Zasto Nam Danas Treba Teorija Relativnosti M Martinis

Zato nam je
danas potrebna
teorija relativnosti ?
Prof. dr.Mladen Martinis

Zagreb 2009.

E-kola FIZIKA
8/2009
Mladen Martinis, Zato nam je danas potrebna teorija relativnosti

2

Sadraj

Uvod
1. Princip relativnosti ..........................................................................4
2. Klasina ili svakodnevna teorija relativnost ....................................5
3. Specijalna teorija relativnost ...................................................8
4. Opa teorija relativnost .............................................................13
5. Primjene teorije relativnosti ..........................................................16
- u znanosti
- u svakodnevnici, GPS
6. Zakljuak .......................................................................................20
7. Literatura .......................................................................................20

E-kola FIZIKA
8/2009

3

Uvod
Danas se Albert Einstein smatra utemeljiteljem teorije relativnosti, specijalne
(1905.) i ope (1915.) koje su zamijenile postojeu klasinu relativnost Galileja i
Newtona te radikalno promijenile nae predodbe o strukturi prostora i vremena
kao danim, nepromijenjenim i vjenim (apsolutnim) tvorevinama. Pojmovi kao to
su skraivanje duljine pokretnog tapa, usporavanje hoda pokretne ure,
usporavanje hoda ure u gravitacijskom polju ili zakrivljenost prostora i vremena u
blizini masivnih nebeskih tijela, posve su strani naem svakodnevnom iskustvu.
Ljudi se stoga s pravom pitaju zato nam danas treba teorija relativnosti kada su
njezini efekti u svakodnevnici zanemarivo mali. Odgovor na ovo pitanje treba dati
ova kratka broura o teoriji relativnosti i njezinoj vanosti u primjenama. Dananja
moderna znanost, koja nam daje odgovore na neka temeljna pitanja o strukturi i
djelovanju prirodnih zakona na mikro i makro razini, s cjelokupnom tehnolokom
nadgradnjom, nije zamisliva bez teorije relativnosti. Cilj ove broure je dati
osnovne odrednice klasine, specijalne i ope teorije relativnosti kroz posljedice
koje one predviaju. Eksperimentalne potvrde tih predvianja su od velike
vanosti za primjenu. Posebno emo se osvrnuti na nunost koritenja teorije
relativnosti (specijalne i ope) za precizno odreivanje poloaja na povrini
Zemlje pomou sustava orbitalnih satelita GPS.
Na kraju ove broure navedena je, na hrvatskom jeziku dostupna, literatura koja
upotpunjuje pojedina poglavlja u brouri.
E-kola FIZIKA
8/2009

4

1. Princip relativnosti
Pojam relativnosti gibanja je prvi sustavno definirao Albert Einstein i uveo ga u
znanstvenu terminologiju. Neosporna je injenica, koju je jo Heraklit u petom
stoljeu prije Krista ovjekovjeio rijeima "panta rei" ili sve se kree, da su sva
tijela koja nas okruuju u nekom stanju relativnog odnosno prividnog kretanja ili
mirovanja. Ta prividnost ovisi o stanju gibanja samog promatraa. Apsolutno
kretanje odnosno mirovanje nije mogue ustanoviti. Zbog relativnosti gibanja,
razliitim promatraima kretanje nekog tijela moe izgledati razliito. Da bi se
gibanja mogla opisati i uzrono povezati potrebno je svakom promatrau pridruiti
njegov referentni sustav, koji mu omoguuje da dogaaje smjesti u prostor i
vrijeme, mjerenjem njihovih prostornih poloaja i udaljenosti i vremenskih
intervala meu dogaanjima. Svaki referentni sustav koristi koordinatne osi x, y, z
za odreivanje poloaja tijela i udaljenosti meu tijelima, te ureaj za mjerenje
vremenskih intervala ( uru, atomski sat, ):

Slika 1. Referentni sustav
E-kola FIZIKA
8/2009

5

Smatra se da svi promatrai koriste istovjetne mjerne ureaje i mjerne jedinice
koji im omoguuju meusobnu usporedbu rezultata njihovih mjerenja.
Gibanje promatraa moe biti razliito pa ih dijelimo na inercijske (gibanje je
jednoliko po pravcu) i neinercijske (gibanje je ubrzano, usporeno ili krivudavo)
promatrae. Pridrueni referentni sustavi su tada inercijski i neinercijski sustav.
Da li je mogue nai standardni inercijski sustav mirovanja, u odnosu na koji se
utvruje inercijalnost ostalih sustava? Zbog gravitacije i rotacionog gibanja koji
proimaju cijeli svemirski prostor, njegovo postojanje nije mogue tono utvrditi
nego samo priblino, npr., svemirsko pozadinsko mikrovalno zraenje, galaktike,
zvijezde stajaice, sunev sustav ili Zemlja. Odabir ovisi o vrsti razmatranog
problema i traenoj tonosti mjerenja.
Princip relativnosti. Da bi promatrai mogli meusobno smisleno komunicirati,
Einstein uvodi kriterij meusobne ravnopravnosti referentnih sustava obzirom na
njihovo stanje gibanja princip relativnosti, prema kojemu svi prirodni zakoni
moraju u njima imati isti oblik.
Komunikacija izmeu ravnopravnih promatraa ostvaruje se putem odreene
koordinatne povezanosti (transformacije):
(x
A
, y
A
, z
A
, t
A
) (x
B
, y
B
, z
B
, t
B
)
izmeu sustave A i B.

2. Klasina ili svakodnevna
teorija relativnost
Relativnost koju koristimo u svakodnevnim aktivnostima , iako moda toga nismo
ni svjesni, je relativnost koja Newtonove zakone mehanikog gibanja uzima kao
kriterij za meusobnu ravnopravnost referentnih sustava (promatraa). Oblik
Newtonovih zakona uvaju samo inercijski sustavi koji tako postaju privilegirani
sustavi a mirovanje i jednoliko gibanje relativno (ekvivalentno). Meusobna
povezanost inercijskih sustava koji uvaju oblik Newtonovih zakona mehanikog
gibanja ostvaruje se Galilejevim koordinatnim transformacijama. Pokaimo to na
E-kola FIZIKA
8/2009

6

primjeru dva inercijska sustava u relativnom gibanju sa promatraima S i S' (slika
2.) koji promatraju kretanje lopte i komentiraju svoja opaanja, svaki sa stanovita
svojega inercijskog sustava. Oni koriste iste mjerne ureaje i mjerne jedinice,
metar i sekundu. Njihova relativna brzina je v = v
S'
v
S
=konstanta:
Za promatraa S, lopta se u asu t nalazi u toki x i ima brzinu u = x/t
Za promatraa S', lopta se u asu t' nalazi u toki x' i ima brzinu u' = x'/t'.
Promatrai S i S' komentiraju meusobna opaanja:

S : x' = ( x v t )
S': x = '( x' + vt')
gdje faktori i ' ovise o mogunosti meusobne sinkronizacije inercijskih satova
u S i S' - problem slian problemu meusobne sinkronizacije satova na
U Slika 2. Relativno gibanje
brodovima u magli pomou zvuka. Meusobna ravnopravnost inercijskih sustava
znai da je ' = . Ova jednakost -faktora omoguuje nalaenje koordinatne
povezanosti sustava S i S' u obliku:
E-kola FIZIKA
8/2009

7

x' = ( x v t)
t' = [t (1 1/
2
)(x/v)]
u' = x'/t' = (u v)/[1 - (1 1/
2
)(u/v)].
okviru klasine Galilejeve relativnosti da se apsolutno mirovanje i jednoliko
gibanje po pravcu ne mogu razlikovati, meusobna sinkronizacija inercijskih
satova je uvijek mogua pomou beskonano brzih signala. U tom sluaju je
vrijeme isto (apsolutno), t' = t za sve inercijske promatrae i mora biti jednak
jedinici, = 1. Koordinatne transformacije u kojima je = 1 nazivaju se Galilejeve
koordinatne transformacije:

Slika 3. Galilejeve transformacije
Posljedice. Posljedice, koje predvia klasina teorija relativnost i Galilejeve
transformacije, prihvaaju se u svakodnevnom ivotu kao neto sasvim normalno
i razumljivo. Tako na primjer, ne oekujemo da e duljina tapa ovisiti o tome
kojom se jednolikom brzinom kree ili koji ga inercijski promatra mjeri. Duljina
tapa je uvijek ista (apsolutna), ' = za sve inercijske promatrae. Slino vrijedi i
za vremenske intervale , t' = t, ije trajanje ne ovisi o tome koji ga inercijski
promatra mjeri. Newtonova ideja o apsolutnom prostoru i vremenu kao da se
ovim opaanjima samo potvruje.
E-kola FIZIKA
8/2009

8

Istodobnost (istovremenost, simultanost). Zbog apsolutnosti vremena, utvrivanje
istodobnosti dvaju ili vie dogaaja je uvijek mogue izmeu inercijskih sustava.
Ako su dogaaji A i B istovremeni u jednom inercijskom sustavu onda su oni
istovremeni i u svakom drugom inercijskom sustavu :
t
AB
= t
B
t
A
= t
AB
' = t
AB
'' = . = 0
Zbrajanje brzina. Brzine tijela zadovoljavaju vektorsko pravilo zbrajanja:
u
AB
= u
B
u
A
= u'
AB

i nisu ograniene po veliini.
Apsolutnost ubrzanja. Ubrzanje (akceleracija) nekog tijela: a = u/t ima
apsolutni karakter za sve inercijske promatrae, jer je a' = a. To znai da e
Newtonovi zakoni gibanja imati isti oblik u svim inercijskim sustavima, ako
dodatno zahtijevamo da masa tijela ima apsolutni karakter: m' = m, a sila
trenutnom (t
2
= t
1
, djelovanje na daljinu) ovisi o relativnom poloaju dva tijela (r
12

= r
2
r
1
) i njihovoj relativnoj brzini (u
12
= u
2
u
1
) , dakle ako su II. i III. Newtonov
zakon gibanja oblika:
m
1
a
1
= F
21
(r
12
, u
12
,t) = - F
12
(r
21
, u
21
, t) = - m
2
a
2

3. Specijalna teorija
relativnosti
Sve do kraja 19. stoljea vjerovalo se da Newtonovi zakoni gibanja i ideja o
apsolutnom prostoru i vremenu ine temeljni okvir za potpuno razumijevanje
gibanja materijalnih tijela. Meutim pojavom Maxwellove teorije (1862) ujedinjenja
svih elektrinih, magnetskih i svjetlosnih pojava u jednu jedinstvenu teoriju
elektromagnetizma narueno je to idilino stanje stvari. Prouavajui
elektrodinamiku tijela u kretanju, Einstein je na primjeru asimetrine interpretacije
pojave inducirane struje prilikom relativnog gibanja magneta i vodia ukazao na
nesklad izmeu Maxwellove teorije i Newtonove ideje o apsolutnom prostoru i
vremenu te nainu prostiranja svjetlosti kao vala kroz prazan prostor. Za
E-kola FIZIKA
8/2009

9

Einsteina je pojava elektrinog odnosno magnetskog polja u vodiu posljedica
promatranja djelovanja elektromagnetskog polja iz dva razliita inercijska
sustava. Stoga se zakoni elektromagnetizma prema Einsteinu moraju ukljuiti u
princip relativnosti i biti neovisni o izboru inercijskog promatraa.
Koristei se eksperimentalnim rezultatima i fizikalnim argumentima Lorentza i
drugih, Einstein (1905) predlae radikalnu preinaku postojeih pojmova o
prostoru i vremenu a time i samih Newtonovih jednadbi gibanja.
Dva su naela, prema kojima se prostor i vrijeme, te materija i energija trebaju
meusobno povezivati. Oni danas ine temelj Einsteinove specijalne teorije
relativnosti (naziv potjee od Plancka, 1907):
1. Princip relativnosti

Maxwellove jednadbe elektromagnetizma imaju isti oblik u svim inercijskim
sustavima. Newtonove jednadbe gibanja se moraju modificirati relativistika
dinamika.

2. Konstantnost brzine svjetlosti

Brzina svjetlosti u praznom prostoru ista je za sve inercijske promatrae, po
smjeru i iznosu.
Oito je da se inercijski sustavi u kojima vrijede Maxwellove jednadbe
elektromagnetizma ne mogu meusobno povezati Galilejevim koordinatnim
transformacijama, jer one ne osiguravaju konstantnost brzine svjetlosti.
U naem primjeru dva inercijska sustava u relativnom gibanju (slika 2.),
konstantnost brzine svjetlosti, c' = c moe se osigurati ako je
= (1 v
2
/c
2
)
-1/2
.
Realnost - faktora ne dozvoljava da brzine sustava iIi tijela budu vee od brzine
svjetlosti, c = 3x10
8
m/s.
Koordinatne transformacije sa takovim nazivaju se Lorentzove transformacije.
Njih je Lorentz djelomino uveo ve 1895. a kompletirao 1904.:

Posljedice. Budui da specijalna teorija relativnosti predvia pojave koje nisu dio
naeg svakodnevnog iskustva, ljudi ih teko prihvaaju kao nunost. Meutim, pri
E-kola FIZIKA
8/2009

10

velikim brzinama aviona, raketa ili satelita, te posebno estica koje se susreu u
fizici elementarnih estica, u astroestinoj fizici ili u kozmologiji, te se pojave
mogu direktno mjeriti potvrujui osnovne postavke specijalne teorije relativnosti.
Brzine kretanja tijela u svakodnevnom ivotu su male u odnosu na brzinu
svjetlosti (c = 3x10
8
m/s), pa je klasina relativnost sasvim dovoljna za
razumijevanje dnevnih pojava, jer je
Galilej
= 1, ako je v << c.
Konstantnost brzine svjetlosti glavni je uzrok neobinih pojava.
Sinkronizacija satova. Sinkronizacija satova unutar pojedinog inercijskog sustava
nije problem. Dovoljno je da glavni sat sustava poalje svima svjetlosni signal u
asu t . Svi satovi na udaljenosti d od glavnog sata su tada sinkronizirani ako
pokazuju vrijeme: t + d/c. Udaljenost od glavnog sata se moe odrediti mjerenjem
vremena (t = t
tamo
+ t
nazad
) odzivnog signala: 2d = ct.

Slika 4. Lorentzove transformacije

Problem nastaje pri pokuaju meusobne sinkronizacije satova razliitih
inercijskih sustava. Za Einsteina je to problem utvrivanja istovremenosti dva ili
vie prostorno odvojenih dogaaja. Dogaaji koji su istovremeni (istodobni) u
jednom inercijskom sustavu nisu vie istodobni u drugom sustavu ako su
prostorno razmaknuti. Tako npr., ako su dogaaji D
1
i D
2
na slici 5.istodobni za
promatraa S ,tj t
2
=t
1
tada oni nisu vie istodobni za promatraa S' niti za bilo
kojeg drugog inercijskog promatraa S'', S''', ako je x
2
x
1
,:
E-kola FIZIKA
8/2009

11

t
2
' t
1
' = - (x
2
x
1
)v/c
2
0 i
t
2
'' - t
1
'' 0
.

Slika 5. Problem istodobnosti
Dvije su znaajne posljedice naruenja istodobnosti u specijalnoj teoriji
relativnosti: dilatacija vremena i kontrakcija duine.
Na primjeru svjetlosne ure (slika 6) vidi se kako relativnost vremenskog intervala
ovisi o stanju gibanja inercijskog promatraa. Najkrai vremenski interval, tzv.
vlastito vrijeme t
0
, pokazuje sat koji miruje.
Danas je ve sasvim uobiajeno u graevinarstvu i znanosti koristiti laserski
metar za mjerenje udaljenosti izmeu objekata. Na primjer udaljenost izmeu
Zemlje i Mjeseca.
Kako ta mjerenja ovise o gibanju inercijskog promatraa, pokazuje slika 7., gdje
se duljina tapa u sustavu S', mjeri iz sustava S.
Duljina tapa je najvea u sustavu u kojem miruje. Ona se tada oznaava sa
0
i
naziva vlastita duljina tapa. Svi ostali inercijski promatrai mjere manju duljinu.
Duljina tapa postaje relativni pojam ovisan o stanju gibanja inercijskog
promatraa.
E-kola FIZIKA
8/2009

12

Slika 6. Dilatacija vremena
Specijalna teorija relativnosti zamjenjuje klasine pojmove o apsolutnim
prostornim i vremenskim intervalima sa relativnim intervalima, koji ovise o stanju
gibanja inercijskog promatraa. Odmah primjeujemo da trenutno djelovanje
Newtonove sile na daljinu nije u skladu sa relativnou prostornih i vremenskih
intervala.

Slika 7. Kontrakcija duine
E-kola FIZIKA
8/2009

13

Saetak ostalih posljedica specijalne teorije relativnosti vanih za primjenu nalaze
se u dolje priloenoj slici 8.

Slika 8. Posljedice specijalne teorije relativnosti

4. Opa teorija relativnosti
Vrlo brzo nakon objavljivanja (1905) specijalne teorije relativnosti, Einstein se
poeo intenzivno baviti njezinim poopenjem koje bi ukljuilo akcelerirane
(neinercijske) sustave i gravitaciju. U pokuaju da prilagodi Newtonovu
gravitaciju specijalnoj teoriji relativnosti, Einstein je ve 1907 primijetio da je
postojanje gravitacije relativno jer ovisi o tome da li je promatra u slobodnom
padu ili ne. Nametnulo se oigledno pitanje: zato bi samo inercijski sustavi
trebali biti privilegirani u prikazu prirodnih zakona ako su sva gibanja u prirodi
ravnopravna. Tako se rodila ideja ope teorije relativnosti, prema kojoj bi svi
prirodni zakoni i zakoni fizike trebali imati isti oblik za sve promatrae i sustave
E-kola FIZIKA
8/2009

14

referencije, bez obzira na njihovo stanje gibanja. Einsteinu je trebalo punih osam
godina (1907-1915) da opu teoriju relativnosti dovede u konani oblik danas
poznatih kao Einsteinove jednadbe polja.
Ukljuivanjem akceleriranih sustava u opu relativnost znailo je pozabaviti se sa
Newtonovom teorijom gravitacije koja se nikako nije uklapala u specijalnu teoriju
relativnosti. Poznato je jo iz klasine mehanike, da se u akceleriranim sustavima
Newtonovi zakoni gibanja moraju nadopuniti prividnim inercijskim silama:
translacijskog i rotacionog gibanja sustava kao to su centrifugalna i Coriolisova
sila. Njihovu prisutnost moemo lako zamijetiti pri vonji automobilom, tramvajem
ili vlakom.

Slika 9. Einsteinov princip ekvivalencije

Newtonov univerzalni zakon gravitacije uvodi i pojam teke (gravitacijske) mase
za razliku od trome (inercijske mase iz II. Newtonovog zakona gibanja:
m
i
a = m
g
g
gdje g oznauje gravitacijsko polje Zemlje. Mjerenja jednakosti (ekvivalencije)
tih dviju masa poinju sa Galilejem (Pisa), Newtonom (njihalo), Etvsom
(torziona vaga) do danas potvrujui njihovu jednakost do na (m
g
/m
i
) 1 10
-13

Einstein tu jednakost postulira i daje joj status principa ekvivalencije koji
E-kola FIZIKA
8/2009

15

omoguuje lokalnu ekvivalentnost gravitacije i akceleracije i mogunost lokalnog
ponitavanja gravitacije slobodnim padom kroz gravitacijsko polje (slika 9. ).
Dva principa ine temelj Einsteinove ope teorije relativnosti :
1. Princip ope relativnosti
Fizikalni zakoni imaju isti oblik u svim sustavima referencije bez obzira na
njihovo stanje gibanja.

2. Princip ekvivalencije
Gravitacija i akceleracija su lokalno potpuno ekvivalentni.

Slika 10. Gravitacijska dilatacija vremena i kontrakcija duine
Einstein je punih osam godina (od 1907. do 1914.) traio odgovarajuu
koordinatnu transformaciju koja bi povezivala prostorno-vremenske koordinate
razliitih sustava referencije i zadovoljavala princip ope relativnosti. Primijetio je
da spoj akceleracije i lokalne specijalne relativnosti nuno vodi na koncept
zakrivljenog prostor-vremena u kojem je prostorno-vremenski interval ouvan
kao u specijalnoj relativnosti.
Posljedice i predvianja. Neposredne posljedice principa ekvivalencije
akceleracije i gravitacije su:
dilatacija vremena u gravitacijskom polju (slika 10.)
gravitacijski crveni pomak (slika 10. )
E-kola FIZIKA
8/2009

16

kontrakcija duine u gravitacijskom polju (slika 10. )
otklon svjetlosti u gravitacijskom polju

Einsteinove jednadbe ope relativnosti, u kojima je gravitaciono polje metrika
prostor-vremena, u posebnim sluajevima predviaju:
precesiju perihela planeta
postojanje gravitacijskih valova
postojanje crnih rupa

5. Primjena teorije
relativnosti

- Primjena u znanosti
Prolo je vie od sto godina od pojave Einsteinove specijalne teorije relativnosti.
Sva predvianja u optici, atomskoj, nuklearnoj i subatomskoj fizici testirana su
sa velikom preciznou u laboratorijskim i svemirskim uvjetima. Opa
teorija relativnosti, ija stota obljetnica tek dolazi, testirana je prvo u Sunevu
sustavu, posebno predvianja koja slijede iz principa ekvivalencije. Neka
predvianja kao to su gravitacijski valovi I crne rupe jo su u fazi analiziranja
opaakih podataka. Osim toga nae dananje razumijevanje svemira temelji se
na Einsteinovoj opoj teoriji relativnosti, iako ima pokuaja da se teorija proiri sa
kvantnim sadrajima. Opaeno je da brojni relativistiki efekti vezani za mjerenje
vremena imaju vanu ulogu u sustavu globalnog pozicioniranja i navoenja GPS
koji koriste milioni ljudi u vozilima ili u prirodi da tono odrede svoj poloaj, brzinu
ili smjer kretanja. GPS je, na neki nain, realizacija Einsteinovog pogleda na
strukturu prostora i vremena, jer GPS ne moe pouzdano raditi bez uzimanja
teorije relativnosti u obzir.

- Primjena u svakodnevnici-GPS
E-kola FIZIKA
8/2009

17

Iako nam je teorija relativnosti nuna za razumijevanje temeljnih procesa u
prirodi, mnoge svakodnevne aktivnosti koje se oslanjaju na preciznom utvrivanju
poloaja i vremena takoer ne mogu bez nje.
GPS je primjer svakodnevne vanosti teorije relativnosti koji koristi dnevno vie
od milijun ljudi. Prva upotreba GPS-a bila je vojne svrhe.
GPS se sastoji od tri meusobno povezana dijela:
a) satelitske mree
b) kontrolnih stanica na Zemlji
c) korisnika GPS-prijemnika
Svi dijelovi sustava moraju besprijekorno raditi da bi se poloaj, brzina i smjer
kretanja nekog GPS-prijemnika mogli to tonije odrediti.
Satelitska mrea sastoji se od 24 umreena satelita i 4 priuvna. Oni stalno krue
oko Zemlje u priblino krunoj putanji (slika 11.),

Slika 11. Raspored GPS satelita
na visini od 20.000 km , brzinom oko 16.000 km/h sa ophodnim vremenom
(periodom) oko 12h. Sateliti neprestano alju kodirani radio signal o svojim
trenutnim poloajima i tonom vremenu emitiranja . Satelitske staze (orbite) su
smjetene u est razliitih ravnina nagnutih 55
0
prema ekvatorijalnoj ravnini. Ta
raspodjela omoguuje , da se u svakom trenutku, iz svake toke zemljine
povrine uvijek "vide" iznad horizonta barem 4 satelita, najvie 12 a obino 6
E-kola FIZIKA
8/2009

18

8. U svakom se satelitu nalazi atomski sat koji oitava tono vrijeme s
preciznou od 1 ns. GPS-prijemnici, na temelju informacija o trenutnim
poloajima " vidljivih" satelita, barem 3, izraunavaju svoje tone poloaje.
Tonost odreivanja poloaja kree se unutar 5 10 m. Usporedbom podataka
susjednih GPS-prijemnika moe se tonost poloaja utvrditi do na manje od
centimetar.
Kontrola rada GPS satelita. Na tonost odreivanja poloaja GPS-prijemnika
jako utjee kvaliteta satelitskog signala. Niz faktora doprinosi kvarenju izravnog
signala(slika 12):

Slika 12. Izvori greaka kod GPS lociranja
Da bi se pogreke umanjile, uveden je sustav nepokretnih kontrolnih stanica na
Zemlji s zadatkom da kontroliranju rad GPS-satelita, odnosno da upravljaju njima
pratei ih i dajui im ispravljene podatke o njihovom stvarnom poloaju i vremenu.
Postoji pet, irom svijeta rasporeenih kontrolnih stanica, koje neprekidno primaju
podatke od satelita i alju ih glavnoj kontrolnoj stanici na obradu. etiri bez ljudi.
U glavnoj kontrolnoj stanici satelitski podaci se "ispravljaju " i alju natrag
satelitima.
Princip rada GPS-a. Sustav GPS satelita moe dobro obavljati posao ako su
njihovi atomski satovi sinkronizirani sa atomskim satom glavne kontrolne stanice
na Zemlji tada su njihovi trenutni poloaji u referentnom sustavu Zemlje odreeni
sa vektorom poloaja r
S
= (x
S
,y
S
,z
S
) i trenutkom t
S
odailjana signala. Udaljenost
E-kola FIZIKA
8/2009

19

d izmeu satelita I GPS-prijemnika koji ser nalazi u toki r = (x,y,z) koju treba
odrediti u trenutku t primanja signala (slika 13. ).

Slika 13. Kako radi GPS
Udaljenost izmeu satelita i prijemnika:
d =c(t t
S
) = [(x - x
S
)
2
+ (y y
S
)
2
+ (z z
S
)
2
]
1/2

ovisi o tri nepoznanice x, y i z pa je za njihovo odreivanje potrebno barem tri
signala od tri razliita satelita. Za odreivanje poloaj objekata (letjelica) u zraku
iznad povrine Zemlje nuno je koristiti signale barem 4 satelita.
Teorija relativnosti i GPS. Da bi se postigla razina preciznosti od 6 - 10 m,
atomski satovi na satelitima moraju imati tonost od 20 30 ns. No sateliti su u
stalnom gibanju u odnosu na promatrae i satove na Zemlji, pa se efekti
specijalne i ope teorije relativnosti moraju uzeti u obzir na toj razini preciznosti.
Na visini na kojoj se sateliti kreu, specijalna teorija relativnosti predvia
usporavanje satelitskih satova za otprilike 7 s na dan, dok opa teorija
relativnosti predvia ubrzavanje satelitskih satova za otprilike 45 s. Zajedniki
efekt specijalne i ope teorije relativnosti je 38 s bre kucanje satelitskih satova
u odnosu na glavni referentni sat na Zemlji. Kada se ovi "relativistiki efekti" ne bi
uzimali li u obzir, vrlo brzo bi dolo do naruenja mogunosti tonog odreivanja
poloaja pomou GPS ureaja. Akumulaciju greke je mogue smanjiti
E-kola FIZIKA
8/2009

20

usporeivanjem vremena dolaska signala s razliitih satelita, jer se tada trenutak
satelitskog emitiranja signala moe posve izbjegnuti: npr., d
2
d
1
= c(t
2
t
1
), pa
nije nuno poznavati trenutak t
S
satelitskog emitiranja signala.

6. Zakljuak
Odgovor na pitanje iz naslova ove broure zato nam danas treba teorija
relativnosti je prilino oigledan. Prije samo neto vie od sto godina, ljudi su
ivjeli u uvjerenju da su prostor i vrijeme ravni i apsolutni. Nije bilo mjerljivih
pojava ni potreba da se klasina relativnost Galileja i Newtona zamijeni sa nekom
drugom. Danas, meutim, mi imamo potvreno saznanje da ivimo u
zakrivljenom i relativnom prostor-vremenu, pa je potreba ukljuivanja teorije
relativnosti u svakodnevnicu postala nunost kao to smo to vidjeli na primjeru
rada GPS ureaja,koji koriste milijuni ljudi u raznim prilikama od zabave do tvrde
znanosti.

7. Literatura

1. A. Einstein: Moj pogled na svijet, Izvori, Zagreb, 1999.
2. A. Einstein: Moja teorija, Izvori, Zagreb, 2000.
3. A. Robinson: Einstein-sto godina relativnosti, kolska knjiga, Zagreb,2005.
4. D. Blanua, Teorija relativnosti, kolska knjiga, Zagreb, 2003.
5. G. Tauber: Einsteinova opa teorija relativnosti, Globus, Zagreb, 1984.
6. M. Born, Einsteinova teorija relativnosti, Grafiko nakladni zavod, Zagreb,
1948.
7. G. Divjanovi, ovjek i svemir, kolska knjiga, Zagreb,1997.
8. I. Picek: Elementarne estice, kolska knjiga, Zagreb, 1997.
9. L. Lederman: Boja estica, Izvori, Zagreb, 2000.
10. T. Petkovi: Uvod u modernu kozmologiju I filozofiju, Element, ibenik, 2001.

Zasto Nam Danas Treba Teorija Relativnosti M Martinis

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zasto Nam Danas Treba Teorija Relativnosti M Martinis

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zato nam je

You might also like