Erih From: Izbegavajte drutvo trivijalnih ljudi

Jednu od prepreka koje smetaju da se naui umijee postojanja ini i preputanje praznim, trivijalnim
razgovorima.
to to znai trivijalno? Doslovno opepristupano (od latinskog tri-via = toka gdje se susreu tri puta); obino
oznaava plitkou, izlizanost, nedostatak sposobnosti ili moralnih kvaliteta. Trivijalno bi se takoe moglo odrediti
kao stav koji se dotie samo povrine pojava, a ne uzroka, niti dubljih slojeva; stav koji ne pravi razliku izmeu
onog to je sutinsko i onog to nije, ili koji se odlikuje sklonou da obrne ovo dvoje. Uz to jo moemo dodati
da trivijalnost proizlazi iz umalosti, ravnodunosti, obamrlosti, ili iz voenja brige o neemu to nikako nije
povezano sa sredinjim ovjekovim zadatkom: da bude u potpunosti roen.

() Koliko se milijardi razgovora ovih posljednjih godina vodilo o inflaciji, Vijetnamu, Bliskom istoku,
izborima i tako dalje, i koliko su rijetko ti razgovori zalazili malo dublje od onog oiglednog strogo
pristrasnog stanovita da bi zali u korijene i uzroke pojava o kojima se raspravljalo. Jednostavno
da povjerujete kako su veini ljudi ratovi, zloini, skandali, pa ak i bolest nuni da bi imali o emu
razgovarati, odnosno razlog da meusobno komuniciraju, pa makar i u ravni trivijalnosti. Ali
zaista, kad su ljudska bia pretvorena u potronu robu, kakvi njihovi razgovori i mogu
biti nego trivijalni?Kad bi roba u samoposluzi mogla govoriti, zar ne bi priala o kupcima, o
trgovakom osoblju, o vlastitim nadama da e biti prodana po visokoj ceni i razoarenju kad
postane jasno da se uope nee prodati?
Moda najpraznije prie potiu iz potrebe da se pria o sebi; otuda i beskrajne teme o bolesti i
zdravlju, djeci, putovanjima, uspjesima, tko je to radio, i o bezbrojnim pojedinostima svakidanjice
za koje se ini da su vane. Kako ovjek ne moe svo vrijeme govoriti o sebi a da ne
postane dosadan, mora dakle da razmenjuje tu povlasticu s drugima tako to e biti
spreman da slua druge dok priaju o sebi. Prisni drutveni susreti izmeu pojedinaca (a esto
i susreti udruenja i grupa svih vrsta) zapravo su male trnice gdje svatko razmjenjuje vlastitu
potrebu da pria o sebi i elju da ga sasluaju s potrebom drugih koji tragaju za istom mogunou.
Veina ljudi potuje ovaj aranman razmjene; oni koji ga ne potuju, nego bi htjeli vie priati o sebi
nego to su spremni sluati, varaju te su dakle prezreni i moraju pronai podreenije drutvo gdje
e ih trpjeti.

Ljudsku potrebu da se govori o sebi, i da pri tom drugi sluaju, gotovo je nemogue precijeniti. Da
ta potreba postoji samo u vrlo narcistinim ljudima, punim sebe, bila bi lako razumljiva, meutim
ona postoji u svakoj prosjenoj osobi, iz razloga svojstvenih naoj kulturi. Suvremeni ovjek je
ovjek mase, visoko socijaliziran, ali vrlo usamljen. David Riesman je upeatljivo iskazao ovaj
fenomen naslovom svoje knjige iz 1961 Usamljena gomila. Suvremeni ovjek je otuen od
drugih i suoen s nedoumicom: plai se bliskog dodira s drugima, a podjednako se boji i da bude
sam i da nema dodira s drugima. Uloga trivijalnog razgovora upravo je u tome da odgovori na
pitanje: Kako da ostanem sam a da ne budem usamljen?
Prianje postaje ovisnost. Dok priam, znam da postojim; da sam netko, da imam prolost, posao,
obitelj. Priajui o svemu tome, ja potvrujem sebe. Meutim, potreban mi je netko da me slua;
ako bih priao samom sebi, poludio bih. Sluatelj stvara iluziju dijaloga, dok se tu zapravo odvija
monolog.
Loe drutvo, s druge strane, nije samo drutvo isto trivijalnih ljudi, nego zlih, sadista,
destruktivnih, prema ivotu neprijateljski nastrojenih ljudi. Ali zato je, moglo bi se postaviti pitanje,
drutvo loih ljudi opasno po nekoga ako oni ne pokuavaju da ga ovako ili onako povrijede?