ba sada u na
uci meteorologikoj prilino razmahao, napredniji, moda emo i o
atmosferi drugih planeta saznati pouzdanijih injenica.
4. K i a , s n i e g i t u c a (oborine).
Uz toplinu uzduba ne utjee na klimatiku vriednost kojega

kraja za organiki ivot nita toliko, koliko mnoina vode, to ju
preko godine prima iz atmosfere i nain, kako se ta mnoina raz-
dieli teajem godine.
Od vajkada su radi toga osobitu pomnju meteorolozi posve
ivali mjerenju kie i sniega, tib glavnib oblika, u kojima voda iz
oblaka pada na Zemlju, spram kojib je trei oblik, makar kako bio
straan u posebnom sluaju, i riedak i malo vaan. Najprije neto
o kii, pa onda o sniegu i tui.
Kad se vodena para u oblaku sgusne u vodu, postaju veoma
s i t n e v o d e n e k u g l i c e , a ne, kako mnogi i danas jo krivo misle,
vodeni mjehurii. Promjer je tim kuglicama 59 deset tisuina jednoga
milimetra do 169 deset tisuina (po Assmannu 0*0059 0*0169
milimetra); D i n e s je naao kuglica s premjerom od 35 tisuina
milimetara, a u gustoj magli pae i od 127 tisuina milimetra. Svaka
je takova kuglica puno tea od uzduha oko nje, pa se moramo pitati,
zato oblak lebdi u u z d u h u ?
Nema sumnje, da se to samo nama tako ini! Kad je uzduh
miran, padaju sve kapljice k Zemlji radi svoje teine. Nu to je
padanje dosta sporo, jer im se opire uzduh. Kapi s premjerom od
1
/ milimetra ne dosegnu veu brzinu padanja od 4 metra u sekundi,
2
a kad su kapi manje, ta se brzina takodjer naglo umanjuje. Nu

kako ove kapljice padajui dolaze u sui i topliji uzduh, brzo iz-
hlape, pa ih nestaje. S druge se strane u gornjim vrstama tvore
nove kapljice, pa zato nam se velika hrpa takih kapljica t. j . oblak
ini, kao da je tielo malo promjenljivo, koje lebdi u uzduhu. Za
pravo je pako u oblaku uviek gibanje: nove kapljice postaju, a
stare se razpadaju.
Postaju li te sitne kapljice u oblaku veoma naglo, stopit e
se mnogo njih u veliku kap vode, ako je temperatura ondje iznad
nitice. Ove mnogo bre padaju na zemlju, pa ne mogu da na putu
opet sasma izhlape, nego dodju do zemlje kao k i a . Naunjaci ju
pomno mjere, a zato im je aparat k i o m j e r " ili o m b r o m e t a r . "
Opisujemo ovdje austrijski oblik toga vanoga aparata (si. 76.). To
je okrugla limena posuda, kojoj je ploha gornja A velika ^ kva
dratnoga metra i ova hvata kiu. Kroz uzku ciev tee ta kia u pod
metnutu asu, u kojoj se skupi. Uzka ju gornja ciev brani od na-
gloga izhlapljivanja. Da izmjeri kiu, digne gornju posudu A i izlije

u posudi d sakupljenu kiu u staklenu au za m j e r e n j e k i e
{desno u slici). Na ovaj je urezana mjera u milimetrima, obino do
deset milimetara, kojib je svaki dalje razdieljen na 10 dielova, tako
-da neposredno moe itati jednu desetinu milimetra. Metne au
s kiom osovno na stol i jednostavno pogleda do koje linije na mjeri
see voda. Mjeri se pako kia u m i l i m e t r i m a t. j . kae se, koliko
bi milimetara visoko stajala voda, to je pala iz oblaka, na ravnoj
plobi, da ju nita ne upije zemlja i da nita ne izblapi. See li
-
voda u ai do , palo je kie 0 7 milimetara; see li do &, palo
je ravnih 3 milimetra, a
see li do c, palo je 4*9 mi
limetara. Kad bi ta ravna
ploha n. pr. bila ba 1
kvadratni metar, a na njoj
stoji voda jedan milimetar
visoko, jasno je, da je na
tom kvadratnom metru -=- 5
ravno jedan milijun ku
binih milimetara vode t. j .
1 kilogram ili 1 litra vode. -=- 3
To e dati za posudu ki-
omjera, koji je samo fa
kvadratnoga metra, tako
djer samo litru vode
( = 0-05 litre). Dakle 0-05
81. 76. Kiomjer (austrijski oblik).
litre u ai za mjerenje
je prema j e d n o m u milimetru kie; bude li u ai pol litre kie,
znak je, da je palo 10 milimetara kie i t. d.
Ako je posuda, koja hvata kiu, drugaija, onda mora i aa
da bude druga. Upotrebljavaju n. pr. mnogo posude, koje imaju
plohu od -fa kvadratnoga metra. Ako pane 1 milimetar kie, to je
u toj posudi ba 1 decilitar, dakle u ai za mjerenje vriedi svaki
decilitar vode za jedan milimetar kie. Bude li u njoj pol litre
vode, znak je, da je palo 5 milimetara kie.
Kako je mjerenje kie za svaku zemlju veoma vana stvar,
jo emo koju rei o namjetaju kiomjera. On treba da stoji na
mjestu, gdje kia moe u nj padati sa svih strana. Posuda treba
da stoji iznad tla toliko visoko, da ju ne moe zatrpati snieg. Ne
smije da stoji na mjestu, kuda vjetar nakupi snieg. Snieg ne e pa

dati u tom sluaju hi kiomjer, a s druge se strane moe dogoditi
i to, da vjetar digne snieg i odnese. Treba li bvatati i mjeriti
snieg, digne se gornja posuda A s kiomjera i aa d, pa snieg
pada u veliku cilindriku posudu B. Snieg se raztopi i onda mjeri
u istoj ai. Do mjesta, gdje je kiomjer namjeten, stoji veoma
mnogo, jer je mnoina kie j a k o o v i s n a o mjestnim prilikama.
Smjesti ga uviek na takovom mjestu, za koje moe misliti, da tako
kao na tom mjestu od prilike pada kia u cieloj okolici. Kiu i
snieg treba mjeriti odmab, im panu, a i inae treba svaki dan bar
jedan put pogledati u kiomjer, nije li u njemu neto vode. Da
dobije pouzdan priegled o mnoini kie u kojem mjestu, tomu se
boe dugi niz godina za mjerenje kie, jer nema pojava u uzduhu,
koji bi bio tako nepravilan kao kia. To je i uzrok, da mi o kii
u raznim krajevima Zemlje znamo mnogo manje pouzdanoga, nego
o drugim meteorolokim pojavima. Evo tomu karakteristinoga pri
mjera. Berlinska je podrunica njemakoga meteorolokoga drutva
nedavno namjestila oko Berlina kiomjere u Charlottenburgu, Plt-
zenseeu, Martiniquefeldu, botanikom vrtu i Steglitzu, da izpita tonost
u mjerenju kie. Ako je godinja mnoina u Charlottenburgu 100,
bila je u Pltzensee-u 99*0, Martiniquefeldu 91*8, botanikom vrtu
89*7, Steglitzu 88*4. Te su razlike veoma velike prema zavjetrini, u
kojoj je bio kiomjer. Na veim observatorijima meteorolokim stoje
danas i savreniji kiomjeri od opisanoga. Jedan od najboljih je danas
u naoj si. 77. nacrtani kiomjer od T J s t e r i - R e i n a c k a u B a s e l u ,
koji s pomou kazala sam biljei, koliko kie pada i u koje doba
dana ili noi. S ovim savrenijim aparatom moemo na papiru, namo
tanom oko valjka, koji se jednolino vrti oko osovine, i poslije od
rediti, koliko je palo kie u makar kojem odsjeku dana ili noi.
Aparat je naime tako udeen, da posuda, koja hvata kiu, svojom
sve veom teinom tlai na elastino pero, koje prema tomu pomie
kazalo na papiru. Kad je posuda puna, izvrne se sama, kia se iz
lije, a posuda se smjesta opet sama namjesti, kako treba. I u Za
grebakom je observatoriju taki kiomjer od g. 1895. namjeten.
Nu kraj svih ovih nepravilnosti dala nam je nauka ipak u
velikim crtama bar sliku o tom, koliko i kako kia pada u raznim
krajevima zemaljske kugle. Vriedno je, da je u glavnom prouimo!
Ponimo s tropskim krajevima. Oko ekvatora je uzak pojas
uzdunib tiina. Gdje taj pojas prolazi tihim i atlantskim oceanom,.
tamo je kraj, koji se iztie i z v a n r e d n o m m n o i n o m kie, radi

toga je najneugodniji kraj za brodare. Uzdub je topao i pun vo
dene pare, a uzduna struja u vis veoma snana. Je li udo, da u
ekvatorijalnom pojasu tiina (kalma) kia pada na dan poprieko
9 sati? Noi su vedrije, jer u noi popusti uzduna struja u vis. Taj
se pojas u atlantskom oceanu neto pomie sa Suncem i u kolovozu
dosegne do 10. stupnja sjeverne irine, pa
se kao kioviti pojas oituje osobito na afri-
kanskoj obali. U veljai se je odmaknuo naj
dalje na jug, pa je samo nekoliko stupanja
od ekvatora daleko, a svoj kioviti znaaj po
kazuje osobito na obali june Amerike. Na
tibom se oceanu mnogo manje taj pojas
mienja, pa se nikada ne odmie daleko od
ekvatora. Na kopnima je jo stalniji, pa je
uviek izmedju 5 i 3 sjeverne irine.
Iz ovoga pojasa evo nekoliko primjera
za poprienu mnoinu kie u godini dana.
Ima : Sierra Leone na zapadnoj obali Afrike
4800 milimetara, Maranbao u Braziliji
izpod ekvatora) 7110 mm., Ka-
narski otoci samo 230 mm. ; Vera
Cruz u Mexiku 4650 mm., Sand-
wich-otoci 1400 mm., Tahiti
1200 mm., Cap York na sje
vernoj obali Australije 2210 mm.
Doba najvee kie pada u trop
skim krajevima na doba godine,
kada Sunce stoji najvie. Kra
jevi oko ekvatora po tom imaju
dvie kiovite periode u godini:
jednu u proljeu, a drugu u 77. Ombrograf od Usteri-Bei-
jesen. Cim dalje odemo od ekva nacha.
tora tim se vie obje periode stapaju u jednu, koja pada u doba naj-
vruega ljeta. U tim krajevima, gdje se temperatura uzduha teajem
godine tako malo mienja, razpada se godina samo u dvie pole: s u h u
p e r i o d u prema naoj zimi i k i o v i t u p e r i o d u prema naemu ljetu.
Radi osobitih prilika pretjee mnoinom kie sve zemlje na
svietu prednja Indija.
TJ okolini gore Ghats pada na godinu 4500 do 6500 mili

metara kie. TJ nutrinji zemlje ne pane vie nego 800 milimetara,
a na obroncima Himalaje, sjeverno od Kalkute raste opet mnoina
kie i dosegne u Cberrapunji, 1250 metara nad morem, najvei
broj, koji je na Zemlji poznat, naime 14200 milimetara na godinu.
I na iztonoj strani bengalskoga zaliva pada mnogo kie : u Maul-
meinu 4445 milimetara, u Akyabu 5570, a u Aracanu 5080 mili
metara na godinu. TJ tim krajevima pada kia tako jako, da je vie
nalik na vodene konce, nego na padajue kapi TJ Cberapunji n. pr.
palo je dne 24. lipnja god. 1876. za 24 sata 1036 mm. kie, a od 12.
do 15. lipnja, dakle za 4 dana, 2591 mm. ili 26 hektolitara na svaki
kvadratni metar. Toliko kie, koliko ovdje zna pasti za jedan dan,
ne pada drugdje u godini dana. U umjerenim se pojasima kia
jednolinije porazdieli na godinje dobi nego u tropskim kra
jevima i poprieko je pada mnogo manje na godinu. Kia se dosta
pravilno razdieli na mjesece, nu ipak ima krajeva, gdje je pane
toliko kao u tropima. Ba je u Dalmaciji mjesto, odlino s te strane:
u C r k v i c a m a pada na godinu 4240 milimetara kie.
Nas u prvom redu zanima E v r o p a . Juna Evropa ima naj
vie kie u zimi, jer esto puu jugozapadni vjetrovi, dok u ljetu
vjetrovi dolaze s kopna. TJ Alpama se godinja mnoina kie popne
do 2000 mm. na godinu. Zapadna obala Evrope ima najvie kie u
jesen radi jugozapadnih vjetrova, koji struje po toplom moru. Ako
se ovi vjetrovi moraju penjati naglo uz brda, nastaje nama dobro
poznata uzduna struja u vis i mnoina oborine raste; n. pr. na
zapadnoj obali Irske pada 1000 mm. kie, a na zapadnoj obali
Norveke izmedju 1000 i 2000 mm. TJ sredini Evrope pada najvie
kie u ljetu, kada ugrijano tlo izvodi krepke uzdune struje u vis,
ali je godinja mnoina mnogo manja, oko 500 mm. Gotovo u cieloj
austro-ugarskoj monarkiji je l i p a n j mjesec, u kojem pane najvie
kie. U Hrvatskoj se u obe natjeu dva mjeseca o prvenstvo:
lipanj i listopad.
Na hrvatskoj obali jadranskoga mora prevladao je listopad
sve do 44. stupnja irine. Nie dolje se iztie studeni, a Krf ima
ve maksimum kie izmedju studenoga i prosinca.
Priloena tablica pokazuje godinju mnoinu kie za 146 mjesta
na zemaljskoj kugli u centimetrima po najnovijim mjerenjima.
Srednja godinja visina kie za nekoja mjesta na Zemlji u

centimetrima.
Troms 104 Leipzig 54 Mietei 89
Bergen 186 Dresden 54 Rim 80
Kristianija 59 Varava 58 Atena 39
Upsala 56 B reslava 56 Carigrad 70
Kopenhagen 59 Strassburg 67 Jerusolim 49
Edinburgh 59 Mnchen 81 Aleksandrija 22
Manchester 90 Plzenj 50 Suez 3
London 61 Prag 47 Petrograd 42
Dublin 74 Brno 50 Odessa 36
Pariz 58 Be 59 Barnaul 23
Bordeaux 66 Krakov 63 Peking 61
Lyon 78 Lavov 68 Sitka 225
Marseille 55 Sibinj 66 S. Francisko 60
Valladolid 32 Budapeta 53 NewYork 120
Madrid 38 Zagreb 90 Buenos Ayres 87
Zaragossa 33 Sv. Bernhard [2470 m . ] 112 Algir 79
Gibraltar 76 Zrich 110 Adelaide 54
Lissabon 73 Salzburg 116 Sydney 129
Sierra Estrella [1440] 391 Innsbruck 87 Hilo (Havaii) 369
Kiel 65 Cjelovac 96 Batavia 178
Hamburg 66 Gradac 79 Buitenzorg (265 m.) 446
Hannover 57 Ljubljana 142 Rio de Janeiro 121
Brssel 71 Trst 111 Cayenne 330
Kln 59 Rieka 153 Havanna 232
Frankfurt n. M 62 Hvar 79 Calcuta 167
Brocken (vrh 1142 m.) 167 Crkvice (1050 m.) 429 Bombay 188
Berlin 59 Krf 132 Cerra Punji [1250 m . ] 1480
i u naim krajevima se gdjekada prolomi oblak, pa pane

neobina mnoina kie. Tako je n. pr. na Rieci dne 30. rujna god.
x
1892. za 8 / sati palo 208 milimetara t. j . 24*5 mm. na sat; za
8
48 sati palo je ondje 515 milimetara.

Tko se potrudi, da proui gornju tablicu, nai e najprije, da
je godinja mnoina kie dosta razlina: uz Suez sa 30 milimetara
i Bishop Creek (u Kaliforniji) sa 33 mm. na godinu nalazimo na
iztonoj obali Brazilije mjesta sa 3612 mm., a u Indiji jo vie.
I zakone e nekoje pokazati ova tablica. Za mnoinu je kie u
prvom redu odluna blizina mora. U drugom redu svi uzroci uzdunoj
struji u vis, koja prija sguivanju vodene pare. Gdje se dakle
esto javljaju vrtlozi u uzdunom oceanu, u kojima se uzduh penje
u vis, tamo pada vie kie. Gdje se vjetar mora penjati uz visok
brieg ( l u v - s t r a n a gore) raste mnoina do neke visine, a onda

opet pada. Na drugoj strani gore, gdje se uzduh. sputa ( l e e - s t r a n a
gore), tamo je opet manje kie, a postaju poznati nam pojavi
Fhna. Lo omis ima za to liep primjer s obale tihoga oceana u sje
vernoj Americi, koji ovamo meemo :
Luv-strana Lee-strana
Vrhunac gore
i
Sakramento
Carson-city
Postaja
Auburn
Truckel
I muka
Winne-
Colfax
Cisko
Visina nad morem
11 415 738 800 2139 1774 1411 1328
u metrima :
Kia u mili
520 840 1150 1460 1220 750 300 220
metrima :
H i l l je na indijskim postajama oko Himalaje dokazao, da se

visina, do koje oborina raste na strani vjetra, podudara s visinom,
u kojoj se poinje sguivanje pare u uzdunoj struji u vis. Na nie
postaje dolazi manje kie, jer se kod padanja neto od svake ka
pljice izhlapi, a na vie postaje takodjer manje, jer je dio oblaka,
iz kojega pada kia, ve izpod njih.
Visi neto napokon i o tom, pod kojim se kutom uzpinje
brieg. Ako je 45 stupanja, oborina je dvostruka spram one u
ravnom kraju.
0 oborini u gradu Zagrebu imamo sada pouzdanih podataka
u radnji Dr. Mohoroviia.* Iz ove za klimatike prilike hrvatskoga
glavnoga grada vane radnje priobujemo ovdje nekoje podatke. TJ
sliedeoj tablici zabiljeene su u m i l i m e t r i m a mnoine oborine,
koje su pale od godine 1862. do konca godine 1895. u svakom
mjesecu. TJ posljednjem redku zabiljeene su srednje mnoine
oborine za svaki mjesec, kako izlaze iz opaanja od 30 godina
(1866.1895.).
* Izpor.: M o h o r o v i i : Klima grada Zagreba. I. Dio. Oborine. Rad
jugosl. akademije. Knj. 131. Zagreb 1897.
Mnoina oborine u Zagrebu ubiljeena od god. 1862. do 1895.

M
c3
0
m m GO PH
Hol 19-8 66-9 730 87-0 39-2 "53" "72 ! 7 7

82-2 103-9 "38^5
35-3 7-1 101-9 32-9 55'2 77-9 47-1 61-4 77-9 31-1102-3 16-6
20-5 91-9 59-9 71-7 82-9 147-3 111-7 79-2 206-9 17-3 124-7 35-4
131-4 34-9 131-8 4-3 21-2 161-5 70-0 52-5 10-9 110-8 34-5 8-5
34-3 97-8103-0, 70-8 88-7 35-7 189-0 105-4 164-2 41-4 111-8 32-8
112-6 50-7 67-3 68-1 73-9 109-5 64-2 51-6 52-1 143-1 21-8 126-2
53-6 2-5 62-2| 89-8 43-1 54-9 90-0 42-1 45-0 77-2 68-2 123-1
15-3 34-3 82-6 107-1 89-7 104-3 61-3 59-0 42-2 128-5 77-6 122-4
50-0 50-0 48-1 48.5 61-5 132-9 78-2 265-9 39-5 120-1 108-7 101.9
59-1 6-1 53-4 48-5 130-0 128-3 45-3 48-5 84-3 120-1 163-9 35-4
69-7 36-4 66-9 83-5 33-6 96-7 28-8 96-5 138-3 174-2 92-1 57-2
71-4 103-6 431 90-8 128-8 65-1 63-8 61-7 80-2 42-9 47-0 9-2
14-5 50-6 26-7 79-9 145.3 136-5 93-4 166-8
66-8 22-7 68-3 44-5 177-7
14-9 73-6 19-8 28-5 70-4 89-9 84-9 86.9 471 218-1 116-6 32-7
39-4 95-4 115-4 80-0 178-8 145-1 106-1 96-3 122-2 49-6 67-7 88-3
63-3 51-7 33-3 91-2 65-1 50-4 48-8 11-1 68-0 34-8 73-2 80-8
60-0 1-3 32-0 40-4 90-7 83-6 221-1 116-3 114-914-9 204-7 162-8 66-8
57-9 120-9 51-2 115-8 125-9 36-9 58-2 81-7 52-7 117-1 83-9 36-2
22-3 56-2 10-21 38-3 159-0 113-5 108-9 145-6 131-8 116-4 105-1 42-0
98-5 31-6 74-8: 88.6 32-6 77-4 54-5 55-7 59-5 204-3 13-4 35-8
6-5 22-2 54-5 38-5 46-7 102-1 102-7 140-8 142-8 142-8 88-0 80-6
9-5 26-7 72-9 49-6 86-6 137-3 56-1 43-0 89-4 100-2 129-3 33-0
7-9 23-8 44-7 97-1 32-1 134-0 90-1112-3
90-1 12-3 56-9 122-4 30-2 126-9
38-9 31-6 37-1 90-6 109-4 51-3 28-7 125-9 52-3 138-2 19-8 54-7
128-7 30-6 69-0, 84-6 25-8 167-4 41-7 106-5 60-0 45-3 70-9 74-4
22-2 29-4 86-2, 25-7 112-1 59-8 31-1 53-1 63-0 81-5 141-7 97-1
26-3 36-4 86-8 74-5 106-6 100-7 81-4 68-8 53-9 146-3 38-5 21-7
29-9 102-0 54-0407-2 60-3 115-6 115-1 51-2 167-4 110-8 50-9 11-6
8-6 6-9 30-7 1340 86-7 967 60-4 38.2 51-2 92-7 113-3 437
77-6 1-1 80-0 95-6 77-2 65-1 160-0 42-3 44-4 11-8 47-8 39-8
71-8 44-1 49-7 88-3 98-9 139-2 82-7 76-0 59-1 65-2 17-3 57-1
50-3 47-5 40-3, 7-2 22-4 185-8 128-7 16-8 66-9 75-8 163-6 25-1
20.1 16-6 9'5 55-8 127-7 99-1 49-5 97-6 61-7 128-3 50-9 54-0
89-7 108-8 75-6'104-3 61-9 99-0 66-6 98-1 173 2701 37-5 97-5
1866-95| 47-5| 46-4| 56-Oj 74-l| 85-7|100-5| 83-0] 85-4| 75-0|113-l| 78-5| 66-2J 911-4
Izlazi dakle po biljeenju od 30 godina, da je srednja godinja

mnoina oborine u Zagrebu 911*4 milimetara (okruglo 91 eentimetar).
Najvie dana s oborinom ima poprieko mjesec lipanj (13*45 dana),
najmanje veljaa (8*1 dana). U godini ima poprieko 133 dana s obo
rinom. Najranije je pao snieg g. 1871. naime dne 14. listopada. Naj
kasnije je padao g. 1895. dne 15. svibnja. Najvie je kie palo za 24
sata dne 4. listopada g. 1888. naime 76 milimetara. Izlazi dalje iz ovib
biljeaka, da je negdje oko godine 1860. i g. 1890. najmanje kie pa
dalo u godini dana, a izmedju godina 1870. i 1880. najvie. Po raunu
pisca razprave izlazi, da se mnoina godinje oborine 'periodino

mienja u Zagrebu t. j . ima niz godina, kada pada sve vie kie, onda
opet dolazi niz godina, kada je pada sve manje; ponovno raste i pada.
Duina je ove periode 30*5 godina. Dakle uviek nakon 3 0 5 godina
imamo oekivati u Zagrebu godine s velikom oborinom. Posljednja
godina s velikom oborinom bila je g. 1876. a blinja e biti oko
godine 1907. Po raunu V. L a p a i n e - a * i velike se vode u Savi
ponavljaju nakon 30*5 godina. Takove bijahu godine 1847. i g. 1878.,
pa e opet biti g. 1908.
IlifiSi IBB
w
mm
I
Ili
II
mm
SI. 78. Kristali sniega po Musohenbrocku.
Kad se govori o oborinama, razumieva se u tom i s n i e g . Za

mjerenje se snieg raztopi i mjeri kao i kia. Ovdje je mjesto da o
postanku sniega i njegovim osobitim oblicima neto reemo. Kadgod
se vodena para mora sgusnuti uz temperaturu izpod nitice, prima
oborina oblik leda i ini figure, sastavljene od estorostranih kri
stala, koji se znadu sloiti u liepe zviezde obino sa est strana. To
su p a h u l j i c e s n i e g a (si. 78.).
* Izpor. V. L a p ai n e : Male i velike vode u Savi. Viesti ininira i arhi

tekta. God. 1897. br. 2.
Gdje je temperatura izpod nitice, ostaje oborina kao snieg

na zemlji i lei due. Na morima, u tropskim krajevima, a i veem
dielu umjerenoga pojasa pada sva oborina kao kia. U studenom je
pojasu pako gotovo sva u obliku sniega. Na visokim je bregovima
takodjer snieg glavna oborina. Najvea mnoina sniega, to padne
preko zime, raztopi se u ljetu, ali ne sav; neto ga ostane na
zemlji preko cieloga ljeta. Najniu granicu, do koje taj snieg (vjeni
Firn) see, zovu g r a n i c o m s n i e g a . U polarnim je krajevima veoma
nizka, oko ekvatora se digne visoko. Gdje je, to visi u prvom redu
o snagi ljetnoga ara sunanoga, ali neto i o mjestnim prilikama.
Na otoku Jan Mayen je n. pr. 700 metara nad povrinom mora, u
Norvekoj 800 do 1600 metara, u Alpama 2700 metara, na suboj
strani Himalaje 5300 metara, na junoj vlanoj strani 4300 metara,
u Andama (na ekvatoru) 4300 metara, a kod Magellanove ceste
opet 1130 metara.
Gdje snieg ostaje dugo vremena, tu se donje njegove vrste po
malo pretvaraju u led, i taj se led kao kakova gusta masa sputa
s kose gorske u doline, nalik na ledenu rieku. To su l e d e n j a c i ili
p l a z u r i (Gletscher). Svagdje ih je na Zemlji, gdje se sgusnuta para
iz oblaka obara kao snieg, samo ako ga dosta pada. Gdjegdje se
sputaju duboko u doline. U Grnlandu, gdje je gotovo sva nu
tarnja strana pokrita ledenjacima, na Spitzbergenu, pa u antark-
tinom(?) kopnu, od kojega do sada nisu nita ni vidjeli, nego le
dena polja njegova, seu ledenjaci do obale morske, pae idu i u
more. Nu, kako je led laki od morske vode, kua da pliva po njemu,
pa se zato okrajci tih ledenjaka odkinu i plivaju po oceanu kao
golemi ledeni bregovi, gdjekada nekoliko stotina metara dugi i i
roki. Vjetrovi ih tako odnesu esto daleko u toplije krajeve, prije nego
to dospiju da se raztope. U atlantskom oceanu zalaze jo u Golfstrom
na iztoku New-Foundlanda, a u junom oceanu se probiju ak do
rta dobre nade, primiu se Tasmaniji i dosta ih je jo kod Cap
Horna. Oni dosta ohlade more, po kojemu plivaju. Sniena polja i
ledenjaci utjeu na podneblje kraja dosta jako, jer pospjeuju svojim
ohladjivanjem uzduha postanak oborina.
Na koncu jo nekoliko riei o kii kao faktoru podneblja
(klime). Da je kia jedan od prvih faktora, za to, da ljudi mogu obita
vati u kojemu kraju, to zna svatko iz svoga izkustva, jer je jamano
doivio neprilike, koje se pokau, im izostane kia nekoliko ne
djelja. Yriedno je dakle, da ovdje sloimo sve, to utjee na posta-
janje kie. Tu su u prvomu redu v j e t r o v i , koji sobom daleko nose

u kopna velike mase vodene pare iz mora i oceana. 0 njima govori
posebni lanak. Drugi su vani faktor b r e g o v i . Vidjesmo kod
Fhna, kako silno utjee brieg na to, da se vodena para sgusne,
a tim i na mnoinu oborine. Oni sile obene uzdune struje, da se
diu uz brdo, a i sami bude uzdune struje u vis, iz kojih se izlee
kia ili snieg. Radi toga se u svim klimatima osobito iztie utje
canje bregova na mnoinu oborine; bregoviti su krajevi kao otoci
na zemaljskoj kugli, na kojima je i ee i vie kie, nego naokolo.
Trei je vani faktor uma. Staro je ve miljenje, da ume utjeu
na to, koliko padne kie i kako esto pada, pa da krajevi, u kojima
se siee uma nerazborito, postanu suhi i neplodni, razboritim pako
uzgajanjem uma opet dobiju vie kie. Nauna su iztraivanja Eber-
mayera, Grahama i Rohlfsa to i potvrdila. Napose pako izlazi to iz
meteorolokih izvjetaja B l a n f o r d a za britsku iztonu Indiju, gdje
su u jednom kraju sadili umu, pa je mnoina kie od god. 1875.
amo poskoila za 150 milimetara. J. S t u d n i k a dokazao je to za
eku, a jedan od najljepih primjera za to je otok St. Helena, na
kojemu danas dva puta toliko kie pada kao za vremena, kad je
ondje ivio zarobljeni Napoleon I., a to radi toga, to su posadili
mnogo ume. I drugih je primjera tomu do volje.
Do toga, kolika je poprieko toplina uzduha i koliko i kada
pada kia, u prvomu redu stoji sposobnost kojega mjesta za trajno
ivovanje ljudi u njemu i za bogatstvo ivota, koji e se u njemu
razviti. Krajevi s malo kie ili nita jesu radi toga p u s t i n j e , a ima
ih prilino na zemlji, ine cieli pas, koji se provlai sjevernom
Afrikom izmedju 18. i 30. stupnja sjeverne irine kao Sahara i li-
byjska pustinja, pa onda prelazi u Aziju preko Arabije, Syrije, Meso-
potamije u visoinu Irana sve do Inda. U tom su pasu krajevi, u
kojima pada najmanje kie na cielom svietu. N. pr. Biskra u Al-
giru 220 milimetara, Aleksandrija u Egiptu 210 milimetara i Suez
30 milimetara. Na sjeveroiztoku mu se prikljuuju stepe u nizinama
oko Kaspijskog mora (Astrahan 120 milimetara, Aleksandrovsk 130
milimetara). Jo dalje na iztok je u viencu najviih gora zemaljskih
pustinja Gobi. Bregovi naokolo sgusnu svu paru, koja s vjetrovima
dolazi i zato ulaze suhi u pustinju Gobi. Manjak od nekoliko sto
tina milimetara kie na godinu, pretvori cieli kraj u pustinju! I u
sjevernoj Americi ima takovih krajeva, na iztonoj strani gore pe
ina (Felsengebirge) i na iztoku Kalifornije. U junoj Americi do-
m
biva kraj ok rieke Amazona dosta kie, nu za udo malo zapadna;
strana Anda, makar da je uz ocean, jer obino puu iztoni vje
trovi, koji preko Anda dodju subi na zapadnu stranu.
Razmjerno riedak Oblik oborine je t u a i solika. Dogadja se
kadkada, da ve gotove kapi kie padaju kroz hladniju vrstu uz
duha, pa se pri tom smrznu ili se opet pahuljice sniega i kapljice
magle smotaju u sitne komadie leda to je solika. Od nje se
razlikuje tua u tomu, da se kod ove obino prozirne vrste leda
slegnu oko sniene jezgre i komadi su leda mnogo vei, kako to
liepo pokazuje si. 79. u prorezu. Oblici su tue dosta raznolini,
kako pokazuje naa si. 80. ; ipak je najobiniji oblik okrugli. Srednja
su zrna padala s tuom od 12. rujna god. 1863. u Tiflisu i naslikana
81. 79. Sjekotina tuina zrna, koja pokazuje unutranju strukturu.
su za petrogradsku akademiju. Ostala zrna potjeu od tue, koja je

29. srpnja g. 1871. padala u Francuzkoj pod veer oko 6 sati. Veli
ine su prave. Vidi se, da zrna mogu imati najrazlinije oblike,
poami od obine smrznute kapi vodene, pa sve do najudnijih sa
stavljenih oblika. Nali su ve komada tue tekih vie nego 1
kilogram. Naa si. 81. pokazuje osobito veliku tuu, koja je harala
u kolovozu g. 1879. u Queenstownu (rt dobre nade). Razlupala je
cigle na krovovima, ubijala koze. Na mjestu nainie sliku, koju
ovdje iznosimo, da bude jasnija veliina tih zrna. Kako postaje tua,
jo uviek nije posvema jasno. Stalno je, da se i kod ovoga pojava,
kao i kod nagle kie, sguivanje vodene pare zbiva veoma brzo i
obilno, a tomu treba, da se veoma vlaan uzduh die veoma naglo
u visinu. Pitanje je sada, zato se voda u takovomu oblaku tako
jako ohladi i zato zrna tue tako dugo lebde u oblaku, da mogu
ponovno na se primati nove vrste leda?
Po V o l t i n o j teoriji tue, koju je nedavno M a r a n g o n i bitno
popravio, tumai se tua ovako. Po toj teoriji kapi kie, koje postaju u
81. 80. Bazni oblici tue.
oblaku, ponovno izblapljuju radi veoma estokoga gibanja u takovom

oblaku. Nu da izhlapi jedan kilogram vode, za to se potroi toliko
x
topline, koliko za 7 /i kilograma vode, da se smrzne. Kada znamo
ovu fizikalnu istinu, jamano nam ne e biti udno, to se u razmjerno
nizkim vrstama uzduha zna gdjekada nainiti tolika mnoina leda.
Da raztumai dugo lebdenje zrna u visinu, upotriebio je Volta elek

tricitet. Po tom, to se u zrnu tue esto nadju izmjenice prozirne i
sniene vrste leda, moemo zakljuiti, da zrno tue skae tamo i amo
medju dva oblaka s protivnim elektricitetima. Jedan je oblak sastav
ljen od kapi kie, a drugi od kristala sniega. A da u oblaku, koji
nosi sobom tuu, zaista mora da bude velikib mnoina protivnoga
elektriciteta, to pokazuju neprestane sijavice, koje se esto vide uz
oluju s tuom. To su pako
munje, koje ne skau od
oblaka k zemlji, nego od
jednoga di eia oblaka k dru
gomu. Oluja s tuom zna
silne mase leda baciti na
zemlju. Primjer neka bude
iz najnovijega vremena
oluja s tuom od 7. lipnja SEES
g. 1894., koja se je izsula
u jutro toga dana ba nad
BS!
Be. U sredini je grada
m
-
palo 43 5 milimetara obo
rine, gotovo sve u obliku
tue, a to e rei gotovo
sto kilograma na svaki
kvadratni metar! Be je
iza oluje bio nalik na bom
bardirani grad. Za neko
liko se minuta razlupalo
vie nego jedan milijun
staklenik ploa; stabla su
ostala bez lia, a jo SI. 81. Tua kao narana velika.
kasno na veer jmogao si
u ulicama grada gledati velike brpe leda, preko kojib nisi mogao
pogledati !
Spoznaja, da je oborina ponajvaniji uvjet napredovanju ljudi,
dala je povoda pitanju, ne bi li se mogla kia umjetnim nainom
izazvati. Mnogo se pisalo prije nekoliko godina o pokusima u
Texasu, da se eksplozijama izazove umjetna kia. Tonog mjerenja
oborine, koju da su kod tib pokusa dobili, nije bilo ; radi toga iz
vjeima nisu pravo vjerovali, akoprem se mora priznati, da nije
nemogue umjetnim nainom izazvati kiu. Nu prije e jamano

trebati da strunjaci pomno proue sve potankosti kod sguivanja
pare i tvorenja kapi, koje su danas jo nepoznate. Sva je prilika,
da i elektricitet dosta utjee, kada se sitne kapljice magle slievaju
u vee kapi. Radi toga su ve i pokuali iz oblaka dobiti kiu i
tim, da su mu umjetnim nainom oduzeli neto elektriciteta. Vele,
da su i ti pokusi dobro uspjeli. Tu smo ve preli sa stalne pod
loge istine na polje spekulacija. Sto e biti od njib, to e pokazati
nedaleka moda budunost.
Kako je ne samo za poznavanje klime, nego za mnoge tebnike

radnje u svakoj zemlji prieko nudno, da se zna, koliko se obori vode
poprieko u godini dana iz atmosfere, postao je trudom zemalj. gra-
djevnoga odsjeka a trokom zemaljskim u Hrvatskoj i Slavoniji od
posljednib 20 godina prilian broj postaja, na kojima se mjeri
redovno oborina. Zovu se o m b r o m e t r i j s k e p o s t a j e ili postaje za
m j e r e n j e k i e . Svi se ovi podatci kupe i izraunavaju kod gradjev-
noga odsjeka kr. zemaljske vlade u Zagrebu, koji je do sada ve
izdao tri publikacije o toj stvari: 1. Oborine u kraljevinab Hrvatskoj
i Slavoniji. U Zagrebu 1891.; 2. Oborine u kraljevinab Hrvatskoj
i Slavoniji do konca godine 1892. Zagreb 1893., i 3. Oborine u
kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji godine 1893. U Zagrebu 1897.
Hvala tomu nastojanju, poznajemo danas ovaj ponajvaniji kli-
matiki elemenat prilino dobro. Po ovima dajemo naim itateljima
u jednoj tablici priegled o srednjoj godinjoj mnoini oborine u
veem broju mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji.
Koncem godine 1892. bilo je u Hrvatskoj i Slavoniji u svemu
48 ombrometrijskib postaja, a teajem godine 1893. porasao je pae
broj njibov na 64. Od tib je, postaja bilo njib 7 kod podpunib
meteorolokib tacija u Bakru, Gospiu, Osieku, Rakovcu kraj Kar
lovca, na Rieci, u Senju i u Zagrebu, doim su ostale bile lib
ombrometrijke tacije. Po broju godina, koliko se mjerila oborina
do konca g. 1892., razdielile su se ove postaje ovako :
1 postaja mjeri 31 godinu. 2 postaje mjere 8 godina.
2 20 2 ,, 7
1 19 9 6
10 15 4 5
2 15 1 n n 4 B
5 postaja mjeri 14 godinu. 3 postaje mjere 2 godine.

4 n V 13 1 1 it
1 . 12
U naoj su tablici sve postaje, koje su mjerile oborinu bar
pet godina do konca godine 1892. U svemu ib je 42 (bez Zagreba,
za koji je umetnuta ve prije posebna tablica).
U priloenoj tablici je uz svako mjesto u prvom redku visina
postaje iznad mora u metrima, u drugom i treem njegova geo
grafska irina i duina (ova od Ferro-a), a u treem broj godina,
koliko se mjerila oborina. U etvrtom je redku zabiljeena srednja
godinja oborina na temelju mjerenja izvedenih do konca godine
1892., a izraena je u centimetrima. TJ petom je redku zabiljeena
najvea do sada opaena godinja oborina, a pod njom odmah go
dina, u kojoj je pala. Na koncu dolazi redak, u kojemu je zabi
ljeeno, koliko je poprieko dana u godini, kad pada oborina (kia
snieg, tua).
Iz tablice se mogu izvoditi dosta zanimljivi zakljuci.
Veina postaja, koje su mjerile oborinu dui niz godina, po
ele su taj posao godine 1877. po nalogu bive krajike uprave.
Poradi toga nai emo sva ta mjesta u bivoj Krajini. Kao godina
s najveom oborinom iztie se u tim mjestima godina 1878., doim
je po Zagrebakim podatcima takova bila godina 1876. Kod postaja
pako, koje su poele svoja mjerenja poslije ovih godina, s najveom
oborinom iztie se opet godina 1889. kao godina, gdje je bilo
mnogo oborine. Potvrdjuje se dakle za cielu Hrvatsku, da je negdje
izmedju 1876.1878. bilo doba velikih oborina.
Tko se zadube u prouavanje ove zanimljive tablice, moi e
doi i do drugih zanimljivih rezultata. Nije ovdje mjesto, da raz-
predamo stvar dalje.
KuCera: Vrieme. 13
njezina
mora u
godina
oborine
metrima
u centi
Najvea
metrima
oborina i
Broj dana,
Srednja go
Broj godina
kad je bilo
(od Ferro-a)
Visina iznad
Geogr. irina
Geogr. duina
dinja oborina
ii
w
Bag (Karlobag)
CO *
1 1
co
i_i 00 H H* H- CO H- rf^ tO
Hi co -a ^ u
e*, toto coo; o Bakar CO
to e n e o co " ' CD
Q.
Hi CO Hi rr. u CO Ol rf*- Hi
Belo var O
CO
"S
O CO 2 O H i Cg COCg CTS Brod na Savi co
CL
~, CO 1 rp- ' O l CO CO rf^ Hi

Daruvar
EN
(-i O
t-i COCO CO H)K ^ Q_
OS COCO ^ . , 1
CO CO CO O l CO Fuine
INS -3 CO CD ~ ' CO
h-
co<
h-1 GO Hi Hi ^ 5 ts hH Hi
to co os Hi ~Z o i co o< H Glina o'
Hi tC CO Hi CTS - o - o (SS
-i O
H c e t o H os*. o< CR
CO - < 1 CO tsOJ CO*' OS Gospi O
co c c r i ^ co ^ _ > - o ~ o Q,
Hi
Hi COCO CO u WOJ H|(i Ol
o co rf^ o H c o co os Graac
Hi
Hi CO , CO K 5
H QO S S U
OS J
WO< 'SH Gradika Nova co
Hi CO ' o
^H' f
o CD
Hi
Hi CO Hi O CO * e
H co o 3- S ^ hfe- cd qj g? Gradika Stara 3
Hi
Hi 00 tO CO L_I hH- CO H i hH- OS 3
rH- CO ~3 O M CO IO ^ Ol CO Jasenak co"
1i Hi U J ^ O - O Q Q co
--
(V, CO Hi _ CO CO Hi rfx co
Jasenovac 3"
ce 3g g g K 9 1 g
1 OJ
H
-O C o c o -, C O C O C O ^ H i
W g CO S OS -. OSO- OS Jelenska
Hi
C O C O - O i C O O i r f ^ C O <
Sv. Ivan Zelina OJ
g g co o! os Lg . g *
cd go oi H 1
w w co
en

Karlovci O
CD 2 OS -3 ^C.^ S? C
Hi
Hi C O H i Hi tO CO Hi *>- Hi
co -a co o t r i o c o t f ^ o i H Kostajnica CO
CC CO CO Hi CS ^ o 0
Hi <
H C O r m HCO O J ^ H O
Kravarsko
g 00 CO Ol w o OiCg
Hi
0 0
Ol -O CT H i CO rf^ CO
Kri Vojni
Hi
CD 9, CD -J H i C O r f ^ H i
CO g S i2 o Cfl| COOS g. Krievac
Hi M
SS co t o w CO rf*- Hi
O C O H i ^ 1
O S H ^ C D O l w Kutina
cd c o r i ^ os ^ > .
l?6
Broj
njezina
godina
Najvea
oborine
mora u
metrima
u centi
metrima
oborina i
kad je bilo
Broj dana,
godina
Srednja go
(od Ferro-a)
Visina iznad
Geogr. irina
dinja oborina
Geogr. duina
1 h-i 1
h- OO 1i h-i ^ OS h- ^ tO
O GO tO M ~, 0 3 Oi 0 3 CS ^ Lepoglava
-q C> Ol t^. G C ~ < , ~ 0 a i
1
)
1
l-i C O I - , 0 o j h - ' ^ I - i
l-i C O O S .~ CS tf^ Oi -3 Meenani
_j co OO O i - = - o >
1
h-
1
M CO M rr i_i I 0 3 Oi rf*- ~
ii -i O gn m m coif- SS Mitrovica
l-l
1i CO M !-> CH OS 1> hfi- OS
rf*- 00-3 03 - tr ^ to es oi to Ogulin
Ol Ol OJ Ol OS - o - o w
h-i
1
I- OO l-i , u bSCfl O J ^ fr,
1 - 1 1
~' tr g to es o oo jr Osiek, grad
OS OD tf- 0 3 - 0 - 0
1
h-
M OO h-i l-i ,_. Ol 0 3 Ol tf^ rf*
O ~3 rf^ O ^ rf^ t o to ^ O Otoac
l-i O t O tO CS ~ o - o jo
1i
M CO 1 os tO rf^ O S O !
CTS co
Jg 22
i OS ~ o ~ o
-3 qq
Pakrac
1
(-
I- CO l-i m Ol OS tO ^ l-i
O -3 M S 1
Oi 05 01 O Petrinja
l_i O O O
S ' i_i - - Cl
11
M- 1
O D , u COOS M * . M
t- -3 2 S OS -3 O O h-i Petrovaradin
0 5
03 OD ^ ^ - o - o jo
h-1
1 - 1
m -i tO 0 3 tO rf^ H-i
M- C O ^ ^2 ^ h-i O O Oi Oi Poega
1i
l-i GO M H* .. M-CO tO rf^ l-i
b5 -J W O 5 0
^ OS ID O l 1i Rakovac
03 O O O O - ~ * tO
li
h-i OO 1i M . . O S CO ^
tf^ -3-3 Oi K OitS O C P., Rieka
CO t O C C tO CO ~ o - o CO
0 0
OO CO 1 O l O S ^ r f ^ - o
00 g S fr? 1 8 Rugvica
h-1
M COh-i . r COCO
0 oo oi jg SV i^to ,
1
Senj
01 3 0 3 ' ~ = - <=
h-1
h-i 00h-i i-i CO 0 3 Oi tfa. CD
O O 0 O 3 li ( . - . C I C O ^ O ! CO Sljeme
CS C C t O OO O l - c - o u ,
11
c o i - i ^ h - i c o ^ t o
S c o c o SS o c o s * 5 0> oi Slunj
h-1
0 0 1
CO co ~i I - CO tO ^ M
to g o 3 CS . S Sunja
I1
co CO M- , ,_. tO CO h-1 rf^ - 0
Vinkovci
ii
M C O o CO MlU M
O 00 0
X
1 0 0
0 3 Oi Ol Oi tO Virovitica
cg . J - o ^ o
1-1
l-i 00 l-i M ^ 0 3 CO
li CO C71 h-i rt h-i 0 3 -3^ tO Zavalje
^ li
-3 O GO O j - o - o q j
I-i GO , - n ._. CO O i * i ,
Zemun
g g M CO Cs" S
Q6T
VI.
Gibanje uzdunoga oceana. Vjetrovi.

Homogena (jednolika) atmosfera. Postanak vjetra- Vjeternica i vjetrenjaa.
Anemometar od Robinsona. Jakost vjetra. Wildova ploa. Zavje
trina. Stalni, periodini i obini vjetrovi. Srednji smjer vjetrova na ze
maljskoj kugli. Pojas tiina ili kalma na ekvatoru. Passat i antipassat.
Kolanje (cirkulacija) atmosfere. Pojas i tiina na obratnicima. Pro
mjenljivi vjetrovi. Obena cirkulacija u atmosferi. Struje u atmosferi.
Doveov zakon. Vjetar prema tlaku uzduha. Temeljni zakoni za vjetrove:
Zakon Buys-Ballotov i zakon Stevensonov. Barometriki gradient. Van
Bebberovo pravilo. Monsuni. Vjetrovi s kraja i s mora. Jakost
vjetrova preko dana.
igda nij' na miru" to je prava rie za uzduni ocean oko

Zemlje. Kao ljuska, tanka i prozrana, slegao se uzduh
oko nje i tlai svaki njezin kvadratni metar velikim tlakom od
10.333 kilograma. To je tlak od jedne a t m o s f e r e " , koji i u
tehnici ima veliku rie. Da je na uzduh posvema suh, da
je od povrine zemaljske pa sve do granice svoje jednako gust,
da mu je napokon temperatura od dna do povrine svagdje
morao bi uzduh, koji tolikom silom tlai na povrini ze
maljskoj, biti visok 7991 metar ili okruglo o s a m kilometara, kako
bi nam pokazao jednostavan raun, ako se spomenemo, da kubini
metar takovoga uzduha vae 1.293 kilograma. To bi bila visina
h o m o g e n e (jednolike) a t m o s f e r e . " Ali take atmosfere nema.
Znademo ve i mi, da je tlak uzduha sve manji, to se vie diemo
u atmosferu. Uzmemo li, da je tlak uzduha na povrini morskoj
762 milimetra uz temperaturu 0 C , pokazuje ova mala tablica,
kolik je uz istu temperaturu u raznim visinama nad morem.
I Tlak uzduha: 760 730 700 670 640 610 580 550 520 490 milim.
20 340 680 1030 1390 1780 2180 2600 3950 3530 met.
j Visina nad morem:
1 Padanje za 1 mm. na :105 10-9 11-4 11-9 12-5 13-1 13-8 14-5 15-4 16-3 met.
Kad bi ta naa atmosfera svagdje na povrini Zemlje i u

svakoj borizontalnoj vrsti iznad nje bila jednako topla, bio bi i
njezin tlak svagdje na povrini kugle zemaljske jednak, a i u svakoj
vrsti, koja je u istoj daljini nad povrinom. Ejedje bi se vrste sla
gale na gue, kao ulje na vodi, a u uzdunom bi oceanu bila
vjena tiina. Nu to e se dogoditi, ako temperatura nije svagdje
jednaka? To je veoma
1 1 1 :
liepo pokazao Franklin " - '
pokusom, koji e svaki
ovjek lako ponoviti u
zimsko doba. Otvori li
vrata, koja sastavljaju
dvije sobe, studenu i
dobro naloenu, postat
e dvije struje uzduba
(si 82.). Uzdub iz nalo-
ene sobe, mnogo laki,
tee na gornjoj strani
u bladnu sobu, a hladni
uzduh, mnogo gui,
tee na dolnjoj strani u
toplu sobu. Dvije zapa
ljene sviee, smjetene
na gornjem i dolnjem
kraju vrata, pokazuju g l Postajanje uzdunih struja radi
8 2
svojim plamenom vrlo nejednake temperature njegovih vrsta,

liepo obje suprotne
struje uzduha. U sredini od prilike bit e trei plamen na miru. Ovaj
isti uzrok izvodi uzdunu struju u vis u naim peima i u cilindrima
naih svjetiljaka. U malom omjeru pokazuje Franklinov pokus ono,
to se u prirodi svaki as zbiva u uzdunom oceanu : postaju struje,
uzduh se giba, velimo: vjetar pue. Vjetar je dakle u z d u h ,
koji se g i b a . N u gibanje je uzduha u prirodi trovrstno: ili
se giba horizontalno na povrini Zemlje, ili se giba u vis, ili se
napokon giba dolje. Kad govorimo o vjetru, mislimo ono prvo
horizontalno gibanje, koje najbolje opaamo i koje zna dosei
veliku brzinu. Ona druga dva gibanja, koja se dodue veoma esto
javljaju u atmosferi, mnogo su sporija, a i motrenju nedosena,
pa se obino izkljuuju od pojma vjetra, im govorimo o vjetru,
dva su nam pitanja na jeziku: u kojemu smjeru pue vjetar i
kolika mu je brzina? Smjer vjetra odredjujemo v j e t e r n i c o m ,
po onoj strani svieta, iz koje nam dolazi (si. 83.). Obino razliku
jemo 8 smjerova za vjetrove : Sjever (N), Sjeveroiztok (NE), Iztok
(E), Jugoiztok (SE), Jug (S), Jugozapad (SW), Zapad (W), Sjevero-
Sl. 83. Vjeternica sa 32 smjera, koji se rabe u pomorstvu i meteo

rologiji.
zapad (NW). Treba li jo tonija oznaka, upliemo, kako pokazuje

slika, i druge smjerove n. pr. N N W itd. Za oznaku su vjetrova u
medjunarodnom obenju odabrali englezke riei: Nord, East, Sud,
West. Smjer vjetra pokazuje v j e t r e n j a a (si. 84.), koja je svakomu
poznata. Naa ju slika pokazuje po konstrukciji W i l d o v o j . Na
osnovnom stupu l l veoma se lako vrti dvostruko krilo abc, koje
se uviek okrene prema vjetru i tim pokazuje njegov smjer. Izpod
krila obiljeeni su motkama glavni smjerovi vjetra.
B r z i n u vjetra ili s n a g u vjetra ocjenjuju obino od oka po skali

odabranoj tako, da broj 0 znaci podpunu tiinu, a broj 10 najjai
vibar (orkan), koji rui zgrade i velika stabla. Nu veliki observatoriji
imaju i za to posebne aparate, koji se zovu ^ a n e m o m e t r i " (mjere
vjetra). Najobiniji je R o b i n s o n o v a n e m o m e t a r (si. 85.). To je
krst u pravom kutu Q, koji na krajevima nosi lake i uplje polukugle,
kojima su upljine obrnute na istu
stranu t. j . na onu, kuda se okree
krst. U sredini nataknut je krst na
osovnu osovinu D, koja se s njim
zajedno vrti. Makar s koje strane
pubao vjetar, uviek e nai na
jednoj strani osovine polukuglu,
koja mu je okrenula uplju, a na
drugoj strani, koja mu je okrenula
izboenu stranu. Kako vjetar na
uplju stranu jace djeluje, okretat
e se od vjetra itavi krst. Pomni po
kusi pokazae, da je brzina, kojom se
okree sredina polukugle, jednaka
polovici do treine od brzine vjetra.
To stoji do duine krstovib krakova
i veliine polukugala. Dok se dakle
anemometar okrene jedan put, dotle
je vjetar prevalio dva ili tri puta
vei put. Obseg kruga, to ga opi
suje polukugla, moemo lako jedan
put za uviek odrediti, pa po tom
znamo i put vjetra u tom vremenu
Da prebrojimo okretaje anemometra
u minuti ili u jednoj uri, zato je
na dolnjem kraju namjetena po
sebne vrste ura K, koja svojim ka
SI. 84. "Wldova vjetrenjaa.
zalima ili elektrinom strujom b V
te okretaje zabiljei. Nali su, da se brzine vjetra od oka takodjer
prilino dobro ocjenjuju. H a n n je naao za to ove brojeve:
Vjetar. Vihar. Orkan.

Snaga vjetra po skali : 1 2 3 ^ 4 JT 6 7 8 9 ' 10
Brzina vjetra: 1-5 3-7 6-2 8-8 11-8 15-0 18-8 24-0 32-8 50 met. u sekundi.
Najjai orkani dakle imaju po tom brzinu od 50 metara t. j .

cestice uzduba polete u svakoj sekundi 50 metara dalje. Da ne
bude ocjena jakosti ba posvema prema volji motritelja, namjestio je
W i l d na svojoj vjetrenjai p l o u za j a k o s t v j e t r a (vidi si. 84.). To
je etverokutna ploa ff i i od lake kovi, koja se s v j e t r e n j a o m
namjeta uviek tako, da vjetru okrene svoju punu stranu. Gore je
horizontalna (vodoravna) osovina, oko koje se ploa moe okretati.
Dok je tiina, visi ploa mirno u osovnom smjeru. Kako vjetar pue
slabije ili jae, digne se ploa manje ili vie. Na krunom se luku
g vidi kut, za koji se ploa digla, a po njemu sudimo brzinu vjetra.
Osim ovih najjednostavnijih aparata
dananja nauka ima i mnogo savrenijih
aparata, koji sami biljee i smjer i snagu
vjetra. Ne spada amo, da ih opisujemo.
Nama je sada na umu pitanje: to su po
uzdanih rezultata o vjetrovima donieli do
sada ovi aparati i koje su sile uzrok tomu
neprestanomu gibanju u naoj atmosferi?
Jasno je svakomu ovjeku, da su vjetrovi
jedan od najglavnijih faktora, koji utjeu
na podneblje kojega mjesta, pa se razumije,
zato su ba njima od vajkada posveivali
osobitu panju. Ve je u staroj Ateni stajao
toranj vjetrova"! Nu ni nema u naoj
atmosferi pojava, koji bi na oko bio hirovi-
tiji od vjetra : as pue s jedne, as opet
SI. 85. Anemometar po
Robinsonu. s druge strane, a u toj izmjeni, ini se,
nema po gotovo nikakova reda. Velimo
izrino ini se", jer tko uzita, to o njima nadjoe meteorolozi,
u udu e nai, da i tu priroda radi po stalnim zakonima, samo ih
nevjesto oko ovjeka dugo nije znalo da ugleda. Ne emo se moi ni
uditi toj velikoj nepravilnosti vjetrova, kad se sjetimo, kako je laka
materija uzduh, pa njegovomu se gibanju sve na Zemlji jako opire,
i poradi toga mu lako mienja i smjer i snagu. Veoma je liep pri
mjer tomu brod, koji jedri po moru. Na takovom brodu uviek emo
osjetiti i drugi smjer i drugu snagu vjetra, nego to ih on zaista
ima. Gibanje broda to ve sobom nosi. Ide li brod u istom smjeru
kao i vjetar, osjetit emo dodue pravi smjer vjetra, ali ne emo osje
titi pravu brzinu njegovu: vjetar e nam se initi mnogo slabiji,
nego to je zaista; brzina je vjetra na oko jednaka razlici od

brzine vjetra i broda. Na parobrodu pako, koji brodi proti vjetru,
brzina je vjetra na oko kolika brzina broda i vjetra zajedno. Ne
smijemo se dakle n. pr. kod parobroda za ocjenu vjetra pouzdati
u dim. Moe se kod parobroda, koji ide s vjetrom, dogoditi i to, da
dim pokazuje protivni vjetar od onoga, koji zaista pue i to ga pravo
pokazuju valovi. To e se dogoditi, im je brzina parobroda vea
od brzine vjetra. Nu i na kopnu stoji smjer i jakost vjetra takodjer
veoma mnogo do mjestnib prilika. Osobito se to iztie u gorovitim
krajevima. U uzkim se prodorima uzduna struja zna stisnuti gdje
kada i narasti do velikog vibra, dok je ista struja drugdje slab
vjetar. U ravninama su vjetrovi jednoliniji i pravilniji, jer nema
povoda, da se teaj uzdune struje naglo i jako mienja. Udara li
vjetar o velike bregove, nai emo esto na drugoj strani tik pod
briegom krajeva s podpunom tiinom, kaemo, da su u zavje
t r i n i " . Tek dalje se opet spusti do Zemlje i ondje pue s pod
punom svojom snagom, im se dalje vie diemo nad povrinu zemlje,
tim je manje zapreke gibanju uzduba, dakle je i brzina vjetra
sve vea. esto gledamo oblake, gdje lete brzo, a na tlu nema
gotovo nita vjetra.
Kako da dobijemo kraj svib tih nepravilnosti nekakovu po
uzdanu sliku o vjetrovima svoga kraja? I tu se hoe, kao svagdje
u prirodnoj nauci, strpljivoga, savjestnoga i dugoga motrenja i bi
ljeenja, pak izlaze zanimljivi posljedci i o vjetrovima svakoga grada,
svake zemlje i ciele zemaljske kugle. Da ib pogledamo iz bliega!
Obino se tri puta na dan (7 sati u jutro, 2 sata po podne i
9 sati na veer) motre i biljee pojavi u uzdubu na meteorolo-
gijskim postajama. Biljee redovno i smjer i snagu vjetra ili bez
aparata ili uz njibovu pomo. Ako smo to radili n. pr. mjesec dana,
dobili smo o smjeru vjetra u svemu 93 biljeke (ako je mjesec od
31 dana), pa moemo sada lako prebrojiti, koliko je puta u tom mje
secu duvao koji vjetar, a moemo lako taj broj pretvoriti i u pro
cente od 100 ili 1000. Sloimo li iste mjesece od vie godina u jedno,
pokazat e nam se gotovo svagdje na zemlji udan rezultat, d a u
svakomu mjesecu godine poprieko jedan vjetar mnogo
ee p u e o d o s t a l i h . Ima krajeva, gdje taj vjetar d a l e k o
pretee sve ostale, nu ima takovih, gdje ih jedva neto pretee.
Nalazimo pae na naoj kugli i takovih mjesta, gdje je vjetru cielu
godinu i s t i smjer. Prema tomu luiti nam je s t a l n e vjetrove, koji
duvaju poprieko itavu godiuu s iste strane od p e r i o d i n i h

vjetrova, koji takodjer pusu veoma esto, ali u razno doba godine
s raznih strana. U treu bi vrstu mogli smjestiti o b i n e vjetrove.
Tako su zaista ljudi od nauke odredili za svu silu mjesta na
itavoj kugli naoj, koji vjetrovi u kojem mjeseeu najee puu, pa
su im smjerove zabiljeili u kartama. I na naim su kartama (Karta
IV. i V.) zabiljeeni za mjesece sieanj i srpanj strjelicama, koje po
kazuju kraj svieta, iz kojega pue vjetar. Uz pomo tih karata, vrie-
dno je, da obadjemo s te strane zemaljsku kuglu. Svrnimo se
najprije na kartu za sieanj i ponimo s a t l a n t s k i m o c e a n o m ,
koji je za nas Evropljane glede vremena veoma vaan. Nekoliko
stupanja iznad ekvatora, izmedju ua rieke Amazone i rta Palmas
je (crveno izcrtani) kraj, u kojemu je gotovo uviek tiina; vjetrovi
su riedak pojav i veoma promjenljivoga smjera. To je glasoviti
p o j a s t i i n a ili k a l m a n a e k v a t o r u , kojega se brodari veoma
boje. Na sjeveru toga pojasa, od prilike do 30. stupnja irine svagdje
pue s j e v e r o - i z t o k , koji je tamo ba odlian sa svoje stalnosti i
uviek jednake snage. Zovu ga , , s j e v e r o - i z t o n i p a s s t " ; Englezi
ga zovu t r a d e - w i n d " . I na junoj se strani ekvatora sve do 30.
stupnja irine javlja ovakov stalni vjetar, gotovo 'uviek istoga
smjera i iste jakosti, samo to ondje pue od jugo-iztoka, pa ga
radi toga zovu j u g o - i z t o n i p a s s t " . U staro su doba ovi
p a s s a t i " brodarima bili velika neprilika. Dok je brod trebao da
jadri u smjeru passata, bilo je sve u redu. Mornar je mogao mirno
spavati, kormilo je mogao svezati, a diete je moglo paziti na brod
u sred puine morske ! Znao je, da uviek dobar vjetar pue s iste
strane, koji nije nikada jenjao, ali nije nikada ni previe ojaao.
Nu ako je trebalo jadriti proti passatu, onda je bilo naopako. e
kati na drugi vjetar, bilo je uzalud, jer se vjetar nije nikada
mienjao. Danas znadu mornari sasma tono, odakle i dokle passt
see, znadu, gdje pue itave godine, a gdje se mienja po godinjem
doba, gdje na njega utjee kopno i gdje mu mienja smjer, pa se
po tom moe, kako treba, njim okoristiti ili ga se kloniti. Osim
to ga je postao mnogo neodvisniji od smjera vjetrova tim, to upo
trebljava paru. Ova se dva passata pokazuju ipak samo u najdonjim
vrstama uzdunoga oceana. Tamo visoko gore su dvije ba suprot
noga smjera uzdune struje, koje od ekvatora teku na sjever i jug,
pa su poznate uz ime a n t i p a s s a t i . Na ekvatoru se dakle vrui
uzduh die visoko u ocean (uzduni), pa tee na jug i sjever. Mi
takove suprotne struje cesto opaamo u uzdunom oceanu. Na dnu

uzdunoga oceana, gdje ivimo, pue vjetar od sjevera, a visoki oblaci
pokazuju, da tamo gornje vrste imaju vjetar ba od juga. Koliko
puta smo uli primjetbu, da oluja ide proti vjetru. Razumije se, da to
ne moe da bude. Oblak ne moe da ide proti vjetru, kao ni drvo
proti struji vode. Nama oblake oluje nosi struja, koja je ba pro
tivnoga smjera od one, koja je na dnu oceana, gdje mi ivimo. Tko
dobro pazi na oblake, moi e ove struje u velikoj visini veoma
esto opaziti. Samo ljudi jo premalo gledaju oblake !
Tako je i u naem primjeru, ovjek se nije nikada jo popeo
iz passata tako visoko, da bi osjetio protivni vjetar u tropskom po
si. 86. Pepeo od Morne-Garou-a, odnesen antipassatom.
jasu. Nu oblaci pokazuju tono, da postoji, a i zdravi na razum

nam kazuje, da uzdub, koji se je na ekvatoru digao u vis, mora
da nekuda dospije, da strujama, koje na dnu lete k ekvatoru, mora
da odgovaraju struje uzduba, koje od ekvatora bjee. Pa i zbilja
opazie, da se pepeo, izbaen iz vulkana u veliku visinu, esto
gibao po vie dana u smjeru ba protivnom od passata, dok je
napokon pao na Zemlju. To liepo potvrdjuje naa slika 86. Iza
velike erupcije vulkana Morne-Garou-a na otoku St. Vincent izletjela
je silna mnoina pepela tako visoko, da je pepeo doao u anti-
passat i poao ba protivnim smjerom. Na otoku Barbados, koji je
80 kilometara na iztok od St. Vincenta, padala je ta praina na
Zemlju i pretvorila dan gotovo u tamnu no. Bilo je to 1. svibnja

god. 1812. Izmedju ekvatora dakle i 30. stupnja irine sjeverno i
juno obavlja se neprestano podpuno i veliko strujanje (cirku
lacija) u naoj atmosferi: N a e k v a t o r u se u p o j a s u t i i n a
die u z d u b v e r t i k a l n o u vis i v i s o k o g o r e o d t i c e n a sjever
i n a j u g ( a n t i p a s s a t i ) . N e g d j e o k o 30. s t u p n j a s j e v e r n e i
j u n e i r i n e se t a s t r u j a o p e t s p u s t i n a p o v r i n u Z e m l j e
i tee n a t r a g k e k v a t o r u ( p a s s a t i ) (si. 87.). Moemo tu donju
struju passata nai na karti u atlantskom oceanu, u tikom oceanu,
a i u indijskom. Utjecanjem kopna passt u Indiji neto mienja svoj
smjer i svoju snagu, pa tako postaju indijski vjetrovi m o n s u n i " ,
koji su izali na velik glas. Sjevero-iztoni monsun pue tamo poprieko
od listopada do svibnja (5
mjeseci), a jugozapadni od
svibnja do listopada. Dieli
ib jedan mjesec dana s ne
pravilnim vjetrovima; u to
doba se u borbi za pore
meeno ravnoteje u atmos
feri znadu esto javiti es
toki vibri, pae i orkani.
Jugo-zapadnim monsunom
poinje doba kia, o kojem
mi nemamo u naim kra
si. 87. Obeno kolanje uzduha. jevima ni pojma. Evo to
o tom pie gospodja Mur
r a y M i t c h e l l : Da Yam je vidjeti, kako ovdje pada kia. Ve
jedanaest dana lieva, a da nigda ne stane; cesta je gotovo jezero.
Mnogi se ljudi tue, ali meni se to svidja. Uzduh je mnogo svjeiji
i ugodniji; nekako lake moe disati i ivjeti, nego u uasnoj vru
ini prije kie." U kolovozu, dva mjeseca poslije toga, pie opet:
Kia pada jo uviek; o kapljama ne moe vie ni govoriti; to
lieva kao iz kabla. Do gleanja tapa po vodi; ba sam motrila
sluinad, koja je po blatu gazila pod udnim malenim drvenim
kiobranima, da donese zajutrak. Indijske su kuhinje naime neto
dalje od kue. Sve je vlano i sve trune. Nita ne moe da radi,
nego da vodi brigu za svoje knjige i haljine, pa ipak ne pomae sva
briga. Zao bi Vam bilo tih knjiga: pune su mrlja i sasma izkvarene.
Jastuci su, kao da ste ih donieli iz rake; na rukavice, koje ste imali
danas na mei, slegla se do drugoga dana biela pliesan, a ba je

tako i s cipelama, pae i kosa se pokrije nekako vim bielim pra
kom . . . . Vegetacija je ba sada bujna i Hepa oivjela je od
monsuna . . . . ume se kite bujnim i svjeim zelenilom, pace i jarci
se gusto okitili grimiznim, crvenim i surim liem Caladiuma i oku
gcdi ta ljepota".
Izadjemo li iz kraja obib passata, od prilike 30 stupanja na
sjeveru i jugu od ekvatora, dolazimo najprije opet u uzak pojas
tiina: sjeverni se zove poj as t i i n a n a o b r a t n i k u R a k a , a juni
pojas tiina na o b r a t n i k u Jarca.
Iznad toga pojasa pue u atlantskom oceanu sve do ledenoga
mora sasma novi sustav vjetrova: na obalama Amerike s j e v e r o
z a p a d n i i z a p a d n i v j e t r o v i , a na iztonoj evropskoj obali oteli
su mah j u g o z a p a d n i i z a p a d n i vjetrovi. Oni u sienju preobla-
dae cielom Evropom, pae i zapadnom Sibirijom. Jo dalje na
sjever, i to na liniji: juni rt Grenlanda, Island, Spitzbergen i
Breninsel, puu opet s j e v e r n i i s j e v e r o - i z t o n i vjetrovi.
Bacimo oko i na juni dio atlantskoga oceana! Sto pokazuje karta
za mjesec s i e a n j ? Izpod passata i tiine na obratniku Jarca od
vee esti pue vjetar od sjevero-zapada ili sjevera. Jo dalje na
jug prevladavaju opet s j e v e r o - z a p a d n i i z a p a d n i vjetrovi. Ovako
moemo cielu kartu proi, pa emo lako i sami odrediti glavne vje
trove u svakom oceanu i na svakom kopnu, koji se javljaju najee
u sienju. Spominjemo ovdje samo E v r o p u . Jugo-zapadni vjetrovi,
to dolaze od atlantskoga oceana, prevladali su u sienju gotovo
cielom Evropom. Izuzetak su samo iztone zemlje sredozemnoga
mora, gdje puu vjetrovi od sjevero-iztoka.
Pogledajmo kartu za mjesec s r p a n j . U atlantskom emo oceanu
nai gotovo isti razpored, kao i u sienju. Pojas tiina oko ekvatora
(pojas kalma) pomaknuo se je neto na sjever do 10. stupnja, a to
isto pokazuje i pojas tiina na obratniku Raka. Sjevero-iztoni
passt na sjevernoj polutci prelazi u mebikanskom zalivu u isti
iztok, a jugo-iztoni passt sada zabvaa i na sjevernu polutku, pa
se gdjegdje pretvara u jug, na obali zaliva Guinejskoga pae u jugo
zapad. U sjevernom atlantskom oceanu su opet na dnevnom redu
j u g o - z a p a d n i vjetrovi. U junoj pako polovici toga oceana vla
daju sjevero-zapadni vjetrovi. U E v r o p i su se vjetrovi u srpnju
jo vie navrnuli na zapad, nego u sienju. Tek u iztonoj Evropi
i zapadnoj Aziji prelaze u sjeverozapadne i sjeverne vjetrove.
Nije naa, da ovdje dalje razpredamo studij naih dviju za

nimljivih karata o vjetrovima. Koga to zanima, snai e se lako i
sam u njima.
Nama je ovdje vie do toga, da uhvatimo sliku cjelokupnoga
gibanja atmosfere. Jedan dio toga gibanja oitovao nam se je ve
u pojasu tiina oko ekvatora u obim passatima na dnu, i obim
protu-passatima u visini uzdunoga oceana. Tu je pred nama pod-
puno kolanje jednoga diela uzdunoga oceana: U pojasu kalma
uzduh se die vertikalno u vis; toga gibanja ne osjeamo kao
vjetar, zato je to pojas tiina. Sa sjevera i juga teku na dnu oce
ana uzdune struje k ekvatoru: to su oba passata. Visoko nad
njima opazismo dvie struje ba protivnoga smjera: to su anti
passati. Ve negdje oko 30. stupnja te se visoke struje sputaju
k Zemlji i vraaju dolje opet k ekvatoru. Na sjeveru i jugu obih
passata sastadosmo ponovno dva p o j a s a t i i n a (na obratniku Raka
i Jarca). Nu velika je razlika izmedju njih i tiine oko ekvatora.
U njima nije uviek tiina: periode tiine prekidaju se dosta esto
promjenljivim i gdjekada jako estokim vjetrovima, pae i vihrom.
TJ pojasu oko ekvatora uzduh se uviek die u vis, a sa sjevera i
juga dotiu stalne uzdune struje na dnu uzdunoga oceana, dok u
visini mase uzduha odtiu. Ba je protivni pojav u tiinama na
obratni cima, koje su za pravo krajevi, gdje se estoki i nepravilni
vjetrovi i vihri izmjenjuju s dosadnom tiinom. Ovdje teku u visini
sa sjevera i juga mase uzduha d o l j e n a p o v r i n u z e m a l j s k u , a
poradi toga na dnu uzdunoga oceana teku protivne struje na sjever
i na jug. Ovdje se dakle uzduh sputa dolje, pa na dnu oceana i tlai
jae, to barometar zaista i pokazuje: na karti vidimo u tim krajevima
visok tlak uzduha. Makar kako bili nepravilni vjetrovi u tom kraju,
jedan obeni zakon probija na vidjelo : u d o n j i m v r s t a m a u z d u h
s t r u j i od e k v a t o r a k polu, a u g o r n j i m od pola n a t r a g
p r a m a e k v a t o r u . Na sjevernoj se polutci ove dvije struje iznad
tiine na obratniku Raka slabo iztiu, jer na njih jako utjee velika
mnoina kopna. Nu na junoj polutci, gdje je mnogo vie vode,
zapadnim je vjetrovima mnogo vie slobode, da oblietaju oko ciele
Zemlje i teku prema polu. Oni su u onim krajevima tako stalni kao
passati, a znadu narasti do velike snage. Oekivali bi, da ti vjetrovi
puu ravno k polu, da su dakle na sjevernoj polutci j u n i , a na junoj
polutci s j e v e r n i vjetrovi, koji vode mase uzduha ravno k polovima.
Izkustvo je pokazalo, da su u istinu vie z a p a d n o g a smjera. Kako to?
Da mase uzduha zaista sa svih strana teku ravno k polu,

tamo bi se nagomilalo toliko uzduha, da sav ne bi mogao u visini
dosta brzo odticati natrag. Vjetrovi, koji idu k polu, prisiljeni su,
da k njemu ne hrle ravno, nego da mu se primiu u zavojima t. j .
vjetrovi primaju mjesto sjevernoga zapadni smjer. Zato ba zapadni,
to nam tumai vrtnja Zemlje oko osovine. U predjanjem jednom
lanku spomenusmo, da se atmosfera vrti zajedno sa Zemljom oko
osovine od z a p a d a na i z t o k (str. 40.42.). Svaki se dio atmosfere
vrti tako brzo, kao tlo, na kojemu je. Nadjosmo tamo, da uzduh na
ekvatoru leti brzinom od 1600 kilometara u svakom satu. Na polu se
pako uzduh nita ne vrti; a medju ekvatorom i polom sve to manjom
brzinom prema tlu, na kojemu je. Struji li kakova uzduna struja od
s j e v e r a k j u g u prema ekvatoru, ima ona u sebi malu brzinu vrtnje
sjevernih krajeva. Kako dolazi sve dalje na jug, vrti se tlo izpod
nje sve veom brzinom, uzduna struja zaostaje iza nje, pa se ini,
da struja ne dolazi ravno od s j e v e r a , nego od s j e v e r o - i z t o k a .
Tee li pako uzduh od j u g a na sjever, ima u sebi veliku brzinu
vrtnje iz junih krajeva. Kako dolazi sve dalje na sjever, vrti se
tlo izpod nje sve manjom brzinom, uzduna struja pretee tlo izpod
sebe, pa se ne ini, da vjetar dolazi r a v n o od j u g a , nego da
dolazi od j u g o - z a p a d a . to blie k polu, sve mu vie naginje
smjer k zapadu. Zato su vjetrovi blizu polova jako izraenoga za
padnoga smjera.
Iz ove crtice o velikom sustavu gibanja u naoj atmosferi,
moi e si prijazni itaoe sastaviti prilinu sliku onoga, to mete
orolozi rado zovu o b e n a c i r k u l a c i j a uzduha."
Skupimo jo jedno u kratko, to smo saznali.
I. Oko ekvatora i kraj njega p o j a s t i i n a (kalme) oko ciele
zemaljske kuglje ; uzduna struja dolje utie, a gore odtie.
II. Na svakoj strani ekvatora p o j a s p r a v i l n i h v j e t r o v a ,
dolje p a s s a t i , koji teku k ekvatoru, a gore p r o t u p a s s a t i , koji
od njega odlaze.
III. S onu stranu sjevernoga passata p o j a s t i i n a na obrat
niku Raka; s onu strana junoga passata p o j a s t i i n a (kalma)
na obratniku Jarca. U oba sluaja vjetrovi, koji sa sjevera i juga
gore utiu, a dolje odtiu na sjever i jug.
IY. S one strane obih tiina oko Raka i Jarca pojasi s p r o -
m j e n l j i v i m vj etro vima ; dolj e naj vie zap adni vj etrovi pram a
polu, a gore vjetrovi od pola prema ekvatoru.
V. Na sjevernom i junom polu jamano t i i n e i stalni vje

trovi, koji dolje na dnu uzdunoga oceana teku k polu, a gore u
visini iztiu prema ekvatoru.
Nigda nij' na miru", vjena je cirkulacija u naoj atmosferi:
niti jedan dio njezin nije nikada na miru, bez prestanka se izmje
njuju uzdune struje, to na dnu, to u velikoj visini uzdu
noga oceana.
Vriedno je, da u misli naoj pratimo drobnicu uzduba na nje
zinom putu oko Zemlje". Na ekvatoru se die u visoke vrste
atmosfere. Kao sitan lan protu-passata putuje na sjever, gledajui
od ozgo protivnu struju passata. TJ tiini se Raka negdje opet spusti
na zemlju, tu je uz druge drobnice uzduha uestnik jednoga ili dvaju
vihrova, pa se onda odlui ili uz struju, koja se odmah vraa ekvatoru,
ili pako uz struju, koja udari k sjevernomu polu. Odlui li se za
ovo drugo putovanje, mnoge ju brize nose dugo tamo i amo, obidje
mnoge zemlje, ali ipak dolazi sve blie sjevernomu polu. Napokon
dodje blizu k polu u kraj, gdje je prilina tiina, gdje vihrova nema
nikada. Za malo e se ondje dii u vis, zabasat e u struju, koja
putuje na jug. TJ tiini oko Raka opet se sputa na zemlju i
duboko dolje ju uhvati struja passata, koja ju ponese sobom dalje
na jug k ekvatoru. Tamo se opet penje visoko u uzduh, zapane
u struju, koja ju kao protu-passat sada, recimo, odnese dalje na
junu polutku. U tiinama Jarevim opet silazi na zemlju i dodje
kroz etrdeset urliuih" opet u tiinu oko junoga pola i tamo
nadje put u vis, da sa strujom gore ponovno krene prama ekva
toru. TJ tiinama oko Jarca opet se sputa dolje, sloi se s junim
passatom i za malo eno je opet na ekvatoru, od kojega je poela
svoj put oko svieta! Spremna je s mjesta, da iznova pone to svoje
zanimljivo putovanje.
Nije to jedini nain putovanja njezinoga oko s vieta ! Nema
gotovo broja tim nainima, ako drobnici dozvoli, da se pomiea
s raznovrstnim strujama sa strane, koje postaju u uzdunom oceanu
utjecanjem kopna. Na jednom bi mjestu mogla uestvovati u ka
kovom m o n s u n u , drugdje u kakovom uasnom vrtlonom vihru,
negdje bi zapala u c i k l o n , drugdje u a n t i c i k l o n . Akoprem smo
dakle mogli da uhvatimo sliku velikoga kolanja u naemu uzduhu
prilino pravilnu, ipak je u njemu mnogo prilike za svakovrstne
stranputice. Sjetimo se tom prilikom samo kolanja krvi u naem
tielu: i tu ima velikih i malih arterija, nu od svake se rieke krvi
odjeljuju na sve strane stotine sitnih ogranaka. Prava slika kolanja

uzduha u naoj atmosferi.
Sto bi dao ovjek za to, da moe kao ona drobnica uzduha,
sigurno putovati po uzdunom oceanu?
Na dlanu je sada pitanje : to je uzrok ovoj dosta pravilnoj
cirkulaciji u naem velikom uzdunom oceanu? Gdje su uzroci tomu,
da se ba u naemu umjerenomu pojasu to pravilno kolanje tako
esto pobrka? Sto su uzroci tomu, da osobito u tropskim krajevima
te uzdune struje znaju dosei do uasne snage najjaih vihrova, koji
nose smrt i propast svemu, to zateku ? Svaki ih naobraeni ovjek
dobro zna uz ime ciklona, tornada, monsuna i t. d.
Prvi, koji je kuao, da u to zamreno pitanje unese neto
svjetla, bio je jur spomenuti D o v e god. 1837. On si je zamiljao
oko Zemlje u uzdunom oceanu dvojako kolanje : malo i veliko. Oba
imaju svoje izhodite u pojasu tiina oko ekvatora, gdje se vrui uzduh
die u vis (si. 87.). Ali ne ostaje dugo gore. Ve se kod obratnika
sputa dolje i vraa k ekvatoru kao passt. Nu po Doveu se anti-
passat, koji dolazi od ekvatora, ne gubi sasma kod obratnika, nego
se nastavlja dalje ova struja prema polu, al ne visoko u atmosferi.
On ju krsti e k v a t o r s k o m s t r u j o m . Tek na polu se okrene i
vraa jo nie dolje prama ekvatoru kao p o l a r n a s t r u j a do
obratnika, a onda dalje kao passt. Nai vjetrovi umjerenoga po
jasa nastali bi po Doveu tim, da se ekvatorska i polarna struja u
naim krajevima ne gibaju sasma jedna iznad druge, nego se ve
mieaju i jedna tee uz drugu. U borbi jedne i druge struje postaju
nai vjetrovi, dodue veoma promjenljivi, nu ipak, po njegovu mi
ljenju, vezani na glasoviti D o v e o v z a k o n o o k r e t a n j u v j e t r o v a .
Na sjevernoj se polutci izmjenjuju vjetrovi ovim redom: Sjever,
sjevero-iztok, iztok, jugo-iztok, jug, jugo-zapad, zapad, sjevero-zapad.
Do najnovijega je vremena vriedilo miljenje Doveovo u naoj
nauci. Ali se nije moglo odrati.
Doveov se zakon vjetrova u srednjoj Evropi dodue dosta
esto potvrdio, nu za pogadjanje vjetra, koji e doi, a tim i za
pogadjanje vremena nije vriedio gotovo nita. Koliko vremena treba
vjetar, da se jedno okrene po Doveovom zakonu, o tom zakon ne
kae ba nita, a Q u e t e l e t je u Bruselju naao, da treba najmanje
50 sati, a najvie 88 dana ! Al bilo je i previe izuzetaka od za
kona : vjetar se znao dosta esto okretati ba u protivnom smjeru i
okrenuo se tako okolo na okolo ! Nu bilo je cieloj misli Doveovoj
i mnogo teih prigovora. Zato su u umjerenom pojasu tako esto

tiine, toga po njegovom obenom kolanju uzduha ne moemo razu
mjeti, jer je ba u opreci s tim nazorom. Ako je dalje istina, da
nai jugozapadni vjetrovi zaista potjeu od ekvatora iz pojasa tiina,
a to su vjetrovi, koji nama donesu najvie kie, moralo bi nebo u
tropskom kraju biti puno tekih oblaka, a kad tamo, pojas je passata
ponaj vedriji kraj na ciel oj kugli zemaljskoj. Po gotovu pako Dove
nije umio nikako da raztumai vrtloga u uzdunom oceanu, koji se
veoma esto javljaju i sobom nose najstranije vihre. Ba o pitanju
vihrova razbila se ciela sgrada Doveova, a na njezino je mjesto
stupila nova teorija vjetrova i vihrova, n a j v e a t e k o v i n a n o
v i j e m e t e o r o l o g i j e . Dok su prije vibro ve i vjetrove smatrali
razliitim y pojavima, danas je probila spoznaja, da su razlini tek po
snagi, a to je zakon za jedno, mora da je zakon i za drugo. I tako
81. 88. Gibanje uzduha u ciklonu i u antieiklonu.
danas tumaimo sva gibanja u uzdunom oceanu, makar kako im

bilo ime, vodena pijavica (Wasserhose), pjeana pijavica (Sandhose),
tornado, ciklon, passt, monsun po i s t o m naelu. Vriedno je dakle,
da taj temeljni stup iz bliega prouimo. Molimo u tu svrhu itatelja,
da bi nae dvije karte za isobare, kartu IV. i V. (str. 131.), na kojima
su zabiljeeni i najobiniji vjetrovi, uzeo iz bliega na oko i izporedjivao
t l a k u z d u h a i smjer v j e t r o v a . Jednostavno e ga gledanje tih
karata dovesti do ovih dvaju glavnih zakona novije nauke o vremenu:
1. zakon: V j e t a r p u e iz k r a j e v a , gdje j e v i s o k t l a k
u z d u h a p r a m a k r a j e v i m a , g d j e j e t a j t l a k n i z a k . Ako je dakle
negdje na Zemlji m a k s i m u m tlaka, pue vjetar iz toga maksimuma
na sve strane v a n (na polje) t. j . na sjevernoj strani od juga k sje
veru, na zapadnoj mu strani od iztoka na zapad, na junoj strani od
sjevera k jugu, a na iztonoj strani od zapada k iztoku (si. 88. lieva).
Ako je pako negdje na Zemlji kraj s n a j m a n j i m tlakom

( m i n i m u m t l a k a ) pue vjetar sa svih strana u n u t r a u taj minimum
t. j . na sjevernoj njegovoj strani od sjevera k jugu, na zapadnoj
od iztoka, na junoj od juga, a na iztocnoj od iztoka (si. 88. desna).
2. zakon: V j e t a r n e p u e n i k a d a r a v n o od n a j v e e g a
t l a k a k n a j m a n j e m u , t. j . o k o m i t o n a i z o b a r e , n e g o se n a
s j e v e r n o j p o l u t c i o d k l a n j a n a d e s n o , a na j u n o j p o l u t c i
n a li evo. Imamo li n. pr. pred sobom kraj s najveim tlakom
(maksimum), vidjet emo svagdje na kartama, da na njegovoj sje
vernoj strani vjetar ne pue tono od juga k sjeveru, nego se na
krene neto na desno t. j . pue iz kraja, koji je izmedju juga i
zapada ; na junoj strani maksima ne pue tono od sjevera k jugu,
nego se opet nakrene neto na desno t. j . pue iz kraja, koji je
izmedju sjevera i iztoka. Na iztocnoj strani pue iz kraja izmedju
sjevera i zapada, a na zapadnoj iz kraja izmedju juga i iztoka. Imamo
li pako pred sobom koji kraj s najmanjim tlakom uzduha (minimum),
vidjet emo opet svagdje na sjevernoj polutci da vjetar na sjevernoj
strani toga minima ne pue, kako bi morao, tono od sjevera k jugu,
nego se nakrene neto na desno t. j . pue izmedju sjevera i iztoka;
na zapadnoj strani minima pue zaista iz kraja izmedju sjevera i
zapada; na junoj strani izmedju juga i zapada, a na iztocnoj strani
minima izmedju juga i iztoka. To pokazuju tono karta IV. i V.
Toliko emo potvrda nai ovim dvjema zakonima na naim kar
tama, kad ih dobro pogledamo, da nije nudno mjesta posebice izticati.
Na dlanu je po tom zakljuak, da j e n e p o s r e d n i u z r o k
v j e t r o v i m a r a z l i n i t l a k u z d u h a n a r a z n i m k r a j e v i m a ze
m a l j s k e k u g l e u i s t o doba. Svako gibanje uzduha u horizon
talnom smjeru izvodi se tim, da se uzduh giba od mjesta veega
tlaka k mjestu manjega tlaka, ako su oba mjesta u istoj visini.
Vei tlak tjera uzduh tamo, gdje je manji tlak ba tako, kao kad
stlaimo uzduh u miehu, pa tim iztjeramo uzduh iz mieha, koji ravnom
strujom iztie u izvanji uzduh, gdje je tlak manji. Ba si tako po
miljamo stvar i u naoj atmosferi. I tu uzduh s mjesta s veim
tlakom gleda da ravno tee k mjestu s manjim tlakom. Taj ravni
put je oito o k o m i c a na isobara. Kako smo mi ovdje rekli, da
vei tlak tjera uzduh, tako smo mogli rei i obratno, da manji
tlak sie uzduh ravno k sebi: za posljedak je to svejedno.
Ne bi bilo prema istini, kad bi ostavili itatelje u misli, da
su strunjaci ova dva temelja moderne meteorologije zbilja odkrili,
gledajui ovakove karte. Doniela ili je nauci jur spomenuta sinoptina

metoda za prouavanje vremena na veem obsegu (n. pr. u cieloj
Evropi, na sjevernom atlantskom oceanu, u saveznim dravama Ame
rike), po kojoj se za sva mjesta zabiljei na karti stanje atmosfere u
isto doba (n. pr. u 7 sati u jutro). Iz tib su karata nali oba zakona
gotovo u isto doba dva strunjaka Englez Gral t o n i Nizozemac
Buj^s-Ballot (umro god. 1890.) (si. 89.). Zakoni su dobili ime
81. 88. Dr. Christoforus H. D. Buys-Ballot.
po drugomu, pa ib danas cieli naobraeni sviet zna kao B u y s -

Ballotov zakon uzdunoga gibanja.
Kad pravo uzmemo, taj je zakon gotovo na dlanu, tako je
jednostavan u svom prvom dielu, pa ipak, koliko je vremena pro
teklo, dok su ga nali i u nauku stalno uveli!
Da uzdub mora tei od mjesta, gdje je tlak vei, k mjestu,
gdje je manji, to je jamano svakomu jasno. Nu on bi i oekivao,
da tee r a v n o k onomu mjestu. Onaj udni odklon vjetra n a

d e s n o neto nas izazivlje: nije nam jasan uzrok i to nam ne da mira.
Da je Zemlja mirna t. j . da se ne vrti oko osovine, uzduh bi
zaista svagdje tekao ravno od mjesta veega tlaka k mjestu manjega
tlaka. Nu Zemlja se vrti oko osovine od z a p a d a k i z t o k u. Tu
vrtnju Zemlje osjea svako tielo, koje se na povrini njezinoj giba
horizontalnim smjerom, a osjea ga u tom, da se o d k l a n j a od
svoga p r v o b i t n o g a s m j e r a gibanja. Evo zato. Recimo da tielo
podje s ekvatora Zemlje ba u smjeru kojega meridijana t o n o na
sjever. Po zakonu uztrajnosti to e tielo, idui na sjever, uviek
ostati u svom smjeru gibanja. Nu kako dolazi u sjeverne irine,
meridijani se sve vie primiu jedan drugomu, a tielo se poradi
toga sve vie odmie na d e s n o od svoga meridijana, makar da ide
uviek svojim prvim smjerom. Nu jo je jedan zanimljivi pojav po
sriedi. Poradi vrtnje oko osovine, opisuje svako tielo na ekvatoru
za 24 sata put u obliku kruga i taj je krug najvei na Zemlji.
Tielo na 20. stupnju sjeverne irine opisuje u tih 24 sati ve mnogo
manji krug, a to dalje idemo na sjever, ti su krugovi sve manji
ba s razloga, to je Zemlja kugla. Jednostavan je raun pokazao,
da tjelesa lete ovim brzinama:
Na 0 irine (ekvatoru) 464 metra u sekundi

20 436
,, 40 355
60 232
V 80 81
. 90 (pol) 0
Tim brzinama lete oko osovine i sve drobnice uzduha, koje
su na onim mjestima. Pomislimo si sada, da se drobnica uzduha
na jedno premetne s ekvatora na 20 stupanj sjeverne irine. to bi
bila posljedica? Drobnica bi jo uviek letjela oko zemaljske osovine
svojom predjanjom brzinom od 464 metra u sekundi od zapada
k iztoku, a Zemlja izpod nje leti samo s brzinom od 436 metra.
Drobnica pretjee zemlju za 464436 = 28 metra u sekundi, a to e
rei, drobnica se javlja kao z a p a d n i vjetar s brzinom od 28 metara.
Premjestimo li obratno drobnicu uzduha od 20. stupnja na ekvator,
zaostajat e za 28 metara iza Zemlje i javljat e se kao i z t o n j a k
s brzinom od 28 metara! Te nam prilike razjanjuje jo bolje slika 90.
Molekl A uzduha na sjevernoj polutci, giba se brzinom Af ravno od
sjevera na jug i po svojoj brzini doao bi u odredjeno vrieme do /.

Nu, kako je iao od sjevera k jugu, zaostajao je iza vrtnje Zemlje
i javlja se kao iztocnjak s brzinom Af t. j . kao gibanje od A do f Da
nadjemo pravi put drobnice A treba da sastavimo od brzina Af i Af
istosmjernak. Diagonala njegova pokazuje smjer njegovoga pravoga
gibanja i odklon radi vrtnje Zemlje. Drobnice B i H, koje dolaze od
sjevero-zapada i sjevero-iztoka, odklanjaju se na istu stranu, ali manje.
Drobnice H i G ne odklanjaju se nita. Ponovimo li ove zakljuke
za drobnice E, D, G, dolazimo do konanoga rezultata, da se svaki
vjetar na sjevernoj polutci odklanja na desnu ruku, ako stanemo
ledjima proti vjetru, a licem gledamo u smjeru, u kojem pue vjetar.
Na junoj se polutci vjetar
odklanja s istih razloga na lievu
ruku.
U vrtnji Zemlje oko oso
vine nadjosmo dakle uzrok, zato
se vjetrovi na naoj polutci od
klanjaju na desnu stranu i tim
smo shvatili i drugi dio Buys-
Ballotovog zakona.
Nu jo nam se je oba-
zrieti i na drugi glavni biljeg
svakoga vjetra, a to je njegova
j a k o s t . I ta se pokazala po
SI. 90. Odklon vjetra poradi vrtnje
Zemlje. svema ovisna o tlaku uzduha.
Ako se negdje na Zemlji naini
na dnu uzdunoga oceana barometriki minimum na pr. na atlant
skom oceanu, pa na karti sastavimo crtama sva mjesta, koja u onaj
as pokazuju isti tlak uzduha, nai emo redovno, da e te crte
imati oblik nalik vie ili manje na krug. Ako je n. pr. na jednoj
toki najmanji tlak 720 milimetara, nai emo nedaleko od nje
okolo na okolo mjesta, gdje je tlak uzduha 725 milimetara; sasta
vimo li ih na karti crtom, dobit emo krugu slinu crtu, koja obilazi
oko one toke, gdje je bio tlak najmanji. Neto dalje nai emo opet
mjesta s tlakom uzduha od 730 milimetara; crta, koja ih sastavlja,
opet e biti nalika na krug; u sve veoj daljini od sredita redjat e
se ovakove okrugle isobare od 735 milimetara, 740 mm. i t. d.
Vjetar e puhati od izvanjih izobara k sreditu, gdje je tlak
najmanji. T h o m a s S t e v e n s o n odkrio je prvi, da jakost toga
vjetra visi s a m o o tom, da li tlak uzduha prama sreditu n a g l o

pada ili po malo. Ako pada naglo, pokazat e se to na karti tim, to
e isobare biti na gusto poredjane jedna iza druge. Pada li po malo,
bit e jedna od druge daleko. Ako je n. pr. od isobare s tlakom
od 740 milimetara 15 geografskih milja do isobare s tlakom od
738 milimetara, jasno je, da je tlak uzduha u razmaku od 15 geo
grafskih milja pao za 2 milimetra. Meteorolozi vele, da je b a r o -
m e t r i k i g r a d i e n t " u ovom primjeru dva m i l i m e t r a . Drugda
emo opet opaziti, da je 15 geogr. milja od prve isobare ve crta
s tlakom od 735 milimetara, dakle je tlak uzduha na putu od 15
geogr. milja ( = 1 stupanj ekvatora = 111 kilometara) pao ne za
dva milimetra, kao prije, nego za punih p e t milimetara. U ovom
81. 91. Barometriki gradient.
sluaju tlak uzduha mnogo bre pada, meteorolozi kau, da je sada

barometriki gradient pet milimetara. Pokazalo se, da je u ovom
drugom sluaju i vjetar p u n o j a i . Stevensonov zakon dakle veli,
da jakost vjetra visi samo o barometrikom gradientu. Cim n a g l i j e
p a d a t l a k u z d u h a p r a m a s r e d i t u , tim j e v j e t a r j a i . Evo
primjera u slici 91. Crta HH sastavlja sva mjesta, na kojima je
tlak uzduha n. pr. 740 milimetara ; a crta H H sva mjesta, na 1 x
kojima je tlak uzduha 738 milimetara. Pogledajmo drobnicu uzduha

A. Da bi se gibala prema toki C nema nikakova razloga, jer je
i tamo tlak uzduha isti kao u A ; nita ju tamo ne tjera. Nu da
se giba prama crti H x ima razloga, jer je tamo tlak uzduha manji.
Od svih putova Aa, Ad, Ad, odabrat e drobnica n a j k r a i Aa^ da
dodje na isobaru od 738 milimetara, a to je onaj, koji je okomit na
jednoj i na drugoj isobari. Ako je ta daljina Aa ba 15 geogr.

milja ( = 111 milimetara), velimo, da je barometriki gradient 2
milimetra. Drobnica C pako treba da prodje vei put Cc, dok dodje do
isobare H H , dakle je gradient manji od 2 milimetra. Cim su dalje
t i
isobare, tim manji je gradient. Ako je n. pr. H H isobara od 2 2
736 milimetara, treba da estice aie predju jo vece putove, dok

dodju do nje, dakle je ovdje i gradient jo manji t. j . tlak uzduba
nije pao na putu od 111 kilometara za 2 milimetra, nego moda
na putu od 200 i 222 kilometara. Prispodoba s riekom gorskom
stvar e razjasniti jo bolje. Rui li se gorska rieka niz strmu
goru, snaga joj je velika; im dodje u kraj, gdje je strmina manja,
snaga joj malake, a u ravnini jedva da se pomie. Ba je
tako i s uzdubom, koji se sa svib strana rui k mjestu, gdje je tlak
najmanji, kao u kakav ponor, da ga to prije izpuni. Sto se strmije
rui t. j . to je vei gradient, tim je jai vjetar.
Ako je taj gradient p e t m i l i m e t a r a ili vie, t. j . ako tlak
uzduba na svakib 111 kilometara pada za pet ili vie milimetara,
vjetar se ve pretvara u v i b a r .
Bit e u kasnijem lanku prilike, da se na ove pojave opet
vratimo, kad bude govora o promjenama vremena. Ovdje nam je
bilo do toga, da itateljima odkrijemo neposredne uzroke vjetro
vima i glavne zakone, po kojima se ravnaju. Nadjosmo im uzrok u
r a z l i i t o m r a z p o r e d j a n j u u z d u n o g a t l a k a na povrini zemalj
skoj, a B u y s - B a l l o t o v i S t e v e n s o n o v zakon nam pokazae, kako
se odredjuje smjer i jakost vjetrova po i s o b a r a m a . Te su crte odsada
za nas dvostruko vane, jer gledamo li ib na karti, moemo s mjesta
odrediti, kuda mora da pue vjetar i kojom snagom. Nije li ve i to
veoma sjajan triumf mlade nae nauke? Nema na oko promjenljivije
stvari na svietu od vjetra, pa gle ! i on nije ovisan o sluaju : Buys-
Ballotov i Stevensovov zakon mu propisuju smjer i jakost! Odkad su
ib nali, nainili su ve stotine tisua sinoptinib karata i sve su
tek sjajne potvrde ovim t e m e l j n i m z a k o n i m a nove meteorologije.
V a n B ebb er je na temelju njibovom kazao praktino pravilo,
po kojem emo odmab i na svakom mjestu saznati, na kojoj ti je
strani vei, a na kojoj manji tlak uzduba: 0 k r e n i v j e t r u ledja
i s p r u i d e s n u r u k u n a d e s n u s t r a n u , ali n e t o n a t r a g , p a
e t i r u k a p o k a z i v a t i o n a m o , gdje j e v e l i k i t l a k u z d u b a
( m a k s i m u m ) . P r u i li l i e v u r u k u n e t o n a p r i e d , p o k a z u j e
o n a m o , gdje je t l a k u z d u b a m a l e n (minimum).
Ovdje je mjesto, da svratimo panju na nekoje zanimljive po

jave vjetrova, koji se p e r i o d i n o p o n a v l j a j u , a sada im uzroke
moemo razumjeti.
Ve smo prije imali prilike spomenuti indijske m o n s u n e ,
koji ljeti pusu od j u g o - z a p a d a , a zimi od s j e v e r o - i z t o k a i t o
se ponavlja sasma pravilno od godine do godine. Odkuda ta pra
vilna izmjena? Zimi je na kopnu azijatskom visok tlak uzduha, a
na oceanu nizak, vjetar dakle pue od kopna k moru ; ljeti je ba
obratno : uzduh se na kopnu silno ugrije, tlak je malen, a na
oceanu visok, vjetar pue uztrajno od oceana prama kopnu. Mon
suni su najljepa potvrda za izmjenu k o p n e n i h i m o r s k i h vje
trova; nu treba spomenuti, da se i oni od svoga upravnoga smjera
neto odklanjaju radi toga, to se Zemlja vrti oko osovine.
Sto monsuni pokazuju ljeti i zimi, to moemo na obalama
morskim vidjeti svaki dan u maloj mjeri. Preko dana se grije na
sunanim zrakama i kopno i more, ali nejednako. U jutro se tlo
bre ugrije od mora, na tlu tlak uzduha pada i blagi vjetri pue
s m o r a n a k o p n o . Na veer pako, kad se uzduh nad kopnom
obladjuje puno bre, nego nad vodom, postaje i tlak uzduha na
kopnu vei, nego na moru: u veer struji vjetri s k o p n a n a m o r e .
Takove emo pravilne izmjene vjetrova esto opaziti i u do
linama izmedju visokih bregova: u jutro pue vjetar iz doline na
brieg, a na veer s briega u dolinu.
U novije su vrieme i to opazili, da se i b r z i n a vjetra preko
dana periodino mienja. Na ciel oj se kugli naoj poprieko pokazuje,
da je vjetar na povrini zemaljskoj n a j j a i oko p o d n e , a n a j
s l a b i j i po n o i . Nu to vriedi tek za dno uzdunoga oceana. Opa
anja na vrhuncima bregova pokazae, da je tamo drugaije : vjetar
je poprieko n a j j a i u noi, a najslabiji o p o d n e . Prije su mislili,
da je to tek nekakav abnormalni pojav, nu danas stoji, da je to
ba pravilni pojav, koji se oituje poami od visine Eiffelovoga
tornja (300 metara), pa sve do visine Pikes-Peaka (4.300 metara),
na kojemu je bio do naih dana najvii observatorij. Zato je to,
to se danas jo za pravo ne zna !
VII.
Svjetlo u uzdunom oceanu.

Morina neba. Veernja rumen. Neobina rumen od g. 1883. i 1884.
Pojavi sumraja. Gradjansko i astronomsko sumraje. arenje
Alpa. Bisbopov kolut. Jesseovi svietli oblaci. Dga obina i mno
gostruka. Duga od Mjeseca. Antheliji; sablast od Brockena. Ulloini
koluti. Halo. Sporedna Sunca. Stupovi i krstovi u uzduhu.
Prikaze uzdune.
1.
unce je izvor svemu ivotu i svim promjenama na svietu ovom.

Predjanji nas lanci na pretek uvjerie, to nam vriedi njegova
toplina i to ona izvodi u velikom moru uzdunom, eliksiru naega
ivota. Nu jarko Sunce alje na taj velebni sviet na i arke zrake
svoga svjetla, kupa ga u moru svjetla," koje mu daje osobit ukras.
Na prekrasne pojave svjetla, to se radjaju od sunanog svjetla u
uzdunom oceanu, rad smo da svrnemo misli itatelja i itateljica u
ovom laniu : ta ba je svjetlo izvor najveim krasotama na naem
svietu; biele zrake sunane u svom krilu kriju sve one raznobojne zrake,
to obliju nebo nae prekrasnim bojama i sjajem, komu se ni jedan
kist umjetniki nije mogao da dovine ni iz daleka. Koliko smo se
puta svaki divili krasnoj panorami zapadnoga neba, kad zalazi Sunce, a
jo vie gotovo arobnoj promjeni te panorame od asa do asa, dok
napokon ne ugasne i zadnji zrak sunani u naruju tame, koja se
spusti na Zemlju, da iz nje opet za koji asak nikne novo jo udnije
nebo, osuto bezbrojnim zvjezdama? Kao da sve to dovikuje ovjeku:
stani, gledaj, pa se divi i zaroni mislima u velianstvo prirode !
Iz daleka nam dolazi biela zraka sunana. Sto etrdeset i

devet milijuna kilometara proletjela je, dok stigne iz svemira na
gornju granicu nae atmosfere ! Sreom je ta atmosfera prozrana,
pa zraka ulazi u nju, al se u njoj i mienja. Dvije su nam promjene
na umu: im udari o kakov praak u njoj, ve ne moe ravno
dalje, nego se odbije kao od zrcala, pa leti na drugu stranu, dok
ne udari o drugi praak, i tako se sirota, tko zna koliko puta, od
bija i tamo i amo, dok napokon ne dospije do povrine zemaljske.
Nu sve, ako joj nije ni jedan praak u putu, koji bi ju odklanjao
s pravoga puta, ona ipak mora da prelazi iz rjedjeg u sve gui
uzdub. I to je povod, da skree sa svoga ravnoga puta: z r a k a se
lomi. Al zna se i to, da se zrake razliite boje ne lome jednako.
U bieloj su zraki sunanoj pomieane sve krasne boje. Lomei se u
makar kakovoj stvari, u uzdubu u vodi ili u prizmatinom staklu,
razciepa se biela zraka u svoje esti i krasne se boje od toga po
java znadu preli evati i po uzdunom oceanu i po povrini zemaljskoj.
Osim pravilnih pojava, koje gledamo svaki dan u naoj atmosferi, ima
jo stotina drugih riedkih, ali krasnih pojava, to ih izvodi sunano
svjetlo u uzdunom moru. Jedni su i drugi dosta liepi i zanimljivi,
da bi mogli pozabaviti nae itatelje. Da ih bar nekoliko obredamo.
U prvom nam redu zapinje oko o k r a s n o p l a v e t n o n e b o ,
koje se javi, im se je rodio mladi dan i traje, dok ne spusti nona
tama svoja krila na Zemlju. Zna svaki od nas, da ta zaista krasna
plava boja nije uviek jednaka. Makar da je svakidanji pojav, znamo
esto uzkliknuti: ala je danas krasno nebo! Pa odkuda mu ta sjajna
plava boja? moda se ve gdjekoji od nas upitao. Prije su mislili,
a to je miljenje zastupao i znameniti E u l e r , da je uzduh sam
plave boje. Ali ne moe da bude, jer bi u tom sluaju mi gledali
Sunce i druga tjelesa kao kroz plavo staklo, pa bi nam se morala
pokazivati modra. Englez je L o r d R a l e i g h prvi upozorio na pravi
uzrok toga pojava. Na drobnicama se praine, vodenih kuglica u
uzduhu sunano svjetlo raznoliko odbija. Uzduh nam je s te strane
smatrati prozraenom materijom, u kojoj je sva sila najsitnijih dro
bnica od razliitih tjelesa, uzduh je m u t n a materija, kao voda, u
kojoj ima mulja. Pokusi fiziara pokazae, da svako mutno sredstvo
pokazuje spram sunanog svjetla dva osobita svojstva: svjetlo, koje
je prolo kroz mutno sredstvo ima u v i e k c r v e n u boju, a svjetlo,
koje se od mutnoga sredstva odrazuje, vie ili manje p l a v e t n u
boju. Svejedno je u tim prilikama, da li su drobnice, to mute
sredstvo, vrste ili tekuine, da li su prozrane ili ne, da li su

jednake ili ne, samo ne smiju da budu prevelike. Ima za potvrdu
tomu liep pokus, koji si moe svatko sam nainiti. Raztopi u alko
holu neto mastiksa, pa to ulij u vodu. Voda e postati mutna i
biela kao mlieko. Pogledamo li kroz nju Sunce, vidjet emo ga krasno
crveno i to tim rumenije, cim je deblja vrsta mutne vode. Po
gledamo li pako s prieda mutnu vodu, vidjet emo ju plavkastu. I
naa je atmosfera, osobito u niim svojim vrstama, uviek puna to
anorganikih to organinih tjeleca, a k tomu jo dolazi esto
bezbroj sitnih vodenih kuglica, koje postaju, kad se u njoj sgusne
vodena para; i atmosfera je dakle mutno sredstvo, koje mi gledamo
s povrine zemaljske, kao prije mutnu vodu s prieda, i odtuda plava
boja neba. Kad je pako Sunce blizu horizontu, pa mu svjetlo mora
da prolazi kroz veoma debelu i veoma mutnu vrstu uzduha, poka
zuje nam se u crvenkastoj boji.
Sada jamano razumijemo i prekrasne boje v e e r n j e r u m e n i ,
koje su gdjekada tako sjajne, da ih kist ni jednoga umjetnika ne
moe da naslika. Razumijemo jamano i to, zato se te krasne boje
pokazuju ba samo u veer ili pred zoru. Kad je naime Sunce visoko
na nebu, put je njegovomu svjetlu kroz najniu vrstu uzduha, punu
praine i vodenih kuglica, veoma kratak, pa se ne moe da pokae
crvenkasta boja Sunca. Kad je pako u jutro i na veer Sunce na
horizontu, put je njegovim zrakama kroz onu mutnu vrstu uzduha
veoma velik i bielo sunano svjetlo na tom putu sve vie izgubi
svoje modre i ljubiaste zrake, a ostaju mu samo crvenkaste u svim
stupnjevima.
Mnogi se nas jamano jo ivo opominju one krasne veernje
rumeni, koja se je pod konac g. 1883. i poetkom g. 1884. i u
naim krajevima pokazivala.
udna je injenica tom prilikom izila na vidjelo, vriedna, da
ju ovdje iztaknemo. Sav se je sviet divio krasnoj veernjoj rumeni
onih dana i riedkim pojavima, koji su se u ono doba znali poka
zivati oko Sunca, kad bi sjedalo na poinak; znalo je Sunce
gdjegdje biti posvema modro prije nego bi zalo. Dugo u no arilo
se zapadno nebo osobitim rumenim sjajem. Koliko su pojavi bili
krasni, toliko su bili u prvi mah nerazumljivi, a bilo je dosta svieta,
koji ih se i bojao. Kad su se stali strunjaci baviti oko tih pojava,
razmahao se u velike studij svih pojava svjetla u uzdunom oceanu
i ba od godine 1883. amo nae se znanje o njima prilino raz-
irilo: priroda je morala neobinim jednim dogodjajem svratiti panju

ljudi na svakidanji pojav veernje rumeni i tim razmabati proua
vanje i ostalih srodnih pojava svjetla u uzduhu. Prvo je pitanje
bilo: u em su razline bile veernje rumeni g. 1883. i 1884. od
obine svakidanje? I kad se stalo pretresivati to pitanje, pokazala
se zanimljiva injenica, da nisi mogao nigdje nai tonoga i strunoga
opisa svakidanje veerne rumeni i pojava, koji su s njom u svezi.
Kako se taj pojav redovno zapoinje, kako se on razvija i kako
svrava, nije znao nitko pravo da ree. Tek kasnije, kada su po
starijoj literaturi traili, nali su, da je njemaki fizik B e z o l d
punih dvadeset godina prije (g. 1863.) tono opisao i donekle tu
maio redovno razvijanje ovoga pojava; nu kako je pojav obian,
taj je liepi opis ostao zakopan u Poggendorffovim analima", a da
nije gotovo nitko ni znao za njega, dok ga g. 1884. nije opet iz
nio na javu K i e s s l i n g , koji je ponovno stao prouavati pojav,
potaknut neobinim dogodjajem od g. 1883.
Po Kiesslingu emo i mi opisati ovaj pojav.
Ono, to zovemo mi veernja rumen, to je za pravo tek j e d a n
in u obenijem pojavu, koji se zove s u m r a j e , a to je onaj po
znati prielaz od punoga svjetla danjega u tamu noi i obratno iz
none tame u puni dan. Za ovaj drugi pojav ima narod ime zora, pa
veli da zora rudi. Mi emo jedan i drugi pojav zvati s u m r a j e m . Da
nema atmosfere oko Zemlje, ne bi bilo ni sumraja, koje nam toliko
godi, to posreduje prielaz dana u no: dan bi se od j e d n o m u
asu, kad zadje Sunce, pretvorio u crnu no. Lako si moemo
pomisliti, kolika bi to bila neprilika. Po K i e s s l i n g u je cieli pojav
sumraja sastavljen od t r i ina; izpred njih je uviek jedna predigra,
a iza njih dolazi esto i epilog. Predigra se zapoinje tim, bar u
naim krajevima, da se Sunce ve dosta rano po podne opae sjaj
nim, b j e l k a s t i m k r u g o m , koji se dosta jasno razbira na tamnijem
modrom svodu nebeskom. Dok je Sunce jo iznad zapadnoga hori
zonta, ono je tono u sredini toga sjajnoga kruga. im je Sunce
na horizontu, sputa se pod sredite toga kruga, a ovaj naglo raste.
Tim je poeo prvi in u pojavu sumraja. Dok se Sunce itavo
sputa pod horizont, sve se vie iztie, kako izlazi pod sredite
sjajnoga kruga; rubovi se kruga sve slabije svietle i sjaj im pri
lino brzo opada, pa kada je Sunce, redovno kao tamno naranasta
svietla, ali ne sjajna, ploa utonula u vrstu magle, koja se je obino
slegla na horizontu, nainila se je nad njim, od prilike 15 do 20
stupnja vie, svietla, utkasto-biela, sjajna i gotovo okrugla pjega.

Nu u to je ve poeo i drugi in u pojavu sumraja, a taj je, da
se razvijaju bojadisane vrste, koje su uzporedne borizontu. Najprije
se vide na iztonom borizontu, gdje je nebo dobilo najprije plav-
kasto-ljubiastu boju, koja se gdjekada prelieva u crvenu. To je
s u p r o t n o s u m r a j e . " Cim seje Sunce spustilo pod horizont, po
javi se na iztonom nebu, ba nad horizontom veoma uzka, tamno-
modra i siva pruga, to je s j e n a Zemlje." Nekih 20 do 25 mi
nuta poslije zalaza Sunca rastu sve vie i dosta jako i suprotno
sumraje i sjena Zemlje. Medjutim su se na zapadnom horizontu
razvile veoma sjajne, horizontalne bojadisane vrste, koje se sve vie
ire prama jugu i sjeveru, ali i gore. Nad parom, koja se slegla
na horizontu, a svietli surom bojom, prostrla se iroka, uta i
veoma sjajna vrsta, koja je esto od preostalog nebeskog svoda na
zapadnom nebu, koji jo uviek svietli slabim sumranim svjetlom,
odieljena utkasto-zelenkastom prugom. TJ asu, kad se je suprotno
sumraje na iztoku razvilo do najviega stupnja i najvee svoje snage,
poinje trei in sumraja, a to je: r a z v i j a n j e g r i m i z n o g a
s v j e t l a " . Dok se suprotno sumraje dosta naglo gubi, zaodieva se
zapadno nebo ruiastom bojom, koja je nekih 25 stupanja iznad
horizonta najjaa. TJ tom je asu gotovo okrugla pjega, kojoj rub
jedva razpoznajemo, nu riedko kada see preko 45. stupnja nad ho
rizontom. Ovaj osobito krasni ruiasti sjaj veoma se brzo sputa
iza prije spomenutih horizontalnih i bojadisanih vrsta k zapadnomu
horizontu, ali se pri tom sve vie iri na jug i sjever i jasno vidimo,
kako se miea s onim bojadisanim vrstama pred sobom i pretvara
utu boju u naranastu, a naranastu u rumenu. Kad je Sunce
5 ih 6 stupanja zalo pod horizont, nestalo je i grimiznoga svjetla
posvema iza svietle i bojadisane vrste na zapadnom nebu, a dalji se
teaj i svretak pojava sastoji u tom, da se i ta svietla vrsta dosta
naglo sputa k horizontu, pa na koncu cielo zapadno nebo sja
samo jo slabim crvenkastim svjetlom sumraja. Razmjerno riedko
se javlja epilog sumraka: iznenada se zna po drugi put dignuti nad
svietlu vrstu g r i m i z n o s v j e t l o , a prije njega se i na iztonom
nebu javi po drugi put suprotno sumraje.
Pojavi su zore isti, samo se zbivaju obratnim redom na iz
tonom nebu.
Tim, to se sunano svjetlo, kad je Sunce ve zalo, jo uviek
odbija od viih vrsta atmosfere, dobivamo mi jo neto svjetla od
Sunca. Grradjansko s u m r a c j e " traje, dok se Sunce spusti 8 stu

panja pod horizont; u to doba poinje u naim stanovima mrak.
A s t r o n o m i k o se s u m r a c j e " svrava, kad je Sunce ve 16 stu
panja izpod horizonta; u to se doba na nebu jave ve zviezde estoga
reda i od sada se rauna poetak prave noi. Prema tomu, kako je
dnevna staza Sunca nagnuta prema horizontu, treba Sunce vie ili
manje vremena, dok se spusti 8 ili 16 stupanja pod horizont. Jasno
je, da je to vrieme tim manje, im se dnevna staza Sunca vie pri
mie okomici na horizont. Zato je sumracje u krajevima oko ekvatora
najkrae, budu da je staza sunana tamo na horizontu okomita ; im
dalje idemo na sjever, tim je dulje sumracje. Od 5 0 5 stupanja dalje
na sjever, gdje Sunce u doba solsticija ljetnoga u obe ne zadje vie
od 16 stupanja pod horizont, nema u to doba najduega dana u
obe vie pravih noi, jer se sumracje veernje i jutarnje sastave.
To je kraj s v i e t l i h n o i " . U Petrogradu su (60 stupanja sjeverne
irine) n. pr. te svietle noi od 17. travnja do 15. kolovoza, a na
sjevernomu polu od 4. veljae do 6. studena. Tamo dakle ima pravih
noi jedva 13 nedjelja.
Sumracje znatno poveava trajanje dana. Na ekvatoru je no
radi veernjega i jutarnjega astronomikoga sumracja kraa za 2 sata
i 42 minuta. Na 40. stupnju sjeverne irine je najkrae sumracje
3 ure, a najdue 4 ure. Na 50. stupnju je najkrae (u veljai i stu
1
denom) 3 ^ ure, a najdue (u lipnju) 7 ura 52 minute.
Uzrok opisanim pojavima moe se po iztraivanjima spomenutoga
K i e s s l i n g a traiti u tom, to donje vrste uzduha, pune kondenzirane
vodene pare i praine, gutaju (absorbiraju) svjetlo sunano, ali ga i
odvraaju od njegovoga puta (ogib svjetla). Osobit je pojav sumracja
u visokim planinama poznato a r e n j e Alpa," koje sa svojim
prekrasnim grimiznim svjetlom na snienim plohama i strmim pe
inama izvodi upravo bajne prizore. Bregovi se zaare, kad je Sunce
5 stupanja i z n a d horizonta, i ar je najvei neto kasnije. Kako
Sunce pada (do 2 stupnja izpod horizonta) utrne se taj ar, vrhunci
Alpa pobliede kao mrtvaci. Nu im je Sunce palo 4 stupnja pod
horizont, zaare se ponovno rumenim sjajem, a tek nekoliko minuta
kasnije ih zavije no u svoju tamu. Ovo se dvojako arenje oito
podudara s treim inom i epilogom gore opisanoga sumracja.
Neobino se krasni pojavi sumracja javie koncem g. 1883. i
poetkom godine 1884. na cieloj zemaljskoj kugli. Osobito se izticalo
uz krasno prvo grimizno svjetlo, koje je dugo trajalo, samo Sunce
koje se znalo prije zahoda obkoliti plavom ili plavkasto zelenom glo-
riolom, pace i Sunce samo znalo je svietliti plavim svjetlom, mjesto
obinoga bieloga. Dne 5. rujna god. 1883. opazio je prvi B i s h o p
u Honolulu, da se je ova plava okolica Sunca zarubila, 5 stupanja
daleko od Sunca, crvenkastim rubom, koji se je prama izvanjoj
strani prelievao u suro-crvenu boju, a ta se je po malo gubila u
obinu modrinu neba. Taj je B i s h o p o v k o l u t " pokazivao naj
ee boje nekih 14 do 15 stupanja daleko od Sunca, a sezao je
25 do 30 stupanja daleko od njega.
Neobine ove pojave u naoj atmosferi pripisao je Englez
L o c k y e r provali vulkana Krakatau u sundajskom moru, jednoj
od najveih katastrofa na zemaljskoj kori od historijskih vremena.
Polovica je otoka propala u more, a u atmosferu je poletjela uasnom
brzinom silna mnoina najtanje praine i vodene pare do najviih
vrsta atmosfere (60 do 70 kilometara visoko). I spomenuti je
K i e s s l i n g prihvatio ovu misao i tolikim uspjehom obrazloio, da
je veina strunjaka uza nj pristala. Nalo ih se takodjer, koji su
prigovarali. Medju njima je H a n n upozorio, kako je teko vjerovati,
da bi se sitne drobnice pepela mogle tako dugo drati u onako
velikoj visini. To je potaklo nekoje, da tumae pojav svemirskom
prainom, koja da je u ono doba obilnije uletjela u nau atmosferu
iz svemira. Da ima i take praine, potvrdilo se pouzdano u novije
vrieme. Dne 1. siecnja god. 1869. pao je u H e s s l i - j u kod Upsale u
vedskoj meteorit, koji se je razlupao u nekoliko komada, a s njim je
pala i crna praina, sastavljena od ugljena i eljeza. Godine 1871. pala
je opet takova praina zajedno sa sniegom u Stockholmu, a u isto
doba i u Finnlandu. Ona potie od meteorita, koji u sebi imaju
ugljena, pa se razpanu u prainu, im se sastanu s vodom ili vlagom.
Nu imamo razloga vjerovati, da ima u svemiru osim ovih vrstih
meteorita, koje vidimo i koji dolaze k nama, jo i tjelesa u obliku
oblaka od praine, koja je takodjer suro-crvenkaste boje, a zovu ju
m e t e o r s k o m ili k o s m i k o m (svemirskom) prainom. Tako je
n. pr. K. Stolp ba godine 1883. na Cordilleri, koja je na medji
Chilea i Argentine, vidio, gdje pada taka praina na snieg. Kemika
analiza je za izvjestno pokazala, da je svemirskoga podrietla. Bilo
je to ba u doba, kad su se pokazivale one sjajne veernje rumeni
na zapadnom nebu.
Jo se nisu bili posvema izgubili neobini pojavi sumraja od
godine 1883., kad su se g. 1885. u naoj atmosferi pojavili nekakovi
neobini oblacii, koji su nou na tamnom nebu svjetlucali slabanim

srebrnim sjajem. Astronom 0 . J e s s e u Berlinu posvetio im je
odmab od poetka osobitu panju; on im je i nadjenuo ime svietli
o b l a c i n o n i " . U naim su se krajevima pokazivali od poetka
lipnja do konca srpnja. Nalik su bili na male cirrus-oblake, ali su
se od njib razlikovali u tom, to su cimisi t a m n i na s v i e t l o j
podlozi, a ovi su se oblacii sjali dosta ivim svjetlom na tamnoj
podlozi. Kasnije im je Jesse mjerio i visinu nad zemljom, pa je
naao 7080 kilometara, dok su najvii cirrusi jedva 13 kilometara
daleko. Od godine do godine sve su se rjedje pokazivali ti zagonetni
oblacii: u prosincu g. 1888. vidio ib je S t u b e n r a u c b dva puta u
Punta-Arenas na junom kraju Amerike, a godine 1891. jedva su
im vidjeli tragove. Od onda ib vie nema. I ove su oblaie pripi
sivali provali vulkana Krakatau. Jesse misli, da im je uzrok nekakov
veoma jako razredjeni plin, koji je lebdio u onoj velikoj visini od 80
kilometara, pa su do njega dopirali sunane zrake jo kasno u noi.
2.
Od ovih se neobinib i riedkib pojava svjetla u naoj atmo

sferi vratimo k najljepemu, bez dvojbe, od svib obinih pojava
optikih u atmosferi k d u g i . Svakovrstni su dodue pojavi, to
ih svjetlo izvodi u naoj atmosferi, gdjekada veoma udni i zago
netni na prvi mah, ali po zakonima optike ipak posvema raztu-
maeni. Nu nema medju njima pojava, koji bi oku i uvstvu ovjeka
toliko godio, kao krasna zaista duga, u kojoj je vjera Mojsijeva gle
dala zatitu Jehove, a mitologija grka milostivo utjecanje boginje
Iride. Nema jamano itatelja, koji nije vidio u sitnoj kisici oko
slapa vode ili oko vodoskoka malu dugu, dosta slinu onom veli
anstvenom luku, koji se zna razapeti u naoj atmosferi. Na onim
emo malim dugama najlake opaziti to treba, da postane pojav. To
je: 1) kapljice vodene, 2) zrake sunane, i 3) odredjen poloaj
motritelja izmedju vodenih kapi i Sunca. Da vidimo dugu, umjetnu
ili prirodnu, treba da okrenemo ledja Suncu. Zrake njegove, to
padaju na vodene kapljice pred nama se od njih to odbijaju, to
opet u njih ulaze, pa se u njima lome kao u staklenoj prizmi. Nu
uz to se bielo svjetlo, to ulazi u kap, razstavi u svoje bojadisane
esti, dobro poznati spektrum Sunca, koji je sastavljen od sedam
Kuera : Vrieme. 15
boja: crvene, naranaste, ute, zelene, plave, modre i ljubiaste.*

Pomislimo si od Sunca kroz nae oko pravac potegnut do oblaka
pred nama, u kojemu je bezbroj kapljica, to nam taj pravac oznauje
sredite kruga, u kojemu se tvori duga. etrdeset i dva stupnja i
pol od toga sredita stoje kapljice, iz kojih nam dolaze u oko
crvene zrake, a 40 i pol stupnja daleko kapljice, iz kojih nam dolazi
u oko ljubiasta zraka. Kako nam sve kapljice vodene okolo onoga
sredita, koje su od njega daleko 42|- stupnja, alju u oko c r v e n e , a
sve kapljice okolo na okolo, udaljene 40^ stupnja, alju l j u b i a s t e
zrake, razbiramo, da nam se mora duga pokazati kao aren kruni
luk, koji je irok dva stupnja, i na g o r n j e m kraju pokazuje
c r v e n u , a na d o n j e m l j u b i a s t u boju. Medju njima se redaju
ostale boje spektra. Nije ovdje mjesto, da se uputamo u dublje
tumaenje ovoga svima poznatoga, jer se tomu hoe temeljito znanje
zakona optike. Ovdje nam je tek spomenuti, da se gdjekada iznad
prave duge, koja se uviek pozna po tom, to je crvena boja gore,
a ljubiasta dolje, zna pokazati u slabijem sjaju jo jedna s obrnutim
redom boja: crvena dolje a ljubiasta gore. I ova se s p o r e d n a
d u g a tumai po zakonima optike tim, da se sunano svjetlo u
kapljicama odbija dva puta i lomi dva puta, pa zato i jest polumjer
te duge za crvene zrake 51 stupanj, a za ljubiaste 54 stupnja.
Sporedna je duga dakle i neto ira od prave, ali je zato opet
uviek i mnogo bljedja od nje. Obje se zajedno zovu d v o s t r u k o m
d u g o m . Ako se svjetlo u kapljicama jo vie puta odbija, moe da
postane i trea, etvrta . . . sporedna duga. Nu riedko se kada
vide. Tako je n. pr. profesor fizike W o t r u b a u Santa-Quiteriji u
Portugalu dne 15. lipnja g. 1877. u 5 sati u jutro vidio p e t e r o -
struku dugu.
Kad su u tamnu sobu bacili sunane zrake umjetnim nainom
na vodoskok, vidjeli su ak 17 duga!
Moe se dogoditi i to, da sunane zrake najprije udare o gladku
i mirnu povrinu vode n. pr. jezera, pa se onda tek odbijaju u
oblak i proavi kroz njegove kapljice izvode takodjer dugu. Fizikalno
tumaenje toga dosta riedkoga pojava, pokazuje, da ovakovu dugu
glavna duga siee u dvie toke; gdje ju siee, to visi o visini Sunca
nad horizontom. Mora da je veoma krasan pojav, ako se uz prvu
direktnu dugu pojavi njezina sporedna, pa onda uza to jo postane ova
* Izporedi: K u e r a : Nae nebo. (Zagreb. 1895.) lanak: Svjetlo glasnik

iz svemira. Str. 152182.
sada spomenuta druga duga odbijanjem sunanih zraka od vode.

Taki su pojav zaista vidjeli francuzki akademici, poslaui na polarni
krug, da mjere duinu meridijana, dne 17. srpnja g. 1736. na brdu
Ketima. Ovaj pojav pokazuje naa slika 92. Najdolnja duga imala
je dolje ljubiastu, a gore crvenu boju, kao obino. To bijae p r v a
i g l a v n a d u g a . Druga iznad nje, ali s njom paralelna, bijae nje
zina sporedna duga, u kojoj je bila crvena boja dolje, a ljubiasta
gore. Trea je duga polazila ba od podnoita prve, prosiecala je
drugu na dva mjesta i imala je, kao i glavna, crvenu boju gore, a
81. 82. Trostruka duga.
ljubiastu dolje. Riedki su ovakovi neobini pojavi, nu mora da su

osobito krasni. Ima ih opisanih i naslikanih nekoliko, gdje se uz
glavnu dugu pokazae nepravilne duge odbijanjem svjetla od jezera,
pae i od mirne puine morske. Spominjemo ovdje pojav od 11. rujna
god. 1874., to ga je opazio T a i t u Bnglezkoj i pojav od 20. listo
pada god. 1879., to ga je vidio u vicarskoj G a r l o c h .
I Mjesec moe da izvodi dugu. A ini se, da taj pojav nije
ni tako riedak, kako se misli, samo ga ljudi esto ne vide, jer pada
u no. Liepo je opisao takovu n o n u d u g u Mjeseevu njemaki
pjesnik Schiller u svomu Wilhelmu Tellu. Spram sunane je dakako
slabana, a dobro se vidi samo uz pun mjesec. F l a m m a r i o n je imao

prilike, da vidi ovaj riedki pojav dne 9. svibnja god. 1865. Bilo je oko
10 sati na veer. Puni je Mjesec stajao nekih 60 stupanja nad hori
zontom, a na zapadnom se nebu nainio luk s vrlo istim bojama. Svih
je sedam spektralnih boja jasno razbirao. Nu vidio je jo rjedji pojav:
uz glavnu nainila se iznad nje i sporedna duga, mnogo slabija, nu
jasno izraena! Mjesto oblaka moe da bude i okomita vrsta jake
magle podloga za postajanje duge. U planinama vide putnici esto
na gustoj vrsti magle veoma sjajan luk, koji se zove b i e l a d u g a .
Redovno je biela, a gdjekada samo na izvanjem kraju crvenkasta.
Polumjer je ove duge od prilike za 3^ stupnja manji od polumjera
obine duge, a po fizikalnom tumaenju mora da i bude polumjer
luka tim manji, im su manje vodene kapljice, u kojima postaje.
To je uzrok, po T y n d a l l u , da ne pokazuje boja.
3.
Nauka meteorologika kao da do danas jo nije dospjela da

svrsta, kako treba, sve prerazlicne pojave svjetla u naoj atmosferi.
Uzrok je tomu u prvom redu, to se mnogi od ovih pojava pre-
riedko zbivaju, a da bi ih bili mogli na tanko prouiti. Cas prije
opisasmo itateljima, koliko je za njih zanimljiva krasna duga i
vidjesmo, da postaje tim, to se svjetlo lomi i odbija u vodenim
kapljicama i da se javlja uviek na suprotnoj strani od Sunca. Ovdje
emo opisati nekoliko riedkih pojava, kojima je s dugom samo to
zajedniko svojstvo, da postaju takodjer na suprotnoj strani od
Sunca: ako je Sunce motritelju na iztoku, pojav se vidi na zapadu
i obrnuto. Svim je tim pojavima radi toga dao Flammarion zajedniko
ime a n t h e l i j i (od gr. anti-nasuprot i helios-Sunce).
Ovamo idu u prvom redu s j e n e v i s o k i h b r e g o v a , koje se
esto u planinama mogu vidjeti ili na drugim planinama ili na
vrstama guste magle o izhodu ili zapadu Sunca. Tako je n. pr.
F l a m m a r i o n vidio jasno izraenu sjenu Rigija na Pilatu, koji je
na drugoj strani Lucernskoga jezera na zapadu od Rigija. Pojav se
pokazao nekoliko minuta iza izhoda Sunca i trouglasti se lik Rigija
jasno naslikao. S j e n a se M o n t b l a n k a takodjer lako vidi, ali o
zapadu Sunca. Liepo su ju opisali B r a v a i s i M a r t i n s , koji su ju
gledali u veoma zgodnim prilikama.
Nu ovako vi pojavi, makar bili riedki, ne bude toliko interes

svieta, jer ih. on s mjesta razumije. Drugi pojavi ove vrste su
takodjer riedki, ali kud i kamo zanimljiviji, jer se neukomu oku
ini, da utjee sila nadnaravna. Imena, to su ih dobili takovi pojavi,
ve svjedoe, da su ih se ljudi bojali. Pa i danas, kad je nauka s njih
skinula tajinstveno ruho, raztumacivi im prirodno podrietlo, jo
ih uviek prate istim interesom i strunjaci i svi prijatelji prirode.
Da ih nabrojimo nekoliko !
U prvom je redu s a b l a s t n a B r o c k e n u. Strano ime !
Brocken je ime najviem briegu u krasnom njemakom Harzu u
kraljevini Hannover. Visok je nekih 1100 metara i s njegovog se
vrha prua pod nama ravnina do 70 milja daleko, dakle moemo
pregledati gotovo dvadesetinu ciele Evrope, na kojem je 5 milijuna
ljudi. Brockenu je velika uloga i u mitologiji njemakoj : kad je dolje
ve preobladalo bilo kranstvo, na Brockenu jo su se astili dosta
dugo stari bogovi u potaji. I u najnovije se je vrieme njegovo ime
spominjalo dosta: sada se na vrhu mu uz hotel die i znamenit
meteoroloki observatorij. Godine 1780. vidio je S i l b e r s c h l a g na
vrhuncu Brockena ovaj pojav. Kada je stajao na sasma otvorenom,
osamljenom stajalitu (n. pr. na vrh koje peine), a iza sebe imao
nizko Sunce, pred sobom stienu guste magle, vidio je na toj stieni
svoju uasno poveanu sjenu, a oko glave su gdjekada krasno bo-
jadisani krugovi. Silberschlag je tomu pojavu dao ime s a b l a s t n a
B r o c k e n u . Nu mnogo se ee taj pojav vidi u Alpama, pa su kao
najzgodnija za nj mjesta poznati Pilatus, Rigi, Mythen i Zugspitze.
Obino vidimo svoju sjenu otrije, nego sjene svojih suputnika, gdje
kada su one tako slabe, da vidimo samo svoju sjenu. Sve su slike te
sablasti" (pa i naa) u toliko netone, to se pojav vidi samo sa
stajalita motritelja, a sa strane ne moe trea osoba vidjeti i mo
tritelja i pojav sam. I tobonja veliina sjene je nesvjestna varka
naih sjetila, jer mi daljinu sjene od nas cienimo mnogo veu, nego
sto je u zbilji. Kako su sunane zrake medju sobom uzporedne,
sjena u istinu ne moe da bude vea od predmeta.
Kao primjer za ovu sablast" donosimo jedan od novijih
pojava. Dne 4. travnja g. 1883. vidili su nekoji lanovi naunoga
drutva u Jaenu (panjolska) osobito liep pojav naslikan u naoj
si. 93. Toga dana u est sati i 20 minuta u jutro naao se
Ildefonse R i n c o n s jednim drugom i slugom na vrhu Sierre
de Valdepefinas, od prilike 15 kilometara juno od Jaena. Jaka je
magla zas' rala dolinu i zapadno nebo, a s iztonog neba sunane

zrake proi rale kroz tanku vrstu para na borizontu, i drutvo je
SI. 93. Sablast Brockena i Ulloini koluti opaeni u Andaluziji dne

4. travnja god. 1883.
prekrasno moglo motriti izbod Sunca. Obrnuvi se na zapad vidjee

pojav naslikan^na naoj slici : osupnuli su se s .krasote nigda ne-
vidjenoga pojava. Svoju sjenu, sjenu svojih suputnika, pae i sjenu

svoga psa vidjee tono nacrtanu; pae svako je njihovo gibanje
tono oponaala sablast". Nu jo vie! Biel krug s promjerom od
tri metra, obavio se oko glava sablasti kao aureola, a jo etiri
koncentrina kruga se ovomu nadovezae u sjajnim bojama duge:
crvena je boja bila glavna u nutarnjem, zelena u drugom, modra
u treem, a ljubiasta u etvrtom i najveem. Rincon je poao s
mjesta izradjivati nacrt toga riedkoga pojava, koji se stao gubiti,
kako se magla stala razilaziti. Teko mu se bilo odkinuti od mjesta,
gdje je gledao tako liep i riedak pojav!
Ovakove sjajne krugove oko sablasti" vidio je prvi panjolski
prirodoslovac U l l o a (17161795) u Kordillerama june Amerike,
pa se po njemu i zovu U l l o i n i k o l u t i ili k r u g o v i .
S c o r e s b y , koji je mnogo putovao po polarnim krajevima, vidio
je esto za magle ovu sablast" sa vrha jarbola na svom brodu.
I iz balona se moe gdjekada vidjeti takova sablast. F l a m
m a r i o n , koji se je mnogo puta digao u zrak u naune svrhe,
opisao nam je nekoliko takovih liepih pojava. Ponajljepi je ovdje
u si. 94. naslikan, to ga je vidio i podpuno prouavao na svom
izletu u atmosferu dne 15. travnja g. 1868. Toga dana u etiri sata
po podne, doao je balon do gornje granice o b l a k a , 1415 metara
visoko. Vidjee on i njegov drug, gdje se na oblaku pred njima
razvijao, b a na suprotnoj strani Suncu, balon, gotovo tako velik
kao njihov, a pod njim ladjica kao njihova; u ladjici vidjee i dva
putnika tako dobro, da su ih mogli gotovo prepoznati po njihovim
karakteristinim sjenama. Ova je sjena balonova bila obkoljena kon
centrinim bojadisanim krugovima, a u sreditu je bila ladjica.
Prekrasno se ova izticala na podlozi uto-bieloj. Prvi slabo modri
krug opasao je onu svietlu podlogu i ladjicu. Oko njega se slegao
drugi krug utkaste boje; iza njega pojav crvenkasto sivi na koncu
kao etvrti, izvanji krug ljubiaste boje, koji se je pomalo gubio
u sivoj boji oblaka. Mogao si na toj sablasti razabrati sve sitnice :
konce, ueta ladjice i instrumente. Svaku je njihovu kretnju sablast
s mjesta ponovila. Flammarion je n. pr. digao jednu ruku, i jedna
je sablast digla svoju; njegov je drug mahnuo francuzkim barjakom,
i druga je sablast to s mjesta uinila. A n t h e l i j je ovaj ostao na
oblaku toliko vremena, da ga je Flammarion u svojoj knjiici mogao
nacrtati i osim toga izpitati, kaki je bio oblak, na kojemu se je
javio. Termometar je pokazivao u oblaku -f- 2C, dakle kuglice ne
bijahu smrznute, a higrometar pokazivao je maksimum vlage u toj

visini. Balon se digao jo do 1400 metara, gdje je vlaga bila opet
manja. Po tom zakljuuje Flammarion, da pojav postaje ogibom
svjetla sa rubovima malih vodenih kuglica u oblaku.
4.
I na sunanoj se strani znadu u naoj atmosferi gdjekada

javljati prekrasni pojavi svjetla, koji se zajednikim imenom mogu
zvati p a r h e l i j i (gr. para = kraj, helios = Sunce). Svaki ovjek zna
od svoga izkustva, da se oko Sunca i Mjeseca uz odredjene uvjete
u naoj atmosferi javljaju to blie to dalje sjajni koluti razliitih
boja. Gdjekada broj tih koluta naraste velik, oni se raznoliko kriaju
i daju oku prekrasnu prirodnu panoramu. Vriedno je, da se taknemo
bar nekojih od ovih liepih pojava. Jo je najobiniji od ovih pojava
mali kolut, koji se dosta esto pokazuje oko Mjeseca, ako je dosta
velik, da njegovo svjetlo prodire kroz oblaie izpred njega. Taj
mali kolut oko Mjeseca pokazuje boje iste kao i duga, samo je po
lumjer okruga malen: jedva je nekoliko puta vei od promjera
Mjeseca. I oko Sunca se gdjekada vidi taj mali kohrt, nu puno tee
nego oko Mjeseca, jer je sunano svjetlo prejako. Nu lako emo ih
vidjeti, ako sliku Sunca gledamo u vodi ili na crnom staklu. Ove
liepe kolute vidjet emo uz svaku vrstu oblaia osim cirrusa (ovica),
samo treba da su tako riedki, da ih svjetlo Sunca ili Mjeseca moe da
probije. Osobito su liepi uz tanku maglu. Tumae ih fiziari ogibom
svjetla sa rubovima malih vodenih kuglica, koje lebde u atmosferi.
Mnogo vie od ovih kolutia oko Sunca ili Mjeseca zanimaju ljude
v e l i k i k o l u t i , koji gdjekada daleko od Sunca ili Mjeseca znadu njih
opasati. Sunce i Mjesec su uviek u sreditu velikoga sjajnoga koluta,
kojemu je polumjer obino 22 stupnja. Obino su areni i okreu
Suncu ili Mjesecu c r v e n u boju, dakle su u tom ba suprotni obinoj
dugi. Ve je A r i s t o t e l e poznavao taj liepi pojav i nadjenuo mu
ime h a l o (od gr. halos = area = uzduh) i uz to su ime jo danas
poznati po itavom naobraenom svietu.
Kad se pokazuje na nebu halo, moi emo se osvjedoiti, da je
na njemu malih i bielih lakih oblaia, koji se zovu cirrus ili ovice.
Oni su oito uzrok, da se halo naini. Nu gdjekada su ti cirrusi
tako tanki i prozirni, da ih nae oko i ne vidi, nebo nam se ini
sasma vedro. Tek ako bolje pogledamo opazit emo, da nije modro,
nego mu je boja bjelkasta: cirrusi su se sloili u jednu tanko raz-
redjenu masu, kojoj oko i ne moe da ubvati pravih rubova ; tek ih
odaje bjelkasta boja neba u okolici Sunca ili Mjeseca. Ti su tanki
oblacii od nas veoma daleki i sastavljeni od samih tankih ledenih
kristala u obliku iglica. Tako nam se i tumai injenica, da ovih velikih
i gdjekada ba sjajno bojadisanih koluta ne umjee raztumaiti, pa
je za stalno u tom jedan od uzroka, zato su u tim kolutima i drugim
pojavima, koji se s njima zajedno pokazuju, gledali gdjekada udesa,
znakove nebeske srdbe ili vjestnike politikih katastrofa i dr. Ali
za postajanje haloa nije dosta, da su oni najvii oblaci sastavljeni
od ledenih iglica; tomu se hoe jo ove dvie stvari: Oblak mora
da ima neku odredjenu debljinu : ako je pretanak, halo se ne tvori ;
ako je predebeo, svjetlo ne probija. Kristali ledeni u oblaku ne
smiju da postaju prenaglo i vjetar ne smije da ih prebacuje. Iglice
postaju u tim sluajevima neprozrane, kuti njihovih ravnina nisu
svi jednaki, kako treba da budu po zakonima kristalizacije. Nu
pojav ipak nije tako riedak, kako se obeno misli. U naim e
krajevima biti u godini dana oko 50 dana s halom, a u sjevernoj
Evropi jo vie. Pravilni je oblik tih kristala upravna prizma, kojoj
stoji na pravilnoj esterostranoj podnici. Svaki zna, da se sunano
svjetlo, kad udari u ovakove prizme, to od njezinih gladkih ploha
odbije, kao od staklenog zrcala, to opet u prizmu ulazi i u njoj
se razciepa u poznate nam prizmatike boje. Nauka je pokazala, da
ove upravne esterostrane prizme od prozirnoga leda dostaju za
tumaenje svih pojava na ovako vim kolutima, makar se kako inili
zamreni, samo, ako su vjerodostojnim opaanjem bili utvrdjeni.
Nije ovdje mjesto, da se uputamo u to nauno tumaenje, dosta
je, da iztaknemo, kako im je uzrok u odbijanju svjetla od ovih
kristala leda i u lomljenju i razstavljanju bieloga svjetla sunanoga
u njima. Spominjemo tek, da se u zgodnim prilikama zna nainiti
oko Sunca i vie ovakovih velikih koluta; najee se oko prvoga
naini jo jedan ba s dvostrukim polumjerom od 44 stupnja. Koluti
su koncentrini i oba okreu Suncu crvene boje, a na izvanju stranu
zelenkasto-modru. Drugda se opet javljaju uz ove kolute jo i drugi,
kojima vie nije Sunce u sreditu, nego se prvoga ! koluta ili dotiu
izvana, ili ga sieku u dvie toke. Ova mjesta, gdje se takova dva
sjajna koluta sieku, znadu biti osobito sjajna, pa se natjeu u sjaju
s pravim Suncem u sreditu; nadjenue im s toga ime s p o r e d n a
Sunea. Do sada je najljepi halo vidio i opisao Lowitz u Petro-

gradu. Pokazao se taj krasni pojav 29. lipnja g. 1790. i trajao je
od 7 sati i pol u jutro do podneva. Gotovo sve, to ovakav pojav
moe pokazati, vidio je Lowitz sloeno u spomenutom pojavu. Tu je
bio oko Sunca prvi kolut s polumjerom od 22 stupnja, liepo bo-
jadisan; s njim koncentrian drugi veliki kolut s dvostrukim
polumjerom u liepim bojama prizmatinim. Trei je kolut, jo vei
prolazio kroz Sunce i sjekao oba predjanja koluta; gdje je sjekao
prvi kolut, nainila su se dva sporedna Sunca, jedno desno, a drugo
lievo od pravoga. Drugoga su se napokon koluta izvana doticala jo
tri arena koluta, koji ipak nisu bili podpuni.
Iz novijega doba osobito je zanimljiv halo, to se je pokazao
zajedno sa sporednim suncima u Orlansu dne 17. siecnja g. 1885.
Taj pojav pokazuje naa si. 95., a vidio ga je i opisao D. L u z e t .
etrdeset minuta poslije podne pokazao se oko Sunca vanredno
sjajan kolut s polumjerom od nekih 20 stupanja. Na krajevima nje
govoga horizontalnoga premjera nainile se dvije biele veoma svietle
pjege, kojima je sjaj jedno etvrt ure neprestano rastao; oko
petdeset i pet minuta poslie po dana bile su tako sjajne, da ih oko
nije moglo da gleda. Bila su dakle na nebu tri sunca: u sredini
pravo, a na svakoj strani po jedno sporedno. Poslije toga im je
sjaj opadao i oba su sporedna sunca na izvanjoj strani svojoj pre
lazila u utkastu boju. Na nebu nije bilo nikako vili oblaka, tek je
nebo bilo neto sivo (za pravo od ledenih iglica, koje su bile povod
pojavu). Termometar je pokazivao jedan stupanj izpod nitice. Iznad
pravoga haloa nainila se jo liepa duga, koja je krakove svoje
okrenula gore prama zenitu i trajala je, dok se je god vidio cieli
pojav. Ova se vrsta duge veoma riedko vidi; zovu ju z e n i t a l n a
duga", inilo se, da se je duga nainila na kraju one sive materije,
od koje je postao halo. Da se je nainio i drugi veliki kolut od 44
stupnja, bila bi ga se ova duga doticala. Ova se duga moe pokazati
samo onda, ako je Sunce visoko nad horizontom 22 do 31 stupanj.
Dne 28. siecnja g. 1887. vidio se po itavoj iztocnoj Francuzkoj
od Pariza do Rheinsa krasan sunani halo. Kako ga je vidio i
opisao B o u i s s o n u Fontainebleau-u, pokazuje naa si. 96. Izmedju
9 sati i pol i deset sati u jutro pokazivao je ove karaktere:
1. svietao krug, komu je polumjer bio 23 stupnja od prilike;
Sunce je bilo u njegovom sreditu; pokazivao je boje, koje su pro
lazile od sure'unutra do utkaste sive izvana.
2. Drugi svietao krug, koncentrian prvomu, s polumjerom od

prilike dvostrukim, pokazivao je osobito u svojoj gornjoj polovici
liepo dugine boje, crvenu unutra.
SI. 95. Halo i sunca sporedna u Orleansu dne 17. sienja god. 1885.
3. U toki d veega kruga vidio si opet dio treega kruga,

gdje ga se ba tie; boje su mu bile veoma ive.
4. U najvioj toki a dirao se takodjer nutarnjega kruga a
poetku pojava svietao luk bac, slian predjanjemu, koji se neko
vrieme pruao dolje u lucima aV i c'; sjaj im je naglo opadao

prema krajevima; gdje su se ovi krui doticali, u toki a, pokazivala
se svjetla izdubina.
81. 96. Halo, koluti i sporedna sunca vidjeni u Fontainebleau-u dne

28. siecnja god. 1887.
5. Horizontalna svietla pruga prolazila je ba kroz Sunce i

sterala se na zapad neto preko obsega manjega kruga, a na iztok
i preko obsega veega. Na toj se prugi pokazae t r i s p o r e d n a
sunca, dva na manjem krugu, veoma sjajna, a tree slabije na
iztocnoj strani veega kruga. Ovi se pojavi mogu gdjekada sastaviti

u jo ljepu panoramu. Ima tomu primjera, da se uz horizontalnu
svietlu prugu, koja ide kroz pravo Sunce naini i jedna vertikalna
takova pruga, koja takodjer ide kroz Sunce. U takim se prilikama
vidi biel svietao krst na nebu, kojemu je u sredini Sunce ili Mjesec.
Taj se krst moe nainiti i na suprotnoj strani neba, gdje se hori
zontalni i vertikalni krug po drugi put sieku. Nisu li vie luci
ondje tako svietli, da bi se jasno izticao lik krsta, ono je mjesto
ipak znatno svjetlije od svoje okoline, pa ga zato zovu s u p r o t n o
S u n c e " . Suprotnog Mjeseca do sada jo nitko nije vidio. U obe
treba iztaknuti: kada se glavni koluti pomieaju s drugima, koji
ih sieku ili ih se dotiu, znadu po ciele sate na nebu stajati pre
krasni optiki pojavi, kod kojih gdjekada vidimo vie sporednih i
suprotnih sunaca. Poznat je u povjesti r i m s k i f e n o m e n " od
g. 1629., kod kojega su uzporedo gledali nekoliko veoma sjajnih
sporednih sunaca. H e v e l spominje, da je g. 1661. jedno gledao u
jedan mah sedam sunaca! Nu najkrasniji je i s te strane bio opisani
petrogradski pojav od g. 1790., gdje su u svemu vidjeli pet spo
rednih sunaca. Ako se halo napravi ba o izhodu ili zapadu Sunca,
moe se dogoditi, da se od vertikalnoga svietloga kruga vidi samo
gornji dio, ali se taj razvije tako krasno, da nam se ini, kao da se
iz Sunca die osovno u vis uzak crvenkast plamen do 40 stupanja
visoko. Zovu taj pojav s u n a n i s t u p . "
Svi ovdje spomenuti, riedki ali sjajni pojavi u naoj atmosferi,
bili su poznati i u starije doba. Od svih su se pojava svjetla u
staro doba [najvie kosnuli naroda ba ovi pojavi: halo, sporedna
sunca, suprotna sunca, svietli krstovi na nebu, krune i druge,
gdjekada veoma fantastine prikaze. U meteorologikim analima
prolih viekova, punih sujevjerja, njima je iroko mjesto. Osupnuti
ovakovim neobinim pojavima, neuki su ljudi, za koje je Bog bio
u njihovom neznanju starac vladar, koji je sjedio na oblacima, te
pojave tumaili kao znakove boanske volje, as dobre, as zle.
Mnoge kritike prologa i ovoga vieka jednostavno su niekale stare
opise ovakih pojava i proglasili ih lanima. Nu, kad ih ovjek
izporedi s dananjim pouzdanim opisima slinih pojava, ne moe
da pristane uz ovo podpuno niekanje. Istina je tek to, da su ih
ljudi, jamano od straha, pretjerano opisivali i mienjali. Ostaje ih
ipak nekoliko, koje emo i danas teko razumjeti, pa ih ni dananja
nauka ne moe da raztumai posvema. Nu slinih je pojava bilo
i u novije doba. Naa naslovna slika n. pr. pokazuje taki jedan pojav,
koji se je pokazao u Alpama turistima dne 14. srpnja god. 1865.
Ovaj je pojav bio svakako jedan od najneobinijih pojava, to
ib moemo svrstati u red baloa. Vidok mu je bio W h y m p e r na
Cervinu, a iziao je na velik glas poradi dramatinih prizora, uz
koje se je pokazao. Sretno se je cielo drutvo popelo na brieg.
Nu na povratku se tek pokazae sve pogibelji tekoga silazenja:
dva se druga Whymperova sunovratie u bezdan ! Oni, to ostadoe
na ivotu, u sred kobne tiine i zapanjeni od straha, nastavie put
niz brdo, nu kad podigoe oi, vidjee pred sobom na nebu halo,
razstavljen osovnim stupom u dvoje i u svakom odsjeku po jedan
ogromni krst. inilo se, kao da se krstovi diu iz bezdna, u ko
jemu su as prije izdahnuli svoj posljednji dah nesretni drugovi
njihovi! Nema sumnje, da su i ovi krstovi postali tim, to su se
sjekli razlini krugovi, kojim se ostatci nisu vidjeli. Pojav se tumai,
kao svaki drugi halo. Sluaj je htio, da se ova dva krsta poka
zae ba na onom mjestu, gdje su as prije izdahnula dva ovjeka;
nu krstovi bi se bez dvojbe bili vidjeli i onda, da su oba nesretnika
ostala na ivotu. Nu ovaj osobiti sluaj kao da izazivlje matu, da
se zaleti u vrhunaravne krajeve, kako bi obrazloila, zato se po
kazalo oboje u isti as.
Kako su u naem vieku astronomija i fizika uspjeno napre
dovale, kako je padala vriednost astrologiji a rasla sloboda izpitivanja,
tako su i ovi pojavi sve vie gubili svoj vrhunaravni biljeg; nauna
ih teorija optike gotovo sve tumai posvema tono, observatoriji ih
i strunjaci redovno biljee kao fizikalne pojave, koji idu u iroko
polje meteorologije, te nauke o svim pojavima u naoj atmosferi.
Josephus Flavius pripovieda, da su Zidovi slutili svoju propast, kad
su Rimljani godine 70. stali obsiedati Jerusolim, jer su na nebu
vidjeli vojske, gdje idu u crvenim oblacima". Nu sasma su sline
pojave gledali ravno tisuu i osam stotina godina kasnije ljudi u
rujnu godine 1870., kad su Niemci ili na Pariz. Ali danas ljudi
znadu, po izvjestnoj nauci, da su to prirodni pojavi, a uzrok da im
je djelovanje svjetla u naoj atmosferi.
5.
Posljednji pojav nas vodi do toga, da svrnemo panju na jo

jednu hrpu, gdjekada veoma zanimljivih pojava svjetla u naoj
atmosferi, kojima je zajedniki uzrok lomljenje sunanih zraka svjetla

u donjim vrstama atmosfere, za to i zove nauka taj pojav ze
maljsko lomljenje svjetla".
Dosada se opisani pojavi vide samo u visokim i najviim
vrstama atmosfere. Ali atmosfera naa je pravi udak: njezine se
udne tvorbe optike znadu preseliti i u najniu vrstu njezinu, kud
nae noge gaze, pa umije, igrajui se arkim zrakama svjetla kao
arobnjak u tren oka sasma promieniti lice kojemu kraju. Nazad
dvie tisue godina opisao je Diodor takov pojav, koji se ee po
kazivao u Africi. Uzduh je znao biti pun kojekakvih neobinih
ivotinja to mirnih, to bjeeih; jedne su progonile druge. Zvat
emo te pojave u z d u n e p r i k a z e " zajednikim imenom, jer im
je pravi uzrok u tom, to su najnie vrste uzduha gdjekada sasma
drugaije gustoe, nego to su obino : jedno su rjedje od onih nad
njima, a drugda opet nerazmjerno gue; nema onog postepenoga
prielaza od tanjega uzduha u gui, kaki je obian u naoj atmosferi.
U takim se neobinim prilikama i zrake svjetla neobino lome u tim
vrstama, pa postaju pojavi posvema neobini. Evo ih nekoliko.
Stanemo li na otvorenom polju, pregledat emo oima okolo na
okolo krug, koji e biti svaki dan jednako velik, ako stanemo na isto
mjesto. Nu ako si dobro upamtimo, to vidimo na rubu toga kruga
(na naem h o r i z o n t u ) redovno, nai emo gdjekada, da nam oko u
odredjenim prilikama ne vidi tako daleko kao obino ; nekoji od pred
meta na dalekom rubu kao da su se sakrili, kao da su sali pod
horizont, ali ne za uviek; im se prilike u uzduhu (inae posvema
istomu) neto promiene, eno ih opet na svom obinom mjestu.
Ovo u m a n j i v a n j e h o r i z o n t a ili kako vele u nauci d e p r e s i j a
h o r i z o n t a posljedica je neobinom lomljenju svjetla u najniim
vrstama uzduha, koje su se nejednako ugrijale. U drugim emo opet
prilikama vidjeti, da nam se horizont razirio : predmeti, kojih obino
ne vidimo na rubu svoga horizonta, najedno se posvema jasno pojave
n. pr. tornjevi, zgrade, breuljci i t. d. Ovaj pojav poznaju osobito
mornari, koji su po svom zanatu nauni, da redovno izgledaju
daleke obale, pa po tom odmah opaze, ako vide neto neobino.
Tako je n. pr. L a t t h a m dne 26. srpnja g. 1797. u Hastingsu vidio
francuzku obalu kod Dieppea bez teleskopa, makar da se radi ku-
glovitoga oblika Zemlje ne bi smjela vidjeti, pa se zaista redovno
i ne vidi. Y i n c e je opet pod veer dne 6. srpnja g. 1806. iz Rams-
gate-a vidio itavi dvor u Doveru do dna, dok se u obinim prilikama
vide samo njegova etiri najvia tornja. I. Mller je na Bodenskom

jezeru pace veoma cesto opazio takovo poveanje horizonta. Uzrok
mu je, da se najnie vrste uzduha neobino jako ohlade, pa se
zrake svjetla u njima neobino lome. Ako dakle turiste pripoviedaju,
da gdjekada s visokih vrhova vide neobino daleke krajeve, moe
se tomu vjerovati na temelju predjanjih primjera: horizont se uz
zgodne prilike u najniim vrstama atmosfere zaista moe toliko
raziriti, da se vide daleki predmeti, koji se obino ne vide. Tako
n. pr. pripoviedaju putnici, da su s vrhunaca Visokih Taura vidjeli
jadransko more, pae i Mletke! F r i s c h a u f dri, da im se moe
vjerovati. S Montblanca, vele nekoji, da su vidjeli tornje stolne
crkve u Strassburgu. Ovi su izvan matematinog horizonta, koji se
po teoriji moe pregledati s Montblanca. Ako su ih zaista vidjeli, i to
je uzduna prikaza, koja je poveala horizont s Montblanca. Nu
oblici se ovakovib dalekih uzdunih prikaza znadu svakojako izvrnuti
i promieniti. Gdjekada se uz predmet sam vidi u uzduhu iznad njega
obrnuta njegova slika, a iznad ove opet upravna slika njegova.
1
Scoresby, koji je poetkom ovoga vieka mnogo putovao po po
larnim sjevernim krajevima, vidio je dosta esto takove prikaze
razliitih oblika. Vidio je daleke brodove, gdjekada produene u
visinu, drugda splosnute. Gledao je daleko 30 milja od sebe, dakle
izpod pravoga horizonta, u zraku obrnute i upravne slike brodova.
Pria o leteem Holandezu" jamano ima svoju osnovu u ovakovoj
uzdunoj prikazi. Ovakovu veoma liepu prikazu vidjeli su na eks
pediciji k sjevernom polu na Germaniji godine 1869. Pokazuje ju
naa slika 97. Svi ovi pojavi potjeu od nejednakoga grijanja i
nejednake gustoe dolnjih vrsta uzduha. Zrake se svjetla lomljenjem
jako odklanjaju od svoga prvoga smjera, pa slike stvari dolaze
na drugo mjesto. Nama se ini, kad gledamo uzpravno tielo
i obrnutu mu sliku, kao da se tielo slika u zrcalu ili mirnoj vodi.
To je i bio povod, da su n. pr. Niemci dali ime pojavu Luft
s p i e g e l u n g " , akoprem se pojav ne osniva na odbijanju svjetla
kao kod slikanja predmeta u zrcalima, nego na lomljenju svjetla.
U raznih naroda ima pojav razna imena. Francuzi ga zovu m i r a g e " ,
u Italiji mu je ime F a t a M o r g a n a " , u magjarskim pustama
D e l i b a b " , u sjevernoj Africi i Arabiji s e h r a b " t. j . tajanstvena
voda ili takodjer bachr-el-Afrid" t. j . sin djavla. Ime talijansko
Fata Morgana", koje kazuje, da te arobne prikaze izvodi po pukom
vjerovanju vila Morgana (Fata = vila, Morgana = Marigena =
u moru rojena), koja da sjedi na morskom ti e snu Messinskom,

prelo je posredovanjem M i n a s i j a od g. 1773. amo u sve kul
turne narode.
Klasina je zemlja ovih prikaza dolnji E g i p a t , velika ravnica,
iz koje se die tek nekoliko razasutih breuljaka. Obino je uzduh
tih i ist. Kad Sunce izlazi, svi se daleki predmeti vide otro i jasno ;
nu im poraste vruina, pa se tlo ee ugrije od sunanih zraka,
stane uzduh drhtati ili titrati. Oko vidi to gibanje uzduha i u naim
81. 97. Uzduno zrcalo kod sjevernog pola. Ekspedicija Germanije

god. 1869.
krajevima za ljetnih vruih dana. Ako nema vjetra, pa ugrijana

vrsta uzduha ostane na svom mjestu, razvije se pojav uzdune pri
kaze posvema krasno. Kad gledamo daleko k horizontu, vidimo jo
izpravnu sliku svih breuljaka, sela, u obe svih neto viih stvari:
ali izpod njih vidimo i obrnute slike tih stvari, a da ne vidimo tla,
na kojemu stoje; svi se ti predmeti ine, kao da su u sred velikoga
jezera. Za Bonapartine vojne u Egipat esto su vidjeli taj pojav
i vojnici se ve unapried radovali vodi, ali su se ljuto prevarili :
nisu znali za Patu Morganu!! Kad su iz daleka gledali sliku neba,
obrnutu sliku kua i palma, nisu vie dvojili o tom, da se sve te

stvari zrcale u jezera. Umorni od velikog puta, vruine i uzduba,
puna pieska, poletjee k obali, ali je obala bjeala pred njima ; bio
je to ugrijani uzdub na ravnini, koji je bio toli slian povrini
mirne vode, i on je pokazivao obrnute slike svib neto viih stvari,
U Libyjskoj pustinji, u Arabiji, u Abessiniji cesto gledaju
ljudi uzdune prikaze. Ima ih u provencalskoj ravnini Orau, u Ba
varskoj, na Genevskom jezeru, na otocima sjevernoga mora i na
obali iztonoga mora. Osobito su liepe kod Napulja i Reggija, pa
na obali Sicilije. Nu i u pustama se Ugarske ljeti pokazuju uz
dune prikaze. Kad je velika vruina i sua sprila sve, to na pusti
raste, vidi putnik iznenada, kao da se je javio kakov arobnjak, gdje
se sa svih strana k njemu valja plavkasta ili siva voda. Kao da ga
drai, sve mu se blie primie, pa opet bjei, kad joj se priblii.
Pojav, vele, tako je prirodan, da razum mora putniku pomoi do
uvjerenja, kako to ipak nije voda. T as je prije prolazio po suhom
i izprenom tlu, a valovi se i s te strane za njim valjaju. Nu kad
mu se ve ini, da e ga ti valovi stii i pokriti, nestane ih. Ta ga
okolnost tek podsjeti, da je cieli pojav uzduna prikaza! Kad Tisa
i njezini pritoci na daleko poplave veliku ravnicu, kao da smo na
velikom oceanu, pa esto ne moemo da razaznamo, to je prava
voda, a to prikaza. Iz tih se sivih valova u promjenljivim slikama
svaki as diu kojekakovi predmeti, ikare, sela, gradovi, dvorovi i dr.,
pa se sastavljaju u prekrasne grupe, kojih se oi ne mogu dosta
da nagledaju, a sve je ipak samo vodom poplavljena pusta!
Ovdje smo sabrali tek nekoliko zanimljivih uzdunih pri
kaza, za koje imamo pouzdanih svjedoka. Nu u povjesti ovih pojava
ima jo mnogo pojava ove ruke, kud i kamo zamrenijih i gotovo
fantastinih : svima je izvor naa atmosfera. Amo gdjekada meu i
pojave k r i e s n i e a , m e t e o r a , m e t e o r i t a i z o d i j a k a l n o g s v j e t l a .
Ali ne idu amo : astronomija je polje, gdje se o njima razpravlja.
Razpravljali smo o njima u naoj knjizi: Nae n e b o " , pa moemo
itatelje uputiti na tu knjigu, gdje e i o njima nai, to treba.
Vili.
Vrtlozi u uzdunom oceanu i vrieme po Evropi

Klima i vrieme. Razlika izmedju obih. Razline klime. Klimatologija.
Kolebanje klime. Vrieme. Sinoptine karte i sinoptina metoda.
Vrtlozi ili cikloni u atmosferi. Anticikloni. Vrieme u ciklonu. Vrieme
u anticiklonu. Sedam vrsta isobara. Pregled svih pojava u ciklonu i
anticiklonu. Gibanje ciklona i staze njihove po Evropi.
1.
co je pozorno proitao predjanje crtice o pojedinim pojavima

n naoj atmosferi: o toplini uzduha, o tlaku uzduha, o vodi
u uzdunom oceanu i o vjetrovima, jamano je opazio, kako svaki
od njih utjee na ono, to se i u obinom ivotu oznauje rieju
vrieme" (das Wetter, il tempo, le temps). Ciela je galerija neobinih
i gdjekada udnih slika prola pred duevnim okom naim, koja je
za nas ljude na Zemlji puna sadraja: u njoj je sav ivot i sva
ljepota ovoga svieta sadrana. Mi vidjesmo, kako tanka prozrana
haljina, koju nazvasmo uzduhom, Zemlju, na kojoj nam je prvo
mjesto, neprestano prati na njezinu putovanju oko Sunca i na nje
zinoj vrtnji oko osovine, kako s njom sastavlja jednu jedincatu
nerazdrunu cjelinu. Vidjesmo, kako joj izvor svega ivovanja na
Zemlji Sunce arko udjeljuje obilje blage topline, toga prvoga
uvjeta ivotu na njoj, kako na nju izlieva more bajnoga svjetla,
koje joj daje svu krasotu, to podrauje tolike umjetnike due na
uivanje, koje joj napokon daje i izmjenu toli raznolikih godinjih
dobi i klimata. Vidjesmo dalje, kako to isto Sunce budi Vjetrove u
toj atmosferi, kako se svagdje i vazda u njoj izvodi velianstvena
cirkulacija uzduha, kako se u njoj diu oblaci gore visoko, da izliju

kiu na edno tlo zemaljsko. U to se zna umieati i nestani elek
tricitet, koji u atmosferi gdjekada izvodi i krasne i strane pojave. Duh
nam se bez dvojbe obogatio tonim i pouzdanim znanjem o velikim
pojavima u prirodi i svatko jamano ve sada osjea ono ugodno
uvstvo, to ga sobom nosi svako razirivanje eksaktnoga znanja. To
uvstvo poraste, kad se sjetimo, da se sve to tie pitanja, kaki je ivot
i kako se podrava na kugli, kojoj smo i mi stalni obitavaoci; da
nismo vie kao rodjeni sliepci ili nieme ivotinje, koje dodue takodjer
diu na dnu te atmosfere, ali ne znadu, da si dadu raun o tom,
to je oko njih i to se oko njih zbiva, niti znadu, gdje su i kako
ive. Na pozornici, kuda nas je postavila sudba i prikovala verigama
neodoljive sile tee, igramo dodue svi vie ili manje sjajnu, vie
ili manje koristnu ulogu po svoj narod i cieli rod ljudski; nu na
toj pozornici naega ivota nismo vie nesvjestne lutke, sviet ovaj
za duevno oko nije umotan u neprozranu tminu: mi umijemo da
bar donekle ocienimo na poloaj na toj pozornici, a i zgodne na
mjetaje dekoracija, koje se sveudilj izmjenjuju oko nas, dok traje
naa igra na ivot. Nije li ve dosadanjim itanjem ovih ne
znatnih crtica o uzdunom oceanu u svakomu nas ivo porasao
interes za prirodu i njezine na veliko osnovane radnje, nije li se
u nama javilo moda i osjeanje njezinih draesti? Na alost s tim
liepim uvstvom ide uzporedo i drugo, koje nas donekle porazuje !
Ne ini li nam se sada jo vie, nego do sada, da je ogromna
veina ljudi jo u dubokom neznanju, da je rod ljudski u cjelini
jo velika nitica ? Pa gle, mjesto da posveuju sve svoje vrieme
i svu svoju snagu na to, kako e neto svjetla baciti u te grozne
tmine neznanja, kako e raziriti svoju i n t e l i g e n c i j u , to rade ljudi?
Ova im je zadaa tek sporedna, u mnogih naroda tek moda, a ljudi
kao da uivaju u tom, da se uzajamno mue podraivanjem pouda
i nenavisti, da se uzajamno bez prestanka zlobno ogovaraju i kriti-
zuju, da se bacaju u itave spletke radi prolazne i dvojbene ambicije,
da lete kao pomamni za politikim utvarama, da podiu napokon i
ci eie vojske, kako e se to obilnije tamaniti ! A to je taj cieli rod
ljudski u svemiru ? udna rasa, na kojoj kao da je zaista nekakovo
prokletstvo ! Ali jo uviek vjerujemo, da ne e ostati tako do vieka !
A tek koliko je toga posla, da nam se pravo znanje i poji-
manje svega, to se u nama zbiva i oko nas, raziri i popuni! Tko
se je u eksaktnim naukama neto bolje ogledao, za stalno je
naiao na velik broj upitnika, poao u makar kojem smjeru u

tim naukama. I nauka je meteorologika jo puna njib, vie ib je,
nego to bi eljeli.
Takovo je i pitanje o v r e m e n u , na koje smo rad da svrnemo
panju naib italaca u ovim redcima, kako bi im pokazali, to
nauka o njemu danas zna, a to ne zna.
to je vrieme"? Zalino pitanje! Ta vrieme je bar pojav,
koji poznaje svaki ovjek! Ne zna li o em bi govorio s kim, zapoet
e jamano razgovor 0 vremenu". Nu zapitamo li se ozbiljnije,
to je vrieme, nai emo se u maloj neprilici. Sto odredjuje pojam
vremena? Da li toplina uzduba? Ili moda tlak njegov? Nijedno
ni drugo. Uz najrazlinije temperature i najrazlinije tlakove imamo
i liepo i runo vrieme. Da li vjetar ili moda vlaga u uzdunom
oceanu odredjuje pojam vremena? Nipoto.
Predjanje nam crtice ve pokazae, da se svi meteorologiki
faktori u svakoj zemlji, pae na svakom mjestu, dre prilino nekih
srednjih vriednosti, od kojih se nikada ne udaljuju previe. Te srednje
vriednosti njihove, a osobito srednje temperature, odredjuju ono,
to zovemo obino p o d n e b l j e m ili k l i m o m krajeva. Razlikujemo
po tom na kugli zemaljskoj razline klime. Govorimo o matematinoj
ili sunanoj klimi, a tu mislimo na razpored sunane topline po zemalj
skoj kugli, koja visi samo u kutu, pod kojim sunane zrake padaju
na nju, pa ju u svakoj geografskoj irini drugaije griju. Nu klimu
matematinu u velike preinauju raznoline tvorbe na zemaljskoj
kori, u prvom redu kopna i mora. Tako postaje fizina ili r e a l n a
klima, pa otro razlikujemo u nauci i u obinom ivotu k l i m u
k o p n a od k l i m e m o r s k e , k l i m u n i z i n a od k l i m e g o r s k e . Uz
k l i m u t r o p s k i h k r a j e v a govorimo o sasma razlinoj k l i m i
u m j e r e n o g a s j e v e r n o g a p o j a s a i o k l i m i j u n o g a umje
r e n o g a p o j a s a . Sasma su drugaije prilike opet u obim pojasima
oko polova Zemlje, zato se govori i o k l i m i p o l a r n i h p o j a s a .
S u p an je pae iao jo mnogo dalje, pa je razdielio cielu kuglu
zemaljsku u 34 k l i m a t i k e p r o v i n c i j e , sastavivi, to je zajed
nikoga u klimama pojedinih krajeva na naem planetu. Strunjaci
idu danas jo mnogo dalje, pa izpituju klimu svake zemlje, drave,
pae i veih gradova napose. Metode za ta iztraivanja odredila je
meteorologika nauka i nai su ih itatelji saznali iz predjanjih
lanaka u glavnim crtama. Koliko bi bilo zanimljivo, da s te strane
udarimo na put oko naega svieta, da pred duevnim okom itatelja
razvijemo velianstvenu sliku razlinih klimata zemaljske kugle, nu

ovdje se u taj studij uputati ne smijemo. To je predmet posebnoj
grani meteorologije, koja se ba sada od nje pomalo posvema odkida,
da stane na svoje noge. Zovu ju k l i m a t o l o g i j a . Tablice, to ib
itatelji nadjoe na koncu nekojib predjanjib lanaka, tek su zrnca
za ocjenu klimatikib prilika u naim krajevima. Veoma zanimljiva
klimatologija ciele zemaljske kugle zapremila bi cielu posebnu knjigu.
Danas su glavni zastupnici ove nauke jur ponovno spomeuuti Njemac
SI. 98. Aleksander Vojejkov.
J u l i j o H a n n i Rus A l e k s a n d e r Vojejkov, kojega sliku ovdje izno

simo (si. 98.). Hannovo njemako djelo: H a n d b u c b der K l i m a t o -
logie, koje je g. 1896. izilo u tri svezka u drugom izdanju, i rusko
djelo Vojejkova: K l i m a t i z e m n a g o ara", koje je i u njemakom
jeziku izalo g. 1887. pod naslovom Die K l i m a t e der E r d e " , danas
su glavni stupovi ove nauke, i na ta djela nam je svratiti panju
italaca, koje bi ova pitanja zanimala, dok ne stee i brvatska litera
tura djelo, u kojemu bi se ovo zanimljivo pitanje razpravilo.
Sva iztraivanja o klimi pokazae, da je klima svakoga mjesta

veoma s t a l n a i da se ne mienja teajem dugoga vremena gotovo nita.
Tek najnovije znamenite radnje E. B r c k n e r a pokazae veoma
udan pojav, da se klima na cieloj zemaljskoj kugli neto malo
koleba oko srednjih vriednosti u periodi od 35 godina. Uzporedo
se mienjaju neto srednja temperatura, srednji tlak uzduha i srednja
mnoina oborine, i za udo je, da se to kolebanje javlja na itavoj
kugli zemaljskoj. Sto je uzrok tomu, da se klima u periodi od 35
godina neto mienja, to je danas jo podpuna tajna.
S pojmom je klime u svezi i ono, to mi zovemo vrieme".
Nu klima je iri pojam. H a n n liepo veli: K l i m a je cjelina svih
uzdunih pojava, koji daju karakter srednjemu stanju atmosfere na
odredjenom mjestu Zemlje. Ono, to mi zovemo vrieme, to je tek
jedna faza, jedan in u cielom nizu pojava, a njihov cieli razvitak,
koji se od godine do godine najednako obavlja, daje k l i m u
toga mjesta.
Dok je k l i m a za svako mjesto neto stalno, to se nita ili
veoma malo mienja, nema gotovo promjenljivije stvari na svietu
od vremena. Osobito se u naem umjerenom pojasu jako oituje ta
nestalna, hirovita promjenljivost vremena, pa se ini, kao da nije
vezano vrieme ba na nikakove prirodne zakone.
Tko eli, da spozna sve klimate Zemlje, treba da putuje po
cieloj kugli zemaljskoj, a tko eli, da doeka sve raznovrstne oblike
vremena, od najljepega do najrunijega, neka mirno sjedi na svom
mjestu: doivjet e ih za stalno sve.
Ponavljamo sada pitanje: to je za pravo v r i e m e ? Razlika nas
je izmedju klime i vremena odgovoru primaknula. TJ odredjenom
asu pokazuje naa atmosfera na svakom mjestu neku temperaturu,
neki tlak, neku vlagu, naoblaku, a moda i oborinu, i neko gibanje.
Zajedniko utjecanje svih ovih meteorologikih elemenata na nas,
to je ono, to se zove v r i e m e . A sad e jamano biti svakomu
jasno, zato je vrieme tako promjenljivo : svaka promjena u makar
kojemu od navedenih elemenata izvodi s mjesta i nekako vu promjenu
vremena na tom mjestu. Kako je broj tih faktora dosta velik i kako
su mogue promjene njihove dosta velike i razliite, jasno je
jamano, da su i oblici vremena prerazlini, na oko bez ikakova reda.
Je li doista tako? Nema li moda i u tom komeanju kakov red?
Ta su pitanja uzalud ljudi sebi zadavali 2000 godina ! Tek zadnji
deceniji devetnaestoga vieka donieli su neto svjetla u ta pitanja.
Najstarije viesti o promjenama vremena nalazimo u svih naroda

u njihovim priama. Kia, oblaci, vjetrovi i drugi se uzduni pojavi
opisuju slikovitim jezikom, a tumae se tim, da dolaze od volje
kojega vrhunaravnoga bia. Nu zgodno je primietio A b e r c r o m b y ,
kako se i u tim priama veoma tono zrcali k l i m a onoga kraja,
gdje je narod ivio, pa bi n. pr. iz mitologije grke i skandinavske
mogao sastaviti crticu o klimi onih zemalja, kad bi slike njihovih
pria preveo u jezik moderne meteorologije. Na neto viem stupnju
kulture nalazimo, da svi narodi kupe z n a k o v e l i e p o g a i r u n o g a
v r e m e n a pa ih sastavljaju u kratke reenice. Mnogo ih je jo i
danas u svakom narodu, pa i u hrvatskom. Posebna bi liepa stu
dija bila, ta p r a v i l a za v r i e m e sakupiti i njihovu vriednost izpitati.*
U mnogim se takim pravilima iztie namjera, da tumai pojave
vremena utjecanjem zviezda i Mjeseca. Nekoja se potvrdie, druga
ne. Gdjekada se nekoja potvrdie, drugda opet prevarie ljude. I
tako je lutao duh ljudski tisue godina po tmini i stranputicama.
Proti tim tekim zabludama, koje su svoje crne sjene bacale u
devetnaesti inae arkim svjetlom kulturnoga napredka obasjani viek,
poveo je prirodoslovac u boj dva sitna stroja: t e r m o m e t a r i
b a r o m e t a r . Izuavanje drugih prirodnih pojava ve ga je bilo
dovelo do uvjerenja, da se prividno najtajinstveniji i najzamreniji
prirodni pojavi zbivaju po stalnim i nepromjenljivim zakonima ;
izuavanje ga je prirode i tomu ve priuilo, da se ti zakoni mogu
nai samo munim i pomnim izpitivanjem pojava samih. Promjene
se vremena zbivaju u uzdunom oceanu, dakle valja pomno izpitati
sve pojave u tom oceanu, pak emo se moda dovinuti i razumievanju
prividno tako nepravilnih, tako prevrtljivih promjena vremena. U
tom pak postepenom izpitivanju bijahu mu desna ruka : termometar
i barometar.
Naega je vieka, pae druge polovine naega vieka, zasluga,
da su principi induktivne metode uporavljeni i na ovu granu pri
rodne nauke; alostne predrasude i zablude tek minule prolosti
pred njezinim sjajem sve vie uzmiu, a sunce iste istine i prave
spoznaje sve jae probija: nauka je o vremenu stala na svoje noge,
meteorologija je dobila novu granu: n a u k u o v r e m e n u na znan
stvenom temelju, na kojem se od dana na dan uspjeno razvija.
Od alostne slike, to nam ju dadoe crtice iz nedavne pro
losti, obrnimo lice, pak ga okrenimo ivoj i radostnijoj sadanjosti,
* Pisac moli svakoga, tko ih moe skupiti po narodu, da mu ih poalje.

da nam se dua obraduje s liepoga napredka ovjejega duba i na

tom polju !
Pod konac prologa vieka prodrlo je u strukovnim krugovima
uvjerenje, da za izpitivanje zakona, po kojima se mienja vrieme,
treba tono izpitivati sve faktore, koji utjeu na vrieme, na to vie
mjesta zemaljske povrine: po razlikama, koje se pokau, moi emo
zakljuivati i o njibovim zakonima i o njihovim uzrocima. Predjanji
nam lanci pokazae najglavnije rezultate toga izpitivanja
Iz trokratnih dnevnih opaanja sastavie najprije dnevne
srednjake n. pr. temperature, tlaka uzduha, vlage itd., onda takodjer
za pojedine mjesece u godini, i napokon za ciele godine. Iz ovih
se je srednjih vriednosti saznao p o p r e n i k a r a k t e r v r e m e n a
na tom mjestu Zemlje, ako je niz godina bio dosta velik (oko 20
godina). Vrieme u pojedinim epohama pokazivalo je dakako znatne
odklone od ovih srednjih vriednosti n. pr. svibanj se jedne godine
pokazao mnogo topliji ili hladniji, nego to bi imao biti po srednjoj
vriednosti topline. Po ovim odklonima vremena od mnogogodinjih
srednjaka topline itd., mogli smo opet odrediti granice, u kojima se
mogu mienjati pojavi vremena, a time smo odredili ono, to se zove
k l i m a t i k i k a r a k t e r toga mjesta.
Ova mogli bismo rei statistika metoda iztraivati
vrieme u mnogim nas prilikama ne zadovoljava. Pravo kae Van
Bebber: Srednje su vriednosti nalik na nieme kipove, u kojih
nema svjeega daha ivotnoga; one nam pokazuju neke idealne
odnoaje u atmosferi, koji se ili riedko ili nikada ne javljaju, one
sasma izbriu neprekidni prielaz jednih pojava u druge, a to je ba
najzanimljiviji i najvaniji dio u izpitivanju ovoga predmeta."
Prividno nepravilno, gotovo muiavo mienjanje vremena,
izvanredna raznolikost u tim promjenama, uzroci te silne raznolikosti,
koji potjeu od utjecaja raznih meteorologikih faktora na pojave
vremena, i napokon sveza izmedju pojedinih pojava vremena i obe-
nitih velikih procesa u uzdunom oceanu: to su ba pitanja, koja nas
u meteorologiji najivlje zanimaju i ba izazivlju, da ih izpitujemo.
Trebalo je dakle uhvatiti jasnu sliku pojedinih pojava vremena,
n. pr. teke oluje, kako se u isti as javi n a i r o k o m p r o s t o r u
zemaljske povrine, trebalo je tu sliku porediti s pojavima neposredno
prije nje, i poslije nje, pak smo onda tek dobili podpunu sliku
o njezinu postanku, razvitku i svretku, iz koje emo moi dalje
zakljuivati o zakonima i uzrocima njezinim.
Prema tomu postupa modema meteorologija sasvim drugaije

u izpitivanju vremena i njegovih promjena, nego kod izpitivanja
klimatikoga karaktera kojega mjesta ili Zemlje. Tu noviju metodu
izloit emo na jednom primjeru naim itateljima. Neka ne ale
truda prouiti ju, kako treba. Dovest e ih na pravo polje moderne
meteorologije i otvoriti im put do samostalne spoznaje i ocjene vre
mena i zakona, po kojima se odredjuje!
2.
Na geografikoj karti Evrope i jednoga di eia Atlantskoga

oceana, poput priloene si. 99., zabiljee se pojavi vremena, kako se
h
u odredjenom asu n. pr. 8 u jutro kojega dana pokazae na i
tavom velikom teritoriju Evrope. Jednolinosti radi odabrani su za
to posebni medjunarodni znaci. Tim smo dobili jasnu i preglednu
sliku za vrieme po Evropi za onaj as. Nainimo li sada preko dana
jo vie takovih karata, nastavimo li taj posao i sliedeih dana,
prepoznat emo na tim kartama jednim pogledom, gdje se je i kako
se je za tih dana mienjalo vrieme. Ovakove se karte zovu u mete
orologiji s i n o p t i n e k a r t e vremena, a nain po njima uiti pro
mjene vremena: s i n o p t i n a m e t o d a . Da uzmognemo sastaviti ova-
kovu sinoptinu kartu, treba da su izpunjena dva uvjeta: 1) irom
itave Evrope mora da je razasuta dosta gusta mrea meteorologikih
postaja, na kojima se pouzdanim instrumentima mjere redovito svi
meteorologiki elementi, koji utjeu na vrieme, a ti su : a) tlak
uzduha, b) temperatura uzduha, c) vlaga uzduha, d) smjer vjetra,
e) jakost vjetra, f) gibanje oblaka i g) oborine; 2) sve postaje treba
da odmah poalju najbrim nainom opaene elemente na odredjeno
centralno mjesto, gdje se svi ti podatci skupljaju i unaaju u kartu.
Jedno je od najveih takovih mjesta na evropskom kontinentu zavod
Deutsche Seewarte" u Hamburgu, koji od 100 meteorologikih
postaja, razasutih od zapadne Irske do Arhangelska i Harkova, od
Bod-a u antarkticnoj Norvekoj do junoga kraja Italije, svaki dan
prima brzojavne depee o vremenu, jedan do tri puta. U priloenoj
su karti (si. 99.) ta mjesta zabiljeena. U naoj je monarkiji takovo
centralno mjesto Beki centralni zavod za meteorologiju i zemaljski
magnetizam, koji takodjer dobiva viesti vremena iz gotovo ciele
Evrope i svaki dan izdaje po jednu sinoptinu kartu.
Prema tomu je jasno, da je morao elektrini brzojav stupiti u

slubu nae nauke, jer on je jedini viestnik na, koji leti bre od
najee oluje. Pa oluja je jedna i bila povod, da je u Evropi
stavljen i primljen priedlog, da bi brzojav uao u slubu mete
orologije (izpor. str. 15.).
Zemaljsku kuglu oklapa razmjerno dosta tanka vrsta uzduba
(visina mu je 70 do 80 km. prama 6378 km. zemaljskoga polu
mjera), komu je karakteristino svojstvo, da mu se estice izvan-
81. 89. Klju za kartu vremena Evrope.
redno lako pomiu na sve strane. Kao to svaka materija na Zemlji,

tako ima i svaka estica uzduba svoju absolutnu teinu, pa zato tlai
na svoju podlogu, a ta je povrina Zemlje (tlo ili voda). Sto je vie
estica uzduba u osovnom smjeru nad kojom tokom zemaljske po
vrine naslagano, to je naravno i vei tlak uzduba na toj toki.
2
Kolik je dakle tlak nae atmosfere n. pr. na svaki cm. zemaljske
povrine? Odgovor bi na to pitanje bio posve jednostavan raun,
kad bismo smjeli uzeti, da je uzdub od Zemlje pa do gornje svoje
granice tako gust, kao to je na Zemlji, i da u njem nema nikakova

2
gibanja. Uinimo taj raun na asak! Na svakom cm zemaljske po
2
vrine stoji oito stupac uzduba, komu je osnovka 1 cm a visina
3
uzmimo 70 km. U tom je dakle stupcu u svem 7,000.000 cm
zraka. Tlak toga stupca na Zemlju jednak je njegovoj teini. Kolika
3
je ta? Fizikalni nam pomnjivi pokusi rekoe: ako je teina 1 cm vode
3
jednaka 1 gr., tada je teina 1 cm uzduba (na povrini zemaljskoj) =
0*00129 gr. ili yf-g gr. Prema tomu bio bi cio na stupac uzduba teak
2
od prilike 9 kg. t. j . tlak bi uzduba na svaki cm (kraj mora) bio 9 kg.
No predpostavci nam nai ne vriede! Niti znamo za cielo, da nam
je atmosfera (raunajui od povrine morske) visoka ba 70 km.,
niti je uzdub svagdje jednako gust, niti je on uviek na miru. S tib
razloga nije raunu naemu ovdje mjesta, nego je fizik morao upi
tati pokus, neka mu on nesumnjivo odgovori, kolik je zaista tlak
3
zraka na 1 cm . Prvi je na to pitanje odgovorio Toricelli g. 1644.
svojim pokusom, koji i danas nosi njegovo ime. Naao je, da je
gore iztaknuti stupac uzduba od prilike samo 1 kg. teak, dakle jedva
1
/ od broja, to ga mi izraunasmo! Toricelli je naime pokusom po
9
kazao, da tlak uzduba dri stup ive, koji je visok od prilike 76 cm.,
a taki stup ive nije mnogo tei od 1 kg., ako mu je osnovka =
2
1 cm . Prema tomu moemo i rei: tlak je naega uzduba (na povrini
morskoj) jednak teini stupca ive, koji je visok 76 cm. (izpor. str. 113.).
Da ne bude utjecanja sunanib zraka i vlage u zraku, taj bi
tlak uzduba uviek na istom mjestu bio jednak : stupac ive niti bi
postajao vii od 76 cm., niti nii. No zemlja se vrti oko osovine, na
lako gibljive estice uzdunoga oceana utjeu silno sunane zrake,
a posljedica je tomu, da na uzduni ocean ne moe nikada da bude
u ravnoteju: u njemu se mora javljati kojekakovo strujanje uzduba.
Uzdub prelazi s jednoga mjesta na drugo, a to gibanje zovemo vje
t r o m ; on je to jai, to se je vie poremetilo ravnoteje uzduba;
budne li toliko jak, da ini tete, zovemo ga vibrom ili burom.
Lako nam je sada razumjeti, da nad istim mjestom ne e biti
uviek ista masa uzduba, a prema tomu ne e ni tlak uzduba na tom
mjestu biti uviek isti: pokazivat e to barometar tim, to e stupac
ive u njem biti gdjekada vii, a drugda nii od 76 cm. Baro
metar, kako znamo, taj pojav doista i pokazuje: on se gotovo ne
prestano d i e i p a d a .
No sve da nema u atmosferi gibanja, ni onda tlak uzduba na
istom mjestu ne bi bio jednak : penjui se u vis n. pr. balonom
nali smo, da barometar neprestano pada (izpor. str. 122.).

Razlog je jasan: im se vie penjemo, tim je manji stup uzduba,
koji tlaci. Ako se ne penjemo previsoko, moemo od prilike rei,
da barometar za svakib 100 m., to se popnemo, pada za 1 cm.
h
Ako je dakle u odredjenom asu n. pr. 8 u jutro stupac ive u
mjestu visoku nad morem 150 m. izmjeren sa 75.5 cm. ili 755 mm.,
moemo izraunati, koliki bi bio u istom asu stupac, da je mjesto
u istoj ravnini s povrinom morskom; bio bi u naem primjeru
od prilike 770 mm. Obratno : die li se kraj mjesta brieg visok
350 m., moemo rei, da bi na vrbu mu barometar pokazivao stupac
nii za 3*5 cm. Prema tomu bio bi stupac ive ondje visok samo
720 mm. Odtuda je i dolo, da moemo barometar upotriebiti i kao
instrumenat za mjerenje visine bregova. Na drugom je mjestu u
ovoj knjizi bilo o tom vie govora; tamo je i tablica, koja pomae
to mjerenje visine bregova (izporedi o tom str. 123.).
Meteorologijske postaje razasute po Evropi zaista su u vrlo razli
itoj visini nad morem. Prema tomu e u istom asu morati pokazivati
njihovi barometri i razliit tlak uzduha, sve da je itava atmosfera
nad Evropom mirna. elimo li za prouavanje vremena porediti tlak
uzduha na razlinim mjestima, prvi e biti posao, da preraunamo sve
zabiljeene tlakove tako, kao da su sva mjesta u istoj visini, a ta
je obino morska povrina. Zovu meteorolozi taj posao: barometar
r e d u c i r a t i n a m o r s k i n i v e a u . Ni temperatura uzduha nije u tom
asu u svim mjestima Evrope jednaka, a i to utjee na visinu ivina
stupca. S toga se za izporedjivanje moraju svi izmjereni stupci jo
svesti na istu temperaturu, a to se opet zove barometar reducirati
na niticu (stupnja topline) (izpor. str. 121.). Obavimo taj posao
za veliki broj meteorolokih postaja po Evropi, ali za jedan te isti
h
as n. pr. 8 u jutro kojega dana, i ubiljeimo tako proraunane
tlakove uzduha u geografsku kartu poput pomenute (si. 99.). Spojimo
li sva mjesta po Evropi, koja pokazuju sada isti tlak uzduha, crtama,
koje se zovu i s o b a r e , dobit emo jednim mahom liep priegled o tom,
kaki je onaj as bio u Evropi tlak uzduha. Pogledajmo samo poblie
priloenu kartu (si. 100.), koja vriedi za dan 30. rujna god. 1890.
h
8 u jutro, pak emo na njoj odmah nai potvrdjenu jednu od funda
mentalnih istina moderne meteorologije! Idui od sjevera k jugu nai
emo najprije u sjevernoj strani Skandinavije eliptinu crtu, to
sastavlja sva mjesta, gdje je onaj as tlak uzduha bio samo 730 mm.
Dalje k jugu vidimo isobare sa 735, 740, 750, 755 milim. Imajui
klju k ovoj sinoptinoj karti, a to je si. 99., moemo tono nabrojiti

mjesta, gdje je n. pr. bio tlak uzduba 755 mm. Junom Englezkom,
sjevernom Njemakom prelazi u srce Rusije isobara od 760 mm.
(deblje izvuena). Izpod nje tee jo isobara od 765 mm., a u
Alpama od prilike vidimo mjesto, obiljeeno rieju visok", a to e
rei, da je u onom kraju bio tlak zraka jo vei nego 765 mm.
Sinoptina nam dakle karta posvema jasno pokazuje, da je onda
tlak uzduba bio po Evropi vrlo, vrlo raznolik: juno od isobare
81. lOO. Karta vremena od^SO. rujna god. 1880. 8^ u jutro.*
765 mm. tlak je uzduba jo vei od 765 mm., a prama sjeveru dosta
naglo pada do srednje Skandinavije. U kraju obtoenom isobarom
730 mm., koja se tie postaja Cbristiansund, Bodo i Hernsand,
tlak je uzduba jo manji nego 730 mm., ali j e i m a n j i n e g o igdje
* Dva koncentrina koluta znae tiinu, j = slab, Jj = prilian,

IH = jak, lili = buran vjetar, UHI = vihar, O vedro, % posve oblano,
Cl napolak oblano, kiu, }}) stazu, kojom je minimum proao,
stazu, kojom e proi.
d r u g d j e u cieloj o k o l i n i . To je mjesto na karti oznaeno riecju

nizak" i zove se b a r o m e t r i n i m i n i m u m " ili takodjer baro-
m e t r i c n a d e p r e s i j a " ili napokon s razloga, kojib emo se taknuti
as kasnije, takodjer ciklon" (vrtlog). Na naoj se karti sasvim
na zapadu u Atlantskom oceanu pokazuje jo jedan takov minimum,
oznaen sa nizak".
Po junoj pako Evropi tlak je uzduba svagdje visok i prilino
pravilno porazdieljen: isobare se pribliuju pravcu. No ipak ima i
ondje jedno mjesto, gdje je tlak uzduba vei, nego igdje u okolici.
U Alpama je taj kraj ondje, gdje stoji rie visok". To se mjesto,
gdje je tlak uzduba vei, nego igdje u okolici zove b a r o m e t r i k i
m a k s i m u m " ili a n t i c i k l o n " (protuvrtlog).
Takovih je karata u posljednjih trideset godina u Evropi, a i
u Americi nainjeno puno tisua, i sve nam potvrdjuju ovu prvu
istinu moderne meteorologije: T l a k j e u z d u h a po E v r o p i g o t o v o
u v i e k v r l o r a z n o l i k , no n a d j e se u v i e k b a r o m e t r i k i h
minima i maksima.
Pokazalo se je nakon kratkoga izpitivanja po naoj sinop-
tinoj metodi, da su ova barometrina minima i maksima upravo
odluna po promjene vremena po itavoj Evropi. Red je sada, da
te tvorbe u uzdunom oceanu iz bliega ogledamo.
3.
U naoj sinoptinoj karti od 30. rujna g. 1890. nai emo kod

postaja jo zabiljeene osobite neke znakove. Oko e nam najprije
zapeti o kratke strjelice, s jednim ili vie pera na kraju. Kako nam
malo prije opisane isobare dadoe u jedan mah jasnu sliku o razdiobi
tlaka uzdunoga po Evropi, tako nam ove strjelice daju jasnu sliku o
v j e t r o v i m a , koji su onaj as duvali po Evropi. Pravci lete s vjetrom
k dotinomu mjestu, a broj pera nam kazuje jakost vjetra po Beaufor-
tovoj skali, u kojoj je tiina = o, a orkan = 12. Sto znae pera,
raztumaeno je pod crtom. Prema tomu nai emo n. pr. za Hamburg,
da je duvao WSW sa jakou 6, za Wisby W 8, za Bodo ENE 4,
za Pariz tiinu, za Be S 2, za Budimpetu W N W 2 itd.
No pregledamo li u jedan mah cielu kartu, nai emo opet
potvrdjenu i drugu nama jur poznatu injenicu: Vjetrovi su po
Evropi u stalnom odnoaju prema tlaku uzduha, jer eno gotovo
svagdje teku i s t o s m j e r n o s a i s o b a r am a, samo u kraju

maksima" naginju se vie ili manje prema smjeru isobara. Iz
ove pako injenice itamo ovo preznamenito pravilo: Okrenemo
li vjetru ledja, ili, to je svejedno, idemo li s vjetrom, moemo
odmab odrediti, gdje je barometrini minimum, a gdje maksimumi
minimum nam je na lievu ruku, ujedno neto napried, a
m a k s i m u m n a d e s n u r u k u , u j e d n o n e t o n a t r a g . Ovo pravilo
vriedi svagdje, gdje nisu lokalne zapreke (kao gore i doline) uzdub
prisilile, da tee drugaije. Ovaj se zakon zove u meteorologiji
B u y s - B a l l o t o v z a k o n " , jer ga je g. 1854. izrekao prvi Buys-
Ballot, ravnatelj bolandezkoga meteorologikoga instituta, jedan od
utemeljitelja moderne meteorologije po sinoptikoj metodi (umro dne
8. veljae god. 1890. u Utrecbtu od influence).
Znajui injenicu, da ima u Evropi mjesta, gdje je tlak uzduba
manji, nego igdje drugdje, i mjesta, gdje je vei nego igdje drugdje,
nije teko sbvatiti, zato vjetar postaje i zato mu se ravna smjer po
iztaknutom Buys-Ballotovu zakonu. Da je tlak uzduha n. pr. po
itavoj Evropi jednak bio (u istom sloju), uzduh se na tom prostoru ne
bi gibao bila bi tiina. No im je na tom prostoru jedna toka,
gdje je tlak uzduha manji, nego na drugoj, nudna je posljedica, da
uzduh s toke viega tlaka ravno tee k toki manjega tlaka, dok
se tlaci ne izjednae: postao je na povrini zemaljskoj v j e t a r .
Da se Zemlja ne vrti oko osovine, i da nema uztrajnosti
materije, uzduh bi sa svih strana morao tei u pravcima ravno k
sreditu barometrinoga minima.
No vrtnja Zemlje s jedne, a uztrajnost materije, koja se giba,
s druge strane, ine, da se na sjevernoj polutci vjetar neto odklanja
na desno, pa ne tee ravno k sreditu minima, nego mu se primie
u krivulji, kako pokazuje priloena slika 101. Krugovi nam ondje
pokazuju isobare, koje obkoljuju minimum, a strjelice pokazuju
spirale, po kojima uzduh tee k sreditu minima. Prema tomu je sada
svakomu jasno, kako mora da pue oko barometrikog minima: Na
junoj strani minima mora da pue vjetar iz SW do W ; na za
padnoj iz N W do N ; na sjevernoj iz NE do E, a na iztonoj iz S do
SE. Bacimo oko na nau sinoptinu kartu, pak emo nai potvrdjen
ovaj zakljuak. Eno u junoj Skandinaviji i okolici pue SW do
N W ; u sjevernoj E, NE, N ; u Finlandu pako S, SE.
Poto uzduh u barometrini minimum utjee sa svih strana
po spirali, opravdano je ime v r t l o g ili c i k l o n .
KuCera : Vrieme. 17
Kao to uzduh sa svih strana utjee u minimum, isto tako mora

da iz maksima na sve strane iztjee, odklanjajui se zbog vrtnje
zemaljske na desno, kako pokazuje desna slika 101. Svatko e
lako moi i sam odrediti, kako mora da pue vjetar okolo maksima.
Uzduh od maksima na sve strane otjee u spiralama protivnoga
smjera, odatle maksimu ime p r o t u v r t l o g ili a n t i c i k l o n . Do istih
smo zakona doli, izporedjujui srednje tlakove uzduha i srednje
smjerove vjetrova na naim kartama IV. i V. na strani 131.
Prouimo nau sinoptinu kartu od 30. rujna g. 1890. s obzirom
na jakost vjetra po Evropi ! Razlike su vrlo omane. U kraju, gdje
lei bar. maksimum, vjetrovi su poprieko izvanredno slabi, na
mnogim je mjestima tiina. Idui prama minimu postaju vjetrovi sve
SI. 101. Cirkulacija uzduha oko barometrikoga minima i maksima.
ivlji, na obalama njemakim pue eno ve otar SW, a u junoj

je Skandinaviji narastao W do vihra. U neposrednoj su blizini
minima vjetrovi opet slabiji. Poredimo li ove injenice s razdiobom
tlaka uzdunoga, potvrdjujemo drugu prevanu istinu Buys-Ballotova
zakona: V j e t a r j e to j a i , to su g u e i s o b a r e , a to slabiji,
t o se i s o b a r e j a e r a z m i u . A tako i mora da bude, veli razum.
Jer to bre pada tlak uzduha prama minimu, to e biti gue iso
bare, no to jae i bre pada tlak uzduhu, to e on ee i tei
k minimu, to e jaci biti vjetar.
Upitajmo se sada dalje, to nam sinoptina karta pripovieda o
v e d r i n i n e b a i o t e m p e r a t u r i uzduha. Kudgod gledamo u kraju
maksima, vidimo t i h o , v e d r o i s u h o vrieme; to blie idemo
r
k minimu, nebo je sve vie oblano, a zrak nemirniji ; na njemakoj je
obali ve svagdje mutno vrieme, i opaanja pokazae, da je onoga

dana gotovo na svim postajama onoga kraja padala kia. Dalje na
sjever u junoj Skandinaviji nebo je opet ie, no na iztonoj
strani minima u Finlandu opet je mutno i kiovito. I na iztonoj strani
onoga drugoga minima na skrajnjem zapadu vrieme je mutno i
kiovito. Iz svib se ovib podataka opet izvija nova istina: U o k o l i c i j e
b a r o m e t r i k o g a minima vrieme poprieko mutno, vjetrovito
i k i o v i t o , o s o b i t o n a p r e d n j o j (iztonoj) s t r a n i n j e g o v o j ;
u o k o l i c i m a k s i m a p a k o v r i e m e j e vedro, t i h o i s u h o . Ba
cimo jo oko na temperaturu po Evropi! U karti su brojevima
oznaene kod svakoga mjesta temperature u cielim stup njima po
Celsiju. Po zapadnoj je Evropi temperatura prilino jednolika, ali
poprieko via od normalne; u junoj je Evropi preko 15 C , u
srednjoj izmedju 1015 C , a tek daleko na sjeveru nai emo
temperaturu do 5 C. i manje. No preko dana pokazale su biljeke,
da se je temperatura znatno mienjala u podruju maksima, gdje je
bila silno poskoila, dok je oko depresije ostala najednaka. Razlogu
se je lako dosjetiti. Vedro nebo u kraju maksima dalo je sunanim
zrakama da znatno ugriju uzdub, dok im oblaci oko minima ne
dadoe pristupa. Prema tomu imat emo u podruju maksima ljeti
oekivati silnu vruinu, a zimi otru studen uz tiinu i nizke magle.
Iz ovib nam se je crtica izvila po malo slika o tom, kako
utjeu barometriki minimum i maksimum na vrieme u svojoj okolici,
a kad bismo znali, da ostaje svaki na svom mjestu, imali bismo
podpun klju za prognozu (pogadjanje) vremena. No studij onib
pojava pokazao je novu zamanu istinu, kojoj nam se je sada pri
maknuti, boemo li, da ubvatimo bar u velikim crtama podpunu
sliku o pojavima u uzdubu.
4.
Svrnimo se okom jo jedno na nau kartu vremena (si. 100.),

da na njoj odkrijemo i ovu vanu istinu !
h
Dne 30. rujna g. 1890. u 8 u jutro vidimo nad Evropom dva
barometrika minima : jedan sasvim na lievoj strani karte zapadno
od Irske negdje u Atlantskom oceanu, a drugi, jasno izraeni, u
sredini Skandinavije. Izporedimo s ovom kartom onu od sliedeega
dana, koja je u manjem mjerilu dolje desno dodana glavnoj karti,
h
a vriedi za 1. listopad 8 u jutro !
*
b
Prvi minimum, koji je prije 2 4 bio na zapadu od Irske, sada
je ve nad Sjevernim morem i u njegovu je sreditu tlak uzduba
h
manji od 745 mm. ; drugi, koji je prije 2 4 bio usred Skandinavije,
sada je ve preao Botniki zaliv i eno ga u Finskoj s tlakom
uzduha manjim od 740 mm. u sreditu. Da su nam pri ruci karte od
29. rujna i 2. listopada, uvjerili bismo se, da je ovaj minimum dne
29. rujna bio daleko u Atlantskom oceanu, negdje izmedju Islanda
i Farera, a dne 1. i 2. listopada gibao se dalje u Rusiju tamo do
jezera Ladoge. Staza je njegovoga sredita za ova 4 dana na naoj
karti zabiljeena crtom, sastavljenom od kriia i kratkih pruaca;
prvi pokazuju put, to ga je minimum ve prevalio dne 29. i 30.
rujna, a drugi put, to e ga prevaliti dne 1. i 2. listopada.
Nije ovo jedini primjer, gdje se iztie ovakovo selenje baro
metrikoga minima od jednoga mjesta na drugo. Ono se je u hiljadu
i hiljadu sluajeva potvrdilo. Evo jo jednoga primjera. Dne 6. veljae
h
god. 1868. javio se jedan barometriki minimum oko 6 na veer
daleko u Atlantskom oceanu juno od Islanda. Dne 7. veljae u
jutro bilo mu je sredite tik kraj Farerskih otoka, proao je do
podne kraj njih i na veer toga dana bio je ve kod rta Stat. Dne
8. u jutro bio je na Skandinavskom poluotoku neto iztono od
Frondhjema, a na veer ve na iztocnoj obali Skandinavije neto
na jugu od Piteje. Dne 9. veljae u jutro nalazimo ga ve na kopnu
ba u sredini izmedju Botnikoga zaliva i Bieloga mora, a dne 10.
u jutro na junom kraju Bieloga mora.
Pogledamo li na karti put, to ga je minimum prevalio, nai
emo ovu zanimljivu tablicu :
Vrieme: Put Put Brzina

u stupnje u km. u m. za
vima. na 1 sat. sekundu.
od 6. veljae na veer do 7. veljae u jutro 6-8 63 km. 17-5 m.
7. n u jutro 7. na veer 6'3 59
rt 16-4
- 7. na veer 8. u jutro 2-7 34 9'5
8. u jutro 8. na veer 3*6 33
9-2
8. na veer 9. u jutro 3-4 32
ti 8-9
9 u jutro 10. u jutro 3*5 16
li 4-4
Ovi nam primjeri dakle odkrivaju novu, za spoznaju vremena

u Evropi prevanu istinu: B a r o m e t r i k a se m i n i m a (cikloni)
gibaju redovito preko E v r o p e dosta velikom brzinom.
Ta je brzina medjutim vrlo razliita. Doim se gdjekada mi

nimum za 23 dana jedva pomakne s mjesta, leti drugda preko
Evrope brzinom najsilnijega vibra. U godinama 1876.1880. po
kazalo se je, da je srednja brzina, kojom su minima ila preko
zapadne Evrope, bila 7*5 metara za sekundu, a to je od prilike i
brzina srednje jakosti vjetra.
h
Ameriki su vrtlozi mnogo bri: za 2 4 proleti tamo ciklon
poprieko 100 miriametara, na Atlantiku pako samo 78 miriametara,
doim bi gornja brzina za Evropu dala broj od 64 miriametra na
dan. Vrtlozi u uzdunom oceanu pokazuju dakle udno i zanim
ljivo svojstvo, da n a svom p u t u od z a p a d a n a i z t o k sve
vie g u b e b r z i n u . O s o b i t o im se i z t i e g u b i t a k b r z i n e , kad
stupe s Atlantika na k o n t i n e n t evropski.
I u razlinim je krajevima Evrope brzina njibova poprieko
razliita : dok je na zapadu Velike Britanije, u junoj vedskoj,
Finskoj i sjevero-zapadnoj Rusiji manja od iztaknute srednje brzine
(7.4 m. za sekundu), znade u Italiji i okolici biti normalna, na
suprot u svim krajevima zapadne Evrope, osobito u Francezkoj,
u Njemakoj i Austro-Ugarskoj neobino velika.
Znademo od prije, da barometriki minimum daje vremenu u
svojoj okolici osobiti karakter; saznali smo sada za novu istinu, da
se takov minimum seli dosta brzo s jednoga mjesta na drugo, a
s njim dakako i vrieme, komu daje karakter. Na dlanu je dakle
pitanje: kako e se mienjati na kojem mjestu vrieme, kad mu se sa
zapada primie ciklon, kakovo e biti vrieme, kad prolazi preko mjesta
i kako e se to vrieme napokon mienjati, kad je vrtlog proao ?
Velika je vanost ovoga pitanja posvema jasna : znajui na
nj odgovoriti : moi emo u velikim crtama za Evropu pogadjati
vrieme, im po brzojavu saznamo, da nam se primie kakov baro
metriki minimum (ciklon).
Neobina vanost ovoga pitanja za pogadjanje vremena ite,
da luimo 3 sluaja: 1. s r e d i t e barometrikoga minima prelazi
ba preko mjesta; 2. s r e d i t e minima prolazi sjeverno iznad
mjesta, i 3. s r e d i t e minima prolazi juno od mjesta.
Na temelju do sada steenoga znanja o utjecaju minima na
vjetar i vrieme u obe moemo u sva tri sluaja tono odgovoriti
na nae pitanje uz pomo priloene slike (si. 102.).
U toj slici predpostavljamo, da je sredite vrtloga u toki C,
pa da je ondje tlak uzduba najmanji t. j . 720 mm. Naokolo raste
tlak uzduha. TJ svim mjestima, koja su na obodu prvoga kruga,

tlak je uzduha ve 730 mm., na drugom 740 mm. itd. Mi sebi ove
isobare predoujemo kao krugove: u istinu nisu gotovo nikada
krugovi, nego eliptine krivulje. Predpostavljamo dalje, da se ovaj
vrtlog giba od zapada k iztoku, kako pokazuje velika strjelica. Male
strjelice pokazuju nama ve poznati smjer vjetrova u vrtlogu.
1. Mjesto C, neka bude ba na stazi, kojom se giba sredite vrt-
loga.TJ asu, kad ga vrtlog kod 0, zahvati, pue u tom mjestu, kako
81. 102. Prolaz barometrikoga minima preko kojega mjesta.
nam kazuje mala strj elica, SSE. Kako vrtlog sve dalje leti, ulazi
mjesto C sve dublje u vrtlog, pak se sve vie pribliava sreditu
x
vrtloga, dolazei redom u poloaje 0 C C ; no vjetar sveudilj pue

3 3 4
od SSE (jugo-jugo-iztok).
No im je sredite vrtloga C prelo preko mjesta, te mjesto
primilo poloaj C spram vrtloga, mienja vjetar najednom svoj
4
smjer u p r o t i v n i : on pue, kako eno pokazuju strjelice, od N N W

(sjevero-sjevero-zapada), dakle ba s protivne strane. Kako se vrtlog
dalje giba, prima mjesto spram njega poloaje 0 , C, C, no vjetar 3 2 X
sveudilj pue iz NNW, dok ga napokon vrtlog nije sasvim ostavio.

U kratko nam evo zakona: Ako b a r o m e t r i k i m i n i m u m
(vrtlog) p r e l a z i p r e k o mjesta, k o j e j e b a na stazi n j e g o v a
s r e d i t a , p u e v j e t a r p r i j e n e g o dodje u s r e d i t e od i s t e
s i r a n e , no p r e s k o c i , k a d p r o d j e s r e d i t e n a j e d n o m u p r o
t i v n i s m j e r i p u e s t e s t r a n e , dok mjesto n i j e s a s m a
i z i l o iz v r t l o g a .
2. Sredite vrtloga neka prolazi sjeverno od mjesta n. pr. kod
r ulazi mjesto u vrtlog. Sto e se pri prolazu vrtloga zbivati, po
0
kazuje opet sasma jasno naa slika. Pri ulazu r u vrtlog vjetar je 0
jo neto okrenut k SSO; no kad je mjesto ulo u vrtlog do r , A
ve pue vjetar s juga, i kako mjesto sve dublje ulazi u vrtlog,

okree se i smjer vjetra s poetka sporije, a kasnije sve bre k za
padu : u poloaju n. pr. r smjer je vjetra ve SSW, a u poloaju
3
r ve SW; kod r pue vjetar WSW, kod r ve je vjetar isti W;

4 4
u poloaju r W N W , u poloaju ,r isti NW, a u poloaju na

3
pokon r, kada vrtlog ode od mjesta, vjetar se je jo neto vie

0
okrenuo na N. Vjetar se je dakle pri prolazu vrtloga na tom

mjestu okretao od SW preko S, SW i W u NW.
Bude li mjesto jo vie na jug od sredita vrtloga, tako da
preko njega priedje tek donji rub naega vrtloga n. pr. mjesto
1
r u naoj slici mienjat e i tu vjetar svoj smjer, dok prolazi
vrtlog: najprije e pubati, kako pokazuju strjelice, iz SW, kasnije
2 s
u poloaju r iz W S W i napokon u poloaju r iz W. I tu se je
vjetar okretao na istu stranu, kao i prije kod mjesta r , ali ni 0
s daleka se nije toliko okrenuo kao prije: U mjestu r proao je 0
od S preko W do NW, u mjestu r pako samo od SW do W .

Prema tomu moemo opet rei ovaj zakon: P r o l a z i li s r e d i t e
m i n i m a ( v r t l o g a ) s j e v e r n o od k o j e g a mjesta, o k r e t a t e se
smjer v j e t r a za v r i e m e p r o l a e n j a od SSE p r e k o S p r e m a
SW, W i N W , d a k l e k a o S u n c e n a svom d n e v n o m p u t u po
n e b u . Ovo e o k r e t a n j e v j e t r a b i t i to o b i l n i j e , t o je
mjesto b l i e s r e d i t u v r t l o g a .
3. Neka napokon sredite vrtloga prolazi juno od dotinoga
l
mjesta u naoj slici mjesta l i l . Kad ulazi u vrtlog
0
pue eno vjetar od SE. Kako vrtlog dalje ide, okree se vjetar, naj
prije polako, onda bre k iztoku. Kad je mjesto u poloaju l spram 2
vrtloga, vjetar pue iz ESE, u poloaju ? ve je E, u poloaju l on

4
je ENE, u poloaju J, eno ve pue NE, u poloaju l ve je NNE. a
u ve isti N, a u poloaju l, gdje vrtlog odlazi od mjesta, vjetar

0
se ve od sjevera okrenuo neto na zapad. Vjetar se je dakle

okretao od SE preko E i NE na N t. j . p r o t i v n o od d n e v n o g a
p u t a s u n a n o g a po n e b u . Udje li mjesto gotovo na rubu u vrtlog,
l
kao n. pr. kod Z u naoj slici, bit e vjetar najprije E, onda ENE
i napokon N E ; i tu se dakle vjetar okree u istom smjeru kao
prije, samo vrtnja nije tako obilna.
Evo nam dakle i za ovaj sluaj zakona:
P r o l a z i li s r e d i t e m i n i m a ( v r t l o g a ) j u n o od k o j e g a
mjesta, o k r e t a t e se smjer v j e t r a , dok p r o l a z i m i n i m u m , od
SE p r e k o E i NE n a N, d a k l e p r o t i v n o s u n c u n a d n e v n o m
n j e g o v o m p u t u po n e b u . To e o k r e t a n j e v j e t r a b i t i to
o b i l n i j e , to j e m j e s t o b l i e s r e d i t u v r t l o g a .
Znajui, kako se mienja smjer vjetra, dok prolazi minimum
kraj kojega mjesta, nije teko odrediti promjene za ostale faktore
vremena; vjetrovi su naime u naim krajevima ba odluni za
vrieme. Dolaze li k nama s junih strana i Atlantskoga oceana,
bit e topli i puni vlage, donose nam dakle z i m i toplije vrieme, a
l j e t i nam ohlade egu; bude li im pako podrietlo na sjevernim
stranama, kao n. pr. kod NW, ohlade nam uzduh i donose vlagu
i promjenljivo vrieme; vjetrovi napokon s iztoka veinom su suhi,
jer ne dolaze s oceana, ljeti su vrui, a zimi studeni.
Pokuajmo si na temelju ovoga stvoriti cjelokupnu sliku o
promjenama vremena, kad nam se primie i kraj nas prodje baro
metriki minimum (vrtlog).
Neka sredite minima prolazi sjeverno od nas. Cim nam
se depresija primie, opaamo najprije, kako se vjetar okree od
SE prema S, postajui sve ivlji i okreui se sve vie na SW, a
barometar stane padati, jer mjesto dolazi sve blie k sreditu mi
nima, gdje je tlak uzduha najmanji. Jugo-zapadni vjetar donosi vlagu,
zato se na zapadnom nebu najprije pojave dugake pruene crte
oblaia ili pako prozirni poput vela mali oblacii poznate nam
ovice ili c i r r u s ; polako se na nebu primiu naemu zenitu,
prvi znaci runoga vremena, koje je na zapadu Evrope ve pre-
otelo mah. Malo po malo cielo nebo zaodjene neto gua vrsta
oblaka poput saga, a pod tom se vrstom tek sada javljaju sa
zapada crne kiovite oblaine, valjajui se sve blie k nama: na
velikom teritoriju stane kia, dodue polako, ali to trajnije padati
(Landregen). Ove kie padaju sve dotle, dok nije sredite minima
prolo kraj mjesta. Scenerija se u jedan mari promieni: kad
je sredite minima bilo kraj mjesta, barometar je bio najnii,
od casa, kad je sredite minima prolo, barometar raste, jer
sve vie isobare (po si. 102.) prolaze kraj mjesta. Vjetar se okree
dalje na zapad i sjeverozapad; oborine su sada najee i najvee,
ali najednom prestanu, osobito kad vjetar naglo preskoci na
sjevero-zapad i otrije zadue. Nastupilo je sasvim drugaije vrieme:
modro se nebo izmjenjuje s tekim nagomilanim oblacima, iz
kojib uz sve jai vjetar od sjevera znadu pasti dodue estoke
no kratke navale od kie ili sniega. Barometar se jo sveudilj
die, a temperatura radi sjevernih vjetrova znade gdjekada najednom
duboko pasti.
Tlak uzduha raste sveudilj, dok se vrtlog nije prilino odmaknuo
od mjesta: navale otrih vjetrova postaju sve rjedje i slabije, baro
metar prestane rasti, a oborine jenjavaju i prestanu sasvim, modro
nam se nebo opet smije, a stalno je, liepo vrieme iznova nastalo,
koje e potrajati, dok sa zapada ne dojuri novi minimum, koji e
liepomu naemu vremenu skrhati vrat i prijanja e se tuna slika
opet na novo razvijati!
Ovo je u glavnim crtama red, po kojemu se mienja vrieme u
naim krajevima, kada preko nas prelazi b a r o m e t r i k i m i n i m u m
ili c i k l o n uzdunoga oceana. Ova je slika u neku ruku rezultat
izporedjivanja tolikih tisua sinoptikih karata, koje su sastavili
strunjaci u posljednjih trideset godina. A b e r c r o m b y je te rezul
tate izporedjivanja liepo sloio u ovih nekoliko toaka:
1. Kada izporedjujemo oblike isobara na sinoptiriim kartama,
nai emo, da ima u svemu s e d a m dosta dobro izraenih oblika.
2. Makar kaki bio oblik tih isobara, smjer je vjetra uviek spram
isobara i spram podruja najbliega minima sasma tono odredjen.
3. Jakost je vjetra uviek tim vea, im su isobare blie jedna
drugoj.
4. Vrieme visi uviek o obliku tih isobara, a ne o tom kako
je daleko jedna od druge. Jedne isobare nose sobom liepo, a druge
runo vrieme.
5. Podruja, to ih omedjuju isobare, mienjaju neprestano
svoje mjesto, pa tim se izvode promjene vremena. Nu to je gibanje
vezano na odredjene zakone. Kad bi ih poznavali tono, mogli bi
pogadjati vrieme pouzdano.
TJ primjeru sinoptine karte od 30. rujua g. 1890., koji smo as

prije na drobno izpitali, nali smo potvrdjene i dvije temeljne istine
moderne meteorologije, koje nam kazuju, u kakovu su odnoaju
isobare spram vjetra, a po tom i spram svih drugih pojava. To su
zakoni B u y s - B a l l o t - o v i S t e v e n s o n o v , koji govore o smjeru i
i snagi vjetra. Ako da meteorologu u ruke kartu s vieta, na kojoj
su za odredjeni dan i sat nacrtane samo isobare, on e na temelju
ovih dvaju zakona veoma tono i istini veoma blizu s mjesta u toj
karti zabiljeiti, odkuda pue vjetar i kaka mu je snaga na cieloj
kugli zemaljskoj. Poznaje li pako iz bliega spomenutih sedam
oblika isobara i njihov odnoaj prema vremenu, koje se uz njih po
kazuje, moi e za svako mjesto prilino tono odrediti i karakter
vremena, koje je u onom asu bilo na makar kojemu mjestu ze
maljske kugle. Nije li to
,w ve dosta sjajan uspjeh
sinoptine metode u ovo
nekoliko godina njezina
ivota ?
Koliko bi bilo zanim
ljivo, da povedemo prijaz
noga itatelja na tom polju
neto dublje u nauku, ne
smijemo da toga ovdje ura
81. 103. Sedam glavnih oblika isobara. dimo, jer bi nam se tim
crtica o vremenu u Evropi
suvie izgubila u struna razmatranja. TJ priloenoj slici 103. poka
zujemo tek svih sedam glavnih oblika isobara. Slika nije izmiljena.
Pokazuje, kaki je zaista bio tlak uzduha dne 27. veljae god. 1865. nad
sjevernim atlantskim oceanom, Evropom i iztonim dielom saveznih
drava amerikih. Da se oko ne smete, izostavljene su crte obala i
geografske crte za irinu i duinu. Neka si pomisli itatelj izpod
donje strane slike ekvator, a iznad gornje polarni krug. Sve isobare
za tlak uzduha vei od 760 milimetara izvuene su u slici, a isobare
za tlakove manje od 760 milimetara izcrtane su, pa oko s mjesta vidi,
gdje je tlak uzduha bio visok, a gdje nizak. U slici se dosta liepo
iztie svih sedam oblika isobara. Bacimo oko na tu sliku! Na gornjoj
strani vidimo dva podruja, oba dosta nalik na krug, gdje je tlak
najmanji, to su dva c i k l o n a " , nama od prije dobro poznate
tvorbe. Oko njih se poredjale isobare dosta gusto. Izpod jednoga
od njih. (lievoga) udno se na jednom mjestu izboila isobara, koja

sastavlja sva mjesta, na kojima je bio tlak uzduba 760 milimetara.
Taj bok ograniuje opet mjesto, gdje je bio tlak uzduha manji nego
u okolini, zato se to mjesto zove s e k u n d a r n i c i k l o n (sporedni
ciklon) ili sekundarna depresija, jer se obino javlja o bok glavnomu
ciklonu i s njim zajedno putuje. Jo vie na lievo se ista isobara
od 760 milimetara savija udno u koljeno, dosta nalik na slovo V.
I na tom je prostoru tlak uzduha manji nego u okolici; zovu takovo
mjesto u nauci V - d e p r e s i j a " ili krae V. Izmedju obih ciklona na
pokon vidimo, kako se isobara od 760 milimetara savija najedno gore
kao u klin; nu unutar toga klina tlak je uzduha vei, nego u okolici.
Taj se oblik isobare zove u nauci klin". Izpod isobare od 760 mili
metara pruilo se podruje s visokim tlakom uzdaha, oko kojega teku
isobare dosta razdaleko. To je podruje nama od prije poznati anti-
c i k l o n " . Na lievo i na desno od glavnoga anticiklona vidimo u slici
poetke jo dvaju anticiklona. Izmedju njih se vere podruje s manjim
tlakom uzduha ba kao klanac, koji prolazi izmedju vrhova dvaju bre
gova; zato se i zove sedlo". Na dolnjoj strani slike napokon vidimo,
gdje teku isobare u pravcu, ne ograniuju dakle nikakovo podruje,
nego nam pokazuju polagano i jednolino padanje uzdunoga tlaka,
ba kao to se sputa po malo tlo niz dugaak niz breuljaka.
Pokazalo se je, da svaki od nabrojenih sedam oblika na cieloj
kugli zemaljskoj sobom nosi g o t o v o j e d n a k e pojave vremena, a
kakove sobom nosi, to su izpitali najprije u sjevernom umjerenom
pojasu. Ne moemo, da se uputamo u potanje opisivanje vremena,
to ga sobom nosi svaki od ovih sedam oblika, makar da je to za
strunjaka, koji e po njima pogadjati vrieme, prieko vana stvar.
Naim emo itateljima u prieglednoj slici tek pokazati pojave vremena
u daleko najglavnijim oblicima isobara, a to su cikloni i anticikloni,
kako su jamano itatelji i sami opazili po crtici s prieda. U naoj slici
104. zabiljeeni su u kratko svi pojavi, koji se znadu pokazivati, kada
preko kojega mjesta prolazi ciklon. Na slici vidimo i strjelic, koje
pokazuju svagdje smjer vjetra spram ciklona. Isobare ciklona u
naim krajevima nisu, kako i slika pokazuje, podpuni krugovi, nego
su vie nalik na elipsu. Sredina se unutranje isobare zove s r e d i t e
ciklona. Na unutranjoj isobari je tlak uzduha 740 milimetara, a
na izvanjoj neka bude 765 milimetara.
Da je pako na unutranjoj isobari tlak uzduha mjesto 740 mili
metara bio 755 milimetara, imali bi drugi ciklon, posvema nalik na
na. Razlika bi jzmedju obih bila tek to, da u naoj pada tlak
mnogo naglije t. j . daje g r a d i e n t vei. Studij je ovakovib ciklona
pokazao, da je u oba sluaja karakter vremena i smjer vjetra i s t i ;
jedina je razlika u tom, da su u prvom ciklonu, gdje je vei
gradient, vjetrovi mnogo jaci nego u drugom, a na mjesto jake
kie u prvom sluaju, pada u drugom slabija kia. Moemo dakle
rei, da je u oba sluaja dodue obeni karakter vremena isti, nu
u sluaju guih isobara oko sredita ciklona vrieme je puno izra-
zitije, razlika je dakle samo u s n a g i v r e m e n a .
J e d n a j e od t e m e l j n i h i s t i n a n o v e m e t e o r o l o g i j e , da
j e izmedju c i k l o n a , k o j i s o b o m n o s e o b i n e p r o m j e n e
SI. 104. Vrieme u ciklonu.
n a e g a v r e m e n a , i c i k l o n a , koji s o b o m nose s t r a n e vih-

r o v e , r a z l i k a samo u s n a g i d o t i n i h pojava, a n e m a raz
like u obenom k a r a k t e r u vremena.
Nu povratimo se opet naemu ciklonu. On ide dalje, kako
pokazuje velika strjelica. Dio ciklona, koji je izpred njegovoga sre
dita, zove se obino p r e d n j a s t r a n a ciklona, a prema tomu dio
iza sredita s t r a n j a s t r a n a ciklona. Kako smo prije vidjeli, kad
dolazi ciklon, barometar s poetka pada, a kad prodje sredite nje
govo, opet raste. Crta na kojoj je tlak uzduha najnii, zove se
lieb c i k l o n a " . Kakovo je vrieme i kakovi se pojavi pokazuju u
pojedinim estima ciklona, pokazuju itatelju riei zabiljeene u naoj
slici. Na rubu ciklona, dakle prvi znaci dolazeega ciklona, jesu riei:
uzki koluti oko Sunca, blied Mjesec i bliedo Sunce". To znai: nebo
se muti, a sav sviet zna, da su blied Mjesec, bliedo Sunce i koluti oko
njega, zaista znaci runoga vremena. Sada znamo i uzrok tomu: dolazi
ciklon. Podje li ciklon istim smjerom dalje preko mjesta, doi e
naskoro i ona partija ciklona, koja nosi pljusak kie, sitnu kiu i
kiu s vjetrom. Tek kad dodje do naega mjesta stranja strana ciklona,
pojavit e se opet na nebu pjege modroga neba, pomieane s kratkim
pljuskom kie (be). Recimo, da ciklon stoji nedjelju dana na svom
mjestu. Pozorni bi motritelj neba gledao nedjelju dana blied Mjesec
i bliedo Sunce. Podje li ciklon dalje, doi e motritelj i pod mutno
nebo. Nu ako se u tom asu na ciklon u uzdunom oceanu razidje
ili na jedno krene drugim smjerom, uzalud e motritelj ekati kiu:
nebo e se razvedriti. Rekli bi u tom sluaju, da nas je znak vre
mena prevario. A zato? Jer vrtlog nije iao svojim obinim redo
vitim putem, nego se je izgubio ili krenuo drugom stazom. Podje
li pako svojim redovitim putem, nai emo svagda na prednjoj strani
njegovoj u naoj slici zabiljeene pojave: barometar pada, toplina
i vlaga uzduba raste, uzduh je teak i nebo se muti; osjetljivi i
boleljivi ljudi osjeaju jae svoje bolove. Dodje li napokon lieb
ciklona do nas, oituje se on redovno jakim nu kratkim i ponovnim
pljuscima kie uz jak vjetar. Nu preavi u stranju stranu ciklona,
dobivamo po malo opet modroga neba, uzduh je hladniji, svjeiji a
na nebu se javljaju gomile oblaka (cumulus). TJ oblacima se osobito
iztie razlika izmedju prednje i stranje strane ciklona. Dok su na
cieloj prednjoj strani oblaci svrstani u debele vrste (stratus), ovdje
su redovno liepi cumulusi; cirrusa na stranjoj strani nema nikada.
Kad je i ova partija ciklona sa svojim pljuscima i kratkim estokim
vjetrovima nad nama prola, pokae se opet isto, liepo, modro
nebo, osobito na sjevernoj strani ciklona; na junoj je takodjer
nebo vedro, samo se na njem esto pokazuju oni neraztumaeni
najtanji cirrusi (izp. str. 175.).
Sasma je drugaiji karakter vremena u podruju, gdje se nalazi
p r o t u v r t l o g ili a n t i c i k l o n . Naa slika 105. taj karakter predouje
u priegledu. Isobare su redovno dosta nalik na krugove i dosta su
razmaknute: gradient je malen i vjetrovi su slabi. Tlak je uzduha
u sredini najvei i pada na sve strane. U sredini je tiina, a prama
krajevima vjetar pue iz anticiklona na sve strane u spiralama. Nu
dok se cikloni obino jako brzo sele s jednoga mjesta na drugo,
anticiklorii ostaju esto vie dana na istom mjestu. Obeni je karakter

vremena u njima: Modro nebo, sub i bladan uzdub, Sunce pee, hori
zont je nejasan, a vjetrovi slabi dakle ba protimba ciklonima.
Poradi vedroga neba izbija jako toplina povrine zemaljske u svemir,
i mi nalazimo s toga u anticiklonu sve pojave, koji se veu uz
izbijanje topline, jako iztaknute, zato i ima u slici obeno ime:
v r i e m e i z b i j a n j a . To se vrieme u ljetu iztie tim, da se u ranu
zoru spuste magle u doline (osobito pod jesen), im se Sunce ao
stane snage, magla se die i raztopi, nebo je cisto i vedro, a Sunce
sja ivo i pee. Kad zadje Sunce, izbija preko dana na tlu nakrcana
toplina naglo u svemir uz tiinu i isto nebo ; u noi postaju u
gudurama i tiesnim do
linama nove magle, a
na travu se slegne rosa.
S izbijanjem je topline
u svezi i uzduna struja
u vis, a od ove postaju
osobite vrste oblaci, ko
jima je glavni oblik
cumulus, ali ti oblaci
nisu trajni. Ovo vrieme
izbijanja sobom nosi
i jake dnevne promjene
svih meteorolokih ele-
81. 105. Vrieme u anticiklonu. menata: vjetra, vlage,
naoblake, temperature
i tlaka uzdunoga. Zimi se opet u podruju anticiklona zna razviti
uz vedro nebo osobito jaka studen.
Uz ciklone i anticiklone, koji odredjuju u velikim crtama
karakter vremena na velikom teritoriju prema ovdje ocrtanim naelima,
utjeu na vrieme tek u drugom redu i samo na malenom teritoriju
ostale vrste isobara. Kako utjeu, to nije do nas, da izpitujemo
dalje. Predaleko bi zali u nauku, koja se ba sada razvija.
Bilo bi jo liepo, kad bi uviek izmedju jedne depresije i druge
prolo neto vie vremena: no na alost znade u Evropi juriti jedna
depresija za drugom osobito u zimi, pa nikada kraja runomu vre
menu, a gore opisana slika ovih promjena dosta se znatno izbrie.
Prolazi li minimum j u n o od nas (a to je u naim krajevima
razmjerno vrlo riedko), promjene u vremenu nisu tako jasno iz-
raene. Oblaii se prvi javljuju na jugo-zapadu, barometar stane

padati, a sivi se jednolini oblaci vuku sve vie preko neba na
jugo-iztok. Vjetar se okree sve vie na sjever, ali se ne prave
teki crni oblaci izpod sivoga plata nebeskoga: kia stoga ne pada
obilno, a nije se ni razprostrla na velikom prostoru. Kad je sredite
minima prolo kraj mjesta, prestane po malo kia, nebo ostaje jo
neko vrieme pokrito sivim platem, pak se polako isti, pri em se
barometar opet stane dizati, temperatura se malo po malo radi sje
vernih vjetrova i vedroga neba polako sputa.
Na koncu jo ova opazka. Riedko se kada zbivaju promjene
vjetra kod prolaza minima onako isto i pravilno, kako smo ih as
prije ocrtali. Ba protivno: u ponaanju depresija, to jure preko
evropskoga kontinenta, toliko je modifikacija i pretvorba na nji
hovu putu, da ne moemo izmedju stotina depresija nai dvije, koje
bi sasvim jednako tekle. Na rubovima minima znadu postajati dru
go tne tvorbe i depresije, koje mute onaj isti razvitak pojava, koji
smo mi ocrtali. Nije dakle udo, da se ni pogadjanje vremena, osno
vano na gibanju barometrikih minima, danas jo ne moe diiti
onom sigurnou, koju bi ovjek mogao poeljeti u interesu svaki-
danjega ivota. Nauka e se dakle o pogadjanju vremena na ovom
stalnom temelju, koji se ne e nikada dati oboriti, tek malo po
malo razvijati i pred naim oima usavriti. Danas se moe poprieko
rei, da se 8 0 % od izreenih prognoza podudara s faktinim pro
mjenama vremena.
5.
Prijanji nam je lanak donio znamenitu spoznaju, da j e gi

banje b a r o m e t r i k i h depresija glavni uzrok p r o m j e n a m a
v r e m e n a n a n a e m k o n t i n e n t u . One mienjaju smjer vjetru na
mjestima, kraj kojih prolaze, a sa promienjenim vjetrom dolazi na
to mjesto druga temperatura, druga vlaga, druga naoblaka i drugi
tlak uzduha.
U oi ove injenice nije li na dlanu pitanje: Imadu li baro-
metrike depresije, to jure preko Evrope, kakove odredjene staze,
po kojima najradije lete preko kontinenta, mienjajui mu pri tom
vrieme ?
Silna je vanost ovoga pitanja za pogadjanje vremena u Evropi
svakomu jasna. Kad mi je j brzojav javio, da je negdje daleko na
zapadu u Atlantskom oceanu postala nova depresija, koja hrli prema

evropskomu kontinentu, prvo je pitanje: kojom e stazom njezino
sredite udariti, jer znamo li mu stazu, moemo u velikim crtama
odrediti i vrieme, to e ga razlinim mjestima donieti, prema
tomu, da li prolazi sredite ba nad mjestom sjeverno od njega
ili juno.
SI. 106. Staze barometrikih depresija.
Tek u najnovije vrieme bacila se je meteorologija na ovo

izpitivanje staza, po kojima se barometrike depresije najee i
due vremena gibaju. Spomenuti njemaki zavod Deutsche Seewarte*
ide s te strane glavna zasluga, i meteorolozi ovoga instituta, K Oppen
i V a n Bebber, sastavili su prve karte, na kojima su ove staze zabi
ljeene. Na temelju neprekidnoga motrenja tih staza od g. 1876.
do g. 1890. sastavio je Van Bebber priloenu kartu za staze baro
metrikih depresija" (si. 106.). Neka nam i ova karta kae svoju.
Prvi pogled na kartu oituje istinu, da se depresije po Evropi

gibaju sa zapadnih strana kontinenta k iztonima, riedko kada
prama istomu jugu ili sjeveru, a gotovo nikada k zapadu. Slika
nam liepo predouje glavne staze, a razliita irina tih staza hoe
da iztakne, po kojima od ovih staza jure minima rjedje, a po
kojima ee : to je staza ira, to ju ee znadu minima posjeivati.
Barometrike se depresije, koje odluuju o vremenu po Evropi,
pojave najprije redovito u atlantskom oceanu u okolici britskih
otoka. Podjimo im odavde dalje tragom, pa prouimo staze poblie.
S t a z a I. Poinje se na sjevero-zapadu kotske, tee na sjevero-
iztok, ide neko vrieme uzdu obale Skandinavske, prelazi sjeverni
polarni krug, pak se napokon dieli na tri staze : jedna (1 d) okree
na sjever u Ledeno more, druga (1 c) vodi u Bielo more, a trea
(1 b) prema jugo-iztoku u unutranjost Rusije.
irina nam staze pokazuje, da njom minima najee jure, a
izkustvo je pokazalo, da osobito u j e s e n (rujan) i zimi minima
tom stazom lete, u proljeu pak veoma riedko.
Utjecaj ovih depresija, koje sjeverno od nas prolaze, visi
ponajvie o tom, gdje je u isti as barometriki maksimum. Po
prieko se moe rei, da nam nose toplo, dosta vedro vrieme i
malo oborina.
S t a z a II. Tee s atlantskoga oceana izmedju Farera i kotske
gotovo sasvim na iztok, prelazi preko Skandinavije Finskom zali vu,
tu se dieli u dvoje : jedne depresije svrnu na sjevero-iztok k Bielomu
moru, a druge teku dalje na iztok u unutranjost Rusije. Ovom
stazom minima najradje teku u zimsko doba i utjeu ve mnogo
snanije na vrieme u naim krajevima, nego minima na stazi I :
Prate ih obino jai vjetrovi, koji znadu narasti i do vihra, nebo
se jako naoblai i kia je mnogo vjerojatnija.
S t a z a III. I ova staza pripada, jo vie nego staza II.,
hladnomu dobu godine. Tee od Shetlandskih otoka na jugo-iztok
k Skagerraku i u junu vedsku, pak se onda skree na sjevero-
iztok (III b) ili pako tee dalje na jugo-iztok u unutranjost Rusije
ili u junu Rusiju (III a). Jaka naoblaka, izvanredno velika vjero
jatnost kie, hladno i nemirno vrieme na zapadu, toplo i burno
vrieme na iztoku, to su bitna svojstva depresija, koje se sele po
toj stazi.
S t a z a IV. Poinje se na jugo-zapadu britskih otoka, vodi na
iztok-sjevero-iztok preko Skagerraka, ili Helgolandskoga zaliva u
Finsku i k Bielomu moru. Depresije jure ovom stazom najradje

ljeti, a dosta cesto i u jesen. Mienjaju vrieme veoma naglo, najprije
ugriju uzduh jako i onda naglo ohlade; oblaci se obilno kupe i
velika je vjerojatnost za kiu, a ljeti za este oluje na velikom teri
toriju. Opaziti nam je jo i to, da se je nekoliko od najteih oluja
evropskih gibalo ovom stazom.
Staza V. Od prilike istosmjerno sa stazom III. vodi ova
staza od britskih otoka na jugo-iztok preko Francuzke k Sredo
zemnom moru, pak se tu dieli, primajui minima, koja dolaze s*a
zapada, u troje: jedna minima lete na jugo-iztok u Grku (V d),
druga na iztok k Crvenom moru (V c), a trea svrnu na sjevero-
iztok k Finskomu zalivu. Za nae su krajeve minima ove staze
ponajvanija, jer im se sredita ba gibaju preko naih krajeva.
Bitna su im svojstva: zimi jugo-iztoni i iztoni vjetrovi i otra
zima, u proljeu jaki mrazovi. Minima, to se svrnu od Adrije
k Finskomu zalivu, donose sjeverne vjetrove, na zapadu zimi suho
i mrzlo vrieme, a u proljeu mrazove, na iztoku pako obilne oborine,
gdjekada jake poplave, a zimi estoke sniene oluje. Prvi dio ove
staze (V a) pripada gotovo sasvim hladnomu dobu godine, dok je
ljeti gotovo i ne ima; drugi se pak dio (V b) najee javlja u
jesen i proljee.
Ovo su u velikim crtama staze, to ih minima najradje odabiru
na svom putu po Evropi. Ne bi bila istina, kad bi tko pomislio,
da sva minima, to lete preko Evrope, odabiru jednu od ovih
staza: tek jedna etvrtina njih ide po njima i ostaje due vremena
na njima.
Javi li se dakle kakav minimum negdje u atlantskom oceanu,
prvo je pitanje, kojom e stazom preko Evrope krenuti. Kad bismo
mu mogli po kojem sada jo nepoznatom zakonu unapried odrediti
stazu, mogli bismo prema naelima iztaknutima u prijanjem lanku
gotovo za cielu Evropu odrediti vrieme.
No tim se sasvim primakosmo radionici dananje meteorologije
Nju zanimaju u prvom redu danas jo nerieena pitanja: Zato
postaju u uzdunom oceanu za nae vrieme tako odluni vrtlozi?
Zato postaju gotovo svi na atlantskom oceanu? Zato odabiru
najradje gore iztaknute staze, i zato se gotovo uviek gibaju od
zapadnih strana k iztonima ?
Ma koliko nas mala rjeca zato" podraivala na dalnje
izpitivanje ovih udnih pojava u uzdunom oceanu, nama je ovdje
prekinuti razpravljanje, jer su odgovori na sva ova pitanja za duevno

oko ovjeje danas jo zastrta pa bilo i tankim velom. Nu nekoje
misli nauke i o tim pitanjima duni smo kazati i naim itateljima.
Kako postaju cikloni uzdunoga oceana?
Uzduni ocean nije nikada na miru. 0 tom smo se do volje
osvjedoili. U njemu je vjeno strujanje i kolanje. Struje lete tamo
i amo. Vjetrovi dolaze s jedne i s druge strane. Nebrojeni valovi
i vrtlozi uzduni pokrivaju povrinu zemaljsku. Kao da se bez pre
stanka bore u uzdunom oceanu suprotne sile. Uzdunim strujama
prema sjeveru opiru se druge uzdune struje k jugu. Toplina se
bori proti studeni, a izparivanje vode se opire kondenzaciji pare.
Teki uzdub pada u laki, a laki bjei izpred njega. Sto se mora
da rodi u tom vjenom komeanju? To nam dosta jasno pokazuje
velika rieka i ova e nam prispodoba pomoi mnogo, da uhvatimo
pravu sliku o pojavima u uzduhu. Kad gledamo rieku, najprije nam
zapne o oko glavna struja u njoj, koja nosi svu ogromnu masu
njezine vode s viega mjesta k niemu. Nu stanemo li kraj obale
due vremena, pa se zadubemo malo vie u pojave strujanja, opazit
emo u brzo uz ovu glavnu struju i velik broj sitnijih sporednih
struja u vodi; gdjegdje e odkriti i itav mali vrtlog vode oko
kakove zapreke. Podjemo li dalje, nai emo u rieci i mjesta, gdje je
voda na oko posvema mirna, kao u jezeru, drugdje opet tee silnom
brzinom, a kadkada se u velikom slapu rui silnom bukom u du
binu. A i na povrini samoj se napravio bezbroj sitnih valova, koji
pokazuju male breuljke i doline. Voda tee u mnogo smjerova i
na papiru bi ih mogli sve uhvatiti u liepoj slici. Nije li slian
razpored pojava i u uzdunom oceanu. Gore i dolje teku glavne i
velike struje njegove kao ogromne i iroke rieke. Drobnice su uz
duha jo lake, jo prevrtljivije od drobnica vodenih. Nu i u uz
dunom je oceanu na pretek malih i sporednih struja : ima ih
suprotnih glavnima, druge idu po strani ; ima i u njemu valova i
vrtloga bez broja. Jeste li gledali, kako se na vjetrovitu danu na
cesti die pijavica od praine? Sto je to? Nita drugo nego mali
uzduni vrtlog, koji prainu i lie die s tla i okree se u okrugu.
Cikloni, kojima je toli odluna rie u naem vremenu, nisu nita
drugo, nego takovi vrtlozi, ali u kud i kamo veoj mjeri, za koje
se zna, da im promjer zna biti od o s a m d e s e t do t r i t i s u e i
d v i e s t o t i n e kilometara! Jedan taki ciklon zna kadkada pokriti
dobar komad Evrope !
Slinost s vodom ide i dalje. Vrtlog u rieci zna dugo vremena

ostati na istom mjestu. Drobnice vode utjeu i u nj, vrte se u okrugu
po njemu, izlaze opet na drugoj strani i teku dalje s glavnom
strujom, ali vrtlog ostaje na svom mjestu! Nu ima vrtloga i u
riekama, koji se sele, a morski se vrtlozi sele gotovo svi s jednoga
mjesta na drugo : postaju iznenada i opet se najedno izgube. Ne po
kazuju li isti pojav i uzduni veliki vrtlozi? Ima ib, koji ostaju
dosta dugo na istom mjestu. Drobnice uzduba teku i iztiu gdjekada
iz anticiklona po vie nedjelja, vrte se po njem u okrugu okolo na
okolo, silaze iz visine sve vie u spiralama k povrini zemaljskoj
i ovdje izlaze iz anticiklona, ali veliki vrtlog anticiklon
ostaje na svomu mjestu. Nu valja rei, da ima i anticiklona, koji
se sele s jednoga mjesta na drugo, kao i vibrovi; ima ib napokon
i takovih, koji postanu na jednom mjestu, na njem ostanu neto
vremena, pa se opet na tom istom mjestu izgube.
Obiniji je ipak u uzdunom oceanu pojav, da se ovakovi
vrtlozi sele a to su ba cikloni. I ciklon, u kojemu drobnice
uzduha dolje na povrini zemaljskoj ulaze u vrtlog, u okruzima
lete u njemu okolo na okolo, pa se u spiralama diu u sve vece
visine i negdje visoko gore, gdjekada do 4000 metara visoko i vie,
opet iz njega izlaze, moe da postane svagdje na Zemlji i moe
da prestane svagdje na Zemlji. Nu redovno se seli sve dalje,
gdjekada u pravcu, a drugda se opet vue okolo stalnoga anti
ciklona. Preko nas dakle prolaze gotovo uviek nekakovi uzduni
vrtlozi, veliki i mali, i to je injenica, koja je vanredno vana za
ono, to se zove vrieme.
Ba ta okolnost, da su uzduni vrtlozi tako vani za pojave
vremena u naim krajevima, doniela je sobom i pitanje : to je
pravi uzrok tomu, da se u uzdunom oceanu tvore ti vrtlozi?
Prispodoba s vodom u rieci, dodue razjanjuje taj pojav, ali pra
voga mu uzroka ne odkriva. A jasno j e : da im znamo pravi uzrok,
puno bi sigurniji bili u izvadjanju drugih zakljuaka o vremenu.
Do najnovijega su vremena strunjaci traili uzrok u razlici tempe
rature raznih uzdunih vrsta, kako je to prvi izjavio amerikanski,
za novu meteorologiju toliko zasluni meteorolog F e r r e i . Kako je
hladni uzduh puno tei od toploga, jednostavno se mislilo, da je
iznad podruja zemaljskoga, u kojemu je anti ciklon, stup uzduha,
koji je razmjerno hladan, a po tom i tlai jae na povrini ze
maljskoj. Motrenja na dnu oceana uzdunoga potvrdjivahu to mi-
ljenje, jer se zaista anticikloni na povrini zemaljskoj iztiu veoma

nizkom temperaturom. Ciklone si opet tumaila nauka neobino
toplim stupom uzduba iznad onoga kraja, gdje se je pojavio ciklon.
To se je miljenje inilo tako jednostavno i prirodno, da su mu
strunjaci gotovo svagdje povladjivali. Nu u najnovije doba ustrojie
nekoliko observatorija na vrhuncima visokih bregova medju
njima je u naoj monarkiji observatorij na S o n n b l i c k u jedan
od najviih (3090 metara iznad mora) i najvanijih. Biljeke ovih
observatorija pokazae naskoro, da je ovo miljenje bilo krivo !
Pomou ovih visokih observatorija dobili su strunjaci prva
pouzdana opaanja o pojavima u viim vrstama atmosfere i ba iz
opaanja na Sonnblicku, osobito u zimi, izveo je mnogo puta spo
menuti H a n n zakljuak, da je ba obratno od prijanjega miljenja
istina: u z d u n i j e s t u p u c i k l o n u h l a d a n , a u a n t i c i k l o n u
r a z m j e r n o t o p a o . Samo u najnioj vrsti uzduha zna zimi u anti
ciklonu biti nerazmjerno nizka temperatura, jer je nebo obino vedro,
pa toplina preko duge noi jako izbija u svemir. Po mehaninoj
teoriji topline napokon mora da bude tako. TJ anticiklonu se uzduh
giba odozgor dolje, a uzduh se, koji pada k Zemlji, ugrije (izporedi
o tom nae tumaenje Phna na str. 169. i 170.), dakle razumijemo,
da stup uzduha u anticiklonu mora da je topliji. U ciklonu se opet
susretamo s uzdunom strujom, koja se u spiralama penje u vis,
dakle se ohladjuje. Nu ovim novim miljenjem nastadoe i nove
neprilike u tumaenju drugih pojava. Ako se uzdub zaista u ciklonu
uzpinje, mora da negdje visoko gore u kojoj vrsti uzdunoga oceana
iztie i opet natrag tee. Da je tomu zbilja tako, dokazao je prvi
V e t t i n pomnim motrenjem oblaka: naao je, da dolje uzduh zaista
utie u ciklon, a gore iztie. Po Ferrelovoj teoriji mislili su, da
tamo gore ciklon jednostavno prelazi u anticiklon, pa se opet stvar
inila posvema razumljiva i jasna. Nu ako je stup uzduha u ciklonu
po Hannu h l a d a n , tlak je uzduha u visini razmjerno jo nii, dakle
bi ciklon, to se vie diemo u njemu u vis, postajao sve dublji t. j .
tlak uzduha u njemu biva sve manji. Opravdano je dakle bilo pi
tanje, kako da u takim prilikama razumijemo i z t i c a n j e uzduha iz
ciklona, koje je Vettin ipak dokazao ? Zasluga je Berlinskoga mete
orologa B e z o l d a , da je i tu nejasnou uklonio. S pravom je svrnuo
panju na to, da kod svakoga uzdunoga vrtloga za pravo djeluju
tri sile: 1) sila gradienta, koja tjera uzduh r a v n o k sreditu ci
klona ; 2) sila zemaljske vrtnje, koja uzduh s toga puta odklanja
na izvanju stranu (izpor. str. 214.), i 3) centrifugalna sila, koja se

javlja, kad god se makar koje tielo vrti oko kakove osovine, a
drobnice uzduba zaista to rade u svakom vrtlogu. I ova trea sila
odklanja drobnice uzduba na vanjsku stranu. Sili dakle baro-
metrikoga gradienta, koja drobnice uzduba tjera unutra k sreditu
ciklona, opiru se dvie sile, koje ju tjeraju na izvanju stranu. Na po
vrini zemaljskoj bit e, veli Bezold, redovno prva sila vea od drugih
dviju, dakle e drobnice uzduha na dnu oceana zaista utjecati u
vrtlog. Nu kako se u ciklonu penjemo u vis, tako je u njemu i
brzina vjetra sve vea, jer tamo nema trenja, koje bi ga ustavljalo,
pa poradi toga rastu sve vie one dvie sile, koje drobnice uzduha
odklanjaju od sredita ciklona. TJ odredjenoj e visini ove dvie sile
ba savladati prvu i tamo je, veli Bezold, ciklon centriran". Jo
dalje gore prevladat e ove dvije sile i drobnice uzduha ne idu
vie k sreditu ciklona, nego idu ba protivnim smjerom t. j . iztiu
iz ciklona.
Odluenim se dakle moe danas smatrati pitanje o tom, kako
se giba uzduh u ciklonu i anticiklonu i kakova mu je temperatura
spram okoline. Nu tim jo uviek nije rieeno pitanje: a zato po
staju ti vrtlozi u uzdunom oceanu? Valja rei, da nauka danas jo
ne zna odgovora na to pitanje, kao ni na ona druga, zato se cikloni
nai obino gibaju u odredjenim stazama. Nu ini se, da su bar
pogodili put, kojim treba poi, da se dovimi uzroku. Taj je put
pokazao E. Oppolzer, sin poznatoga bekoga astronoma. I to mi
ljenje neka znadu nai itatelji, jer je prvo, koje se moe prihvatiti.
Neka bude iznad mjesta A uzduna struja dolje (an ti ciklon), a iznad
drugoga mjesta B. daleko od prvoga, uzduna struja gore (ciklon).
Nastat e sasma pravilna cirkulacija uzduba: Dolje e na povrini
zemaljskoj uzduh tei od A prama B, od B u vis n. pr. do B%
odavde u visini ravno k mjestu A\ visoko iznad A, i napokon dolje
1
od A do A. Ako je uzduh suh, padat e temperatura njegova
i iznad A i iznad B na svakih 100 metara za 1 C. (izp. str. 97.).
Ako je samo toliko sile tu, da svlada neznatno trenje uzduha o
povrinu zemaljsku, moi e se ta cirkulacija izmedju A B trajna
drati. Nu to e biti, ako si pomislimo uzduh v l a a n , kaki je
zaista u naoj atmosferi? Kod struje dolje ne mienja se nita; na
svakih 100 metara pada temperatura uzduha za 1 C. Nu kod struje
u vis nastaje kondenzacija vodene pare, tim se izvodi dosta topline
i temperatura pada s visinom za svakih 100 metara samo za 4- C.
(izporedi lievu i desnu stranu slike 71. na str. 170.). to je poslje

dica tomu? Ako se uzduh, koji pada k mjestu A, jae u g r i j e , nego
to se o h l a d i uzduh, koji se kod B uzpinje u vis, bit e uzduh,
koji struji od A prema B manje gust, nego prije, i obratno, uzduh,
1
koji gore u visini tee od B" prema A\ bit e gui nego prije.
Kroz isti e prorez dakle sada kod A prolaziti manja masa uzduha,
nego to odozgo k tomu mjestu dotie i obratno : k mjestu e B
1
dolje sada manje uzduha dotjecati, nego to gore kod B odtie.
Iznad A e se dakle uzduh nagomilati, tamo e biti barometriki
maksimum ili a n t i c i k l o n , a iznad i? bit e barometriki minimum
ili c i k l o n . Je li doista tako tko bi danas znao? Tek je u
nama oivjela vrsta nada, da e meteorologija na uhvaenom temelju
sigurno i urnije napried koracati, nego do sada, pak da ne e
dugo potrajati vrieme, te e i u tom zamrenom pitanju, u kojem
je bilo toliko lutanja, zasjati sunce podpune istine : duevno e oko
proricati pojave u uzdunom oceanu tolikom sigurnou, kolikom
danas ve prorie u astronomiji gibanja nebeskih tjelesa. Da je
ovjek danas na pravom putu k tomu velikomu i novomu triumfu,
to su ovi redci jamano pokazali svakomu, koji ih je pozorno pratio,
a to im je bila i svrha!
IX.
Vihrovi i oluje u uzdunom oceanu.

to je vihar? Vihrovi i evropski cikloni. Vihar u Evropi u studenu god.
1703. Orkani. Evropski vihrovi. Bura na hrvatskoj obali. Dragi
lokalni vihrovi. Scirocco u Italiji. Mistral u Francuzkoj. Chamzin u
Egiptu. Samum. Harmattan u Guineji. Leste na Madeiri. Tropski
vihrovi. Vihar od 1. listopada god. 1868. u zapadnoj Indiji. Tornado u
Americi. Uzdune pijavice ili trombe. Pjeane i vodene pijavice.
Be. Oluje.
pominje li se, itatelju, onih., Bogu hvala, u naim krajevima

dosta riedkih sluajeva, kad te je iz duboka sna nonoga pro
budio strani urlik pobjesnjelih elemenata u uzdunom oceanu ? Onaj
isti uzdub, koji nas je kao blagi zefir toliko puta hladio i ugodne, liepe
misli u nama budio, kao da je od jednom pomaman: tresu se kue,
stabla se lome, gromovi pucaju, a gdjekada se i silna kia baca na
tie, a kao kruna svemu tomu, onaj strahoviti urlik, da nam se koa
jei ! U naem nas sigurnom pristanitu strah hvata i nehotice se
sjeamo svoga blinjega, pa uzdabnemo: ah, teko onomu, koga
snadje na putu!
Prava je srea, da se ovakov strani vihar tako riedko die.
Nu povjesfc nam je ipak i u naoj Evropi zabiljeila nekoliko vi
hrova vanredne snage. Jedan od najstranijih do sada obiao
je u studenu godine 1703. Njemaku, Francuzku, Englezku i jo
nekoje znmlje. Osobito je veliku tetu poinio u Englezkoj. U gro
foviji je Kent jedanaest stotina privatnih kua razorio i sedamnaest
tisua stabala sa ilama iztrgao iz zemlje ! Desetci su crkava ostali
bez krovova. Ne zna se, koliko je blaga poginulo, a i liep je broj

ljudi izgubio ivot. Biskupa od Batba i Wellsa i njegovu enu
ubili su u postelji dimnjaci, koji su se ruili s biskupske reziden
cije. U Tbemzi potopilo se je vie od pet stotina ladjica, sve je
brodove vibar odkinuo od sidra i tek se etiri spasie. Dvanaest se
velikib i malib ratnib brodova razbilo na raznim stranama, a ostanci
nebrojenih trgovakih brodova doplovie na englezke obale.
Ovakove katastrofe snale su gdjekada i ciele mornarice ratne,
i tim spasile onoga, na koga se spremie. Tko se ne sjea velike
armade panjolske, koja je g. 1588. pola na Englezku? Vihar ju
uhvatio i od 150 ponosnih brodova panjolskih, povratilo ih se samo
56 kui, a kakovi? Afflavit Deus et dissipantur". Kolika je snaga
uzburkanoga uzduha u vihru, pokazalo se nazad nekoliko godina
opet u Englezkoj kod nesree na mostu preko rieke Taya. Kad je
vlak iz Edinburga doao na uzki eljezniki most, koji vodi u
Dundee, duvao je silan vjetar. U vlaku bilo je oko 200 ljudi. No
je bila obasjana mjeseinom, vjetar jak, nu ipak nije nitko ni mislio,
da je kakova pogibelj za vlak; ta bar Englezi grade kako treba
svoje mostove ! Par minuta se vozimo preko mosta, pa smo na drugoj
obali. Veliki kameniti stupovi i eljezni traverzi bili su tako jaki,
da mogu lako nositi teinu vlaka. Nu ljudi raunae krivo, kako
to i inae dosta cesto rade. Tlak je vjetra za stalno bio ne
obino jak. Vlak je prolazio po svojoj uzkoj stazi, a putnici su
mogli s obih strana duboko dolje gledati uzburkanu vodu, koju
j e posrebrila mjeseina. Telegraf je javio u Dundee, da je vlak na
putu. Zabrinuto ga izgledahu na postaji u Dundee-u, jjer su vidjeli,
kako sve vie raste snaga vihru. I vidjee ga ve u mjeseini,
kako se brzo sklize po tranicama. Strahovit prasak na jedno
nadglasio urlikanje vihra, u sred mosta vidjee, gdje je zabljesnuo
iznenada plamen. ice se telegrafske pobrkale, a vlaku vie ne vi
djee ni traga. Uzalud su ga ekali! Makar kako jak bio vihar,
dva se odvana mua nadjoe i podjoe s mjesta na most i nadjoe
u sred mosta veliku razvalinu : dva je ili tri najvea eljezna luka
vihar jednostavno odnio. Cieloga je vlaka, zajedno s tovarom ljudskih
bia u dubljini nestalo. Niti jedan nije preivio uasnoga pada u
ponor, da pripovieda svietu strahote!
U strahu se ovaj put obraamo k nauci s pitanjem: S t o j e
v i h a r ? K a k o p o s t a j e i t o su mu p o s l j e d i c e ? Osjea
ovjek nehotice, da bi se moda mogao bolje braniti od njega, kad
bi mu poznavao uzroke i teaj. I ovim je redcima svrha, da pri

jaznim itateljima i itateljicama bar donekle razjasne te strahote
uzdunoga oceana, kojima je ovjek u prvom svom neukom stanju
dizao oltare i rtve prinosio, ne bi li kako utiao nemilosrdne demone.
1.
Sto je vihar? Neobino jak vjetar, rei e svatko. Nauka se

izrazuje tonije. Nije joj po volji obeni izraz n e o b i n o j a k "
vjetar. Gdje je granica izmedju obinoga i neobinoga vjetra ? Gdje
prestaje vjetar, a poinje vihar? Nauka odgovora: na kopnu zo
vemo vihrom onaj vjetar, koji u sekundi prevali 17 metara ili jo
vie. Na moru su u obe vjetrovi jai nego na kopnu, pa se poradi
toga za vihar rauna tek vjetar s brzinom od 25 metara u sekundi
ili vie. Prema poznatoj nam skali za snagu vjetra (izpor. str. 199.)
biljeimo na kopnu brojem 6 vjetar, koji je ve vihar, a brojem
10 n a j j a i v i h a r ili o r k a n .
TJ naim krajevima ne prodje brzina vibra nikada preko 40
metara u sekundi, nu u tropskim krajevima, gdje mnogo ee za-
redaju vihrovi, spram kojih su nai najjai tek igraka, zna dosei
i do 60 metara u sekundi pae i vie. Ovakovi silni vihrovi, koji
na kopnu i obali sve poharaju i u kojima nijedan brod ne moe
da razapne jedra, zovu se o r k a n i .
Izmedju vihra i vjetra prema tomu nema druge razlike, nego
u jakosti. To nam je most, da dodjemo do spoznaje prave njihove
naravi i zakona, po kojima se razvijaju i ravnaju. Da se spome
nemo dakle, to je povod vjetrovima i o em im visi snaga ! Ne
posredni su uzrok vjetrovima razlike u tlaku uzduha: uzduh tee
od mjesta, gdje je tlak vei, k mjestima, gdje je tlak manji. Tee
pako tim veom brzinom, im naglije tlak uzduha pada t. j . im je
vea razlika na barometrima dvaju oblinjih mjesta. Nauka veli,
im je vei barometriki gradient. Ako je n. pr. tlak uzduha na za
padnoj i iztocnoj obali sjevernoga mora razlian za 15 milimetara,
za stalno je u onom moru vihar. U obe se uzimlje, da je razlika
tlaka od 5 milimetara na svakih 15 geografskih milja (111 kilo
metara) dosta, da se obini vjetar pretvori u vihar. Sto da reemo,
kad ujemo, da u tropskim krajevima ima orkana, u kojima je ta
razlika na svakih 15 geografskih milja ne 5 nego 45 milimetara?
Nu da se pozabavimo najprije asak oko vibrova po Evropi!

Predjanji nam je lanak pokazao, da vjetrovi evropski ponajvie
potjeu od ciklona, koji po njoj putuju, a dolaze s Atlantskoga oceana.
Oko tib barometrikib minima znadu zaista isobare biti na gusto po-
redjane, pa se ve po njima vidi, kako tlak uzduba naglo pada prema
sreditu ciklona. Da su te isobare podpuui krugovi, padao bi i tlak
uzduba na svim stranama jednako prema zajednikom sreditu nji
hovom : kad bi se uzduh brzinom vihra ruio na jednoj strani ciklona
prema njegovom sreditu, ruio bi se istom brzinom sa svih strana
k njemu; svagdje bi dakle oko sredita vrtloga bio vihar. Ali nam
se ve pokazalo, da tako pravilnih ciklona u nas nema; isobare su
na jednoj strani gue, a na drugoj rjedje ponamjetene, dakle moe
na prvoj strani biti jak vihar, a na drugoj u isto doba obian vjetar.
Znamo i to, da se uzdub u svakom ciklonu giba u spirali
oko sredita njegovoga, dakle je i vihar, makar kako jak bio, tek
jedan dio u tom velikom uzdunom vrtlogu; onaj dio, u kojemu je
barometriki gradient 5 milimetara ili vie. U naim ciklonima
obino nema svagdje okolo na okolo oko ciklona ovako velikih
gradienata, zato nai vihrovi nisu podpuni vrtlozi, nego tek dielovi
jednoga velikoga vrtloga. Ako mu je premjer velik, savijaju mu se
na rubu isobare po malo, pa nam se moe priiniti, ako se ogra
niimo na malen dio povrine zemaljske, da lete sve estice uzduha
u vihru u pravcima istim smjerom. Nu im se pomou sinoptike
karte malo ogledamo po Evropi, osvjedoit emo se, da nas je oko
varalo : vihar je bio dio pravoga vrtloga.
Kako su dakle vihrovi i vjetrovi u nas sasma istoga podrietla
i tek u snagi pojava razlini, razumijemo, da e i za vihrove vrie-
diti isti temeljni zakoni, to ih nadjosmo u estom lanku za vje
trove, a u osmom potvrdismo za nae uzdune velike vrtloge. To
su zakon B u y s - B a l l o t o v , koji odredjuje smjer i zakon S t e v e n -
sonov, koji odredjuje snagu vjetrova i vibrova. Javi li se dakle negdje
vihar, moi emo s mjesta odrediti, gdje je sredite ciklona, kojemu pri
pada. Okrenimo vihru ledja i pruimo lievu ruku neto malo napried, pa
nam pokazuje prema kraju, gdje da traimo barometriki minimum.
Ako je vihar zaista samo dio ciklona, treba da i na vihru
dobro luimo dvojako gibanje : gibanje uzduha oko sredita ciklona
i gibanje samoga sredita po povrini zemaljskoj. Da se najprije
svrnemo na drugo gibanje! Sredite ciklona, kojemu pripada vihar,
ne ostaje nikada due vremena na svom mjestu, kao to ni cikloni,
koji sobom nose nae vrieme. S njim se zajedno seli i cieli vrtlog.
Prolazi li dakle preko kojega mjesta, na tom e se mjestu mienjati
i smjer vibra prema tomu, koji dio vrtloga ba prolazi kraj mjesta.
Kako se mienja pri tom smjer, to itatelji ve znadu po si. 102. u
predjanjem lanku.
Kako u Evropu dolaze gotovo svi vrtlozi iz atlantskoga oceana,
pa kako je broj tih ciklona zimi puno vei nego ljeti, jasno je, da
e se najvie vibrova javljati u Evropi u zimskom polugoditu i to
ondje, gdje atlantski cikloni prelaze na kopno, dakle na zapadnoj
obali Irske i Euglezke. Kako se sele po kopnu, izpunjuju se po
malo cikloni uzduhom, koji u njih utjee, pa poradi toga poputaju
po malo i vihrovi : na kopnu su evropskom vihrovi uviek puno sla
biji i rjedji nego na zapadnoj obali Evrope.
Zanimaju nas u prvom redu prema tomu vihrovi, koji se rode
na atlantskom oceanu, pa je prije svega pitanje, gdje ih se naj
vie javlja i kada?
Kako polazimo s ekvatora u atlantskom oceanu prema sjeveru
sve su ei vihrovi u svako doba godine. Od ekvatora do petoga
stupnja irine ib u obe nema. Nu ipak se u tom oceanu odlikuje
jedan kraj osobitim obiljem vibrova, kraj neto na sjever od pede
setoga stupnja irine. Dolaze dakle u Evropu sa zapada i prolaze
redovno izmedju Englezke i Islanda u polarne krajeve. Po tom ostaju
Englezka, Francuzka, Norveka i vedska obino, a srednja Evropa
gotovo uviek na junoj strani tih vihrovitih vrtloga. Vihrovi poradi
toga u nas poinju s jugo-iztokom, a kako nam sredite vibra do
lazi blie, okree se i vihar sve vie na zapad i konano prelazi u
jugo-zapad, kad je sredite vrtloga prolo kraj nas sjeverno od
naih krajeva, a mi uli u stranji obseg vrtloga.
Tu je mjesto, da se posebice sjetimo hrvatskoga po svem svietu
poznatoga vihra teke brige naih primorskih krajeva nae
b u r e , koja je uz ime b o r a " ula u naunu literaturu meteorolo-
giku. Bura je suh, studen sjevero-iztonjak (NE) ili sj e vero-sjever o-
iztonjak (NNE), koji se na mahove (refoli) upravo uasnim tlakom
rui s planina u more na hrvatskoj obali jadranskoga mora. Od
Trsta, pa sve dolje do Albanije joj je carstvo, ali joj se je stra
hota ve oko Hvara sasma izgubila, esto je uz buru nebo oblano,
zastire ga vrsta cirrostratusa, a smjer visokih oblaka pokazuje, da
tamo gore pue vjetar s juga. Nu i uz vedro nebo zna bura izne
nada nahrupiti. Navjeuje ju oblak cumulus, koji se pokae iznad
vrha planine, i malo iza njega ve se rui bura. Dok pue bura,
oblaci se sve vie tamo gomilaju i cine tavan veoma gustih oblaka,
koji je na dolnjoj svojoj strani kao noem odrezan. Tek kad se
izgubi bura, nestane i oblaka. Najjaa je bura u zimskim mjese
cima: zna gdjekada potrajati nekoliko dana, pae i dvije nedjelje.
Snaga je bure upravo neuvena. Stabla, krovove, kola i konje srui
veoma lako, zemlju i snieg prenosi s jednoga mjesta na drugo; ni
goliat naih dana parostroj - joj ne moe da prkosi : zna se,
da je prevrnula vlakove i vagone sbacila sa tranica, da vlakovi od
bure ne mogoe dalje. Vlaga se u atmosferi od nje smrzne u fini
praak snieni i ona ga sobom nosi i utisne kroz najsitnije luknjice,
tako da i dvostruki prozori i dvostruka vrata slabo pomau. Nema
krzna, nema odiela, koje bi te dosta titilo od otre studeni toga
stranoga vihra. Krovovi su na kuama posebnim opekama (pikule),
ne pokriveni, kao drugdje, nego ba zidani, a esto emo nai na
njima i tekoga kamenja, da ih bura ne odnese. Najjaa je bura u
Trstu, oko Rieke i osobito oko Senja. Senjska bura" na osobitu je
glasu. Kad zahuji po Senjskoj Cimici" otro, ne smije se ovjek nai
na tom trgu : mogao bi platiti ivotom. Treba da spomenemo i to,
kako je taj vihar sukrivac tomu, da nam je Kras danas bez ume i da
je ponovno oumljivanje tako teak problem. Kad su jedno posjekli
koju plohu, mogla je bura ondje razviti svoju punu snagu, odniela je po
malo sav humus (plodnu zemlju) i mineralnu zemlju, a izpod toga izbio
na povrinu goli kamen, na kom ne moe da raste nikakovo stablo.
Bura nikada ne prestaje tako naglo, kako dodje, nego se gubi
po malo. Mahovi (refoli) dolaze sve rjedje i svaki je neto slabiji,
a tavan se oblaka nad planinom po malo gubi. Makar da je bura
na oko veoma studena, temperatura njezinoga uzduha riedko kada
pane izpod nitice. Osjeaj strane studeni izvodi njezina snaga i ne
znatna mnoina vlage u uzduhu. Brzina, kojom se bura rui k moru,
dosta je razlina, ali uviek veoma velika : izmedju 60 i 122 kilo
metara na sat. Nu u pojedinim mahovima njezinim za stalno je
brziua, a po tom i tlak njezin na tjelesa, o koja udari, kud i kamo
vei. Za snagu i brzinu bure odluan je namjetaj obale prema
moru. Najjaa je bura ondje, gdje se planina uzpinje nad more
izmedju 320 i 650 metara, a osim toga od obale nije dalja nego 2
do 4 kilometra. Razumijemo sada, zato je ba najjaa u Trstu, na
Rieci, u Senju i u obe na cieloj liniji od Rieke do Zadra, pa opet
oko Dubrovnika i Kotora. Gdje su bregovi nii od 320 metara, a
vrhunci dalje od mora n. pr. oko Pulja, Zadra, Spljeta, pa na

otocima tamo nije bura nikada tako strana.
Kako postaje bura? Cini nam se, da to pitanje jo nije posvema
na isto izvedeno, makar da je o buri nauna literatura dosta velika.
Nema dvojbe, daje tumaenje bure, kako se nalazi u nauci, u velikim
crtama izpravno, nu jo je na tom vibru posebnih pojava, koje e naa
domaa nauka morati potanje izpitati. Veoma je liepu karakteristiku o
buri i pojavima vremena uz buru napisao austrijski meteorolog J. R.
L o r e n z u svojoj poznatoj knjizi o Kvarneru*, a vriedan je mnogo
i prilog Seidlov o buri Krasa u austrijskom meteorolokom asopisu
od g. 1891. (Meteorologische Zeitschrift. Wien 1891. str. 232.).
Kada je obeni razpored uzdunoga tlaka po Evropi takov,
da se barometriki minimum naini na junom kraju jadranskoga
mora ili u sredozemnom moru, a nasuprot tomu na evropskom
kopnu u srednjoj ili jugo-iztonoj Evropi barometriki maksimum,
tee uzduh po Buys-Ballotovu zakonu od mjesta veega tlaka k mje
stima manjega tlaka u spiralama. Prema tomu ima hrvatska obala kod
svakog takovoga razporeda uzdunoga tlaka sjeverne ili sjevero-
iztone vjetrove; pa zaista: k a d god se b a r o m e t a r u s r e d n j o j
E v r o p i n a g l o die ili u j u g o - i z t o c n o m j a d r a n s k o m m o r u
n a g l o pada, n a h r v a t s k o j o b a l i j a d r a n s k o g a m o r a p u e
b u r a . Nu taj nam razpored jo ne tumai, zato ti vjetrovi esto
dosegnu snagu najjaega orkana. Da i to shvatimo, treba da uoimo
konfiguraciju tla na hrvatskoj obali jadranskoga mora. Zaledje je
naega primorja visok plateau, koji je zimi sav pokriven sniegom,
a prema tomu je i temperatura uzduha na toj visocini veoma nizka.
Na povrini je morskoj pako i zimi uzduh topao, dakle je v e l i k a
o p r e k a i z m e d j u t e m p e r a t u r e uzduha na krakoj visocini i na
jadranskom moru osobito zimi. Ta se velika opreka liepo iztie u
naoj tablici srednjih temperatura na strani 110. i 111. i za srednju
godinju temperaturu, a jo vie za mjesece zimskoga polugodita.
Z a v a l j e n. pr., koje je 330 metara nad morem ima srednju go
0
dinju temperaturu 9-5 C, Gospi, visok 560 metara, 8*5 C, a
S e n j na obali morskoj 14-3 C, L o k v e , visoke 720 metara, imaju
srednju godinju temperaturu od 7-6 C , a R i e k a 14-4 C. i t. d.
Ta se opreka temperature nastavlja i dublje u zaledje nae obale,
* L o r e n z J. E.: Physikalische Verhltnisse und Vertheilung der Orga

nismen im quarnerischen Golfe. Wien 1863. Str. 57.-67. Izpor. jo: L o r e n z
u. E o t h e : Lehrbuch der Klimatologie. Wien 1874.
jer i T r a v n i k i S a r a j e v o pokazuju nizku srednju temperaturu

uzduha: T r a v n i k 9'5 C , a S a r a j e v o 9-2 C.
Ova velika opreka u temperaturi uzduha na visocini Krakoj
i na povrini morskoj ini, da naa bura tako cesto dosegne jakost
najjaih vihrova i da se u obe u zimskom polugoditu tako esto
javlja. Djelovanje si ove opreke moemo ovako raztumaiti. Na
toplom moru postoji u zimi tendencija uzduha, da ondje u obe
naini barometriki minimum (ona se jo i u godinjem srednjem
tlaku neto iztie, ako se tlakovi svih mjesta reduciraju na morsku
povrinu) ; na visocini pako iza njega oituje se tendencija, da se
stvaraju anticikloni (barometricka maksima). Ako je sada i obeni
razpored uzdunoga tlaka po Evropi taki, da se uzduh mora gibati od
sjevera i sjevero-iztoka na jug i na jugo-iztok, pojaat e ova opreka
temperature na prielazima od nizke temperature u viu padanje uzdu
noga tlaka, gradient e postati lokalno mnogo vei i vjetar e se ondje
pretvoriti u jak vihar. Mase uzduha izmedju Krake visoine i hrvatske
obale jadranskoga mora naglije padaju, kao rieka niz strmo brdo,
i vjetar dosegne vanrednu snagu. Uzduh se upravo rui u more.
Ovo je tumaenje bure jamano svakomu, koji se je potrudio,
da proui predjanji lanak, posvema izpravno. Nu tko se potrudi,
da prouava sinopticke karte vremena, nai e neobinu injenicu,
koja se protivi na oko ovomu tumaenju. Gdjekada teku isobare
na evropskom kontinentu u naim krajevima tako, da po njima u
obe nema razloga sjevernim i sjevero-iztonim vjetrovima s Krake
visoine prema jadranskomu moru, a ipak se javlja bura u primorju
i naraste do velike snage ! Po sinoptikim bi kartama pae sudio,
da je tlak uzduha po itavom kraju jednolino razdieljen, da nema
dakle u obe razloga makar kakovu vjetru!
Tu valja da na umu drimo injenicu, da se sinopticke karte
grade samo za velik teritorij, pa da se u malim razmacima moe
sasma lako pokazivati m j e s t n o (lokalno) o p a d a n j e u z d u n o g a
t i aka, koje se u naim sinoptikim kartama ne izrazuje; bit e
pae u obe teko i opaziti ga.
Ovakovo lokalno (mjestno) opadanje uzdunoga tlaka moe
da ba na tim mjestima izvodi jake vjetrove, pae i vihrove. Taj
mali i mjestni gradient pako za sjeverne i sjevero-iztone vjetrove
postoji za hrvatsku obalu jadranskoga mora u v i e k ba poradi gore
iztaknute razlike u temperaturi uzduha izmedju Krake visoine i
povrine morske, osim onih sluajeva, kada isobare sinoptikih ka-
rata pokazuju ba protivno opadanje uzdunoga tla. Tim nam se

tumai, zato se bura tako esto javlja i zato se tako rado razmae
do snage estokoga vibra, im je obeni razpored uzdunoga tlaka
taki, da se taj gradient jo povea. Razumjet emo sada i poznati
pojav, da se bura ne javlja samo u zimi, nego takodjer i u pro
ljeu, ljetu i jeseni, dakako ne tako esto kao zimi. TJ proljeu se
i ljetu naime uzka brvatska obala jadranskoga mora (mogli bi ju
gotovo zvati hrvatskom Saharom) od sunanih zraka ugrije v e o m a
j a k o , pa ostaje i sada gore spomenuta opreka u temperaturi izmedju
obale i hladnijega zaledja, visocine Krake, a tim i prilike za po
staj anj e bure. Pokazuje se gdjekada kod bure i taj pojav, da po
noi jenja ili sasma prestane, a u jutro opet postaje jaa, kako se
die Sunce. Bit e svakomu lako, da po predjanjeni shvati taj pojav.
Jo je samo jedan kraj u Evropi, gdje se javlja bura sa
svojstvima na dlaku istima kao na hrvatskoj obali jadranskoga
mora. To je iztona obala crnoga mora kod grada N o v o r o s i j s k a .
Slian joj je i M i s t r a l u junoj Francuzkoj, o kojem ve
S t r a b o pie: Melamboreas je jak i straan vjetar, koji rui peine,
ljude baca s kola, i s njih sdere haljine, a oruje im otme". Stari
ga smatrahu najstranijim svojim boanstvom, komu dizahu oltare i
rtvovahu rtve. U Marsilji pue Mistral poprieko 175 dana u godini.
TJ red vihrova, koji su poput nae bure, samo lokalne naravi,
moemo brojiti i nekoje druge vjetrove po Evropi i drugim stra
nama svieta, koji se ee javljaju u karakteristinim oblicima. Da
spomenemo bar nekoje!
Po svojstvima je svojima ba protivan naoj buri vjetar, koji
se takodjer javlja po itavom jadranskom moru i esto dosegne
jakost vihra, a poznat je po talijanskom uz ime scirocco. Pue
s junih strana i odlian je sa svoje neobino visoke temperature.
TJ najirem svom podruju scirocco je vlaan, sparan vjetar, koji
sobom nosi oblake i kiu u obilnoj mnoini. Scirocco je karakte
ristini vjetar kiovitoga doba u cielom podruju sredozemnoga
mora, dakle zimskoga polugodita. TJ jadranskom se moru na hr
vatskoj i talijanskoj obali javlja kao jugo-iztonjak. Kad dodje
scirocco, nebo je puno tekih, sivih oblaka i uzduh sit vlage; oblaci
se sputaju duboko k povrini zemaljskoj i u kratkim razmacima
vremena izlievaju obilnu kiu na zemlju. Temperatura, koju sobom
donese, dosta je visoka, n. pr. na Rieci u studenom -f- 17 do
-f- 22-5 C , a u sienju + 7-5 do + 12'5 0., i ta temperatura
ostaje dan i no gotovo jednaka. Znaenje je medjutim riei sci

rocco dosta raznolino u zemljama oko sredozemnoga mora. Svi se
vjetrovi, koji dolaze s juga i jugo-zapada, pa svojom visokom tem
peraturom umaraju ljudsko tielo, zovu scirocco, bili ti vjetrovi subi
ili vlani, i postajali makar s kojib razloga. Osobita je vrsta tib
vjetrova scirocco na Siciliji i u junoj Italiji. Od obinog vjetra
toga imena posvema je razliit po tom, to je vru, a uz to veoma
sub i sobom donosi praine. Zna dosegnuti esto jakost vibra, a
temperatura njegova naraste visoko, do 35 C. u ponoi. Uzdub je
sparan, nebo utkasto ili sivo kao olovo i puno teke pare, kroz
koju Sunce ili nita ili tekom mukom neto probija. Ljudi i ivo
tinje osjete neobian umor i strab, ne mogu da rade gotovo nita.
I vegetaciju zna pokvariti, jer se lie smota od sue i odpane.
Dodje li, kad cvate uljika i loza, zna unititi cieli prirod one go
dine. U svakom ga je mjesecu u godini, i u srpnju je ba taki, kao i
u sienju. U Palermu raunaju na godinu poprieko 12 vibrova od
scirocca, a smjer im se mienja izmedju SE. i SW. Kie ne nosi sobom,
tek da koja kap pane ili veoma kratka i nagla ploba. Najradije se
diu u travnju. Veoma cesto nosi scirocco sobom vrlo sitnu crven
kastu prainu, koju je djelomice pobrao s povrine zemaljske ondje,
gdje pue; ta se praina na drugom mjestu slegne opet na zemlju
s kiom i bez nje. Nu esto je tu prainu donio sobom iz Sabare.
To nam je povod, da se ovdje spomenemo vjetrova i vibrova,
koji se javljaju u pustinjama. Kad je scirocco, koji sobom nosi
prainu iz Sabare, jo na Siciliji tako neugodan i neobino jak,
razumijemo, da e taki vjetar na mjestu, gdje postaje, biti kud i
kamo jai, dakle u podruju pustinja sjeverne Afrike, Arabije i
Syrije. U Algeriji, Syriji i Arabiji zovu te strane vjetrove i vibre
ponajradije S i m u n ili S a m u m , u Egiptu Cbamzin. Najpoznatiji
je egipatski Cbamzin, ali u nas uz ime Samum. To je veoma sub
i vru vjetar s juga, koji se u Egiptu javlja gdjekada u veljai, a
kraj mu je uviek u lipnju; najjai je obino u svibnju. Ne pue
nikada due od 12 sati; obino pome nekoliko sati iza izboda
Sunca, dosegne najveu snagu svoju rano po podne i prestaje obino
kad zadje Sunce. Temperatura raste izvanredno, kad zapue ovaj
vjetar iz pustinje, a vlaga uzduba bude veoma mala. I u delti Nila,
gdje ve dosta jako utjee hladnije more, temperatura se uzduha
zna gdjekada najedno dii za 25 C, a u isti mah vlaga uzduha
pane na 12 do 15 postotaka! B u r c k h a r d t je jedno u Esnebu
vidio, gdje se je termometar za duvanja Chamzina digao u hladu

-
na 49 4 C. I Chamzin pue, kao i naa bura, na mahove. Arapi
vele, da skae u galoppu, pa da izdubljuje piesak u pustari. Uzduh
se sa zemlje die koso u vis, pa ponese sobom prainu i piesak,
da ga drugdje, gotovo kao pjeanu tuu, baci o tie. Grdjekoje
godine pue Chamzin u Kairu po P r u n e r Bey u samo 4 puta,
drugda opet 12 do 16 puta, poprieko 11 puta na godinu. U Alek-
sandriji zabiljeio je P i r o n a za pet godina 102 puta Chamzin. A.
E b e l i n g doivio je 30. travnja g. 1875. u Kairu vihar od Chamzina,
kakova ve davno ne doivjee u tom gradu. Jutro je bilo sasma
kao obino i nijedan znak nije pokazivao, kakav e se strani vihar
po podne dii u gradu. 0 podne se iznenada smrklo nebo, koje je
do toga asa bilo isto i vedro i nekoliko je minuta poslije ve
hujio estok vjetar iz pustinje po gradu, as kasnije pokazao se
neobian pojav: nebo postalo neto svjetlije, ali ta je svjetlost bila
neobina i strana, uta kao sumpor; rasla je sve vie i napokon do
rasla do tolikoga sjaja, da ga oi ve ne mogoe podnositi od boli. U
to je i vjetar narasao do jakosti estokog vihra i oko 3 sata urlikao
je po gradu najei o r k a n . Kue na visoku potresle su se do temelja,
stakla stadoe zveketati, da si svaki as oekivao, kako e se razbiti.
Visoke se palme sagnue tako duboko, da su im se kronje gotovo
ticale tla, a s plitkih krovova odletjee sprave za suenje rublja,
verande, kolibice kao pljeva na sve strane. Sunce je na nebu sjalo
kao kakov Mjesec, slabano i bez obinoga sjaja, ali ne crveno, kako
se obino ita u opisima Chamzina. Bar u Kairu ne vidjee nikada
takovoga Sunca. Moda je takovo u gornjem Egiptu i ba u pustinji.
Uzduh je oito bio nabijen elektricitetom, akoprem ne bijae ni striele
ni groma, tek pojedine sjajne iskre, kao da padahu poput vatrenih
kapi iz visine. Oko 5 sati po podne prestao je orkan najedno i tako
naglo, da je ve 10 minuta poslije sva priroda bila tiha i mirna!
Izvan grada harao je Chamzin nemilo. Velike Nilske akacije i
sykomore, koje su bile posadjene na nasipima u Gizehu, leahu iztrgane
na tlu, nasip sam bijae na mnogim mjestima razkinut i podkopan;
sreom se je Nil bio ve vratio u svoje staro korito, jer bi inae bila
nesrea kud i kamo vea. Oko piramida razasuta sela stradala su
takodjer jako: liep broj stanova Fellakih odnio je vihar bez traga!
Kraj piramida prohujio je dakako i ovaj orkan, a da ga i
ne osjetie. U ovih 5000 godina, to stoje, jamano su doivjele
i veih strahota!
B u r c k h a r d t je doivio osobito estok vihar od Chamziria u

samoj pustari, pa ga opisuje ovako: Najprije pokazao se tamnomodar
oblak, koji se sterao oko 25 stupanja nad horizont. Kako se je pri
micao i sve vie dizao nad horizont, postajao je sivkast i utkast. Svaki
lan karavane, koji takih pojava jo nije bio vidio, stao je u udu i
gledao krasni nu ujedno i strani prizor. Sto je blie dolazio oblak, sve
se je vie utio, a horizont je opet postao sjajno modar. Napokon se
oblak sruio na nas : mrak se uhvatio oko nas i svi smo se smeli,
pet do est stopa od sebe nisi ve nita vidio, a oi nam se napu
nie prainom. Prvi zamah vjetra sruio je nae privremeno smje
tene kolibe, a mnogi vri usadjeni ator otiao za njima. Najvei se
atori opirahu jo koji as, nu i oni se poruie i cieli na namjetaj
sruio se o tie. Medjutim poplaene deve skoie na noge, razkidoe
svoje konope i pokuae, kako bi utekle pogibelji, koja im je prietila".
Nije egipatski Chamzin jedini vjetar, to ga alje Sahara.
U gornju Guineju alje H a r m a t t a n , u Algir S a m u m , pae i
preko mora L e s t e na Madeiru i Kanarske otoke, L e v e c h e u
Spaniju i prije opisani S c i r o c c o u Italiju. U srednjoj i sjevernoj
Arabiji, u Mesopotamiji i Syriji znadu takodjer za S a m u m , a s pu
stare Mohave u zapadnom dielu sjeverne Amerike duvaju slini
vjetrovi, ima ih pae i u nutrinji Australije.
Nu svi ovi vjetrovi i vihrovi, to ih ovdje opisasmo, dosta su
ogranieni: nikada se ne javljaju u isti mah okolo na okolo oko
barometrikoga minima ili ciklona, nego su tek dielovi velikih
vrtloga u uzdunom oceanu, koji postaju u onim krajevima Zemlje.
U tropskom pojasu zemaljske kugle pojavljuju se pako esto vihrovi,
koji su dodue istoga podrietla, kao i svi ovdje opisani, nu u pojavu
su svom od njih dosta razlini : to su strahoviti cikloni tropskih
krajeva, kojima treba da posvetimo poseban odsjek u ovom lanku.
Najei vihrovi umjerenoga pojasa gube se u svojoj strahoti

spram groznih vihrova u tropskim zemljama, koji su svemu svietu
poznati uz imena t r o m b a , t o r n a d a , h u r r i k a n a , t a j f u n a i p a m -
p e r o s a u ekvatorskim krajevima. Svi se ovi silni vihrovi skupljaju
u nauci pod zajedniko ime c i k l o n a u uem smislu te riei, jer
se oko njihovih minima zaista pokazuje vihar u isti mah na svim
stranama okolo na okolo. Ide ili po tom zaista ime p r a v i c i k l o n i

ili v r t l o z i . Tropski je ciklon uviek mnogo manjeg promjera od
naih ciklona i njegovo se sredite redovno mnogo sporije giba po
povrini zemaljskoj, ali je i pravi vrtlog njihov kud i kamo ei
od naih: uzduh leti u spirali ili gotovo u krugu silnom brzinom
oko sredita njegova. Evropski se cikloni sele dosta razlinom
brzinom : na sat trideset i dva pa sve do sto i dvanaest kilometara ;
tropski ciklon ili vrtlog riedko se kada seli po povrini zemaljskoj
brzinom veom od estnaest kilometara. Nu poradi kud i kamo vee
snage vjetra u samom vrtlogu mnogo su uasniji od naih velikih
ciklona. Dvojako gibanje tropskih ciklona liepo predouje poznati
zvrk, kada leti. Zvrk se vrti oko svoje osovine, ali se i seli s jed
noga mjesta na drugo. On se moe brzo ili polako vrtjeti oko oso
vine, a uzporedo brzo ili polako seliti s jednoga mjesta na drugo,
moe pae uz najbru vrtnju stajati gotovo sasma na istom mjestu.
Jedno je gibanje sasma neodvisno od drugoga. Ili: ovjek ide na-
pried, a nad glavom si vrti snano kamen, privezan o uzici. Udari
li taj kamen o to, poradit e zlo. Koliko e biti zlo, visi u prvom
redu o tom, kolikom se je brzinom vrtio kamen, a ne o tom, ide li
ovjek bre ili sporije. Ba je tako i u tropskih ciklona: teta, to
e ju poraditi ciklon visi o brzini, kojom leti uzduh oko sredita.
Sto je jai taj vjetar, to e tee stvari dii i odnieti. Umjerena
briza prevali na sat 19 do 38 kilometara; jaka briza 48 kilometara;
srednji vjetar od prilike 64 kilometara; jak vjetar 80 kilometara,
a vihar od prilike 112 kilometara; hurrikan tropski pako od pri
like 144 kilometara. Za koliko se jo bre moe gibati uzduh u
hurrikanu, toga ne moe nitko da ree. Dosegne li naime vihar do
ove jakosti, ne mogu ni ljudi ni instrumenti vie nauno mjeriti
brzinu! Ve kad je brzina vihra 128 do 144 kilometra na sat, bude
tlak vjetra na predmete uasan i teta ogromna. Sreom dolazi i
najei orkan samo na mahove, pa zato i uzduh tlai as jae, as
slabije na sve predmete. Jedan zamah vihra moe da izjednai kuu
s tlom, dok se na blinjoj kui nije razlupao ni jedan prozor. Ta
kovi, rekao bih gotovo, hiroviti uinci vihra, dosta se esto poka
zuju, a to je i srea, jer da ne bude toga, izkorienio bi mjesto poje
dinih stabala itave ume, a gdje se rue pojedini dimnjaci, sruili
bi se svi dimnjaci u gradu! Ime ciklon potjee iz godine 1848. (od
grke riei kyklos", koja znai krug"). Do sredine naega vieka
ljudi naime nisu ni slutili, da su vihrovi i orkani okruglog oblika.
Koliko li je brodova stradalo s toga neznanja! Iznenada ib zabvatio

orkan i neznajui ni sami kako, probili bi se do sredita njegovoga.
Tu bi nali ili tiinu ili pojedine udarce vjetra, a nad sobom bi vidjeli
opet modro nebo (oko orkana"), samo bi more bilo vrlo nemirno,
inilo im se, da je glavni vibar proao, mornari bi se ve poradovali
i jadra digli kad al na jedno ba s protivne strane udari ponovni
vibar, jak kao predjanji i brod se zajedno s mornarima potopi ! Nama
je sada dakako posvema jasno, zato brod, koji proreze ciklon, mora da
zapane na obje strane u protivne vjetrove. Danas, gdje poznajemo bar
glavne zakone ciklona, zna kapetan, kako treba da manevrira brodom,
kako ne bi zapao u sredite ciklona, nego bi to bre iz njega iziao.
Iza ovib nekoliko nuzgrednib opazaka povratimo se pitanju:
gdje je domovina ovim stranim vibrovima, i kuda se sele i kako
se sele po Zemlji?
Svi se tropski cikloni rode s jedne i druge strane ekvatora od
prilike izmedju 5. i 10. stupnja geografske irine i njibovo sredite
putuje najprije prema zapadu, zakree na sjevero-zapad i sjever, pa
udari napokon na sjevero-iztok. Put je dakle ciklonovog sredita
redovno krivulja osobite vrste, koja se zove p a r a b o l a . Naa slika
107. pokazuje redovni put tropskib ciklona u z a p a d n o j I n d i j i i
na atlantskom oceanu. Postaje taki ciklon obino negdje na 10.
stupnju irine iznad ekvatora i jedva to se je rodio, udari na sjevernoj
polutci smjerom sjevero-zapadnim i ostaje u tom smjeru, dok ne
dodje do izvjestne sjeverne irine (izmedju 20. i 30. stupnja); tu
zakree na sjevero-iztok i staza je njegova sredita prema tomu pa
rabola (na slici zabiljeena kriiima). Izmedju 5. i 10. stupnja irine
i 45. i 60. stupnja duine (vidi sliku), dok je ciklon jo blizu svomu
izboditu, brzina je njegovoga putovanja izmedju 2 i 9 kilometara na
sat; ta brzina raste, kako ciklon dolazi u sjevernije krajeve i kako
zakree na iztok: izmedju 35. i 45. stupnja irine, pa 50. i 30.
stupnja duine, ve je izmedju 10 i 20 kilometara na sat.
Staza ciklona dieli ciklon u dvije najednake pole, kako poka
zuje i naa slika, koje su ipak u svom djelovanju dosta razline.
U jednoj se poli smjer vrtnje oko osovine podudara sa smjerom,
u kojemu ciklon putuje, a u drugoj su poli ti smjerovi ba protivni.
U prvoj poli dakle vjetar jae pue nego u drugoj, pa po tom i
imena ovim polovinama: p o g i b e l j n a i u m j e r e n a polovina ciklona.*
* U naoj slici nisu svagdje rieci: u m j e r e n " i p o g i b e l j a n " na

pravom mjestu. U donjim trima vrtlozima treba da zamiene svoja mjesta!
Kako se sredite seli sve dalje prama sjeveru, tako raste i obseg
vrtloga sve vie, duboki se barometriki minimum u njegovom sre
ditu sve vie gubi i vihar postaje sve slabiji.
Kao primjer ovako voga tropskoga vihra ili ciklona odabiremo
vihar, koji je pod veer 1. listopada god. 1866. prelazio preko otoka
B a h a m a i naa karta (Karta VI.) pokazuje stazu i ostale prilike
ovoga vihra iz bliega.
Na karti su nacrtane isobare za svakih 10 milimetara oko
sredita vihra, a neto dalje jo isobare za tlak uzduha od 760 do
765 milimetara. Smjer je vjetrova oznaen na mnogim mjestima
U
8o 7U Go" 5 o
8 o a
70 6 o 5 o
81. 107. Fostajanje i redovna staza tropskih ciklona u atlantskom

oceanu.
strjelicama, ali snaga vihra nije nigdje zabiljeena. Deblje izvuena

crta pokazuje stazu, kojom je putovalo sredite vihra po zemaljskoj
povrini. Dolazio je od otoka St. Thomas, koji jo spada k otoju
Malih Antilla u Caraibskom moru srednje Amerike ili, kako neki
vele, zapadne Indije. Prolazio je kraj otoka Velikih Antilla: Porto
Rico, Haiti, Kuba i ticao se ba otoja Bahama. Proavi kraj njih
obrnuo se najprije na sjever i neto kasnije, u visini Floride prama
sjeveru-iztoku. as, za koji vriedi naa karta, jest onaj, kad je sre
dite ciklona bilo kraj otoka N a s s a u u otoju Bahama. Tu je bio
u tom asu tlak uzduha samo 704 milimetra. Nekih etiri ili pet
geografskih milja oko te toke bio je tlak gotovo isto tako malen,
nu dalje od toga okruga bila je razlika u tlaku uzduba na male
daljine ba izvanredna, kako to i naa karta pokazuje tim, to su
isobare s poetka veoma na gusto poredjane. Sto dalje od sredita,
to su na rjedje ponamjetene isobare od 740, 750 i 755 milimetara,
nu sve su jo uviek gotovo krugovi oko sredita ciklona. Tek u
veoj daljini od sredita, na otoju Bermuda i na otoku St. Thomas,
razmaknule su se na daleko isobare od 760 i 765 milimetara, tamo
ve nema nita od vihra, koji je harao u onaj as na Nassau-u.
Mi imamo dakle pred sobom kod Nassau-a barometriki mi
nimum, oko kojega tlak uzduha prema sreditu njegovom veoma
naglo pada, tako naglo, da tomu u evropskih vihrova nema nikada
premca ma ni s daleka. Kako bi se to naglo padanje uzdunoga
tlaka jo bolje itatelju pokazalo, dodana je izpod glavne karte sliica,
u kojoj se vide dvije krivulje. Jedna (deblje izvuena) pokazuje, kako
se je u Nassau-u tlak uzduha dne 1. listopada god. 1866. od 8 sati
do podne mienjao do ponoi toga dana. Druga, tanja, crta pokazuje
opet, kako se je mienjao taj tlak za evropskog vihra od 25. siecnja
god. 1868. Bacimo li oko na tu sliku, odmah emo opaziti silnu
razliku u promjeni tlaka za vihra u zapadnoj Indiji spram evropskih
vihrova. U partiji minima, koji je izmedju 4 i 5 sati proao kraj
otoka Nassaua, bio je gradient 54 milimetra na 15 geogr. milja,
dakle 12 puta vei od najmanjega gradienta za vihar (4*5 milimetara
na 15 geogr. milja). Oko toga dubokoga i veoma strmoga minima
giba se uzduh u spirali, kako to propisuje Buys-Ballotov zakon za
sjevernu polutku. Vrtnja je uzduha oko sredita ipak tako brza,
da vjetar u nutarnjem dielu ciklona pue gotovo uzporedo s iso-
barama i jedva se moe i opaziti, da skree neto k sreditu. Dalje
se od sredita to skretanje ve bolje vidi, jer tlak uzduha ne pada
tako naglo, a daleko u atlantskom oceanu, gdje su gradienti vrlo
slabi, pue vjetar gotovo okomito na isobare i ravno k sreditu
minima. U neposrednoj okolici sredita ciklonova je mali prostor,
u kojemu je tiina. Oko toga kraja huji orkan s brzinom od vie
nego 36 metara u sekundi, u pojedinim mahovima vihra pae i
55 metara u sekundi. Sto dalje od sredita, to je slabiji vjetar i
kod Antilla je ve posvema slab. Dok je vihar prolazio kraj otoka
Bahama i spram Bermuda, letilo mu je sredite 24 kilometra na
sat, a kasnije je letilo bre: 48 kilometra na sat (13 metara u se-
kundi). Nu brzina im zna biti dosta razlina. Dne 30. kolovoza

g. 1853. pojavilo se sredite vibra na 12. stupnju sjeverne irine
u atlantskom oceanu ba izpod Capverdskib otoka pred zapadnom
obalom Afrike. Odavde je krenulo na zapad, pa onda na sjever i
dolo do 3. rujna pod 20. stupnjem irine sjeverno do iznad Antilla,
dakle je za 4 dana preletio ciklon preko atlantskoga oceana. Dne
6. rujna doao je do 30. stupnja sjeverne irine juno od rta Hat-
teras. Tu se je okrenuo na sjever i sjevero-iztok i proao 7. rujna
kraj rta Hatteras. Dne 8. rujna presjekao je 40. stupanj irine juno
od Halifaxa, iao je dne 9. rujna izpod New-Foundlanda, a 10. bio
je ve u sred atlantskoga oceana izmedju New-Foundlanda i Irske
na 50. stupnju irine, 11. bio je na sjevero-zapadu kotske; odatle
je krenuo u ledeno more, gdje ga ve dalje ne mogabu pratiti.
0 pojavima, koji se pokazuju u ovakovim velikim tropskim
ciklonima, mi ljudi umjerenoga pojasa nemamo ni pravoga pojma,
jer u naih najgroznijih vihrova njima nema ni traga. Mase uzduha
lete dolje na povrini zemaljskoj silnom brzinom i uz veliki tlak u
spiralama oko sredita ciklona i dolaze sve blie sreditu, sredite
kao da ih sie u se, a gore vidimo crne oblacine, kako ih vihar iz
bacuje na sve strane, dakle uzduh na gornjoj strani iztie iz ciklona.
Po tim grdnim oblacima znadu ljudi ve na mnogo milja daleko,
da dolazi orkan. Iz tih se oblaka, koji su nad ciklonom, rue itave
rieke kie. Izpod glavnoga oblaka se esto vide razderane mase
oblaka, koje nutrinja vrtloga izbacuje na njegov rub. Uz kiu je
dakako i jaka oluja, a gdjekada se oblak u sredini svojoj otvori i
na kratko se vrieme pokae liepo modro nebo: oko vihra".
Liepu je karakteristiku tropskih ciklona izmedju 10. i 25.
stupnja irine dao kapetan A. S c h u c k , po njemu ih i mi opisujemo:
Odaleko od vihra, ve nekoliko dana prije nego e doi, opo
minje nas barometar: njegova je dnevna perioda padanja i dizanja
(izpor. str. 125.) nepravilnija nego obino: jae pada nego to se die.
Oblaci se vie ne slau u vrste jednoliko, kao do sada, primaju ne
obine oblike, gomilaju se u hrpe raznog oblika i svakovrstnih boja,
pa te se svojom vanrednom bjelinom ili opet svojom mutnom sivom i
surom bojom dojimlju veoma neugodno. Rubovi su tih gomila gdjegdje
veoma otro izdjelani, drugdje opet razderani i raztrgani: jedni su kao
velike lopte od blatnoga sniega, iz drugih vise krpe dolje. Mienjaju
naglo svoje oblike i boju i lete veoma nejednako: as kao da stoje na
mjestu, as opet lete kao striela po nebu. Pauine lete po uzduhu i
zapnu o sve stvari. I more postaje nemirnije, povrina kao da mu gdje

kada skakuta i valovi se ne javljaju vie jednolino, neobini se valovi
prebacuju preko redovnik valova, to ih izvodi passt ili monsun.
Termometar se gdjekada jako, gdjekada opet gotovo nita ne
mienja, nu uzduh postaje sparan i teak, Sunce pee, svjetlo mu je
nekako nemirno, a oko njega je blied kolut; kad izlazi i zalazi,
neobina mu je boja. Veernja rumen ne daje oblacima obinu
njenu boju, as su boje veoma ive, as opet nejasne i zamazane :
neobina rumen pomieana zelenom i utom bojom. Mornar veli
drastino: uzduh je veoma blatan". Nou zviezde trepu ne
obino, oko njih se pokazuju koluti, a i svietlo je Mjeseca neobino ;
i njegov kolut je drugaiji: gdjekada neobino svjetao, a drugda
jako slab. Oblaci ne svietle vie onim slabim elektrinim svjetlom,
koje obino ublauje tminu tropskih noi; i to je svjetlo postalo
neobino jako ; nema li ga pako nita, oblaci su crni i nemili ; u
kraju, odkuda e da dodje vihar, sieva as veoma jako, as se opet ne
prekidno javlja svjetlucanje uzduha. Svane li napokon zora, ne zaru
meni se nebo kao obino najprije na horizontu, nego nad glavom, gdje
slabani oblaci sada vise s neba kao crvene pahulje od vune, na
vodi postaju guste mase pare i gube se naglo.
im se Sunce neto digne, razbistri se uzduh neobino i na
daleko je posvema prozraan, nu kraj sve snage i vruine sunanih
zraka ini ti se, kao da ne moe voda nita da izhlapljuje. Pomalo
prima nebo boju olovnu i uzduh ti se ini teak kao olovo, tako
bar titi tielo ; tavan tekih oblaka sjedi na horizontu ; ne zna
gotovo, kako je i kada doao tamo; valovi su sve vii, nepravilni
i nemirni, glavice se valova sve vie diu u otre vrhove; uz ne
obino kretanje dolaze ptice k brodu, da trae tamo zaklon, nu
neobino ih gibanje broda preplai, pa odlietaju, ali opet se vra
aju, nu ne usudjuju se, da sjednu na brod: instinkt im kae, da
sjedeke ne bi odoljele vihru, nego lietaju po uzduhu na strani jedra,
obrnutoj od vihra! Jo je moda bio vjetar do sada neto pro
mjenljiv; obraao se as tamo, as amo; nu sada toga nestaje:
snaga mu raste, u jedrima, jarbolima i konopima poinje zvidati i
urlikati. Vjetar se pretvara u vihar, to je do sada bilo kia, to je od
sada pljoha, pojavi se oluje gube, a kraj sve estine vihra je uzduh
tako neugodan, da gotovo eljno eka oluju. Nebo se cielo po
krilo, jo lete nad olovnom vrstom teki i strani oblaci, iz kojih
lieva kia kao iz kabla, nu za as ne razpoznaje vie ni toga :
oblaci, kia, prskanje mora sklopili su se n jednu masu, vibar ih

miea i goni, kad se dotakne ta masa koe, kao da te neto bode.
Barometar je medjutim neuredno padao sve dublje, njegove je pra
vilne dnevne periode nestalo, mjesta su razliitoga tlaka tako blizu
jedno drugomu i lete tako brzo preko broda, da barometar na mahove
pada, a uz to raste i broj vihrovih mahova i svaki je jai. Nije li
se mornar pobrinuo za to, da ve prije brod i sve na njemu sa
uva od tete, sada je ve prekasno sad se ve ne moe govoriti
o snagi vihra, to je pravo bjesnilo. Jadra, koja nisu dobro uvrena,
se odkidaju, stupovi i jarboli, ako nisu dobro vrsti, lome se, i jo
je dosta sretan mornar, ako ih se moe rieiti prije, nego mu pa
danjem probiju sveze dasaka. Brod se sav trese, stenje i drhe, o
kakovu gibanju riedko se kada moe govoriti; neto ga vrsto pri-
tite na vodu, valovi se ve ne mogu lomiti, jer im se vrci njihovih
piramida razprskaju i vihar ih raznosi, nu ipak su jo tu, valjaju
se jedan na drugi i bacaju se preko broda, kao preko vrste hridi.
Ne moe vie po njem ni hodati niti na njemu stajati; tko mora
da stoji, taj je privezan. Jo jai udarci vihra, jo bre padanje
barometra pokazuje, da se primie sredite ciklona, im dodje brod
u to podruje, izmieni se orkan tiinom i lakim, promjenljivim
vjetrom ; preplaenim i gotovo bezsvjestnim ljudima to i nije
odmor, jer ih ta silna i nagla promjena uzrujava i kao da slute,
da e vihar udariti ponovno s protivne strane. Dok u e dodje, nebo
se neto razisti, osobito nad glavom ; kukci, ptice, lie, treice,
to ih je vrtlog sobom donio u nutarnji rub svoj, padaju na brod
ili trae na njemu odmora i zaklona, esto vele da pokazuje more
u nutrinji vrtloga pojave, kojih se ljudi zgraaju : visoki se valovi
sa svih strana sukobe i prebacuju, novi se diu i udaraju jedan na
drugi; kao nemona se lopta medju njima baca brod tamo i amo i
tim dolazi u poloaje, koji su jo pogibeljniji od snage orkana. Gdje
kada pako pokazuje more ondje samo take valove, kakovi se vide
iza vihra, kad dolazi tiina; vele pae, daje kadkada sasma gladko."
To je prava slika tropskih vihrova, kaki se javljaju osobito
po o t o j u z a p a d n e I n d i j e (centralne Amerike), u k i n e z k o m
m o r u , u B e n g a l s k o m z a l i v u i u i n d i j s k o m o c e a n u , oso
bito kraj otoka M a u r i t i u s a. Redovno ponu na mjestima, gdje
je trajni barometriki minimum (izporedi karte IV. i V.), u kojemu je
uzduh nemiran i struja u vis estoka. U zapadnoj se Indiji zovu
h u r r i k a n i , a u tihom oceanu t a j f u n i (osobito u kinezkom moru).
Na sreu su takove strahote i tamo dosta riedke, vezaue su

na odredjene mjesece u godini, a ima i u tropskom pojasu dosta
prostranih krajeva, gdje ih nema nikada. Kad bi ovi tropski cikloni
odredjivali ondje vrieme, kako to u nas ine nai veliki uzduni
vrtlozi, ne bi moglo biti u tropskim morima brodarstva i sveza bi
oceanska izmedju kontinenata bila prekinuta!
Orkani zapadne Indije postaju na rubu ekvatorialnoga pojasa
tiina i najee se javljaju, kad se taj pojas pomakne najdalje na
sjever, pa je i temperatura uzduha i tlak pare u morima oko za
padne Indije najvei. Kinezki tajfuni se rode u barometricnom mi
nimu, koji je na jugu i iztoku ogranien podrujem visokoga tlaka
u Australiji i u sjevernom dielu tihoga oceana i see u nutrinju
Azije (vidi kartu V.). U Bengalskom se zalivu javljaju vihrovi,
kad se mienja smjer monsunu, dakle u proljeu i jeseni, a u to se
doba javi i barometriki minimum na iztocnoj Indiji, koji see da
leko na jug. Cikloni indijskoga oceana postaju takodjer u podruju
barometrikoga minima, prema kojemu pue jugo-iztoni passt, pa
se sastaje sa sjevero-iztonim passatom i zapadnim monsunom. Opa
zili su i to, da tropski vihrovi rado idu uz tople struje morske,
zato je i dobio Golfstrom" u mornara ime kralj vihrova".
Koliko je tih vihrova poprieko u kojemu mjesecu godine, po
kazuje ova mala tablica po Th. R e y e - u :
na godinu
Prosinac
Listopad
Ukupno
Kolovoz
Studeni
Travanj
Svibanj
Veljaa
Sieanj
Oujak
Lipanj
Mjesto
Srpanj
Rujan
Zapadna Indija i sjeverni

dio atlantskoga oceana od 5 7 11 6 5 10 42 96 80 69 17 7 355
god. 1493. do 1855.
Sjeverno indijsko more 1 2 4 9 14 6 3 5 11 17 11 5 88
Juno-indijsko more od
god. 1809. do 1848. 9 13 10 8 4 - 1 1 4 3 53
Kinezko more god. 1780. 2 46

5 5 18 10 6
do 1845.
Mauritius g. 1820. do 1844. 9 15 15 8 6 53

I ova tablica pokazuje, da na obim polutkama najvie vibrova

pada na najtoplije mjesece u godini.
Teko gradu ili otoku ili u obe kraju, gdje bara ovakov
tropski ciklon ! Na kopnu nadje dodue vie odpora nego na moru,
ali ipak i tu hara nemilo, osobito na obali. Kue, to ih nadje na
svom putu, odtrgne od njihovih temelja; rieke potjera natrag k vrelu
i voda se nakupi na jednom mjestu; stabla izupa zajedno s ko-
rienjem i ciele ume porui, a odkinute granice i lie ponese sobom;
pae i travu i zelenje izupa zajedno s korienom i odnese. Ostatci
bezbrojnih stvari lete zajedno na stazi ciklona. Najstranije hara
na obali kopna ili otoka, kad o njih udari svojom punom snagom,
neoslabljenom jo ni malo valovitim tlom kopna. Snagi se vihra
pridrui naime i plima od vihra, koja zajedno s kiom, koja lieva
kao iz kabla, za as potopi nizke obale na daleko i iroko. Nadje
li na obali visoke gore, ne moe preko njih i krajevi na drugoj
strani ne stradaju nita. Odkad je Columbus, prvi Evropejac, upo
znao orkane Antilla, progutali su ve tisue brodova, to u lukama,
to na morima, koja udaraju o obale Amerike, Kine, prednje Indije
i na otoke indijskoga oceana. Gdjekoji je ciklon, n. pr. u Habani
godine 1846. i u Kalkutti godine 1864., za nekoliko sati unitio
vie nego 150 velikih brodova, drugi opet, koji je udario o obale,
kao n. pr. ciklon u delti Gangesa od godine 1737. zakopao je vie
nego 20.000 ljudi u tili as. Nu i danas svaka godina ima svoje
rtve. Da spomenemo samo iz najnovijega vremena vihar na oto
cima Samoa od godine 1889. Nekoliko je njemakih i amerikanskih
brodova i englezki brod Calliope bilo usidreno u luci Apia, kad se
od jednom digao straan ciklon. More se u zalivu silno uzburkalo
i dizalo u ogromne valove, koji su nemone brodove bacali tamo
i amo, jedan o drugi ili o obalu ili napokon o plitinu. Nekoji se
razbie, drugi potonue, inilo se, da ne moe umaknuti propasti.
Dva su njemaka broda i jedna amerikanska korvetta bili ve izgu
bljeni, kad se je kapetan Calliope odluio na junaki in. Ve ju je
bilo bacilo prema Vandaliji", i inilo se, da ne e umai sukobu
s Trentonom". Sidro i strojevi ne mogoe da spase amerikanske
i njemake brodove. Nu kapetan je Kane znao snagu svoga stroja
i svoje ljude! Odlui, da e odvezati sve konope i uzdaju se samo
u svoj parostroj poi proti vihru. Nastade kratka stanka; silni je
stroj radio i Calliopa je stajala na mjestu mirna, dok je oko nje
bjesnio vihar. Makar kako malena bila stanka, morala je biti strana
poradi neizvjestnosti, u kojoj su bili na Calliopi: na tom, to e se

sada dogoditi, visio je ivot i smrt momadi na njoj. Napokon se
krenula Calliopa, polako kao pu, proti vibru iz luke, da na pu
ini morskoj nadje utoite. Kad je prola kraj Tren tona, zaori ivi
vivat" ; brabri Americani, makar da su bili u smrtnoj pogibelji,
znali su, to vriedi junaka odluka englezkoga kapetana. Trenton
je zaista propao, nu momad su spasli. Odvanost je englez
koga kapetana nala svoju nagradu: Calliopa je neoteena izila
iz vibra; nu silni parostroj, koji je znao brod tjerati u obinim
prilikama 15 vorova na sat, mogao ga je proti biesu vibra da
goni jedva jedan vor na sat ! I hrvatski bi hrabri mornari znali
jamano sa svojih putova po svem svietu pripovjediti gdjekoju
zgodu ove vrste.
Nu najstraniji je ipak od svih vihrova u novije doba bio
orkan od 10. listopada g. 1780., poznat osobito s toga, to je unitio
englezko brodovlje pod zapovjednitvom S i r R o d n e y a. Zovu ga
u povjesti v e l i k i o r k a n " . Ve nedjelju dana prije glavnoga
orkana razorio je orkan u Jamaiki brodove Scarborough", Bar
bados", Viktor" i Phnix", doim je opet brodove Princess
Royal", Henry" i Austin Hall" u luci Savanna la Mar odtrgao
od sidra i potjerao u movare, a kasnije tako daleko odturao na
kopno, da su stanovnicima, koji su preivjeli nesreu, sluili kao
stanovi! Veliki ciklon" poao je s otoka Barbados na svoj strani
put. Na otoku nije ostalo niti jedno drvo, niti jedna kua na svom
mjestu. Zatim uniti englezki odjel brodova pod admiralom Hot-
samom pred otokom Santa Lucia", a otok je poharao sav: 6000
ljudi je poginulo u ruevinama. Vihar krenuo dalje prema otoku
Martiniqueu, tu je uhvatio dvie francuzke fregate i 50 brodova, koji
su prevozili 5000 vojnika : sve je propalo, tek se pet ili est bro
dova spasilo ! Na samom otoku nestalo je s lica Zemlje grada St.
Pierrea i drugih manjih mjesta i 9000 je ljudi poginulo. Dalje je
na sjeveru opustoio Dominique, St. Eustache, St. Vincent i Puer-
torico i tu je svagdje nestalo gotovo svih kua, koje su bile vihru
u putu zajedno s ljudima u njima. TJ Port Royalu razorio je sedam
crkava i etrnaest stotina kua, medju njima katedralu i bolnicu ;
u ovoj je 600 bolestnika izgubilo ivot. Na Santa Luciji dizao je
ljude i ivotinje u vis i sobom nosio, a teak top prenio je 30 me
tara daleko. TJ Kingstownu na St. Vincentu stajalo je od 600 kua
samo njih 14, kad je svitao dan, a u svoj okolini ne bijae ni lista
ni granice na golom drvlja. S one strane Puertorica okrenuo se

vihar na sjever prama Bermudama; akoprem mu je snaga pomalo
bila jenjala, razorio je jo nekoliko englezkih brodova, koji su se
vraali u Evropu. Na Barbadosu, gdje je poeo, bio mu je bies
toliki, da ljudi, koji su pobjegli u podrume, nisu ni uli, kako su
im se nad glavom ruile kue, niti su osjetili potrese, koji su se
po slubenom izvjetaju Sir Rodneya javljali uz vihar. U takovu
biesu elemenata prirodnih kao da se ipak neto utia bies ljudski.
Englezi su se i Francuzi onda bili zaratili i svi brodovi, to ih je
more tada progutalo, nosili su vojnike, kojima je bila zadaa, da
se medjusobno kolju. Kao da je mrnje nestalo u onih, koji su
preivjeli ovu groznu nesreu. Francuzki guverner Martiniquea poslao
je 25 Engleza, koji su utekli smrti, englezkomu guverneru na Santa
Luciji natrag uz primjetbu, da ih ne moe da zadri kao zaroblje
nike, jer su to postali katastrofom, koja je svima doniela nesreu!
Od grozota ovib velikih h u r r i ka n a zapadne Indije samo je
jedan korak natrag do amerikanskoga t o r n a d a , koji tako esto i
nemilo biesni po kopnu sjeverne Amerike. Po visini i irini vrtloga
nije dodue ni s daleka premac hurrikanu, nu zato opet moemo
rei: teko kraju ili mjesta, kojim prolazi tornado! I to su silni
mahovi vibra, koji zajedno s gustim oblakom, obino uz kiu ili
tuu naglo lete, a vjetar se uz to ivo vrti oko osovine ciklona.
Mah vjetra na svakom mjestu kud prolazi tornado, traje jedva vie
nego jednu minutu. Prije nego dodje tornado, temperatura je uzduha
u najuioj vrsti uzduha neobino visoka, ljeti je silna sparina. Evo,
kako se obino javlja. Malo prije nego e doi, pokazuje crn oblak,
iz kojega ti se ini, da e sii tornado, ivo komeanje. Cieli se
niz resa nainio, koje vise iz oblaka, kako to pokazuje naa slika 108.
Za desetak minuta, postaju i gube se, kao vile. Na koncu se ini,
kao da jedna od tih resa poraste, pa se prui k zemlji i sobom
sastavi ostale. Postaje vrtlog, koji se sputa dolje, ali se veoma
brzo vrti s desna na lievo. kako pokazuje slika 109. Kraj se jo
njeto nie tamo i amo prije, nego e se taknuti tla. Kad se je
tornado primaknuo na 3 ili 4 engl, milje, ve se tie tla i sada
razbira ve jasno njegov urlik, koji zatjera strah u srce i naj
hrabrijemu. Pokazuje sada oblik nae slike 110. Oblak se je spustio
na tlo i ondje opet razirio. Sve skupa ima oblik stupa ili obrnu
toga stoca. Dolazi brzinom od 15 do 20 metara u sekundi. Jedan
udarac, jedan prasak i meteor je proao; iza njega ostaje pruga,
poprieko 700 metara iroka, na kojoj je sve razoreno : kue poru

ene, stabla izcupana ili polomljena, teke stvari dignute i na milje
daleko odnesene; cieli je pojav vie nalik na nenadanu, stranu
eksploziju, nego na pravi
vibar ; opustoena je pruga,
dugaka kako kada : 3 kilo
metra do 1300 kilometara;
ako je staza tornada duga,
obino je pruga nekoliko puta
izprekidana mjestima, gdje
nema tete: ini se, da ih je
tornado preskoio, netaknuv
se ondje povrine zemaljske.
Sredite vibra leti od prilike s i . 108. Prvi pojav tornada.
48 kilometara na sat, dakle
kao dobar eljezniki vlak.
Da ujemo vidoke ovih
vibrova! Dne 19. lipnja god.
1835. pohodio je tornado grad
New-Brunswick. Prof. B e c k
gledao je sa svoga paro-
broda na rieci Raritonu, kako
je postajao. Gust i veoma
nizak oblak razirio se u pri
linoj daljini kao crni zastor, s i . 109. Tornado prije nego takne tlo.
spustio se u sredini kao lie-
vak ili obrnuti stoac prema
zemlji i malo se po malo
sastavio s drugim stocem,
komu je podnica bila na tlu.
Za malo se minuta promienio
taj dvostruki stoac, pa se
dizao sa zemlje stup, gore
irok i nalik na erupciju
vulkana. Ti se oblici stupa
i dvostrukog stoca nekoliko 81. 110. Tornado na tlu.
puta izmienie. Ponovno se
vidjelo po uzvitlanoj praini, po drvlju i drugim ostancima, da se'
uzduh giba u vrtlogu. 0 stranim uincima ovoga tornada na nje-
govom putu od 82 kilometra, pripovieda H a r e : Tornado sruio je

svako pomino tielo na svojoj stazi, koja je bila 200 do 400 y arda
iroka i ponio ib sobom. Stabla, koja je zabvatio unutar svoje
osovine, sruio je u smjeru svoje staze, a na stranama su leale
tako, da pokazivahu prema kojoj toki osovine. Kuama je odnio
krovove, a nekojima je probio i stropove; drugima je kao kod
eksplozije sruio zidove na protivnu stranu van. Dvie je stvari
odredio E s p y , a profesor B a c h e potvrdio, koje pokazuju, da po
stoji sisanje uzduha. U kui, izloenoj vertikalnomu uinku tornada,
odnio je plahtu s kreveta i utisnuo u pukotinu, koja je postala na
junom duvaru, ta se zaepila i plahta ostala u njoj. To se isto
vidjelo i na runiku, koji je ostao u pukotini na sjevernom duvaru.
Nekoliko je straarnica sasma odnio. Grede je odkidao od kua i
odnio do 400 yarda daleko i to smjerom, koji je bio ba suprotan
smjeru sruenih stabala, kojih nije mogao da digne. Lake stvari,
eire, daice, granice i lie odnio je jo mnogo dalje. U obe
nije padala kia, ali uz druga tjelesa, padalo je i kie i tue. Tor
nado trajao je na svakom mjestu tek nekoliko sekunda : jedan je
farmer kazivao, da mu je sva teta bila gotova, dok je od prednje
strane kue doao do stranje; kad je zatvorio stranja vrata sve je ve
bilo tiho. Kua i tala bili su bez krova, a stabla su oko njih leala
poruena. Tutnjava, koja ga pratila, bila je po kazivanju svih vidoka,
upravo strahovita: izporedjuju ga najradije s bukom velikoga broja
teko natovarenih kola. Svakoje tielo na njegovoj stazi bilo nabacano
muljem na strani, s koje je dolazio ; kue kao da su nabacali mortom,
a ljude nisu prepoznali od blata. Neto je grmljavine i stri eia bilo uz
tornado. Nekoja stabla, koja se opriee prvoj navali, popadoe kasnije
i leahu na prvima. Slabija stabla leahu odozdo i pokazivahu na
stranu, s koje je tornado doao, jaa leahu odozgo i pokazivahu, kamo
je tornado iao. Tek se nekoliko mjesta nalo, gdje sva stabla svojim
kronjama pokazivahu prema zajednikomu sreditu. Po oku sudio je
E s p y , da je visina tornada bila od prilike 1 englezka milja. Svi se
pojavi po njemu slau u tom, da pokazuju gibanje uzduha sa svih
strana prema sreditu, a u sreditu samom jaku struju u vis.
I Hrvatska ima svoj tornado. Dne 31. svibnja g. 1892. digao
se je kod N o v s k e oko 4*/ sati po podne iznenada jak vihar, koji
4
je skinuo 4 krova na eljeznikoj postaji Novskoj, poruio jednu talu,

nekoliko vagona vlaka, koji je bio krenuo s postaje prema Novoj
Gradiki, a jedan vagon ak digao u vis i preko telegrafskih ica
bacio 30 metara daleko u polje. Doao je od jugo-zapada i iao

dalje na sjevero-iztok n umu Bukovicu i okolinu, gdje je poruio
do 150.000 brastova i bukava. Iz glavne mase oblaka visjelo je
vie resa; dvije su se spustile do zemlje i od njih su se razvile po
izvjetaju Dr. M o h o r o v i i a , koji je ovaj vibar opisao,* dvije
vitlice, zapadna je digla jednu djevojku i poruila vagone vlaka,
a iztona razvila je punu snagu tek u umi sjevero-iztono od
dravne ceste. Razmak je obib tornada bio oko 1200 do 1500 me
tara, promjer zapadnoga u asu, kad je razbacao kola vagona, oko
1200 metara, a iztonoga oko 2300 metara. U asu, kad je pro
lazio, smrailo se posvema, a od praskanja je sve tutnjilo. Put
je iztonoga tornada bio oko 3 % kilometra. Brzinu, kojom se
gibao uzduh u vrtlogu, rauna pisac na 103 metra u sekundi. S po
etka je bila tiha kia, nu ta se je pretvorila kasnije u jaku tuu.
U red ovih manjih, po obsegu, vihrova idu i kinezki t a j f u n i .
Manji su dodue po svom obsegu od hurrikana, nu u posljedicama
svojim strani. U kolovozu godine 1862. preao je n. pr. jedan
preko grada Cantona i ostavio izmedju osam i devet tisua mrtvih
ljudi. Oevidac pripovieda:
Yihar je u Cantonu poeo oko 11 sati. Bilo je strano po
gledati rieku. Inae mirna voda pretvorila se u uzburkano more,
valovi udaraju silnom snagom o obalu, nebo, oblaci i voda sive su
boje kao olovo i tim je jo strasnija ciela slika. Uzduh i voda kao
da su se sasma pomieali, ne moe im pravo nai granice. Silnom
tutnjavom lete i nose sobom uasnom brzinom tisue amaca, mnogi
su izvrnuti i estim sukobima razdrobljeni u sitne komade ; medju
njima gleda ljudska bia, a da im ne moe pomoi. Ali vihar
ne hara samo na vodi: i na obali se rue kue i zidovi stranom
tutnjavom. Stotine su obitelji u jedan tren ostale bez krova. Nebo
se opet isti, vihar nije trajao ni dva puna sata, doao je od sjevero-
iztoka. I Sunce ve probija kroz oblake, vjetar je stao naglo, kako je
doao. Mrtva je tiina. Nu to je to? Sluaj samo! Prije nego to
moe da odgovori na to pitanje, vihar ve navaljuje jae nego prije
s protivne strane. Po rieki ve plivaju tatovi, da robe, to mogu u njoj
da uhvate iza predjanjega vihra. Vihar ih zahvatio i svi platie ivo
tom svoj nepoteni zanat. Predjanje se scene ponavljaju, dok se nakon
jednoga ili dva sata vihar opet ne slegne, a liepo vrieme nastupi.
Vidi: A. M o h o r o v i i : Tornado kod Novske. Rad jugosl. akademije.

Knjiga 117. Zagreb 1893.
Kuera : Vrieme. 20
Olmsted pripovieda ovaj zanimljivi pojav, koji nam liepo

pokazuje, kako u uzduhu mogu postati dosta jaki lokalni vrtlozi.
Na obali rieke Black-Warrior kod Tascalase u Alabami zapalie
trstiku na plohi od nekih 25 jutara, na kojoj je bilo i neto sta
bala, im se je vatra razirila, javie se u najvruem kraju vrtlozi
uzduni. Bijahu s poetka dosta maleni, i sezahu tek nekih 1214
metara visoko. Nu iza njih dodjoe vei, koji bijahu ve 70
metara visoki. Jasno se luio dim i plamen, koji se slagahu u
stupove, od dima i vatre na garitu. Kad je poar ve bio pri
kraju, dizahu se jo uviek vrtlozi u vis. U poetku je poara puhao
sjevero-iztok, nu im se je poar neto razmahao, duvao je vjetar
sa svih s t r a n a k s r e d i n i v a t r e . Stupovi se dima dizahu 200
metara gotovo osovno u vis, i ondje najedno nagnue na stranu,
pokazujui tako, gdje je sjevero-iztok nadvladao snagu vjetrova,
to teku oko vatre u vrtlogu. Sva masa uzduha, koja je dola u
podruje vatre, pokazivae tendenciju, da se vrti oko sredita vatre,
jer je bila sva puna manjih i veih vrtloga. Jedni se okretahu oko
svojih osovina s desna na lievo, drugi s lieva na desno. Pae i
isti je vrtlog znao obrnuti smjer svoje vrtnje. Kud i kamo jace
vrtloge vidjee u Americi za ogromnih poara, kojima su tamo
izkrene praume.
Kad je godine 1824. dr. Co w i e s kod Amhersta u Massa-
chusettsu za liepoga i tihoga dana dao zapaliti sedam jutara izru
enoga drva za gradju i granja, sastavie se dim i plamen u velik
vrtlog, koji se dizao visoko u obliku stoca. Uz to se uo na daleko
jak urlik. Snaga bijae vrtlogu tolika, da je veliko granje dizao
sobom sa zemlje i daleko nosio sobom u vis. Kod erupcija se vul
kana takodjer javljaju ovaki vrtlozi, puni pepela, koji se znadu do
600 metara visoko dizati. Oito je, da je u onim prilikama toplina
uzrok jakoj uzdunoj struji u vis, koja se na svom putu pretvara
u vrtlog.
I bez vatre moemo esto gledati ovakove vrtloge u manjoj
mjeri za tihoga, vedroga dana u ljetu na naim cestama i trgovima.
Diu piesak i prainu u vis i na njima se jasno ve razbira gibanje
uzduha u spirali oko jedne osovine, dakle je i to ciklon u naj
manjem obliku. Gdjekada ne traje niti pol minuta. Nu moemo ih
vidjeti i takovih, koji se diu 50 i 100 metara, pa se polako sele

s jednoga mjesta na drugo i nakon kratkoga ih vremena nestane.
Takovi se mali vrtlozi javljaju u svim stranama i mi ih skupljamo
pod zajednikim imenom p i j a v i c a ili vitlica. Nauka im daje ime
t r o m b e . Nisu uviek tako malene, kao as prije spomenute. Kad
narastu do veih promjera i visina, postaju liepi i ujedno strani
pojavi uzdunoga oceana. C l a r k e je vidio takovih velikih p j e a n i h
p i j a v i c a u ruskim stepama, P r e v a l s k i u srednjoj Aziji, B r u c e
u pustarama afrikim, S t e p h e n s o n je ponovno gledao sline
pjeane pijavice, koje se naglo okretahu oko svoje osovine na
Gangesu; jedno se jedna uz promjer od 4 metra dizala sve do
oblaka. Visoke je i iroke stupove takove vidio L y o n s u Mexiki,
H u m b o l d t u stepama june Amerike. Znadu ih i u Australiji, gdje
su esto poruile atore ljudima, koji su traili zlato. B e l l veli o
njima, da su kanali, koji vode vrui uzduh s povrine zemaljske
u vie vrste atmosfere".
Mnogo je pogibeljnija od ovih neznatnih pijavica druga vrsta
tromba, koja je poznata uz ime v j e t r n i h pijavica (Windhose) i
m o r s k i h p i j a v i c a (Wasserhosen). Cine posebnu vrstu pojava u
uzdunom oceanu, odlinih s neobinih svojih oblika i s nepoznatih
zakona i sila, koje ih izvode. Nu i posljedice im znadu biti
dosta neugodne, makar da ih ne moemo izporedjivati s uasom
prije opisanih hurrikana, tajfuna i tornada. I haranje se njihovo
zbiva esto uz tako neobine prilike, da ih gotovo ne razumije,
pa ih ne bi htio ni svrstati u isti red s opisanim meteorima. Dosta
su riedak pojav u naim krajevima. Izuavao ih je osobito P e l t i e r ,
nu ipak je na tom pojavu jo dosta toga, to ne umije nauka da
tumai. P i j a v i c a ili t r o m b a , to moemo danas rei, u obe
j e masa uzduha, koja se vrti okolo na okolo oko vertikalne ili
neto nagnute osovine; visina joj je spram promjera golema. Srednja
pijavica visoka je oko 30 metara, a promjer joj je samo 3 metra.
Snaga joj i veliina mogu biti veoma razline : od sitnih i slabih
vrtloga na naim cestama dosiu gotovo do snage strahovitih tornada
amerikanskih, pa je gotovo teko rei, gdje je granica izmedju uz
dune pijavice i tornada.
Evo kako se obino pojave. Donja se strana oblaka od oluje
sputa k zemlji u obliku valjka ili stoca, dosta nalik na ogroman
lievak, komu se iroki otvor gubi u oblaku, a dugi vrat prua
/gotovo do tla ili morske povrine. Oblik mu je razlian prema na-
mjetaju oblaka i tla zemaljskoga, nu uviek se naini ciev od pare,

koja sastavlja oblak s tlom Pod dolnjim se otvorom lievka uviek
vidi ivo komeanje na tlu ili na povrini morskoj. Mornari ga
izporedjuju vrienju vode, iz koje se diu pare. Na kopnu se naini
od praine i lakib tjelesa tomu slian dim. Dogodi se, da se dolnji
vrtlog digne dosta visoko, a gornji spusti tako nizko, da se oba
sastave u jedan stup, gore deblji nego dolje, i dosta esto prozraan
kao ciev, u kojoj se vide pare, kako se valjaju gore i dolje.
Kao da je priroda u ovim udnim svojim tvorbama ba btjela
da osobito iztakne svoju silnu mo: na oko malene, znadu silno
pobarati kraj, kojim prolaze. Polako se pomiu dalje, neobino i
strano ib zvidanje prati, savijaju se kao da su u grevima, i unite
sve, to im se opre na njihovu putu. Tlak od 400 do 500 kilograma
na kvadratni metar nije nita neobina. Zahvatie itava stada, ljude
i rieke, pa ih digoe u veliku visinu. Krovovi se kua digoe od
tromba u atmosferu, zidove je utisnula, kao da je u nje silna
gvozdena aka. Svi se ovi pojavi u jakoj mjeri pokazuju samo onda,
kada dosegne pijavica do tla zemaljskoga: povue li se neto u vis,
nema ni haranja po zemlji.
Da ju bolje vidimo pri poslu, evo nekoliko primjera.
L a m p a d i u s opisuje uzdunu pijavicu (trombu), koja je po
harala mjesto Heinichen ovako: Dne 23. travnja god. 1800. mienjao je
vjetar esto smjer; nekoliko je tekih oblaka oluje bilo ve prolo,
kad se oko 4 sata po podne od prilike pol milje od mjesta iz gustog
oblaka spustila dugaka maglovita ciev, koja bi se opet natrag
digla. Oblak iao dalje i ciev se ponovno spustila do zemlje i silnom
brzinom letjela po njoj: oblak od praine i podpuno razsulo pra
tilo ju na putu. iroka nekih 60 koraka, preletjela je za 8 minuta
cielu njemaku milju. to je ciklon na svom putu zahvatio, unitio
je, a na rubu je njegovom bila podpuna tiina. U Dittersdorfu je
n. pr. seljakinja gledala s prozora, kako se uz silan prasak rui
tala u susjeda, a da nije ni osjetila vjetra. TJ Arendorfu, gdje se
je tromba spustila do zemlje, poruila je kue ili krovove odniela;
jo je jaa bila u Dittersdorfu; tu je poruila novo imanje, tagalj
razniela na komade, tale razmaknula i masivnu zgradu za stanovanje
razorila svu, osim lievo ga krila, koje je za 3 lakta pomakla dalje.
Krov i tavan sa itom bacila je u blinje jezero, zidove razderala,
n i svodovi joj ne mogoe odoljeti, osim svoda u kuhinji, gdje
su se ukuani sreom sakupili i spasili. Zivad je dizala, bacala
po uzduhu i tim usmrtila. Na drugom je imanju ciklon poruio tri

zgrade i jo dvie kue i onda si silom prokrcio put kroz umu. Na
60 koraka irine nije ostalo niti jedno stablo niti jedan grm: sve
je ili izupao ili prelomio i za as je bio gotov put kroz umu!
Nekoliko su stabala nali, olupljenih odozgo do dolje, na drugoj
strani vode nekoliko stotina koraka od njihova mjesta. Prela je i
preko Etzdorfa, nedaleko od gradia Rosswein, sruila nekoliko
kua, drugima odniela krov i polomila uz put nekoliko velikih i
jakih stabala. Napokon je vrtlog popustio, stup se oblani izgubio,
digavi uz put koijaa i konje i bacivi prvoga u klanac, a konje
u ikaru.
Dne 26. kolovoza god. 1826. harala je ovakova uzduna pi
javica po gradu Oarcasonneu. U jutro je duvao vru jug, a o podne
se ve sakupljahu na zapadu oblaine i vjetar bijae jak; od jednom
vidjee, kako se s raznih strana sputaju oblaci na tlo, kao da ih
neto privlai. Mukla se tutnjava iza toga ula, koja se svrila pra
skom kao od groma. Jo se ula ponovna detonacija i za as vidjee,
kako se s neba sputa k zemlji crvenkast stup, koji je sve unitio,
na to je naiao. Vrtlog zahvatio je mladia od 17 godina, okretao
ga i napokon mu glavu razbio o peinu. Tromba je na svom putu
izupala najjaa stabla, prevrnula zidove, velike peine premjestila i
napokon udarila na dvor. Tu je sruila najprije stupove od kamena
na vratima i onda, poevi od krova, uz silni prasak strovalila sve
katove dvora u kuu. Digla je napokon pod od sobe, smrvila jedan
zid, bacila kola u jarak i izupala nekoliko stabala. Zaudaralo je
po sumporu. Napokon se spustila jaka kia i nebo se razvedrilo.
U Calcutti razorila je takova uzduna pijavica 8. travnja god. 1833.
1200 ribarskih kua i ubila 215 ljudi.
I u Hrvatskoj znamo hvala Bogu riedko za ovakove trombe
ili kako ih takodjer zovu v j e t r n e p i j a v i c e (Windhose). TJ Gospo
darskom Listu" od g. 1865. opisuje upnik Josip S a v o r trombu, koja
je harala dne 25. kolovoza god. 1865. u Velikom Bukovcu ovako:
Dne 25. kolovaza u veernje doba preivismo dosta hudih asova,
koji e nam s groznoga svog uasa dugo ostati u pameti i s kojih
3
nam jo sada srce drhe i krv stine po ilah. Oko / 9 na veer 4
sakri se nebo u tmaste oblaine, i no razastre crne svoje barjake, a

od zapadno-sjeverne strane podie se silan vihar uz nebolomnu prasku
tue, izpremieanu tutnjavom groma, sievanjem munje i pucnjavom
trieska. Stranoj toj estini bure nita ne moe odoljeti; kud duva,
padaju krovovi, lomi se najvre drvee kao slabana trska, i sve

to ivi, gine i bliedi sa smrtnoga straha, ni ne mislei na drugo,
nego da mu se ivomu tu pod lomjem greda i stiena otvara grob,
u kom e morat smrvljen i satrt izpustiti duu. Bjee se uhvatila
vjetrna pijavica iliti omrk (vitlica; W i n d h o s e ) , nevidjen kod nas
pojav. Iza 56 minuta groznoga tog bjesnila polee vihar i
tiina smrtna zavlada, ne uje glasa drugoga do pljuska guste kie,
koja kao iz kabla lieva. Munja za munjom ciepa redom tmasti mrak,
i blistavim svjetlilom obasjava kadto mrku tminu, te ljudi mogu
poneto razabrati tune posljedice grozovite bure. Strepei jo od
straha pomole lagano glavu izpod krova, kojim krov jo ciel ostade;
al imadu ta i vidjeti. Tu im se ukae razvaljen tagalj posred
dvorita; tamo sa strane prebaen ko, ovdje tala bez krova, a
krov razprskan na stotinu komada lei po bai i ogradi. Voke
to s korienom izcupane, pae nekoje upravo vrhom doli, a ko-
rienom gore osovljene, druge opet po sredini kano tanka perca
razlomljene. Povru skoro ni traga po vrtovih, jer to ne utisnu
silni vihar u zemlju, to ukopa neto tua, a neto moni pljusak
od kie. Ovako tuni i snudeni s emerna toga pogleda probavismo
dugu crnu no, ekajui eljno biela dana, da nam pokae svu stra
hotu, koju bjee poinio hudi vihar. Osvane jutro, i sunce sine u
podpunoj gizdi uz teko uzdisanje i gorki pla nevoljna ljudstva.
Da je srce tvrdje od kamena, bilo bi proplakalo, gledajui tolik
rasap i poharu. teta je u svakom pogledu golema, ako je i ne
znam u novcu ocieniti. Tko da prebroji poruene zgrade, razmrvljene
i do treeg etvrtog susjeda razhiene krovove, medju kojima ne osta
potedjen ni mjedeni (bakreni) krov tornja od upne crkve, s ko
jega mjedene ploe kao tanak papir savite i zguvane u odaljenu
Bednju bjee baene. Tomu dodaj izprebijane svekolike plodine na
polju i vrtu, po imenu i hiljade upravo ljetos liepim plodom naki-
enih voaka, navlastito jabuka i oraha, na kojih, ini se, kao da
je htio vihar osobito svoju silnu jakost pokazati ; jer pomanje osta
doe vie manje neozledjene. Liepi i u pravom smislu rieci gospodski
perivoj grofice Drakovieve daje nam u manjoj mjeri ivu priliku
onoga rasapa i kvara, to ga je nani eia strana ta bura svoj oko
lici. Ovdje sada ne nadje jednog drveta izmedju svekolike mnoine
po pokojnom grofu Karlu znatnim trudom a jo znatnijim trokom
od svih strana nabavljenih i usadjenih riedkih stabala. Sve je tu
okljesano, iztrgano, razlomljeno, izprebacano simo tamo, da nisi
mogu ni pet koraka postupiti, a da ne nagazi na zapreke, pre-

eee te dalje ii. Sto po imenu ja najvie alim, jeste onaj pre
krasan redak (Allee) od divljih kestena pred gradom, u kojega
gustoj sjeni sprovedoh mnogo sladkih asova, eu se onuda samcat
u vrieme prosto od duhovnih poslova. Vjena je teta takodjer za
onaj skoro do koriena poharani plemenitim voem nakieni vrt
g. Zbulja i za ukusnu baicu g. Smidta na Dubovici. Ovdje ne
smijem premuati jedno, to e, znam dobro, mnogi s posmjehom
citati, drugi sliepomu sluaju pripisati, a ja ba niemu drugomu,
nego upravo ruci bojoj. Na humcu jednom nad ribnjakom u gro-
ninom perivoju namjeteno je malo propelce s uljenicom, koja se
vie puta uz tjedan u stanovite veeri uie: usried silne te lomlja-
vine i krljavine ostade propelo citavo, dapae se niti na propelcu
niti na uljenici ne vidi ni najmanja ozleda.
Grdje je ta grozo vita oluja biesniti zapoela, kako li je daleko
segla, toga za ovaj as jo neznam. ujem samo, da je tamo preko
Drave u Prelogu takodjer biesnila, i odanle popreko proletila stranu
Sv.-Gjurgjanske upe, po imenu preko sela Struge, nad Vel. Bukovac,
Zupanec, Vojvodinec, Ivanec nekamo dalje u krajinu prola, oinuv
mimogred podobro i Koprivnicu, gdje oteti krov na tornju upne
crkve. Velika je milost Boja, to ova strahota ne trajae ni 6 punih
asova, i to je bila stisnuta u podosta uzak prostor od male pol
ure irine. A bila je srea i u tom, to se to dogodi u nono doba,
gdje je svaki jur uljez pod krov ; a da ga je stigla vani, bio bi
za cielo mnogi zaglavio, trae utoite pred omrkom i tuom pod
kakovim drvetom ili pod slabijim krovom, koji sruiv se utuio bi
bio mnogoga, kao to je zbilja nekoliko glavah marhe i krmaka
onako zaglavilo. Zalostno je bilo tu gledati sutra dan ciele hrpe
skapanih ptiica oko drvea i kua, koje po svoj prilici umom
bure iz mirovnih svojih gnjezda zaplaene, traijahu zaklon na
drugom mjestancu, a u mjesto toga nadjoe smrt. Ni danas jote
nije vidjeti nikakove ptice, ni vrebca, ni svrake, osim po gdjekoja
lastavica, valjda u sigurnijem mjestu bivi zaklonjena.
Da me tko pretjeranou u opisu groznoga tog veera ne
obiedi, hou za malen primjer navesti mojih est ogromnih redom
nuz vrtni plot usadjenih jablana i do sedam velikanskih oraha u
vonjaku, koji svi, silom bure s korienom iztrgnuti, ostavie rupe
do 2 hvata duboke, a do preko 3 hvata iroke, iz kojih bijahu
zajedno sa zemljom dreom se korienja izupani. Korienje preko
1^2 stopu debelo popuca kao tanke niti od predje. Ovo neka bude
dokaz, da sve, to tu napisab, slaba je samo sjena od uasnoga
toga veera".
U pjeskovitim krajevima Afrike i Azije se gdjekada putnici
sukobe s uzdunim pijavicama, koje su pune pieska, zato ib zovu
SI. 111. Pjeane pijavice.
p j e a n e p i j a v i c e (trombe de sable, Sandhose). Znadu se dignuti

sve do oblaka, vrte se naglo i previjaju kao zmije. Ovakov veoma
zanimljivi pojav pokazuje naa si. 111. s puta W. A t k i n s o n a na
granici rusko-kinezkoj.
Ide li tromba po vodi, osobito po moru, pretvara se u vo
d e n u p i j a v i c u (trombe marine, Wasserhose). Osobito se esto
javljaju na morima u pojasu kalma, medju otocima indijskoga mora,

na obali Guineje; ima ih medjutim i sredozemno i crveno more, a
zna se nekoliko sluajeva i s iztocnog mora, pae i s jezera vi
carskih; n. pr. 4. srpnja god. 1872. vidjee na Bodenseeu u isti
mah tri vodene pijavice. Kad predje vjetrna pijavica s kopna na
vodu, pretvara se redovno u vodenu, ali i obratno. To se opazilo
zaista na Rajni izmedju Koblenza i Bonna, i u tom je dokaz, da je
to za pravo jedan te isti prirodni pojav. Evo kako ju opisuje N a p i e r ,
koji ju je gledao na puini morskoj. Dne 6. rujna god. 1844. ba je
vidio u 30 47' sjeverne irine i 62 40' izt. duine od Greenwicha,
kako postaje taj meteor. Uzduh je bio mutan i sparan, na junoj
strani bijahu teki oblaci nizko na nebu. Vjetar se mienjao i gdje
kada bi palo nekoliko kapi kie. Najedno se podie voda u vis kao
cilindar [dosta maglovit. Podnoje je trombe ilo na jug, rastui
sveudilj u visinu i irinu, i diui se u spirali put oblaka. I oblaci
se sputahu, da se s njom sastanu. Nekoliko je minuta tromba
stajala na svom mjestu, od prilike milju (morsku) od broda. Na
podnoju joj kao da je kuhala voda i izparivala te se uz jak um
izlievala u oblak nad sobom, as se kasnije obrnula tromba ba proti
vjetru i udarila na brod. Brod se odmah odmicao, nu pojav je ipak tik
njega proao. Izpalie nekoliko hitaca u trombu; jedan ju probuio
od prilike u treini visine; oba diela se neto uznjihae, kao da ih
vjetar ziba, nu za par se asaka opet sastavie. Tek se kasnije raz-
plinula u ogroman crn oblak, koji je u velikim tekim kapljama
svoju vodu izlio u more. Najvea visina, do koje je dosegla, bila
je 550 metara.
Naim itateljima pokazujemo u si. 112. jednu od est pijavica,
to su ih iz San Rema vidjeli na sredozemnom moru dne 13. veljae
g. 1885. C u r t i s i Br a d d o n . Kao zmija se spustila iz oblaka u
duini od 2 kilometra; ciev joj bila pet puta tako iroka kao stup
Vendme u Parizu, a more se oko njezina podnoja okolo na okolo
uzdiglo kao koara, est puta ira od Vendmskoga trga i etiri
puta via od stupa.
Sto je za pravo ovaj neobini pojav u naoj atmosferi, jo
nije posvema jasno, ini se po svemu, to se do sada opazilo, da
su trombe ili pijavice svake vrste u svezi s drugim oblikom vihra,
koji je mornarima dobro poznat uz ime b e . To je veoma estok
udarac vjetra, koji kratko vrieme traje. Srui se redovno iz crnog
oblaka, koji je dolje okrugao, i letik zemlji i morskoj povrini uz jake
elektrine pojave. Be su po toni asovite i nagle uzdune struje

dolje, kao da je neto iz oblaka veliku masu uzduba gurnulo dolje
k zemlji. Zato se to dogadja, opet se pravo ne zna, nu ini se, da
utjeu dvie stvari : jaka kia, koja sobom povue uzdub, ili pako
bladan uzdub, koji struji iznad vruega. U oi udaraju promjene
temperature i tlaka kod be. Termometar zna pasti za 2 do 7;
1
barometar se pako digne u 20 do 30 minuta za j do 2 milimetra, A
a poslije pojava opet pane do svoje predjanje visine. Najvie je
SI. 112. Morska pijavica na sredozemnom moru, vidjena iz San Berna

dne 13. veljae god. 1885. (Slika po prirodi.)
ba u morima iztone Indije, tamo su i najjae, pa djeluju kao

vibro vi. Slabijib ima i u drugim morima. Najopasnije su mornaru
boe na moru oko Antilla i na zapadnoj obali tropske Afrike,
gdje su dobili radi svoje velike estine ime m o r s k i t o r n a d o " .
esto su vidjeli, da izpred be plee po nekoliko vodenib pijavica,
pa se po tom i sudi, da su oba pojava u nekakvoj, do [sada jo
nerazjanjenoj, svezi.
Uz sve pojave neobine i strane, to ih opisasmo itateljima

u predjanjim redcima, javlja se redovno jedan od najvelianstvenijik
pojava u naoj atmosferi, koji se duboko kosne svakoga ovjeka, oso
bito, kad ga gleda nou: to je s t r i e l a i g r o m . Kad god se izlieva
na zemlju jaka i nagla kia ili tua uz sievanje striela i grmljavinu,
velimo, da se je spustila oluja. Kiu u njoj razumijemo, makar
kako jaka i nagla bila, nu jo nam ostaje pitanje: a to je striela?
to je grom ili grmljavina? Jaki cikloni u srednjem i vruem po
jasu sobom nose uz vibrove, teku kiu i uzburkano more, obino
strielu i grom. Kaki je taj pojav u tropskim krajevima, o tom mi
nemamo prave slike i ona se rieima teko moe opisati : to treba,
vele, doivjeti, to je oluja u tropskim krajevima !
Nu i kod nas se dogodi, da striela ubije ovjeka.
Opravdano je dakle pitanje : kako postaju oluje, odkuda u
oluji arka i strana striela?
Oblaci su oluje veoma karakteristinoga oblika i jamano nema
gospodara, koji ib ne bi znao. Obino su to osobiti cumulusi
(gomile) na dolnjoj strani sivo modri. Dok im je dolnja strana
obino ravna, gore su razderani i neravni. S poetka su maleni, nu
rastu veoma naglo, pak nam se ini kao da rastu iz sebe i zastru
za as cielo, as prije jo bliedo modro nebo. U oi udara neobina
boja njihova i razsvjeta : gdjegdje su tamno sivi, a tik uz te partije
nai emo utkastih pruga, dalje tamno modrih; cieli kraj dobiva od
njih neobinu razsvjetu, koja se ovjeka veoma neugodno dojimlje.
Oblaci ovi nisu debeli : ve su ih vidjeli, koji su imali 38 metara,
pae samo 9 metara. Srednja im je visina 1500 metara, nu bilo je
ve oluja, kod kojih je oblak bio iznad zemlje samo 200 metara,
pae samo 30 metara.
U tim se oblacima skupi velika mnoina elektriciteta, koji
djeluje na oblake u okolini i na tlo zemaljsko, ako su oblaci dosta
nizki, i razstavi u njima pomieane elektricitete : protivni privlai,
a isti odbija. Dosegne li napetost elektriciteta u oblaku dosta veliku
snagu, svladat e elektricitet odpor uzduha, i sastavit e se s pro
tivnim elektricitetom: striela ili munja je sievnula, a iza nje ujemo
grom. Kako je striela elektrian pojav, nije ovdje mjesto, da
o njem na tanko razpravljamo. Tim je manje to nudno, to
lanovi Matice" imaju u rukama pieve Crte o magnetizmu i

elekricitetu gdje se o tom pojavu obirnije razpravlja. Ovdje nas
zanima posebice pitanje: kako postaju i kako se ire oluje? Sto
do sada znamo, postaju oluje najradije uz v i s o k u t e m p e r a t u r u
i v e l i k u m n o i n u v o d e n e pare u uzdubu. Ako je negdje tlak
uzduba najednak, dakle uzdub miran, uzdiu se nad u grijanim tlom
vrste uzduba s istom temperaturom do vee visine, nego u okolini.
Uzdub visoko gore odtie na sve strane: postaje na onom mjestu
barometrika depresija. Ta depresija ili sama postoji dalje, ili se jo
raziri ili se napokon prikljui kojoj drugoj depresiji, ako je blizu
nje, kao sporedna (sekundarna) depresija. Kako se razvija depresija,
nastaje i ea struja uzduna u vis, koja gdjekada zna dosegnuti
snagu vihrovite be. Poradi oborine, koja pada ili kao kia ili kao
snieg, obladi se uzdub na stranjoj strani depresije dosta jako i to
najvie u visini od 500 metara od prilike. Uz ove se uvjete najradije,
kako se ini, razviju oblaci oluje. Prije oluje obino padaju tlak i vlaga
uzduba, a temperatura raste. Kad oluja poeme, prva su dva elementa
najmanja (minimum), a temperatura je najvea (maksimum). U tom
asu poemu tlak i vlaga naglo rasti, a temperatura ba tako brzo pada.
Kad je kraj oluji, pokazuju tlak uzduba i vlaga opet maksimum,
a temperatura minimum. Jakost je vjetra prije oluje malena, raste
brzo za oluje, pod konac je najvea, a iza toga naglo pada. To je
redovni razvitak oluje, kako ga crta F e r r a r i , koji je osobito pro
uavao oluje u Italiji i Alpama. U nonim, dosta riedkim, olujama
se sve ove faze ne iztiu tako jasno, nu zato i treba znati, da nam
postajanje tib oluja danas jo i nije posvema jasno. Nu bit e sva
kako i ovdje povod razlike u temperaturi, koje se i nou mogu
pojaviti, ako je negdje nebo vedro, a drugdje oblano, pa se toplina
izbijanjem razliito gubi u svemir.
U naim krajevima dolazi najvei broj oluja s velikim vrtio-
zima iz atlantskoga oceana i javljaju se obino na junoj strani tib
ciklona, gdje je uzduh topao i vlaan. M o h n ih je poradi toga
okrstio imenom oluje od v r t l o g a . Na drugoj su strani m a n j e
oluje vie m j e s t n e n a r a v i , koje u ljetu postaju za vrieme jake
vruine. Zove ih oluje od t o p l i n e .
Da je zaista obim vrstama povod visoka temperatura i velika
mnoina pare u uzduhu, potvrdjuju v u l k a n i k e oluje. Iz kratera
* O. K u e r a : Crte o magnetizmu i elektricitetu. Zagreb. 1891. str.

113.129.
se die vrua vodena para za provale vulkana i razlije se po uzduliu

u okolini; kad se okladi, postaje od nje oblak, koji je oko stupa od
pepela, visokog gdjekada nekoliko stotina metara. Naglo sguivanje
pare i oblak velikog obujma nakupe veoma napet elektricitet u
oblaku, pa dodje do oluje. Ne vidimo samo striele kako lete na
sve strane, nego razbiramo i tono moemo razluiti grmljavinu
oluje iznad vulkana, od triesa i pucanja u krateru njegovom. Na
Vesuvu su takovih oluja zabiljeili god. 1182., 1631., 1707., 1767.,
1779., 1794., 1822., 1861. i 1872.
Prema tomu oekivati moemo osobito velik broj manjih oluja
u kraju, u kojemu je prilike jakomu grijanju tla a uz to i obil
nomu razvijanju pare. Takovi se krajevi, n. pr. vlane nizine izmedju
veih jezera i sjevernoga ruba Alpa, zovu po Bezoldu o g n j i t a
o 1 u j a " (Gewitterherde).
Kako idu o l u j e ? Zna svatko, da se oluja seli s jednoga
mjesta na drugo. F e r r a r i u Italiji, a B e z o l d i L a n g u
Bavarskoj osobito su se bavili oko toga pitanja. Rezultat je tih
studija, da se oluje gibaju u smjeru g l a v n o g a vjetra, dakle u
Evropi od zapada k iztoku. Sastavimo li na karti sva mjesta, gdje
se u odredjenom asu uo posljednji i prvi grom, izlazi, da se oluja
seli obino na itavoj jednoj liniji, koja je okomita na smjer oluje;
oluje se dakle redovno sele u dugakoj, ali u z k o j f r o n t i . Dok joj
je duina 300 i vie kilometara, irina joj je oko 40 kilometara,
najvie 80. Jednim su olujama fronte gotovo uzporedni pravci, a
drugima koncentrini krugovi, kao da izlaze iz jedne toke, pa se
ire od nje na sve strane. Prema tomu ne smijemo oluju smatrati
gotovim pojavom t. j . hrpom oblaka, koji alje striele i dalje seli,
dok se ne izpuca, nego pojavom, koji se neko vrieme sveudilj
obnavlja prema tomu, kako gdje nadje zgodne prilike. Razumjet
emo sada i to, da i s t a oluja nije na svim mjestima jednaka, pae
da ima i mjesta, preko kojih preskoi.
I o b r z i n i , kojom se oluje sele, znamo ve neto pouzdana.
Van Bebber je naao za velike oluje, koje se javljaju uz baro-
metrike depresije, da je brzina ljetnih oluja u Italiji 34*1 kilometara,
u junoj Njemakoj 41*1 kilometara, u Francuzkoj 41*3 kilometara,
u Norvekoj 38 kilometara na j e d a n sat.
Poradi priline tete od oluja u naem umjerenom pojasu,
izpitivali su strunjaci i to, kada se najradije javljaju oluje, pa su
nali i za to zanimljivih podataka. Jasno se iztiu za oluje dvije
periode: d n e v n a i g o d i n j a . Najradije se javljaju po danu izmedju

3 i 6 sati po podne. Nu i u noi je jo jedan maksimum; osobito
zimske oluje postaju rado nou. Za godinju periodu izlazi u umje
renom pojasu, da su oluje najee u mjesecima lipnju i srpnju.
Izuzetak su samo atlantske obale sjevero-zapadne Evrope, gdje raste
broj zimskih oluja, pa onda Island i sjevero-zapadna kotska, gdje
je pae zimi vie oluja nego ljeti.
Obadjemo li napokon cielu kuglu zemaljsku s pitanjem: kolik
je poprieko broj oluja na godinu dana u raznim zemljama, ne na-
azimo danas jo pouzdanoga odgovora. Niz je opaanja do sada
manjkav. Evo po F r i t z u i Van B e b b e r u male tablice, kako bi se
i u tom pitanju bar donekle snali.
Broj dana s olujom na godinu dana.
Franeuzka (juna) 16 vedska 8

Francuzka (sjeverna) 17 Norveka (jugo-iztok) 7
vicarska (sjeverno od vis. Alpa) 19 Norveka (jugo-zapadi 6
vicarska (visoke Alpe) 7 Norveka (sjever) 2
Hollandija 18 Finland o
Belgija 21 Velika Rusija (sjeverno od 60) 1 0
Italija 38 Velika Rusija (juno od 60) 23
Grka 31 Mala Rusija 9
Ugarska, Hrvatska i Slavonija 22 Ural 25
Austrija (juno od Dunava) 23 Georgi]a (Tiflis) 25
Austrija (sjeverno od Dunava) 24 Altai IH
Bavarska (juno od Dunava) 21 Borneo 54
Bavarska (sjeverno od Dunava) 20 Java 97
Saska 17 Egipat riedko kada
Pruska ^lezka 21 Savezne drave (sjeverno od 40) 33
Hannover 15 Savezne drave (juno o d 40) 38
Zapadna Pruska 13 Zapadna Indija 36
Velika Britanija 8
Prouimo li ovu tablicu, izlazi, da j e sve m a n j e oluja (u

obe), to dalje o d l a z i m o od e k v a t o r a n a e k u g l e ; ali broj
oluja ne opada ni malo pravilno, jer visi jako o temperaturi, vlagi
i oborini krajeva. Najvie je oluja u pojasu kalma oko ekvatora,
gdje tople i vlane mase uzduha uzlaze u gotovo tihoj atmosferi
velikom brzinom ; tamo puca i grmi od do po dana do pod veer,
doim su noi obino vedre. Sline su prilike u obim tropskim poja
sima za vrieme njihovih kia, kad je prestao duvati passt: gotovo se
svaki dan javljaju teke oluje. Passat sam priei, da postanu uz

dune struje u vis i poradi toga ne mogu da se razviju lokalne
oluje dok pue passt. U umjerenom su pojasu oluje rjedje, i u
glavnom se javljaju u vrue doba godine. TJ ledenim polarnim kra
jevima ne ujemo vie nikada grmljavine. Najdalje na sjever se
oluje javljaju, to znamo u Evropi, na sjevernom rtu u 71. stupnju
irine, a za osobito vrueg ljeta ak u Karijskom moru i na za
padnom Spitzbergenu oko 77. i 78. stupnja irine!
Spomenimo se na koncu jo nekojib zanimljivih novijih odkria
o olujama u Njemakoj, koje su nali H e l l m a n n i B e z o l d .
Prvi je naao, da je pogibelj od striele (za poar) tim manja, im
je vie kua na okupu. TJ Pruskoj je pogibelj na ladanju 5 puta
vea, nego u gradovima. Od milijuna ljudi ubila je striela od godine
-
1869.1883. u Pruskoj 4 4, Francuzkoj 3, vedskoj 3*1 ovjeka.
udna je injenica, da je u Njemakoj za posljednih 50 godina
broj striela, koje su udarile u zemlju, znatno narasao: u Bavarskoj
n. pr. je narasao na t r o s t r u k o !
Nu ovo su sve tek poetci obirnijih studija o olujama i stri eli.
Dalje izpitivanje tih pojava, koje se ba sada u nauci razvija, donieti
e jamano novih jo zanimljivijih rezultata i pokazat e, utjeu li
ito nebeska tjelesa, u prvomu redu Sunce i Mjesec na nae oluje.
Dananja nauka u tim pitanjima ne zna ba nikako va odgovora.
X.
0 pogadjanju vremena.
Pitanje o pogadjanju vremena u staro doba. Metonov kalendar i stupovi
u Ateni. Astrometeorologija. Liber de natura rerum (Knjiga o prirodi).
Megendorffov Buch der Natur". Znaci vremena: konstelacije zviezda,
atmosfera, ivotinje i biline. Practica i Prognostika. Stoljetni kalendar.
Falbovo pogadjanje vremena. Novije doba : termometar i barometar.
Klimatiki karakter vremena. Sinoptika karta. Novije pogadjanje vre
mena. Mjestna lokalna prognoza vremena. Prognoza na temelju sinop-
tikih karata. Uspjesi dosadanji prognoze vremena.
)liko s i i ve puta, itatelju, o zahodu sunca zamiljeno

stajao pod svodom nebeskim, motrei liet oblaia, pak se
zapitao : kakovo li e sutra, prekosutra biti vrieme ? Hou li na
putu pokisnuti? Hoe li nam se zamiljeni izlet s neprijazna
neba izjaloviti.
Ovako su i pred 2500 godina stajali i predji nai pod svodom
nebeskim, i njihovu su duu oblietala pitanja ove ruke, ako i ne
toliko s razloga uitka, koliko od potrebe u tekoj borbi ivotnoj.
Pa od onih drevnih vremena, kad je Meton u Ateni motrio
liet o b l a k a i smjer vjetrova, pa do dana dananjega jo uviek stoji
pred umom ovjejim nerieen veliki problem o p o g a d j a n j u i l i
prognozi vremena.
Kakovo e vrieme biti bliih dana? Kakovo e biti u poje
dinim tjednima mjeseca, kakovo u svim mjesecima godine, to bijahu
i jesu pitanja, koja osobito zanimaju seljaka i neuki sviet, te se on
najradje maa za knjiicom, koja e ga o tom u kratko pouiti
a to mu je kalendar. Nema li u njem ovoga proricanja, ka

lendar ne valja*.
I zaista, uzmemo li jo danas u ruke kakov puki kalendar,
n. pr. Danicu, nai emo ondje na tanko za cielu godinu izpredeno
proricanje vremena, nai cerno pace i to, da e na dan 30. veljae
god. 1898. biti otar zrak, hladno!"
U svakom selu, u svakom gradu nai emo svakovrstnih pro
roka vremena; svaki imade svoje posebne znakove, po kojima pro
rie promjene vremena: jednoga bole kurja oka, drugoga kosti,
treemu se dim na osobit nain sputa, etvrtomu je abac u boci
najbolji prorok, a u najnovije je vrieme glasoviti F a l b ve sloio
kalendar kritinih dana" za cielu godinu.
Uzduni je ocean zaista prevrtljive udi, pa to ga vie motrimo
glede promjena u vremenu, sve nam se vie ini, kao da tu nema
nikakova reda, nikakovih zakona, a ipak je i uzduni ocean, to
oklapa zemlju od prilike 80 km. visoko, tek jedan dio prirode, za
koju znamo, da se u njoj sve zbiva po stalnim i vjenim zakonima.
U oi ove silne prevrtljivosti uzdunoga oceana je li udo, da
je duh ljudski vie nego 2000 godina svakamo lutao, dok je na
pokon danas prispio do spoznaje bar jednoga diela istine.
Lutanje ovjejega duha u ovom pitanju ini nam se toliko
zanimljivim, da smo ga radi naim itateljem ocrtati : neka vide i
tu trud i napor roda ljudskoga oko spoznaje istine, neka u tim
crtama nadju sitan prilog kulturnoj historiji roda ljudskoga.
* Evo primjera: U Pruskoj je izlazio kalendar pod nadzorom akademije

nauka Berlinu i u njem je bilo svake godine po tako zvanom stoljetnom ka
lendaru" proricanje vremena za svaku godinu. Tako je bivalo sve do g. 1779.
Te godine ree akademija u predgovoru: Akademija je drala za shodno, da
u dosadanjoj uredbi kalendara izvede promjenu. Nije mogla vie da gleda,
kako se prosti, neuki ovjek zavarava neosnovanim proricanjem vremena, ne
potrebnim oznaivanjem dana, za koje bez ikakova razloga miljahu negda,
da su osobito dobri za putanje krvi, metanje kupica, odbijanje djece itd.,
a i drugim bedastim stvarima. S toga je zapovjedila, da se sve ove ludorije
izostave,"'
Mjesto toga dobio je novi kalendar koristne i ugodne stvari za pouku
seljaka i gradjanina". No, to se dogodilo? Na sajmovima, gdje se u knjigo-
vekim kolibama prodavao novi kalendar, nastalo mrmljanje, psovanje, vikanje
a i izsmjehivanje, a konac narod kalendara nije kupovao.
Uena akademija, koja je imala svoj glavni dohodak od prodaje kalen
dara, Morala je popustiti: kalendar za g. 1780. proricao je i opet vrieme za
cielu godinu kao i prije.
Obino misle, da je pogadjanje vremena po raznim znacima na

nebu, u uzdubu i na zemlji mladjega podrietla, da potjee iz sred
njega vieka. Historino je iztraivanje pitanja ipak pokazalo, da je
kud i kamo starije. U novije vrieme nadjeni dokumenti klinovoga
pisma uinili su vjerojatnim, da su ve stari Babilonci po nekim
znakovima na nebu proricali vrieme. No za stalno znademo, da je
Meton, glasoviti reformator grkoga kalendara u 5. vieku pr. L, u
svom 19-godinjem kalendaru priklopio izhodu i zalazu mnogib oso
bito sjaj nib zviezda vjetrove i promjenu vremena i-Kf.ar,[i.xaioc: ,
koji da ib redovito prate u podneblju atenskom.
Iznajprije dakle drabu izbod i zalaz nekib odredjenib zviezda
viestnicima ili s i g n a l i m a za izvjestne promjene vremena. A to je
donekle i opravdano, jer se teajem sunane godine neke glavne
promjene vremena zaista zbivaju uviek u isto doba. Ako si dakle
motrenjem saznao, kako zviezde u to doba na veer izlaze ili za
laze, mogao si zaista izbod ili zalaz tih zviezda zabiljeiti kao signal
za tu odredjenu promjenu vremena,
Metonov 19-godinji kalendar sa svojim p o p r e n i m po
datcima o vremenu, vezanima na izhod i zalaz odredjenih zviezda,
kao da se je Atenjanima vrlo svidjao, jer od tada vie ne bijae
kalendara bez njih, pae i na posebnim stupovima (arffkv.i po Eli-
janu) izlagahu u- Ateni ovaj kalendar za upotrebu publike a to
su prvi poetci naih modernih meteorologikih stupova u veim
gradovima.
No naskoro se valjda utjecanjem iztoka pobrkalo zna
enje zviezda u podatcima o vremenu: zviezde ne bijahu vie signali,
da e nastupiti odredjene promjene vremena, nego postadoe u z r o c i
tim promjenama, koje se vjerovanje uzdralo sve do naih dana
s tom razlikom, da su ljudi zviezde stajaice po malo zamienili ve
likim planetima, pak u njihovu medjusobnom poloaju i u poloaju
prama Zemlji traili uzroke gotovo svim promjenama vremena.
Tako je postala a s t r o m e t e o r o l o g i j a, jedan od glavnih die-
lova astrologije.
Proti ovomu, niim neopravdanomu i u tisuu sluajeva opro-
vrgnutomu sujevjerju dizali su se u svako doba razboritiji ljudi.
Ve pol vieka pr. I. pie proti njemu Geminos, grki astronom
i meteorolog u svom djelu Eicxywyr, sic T a aiv^svx" (Uvod u
astronomiju) velei, da izhodi zviezd nisu uzroci promjenama

vremena".
No uzprkos svim napadajima uzuvala se je vjera, da su zviezde,
napose planeti i Mjesec uzroci svim promjenama u atmosferi, pae
i sretnim ili nesretnim dogadjajima u ivotu cielih naroda i poje
dinih, porodica. Preko Arapa prenesena je ova nauka u sr ednjem
vieku medju kulturne narode zapadne Evrope i uhvatila je ovdje
tako silno korienje, da se je u tih naroda razvila ciela puka lite
ratura, osnovana na krivoj nauci o svezi izmedju poloaja zviezda
i promjena vremena. Ta je literatura jedan od najalostnijih pri
mjera, kuda li moe zalutati duh ljudski polazei sa krive predpo-
stave. Nekoliko primjera iz ove astrometeorologike literature sred
njega vieka neka nam ovu tvrdnju podkriepi.
2.
Negdje oko polovice 13. vieka postala je latinska knjiica :

L i b e r d e n a t u r a r e r u m " (Knjiga o prirodi), koja se je po
zapadnoj Evropi naglo irila i po vremenu prevodila u razline
jezike uz kojekakove dodatke i promjene. Dugo joj ne znadjahu
pisca, dok g. 1719. ne dokaza dominikanac Echard, da ju je na
pisao uenik Albertus-a Magnus-a Thomas Cantimpratensis iz Belgije.
Danas je ova knjiica velika riedkost: tek najvee knjinice
uvaju nekoliko rukopisa (n. pr. Pariz, Utrecht, Krakov). Mnogo je
poznatiji njemaki prievod te knjiice, koji je postao 100 godina
kasnije pod naslovom: Das Buch der Natur", a napisao ju je neki
Konrad von Megenberg. To je u njemakoj literaturi bio prvi
prirodopis, a osim toga je znamenit kao stari spomenik njemakoga
jezika, te su ga mnogo prouavali germaniste. Ve u 14. vieku bila
se ova knjiica razirila po itavom njemakom narodu, pa je valjda
uz sveto pismo bila u ono doba najvie itana knjiga. tampana je
prvi put g. 1475. i doivjela je do polovice 16. vieka, gdje su ju
po malo zaboravljali, prilian broj izdanja.
Evo sadraja toj zanimljivoj knjiici, koja nam u neku ruku
sumarno pokazuje tadanje znanje i miljenje o prirodi:
1. Von dem Menschen in seiner gemeinen Natur.
2. Von den Himeln und den siben Planeten.
3. Von den Tieren in ainer gemain.
4. Von den Paumen.

5. Von den Krutern.
6. Von den edeln Stainen.
7. Von dem Gesmaid.
8. Von den wunderlichen Prunnen.
TJ drugom je odsjeku govor o vremenu, dakako u svezi s pla
netima. TJzduno se carstvo dieli na tri sloja: gornji, vatri najblii,
topao je i suh; srednji je hladan, a dolnji opet topliji, jer se sun
ana toplina odrazuje od zemlje. TJ gornjem sloju, koji je vii od
svih bregova, vidi gdjekada novu zviezdu, koja ima rep (kometi) u
srednjem vidi kojekakve vatre (kriesnice, meteore . . .), a u dolnjem
prave meteorologieke pojave, kao: kiu i snieg, t u c u i m u n j u ; uje
grmljavinu i s njom pada kamenje; gdjekada padaju pae abice i
ribice. Vidi i razne vjetrove, gdje lete uzduhom, dugu, kolute oko
Mjeseca i Sunca, gdjekada i dva i tri sunca.
Po tom se svi ti pojavi tumae itatelju; kako, neka nam po
kae tumaenje oluja i vrtloga u uzduhu i vodi.
Govorei o vjetrovima razlikuje ih najprije etiri: koji su
knezovi svih drugih vjetrova" (sjever, iztok, jug i zapad), a sva
komu dodaje sa strane po dva pobona vjetra (n. pr. d e s n i jug
i l i e v i jug), pa tako dobiva vjeternicu sa 12 vjetrova, esto se
ogadja, veli knjiga, da se sastanu protivni vjetrovi n. pr. jug sa
sjeverom ili iztok sa zapadom; koji je jai, baci drugoga o zemlju
i u vodu, pa tako moe i brodove potopiti. Budu li oba jednake
snage, rvu se tako strano (so vast"), da oba padnu na zemlju,
tu se valjaju, pa esto zamahnu velikim kamenom ili ovjekom ili
drugom kojom tekom stvari, pak ju dignu sa sobom u zrak. Padnu
li U more, dignu morsku vodu u vis, pa ju odvuku na kopno i
ondje unite ljude i njihovo dobro.
Na istom stepenu od prilike stoji druga udnovata knjiica,
koju su 15. i 16. vieka bili silno zavoljeli gotovo svi kulturni
narodi Evrope, jer je poznato, da je izila na francuzkom, englezkom,
njemakom, ekom, talijanskom i danskom jeziku. Ne bi li se
mogla gdjegod moda nai i na hrvatskom jeziku? Naslov joj
je bio: Lucidarius" ili Elucidarius". Iznajprije bijae to knjiica
latinska isto religioznoga sadraja, koju je napisao crkveni otac
Honorius Augustodunensis negdje oko polovice 12. vieka sa na
slovom: Elucidarium sive Dialogus de summa totius Christianae
Theologiae ".
Kasnije su valjda iz drugih spisa dodavali sadraj vie pri

rodoslovne naravi, pa je tako postao tako mnogo itani Lucida-
rius" potonjega srednjega vieka.
Koliko su ga citali, neka nam pokae njemako izdanje nje
govo. Prvi je put iziao na njemakom jeziku g. 1470. pod na
slovom : Lucidarius. Kasnije do g. 1500. doivio je bar 8 novih
izdanja, obino uz naslov: Elucidarius, von den wunderbaren
Sachen der weit". U 16. je vieku izdan bar 12 puta, a i teajem
17. vieka tampali su ga jo nekoliko puta.
U obliku pitanja, to ih stavlja uenik (Junger) uitelju (Meister),
i odgovora na ta pitanja pouiva uitelj apodiktinom sigurnou
svoga uenika de omnibus rebus et quibusdam aliis". Govori se
tu o trojstvu jednoga Boga, o stvaranju neba i Zemlje i svega u
njoj, o Luciferu i paklu, o nebu i njegovu gibanju; gdje je stvoren
Adam, o raju, o vjetrovima, o potresu u Siciliji; zato leti Sunce
preko neba; o planetima i njihovoj naravi, o Mjesecu i repati
cama; o tuci, o padanju krvi, aba i crvi s neba; tko mui due
u paklu itd. itd.
Koliko se ta knjiga tie naega pitanja o vremenu, stoji sa
svim na stanovitu prijanje knjige. Ne uputa se jo u proricanje
vremena za pojedine dane u sunanoj godini, ali je osvjedoena,
da planeti odredjuju vrieme i promjene njegove.
3.
Tvrda vjera, da je u poloaju planeta prema Zemlji i jednoga

prema drugomu nadjen klju, koji rjeava sve tajne ivota i pri
rode, koji otvara vidik i u budunost, izazvala je u svezi sa svag
danjom potrebom poznavati promjene vremena elju, da se razlicne
mogue konstelacije planeta i Mjeseca unapried odrede, pa da se
znaenje svake konstelacije za vrieme raztumai. Iz ove je tenje
niknula osobita vrsta meteorologike jako razgranjene literature,
kojoj emo glavne zastupnike upoznati. Ovi su dostigli vrhunac,
lutajui krivim putevima.
Sve, to su stari Grci i Rimljani o z n a k o v i m a v r e m e n a
sabrali i to je zabiljeeno bilo u spisima Teofrasta, Arata, Ptole-
meja, Vergilija, Nigidija, Figula i Avijena, sve to su tomu dodali
Arapi na poetku srednjega vieka, prelo je preko arapskih i i-
dovskih uenjaka u paniji medju zapadne kulturne narode u Evropi.

Ne treba tek spominjati, da su najglavniji znaci vremena kod sviju
k o n s t e l a c i j e z v i e z d a i p l a n e t a , a k tomu dolaze jo razlini
znaci iz a t m o s f e r e s a m e i iz i v o t a i v o t i n j s k o g a i b i -
l i n s k o g a . Sva arapska djela iz onoga doba, to se bave astro
logijom, imadu poseban odsjek o z n a c i m a v r e m e n a .
Negdje u 14. vieku sakupio je nama nepoznat uenjak sve te
znakove vremena, pa je po njima nainio neku vrstu prirune knjige
za proricanje vremena. Ta je knjiga ugledala svjetlo g. 1485. u
Veneciji na latinskom jeziku: Naslov joj j e :
Opusculu repertorii pronosciton in mutationes aeris tarn via
astrologica qm meteorologica uti sapietes experientia comperientes
voluerunt pqm utilissime ordinatu incipit sidere felici primo
prohemius".
Ona je bila namienjena uenjacima i izazvala je cio niz slinih
na latinskom jeziku pisanih knjiga. Spominjemo samo djela Gratu-
rolus-a, Niphus-a, Camerarius-a, Tartaglie, Mizauld-a i dr.
Iz tih su djela za iru publiku i osobito za seljaka u kratko
vadili upute na narodnom jeziku, kako da unapried sazna vrieme,
i tako postadoe knjiice, koje su se osobito po njemakom narodu
i oko njega silno razirile. Razliita su imena dobile te knjiice.
Najprije bijahu knjiice o vremenu (Wetterbchlein)", onda Se
ljaka praktika ili knjiica o vremenu (Bauern-Practica oder Wetter-
Bchlein)" ; kasnije opet Praktika" ili Prognostika" i na koncu
stoljetni kalendar".
Prva knjiica o vremenu" izila je g. 1508. na njemakom
jeziku. Ve se na obirnom naslovu kae, da e po njoj svaki, bio
uen ili neuk, iz prirodnih znakova sasma tono saznati promjenu
vremena; da je izvedena i osnovana na pravilima veleslavnih"
astrologa, koja su se izkustvom potvrdila.
Neki Leonhard Reinmann u uvodu, pisanom stihovima, pri
znaje se piscem po nalogu grofa Vuka u Getingu. Na 12 strana u
etvrtini dolaze sada po gore iztaknutim naelima sakupljeni znaci
vremena, a zavruje se sa nekoliko liepih seljakih pravila o vre
menu", kakovih je veliki broj i danas jo u hrvatskoga naroda.
Zanimljivo je, da se knjiica ivo opire ve onda utvrdjenoj vjeri
njemakoga seljaka, kao da Mjesec utjee na vrieme, pa mu se s toga
ruga. Koliko je vriedila ljudima ta knjiica u ono vrieme, neka svje
doi injenica, da je same god. 1510. izila u 5 razlinih izdanja!
Ne vie po prirodnim znacima", koje itamo iz poloaja zviezda,

iz pojava na nebu i ivota ivotinjskoga i bilinskoga, nego po sa
svim novim znacima ui proricati vrieme druga isto tako kratka
knjiica, koja je nikla gotovo u isto vrieme. Zove se Seljaka
praktika ili knjiica o vremenu". Nikla je poetkom 16. vieka
valjda u vicarskoj. U izdanju Baselskom od g. 1517. spominje se
kao pisac star i poboan mu Heyne von Ure", koji si je na sv.
Gotbardu sagradio kapelicu i kolibu i komu da je ovu praktiku"
naviestio angjeo Rafael.
Osnovom joj je opet prastaro s u j e v j e r j e , koje je ivjelo
u raznib naroda, to su ma i razdaleko obitavali, te je kasnije pri
milo i kransko rubo. Po tom su vjerovanju 12 noi od boica do
sv. triju kralja odlune za vrieme u cieloj sliedeoj godini i to tako,
da je prema vremenu svakoga od ovib 12 odlunib dana vrieme
jednoga od sliedeib 12 mjeseci. U nekim je krajevima odluno 12
dana pred boiem, a drugdje opet prvib 12 dana iza nove godine.
Gotovo svagdje pako osobito je vano za pogadjanje vremena vrieme
u badnjoj noi. Ovo prastaro vjerovanje iz poganskoga doba pre
neseno je na boinje vrieme, jer boi pada ba u doba zimskoga
solsticija, kada su poganski narodi slavili velike svetkovine.
Knjiica se poinje sa poglavljem: Kako e poznati vrieme
itave godine o boicu". Najprije po badnjaku". Tu se sada pri
povieda: Ako je badnja veer i no vedra, bez vjetra i kie, rodit
e godina dosta vina i ita; bude li kiovito i vjetrovito, znak je,
da e biti malo ita i ne mnogo vina. Pue li vjetar s iztoka, crkavat
e svakovrstna marva; pue li zapadnjak, oboljet e kraljevi i ve
lika gospoda, pak e ih naskoro pokositi smrt; duva li vjetar sa
sjevera, raduj se, jer e doi plodna i blaga godina, a pue li jug,
on je znak svagdanje bolesti i jauka".
U ovom genre-u ide sada dalje. Prema tomu, da li boi pada
na nedjelju, ponedjeljak . . . subotu, odredjuje se obeniti karakter
vremena u sliedeoj godini. Sada tek dolazi prava seljaka praktika,
koja pazi na 12 dana poevi od 1. dana boica do sv. tri kralja i
po vremenu svakoga od ovih dana odredjuje vrieme mjeseca, koji
mu pripada. Zatim dolaze znaci, koji se veu o izvjestne dane u
mjesecu i nekoja seljaka pravila, n. pr. sja li sunce na dan sv.
Urbana, bit e vino dobro ; pada li kia, bit e zloesto. Kie o du
hovima riedko su kada dobre. Koncem svibnja cvate hrast; uspije
li cviet, znaj, da e biti mastna godina. Imade onda jo pravila,
koja se veu o dan sv. Jakova, o Mjesec, i na koncu 12 dana

udesa". Sjaj Sunca na te dane odluivao je ne toliko o vremenu,
koliko o izvanjim prilikama ljudskoga ivota; isto tako i vje
trovi od 12 noi*.
No dosta o toj udnoj knjiici! I ovi su primjeri dosta, da
pokau, kuda je zalutao duh ljudski. Pa i ta je knjiica tampana
bar toliko puta, koliko i ona prije iztaknuta!
4,
Ako je mogue, jo su dalje ili u ludosti zastupnici meteoro

logieke literature, koje emo sada spomenuti. Sve se dosadanje
knjiice nisu ba vezale na ovu ili onu godinu, nego su davale
svietu obenita pravila, po kojima toboe moemo proricati vrieme
u svakoj godini. Drugaije su knjiice, koje se zvahu P r a c t i c a "
L : P r o g n o s t i c a". U njima se najprije javljaju, kao i danas u ka
lendaru, najvaniji astronomiki pojavi, koji e se u toj odredjenoj
godini na nebu javiti, no glavna im je svrha, 4a na temelju medju-
sobnoga poloaja planeta i poloaja ovih prema stajaicama i Zemlji
odrede vrieme za pojedine mjesece i dane te godine ! Idu jo i dalje.
Zlosretni aspekti planeta znali su nagovietati i rat i skupou i
kune bolesti itd.
Najprije se javila literatura ove vrsti u Italiji, gdje je koncem
15. vieka najvie evala; zatim se presadila u Njemaku, gdje je za
16. vieka izilo bar 500 ovakovib prognostika" za odredjene go
dine. Najvie je evala u desetgoditu od 1586.1596., u kom ih je
izilo ne manje nego 140 ! Za samu godinu 1590. izilo ih je 19
komada! Moemo dakle zaista rei, da su ljudi mudrost" tih knji
ica, obino su imale 12 listova u etvrti upravo gutali. Pisci
su im obino sveenici, uitelji i lienici, koji su i svoje lieenje
udeavali prema aspektima planeta. Osobito se iztie franaki sve
enik Juraj Caesius, koji je od g. 1561.1601. za svaku godinu
sastavljao ovakove prognostike. Primjera radi spominjemo ovdje
njegov Prognosticon Astrologicum oder teutsche Practica", to ju
je sastavio za godinu 1580. svomu gospodaru knezu Jurju Fridriku,
markgrofu Brandenburkomu, da mu bude sretno vladanje.
Pjeva najprije slavu astrologiji, koja po knjigama Salamuno-
lgil.';.Signa et Prodigia praenoscit eventusque tempestatum et tem-
porom* ; upozoruje na ..sunanu pomrinu u znaku Lava i stavlja

onda prognostica" za pojedine mjesece g, 1580.
: N . pr. za travanj g. 1580. pie:- :;\--]*\ ;xr j r - r ; > < v - - j j . ' M r . y n . J T v
- O K y : Travanj mi je dosta sumnjiv, i donosi dosta nestalno i runo
vrieme. Osobito pazi na 2., kakovo e grdno aprilsko vrieme donieti
sa vjetrom, hladnom kiom i sniegom. Ali 4., 5., 6, opet temperi-
rano, no mraz. Dne 1 7 . , 8 , 9. zalazi danica sa velikom zviezdom u
f
psu (Sirius) i hum ero sinistro Orionis, pa i pleiadibus i hyadibus,

a padaju na to vrieme i drugi aspekti, koji znae vjetrovito runo
vrieme, tuu i kodljivu zimu; no jer je dan dui, naskoro se tem-
perira do 11. i 12., ali nema trajnosti itd."
Nekakva se lukavost u proricanju ipak opaa, koja bi se jo
vie iztakla, da smo prognozu za cieli travanj priobili: cio sviet
je i onda poznavao nestalnost vremena u travnju, nju iztie
jasno i prognoza.. . 1 4 ;
Oevidno je, da se ovakova proricanja nisu mogla potvrditi,
pak se ovjek u udu mora pitati, kako nisu odmah prvih godina
izgubila sav kredit, nego su ba protivno poplavila literaturu?
r i ) , f ! ! Kak' se to moglo dogoditi, neka nam raztumai ovaj osobito
:
zanimljivi sluaj.\r^si
Profesor matematike u Tbingenu, Ivan Stffler, inae mu
dosta zasluan za astronomiju, napisao je g. 1518. panjolskomu
kralju Karlu L h- kasnijemu caru Karlu-Mir"^- prognostikon"ifi;u
kojem mu je naviestio, da e g. 1524. biti obi potop svieta, jer e
s e s | f godine pokazati konjunkcija triju planeta, Saturna, Jupitra i
Marta u zvjezditu Riba. Proroanstvo glasovitoga toga mua pobu-
pilo je silnu senzaciju po itavoj Evropi. Zabrinuli se i car Karlo i
njegov dvor, jer su drugi astrolozi potvrdili proroanstvo, Najueniji
mu u panjolskoj Petar Martyr (f 1525.) rekao je, da nesrea
ne e biti tolika, ali sastanak onih 3 planeta mogao bi biti uzrokom
velikomu neredu u svietu. Car se nije umirio. Okoli njegov umoli
ne manje uenoga Talijana Augustina Niphus-a, da razlozima opro-
vrgne Stfflera. On to uini u latinskoj knjiici, koja se zavruje
rieima: cum oaelestes causae sini levs, non enim solaribus
eelypsibus,i sunt i ; porroborataei tati meteorologica signa nee adsint,
nec adesse, possint, diluvium aut nullum futurum esse, aut esse
secundum modum loquendi meteorologicorum, qui diluvium dicunt
imbrium excessus, non au tem humani generis destruetionem"* Gm
se i prvi ministar umirie.. No general grof Rango, revan astrolog,
pobojao se, da e car sada posvema zaboraviti na spaavanje svoje

vojske, koja se imala prema osnovi Rango-voj povui na najvie
vrbunce bregova, pa naputi drugoga talijanskoga uenjaka Michaela
de Petra Saneta, da napie protuspis, u kojem se potvrdjuje proro
anstvo Stfflerovo. Strah je od potopa bio u cieloj Evropi toliki,
da je mnogo svieta silo s uma. Svatko je mislio, kako da se spase.
Koji su bili kraj mora i rieka, sve su prodali i pobjegli u brda.
Drugi n. pr. predsjednik Biaise d'Auriol u Toulouse-u sa-
gradie si arhu, da sebe i svoje spase. Martin Luther pripovieda,
kako si je naelnik u Wittenbergu Hendorf na tavanu svoje kue
pripremao sprave za spaavanje, ali si je dao gore dovui i bavicu
piva, ,,um wenigstens einen guten Trunk zu haben, wenn die
Sndfluth kme".
Sve se to sbivalo godin Spasa 1518.1524. !
Napokon eto zlosretnoga veljae g. 1524., kad je trebalo da
ponu silni pljusci od kia, koji e potopiti sviet. Gotovo u svim
zemljama bilo je nebo vedro, a vrieme liepo, kia je tek gdjegdje
padala, a potopa nije bilo !
Sto bi sada oekivao ovjek? Astrologija je za uviek propala,
nitko iv joj ve ne vjeruje; prorok Stffler izgubio je svu svoju
slavu, sretan, da je iv utekao napadajima svjetine. Od svega
toga ne bijae nita. Ba protivno : Astrologiju su na svim stra
nama izpriavali, a Stffler postao je jo slavniji mu !
Evo kako se zbilo to gotovo udo po Moehsenu : Kaludjeri
postie i molie vie nego obino, pak pripisivahu sebi uspjeh.
Ueni teolozi, koji su poneto naginjali na astrologiju, nadjoe u
svetom pismu, kako je Noah-u obeano, da vie ne e nikada biti
potopa, i sada tek shvatie astrolozi, zato arabski drugovi njihovi,
koji bijahu tako slavni i ueni, po vie puta prorekoe potop, ko
jega ne bijae; udo je bilo to vee, to su na nebu stajali znaci,
koji bi morali biti uzrok potopu, pa ipak ga na spas ovjejega
roda ne bijae. Povjestniari ipak ne htjedoe priznati, da su oni
znaci uzalud na nebu bili i zabiljeie kod g. 1524., da su astrolozi
po mnogim sastancima planeta u Ribama htjeli proreci potop: -no
to da se ima smatrati znakom seljake bune, koja je odmah slie-
dee godine buknula."
Svi su dakle kuali da izpriaju astrologiju i Stfflera, a nitko
nije ni pomislio na to, da ovakova prognoza vremena nema nika-
kova temelja. Zaista velika zabluda ovjejega duha !
Zadnji proizvod jamano zadnji za sve viekove ovoga

lutanja u meteorologiji bila je knjiga, koja je jo danas u najirim
slojevima mnogih naroda dobro poznata uz ime s t o l j e t n i k a
lendar".
Kako emo mu ostanke jo danas nai u svim gotovo kalenda
rima, koji su namienjeni puku, bit e dobro, da se i tom zabludom
ovjejega uma pozabavimo, traei joj podrietlo i osnove.
Stoljetni kalendar moemo smatrati njemakim produktom,
ako mu i nije temeljna misao originalno njemaka. Svietu je tako
omilio, da je na njemakom jeziku doivio preko 220 izdanja, a zna
se za stalno, da je preveden na ruski i eki jezik, a od Niemaca
preao je i u nae hrvatske krajeve, gdje jo i danas ima ljudi,
koji u velike ciene meteorologiku nauku stoljetnoga". TJ zapadne
narode nije preao, jer su oni na istom temelju gradjenih knjiga
ve prije imali.
Na naslovnom listu prvih izdanja stoljetnoga" nai e kao
pisca zabiljeena tajinstvenoga D. M. K. A. K. L. Danas se
znade, da je to : Dr. Mauritius Knauer, Abt des Klosters Langheim.
Opat je svu svoju dokolicu proboravio u modroj kuli", maloj zvje-
zdarni na zidu svoga samostana, i tu se je bavio matematikom i
astrologijom. Tu mu je jamano i niknula prva misao, da sastavi
svoj novi kalendar. Dao mu je naslov: Calendarium Oeconomicum
Practicum Perpetuum" i dovrio je rukopis g. 1654. Na naslovu u
njemakom jeziku dodaje : ili vjeni kuni kalendar, Iz kojega
e svake godine saznati vrieme, pa po tom uspjeno i koristno
urediti obradjivanje vinograda i polja, prepoznati nerodne godine i
nudi, koja prieti, mudro izbjei. Udeen za franaku zemlju i sa
mostan Bamberg". Premda je Knauer taj kalendar tek u ruko
pisu samo znancima dielio, iziao je u brzo na toliki glas, te su ga
znanci gotovo prisilili, da ga na korist naroda" tampa. Jo prije
smrti njegove (god. 1664.), vele, da je bio tampan, ali se nije
sauvao ni jedan otisak. Kasnije je preuzeo izdavanje njegovo
Cristoph von Hell wig, lienik negdje u Thringenu. On ga je sam
bar 40 puta izdao !
Temeljna je misao Knauerovu vjenomu kalendaru ova. Po
Ptolomejevom sustavu ima na nebu 7 planeta: Saturn, Jupiter, Mars,
Sunce, Venus, Merkur i Mjesec. Ovi planeti odredjuju redom ka-
rakter pojedine godine po svojstvima, to su im prisili ve astrolozi

staroga vieka. Godina se rauna od proljetnoga ekvinokcija. Svake
dakle godine vlada" po jedan od onih 7 planeta i prema njemu
se ravna u obe" vrieme te godine. Po tom je oito, da moe glede
vremena biti samo 7 razliitih godina, kako evo sliedi: 1) S a t u r n
je hladne naravi i neto premalo suh; 2) J u p i t e r je vlaan i
topao, srednji i zraan ; 3) M a r s veoma vru (vatren) i suh ;
4) S u n c e . Taj je planet" srednje dobar (podobar), topao i suh;
5) V e n u s vlaan i topao, ali manje nego Jupiter; 6) M e r k u r
je naravi promjenljive i nestalne . . . hladan i suh; 7) M j e s e c je
hladan i vlaan, no ipak pri tom neto malo topao.
Prema tomu se naelu sada u obenitim izrazima opisuje
vrieme svake od ovih 7 godina, gdje djelomice utjee i vladar pre-
djanje godine, zatim napose vrieme svakoga proljea, ljeta, jeseni
i zime; dolaze obeniti podatci, kako e kada roditi ito i vino, o
gamadi i bolestima. Sada tek dolazi glavni dio stoljetnoga", naime
partikularno vrieme" za svaki pojedini mjesec u godini, kako ga
aliboe nalazimo jo i danas u svakom pukom kalendaru n. pr. i
u naoj Danici". Za godinu, u kojoj vlada Sunce (kao stoje n. pr.
g. 1891.), kae Knauer (vidi Danicu 1891. str. 175.):
T r a v a n j iz poetka mrzao, 4. liep i topao, 8. vjetar i nagao dad
(Platzregen = pljusak), 9. do 11. liepo toplo, potlam vihor s grmlja-
vieom do 23., za tim otar zrak, 25. jako hladno i mutno, 30. oblano.
Poredimo li s tim vrieme, koje smo zaista doivjeli u travnju
iste godine, nai emo odmah netemeljitost ovih podataka. Za Berlin
n. pr. iste godine pokazuje travanj ovo vrieme: Hladno i mutno
vrieme sve do 27., a dalje toplo. Proreenih pljusaka, oluja i grmlja
vina nije u obe ni bilo. Snieg je padao dne 1. i 2., a kia svaki
dan od 7. do 20. i dne 30.
Uzmemo li meteorologicke biljeke drugoga kojega grada, nai
emo opet druge podatke.
Na koncu stoljetnoga" nai emo jo neto o vladanj u pia
neta u pojedinim godinama", o nesretnim danima, kakovih je u
svakom mjesecu" i na koncu o kovinama i kamenju", kako pri
padaju pod pojedine planete.
Ako smo dakle odredili n. pr. za stotinu godina red, po kojem
se u vladi izmjenjuju spomenuti planeti, moemo na malo stranica
(prvi stoljetni kalendari imali su zaista samo 88 do 96 strana)
odrediti vrieme za itavo stoljee - ako je istinit klju, po kojem
smo ga nali. No u tom aliboe nema ni trunka istine, o em smo

danas jamano svi uvjereni, koji iole motrimo i prouavamo prirodu.
Ime stoljelni kalendar" nema po tom toga znaenja, da se
nakon sto godina povraa isto vrieme ; po sustavu Knauerovu mogao
bi isto tako sastaviti i dvjestaljetni itd. kalendar, zato je Knauer
svomu kalendaru i nadjenuo ime vjeni kalendar", dok je u istinu
samo 7-godinji.
Knauerov stoljetni" prokrio si je put iz Njemake na jug i
iztok. Zapadni su narodi, Talijani, Francezi i Englezi, ve prije
imali, a donekle imadu jo i danas svoje vlastite Knauere", pak ih
nisu trebali uzimati od Niemaca.
Spominjemo samo kod Talijana: Almanaco Perpetuo, to ga je
jur g. 1593. izdao Rutilio Benincasa. Po njegovu se sustavu planeti
nakon 4 x 7 ==28 godina istim redom povraaju u godinjoj vladi;
za god. 1686.1713. tee red ovako: Sunce, Mars, Merkur, Jupiter,
Venus, Sunce, Mjesee, Mars, Merkur, Venus, Saturn, Sunce, Mjesec,
Merkur, Jupiter, Venus, Saturn, Mjesee, Mars, Merkur, Jupiter,
Saturn, Sunce, Mjesec, Mars, Jupiter, Venus, Saturn. Osim toga se
Benincasa jo obazire i na utjecaj drugih nebeskih znakova i kon
stelacija na vrieme.
U Francuzkoj je bio najglasovitiji prorok Maistre Mathieu
Laensbergh". I danas jo izlazi u svim gotovo gradovima Francuzke
mnoina kalendara, koji donose proroanstva vremena pod ovom
starodrevnom i popularnom firmom. U novije mu se vrieme javie
dva konkurenta: Mathieu (de la Drme) i Raspail, koji i danas
jote izdaju svoje kalendare.
Pisci dakako ni sami nita ne vjeruju u svoja proroanstva :
glavno im je izrabljivanje jedne od najteih i najdublje usadjenih
zabluda ovjejega uma zablude, htjeti na godinu dana unapried
znati vrieme po poloaju i utjecaju zviezd.
Ta silna zabluda ve je dodue prilino jenjala; sasvim e ju
iztriebiti samo kola, kojom prava nauka prodire u sve ire slojeve
naroda. Danas jo stoji prilino vrsto u neukoga svieta vjera u
stoljetni kalendar i u utjecaj Mjeseca na vrieme, ova posljednja
ne dodue onako, kako ju kuaju narinuti svietu nai moderni pro
roci poput Overziera i Falba, ali bar u toliko, da se s mienom
Mjeseca mienja i vrieme.
Rud. F a l b n. pr. zove svaki dan, koji pada u doba m l a d j a i
p u n o g a Mjeseca (utapa), kritinim danom", i tvrdi, da e se onih
dana negdje dogoditi neto osobito: prolom oblaka, oluja u zimi.

nesrea u rudniku, vibar, poplava i si. Takovim se pojavima treba
nadati o kritinim danima. Nu poto se po njegovom miljenju
mogu ovaki pojavi javiti i tri dana prije kritinoga i tri dana poslije
njega, a Mjesec u svemu treba 28 dana, da obidje jedan put oko
Sunca, jasno je, da je Falb od ovib 28 dana ba polovicu t. j .
njih 14 obteretio ovakovim pojavima. Po vjerojatnosti emo dakle
morati ve zakljuiti, da e poprieko od dva onakova pojava zaista
jedan pasti na jedan od kritinih dana i njihove pratnje. Da uz
ove z g o d i t k e " stoji isto toliki broj n e z g o d i t a k a", to se
jednostavno ignorira. Nu P e r n ter, sada ravnatelj meteor olokog
zavoda u Beu, dao se je na muni posao, da potanko izpita Falbovo
miljenje, i naao, da se dodue svi ti pojavi zbivaju o kritinim
danima, ali ba i s t o t a k o e s t o i o nekritinim danima t. j .
miljenje Falbovo nema nikakova temelja.
Tim jo nauka nije rekla, da Mjesec n i t a ne utjee na vrieme;
pae sva je prilika, da utjee ; nu ako u obe utjee, u em je taj
utjecaj, toga sada jo ne znamo, ini se po najnovijim iztraivanjima.
da utjee Mjesec nekako na razpored uzdunoga tlaka. Moda utjee
na staze, kojima udaraju cikloni, a moda neto i mienja smjer
obene cirkulacije. Prema mjestu, o kojemu se radi, bio bi i nain
utjecanja drugaiji. Nu ti mali i neznatni utjecaji Mjeseca danas su
tek slutnje i nita vie!
Malo po malo nestat e i ovih zadnjih ostanaka silne za
blude, koja je u velike paila razvitku prave naune meteorologije.
Tomu imadu da pripomognu svi naobraeni slojevi naroda, a to e
moi uspjenije, kad upoznaju tonije bit zablude same. U tom
smislu moda nije suvina bila ni ova obirnija crtica o njoj, koje
inae ne bi bila zavriedila.
6.
Odvrnimo misli nae od alostnih slika ovakovih zabluda mi

ljenja, pa se obratimo neto utjeljivijoj slici naih dana! to da
nanja nauka meteorologika zna o p r o b l e m u p o g a d j a n j a ili
prognoze vremena?
Tko je proitao pomno predjanja dva lanka, a osobito osmi
o vrtlozima u uzdunom oceanu i njihovomu odnoaju spram pro-
mjeiia vremena u Evropi, jamano je i sam ve uhvatio glavnu

misao o dananjem stanju ovoga pitanja.
U nauci o vremenu lako emo razluiti tri glavna problema:
Prvi i najglavniji je, da se izpitaju uzroci, zato se mienja tlak uz
duha u naim krajevima onako, kako pokazasmo u osmom lanku,
zato postaju cikloni, antieikloni, klinovi, sedla i t . d. u uzdunomu
oceanu? Kad bi znali odgovor na to pitanje, imali bi odmah i po
uzdan odgovor na drugo pitanje: po kakovim se zakonima razvijaju
pojavi vremena u svakoj od ovih tvorba u uzdunom oceanu. Dje
lomice je nauka to pitanje zaista rieila: zna se za ciklone i anti
ciclone, kako se u njima razvija vrieme, kad se negdje u uzdunom
oceanu pojave. Manji je ve uspjeh za ostale oblike isobara. Kakovo
vrieme sobom nosi klin ili sedlo ili lieb, to jo nije posvema izpi-
tano. A b e r c r o m b y , koji je nedavno mlad umro na veliku tetu
meteorologije, izpitao je to pitanje tek za Englezku, a pokazalo se,
da rezultati njegovi esto veoma slabo pristaju za drage zemlje.
Dakle izlazi za nauku nova zadaa, da tono izpita na temelju
mnogogodinjega opaanja, u kakovu su snoaju pojedine vrste
isobara spram vremena u svakoj zemlji. Tu e zadau nauka tek
rieiti u blioj budunosti. Kad bude ovo pitanje za sve krajeve i
zemlje naega umjerenoga pojasa potanko rieeno, onda e moi
nauka za svaki kraj po isobarama u odredjenom asu rei, kakovo
je ondje bilo vrieme u tom asu, za koji vriedi sinoptina karta.
Nu sada tek dolazi na red obratni problem: Ako u odredjenom
asu znademo pojave vremena, mogu li kazati, kako e se ti pojavi
dalje razvijati? A to je ba pravi problem o pogadjanju vremena.
N. pr. Jutro je liepo, na nebu se javljaju cirrusi i barometar po
inje padati. Kakvo e vrieme doi? Ili: Posljednje je noi bio na
Irskoj ciklon, danas je u jutro na Walesu kakovo e biti danas
vrieme u Velikoj Britaniji?
Ova dva primjera nam ujedno pokazuju, da moramo dobro
luiti dvie vrste prognoze vremena: 1. prognozu ovjeka, koji uz
svojih nekoliko instrumenata, osobito barometra, na svom mjestu
moe samo gledati nebo nad sobom i po znacima na nebu i gibanju
barometra pogadja vrieme zvat emo to l o k a l n o m p r o g n o z o m ;
i 2. prognozu ovjeka, koji sjedi u centralnom zavodu, pa prima
silesiju brzojavnih viesti sa svih strana svieta nekoliko stotina kilo
metara naokolo o pojavima vremena u cielom tom podruju i na
tom temelju sastavlja u odredjenim razmacima vremena n. pr.
svaki dan u jutro u 8 sati po jednu s i n o p t i n u k a r t u . Zovemo

ju o b e n a p r o g n o z a , jer vriedi za velika podruja itave zemlje.
Prvi je nain pogadjanja kud i kamo stariji i na njegovu su
se temelju razvila u svih naroda nekoja pravila za vrieme ili bolje
z n a c i v r e m e n a , o kojima je ve bilo govora. On je i obiniji, jer
je razmjerno malo ljudi, koji e moi na temelju sinoptickih karata
pogdjati vrieme. Izlaze dodue u velikim novinama sada svaki dan
telegrafiki izvjetaji o vremenu na velikom teritoriju, i po njima
bi si mogao napokon svaki itatelj nainiti i sam sinoptinu kartu,
nu svakako je malo ljudi, koji danas to rade. Velika masa nao-
braenih ljudi, koji prate pojave vremena, slabo se danas jo obazire
na ove telegrafike izvjetaje, da po njima pogadja vrieme, i zato
je jo uviek mjesta pogadjanju vremena na dotinom mjestu. to
se moe u tom da postigne i to to pogadjanje vriedi ?
Sviet danas jo dosta misli, da mjestne prilike jako utjeu na
pojave vremena, pak ih i mienjaju, te mu se ine prognoze vremena
za itave zemlje neumjestne i neopravdane. Nije tako ! Kad pomno
izpitujemo, u em mjestne prilike mienjaju obeni karakter vremena
na velikom teritoriju, nalazimo, da ih gotovo i nema. Istina je :
blizina velikoga mora i velikih gora, koje su tako visoke, da se
opiru obenim velikim strujama u naoj atmosferi, utjeu silno na
vrieme. Nu ba je tako i to istina, da mjestna formacija tla n. pr.
pojedini, makar i visoki bregovi, nizovi breuljaka, mala jezera,
ume, doline i t. d. ne mogu velike pojave u naoj atmosferi gotovo
nita mienjati : struje, vrtlozi i t. d. prolaze preko njih, a da ih ovi
nita ne odklanjaju. Jasno je dakle, da obeni karakter vremena ne
mogu promieniti. Ako n. pr. obena velika struja sobom donosi,
da temperatura uzduha raste, rasti e ona svagdje na velikom teri
toriju; mjestne prilike uinit e tek to, da e na jednom mjestu
neto jae, a na drugom neto manje porasti. Uprav je tako, ako
obena velika struja sobom nosi padanje temperature : temperatura
e zaista na itavom velikom teritoriju padati, negdje jae, drugdje
manje. Nosi li obeni karakter vremena sobom kiu, bit e kie
svagdje, nu prema mjestnim prilikama neto vie ili manje. U naj
novije vrieme to potvrdie iztraivanja o istodobnom vremenu u vi
carskoj, Wrtembergu i Bavarskoj. Pokazalo se je, da je vrieme
gotovo uviek u svim trima zemljama bilo u isto doba ili suho ili
kiovito. Zato ? Jer je nad tim zemljama redovno struja uzduna,
koja daje vremenu svagdje isti karakter, pa se ne mogu da iztaknu
nz to sitne prilike mjestne : obeni ih karakter vremena odmah

izbrie. Dogodi li se kadkada, da nema tih velikih struja u uzdunom
oeeanu, onda se dakako mogu izticati ove sitne mjestne razlike. TJ
mjestima, koja ba nisu razdaleka, mogu postati razlike u tempe
raturi i vlagi uzduha neposredno nad njima. Ove su razlike opet
povod, da je i tlak uzduha dosta nejednak ; taj nejednaki tlak
moe izvesti lokalno strujanje uzduha, a uz te se struje moe do
goditi, da se kondenzira u njima i vodena para, pa se jave zaista
male oborine lokalne. Nu u ovakim prilikama nema mjesta ni
lokalnom pogadjanju vremena: nema toga, koji bi n. pr. mogao
pogoditi, gdje e i kada e padati ovakove kie. Savjestan e po-
gadja vremena u takim prilikama rei, da je vrieme neizvjestno i
nesigurnoga karaktera.
Iz ovoga razlaganja izlazi, da se i lokalna prognoza vremena
mora da oslanja o sinoptine karte ili telegrafike izvjetaje velikih
novina o vremenu. Znamo li n. pr. po ovakovoj karti, kakovo je
vrieme u zapadnoj ili sjevero-zapadnoj Evropi, gdje su minima i
kamo idu, moi emo odrediti po onomu, to je reeno u osmom
lanku, kaki e biti obeni karakter vremena u najbliem vremenu.
Nu po tom ne smijemo zakljuiti, da lokalna motrenja za pro
gnozu nemaju nikako ve vriednosti.
Tko na svom mjestu due vremena motri, pa je ve odredio
srednju temperaturu svoga mjesta za cielu godinu i godinje dobi,
srednji tlak uzduha i glavne vjetrove svoga mjesta, moi e odrediti
iz tih opaanja uz koje je odklone od srednje temperature i srednjega
tlaka uzduha suho vrieme, a uz koje je mokro. Doi e lako do
ovih obenih pravila:
1. Uz toplo vrieme u zimi je uviek ee i vie oborine nego
uz hladno. Ljeti je ba obratno. 2. Ljeti i zimi su u nas juni i
zapadni vjetrovi oni, koji nose kiu, a uz sjeverne, iztoene vjetrove
ide u najveoj mnoini sluajeva suho vrieme. 3. Vjerojatnost je
za kiu tim vea, im je nii barometar, a tim manja, im je vii.
Na te se tri toke mora da obazire svaka lokalna prognoza
vremena i u svakom posebnom sluaju mora ocieniti, koliko utjee
svaki od ovih triju faktora. Nu da moe odrediti, kad je temperatura
previsoka ili prenizka, kad je tlak uzduha previsok ili nizak, treba
da uz svoje instrumente: termometar, barometar i vjetrenjau,
koji mu pokazuju toplinu, tlak uzduha i smjer vjetra u onom asu,
poznaje i s r e d n j e v r i e d n o s t i tih elemenata za svoje mjesto.
Od svih triju instrumenata mu je za pogadjanje vremena ipak

najvaniji b a r o m e t a r ili u nae dane b a r o g r a f , koji nam biljei
neprestano, kako se mienja tlak uzduha. Kako se sada ve dobivaju
dobri barografi za dosta malu cienu, sva je prilika, da e ovi sve
vie zamjenjivati barometre, a tim bi pogadjanje vremena postalo
jo pouzdanije. Vriedno je s toga da ovdje kaemo, to vriedi baro
metar za lokalnu prognozu vremena. Barometri obino imaju jo i
danas napise, koji da pogadjaju vrieme. N. pr. Liepo", Stalno",
Promjenljivo", Kia", Vihar" i t. d. Ti napisi vriede veoma malo,
kad znamo, da je vrieme u o b e uz visok tlak uzduha suho i liepo
i tiho, a uz nizak tlak, nemirno, mutno i kiovito. Nu ima dosta
sluajeva, kad nas ovo obeno pravilo prevari, pa u tim prilikama
oni napisi nita ne vriede, rekao bih pae, nestrunjaka zavaravaju.
Bilo bi mnogo bolje, da ih na nijednom barometru nema i mi pre-
poruamo naim itateljima, da si kupuju barometre bez tih napisa.
Mnogo je bolje, ako si zabiljeimo na njemu srednji tlak uzduha
naega mjesta, da po tom odmah opazimo, za koliko je u asu,
kad barometar gledamo, tlak uzduha vei ili manji od srednjega.
Za prognozu vremena nije odluno, kolik je ba tlak uzduha,
nego mnogo vie okolnost, da li barometar p a d a ili r a s t e . Vidjesmo
naime, da barometar pome padati, im nam se primie ciklon i
sveudilj pada, dok nije prola sredina ciklona i od toga asa po
novno raste. Padanje nam barometra dakle pokazuje u tom sluaju,
da nam se primie ciklon, a mi znamo, kakovo nam vrieme nosi
prednja strana ciklona. Dizanje barometra na stranjoj njegovoj
strani opet pokazuje poznate nam pojave razvedrivanja, a naglo
dizanje na toj strani oznauje velik gradient, dakle i jak vjetar ili
nemirno vrieme. Ako nam se pako primie anticiklon, barometar
e se poeti polako dizati, jer u anticiklonu isobare nisu na gusto
poredjane. Die li se u tom sluaju barometar polako, znak je to
liepomu vremenu. Ostane li barometar u stalnom anticiklonu due
vremena najednak, znak je to suhomu vremenu, jer anticiklon to
sobom nosi. Padanje i dizanje barometra dakle u prvom redu vriedi
za pogadjanje vremena. Nikad ljepega ni lakega naina prognoze,
kad bi to dizanje i padanje barometra bilo pouzdan znak vremena,
to dolazi k nama. Nu to na alost nije. Netom opisani pojavi u
ciklonima i anticiklonima mogu se smatrati tek pravilnim pro
mjenama barometra, uz koje se vee doista vrieme, koje moemo
pogoditi. Nu ima i takovih sluajeva, u kojima dizanje i padanje
barometra nije u svezi s dolaenjem i odlaenjem ciklona i anti-

ciklona, pa zato nas barometar na oko vara. Velimo izricno na
oko, jer kad ovjek tono proui ostalih pet vrsta isobara, nalazi,
da mora da bude tako. Dodje li n. pr. sekundarna depresija do nas,
donosi nam kiu uz rastui barometar i iztoni vjetar. Razvije li
se, dok prolazi kraj nas glavni ciklon, njemu o boku sporedni
ciklon, postaju pojavi vremena ve zamreniji i kia zna padati uz
rastui barometar i zapadni vjetar. Taj je pojav za osamljenoga
motritelja tek dokaz, da se u glavnomu ciklonu zbiva neto neobinoga
i nepravilnoga; to se zbiva, to mu mogu pokazati tek sinoptike
karte i u njima e jamano nai prema iztaknutim naelima i
tumaenje toga neredovitoga pojava. I uz sasma nepromienjen
tlak uzduha pokazuju se u naim krajevima esto kie. Osobito
u srednjoj Evropi se taj sluaj zbiva dosta esto : po nekoliko
sati zua kia bevati, a barometar se i ne mie s mjesta. Na po
etku i na kraju kie zna vjetar neto ojaati, nu do vihra ne
dodje nikada. Bez sinoptikih se karata uzroku ne moemo dovinuti.
Karte e pokazati, da se je nedaleko razvio mali sporedni ciklon,
koji je projurio kraj nas. Ima tomu pojavu i drugih razloga. Ciklon
stoji due vremena na svom mjestu, a i anticiklon; nu u ciklonu
tlak uzduha pada, a u anticiklonu raste. to je posljedica? Bit e
na medji njihovoj mjesta, gdje tlak niti raste niti pada. Na jednoj
strani tih mjesta (n. pr. lievo) pada, a na drugoj (n. pr. desno)
sveudilj raste. Na tim mjestima dakle postaju strmi gradienti, vjetar
naraste gotovo do snage vihra, pojavi se ciklona razvijaju u punoj
mjeri, ali barometar ne pada.
Napokon ima i sluajeva, da barometar pada, a vrieme ostaje
liepo. Sinoptike karte odkrie i tomu uzrok. Evo primjera. Na
atlantskom je oceanu duboka depresija ili ciklon. Od jednom u nje
govom sreditu tlak uzduha skoi n. pr. za 25 milimetara, isobare
se razmiu sve dalje i gradient postaje malen. U takovom se sluaju
moe pokazati pojav, da barometar negdje u Evropi, kad se ovakov
ciklon po njoj raziri, pane i za 25 milimetara, a karakteristinih
pojava ciklona, kie i jakog vjetra nema.
Skupimo li sve ove pojedine primjere ujedno, izlazi injenica,
da u naim krajevima runo vrieme n i j e v e z a n o na padanje baro
metra, padanje barometra nije u v i e k znak, da e doi runo vrieme,
a tim postaje lokalna prognoza nepouzdana, ako se oslanja samo
na barometar.
Nu nauka je u najnovije vrieme nala jo jednu pomo za

lokalnu prognozu vremena, koja je vriedna, da ju ovdje iz bliega
razpravimo. Iz cieloga razlaganja o vremenu jamano je svaki itatelj
ve dobio dojam, da bi znanje onoga, to se u uzdunom oceanu
visoko gore iznad nas zbiva, moglo dobro posluiti za pogadjanje
vremena: ta uzduni vrtlozi nisu samo dolje na povrini zemaljskoj,
nego znadu dosegnuti do velikih visina, gdjekada etiri i vie kilo
metara! Nu to se tamo zbiva, toga ni nauka jo ne zna. Tek u
najnovije se vrieme pokazalo, da nam o tom njeto mogu pripo-
viedati visoki oblaci, ako ih pozorno motrimo. Na to smo mo
trenje oblaka rad svrnuti panju naih itatelja i pokazati, kako po
njima moemo suditi o vremenu, koje e doi.
Kad nam se primie depresija ili ciklon, pokazuju se najprije
na inae vedrom i modrom nebu c i r r u s i na onoj strani horizonta,
s koje dolazi ciklon. Slau se obino u dugake vrste, tavane, esto
se jave na naemu nebu ve p r i j e , nego to pone barometar
p a d a t i . Ti konci finih oblaia postaju sve gui i njihov se dugo
ljasti oblik gubi sve vie, oni se stapaju u veoma tanko velo na
nebu, tako tanko, da ga na nebu i ne vidimo pravo. Oko S u n c a
i Mjeseca se p o k a z u j u m a l i k o l u t i . Drugda se opet nebo odmah
prevue tankim velom, kojega ne vidimo ni onda, kada dolazi (bliedo
nebo). Kako ciklon dolazi blie, pokazuju se izpod toga vela nii
oblaci na horizontu i barometar poinje tek sada padati, znak da
ciklon sada ve poinje utjecati u pojave naega vremena. Oblaka
biva sve vie, sve se gue slau na naem nebu i zaviju ga u
jednolinu sivu boju, oborine se javljaju, a vjetar postaje ei. Kad
je od prilike barometar najdublje pao, poinje se opet po malo nebo
mjestimice vedriti i nastaju pojavi vremena posvema razliiti od
dosadanjih: vjetar udara na mahove, vedro se nebo izmjenjuje
pljuskom kie, gornji oblaci, koji su prije desno ili od donjega
vjetra, sada lete zajedno s donjim vjetrom i mi smo na stranjoj
strani ciklona. Kako velika veina ciklona k nama dolazi od sjevero
zapada, vidimo prve konce ovih cirrusa, koji navietaju dolaenje
ciklona ponajee na zapadnom i sjevero-zapadnom horizontu, idu
najprije od jedne toke na sjevero-zapadnom horizontu, onda se
okrenu natrag jo preko zapada i na koncu opet dolaze od zapada
ili sjevero-zapada. Ova je vrsta oblaka manje gusta i bljedja od
one, koja se razvija na naemu nebu, ako preko nas prelazi ba
jezgra ciklona. Dotakne li se samo nas podruje ciklonove kie,
mat emo tek pojedine pljuske kie, a nebo e se polaganije vedriti

poslije njih.
Opet su drugaiji pojavi neba, kad ciklon prolazi juno od
nas. Na jugo-zapadnom emo nebu najprije vidjeti vrstu v i s o k i h
s t r a t u s a (tavana), koji dolaze od juga ili jugo-zapada sve blie
k nama; kraj iztonog ili sjevero-iztonog vjetra i padajueg baro
metra sve se nebo zavije niim oblacima, radi kojih ne vidimo
prijanjih gornjih oblaka ; ako ih ipak vidimo, opazit emo, kako
se okrenue na jugo-iztok. Uz to je hladna kia i gusta. Kad je
ciklon proao, oblaci se po malo gube, na nebu su tanki oblaci,
uzduh je neprozraan i pun pare i to se stanje gubi polako. Ako
se cumulusi naglo gomilaju u sve veu visinu, dok im podnice
ostaju ravne, znak je to, da se jako mienjaju prilike u atmosferi
nad nama, osobito, ako se uz to oblici gornjih oblaka naglo
mienjaju. Ako izpod njih vidimo jo lahke vrste stratusa (tavana),
koje u se primaju ili od sebe odbijaju, stalno je po C l e m e n t u
Ley-u, jamano najboljemu poznavaocu oblaka, da e jo prije
veeri biti kie. Obratno pako, ako su s t r a t u s i (tavani) i z n a d
cumulusa (gomila), pa se ini kao da se mieaju s prvima, vjerojatno
je, da e vrieme ostati suho. U proljee emo gdjekada vidjeti, da
se u jugo-iztonoj straui anticiklona takodjer diu cumulusi, koji
se ire kao zastor, pa je cieli oblak dosta nalik na gljivu. Kad ih
gledamo, ini nam se, da e douieti silnu kiu, nu po Ley-u, go
tovo nikada ne donesu pljuska.
Isti L e y iztie jo jedan osobiti oblik oblaka, koji zove svojim
ljubimcem, pa mu priiva veliku vriednost za lokalnu prognozu. To
je visoki stratus, kojemu na gornjoj strani izrastu svakovrstne male
kule, dok je dolnja strana posvema ravna. Viestnik je o l u j e ,
osobito, ako velikom brzinom dolazi od juga ili jugo-iztoka, doim
nii oblaci lete od sjevero-iztoka ili iztoka.
Za prognozu lokalnu vriedno je dakle pomno gledati smjer i
oblik oblaka, u prvom redu visokih cirrusa i valovitih oblaka. Dolaze
li s jugo-zapada, najradje nose sobom kiu.
U najnovije je vrieme Ley svratio panju i na b r z i n u , kojom
lete ovi oblaci: brzi c i r r u s i znak su mnogo runijega vremena,
nego li cirrusi, koji dolaze polako.
Zapadosmo opet u sred radionice dananje nauke o vremenu !
I ovo malo podataka pokazuje itatelju dosta jasno, kako je ovdje
nauka jo slaba i nepouzdana: ni motrenje gornjih oblaka danas
jo nije pouzdana pomo za lokalnu prognozu vremena, kao ni

barometar, ini se sve vie, da i barometar i motrenje cirrusa vriedi
tek onda, kad znamo obeno gibanje atmosfere u onom asu, pak
nae motrenje moemo sastaviti s tom slikom obenoga gibanja.
Jo su manje vriedni drugi tobonji znaci vremena n. pr. treptanje
zviezda, prozranost uzduba, vlaga uzduha, pojavi o izhodu i zapadu
Sunca i t. d.
Ako dakle pitanje o pogadjanju vremena ima budunost, ta
se po svemu, to moemo suditi, osniva na poznavanju uzdunih
pojava na velikom teritoriju u istom asu t. j . na sinoptinoj metodi
i sinoptinim kartama, kojim nam se je sada obratiti.
7.
Na sasma drugom temelju stoji danas pitanje o pogadjanju

vremena na osnovu s i n o p t i k i h k a r a t a koje se sada od velikih
observatorija izdaju za svaki dan jedan put (u Austriji iz Bea 8
sati u jutro) ili vie puta (u sjevernoj Americi tri puta na dan).
Strunjak u centralnom meteorologikom zavodu, komu je povjerena
zadaa, da pogadja vrieme, telegrafiki obi s mnogo opaaa, koji su
od njega daleko mnoge stotine kilometara na svim stranama svieta
(izpor. si. 99.). Podatke njihove zabiljei na karti vremena, i iz te
karte, dakle na temelju pouzdanih podataka izvodi svoje zakljuke.
Pomae ga u tom poslu jo njegovo izkustvo, to ga je stekao
mnogogodinjom vjebom o meteorolokim prilikama svoje zemlje
i o gibanju ciklona u njoj, pa i vani rezultat dosadanjega naunoga
iztraivanja, da se p e r i o d i n o p o v r a a j u n e k e v r s t e (tipovi)
v r e m e n a . Iz svega toga si on stvori svoj sud o tom, kako e se
jamano mienjati vrieme, koje vidi u onom asu na svojoj karti, pa po
tom izdaje svoju prognozu. Ono, do ega smo se i mi u pred-
janjim dvjema lancima dovinuli, kazuje nam dosta jasno, da je
vrieme posljedak nekakove osobite cirkulacije u naoj uviek vlanoj
atmosferi. Pogadjati vrieme, rei e po tom, unapried kazati, gdje e
se i kako e se gibati uzduni vrtlozi odredjene vrste ili kada e se i
gdje po svoj prilici na novo nainiti ti vrtlozi i napokon, hoe li
biti jaki ili slabi. Sto ite po tom ovakovo pogadjanje vremena?
Sinoptika karta strunjaku za p r a v o ne kae nita drugo nego
to, kakovo j e vrieme ili jo bolje, kakovo j e bilo vrieme u onom
asu, za koji je karta nainjena. Po razporedu isobara na njoj, on

zaista za cieli onaj teritorij moe da prilino pouzdano ree, kakovo
je bilo vrieme na svakom mjestu u onom kraju. Iztiemo : prilino
pouzdano, jer hoe li da ree posvema pouzdano, kakovo je gdje
vrieme, treba da zna p o t a n k o , kakovo vrieme sobom nosi svaka
od ponovno spomenutih sedam vrsta isobara. Nu ni to pitanje nije
nauka do danas posvema rieila. Mnogo je u tom uradio Aber-
c r o m b y , nu njegova iztraivanja vriede samo za Englezku. Pore-
djivanja njegovih rezultata s prilikama u drugim zemljama pokazae,
da gdjekada veoma slabo pristaju za druge krajeve Evrope. To i
razumijemo, jer su prilike druge. Izlazi dakle zadaa, da se za svaku
zemlju posebice izpita na temelju dosadanjih opaanja, kakovo vrieme
sobom nosi u njoj svaka vrsta isobara. Te zadae nauka do danas
jo nije dospjela da potanko riei, dakle treba rei, da strunjak
danas na temelju svoje sinoptike karte tek prilino tono moe
odrediti, kakovo je gdje vrieme. Nu recimo da je iztaknuta zadaa
zaista ve posvema rieena bar za sve krajeve Evrope, to onda
zna strunjak o vremenu u Evropi? Zna pouzdano kakovo je bilo
u onom asu. Nu kako da po tom svom pouzdanom znanju sazna,
kakovo e biti n. pr. sutradan? To bi on mogao pouzdano znati
samo onda, kad bi po dananjemu razporedu isobara na svojoj
karti mogao zakljuiti, kaki e biti razpored tih isobara sutradan.
Da to moe zakljuiti, treba da zna odgovor na pitanje: z a t o se
tlak uzduha od dana na dan u obe mienja? Kad bi on znao
u z r o k tim promjenama, ne bi mu zaista bilo teko, da unapried
odredi, kako e se tlak do sutra promieniti. Poznata je naime iz
drugih grana prirodne nauke injenica : ako zna pravi uzrok kojemu
prirodnomu pojavu, moe posvema tono unapried rei, kako e
se razvijati od poetka do kraja. Tone prognoze vremena itu
dakle p o d p u n o p o z n a v a n j e z a k o n a n a e a t m o s f e r e ! Studij
ovih zakona, a nada sve iztraivanje o tom, kako postaju, kako se
gibaju i pretvaraju podruja visokoga i nizkoga tlaka u naoj
atmosferi, to je glavna zadaa meteorolozima danas i u blioj bu
dunosti. Danas smo jo daleko od toga znanja! Danas znamo o
tom tek toliko, da visok tlak nastoji, kako bi to due ostao na
svom mjestu, a minima ili cikloni se u obe gibaju uviek s jednoga
mjesta na drugo. Kako vidjesmo, naao je Van Bebber i nekoje
obine staze. Nu tih je staza mnogo i posvema je neodredjeno,
kojom e od njih ba krenuti ciklon, koji je pred nama na karti.
Posljedica je, da ni strunjak u centralnom zavodu ne moe da

unapried p o u z d a n o ree, kako e se, makar samo i za 24 sata,
promieniti tlak uzduha i prema tomu poloaj isobara. Cikloni, koji su
za vrieme u Evropi daleko najvaniji, dolaze s atlantikoga oceana
i gdjekada iz Amerike. U najirim su krugovima do nedavna mislili,
da se vibar iz New-Yorka moe telegrafiki javiti u Evropu i
njegov dolazak na tri ili etiri dana unapried najaviti. To bi se
dalo uiniti, kad bi cikloni bar od prilike jednakom brzinom putovali
preko atlantskoga oceana i uviek ili najednakom stazom i kad bi
napokon njihova snaga na cielom putu ostala ista. Nu to pokazae
iztraivanja? Evo jednoga primjera. A b e r c r o m b y je na posebnoj
karti zabiljeio staze svih ciklona, koje su u srpnju g 1879. u sje
vernoj Americi, na atlantskom oceanu i u Evropi mogli strunjaci
vie nego dva dana pratiti. Bilo je u svemu s e d a m dobro izraenih
staza takovih ciklona. Pokazalo se zaista, da su svi cikloni letjeli u
dosta uzkom pojasu atlantskoga oceana. Nu kada im staze potanko
pratimo, nalazimo, da njihove male promjene u smjeru i brzini ba
izkljuuju primjenu njihovu za pouzdano pogadjanje vremena. e t i r i
su ciklona postala u sred atlantskoga oceana i podjoe svaki svojim,
vie ili manje upravnim putem u Evropu. Dva ciklona postadoe na
kopnu amerikom, odoe u atlantski ocean, ali nijedan od njih ne
dospje do obala Evrope. Tek je j e d a n ciklon postao na amerikan
skom kopnu, koji je preivio svoje putovanje preko atlantskoga
oceana i preao na kopno evropsko. Nu to je i bio ciklon! Preao je
jo preko ciele Evrope i dopro ak u Sibiriju. Povjest su njegovu
mogli pratiti od 9. srpnja, kad je s amerikoga kopna preao u
atlantski ocean, punih 20 dana do 28. srpnja, kad su ga izgubili
s vida u smrznutim krajevima sjeverne Sibirije, gdje nema meteoro-
lokih postaja. Osam je dana trebao za put po atlantskom oceanu,
dok brzi parobrod za to treba p e t dana. Nu uz to je mienjao i smjer
i brzinu i snagu svoju tako nepravilno, da si o kasnijem putu
njegovom, po predjanjem, ne moemo da stvorimo nikakova suda.
Gdjekoje dane su na tom putu bili gradienti takovi, da mu je snaga
narasla do najeeg orkana, drugih su dana bili tako maleni, da
je u njemu bila tek slaba briza ! U ovom nam dakle primjeru
smjer i brzina ciklona u asu, kad je s amerikoga kopna preao u
ocean, ne dade nikakova suda o tom, kaki e mu biti put po oceanu
i kako e se skretati sa svoje staze, kad predje na kopno Evrope.
A takovih je primjera na pretek u historiji sinopticke meteorologije.
Nu kraj svega toga su dananje prognoze vremena, osnovane

na sinoptikoj metodi, ipak bolje, nego to im je glas po svietu!
U sto sluajeva pogodit e ipak 8090 puta. Da su i tako uspjene,
tomu mnogo pomae utvrdjeni pojav, da svako vrieme u sebi u
obe nosi tendenciju, da uztraje onakovo, kakovo je. To je nasto
janje vremena toliko, da se je mogao profesor H. K l e i n u Kolnu
pogadjaima vremena nemilo narugati. On je naime iao raunati,
koliko bi puta od 100 pogodio vrieme za sutradan ovjek, koji bi se
usudio svaki dan proreci vrieme ovako: Vrieme e biti sutra tono
takovo, kakovo je danas". I gle uda: pokazalo se, da bi taj naivni
pogadja vremena pogodio vrieme toliko puta, pae jo neto vie,
kao i onaj strunjak u centralnom zavodu, koji ga pogadja na
osnovu svojih karata vremena! Ba je, ako se ne varamo, onaj
raun Kleinov mnogo pomogao, da je glas o naunom pogadjanju
vremena tako lo. Nu ipak nema Klein posvema pravo. Ta nas u
prvom redu zanima pitanje o p r o m j e n i vremena. A kad se to
pitanje iznese, onda pogadja po receptu Kleinovu ne bi pogodio
ni j e d a n p u t . Hamburki observatorij pako kod svojih prognoza
na p r o m j e n u vremena moe da pokae ove brojeve: na 121
dobru prognozu ide samo 35 loih, na 94 veoma dobre prognoze
idu samo 22 veoma loe !
Osobito u zemljama, gdje uz dobivenu telegrafinu prognozu
vremena jo motre barometar pozorno, kako bi po njem razabrali
neto o tom, kako se je od onoga asa dalje mienjao tlak uzduha
i prema tomu n. pr. optikim signalima okolici javljaju ovu sastavljenu
sinoptiko-lokalnu prognozu, postigli su veoma liepih i ratarstvu
puno vriednih prognoza.
Da zavrimo! Najvie, to nauka o vremenu danas moe da
uini, jest: pogoditi vrieme na 24 sata. Nu rezultati, to ih je do
danas nauka postigla opravdavaju posvema miljenje, da se smijemo
za budunost nadati najljepemu uspjehu. Taj ne e izostati, kad
budu rieena sva gore iztaknuta pitanja i jo nekoja druga, medju
njima osobito veoma zanimljivo, nu danas jo posvema neobradjeno
pitanje o utjecanju svemirskih tjelesa na vrieme.
DODATAK
(k slikama 48., 50., 5 9 . - 6 2 . ) .
prosto nekoje s l i k e u ovoj knjizi n e m a j u za bolje razumievanje

same slike nudnib b r o j e v a , to opetujemo iste slike ovdje i
dodajemo u s l o g u na strani potrebne im b r o j e v e i s l o v a , kako
bi ib svatko mogao posve tono razumjeti.
Na str. 125.
761 fhtn
760
759 \
\ j
758
1 \
1
757 _ i
Pn 2 4 6 8 10 Pd 2 4 6 8 10 Pn
SI. 48. Dnevna perioda uzdunoga tlaka u Bataviji.
mm. Na str. 129.

772
70
/ 13 ^
68
j \
CG
!
64
1
62
<>0
58
56
54
52 2
\
50
48
S ^
746 -
D J F M A M J . J A 3 O N D
81. 50. Godinja perioda uzdunoga tlaka u Stykkisholmu i Barnaulu.

Na str. 149.

C \
! C
N
0 1
D J F M A M J J A S O N D
SI. 60. Godinja perioda vlage u Skudesnsu, Kristianiji i Heroinsku.

GDJE J E STO.
V r i e m e .
Crtice iz meteorologije.
Strana
Pripomenak VIT
Uvod 3-7
I. Uzduni Ocean. Haljine Zemlje. Uzduh ili atmosfera.
Stoje uzduh? Teina uzduha. Meteorologija.
Povjestne crte. Statisticna metoda. Sinoptiha me
toda. Praktina meteorologija. Visina uzdunoga
oceana. Putovanja u balonima. Sto vriedi uzduh na
Zemlji? Od ega je sastavljen uzduh. Kisik i ivot.
Kisik i gorenje. Disanje bilina. Uzduh i Zemlja
su jedna cjelina . 842
II. Toplina, uzrok svim pojavima u uzdunom oceanu.
Toplina prema pojavima u uzduhu. to je toplina?
Mehanina teorija topline. Najvaniji izvori topline:
trenje, radnja u obe i mehanini ekvivalent topline, toplina
Sunca, gorenje. Toplina mienja obujam tjelesa.
Termometri. < Normalni termometar. Maksimum i mi
nimum-termometar. Toplina mienja stanje tjelesa: talenje,
smrzavanje, izparivanje i kondenzacija. Prelaenje to
pline. Izbijanje topline (arenje) 4373
III. Toplina uzdunoga oceana. Odkuda toplina Zemlje i
uzduha ? Prava temperatura uzduha. Namjetaj ter
mometra. Dnevna promjena temperature uzduha.
Srednja temperatura dana. Normalna temperatura mjesta.
Godinja perioda temperature. Temperatura uzduha
Strana
pada u visini. Temperatura uzduha na cieloj Zemlji :
a) u sienju, b) u srpnju. Isoterme. Meteoroloke po
staje. Bjelanica. Srednje temperature nekojih mjesta
u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni Hercegovini i Istri. 74111
IV. 0 tlaku uzduha. Barometar. Vrste barometra: For-
tinov barometar, Gay-Lussacov barometar, obini barometar,
aneroid ili holosterik. Barograf. Svojstva dobrog
barometra. Tlak uzduha pada u visini. Barometar
mjeri visinu bregova. Dnevna perioda u tlaku uzduha.
Godinja perioda u tlaku uzduha. Kaki je tlak na
cieloj kugli zemaljskoj a) u sienju, b) u srpnju. Isobare.
Srednji tlak uzduha u nekojim mjestima Hrvatske,
Slavonije, Dalmacije, Istre, Bosne i Hercegovine 112136
V. Voda u uzdunom oceanu. Odkuda je voda u uzduha.
Koliko je vode na Zemlji. Vodena para u uzduhu.
Vlaga uzduha. Vodena para prema obujmu, u kojemu
je. Prostor sit pare. Absolutna vlaga uzduha.
Relativna vlaga uzduha. Mjerenje vlage u uzduhu.
Psihrometar. Dnevna perioda uzdune vlage. Go
dinja perioda vlage. Vriednost vlage za ivot. Rosa
i mraz. Pogadjanje mraza. Oblaci i magla. Praina
u uzduhu. Kako postaju oblaci. Kako se vrstaju
oblaci. Fhn. Kia, snieg i tua (oborina). Obo
rina u Zagrebu. Oborine u Hrvatskoj i Slavoniji 137195
VI. Gibanje uzdunoga oceana. Vjetrovi. Homogena (jedno
lika) atmosfera. Postanak vjetra. Vj eterni ca i vjetre
njaa. Anemometar od Robinsona. Jakost vjetra.
Wildova ploa. Zavjetrina. Stalni, periodini i obini
vjetrovi. Srednji smjer vjetrova na zemaljskoj kugli.
Pojas tiina ili kalma na ekvatoru. Passat i antipassat,
Kolanje (cirkulacija) atmosfere. Pojas i tiina na
obratnicima. Promjenljivi vjetrovi. Obena cirkulacija
u atmosferi. Struje u atmosferi. Doveov zakon.
Vjetar prema tlaku uzduha. Temeljni zakoni za vjetrove:
Zakon Buys-Ballotov i zakon Stevensonov. Barometriki
T
gradient. A an Bebberovo pravilo. Monsuni. Vje
trovi s kraja i s mora. Jakost vjetrova preko dana. . . 196217
VII. Svjetlo U uzdunom oceanu. Modrina neba. Veernja
rumen. Neobina rumen od g. 1883. i 1884. Pojavi
sumracja, Gradjansko i astronomsko sumracje. a
renje Alpa. Bishopov kolut. Jesseovi svietli oblaci.
Duga obina i mnogostruka. Duga od Mjeseca.
Antheliji; sablast Brockena. TJlloini koluti. Halo.
Sporedna sunca. Stupovi i krstovi u uzduhu.
Prikaze uzdune 218243
Strana
Vili. Vrtlozi u uzdunom oceanu i vrieme po Evropi. Klima
i vrieme. Razlika izmedju obih. Razline klime.
Klimatologija. Kolebanje klime. Vrieme. Sinoptine
karte i sinoptina metoda. Vrtlozi ili cikloni u atmosferi.
Anticikloni. Vrieme u ciklonu. Vrieme u anticiklonu.
[Sedam vrsta isobara. Pregled svih pojava u ciklonu i
anticiklonu. Gibanje ciklona i staze njihove po Evropi. 244279
JX. Vihrovi i oluje u uzdunom oceanu. to je vihar?
Vihrovi i evropski cikloni. Vihar u Evropi u studenu
god. 1703. Orkani. Evropski vihrovi. Bura na
hrvatskoj obali. Drugi lokalni vihrovi. Scirocco u Italiji.
Mistral u Francuzkoj. Chamzin u Egiptu. Samum.
Harmattan u Guineji. Leste na Madeiri. Tropski
vihrovi. Vihar od 1. listopada god. 1868. u zapadnoj
Indiji. Tornado u Americi. Uzdune pijavice ili trombe.
Pjeane i vodene pijace. Be. Oluje 280319
X. 0 pogadjanju vremena. Pitanje o pogadjanju vremena
u staro doba. Metonov kalendar i stupovi u Ateni.
Astrometeorologija. Liber de natura rerum (Knjiga o
prirodi). Megendorffov Buch der Natur". Znaci vre
mena: konstelacije zviezda, atmosfera, ivotinje i biline.
Practica i Prognostika. Stoljetni kalendar. Falbovo
pogadjanje vremena. Novije doba: termometar i baro
metar. Klimatiki karakter vremena. Sinoptika karta.
Novije pogadjanje vremena. Mjestna (lokalna) prog
noza vremena. Prognoza na temelju sinoptikih karata.
Uspjesi dosadanji prognoze vremena 320345
Dodatak (k slikama 48., 50., 59.-62.) 346348
Meteorologike karte u ovoj knjizi:

Karta I. (Godinje isoterme.) 99
Karta II. (Isoterme Siecnja.) 103
Karta III. (Isoterme Srpnja.) 103
Karta IV. (Isobare Siecnja.) 131
Karta V. (Isobare Srpnja.) 131
Karta VI 294

VRIEME Crtice Iz Meteorologije PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

VRIEME Crtice Iz Meteorologije PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Oton Kuera VRIEME Elektroniko izdanje MH 2010.

POUGNA KNJINICA "MATICE HRVATSKE".

CRTICE IZ METEOROLOG IJE.

SA 113 SLlKA l 6 KARATA.

3 ? ^ ; i J5 -<$T$7i?$lifitttST$t ti??i-iD S^-i 1 it 3 itt iti iii-i-i

nizu pounih knjiga" iz podruja eksaktnoga di eia

U Z a g r e b u , poetkom prosinca god. 1897.

In ea vivimus, movemur et sumus "

oulja je ovjeku najblia." Je li isto na svietu, to bi panju

* U sjevero-zapadnoj Hrvatskoj govore onomu, to udiemo: zrak", za

sunane zrake, da nam ih poslije tisua godina opet vrate u drugom

roditi u njegovom krilu, znanje zakona, kojima se ti pojavi poko

logiji danas u onom poloaju, u kojem je bila moderna astronomija

kako danas stoji nauka meteorologicka u prouavanju ovoga pitanja,

aznolike su haljine, u koje se zaogrnula naa postojbina

jamano ne bi mogao probuiti, to je i to spram 12.756 kilometara

u najdublji rudnik na svietu : svagdje e nai uzduha i nema mjesta

litre vodom (istom), vagni ju i odbij 1 kilogram; dobio si teinu

Sve, to znamo o pojavima u uzdunom oceanu, tekovina je naj

prikupilo se toliko pouzdanih rezultata, da joj krivo cine svi oni to

Uz Sunce inio im se Mjesec najsilnije tielo na nebu; u svojim

sjecima vremena ili odklone najskrajnijih vriednosti od mnogogo

kasnije, uhvatio si jednini mahom sve promjene vremena, koje su

rojatnom vremenu za sutradan, koje su se upirale o prilike vjetrova

Dosta je muan posao za ovjeka izpitivati pojave u uzdunom

od sitnih atoma, nego li dugaki crveni valovi, pak nam se voda

deblja nego na polovima. Nu tamo na granici je uzduh ve posvema

81. 2. Gjaurisankar, najvii brieg na Zemlji.

Tko se penje na visok brieg ili se die u balonu, osjea to veoma

popeti. Nema dvojbe, da bi ovjek i na onom vrbu mogao neko

TJJbalonu, gdje se ljudi ne moraju nita napinjati, popeli su

sputa li se, ini mu se, da se Zemlja die k njemu. 0 svom gibanju

Nu to je jedanaest, pa to je estnaest kilometara spram du-

81. 5. Assmannov balon u naune svrhe.

To nam pitanje ne da mira. Posljednjih godina sagradie ba

SI. 6. Balon iznad oblaka.

zabiljeili prilike uzdunog oceana i onda opet natrag doli na

se dane ba izvode u Berlinu, Parizu, Londonu i Petrogradu prvi

Kakov bi bio na sviet, da nema uzdunog oceana oko sebe . T

teko si moemo predstaviti. Tolika je uloga atmosfere u naem,

jer jo nije bilo ovjeka na svietu bez atmosfere; pa sve da moe

Bez gibanja nema ivota: mir je smrt. Naa bi Zemlja bez

vie nego jedan nain, kako se mogu smieati materije. Baci li

su elementa u uzduhu pomieana, kao slador i aj, plivaju jedan

duhu, koju su ve odavna poznavali na Suncu, a tek sada nadjoe,

81. 7. to sve udiemo: Tjeleca u uzduhu.

Jo ima u atmosferi, osobito u niim njezinim vrstama ne

vova. U posljednjem redu vidi male grudice od cvjetnoga peluda,

veana. Mi sve to udiemo ! Ali mi popijemo i pojedemo jo kojeta

praine, ne moemo da reknemo tono na litre, jer ju jo nitko

Vriedno je, da s bliega razmotrimo, to vriede pojedine glavne

s mjesta, ne radi toga, to je duik otrovan, nego samo s nestaice

likoj cirkulaciji u uzdunom oceanu i u vodama zemaljskim, koje u

kad gori drvo, osjeamo tu toplinu, vidimo ar ili pae i plamen. Sa

Zina se je kisika umanjila za etvrt, a za toliko je vie ugljine ki

svaki izdali odvodi ivotu opasuu ugljinu kiselinu. Naskoro pone

Lie bilina zovu cesto pluom biline. A donekle je i pravo.

svog ivota udiu kisik i izdiu ugljinu kiselinu. Nu probava traje

To se ini na dlanu, jer je to najjednostavnije. Pa ipak bi strane

eljeznikom, juri s njim brzo napried, kao i uzduh, koji je u

Toplina, uzrok svim pojavima u uzdunom

izvor tim prilikama. I pogodio si: u S u n c u n a m j e t r a i t i , i to

Takne li se vrue pei, osjetit e u ruci vruinu, a moda