PRVI DIO.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju.

D r. I v o P i l a r .

I.

Slovjenska davnina vrlo je slabo vidna i nejasna; gotovo bi ovjek rekao, da je nalik na golemu ravninu, prelivenu maglom, tako da iz nje vire samo vrhovi najveih predmeta. Osobito to vrijedi za slovjensku mitologiju. Uza sav trud odlinih slovjenskih i svjetskih nauenjaka nije polo za rukom dovesti u pravi sklad ono malo, to znamo o mitologiji pojedinih slovjenskih naroda, a ni cijelu slovjensku mitologiju dovesti u jedan sustav i u organsku vezu sa mitologijama drugih grana velikoga stabla indoeuropskih naroda. Slovjenske patriote mnogo boli, to slovjenska mitologija u svakom pogledu daleko zaostaje za mitologijama Grka, Rimljana, Kelta i Germana. N i e d e r l e (23, s. 7) na poetku zasebne sveske u svom velikom djelu o slovjenskim starinama, posveene slovjenskom bogosluju, pie: O slovjenskom bogotovlju imamo dodue podosta starih vijesti, ali su tako nedovoljne, da u svemu znamo malo. Nemogue ih je isporediti sa bogatstvom vrela za mitologiju germansku ili galsku, grku ili rimsku. Napose nam ne daju mogunosti, da upoznamo cijeli sustav poganskoga bogotovlja starih Slovjena. Mjesto toga razbiramo samo ulomke, vidimo nekoliko istaknutih boanstava, a da ne spoznajemo njihova znaenja. ujemo neto o njihovu kultu, ali ti ulomci ostaju bez unutranje veze i izvanjskoga Zbornik za narod, ivot XXVin. l

Dr. Ivo Pilar:

okvira, s jednom rijei, bez sustava, koji moramo tek muno i naporno izraivati. Ni drugi strunjak, pok. prof. Louis L e g e r , ne moe nam dati vedriju sliku. U predgovoru svomu djelu La Mythologie Slave (19, s. V) pie on: Spajajui u ovom djelu svoj rad od mnogo godina, potpuno sam svijestan, koliko mu nedostaje, da bude konaan spomenik. Taj spomenik nitko jo nije podigao, a ja sumnjam, hoe li se ikada podii. Nema nade, da bismo za Slovjene mogli ikada doivjeti radove onakove, kakovih je za mitologiju Hindua, Grka, Latina, Kelta ili Germana iznijelo nae stoljee. Podaci su preoskudni, i ni na koji nain ne e se tekstovi i spomenici moi naknaditi hipotezama. Ni trei strunjak, poljski filolog1! A. B r u c k n e r , nema boljega mnijenja o slovjenskoj mitologiji. On veli (4, s. 3): ... e ehe tutti i rami della slavistica la mitologia rimane finora il pi meschino, e il pi trascinato, e ancora oggi si potrebbero ripetere con ragione le stesse parole, ehe furono scritte non meno di un secolo fa da Giuseppe Dobrowsky, il padre della slavistica: nulla ha tanto bisogno di una revisione e di un esame critico nel campo delle antichit slave quanto la mitologia. Na drugom mjestu (4, s. XVI): questa poverissima mitologia slava . .. Isto nezadovoljstvo i pesimizam provijava i naega najznatnijeg domaeg pregaoca na tom polju, zaslunog historika Natka No d i l a. Evo njegovih rijei (24, R. 77, s. 43): Slavenima bogovi su turi, neplodni: oni su djetinjom rukom nacrtani obrisi, a nikakve ive prilike sprama slike-ovjeje. Ti bogovi niti se ene, nit vesele, niti boja biju: prijesto im nije na purpuri i na zlatu oblaka, niti im juri hod po tananom ajeru. Rijeju, ovakvi bogovi nisu antropomorfi. Ovo je mnijenje o tromosti i neprikladnosti slavenskih bogova toliko uvrijeeno, da i sam ueni slavista, L. Leger, tu nedavno presudi ovako: Koliko mi znamo za bogove slavenske, oni su od grkoga antropomorfizma posve razliiti. Osim izuzetaka, niti imaju porodice niti genealogije. Na drugom pak mjestu (24, R. 77, s. 50) pile Nodilo: I na je Olimp sav opraen, sav otrunjen, pa pravi svetitelji njegovi vie nisu nama na pogledu. Stoga i rekoe, da mi nemamo mitologije. Ovo nepovoljno stanje, kao i nezadovoljstvo s njime, rano je nagonilo slavenske nauenjake i patriote, da trae puta i naina, kako da se iz njega izae, kako da se popune praznine u slovjenskoj

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

mitologiji i unese svjetlosti u njezine tamne i nevidne strane. Nije svakome bilo dano, da se sa rezignacijom snae u beznadnim prilikama, kako je to pod pritiskom prilika uinio Francuz Louis Leger. Ja ne mogu iscrpsti sve pokuaje u pomenutom smjeru, jer bih time izaao daleko preko okvira ove radnje. Spomenut u samo dva pokuaja, koji su za nae ue prilike bili znatni, pa su se odrazili i u Radu Jugoslavenske akademije. Godine 1869. Gregor K r e k je u radnji O vanosti slavenske tradicionalne literature kao izvora za mitologiju (18) skrenuo panju na jasno vidljive veze slovjenskih jezika s ostalim indoevropskim jezicima, napose s iranskim, pri emu istie neku vidljivu veu srodnost slovjenskih jezika sa zendom i persijskim jezikom, alei ujedno, to odnosa) slavenskih jezika prema iranskima nije dovoljno osvijetljen. Istie dalje, kako su se u narodnom jeziku, narodnim slovjenskim obiajima (boini, uskrsni obiaji, badnjak, koleda, kresovi, i t. d.), u narodnim priama, bajkama i basnama, u narodnim poslovicama, u blagoslovnim i prorokim formulama, u narodnim arolijama, u narodnim pjesmama sauvali jasno vidljivi i obilni tragovi pretkranskoga vjerovanja starih Slovjena. Upuuje dakle, da se sav taj dragocjeni poklad prastaroga vjerovanja u opreznom poredenju sa slinim blagom kod ostalih indoevropskih naroda digne, te u nekoliko primjera pokazuje i nairf, kako bi se po njegovu miljenju kod toga imalo postupiti. Ovu svoju tezu Krek je kasnije, postavi redovnim universitetskim profesorom slavistike u Grazu, rairio i razradio u II. svesku svoga velikoga djela (navedena pod 17 u popisu literature) pod natpisom: Allgemeine Bemerkungen ber die slavische traditionalle Literatur und deren Beziehungen zur Culturgeschichte, zunchst zur Mythologie. Bilo je blizu pameti, da se ova metoda primijeni ba kod nas Hrvata i Srba, kod kojih se nalazi veliko obilje narodnoga tradicionalnoga blaga, znatno vee nego u mnogih ostalih slovjenskih naroda, koje je suvie dosta rano sakupljeno u raznim zbirkama te je istraivaocu pristupano. Toga se posla latio nitko drugi nego na odlini historik Na tko N o d i l o u svojoj velikoj radnji: Religija Srba i Hrvata na glavnoj osnovi pjesama, pria i govora narodnoga (24). Drim, da ve sam natpis djela jasno pokazuje, kako je Nodilo kuao izvr-

Dr. Ivo Pilar:

siti Krekov program te iscrpljujui bogati folklor Slovenaca, Hrvata i Srba nai nove putove za upotpunjenje slovjenske mitologije i razjanjenje svih njezinih tama i nejasnoa. Ako nepristrano prouimo Nodilovo djelo, morat emo rei, da Nodilo nije uspio. Njegovo djelo, uza sav veliki trud nije nam moglo dati jasnu sliku o pretkranskom vjerovanju starih Hrvata i Srba, a i jedva je to pridonijelo, da se nejasnoa, maglovitost, nedostatnost i nesuvislost slovjenske mitologije iole razjasni ili upotpuni. Nodilovo nastojanje izgubilo se u gutan mnoine vie ili manje subjektivnih konjunktura, bez objektivna nauna rezultata. Cijelo djelo ima samo uspjeh, da je pokopalo lijepu nadu, da bi se putem naznaenim od Gregora Kreka moglo stii do obogaenja i sistematizovanja slovjenske mitologije, a da je nakupilo neku mnoinu kulturno-historikoga i folkloristikoga materijala, koji e jedared netko moi upotrebiti sretnije od Natka Nodila. Naprotiv drim, da je ba Nodilov neuspjeh doveo preciznoga mislioca L eg e r a do reenice (19, s. XVII), da se: ni na koji nain tekstovi i spomenici ne e moi naknaditi hipotezama, i do njegove jasno vidljive averzije od upotrebe folkloristikoga materijala, koji, kako on veli, j'ai ecarte par principe. Jo pojaano pokazuje tu averziju B r c k n e r (4, s. 9, 162), koji potpuno ide putem Legerovim: Cosi pure ho elimitato tutto il folklore, i to zato, da ne pomijea injenice antikne i poganske s novima i polukranskima. Drim, da je u tragu Kreka hodio jo jedan trudbenik na polju slovjenske mitologije: dr. Nikola G r e t i - G a p i e v sa svojom knjigom: O vjeri starih Slovjena (9). Prema Nodilu htio je Greti osnaiti svoju situaciju, to je folkloristiku metodu Nodilovu jo pojaao komparativnom metodom sa religijama indoevropskih i prasemitskih naroda, a zatim obilnom upotrebom mjesnoga, linoga i obiteljskoga nazivlja. Na alost uspjeh Gretiev nije mnogo bolji od onoga, to ga je postigao Nodilo. Svi njegovi rezultati vrlo su labilni, sve su to vise ili manje nagaanja ili problematike konjunkture. Ali drim, da ne bih bio pravedan, kad ne bih priznao, da se kod Gretia ipak moe konstatirati neki napredak, no on ga uglavnome zahvaljuje obilnoj upotrebi topografskog, linog i obiteljskog nazivlja, jer nam ova imena, koja imadu veliku tendenciju ustrajnosti, daju vezu sa govorom, miljenjem i vjerovanjem izumrlih naih predakih pokoljenja. Ipak odlunoga kakvoga rezultata nisu donijeli ni Gretievi napori, ak

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

i njegovu komparativnu metodu Louis L e g e r naelno je otklonio (19, s. XVII): j'ai neglige tous les rapprochements si seduisants qu'ils puissent etre - - avec la mythologie des peuples onentaux, du monde classique ou germanique. Tako valja istaknuti, da se svi pokusi, uinjeni u drugoj polovini XIX. stoljea pa sve do velikoga rata, da se rasvijetli i obogati nauka o starom slovjenskom vjerovanju, svrili sasvim negativno. No to sada? Hoemo li klonuti kao ono Leger i uope napustiti nadu, da ikada rasvijetlimo i sistemiziramo podruje slovjenskog pretkranskoga vjerovanja? Ja to ne bih preporuio. Naprotiv je svrha ovih redaka, da se istakne, kako ima Arijadnina nit, koja bi mogla izvesti savremenu nauku iz labirinta, u kome se izgubila slovjenska mitologija. Ta je nit jasno vidljivi dualizam u vjeri starih Slovjena. Po mojem uvjerenju taj dualizam ima sva svojstva solidne osnove za novo sistemizovanje i novu spoznaju postanka slovjenskoga pretkranskoga vjerovanja, a time i slovjenske mitologije. Po mojem uvjerenju dozrijeva sasvim nov pogled na problem pretkranske vjere starih Slovjena, pak poto sam i ja zagazio u ovo pitanje, drim svojom dunou da ovdje iznesem referat o sadanjem stanju i o prvim rezultatima toga novoga pogleda i nastojanja.

II.
Pitanje dualizma u vjeri starih Slovjena nije nikakva nova, nego naprotiv vrlo stara stvar. Ono se opaa odmah u poecima literature i historiografije o Slovjenima. Stvarni osnov za konstataciju dualizma u vjeri starih Slovjena nalazili su strunjaci naroito u mnogo spominjanoj glavi Helmoldove Chronica Slavorum I, 52. Helmold, njemaki sveenik i historik, rodom iz Holsteina, koji je ivio negdje izmeu g. 1108 1177., napisao je na elju Gerolda, biskupa u Oldenburgu, povijest podjarmljenja i pokrtenja polapskih Slovjena. On kazuje ovako: Est autem Slavorum mirabilis error: nam in conviviis et compotationibus suis pateram circumferunt, in quam conferunt, non dicam consecrationis sed exsecrationis verba, suh nomine deorum boni scilicet atque mali, omnem prosperam fortunam a bono deo, adversam a malo dirigi prbfitentes. Unde etiam malum deum sua lingua Diahol seu Czerneboh, id est nigrum deum appellant. Inter multi-

Dr. Ivo Pilar:

formia autem Slavorum numina praepollet "Zvantevit, deus terrae Rugianorum, utpote efficatior m rcsponsis. Cuius intuitu caeteros quasi semideos estimabant.1 Ovaj vidljivi dualizam u vjeri starih Slovjena udario je u oi i ocu histonke geografije Filipu Cluveriusu (Clver), koji u svojoj Germania antiqua pripovijeda, da su Vendi u Sleziji oboavali dva boga: Bilboha i Cernobcha (Zerneboha). Bilboha zvali su i Juterbohom, jer su ga slavili jutrom u zoru.2 Za june Slovjene nemamo meutim dokumentiranih dokaza u starim kronikama, da su poznavali antitezu Belboga i Crnoboga, pak je to razvitku ideje o dualizmu kod starih Slovjena mnogo kodilo, jer se tvrdilo (kako emo kasnije vidjeti), da je dualizam stegnut na vjerovanje polapskih Slovjena. Ta opreka Crnoboga prema Belbogu, koju nam javlja Helmold, bez sumnje je stvarno dualistika predodba, koja dokazuje, da su kod Slovjena, koji su u ta dva boga vjerovali, ivjele predodbe o dualizmu vrhovnih boanstava. Ali prvi slovjenski autor, koji je iz ovoga razasutoga stvarnoga materijala kod starih Slovjena izaeo tvrdnju o dualizmu kao religiozno-historikom pojmu, bio je, koliko sam mogao utvrditi, Pavao Josip a f a r i k. U svojoj povijesti slovjenskoga jezika i literature daje on kratak pregled o vjeri i obiajima, kulturi i jeziku starih Slovjena ovako (29, s. 13): Unter allen waren Perun, der Donnergott, biely Bog, der Geber alles Guten, cerny Bog, der Schpfer des Bsen, in welchem sich ganz der persische Dualismus kundthut, und Swietowid der Allessehende von Arkona auf der Insel Rgen, die hchsten Gottheiten. afank prihvaa dakle ovdje postojanje dualizma u vjeri starih Slovjena, konstatira njegovu upadnu slinost sa staropersijskim (zoroastrovskim) dualizmom. Teko je rei, koliko su na afari'ka utjecali savremeni njemaki autori, kao na pr. Karl Rosenkranz u svojoj Naturreligion, gdje kae: Was die historische Stellung betrifft, so scheint mir die slavische Religion als Dienst des Lichtes die nchste Beziehung auf die persische zu haben. Alle slavischen Vlker verehren das Licht, dem die Finsternis gegenberstand, der Bog als Bielbog und ZerneCitirano po B r i i c k n e r u (4, s. 251). Citirano po G r e t i u (9, s. 101). Ja sam citat htio provjeriti po izvornom djelu Cluverovu, ali toga mjesta po Gretievu citatu nisam naao. Ali kako Jutroboga spominju i Frencel i Ekhard (Monumenta Jutrebocii), to sam taj citat ipak donio.
2 1

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

bog (str. IX). Ali na drugom mjestu pie taj autor (str. VIII), da o pravom stajalitu te vjere jo nije na istu.J Slino nejasno gledite zauzima i Jakob Ludvig Grimm, koji u svojoj Deutsche Mythologie pie: Einen durchdringenden, idealistischen Unterschied zwischen gutem und bsem Geiste, Ormuzd und Ahriman, kennt weder die indische, noch die deutsche Gtterlehre. Der slavische Glaube stellt einen schwarzen und weissen Gott auf: Bjelbog und Tschernibog. Dieser Dualismus scheint mir aber weder durchdringend noch ursprnglich. 1 Svakako valja rei, da je afafik kasnije promijenio svoje shvatanje o dualizmu u vjeri starih Slovjena, i svoje prvo mnijenje potpuno desavuirao. Ja drim, da je zacijelo i Grimm u tom smjeru na njega djelovao, jer je teko pomisliti, da afarik njegovu uvenu Deutsche Mythologie, koja je izala 1835. godine u Gttingenu, ne bi bio itao. Svakako pie afafik u svojoj raspravi o bamberkom Crnobogu sasvim protivno: Was Helmold vom Cernoboh erwhnt, ist nur an den Namen Cerny geknpft, welcher allerdings bedeutungsvoll, nur in einem anderen Sinne, einigen neuen deutschen Systematikern (ist Kaissarow, Dobrowsky, Rakowiecki, A. Jungmann, Karamzin, Hanka und selbst Schaffarik ein solcher?) Veranlassung zur Erdichtung eines Dualismus im slavischen Mythus gab, welcher sich in dem Sinne wie bei den alten Persern, dort nicht befindet. Vernnftiger wird sowohl von der Ansicht Helmolds als von der Abwesenheit des Dualismus in der slavischen Mythologie in dem vierten Jahresberichte der pommerschen Gesellschaft geurteilt. Tu dakle afarik dri, da je dualizam u vjeri starih Slovjena sarmo izmiljen, i da ne postoji. Iza afanka i Grimma pitanje dualizma nije vie silazilo sa dnevnoga reda u istraivanju o vjeri starih Slovjena. Ali su se u tome pokazala dva smjera. Jedan, koji je tome dualizmu obraao naroitu panju i nastojao dovesti ga u vezu sa velikim dualistikoreligioznim pokretom na Iranu, i drugi smjer, koji dualizmu nije pridavao nikakove vanosti, nego ga je poricao ili bar potcjenjivao te nastojao svesti na uzgredan pojav, koji se vie ili manje zamjeuje kod mnogih drugih starih religija, a da nema nikakve naroite znatnosti.
3 4

Citirano po H a n u u (10, s. 147). Citirano po H a n u u (10, s. 1478).

Dr. Ivo Pilar:

U prvi red ide svakako poznati slavist hegelijanac I. J. H a n u , najprije profesor filozofije u Lavovu (183847), a kasnije u Pragu ( 1 8 4 9 I % 5 2 ) - Osjeajui slabou slovjenske mitologije, kuao ju je sistematizovati i skupiti sve, to se doslije pisalo o tome. Sistematizovanje je izvrio tako, da je staroslovjenske mitoloke elemente podijelio na tri skupa: u prvi mitoloke elemente, koji su staroindijskoga podrijetla, u drugi elemente persijskoga (zoroastrovskoga), i u trei posebne oblike i preobrazbe mitskih elemenata, koje su nastale, kada su ih preuzeli Slovjeni (10, s. 93). On dakle potpuno prihvaa dualizam u starih Slovjena i daje mu zoroastrovsko podrijetlo, samo dri, da ti elementi nisu kod svih Slovjena jednako rasprostranjeni, nego da kod zapadnih Slovjena pretee persijski (zoroastrovski) utjecaj, a kod istonih staroindijski. U junih Slovjena da su zastupana oba elementa podjednako, ali je njihovo vjerovanje protkano mnogim stranim mitskim elementima. Srednji pravac izmeu oba spomenuta smjera zauzimaju historici religija, osobito oni, koji su se bavili oko povijesti gnostikomanihejskih sekata u Evropi, poglavito bogomila na slovjenskom Jugu. Medu te istraivae ide u prvom redu odlini protestantski bogoslov Strassburanin Charles S c h m i d t (18121895), autor mnogih djela, a napose Histoire et doctrine de la secte des Cathares ou Albigeois (31), koje je za nas vano, jer se njime dosta sluio Raki u svojim djelima. U pribiljekama k pojedinim partijama svoga djela donosi Schmidt jedan pasus pod natpisom Sur le dualisme dans le paganisme slave, u kome konstatira taj dualizam, ali doputa mogunost, da je on donesen k Slavenima po utjecajima manihejskonkatnarskima. Tim se Schmidt oevidno poveo za nepoznatim mi piscem, koji u Scr. rerum germanicarum (s. 513) citira poznato Helmoldovo mjesto u Belbogu i Crnobogu, ali dodaje: juxta immanem Manicheorum errorem. U prvi smjer ide osim Hanua i poznati ruski slavist i historik Aleksandar Fjodorovi H i l f e r d i n g (Gilferding, 1831 1872), koji polazei sa stajalita, da je pradomovina Indoevropljana Azija (to je miljenje poslij-e Penke naputeno), dri, da su Slovjeni sa Litvinima posljednje indoevropske pleme, koje se iz srednjo-azijske pradomovine doselilo u Evropu. Potvrdu nalazi u tome, to su Grci, Traani, Italici, Kelti i Germani, doavi u Evropu poznavali od kovina samo zlato, srebro i mjed, a Slovjeni i Litavci poznavali su

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

ve i eljezo, te i m a j u vlastitu indoevropsku oznaku za to, koja polazi od indijskoga siladam = od peine roeni (12, s. 253). Hilferding dri, da su od svih Indoevropljana samo Slovjem sudjelovali u velikom pokretu Zoroastrovu, jer imaju iransku rije bog od iranskoga haga, dok tu Litavci ve nisu sudjelovali, jer boga oznauju indoevropskom rijei d'e'vas. Kako su Slovjem donekle sudjelovali u tom pokretu, to su oni jedini mogli donijeti u Evropu dualistiku antitezu izmeu Crnoboga i Belboga, koja je nastala u Baktriji (12, s. 254255). Na R a k i, koji ide u trei smjer, srednji, prihvatio je s nekom rezervom Hilferdingovu ideologiju (27, R. 10, s. 160): Sudei po ostancima slovjenskoga mita i po nekim svjedoanstvima i drevnim uspomenama, vjera slovjenskoga naroda b i j a e takoer dualistina. Kod biljeke k tome mjestu Raki ve uzmie i pokazuje tendenciju, da taj dualizam prima dokazanim samo za polapske Slovjene: Kod polapskih Slavena poganskih bijae dualizam glavni lanak njihove vjere, kako svjedoi savremeni pisac Helmond (tu donosi gore napisani citat). Ovo se svjedoanstvo odnosi dakako samo na jedan ogranak slovjenski. Ali drugi nalaze tragove dualizmu u jeziku slovenskome: 6orT>, AHBT>, otc-fc, te misle, da se slovensko pleme odijelilo od azijskih Arijana, poslije kod Zenda obnove Zoroastrove, i dualistike nazore sa sobom ponijelo. Nadalje u pripovijetkama, poslovicama i priama pukim, u kojima se borba meu svijetlom i tminom odsijeva (27, R. 10, s. 161). Meutim valja istaknuti, da se protiv ovoga shvaanja o vjerskom dualizmu Slovjena, a naroito protiv njegova podrijetla od Zoroastrova dualizma, potkraj XIX. vijeka pojavila otra reakcija. Ta se reakcija opaa ve kod poljskog slavista Vilhelma Bogus l a w s k o g a . U svom velikom djelu o davnini zapadnih Slovjena (3, s. 679) konstatira on kod starih Slovjena dodue postojanje nekih dualistikih predoaba, koje poreuje sa iranskim dualizmom Zaratutre. Ali on dri, da je predodba opreke dobra i zla opa pojava ljudska, koja se raa iz ivotne nevolje potitenih i podvlaenih, pa da je nikla iz niskoga socijalnoga poloaja Slovjena. Poredei pak slovjenski dualizam s iranskim, opaa bitne i duboke razlike, tako da se ne pridruuje onima, koji misle, da staroslovjenski dualizam potjee od iranskoga. Ta se reakcija jo pojaala kod ve pomenutoga Gregora K r e k a, iji smo znatan utjecaj na slovjensku mitologiju ve istak-

10

Dr. Ivo Pilar:

nuli. On radikalno otklanja svaki dublji dualizam u starih Slovjena, a napose porie svaku vezu sa dualizmom iranskim. Svoje stajalite precizira ovako (17, s. 404405): Nichts wrde unrichtiger sein, als aus dem hier und oben Ausgefhrten folgern zu wollen, die Slaven htten einen consequent durchgefhrten, so zu sagen philosophischen Gtterdualismus, etwas im Sinne des Zoroastrismus besessen, was denn allerdings von Mythenforschern vielfach angenommen wird. Der Dualismus, wie wir ihn fr die Slaven angenommen haben, kennt der Mythos aller verwandten Vlker, und besteht in nichts anderem, als in dem Kampfe des Lichtes mit der Finsternis und hat somit das Gute und Bse hier einen ganz anderen Sinn, als in der Lehre Zoroasters (Zarathutra's), dessen Abstraktionen den Vergleich mit slavischen mytischen Anschaunungen in keiner Weise vertragen. Veranlasst ward diese Irrung durch den Umstand, dass die Chroniken von einem Crnobog sprechen, dem man naturgemss einen Belobog, Bei bog entgegenstellte. Dies ist jedoch lediglich ein Niederschlag christlicher Anschauungen auf Sptheidnisches. Es haben sonach diese secundren Gebilde mit dem slavischen Mythos nichts zu schaffen und ist auch die Paralelhsierung derselben mit Ahriman (Adro-mainjus = der zerstrende Geist) und Ormuzd (Ahuro-madao = der weise Herr) im Ganzen wie im Einzelnen vllig unzulssig. Kako emo razabrati, ovaj Krekov otri otklon dualizma ostao je odluan u slavistici posljednjih decenija sve do danas. Krekovo emo miljenje prilino nepromijenjeno nai kod glavnih pisaca ove struke. ak i pisci, koji su po svojim vlastitim studijama doli do protivnoga shvaanja, ne mogu se oteti otklonu, koji je zauzeo Krek. To se najbolje vidi kod naega N o d i l a, ije se shvaanje razbira u ovim rijeima (24, R. 77, s. 70): U ovom tekom sporu, jer se tie pradavne stvari, ja bih do boljeg razjanjenja rekao, da je svakako pripustiti eransko neko djelovanje na vjeru drevnih Slavena, no da djelovanje ono ne bi vrlo uspjeno. Slaveni ako i poprimie posve vjeru Eranaca, nabrzo je, od vee esti, zabacie, priteui ih srce na svijetle bogove, na davno pjesniko kazivanje prvih arijskih otaca. Od eranskoga dodira ostade im samo nekoliko vjerskih rijei, a i dosta izrazita tenja, u svako razdoblje njihove historije, za strogim dvostrukim rasporeajem bogova za religijom dvaju naela. Nodilo dakle prihvaa i dualizam i njegovo podrijetlo sa Irana, ali dri, da su se ti utjecaji izgubili.

O dualizmu u vjeri starih Slovjcna.

11

Noviji mitolozi dualizam sreda zabacuju te se uglavnom povode za nazorima Krekovim. Reakcija protiv shvaanja HanuschHilferdingcva vidljivo se pojaala. Louis L e g e r (19, s. 154) konstatira Crnoboga, spomenutoga kod Helmolda, ali podjedno istie, da nijedan tekst ne spominje bijeloga Boga. Zato on odreito otklanja dualizam: On a elabore toute une theorie sur le dualisme slave. En realite, nous ne savons rien sur e dieu blanc. I Lubor N i e d e r l e (23, s. 160164) potpuno je prihvatio Krekovo miljenje. On dualizam ograniuje samo na polapske Siovjene, vidi u njemu kranski utjecaj i otklanja, da bi stari Slovjeni preuzeli iranski dualizam; tome mu je dokaz, to u staroslovjenskom vjerovanju ne nalazi tragova borbe naela dobra i zla. Odluno zabacuje gledite onih slovjenskih mitologa, koji prihvaaju dualizam kao bitni element staroslovjenskoga vjerovanja, pak tvrdi, da su se tragovi toga dualizma pojavili tek u doba raspadanja stare vjere i prijelaza u kranstvo, koje je u svojim apokrifima imalo mnogo dualistikih elemenata. Za njime se posve povodi i B r c kn e r (4, s. 203) tvrdei, da dualizam u vjeri starih Slovjena nije nikada postojao, a koliko mu se razbiraju tragovi, da je to utjecaj kranstva ih moda kakvih posebnih utjecaja, koji su potkraj pretkranske ere dospjeli po trgovakim vezama meu baltike Slovjene (4, s. 207), pa zavruje: II sistema di mitologia slava non ci mostra nessuna traccia di monoteismo a base di una divinit suprema, e tanto meno di un dualismo Orientale* (4, s. 231). Po ovom kratkom pregledu razvitka ideje nekoga dualizma u vjerovanju starih Slovjena moramo utvrditi, da je taj dualizam, u teoretskom smislu rijei, opaen u prvoj polovini XIX. stoljea, pa da je osvojio glavne tadanje nosioce istraivanja o slovjenskoj starini; no da je doskora nastupila reakcija, koja se potkraj XIX. stoljea vrlo rairila i prela i u poetak XX. vijeka, tako da danas glavni predstavnici slavistike dualizam u vjeri starih Slovjena posve odbacuju, i to njegovo opstojanje kao pojam, a tako isto njegovo podrijetlo od staroga dualizma iranskoga (zoroastrovskoga).
III.

Nije u neophodno potrebnoj, ali je u stvarnoj vezi sa sadrajem ove rasprave pitanje, kako sam ja doao do problema, kojim se ovdje bavim.

12

Dr. Ivo Pilar:

Ba radi t e s t v a r n e veze, na koju polaem osobitu vanost, bit u slobodan i ovo prikazati. Drim, da to mogu stim lake, to je ta stvarna veza ovdje za nas june Slovjene osobito znatna. Proivjevi preko 20 godina u Bosni, iskrslo je preda mnom bogoinilsko pitanje. Nalazio sam svagdje zagonetne monolite bogomilskih groblja, a nisam mogao nigdje dobiti precizni odgovor: tko su bili oni ljudi, koji su pokapani pod onim udesnim nadgrobnim spomenicima? Stadoh dakle sam prouavati stvar i itati sve, to sam o tom pitanju mogao nai, najprije domae stvari, Rakoga, Petranovia, Jelenia, izvjetaje u y Glasniku bosanskoga zemaljskoga muzeja u Sarajevu. Onda posegoh za stranim djelima, koliko sam ih mogao dobiti, i tako je taj materijal, nadopunjavan mojim drugim antropolokim, topografskim i historikim studijem, napokon dao prilino jasnu sliku o bogumilstvu, specijalno o t. zv. bosanskoj crkvi, pri emu me je osobito zanimala rasno-antropoloska, socijalna i politika pozadina toga pitanja. Doavi po mogunosti do dna toga pitanja, u okviru naega dananjega poznavanja stvari, morao sam utvrditi dvoje: 1) Svagdje na Balkanu, gdje dravna vlast nije odluno i sa svom teinom svoje moi nastupila protiv bogomilstva, ono je neodoljivom snagom prodrlo i privuklo k sebi veinu slovjenskoga puanstva, tako da je vidljiva neka zasebna predispozicija balkanskih Slovjena za bogomilstvo. Naiao sam na ono isto pitanje, koje je postavio nitko manji, nego sam Vatroslav J a g i (14, s. 80) uskliknuvi: Htjeli bismo osobito, da si moemo izjasniti, u emu je bogomilstvo naemu narodu toliko prijalo, kojimi li se svojstvi toliko podudaralo s naravi slovjenskom, da se je mnogo vjekova snano odralo ne samo medu prostim pukom, ve ak kod boljara, knezova i kraljeva bugarskih, srpskih i bosanskih. 2) Ali ja sam konstatirao i drugu ne manje vanu injenicu: Bogomilstvo je izrazito dualistino, ali, zaudo, u onim formama, u kojima se ono na Balkanu razvilo, dualizam je mnogo izrazitiji, nego u onim religioznim doktrinama, koje su na Balkan donesene i iz kojih je bogomilstvo niklo, a napose u naukama pavliana, masalijana, euhita i t. d. Bilo je dakle za svaki socioloko kolovani um jasno, da je odnekuda morao doi neki dualistiki prinos, koji je bogomilski dualizam pojaao. Tu se naoh na istom stajalitu kao i bugarski istraivalac bogomilstva prof. Jordan I v a n o v (13, s. 19), koji je meutim odmah i rijeio pitanje tako, da je us-

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

13

tvrdio, da se ovaj dualizam ima svesti na utjecaj Peenega, koji su bili manihejci i dualisti, te se u XI. stoljeu naselili po Bugarskoj. No mene takovo rjeenje nije zadovoljilo. Poenezi bili su po mome shvaanju u Bugarskoj etniki, socijalno i politiki preneznatan inilac, a da bi mogli cijelom bugarskom narodu ucijepiti tako elementarnu znaajku, kao to je sklonost k dualizmu. Naprotiv pitanja pod i) i 2) donekle su se nadopunjala, a smjer mojemu miljenju dao je napokon Schmidt svojom biljekom, citiranom gore na str. 8. Sur le dualisme dans le paganisme Slave . Svratio sam panju na taj dualizam, poeo sam pomiljati, nije H neki dualizam u pretkranskom vjerovanju starih Slovjena bila ona predispozicija balkanskih Slovjena za dualistike bogomilstvo, i nije li tisuljetno staroslovjensko dualistike vjerovanje pojaalo manihejski dualizam, koji je u pavlianstvu i masalijanstvu bio dosta slabo izraen i ve zakrljao. Ta me pomisao nije vie ostavljala, stim manje, to sam slino shvaanje naao i kod R a k o g a (isp. naprijed stranu 9.) i kod G r e t i a (9. s. 97 102). Time je moje miljenje dobilo stalan smjer, iz kojega vie nije izlazilo. Tako je taj dualizam postao predmetom moje naroite panje i stalnoga razmiljanja. Prvo mi je bilo pitanje: odakle je taj dualizam doao k Slovjenima? Tu je dakako sudjelovalo moje godinama steeno antropoloko znanje, naroito je bila odluna razdioba indoevropskih jezika od Paula v. Bradtke-a u t. zv. centum jezike i satem jezike. Slovjeni pripadaju zajedno sa Indima, Irancima (Parsi, Baktri, Medi, ake, Tokhari) i Armencima u t. zv. satemskup, u t. zv. istono-indoevropski, koji se odvaja od t. zv. zapadnoga skupa (kentum, hekaton, hunt), kome pripadaju Grci, Italici, Kelti i Germani. Ovo blie jezino srodstvo s Irancima dovelo me je do pomisli, ne potjee li taj vidljivi dualizam kod Slovjena s Irana iz velikoga socijalno -religioznoga dualistikoga pokreta, koji je vezan na ime persijskoga proroka i reformatora Zoroastra-Zaratutre? Poeo sam se zanimati za toga iranskoga vjerouitelja. Prilino nezadovoljan sa svime, to sam dotad o njemu itao, pala mi je najzad u ruke knjiica najznatnijega njemakoga iranologa Chr. B a r t h o l o m a e-a (i), koja sadrava prijevod onih dijelova Zendaveste, koji se pridaju samomu Zoroastru (gatke 28 34, 43 51 i 53 onoga dijela Aveste, koji se zove Jasna) i koji je prevodilac nazvao Zarathushtra's Werspredigten. Tu udara u oi socijalni sadraj

14

Dr. Ivo Pilar:

Zaratutrine nauke, njegovo suprotivstavljanje seljaka zemljodjelca kao pravednika opakome nomadu razbojniku, njegovo isticanje zemljoradnje kao ideala pravednoga i bogumiloga ivota i t. d. To je duboko djelovalo na me, stim vie, to sam od due vremena nosio u dui jedno otvoreno pitanje, na koje nisam znao odgovoriti: zato se Slovjeni u povijesti pojavljuju vazda kao zemljodjelci? To je injenica, koju je, koliko mi je poznato, prvi napose istaknuo Herder u svojoj Ideen zur Philosophie der Geschichte der Menschheit. Posljedica tome bijae, da su Slovjeni smatrali ratarskim narodom kat eksohen, kao to to ine na pr. J a g i (14, s. 23), H i l f er d i n g (12, i, s. 184) i drugi. Meutim podrijetlo te seljake prirode Slovjena nije po mome znanju dosada nitko od dna razjasnio. Razumjeh dakle, da je kod Zoroastrove vjere zemljodjelstvo bila religiozna dunost, kao to to naroito istiu J u s t i (16, s. 7)" i J a k s o n,6 te da bi se postavkom, da su stari Slovjeni po vjeri bili zoroastrovci, to pitanje sasvim razjasnilo. Sve te injenice zajedno, dualizam, ratarstvo, jezina srodnost, geografska blizina izmeu june Rusije i Irana, pa injenica, da su Persi stvorili prvu svjetsku dravu, u kojoj je Zoroastrova nauka bila dravna vjera, te je teko pomisliti, da takva svjetska drava ne bi vrila kakav utjecaj na veliki ruski teritorijalni masiv stvorie u meni uvjerenje, da dualizam u vjeri starih Slovjena potjee iz Irana, t. j. od nauke Zaratutrine. Tu spoznaju stekoh nekako intuitivno: ona postade moje uvjerenje, a da i sam nisam znao kako, i ja ne mogoh odoljeti, a da to svoje uvjerenje ne izreem. Uinih to u predavanju 12. oujka 1925. u Sociolokom drutvu u Zagrebu pod natpisom Osnovne misli za jednu hrvatsku etnografiju. U tom predavanju izrazih svoje uvjerenje, da je vjera starih Slovjena bila po svoj prilici Zoroastrova. No ja sam se sa svojom novom hipotezom osjeao vrlo nelagodno. Stvar sam drao velikom i vanom, a nisam osjeao u sebi ni dosta snage ni autoriteta, da joj vlastitom snagom pomognem do pobjede. Ali mi u pomo doe sreni sluaj. U Grazu jedared saznah, da istu tvrdnju o zoroastrovstvu starih Slovjena ui eki uenjak prof. dr. Jan P e i s k e r . Poslavi mu svoje gore pomenuto
5 Hier ist Armaiti, die ttige Frmmigkeit, welche in der Erfllung der Pflichten des Ackerbaues ein religises Erfordernis sieht. 6 Zu allen Zeiten hielt die altpersische Religion den Ackerbau hoch, Tand machte seine Pflege zu einem religisen Gebot. G e i g e r - K h u n (7. s. 681).

O dualizmu u vjeri starih Slovjcna.

15

predavanje, primih osobito prijazan odgovor. A i rezultat mojih linih raspravljanja sa prof. Peiskerom bio je, da sam preuzeo istraivanja po njegovoj uputi u podruju nae Kraljevine. Sa prof. Peiskerom stupa novi elemenat u moj duevni ivot. Po njegovoj elji prouio sam glavna njegova djela i po njima bijah uveden u novi krug ideja, koje su moje shvaanje vanredno produble i obogatile. Prof. Peisker, po obrazovanju slavista, a po izabranoj specijalnoj struci socijalni i privredni historik,' ve se u Pragu poeo baviti agrarno-historikim studijama, koje je u Grazu kao suradnik Historische Landeskommision fr Steiermark nastavio. Prevrui stare urbare nalazio je sve ee topografska imena, za koja je kao slavist morao razabrati, da su u vezi sa pretkranskim vjerovanjem starih Slovjena. Prinuden po svojoj zvaninoj dunosti, da ta mjesta lino i obilazi, opazio je doskora, da ona nose redom posebnu neku tipinu fizionomiju. To su obino brda u blizini vode, te to je znaajno, stoje uvijek vodi s lijeve strane brda, koja nose ime boga svjetlosti i dobra, a s desne strane vode stoji brdo, peina ili gudura, koja svojom topografskom oznakom pokazuje boga tame i zla, dotino zloduha, avla. U tijeku njegova mnogogodinjega naunog rada materijal mu je stalno nadolazio, i tako je on napisao najprije na njemakom jeziku studiju o tome,8 a napokon izdao u Starohrvatskoj Prosvjeti u hrvatskom prijevodu znatno rairenu studiju o vjeri starih Slovjena prije krtenja (25), te u njoj opisao 32 staroslovjenska svetita, koja je za svoga rada mogao utvrditi. Neprolazna je po mnijenju pisca ovih redaka zasluga prof. Peiskera, da nam je otvorio oi za staroslovjenska dualistika svetita, za te nijeme svjedoke negdanjega vjerovanja naih prea, kraj kojih smo dosele prolazili slijepi. Prof. Peisker mogao nam je
7 Prof. dr. Jan Peisker rodio se 25. svibnja 1851. u Oporany, kotar Bechune, u junoj ekoj kao sin umara tamonje gospotije kneza Paara. Doao je na svijet gotovo slijep, te je svoj oni vid stekao tek kasnijom operacijom. Ovako zaustavljeni tijek obrazovanja doveo ga odmah po steenom vidu do strastvena itanja i ljubavi za knjigu, a ova do bibliotekarskoga zvanja. Stupio je g. 1874. kao araanuensis u sveuilinu biblioteku u Pragu, odakle je 1891. preao k sveuilinoj biblioteci u Grazu, gdje je 1891 1904. bio skriptor, 1904 1910. kustos, a 19101919. ravnatelj te knjinice. God. 1892. na gradakom je sveuilitu postigao ast doktora filozofije (povijest i slavistika). God. 1901 1918. bio je privatni docenat za socijalnu i gospodarsku povijest na sveuilitu u Grazu, 191921. profesor za istu struku na ekom sveuilitu u Pragu. s Tvarog, Jungfernsprung und Verwandtes. Bltter fr Heimatskunde 1926. svez. 7/8. str. 47$9.

16

Dr. Ivo Pilar:

otvoriti oi samo tako, to je kao socijalni i privrednik historik prevrtao stare urbare i sline stare spise, pak je mogao utvrditi, kako mnoga danas izobliena i beznaajna topografska imena imadu ipak mitoloko znaenje i vezu sa negdanjim vjerovanjem starih Slovjena, samo ih je vrijeme izlizalo i izobliilo. Nadalje, to je po zvaninoj dunosti na licu mjesta morao pregledati istraivane krajeve, pak je otrim okom zapazio njihovo dualistiko ustrojstvo sa stalnom kulisom: s lijeve strane mjesto, obino brijeg, posveen bogu sunca, svjetlosti i dobra, u sredini voda, a s desne brijeg, peina ili gudura, posveena zloduhu, principu tame i zla. Napokon je zapazio, da je crkva kranska u ilavoj borbi sa tvrdoglavom pretkranskom vjerom starih Slovjena po izvjesnoj metodi pobijala to vjerovanje, osobito gradnjom crkava i samostana, koji su imah zadau, da trajnim utjecajem slovjenske dualiste i dvovjerce privode istome kranstvu. To je meutim injenica, koju su donekle poznavali ve i drugi slovjenski mitolozi (isp. L e g e r 19, s. 87, 90, 91, 113). Samo je prof. Peisker utvrdio njihovu vezu sa dualistikim svetitima i izvrio neku sistematiku. A to je vrlo vano, jer kada tu sistematiku upoznamo, dobivamo dragocjena pomagala i indicija, koja nam pomau nalaziti i odrediti staroslovjenska svetita i ondje, gdje su se stara mitoloka topografska imena i tradicije stoljeima potpuno izgubili.
IV.

Razumljivo je nakon onoga, to je reeno u III. poglavlju, da sam se rado odazvao pozivu prof. Peiskera, da suraujem u istraivanju staroslovjenskih dualistikih svetita na teritoriju Kraljevine Jugoslavije. Prirodno je, da sam svoja istraivanja u prvom redu izvrivao u onim krajevima, koji su mi u jednu ruku po mome stalnom boravku u Zagrebu bili najlake pristupani, a u drugu na one, koje sam po svojim dosadanjim putovanjima najbolje poznavao, dakle poglavito u Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, a manje u Slavoniji, Crnoj Gori, sjevernoj i junoj Srbiji. Napose istiem, da sam razmjerno malo radio u Sloveniji i to osobito stoga, to je ta mjesta prilino istraio ve sam profesor Peisker, naroito onaj dio, koji mu je kao lanu tajerske zemaljske historike komisije bio nekada po dunosti podrujem neposrednoga rada i istraivanja. No ponajprije da istaknem ovo:

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

17

Tvrdnjama prof. Peiskera ova je jezgra: Jo i danas moemo po topografskom nazivlju a i nekim drugim znacima konstatovati ona mjesta, na kojima su stari Slovjeni izvrivali svoje vjerske ine. Ta mjesta zove prof. Peisker Kultsttten njemakim jezikom, dakle svetita. Najglavnija je znaajka tih svetita, tvrdi on, da su ona redovno dualistika. To su veinom brda ili humovi, od kojih je jedan posveen bogu svjetlosti i dobra, te stoji na lijevoj strani vode, a drugi je posveen bogu tame i zla vodi na desnoj strani. No mi tim istraivanjem koraamo u svijet, koji je ve od 1000 godina propao; njega je pregazila pobjednika vjera Kristova. Koraamo u svijet ruevina, nastalih od poraza, to ga je pretkranska vjera starih Slovjena doivjela u svojoj borbi sa kranstvom. A vrijeme nastavilo je razor tih ruevina, a taj je razor to vei, to su ga pomagali teki politiki potresi stoljetnih ratova i tuinskih invazija, koji su ponovo snalazili izmuenu zemlju sloviensku. Ne valja nadalje zaboraviti, da su u okviru nae drave ba Hrvati prvi od slovjenskih naroda preli na kranstvo, i da se taj prijelaz kod Hrvata poeo ve nekoliko desetoljea poslije njihova dolaska na jug, onamo od kraja VII. stoljea. Dakle je taj razor poeo ba kod Hrvata ranije nego kod svih ostalih Slovjena; zato i njegovi uspjesi moraju biti tu dublji i jai nego kod ostalih Slovjena. Te sam tekoe ja vrlo rano zapazio i na njih se obazirao. Zato ba uvrsujem ovaj ekskurs, jer emo tek pokazivanjem na sve tekoe uspjeno pristupiti ocjeni rezultata naenih na teritoriju Kraljevine Jugoslavije. Stoga su rezultati istraivanja upravo u nas manje vidljivi, nesigurni'ji i problematiniji, pak emo to ivlje imati na umu ono, to je plastiki rekao Peisker: Kao to fizika paleontologija samo u najredim sluajevima raspolae cijelim eksemplarima, a ipak moe iz razasutih ulomaka i otisaka rekonstruirati cijele primjerke davno izumrlih bia, tako stoji i vjerska paleontologija pred zahvalnim zadatkom, da iz toponimikih nepotpuno sauvanih scenerija nedopuni svetita, premda je kod njih utvrena samo konstantna scenerija tjesnaca sa tri kulise: i. burna voda, 2. umovito razgledno brdo ili.gora lijevo, 3. gola stijena desno ( P e i s k e r 25, s. 35). Donosim zato ovdje najprije kartografski prikaz jednoga tipskoga staroslovjenskoga svetita, koje je za takav prikaz osobito
Zbornik za narod, ivot XXVIIT. 2

18

Dr. Ivo Pilar:

podesno, jer su se kod njega do danas odrala topografska imena, posebnim povoljnim prilikama, to i h j e P e i s k e r u svojoj studiji (25, s. 1314) kao 12 shemu tono prikazao. Podesna jo i stoga, to su se kod toga svetita sauvala ona ista imena, koja nadovezuju na Helmoldove vijesti i obaraju Legerovu tvrdnju, da nam nijedna kronika ne donosi vijesti o Belbogu. Takvih tipskih mjesta poznajemo do danas vrlo malo, pa e nam zato ba ovo mjesto najbolje posluiti, da prikaemo bitnost stvari. To tipsko svetite stoji kod Budysina u Luici, u zemlji Saskoj; taj je kraj nekada bio slovjenski, a jo se danas ondje nalaze ostaci luikih Srba.9

Na desnoj strani rjeice Elsbach vidimo 651 m visoko brdo orneboh, a na lijevoj strani stoji 499 m visoki Bileboh. Tu su nam povoljnim stjecajem prilika topografske oznake sauvane do danas, te pokazuju prastaro slovjensko svetite u njegovu tipskom obliku. Po istoj shemi naveo je prof. Peisker u svojoj radnji, objelodanjenoj u Starohrvatskoj Prosvjeti, u svemu jo 31 svetite. A ja u i sa teritorija nae Kraljevine navesti ovei broj takvih
9 Ova je skica napravljena shematiki u izohipsama po slubenoj Karte des Deutschen Reiches No 419, Bautzen, mjer. i : 100.000.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

19

svetita, gdje redovno brda i gore oznauju svetita tako, da brda i gore boga svjetlosti i dobra stoje na lijevoj, a brdo i gora boga zla i tame na desnoj obali vode. Samo tako konstatirana svetita normalna su i ortodoksna. No ima i svetita, koja se nalaze u ravnici, gdje samo neznatan isponak a eventualno i umjetno nasuti humak od nekoliko metara nadomjeuje brdo ili goru. Dom zloduha smjeten je vrlo esto u krnu stijenu, klanac, guduru, provaliju ili peinu, koja je u blizini brda ili gore posveene bogu tame i zla. Meni se ini, da su zloduhu bile esto posveene i ume i gajevi, koji u tom sluaju treba da budu tmurni, gusti i neprohodni. Ali se odreito to ne moe ustvrditi, jer zbog nepostojanosti i neprestanih promjena u umi dananje stanje nije nikakav dokaz za stanje prije 1000 godina. Kako je meutim spomenuto, topografska imena, koja bi pokazivala vezu sa starim vjerskim kultom, vrlo esto su se izgubila. Tu je djelovao utjecaj crkve, jer ona jamano nije uvala stara imena, koja su bila u vezi sa starim slovjenskim vjerovanjem, a u <lrugu ruku i sluajno izumiranje starih imena i tradicija, koje se osobito pojaava mijenom i migracijom puanstva. Napose je lako konstatovati tendenciju kranskih crkava, da takva imena izbaci i zatre ili im smisao promijeni. No svakako je otrija tendencija kranstva protiv naziva mjesta boga svjetlosti, nego prema mjesnim nazivima u vezi s bogom tame i zla, ostavljenima, da se esto asimiliraju kranskom avlu (vragu ili sotoni). Tu je injenicu zamijetio G r e t i (9, s. 101i);10 i njezinu praktinu posljedicu razabrat emo u tome, da se mnogo ee nalaze topografske oznake, koje se odnose na izvorna imena boga tame ili zloduha, nego one, koji se odnose na boga dobra i svjetlosti; stoga emo od velike esti konstatovati samo po surogatima takvih boanskih imena ili oznaka. Kranske su vlasti nadalje na starim svetitima gradile crkve, da tako samo sobom supstituiraju novu vjeru starom slovjenskomu vjerovanju. Tako su se one u borbi protiv kulta Svetovida sluile kranskim svetim Vidom. Tu zamjenu opseno izlau L e g e r (19, s. 210) i B r u c k n e r (4, s. 123, 198, 205, 211), a N o d i l o (24, R. 77, s. 73) veli: Da se novi pokrtenici slavenski lake priljube novoj vjeri, nametai nove religije dadoe im sveca hristjan10 Da li je tome krivo to, to je crkva nastojala da istrijebi iz naroda samo boanstva svjetlosti, a one tmina da tedi, poto su i onako u prilog avolskoj radinosti, o tome neka sude oni, kojih se stvar najvema tie.

20

Dr. Ivo Pilar:

skoga, slina po imenu, sv. Vida. To je ilo tako daleko, da je na pr. Helmold tvrdio, da su stari Slovjeni kranskoga sveca sv. Vida uinili svojim bogom, u svojoj protivukranskoj tvrdoglavosti i sljepilu volei stvor nego tvorca. To je dakako samo jedna krupna omaka kranskoga revnitelja onih vremena ( L e g e r 19, s. 87), jer mi danas znamo, da su se stari Slovjeni, otpadnici od kranstva, samo vraali svojemu staroslovjenskom Svetovidu. Na jugoslovjenskom podruju, gdje je utjecaj kranstva bio vrlo ran i intenzivan,. crkve sv. Vida vrlo su nam dragocjen indicij, kad traimo i utvrujemo stara svetita slovjenskoga Svetovida. Bilo bi dodue pogreno tvrditi, da je svaka crkva sv. Vida znak nekadanjega svetita Svetovidova. Ali nam tu dualistika scenerija, koju je otkrio Peisker, daje dragocjenu pomo, jer gdje naemo crkvu sv. Vida. i dualistiku scenariju, bilo to samo i blizu, moemo s najveom vjerojatnou ustvrditi, da se tu nekada nalazilo staroslovjensko svetite Svetovidovo. Crkve su naime kadto graene na istom mjestu, gdje je nekad stajalo staroslovjensko svetite, a esto i samo u blizini; vrlo esto pod brdom, koje je nekada bilo posveeno staroslovjenskomu bogu. Historijski su dogaaji donosili sa sobom, da bi mnoge stare crkve propale, u ratovima bile poruene, ili bi pak s vremenom izgubile svoju financijsku osnovku (svoje zatitnike, kolatore, nadarbine) pa tako, preputene same sebi, i propadale. To emo osobito esto nalaziti u krajevima, koji su potpali pod tursku vlast, neprijateljsku kranskom crkvenom aparatu, koja ga je oteivala i unitavala, a preplaeni i osiromaeni kranski narod nije smagao sredstava ni snage, da svoje vjerske zgrade uzdrava. Zato ema tu zapaziti zanimljiv pojav: seobu crkava. Kranstvo je kao institucija rijetkom vjernou uvala tradiciju o negdanjim titularima crkava, i kad bi se u blizini stare sruene crkve gradila nova crkva, poglavari bi je redovno posveivali onomu svecu, ija je crkva nekad tu stajala. Zato esto i razmjerno nove crkve mogu nam biti dokaz, da su nekad na tom mjestu ili blizu stajale crkve posveene istom titularu. Srodan je pojav u novijim crkvama, da pojedini pokrajni oltari pokazuju sveca, ija je stara crkva nekada stajala negdje blizu. Tako je kranstvo zamjernom tradicionalnou i golemim naporom uvalo stoljeima i kroz sve mijene vremena uva netaknut svoj aparat. To je bolje uspijevalo u onim krajevima, koji su trajno bili pod kranskom i istovjernom vlau, nego

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

21

u krajevima, koji su dospjeli pod inovjernu i kranstvu nesklonu vlast. Stoga emo lako opaziti znatne razlike izmeu krajeva, koji nisu nikada dolazili pod tursku vlast, i onih, koji su neko vrijeme ili na due dolazili pod vlast tursku, kao na pr. Bosna i Hercegovina. U onim prvim krajevima bit emo u naem istraivanju upueni ponajvie na crkvene surogate i nai emo, da je staroslovjensko mitoloko nazivlje najveim dijelom uniteno. Crkava pak ne emo nalaziti na pr. u Bosni i Hercegovini, gdje se naprotiv mnogo vie sauvalo mitolokoga topografskoga nazivlja, i to ne samo zbog dolaska turske vlasti, koja je vrlo oslabila kranske utjecaje, nego i stoga, to ona forma kranstva, koja je od XIIXV. vijeka ondje vladala, bogomilstvo, nije toliko neprijateljski nastupala protiv dualistikog vjerovanja starih Slovjena, nego je, i sama dualistika, pokazivala mnogo vie tolerancije prema vjerskim ostacima starih Slovjena. Valja meutim utvrditi, da nije samo sv. Vid bio kranski surogat za staroslovjenskoga boga sunca i svjetlosti, nego da on ovu ulogu dijeli s jo dva kranska sveca, ije se crkve pojavljuju na mjestima, za koja je oito da su bila nekada posveena staroslovjenskomu bogu sunca. To su sv. Ilija i sv. Ivan Krstitelj. Kod ovoga ve ivanjski kresovi pokazuju, da je neto naslijedio od staroslovjenskoga kulta svjetlosti, sunca i ognja, a kranski Ilija gromovnik imao je surogirati gromovniku djelatnost staroslovjenskoga glavnoga boga, pak emo i crkve, posveene tome svecu, vrlo esto nalaziti na brdima nekada posveenima staroslovjenskome bogu sunca i svjetlosti. Kranstvo pak vodilo je prema staroslovjenskom Svetovidu u neku ruku politiku divide et impera. Sv. Ivanu dalo je svetkovanje najduega dana i kresove; sv. Iliji nevremena, munje i gromove, a sv. Vidu ime i lijeenje oiju (vianje); tim svojim postupkom lake mu bijae slomiti mo Svetovidovu. Kao bog sunca i svjetlosti, tako je i bog tame imao svoje kranske surogate. Na mjestima (ili blizu njih), koja su bila posveena bogu tame, nalazimo udnom redovnou crkve ili kapele sv. Mihajla Arkanela i sv. Jurja, oba pobjednika vraga ili zmaja. Slovjenski mitolozi spominju jo jedno surogiranje slino onomu kod sv. Vida, naime zamjenjivanje izmeu staroslovjenskoga VelesaVolosa i sv. Blaa ( L e g e r 19, s. 112116). I kao to je u ruskom Novgorodu sagraena crkva sv. Blaa na mjestu, gdje je stajao

22

Dr. Ivo Pilar:

kumir Velesov (B r c k n e r 4, s. 119, 124 i d.), tako emo na mjestima, gdje stoje crkve posveene ovom svecu, s velikom vjerojatnou misliti na nekadanja svetita posveena Veles-Volosu. To nas zanima stim vie, to je Veles-Volos po mnijenju svih strunjaka pripadao redu bogova tame i zla (L e g e r, 19, s. 113), pa e se crkve i kapele sv. Blaa redovno nalaziti na desnoj strani vods. Blizu staroslovjenskih svetita stoje vrlo esto i samostani, kojima je u prvo vrijeme jamano bila zadaa, da trajnim svojim utjecajem pobijaju slovjensko poganstvo. A zanimljiva je i ova pojava. Na mjestima, gdje su nekada stajala staroslovjenska svetita, u onim krajevima, koji su trajno ostali pod kranskom vlau, vrlo esto jo i danas osim samostana stoje gusto posijane crkve i kapele; taj nam pojav slui za znatan indicij, da je blizu postojalo staroslovjensko svetite. Zato? Zato, jer su staroslovjenska svetita bila posljednje kule dualistikoga bogotovlja naih preda, u koje je ispred kranstva uzmicalo, pa se oko njih razvijala ogorena borba. Ostaci pogana ogoreno su branili te posljednje kule svoga djedovskoga vjerovanja, a Crkva je ogoreno juriala na te poloaje tvrdoglavoga protivnika. Samostani i crkve, kojima je kranstvo okruivalo takova mjesta, bijahu navalni poloaji, pak je trajni utjecaj tih institucija napokon i izvrio svoju zadau: vjera starih Slovjena podlee. Takve nam se misli same sobom nadaju, jer i kranska Crkva, kao svaki socijalni organizam, nije bez dubljih razloga pravila vanrednih napora. Tu emo skrenuti panju jo na jedan momenat, koji vrlo oteava istraivanje tih starih dualistikih svetita ba u naim krajevima. To je duboka promjena, koja je preobrazila cijeli jedan veliki dio nae drave, t. zv. kras u Primorju, Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori. Poznato je, da su puste goleti naega Primorja nekad bile gusto zarasle umom. Gdje je danas goli kr, ondje su prije 1000 godina stajale guste ume. Dok je bilo ume, uborili su po naim primorskim bregovima i gorama potoii i potoci, t. j. voda tekuica, a time trei elemenat dualistikih scenerija. Ali kad je nestalo uma i nastala golet, jer je bura odvijala sav humus u Jadransko More, nestade i potoia. Mjesto potoia nastale su vododerine, koje su vei dio godine bez vode. Mi emo dakle u Primorju, Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori vrlo esto uzimati vododerine za ive potoke, jer su one nekada i bile potoci. Da tim u prosuivanju pitanja, postoji li in concreto svetite ili ne, nastaje

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

23

znatan momenat naune nesigurnosti, nema sumnje. Osobito u najviim gorama, gdje su tekua voda bili relativno sitni potoii, tih je potoia kao najvanijih orijentacijskih predmeta nestalo. Ali i tu se savjesnim ispitivanjem svih prilika ipak moe nai rezultat. Tako emo kombinacijom topografskoga nazivlja, crkava i dualistikih zavjesa s veom ili manjom vjerojatnou nalaziti staroslovjenska svetita. Pojedini sluaj bit e vie ili manje problematian. Ali dosljednost, kojom e se dualistiki elemenat i druge s tim vezane znaajne crte pojavljivati kod svih onih mjesta, koja stoje u vezi sa staroslovjenskim vjerovanjem, uvjerit e nas, da to nisu sluajnosti, nego da su to pojavi, koji su bitna karakteristika staroslovjenskoga bogosluja.

V.
Prve uspjehe svojega istraivanja postigao sam kod najneobinije kategorije svetita, koju je postavio Peisker, kod t. zv. Jungfernsprunga, t. j. Djevinih skokova (u Ljubiinoj se noveli zove ono mjesto u Boci Kotorskoj Skoidjevojka). Tih Jungfernsprunga ima u svima krajevima, koji su danas jezino njemaki, a nekad bijahu slovjenski. To su redovno hridi (stijene) ili veliki kamenovi na desnoj strani vode, obino tekue, i naznauju desnu stranu dualistike scenerije, znaajne za staroslovjenska svetita. Prof. Peisker tumai taj pojav ovako: Te hridi bijahu u pretkranske doba posveene zloduhu, persijski (avestiki) daeva (deva). Dok su se stari Slovjeni drali staropersijskoga (zoroastrovskog) vjerovanja, znali su, to znai tua rije deva. No primivi kranstvo, izgubie tu svijest, i znaenje se vezae na domau slovjensku rije deva, diva, djeva (latinski virgo, netaknuta djevojka). I s tim prijelazom svagdje nastade tipska legenda: da je s te stijene skoila neka djevojka, koja je bjeala, jer su joj htjeli oteti djevojaku ast. Ta promjena smisla Peiskeru je jedan od glavnih dokaza, da su stari Slovjeni bili zoroastrovci, te veli: Ta promjena znaenja mogua je meutim bila samo u slovjenskom podruju, jer nijedan drugi jezik na svijetu nije imao dva ista izraza za zloduha i djevicu. A odatle slijedi, da su svagdje, gdje se nalazi Djevin skok (Jungfernsprung i slino) ili Djevin, Devin, Divin s onom naprijed ocrtanom scenerijom, svakako nekad

24

Dr. Ivo Pilar:

ivjeli slovjenski zoroastrovci, pa ma gdje to bilo, makar i u paniji ili Engleskoj (P e i s k e r, 25, s. 2O).11 Protiv ovoga tumaenja izneseno je sa ugledne lingvistike strane, da je prijetvorba pojma daeva u djeva, diva nemogua po etimolokim zakonima naega jezika. Ja drim, da ovaj prigovor ovdje nije opravdan. On je nastao samo zato, to je prof. Peisker iz razumljivih razloga svoje tumaenje neto openito stilizirao. No ja u biti jasniji, te istiem, da ovdje uope nema mjesta etimologiji ni upotrebi etimolokih zakona. Promjena avestikoga pojma daeva u slovjensko djeva, diva nije se dogodila sama od Sebe, ni putem e t i m o l o g i j e , nego putem s u p s t i t u c i j e pojmova na temelju pribline glasovne slinosti, isto tako kao to je kranski sveti Vid supstituiran staroslovjenskom Svetovidu, kranski sv. Bla (Vlaho, Vlasi) staroslovjenskom Veles-Volosu. Tu dakle nisu igrali nikakvu ulogu zakoni jezinoga ni glasovnoga razvitka u narodnom govoru, nego je to narodu nametnuto odozgor spretnom supstitucijom pojmova, izvrenom od organa kranske crkve, koja je u taj posao upotrebila stoljea i sav svoj golemi autoritet, sa ciljem, da slovjenske dualiste privede kranstvu, i u tu svrhu, da poganske pojmove zamijeni sa drugim pojmovima, koji su glasovno samo priblino slini, ali su kranski ili odgovaraju kranskoj ideologiji. Tko tu trai etimoloke zakone, grijei po mome shvaanju isto toliko, kao to bi grijeio onaj, koji bi etimologijom htio dokazati, zato se staroslovjenski Svetovid prometnuo u kranskoga sv. Vida. Utvrujem, da tih Djevinih skokova, uz razna, imena, ima razasutih po cijeloj naoj dravi, i to ne samo po slovenakim krajevima, gdje ih je u veem broju utvrdio ve sam Peisker, nego i po cijelom hrvatsko-srpskom podruju. Ti su Djevini skokovi tako brojni, da e trebati intenzivna istraivalakoga rada cd vie godina, dok se oni svi saberu, opiu i odgonenu. Ta legenda (razmjerno lake konstatacije) o djevojci, koja je skoila s hridi, davala mi je dragocjen znak, da se negdje blizu nalazi staroslovjensko svetite.
11 Takovih stijena ima u Biskajskom zaljevu u Spaniji i u Engleskoj, kod dananjega Chestera (ibid. s. 27).

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

25

Ja u ovdje iznijeti prilian niz takvih Djevinih skokova, koji e dati jasnu sliku, u kakvim se oblicima ti zanimljivi ostaci staroslovjenskoga vjerovanja nalaze na naem jezinom podruju. Otprilike 3/4 kilometra od postaje Kamanje, na pruzi KarlovacLjubljana, ima u rijenom tjesnacu Kupe poznata peina (spilja) Vrlovka.12 Kraj te peine, neto 150 m daleko, stoji uspravna, 15 do 20 m visoka stijena, na kojoj je Hrvatsko planinarsko drutvo dalo crvenim slovima napisati Djevin skok. No propitivanjem kod tamonjega puanstva utvrdih, da mlai ljudi iz naroda ni o tome imenu ni o legendi djevojakoga skoka nita ne znaju, nego da je to ime napisano po naznaci poznatoga historika Emilija Laszowskoga. Ali on mi ree, da je to ime stijene upamtio od pripovijedanja svoga djeda Filipa pl. Sufflaya, koji je bio vlasnik blinjega plemikog dvora Brloga. Umolio sam dakle znanca i kolskoga druga Matiju Fizira, kolskoga upravitelja u Kamanju, da ispita tri najstarija ovjeka u selu Kamanju. On je to uinio i utvrdio, da najstariji ljudi u selu poznaju sadraj legende a i ime Djevin skok. No ta legenda utvrena je i pripovijeu o lijepoj Mari, koju je objelodanio Milan enoa u kalendaru Danici za god. I9I4-,13 samo to legenda sama nije vjerno sauvana u enomoj pripovijesti, jer Mara nije skoila djevojkom sa hridi u Kupu, nego se tek kao stara ena utopila. Ali postoji i varijanta pomenute legende, koju sam uo od uenika Dragutina opa iz okolice Kamanja. Ona glasi: Za jedne provale Turaka narod je pobjegao u nepristupanu peinu Vrlovku. U nju se htjede zakloniti i lijepa djevojka Dora, ali na to naie na doratu konju mladi beg, voa turske ete. Dora se sakri za grm, ali beg jaui kraj grma viknu konja: dorate! uvi to Dora, pomisli, da nju zove, jer da ju je naao, pak se baci pred bega na koljena molei, da joj pokloni ivot. Beg joj to obea, ako mu pokae ulaz u peinu. Dora to uini, nato Turci provale u Vrlovku i pokolju sav narod. Tada Dora vidjevi, da je svoje ljudstvo izdala, skoi s oblinje stijene u Kupu i utopi se, a odatle stijeni ime Djevin skok. Nema dakle sumnje, da legenda postoji, premda se u tradiciji nalazi u stadiju izumiranja. Jezovitost te peine povisuje jo blizina spilje Vrlovke, u kojoj se kriju ne samo bez12 Ispor. pilja Vrlovka u Kamanju kraj Ozlja. Izdalo Hrv. drutvo planinara Runolist. Zagreb 1928. 13 Danica 1914, s. 102122.

26

Dr. Ivo Pilar:

brojni imii, nego po narodnom prianju i sam davao. Pod Djevinim skokom izvire jako, ali veinom mutno vrelo, Stankovo Vrelo, iz koga se napajao legendarni pustinjak Stanko, koji je imao svoj stan u Stankovoj Spilji, jedno 50 m uz vodu pod peinom. Sve je dakle na okupu, to je moglo podraavati fantaziju naih pradjedova i doaravati im ovdje stan zloduha Daeve i ulaz u podzemni svijet. Da je pak tu moralo biti staro pogansko svetite, dokazuje nam ne samo preobilje starih crkava i kapela u okolini, nego i to, da se 2 km nie nalazi seoce Bojakovo, dakle negdanja naseobina templara, kojima bijae zadaa pobijati staro slovjensko poganstvo. No samo svetite polo mi je za rukom odgonenuti tek poto sam obaao cijelu okolinu i pet puta dolazio onamo. Oblije toga svetita ovakvo je: Na lijevoj obali Kupe ispelo se brdo Lovi 476 m visoko, a nekih 240 m ponad Kupe, koja ondje tee 134 m vie mora. To brdo nije visoko, ali ima izrazito osamljen poloaj te prema tome krasan vidik na sve strane, a samo je izdaleka vidljivo, ak od Jastrebarskoga. Na vrhuncu mu je starinska kapela sv. Kria, na zapadnom boku kapela sv. Franje Ksaverskoga, na istonom sv. Duha, a na samoj podini u Obreu kapela sv. Nikole. Nekoliko stotina metara od vrhunca na drugoj glavici Loviu lei selo Radu'se. Ja sam mislio, da mogu Radue etimoloki izvoditi od Radogoe, a to znai: mjesto Radogostovo. Iz toga sam sudio, da su na Loviu nekada svetkovali staroslovjenskoga Radogosta, a to je samo jedan epitet glavnoga slovjenskoga boga sunca Svetovida. Ali kako protiv ovoga izvoenja ima sa strane kompetentnih lingvista prigovora, ne mogu to tvrditi, nego navodim samo kao svoje nestrunjako mnijenje. Na svaki nain ima to brdo mitoloko znaenje. To dokazuje blizi zaselak Konjari, koji dovodim u vezu sa staroslovjenskim kultom konja. Poblie u to rastumaiti u glavi IX. Na desnoj strani Kupe suelice Loviu je breuljasto tlo, vanredno ispresijecano, puno rupaga i uvala, a usred njega na visu daleko je vidna crkva sv. Blaa, pa do njega .malo seoce Blainova Gorica ili, kako ga narod zove, Blaina. Mi smo ve isticali, da je sv. Bla kranski surogat staroslovjenskoga boga Velesa, koji je ve od dosadanjih pisaca oznaen kao zloduh, demon ( B r c k n e r 4, s. 133; L e g e r 19, s. 114, 115).

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

27

Prema tome pokazuje se shema staroslovjenskoga svetita kod Kamanja ovako:

U najjunijoj Dalmaciji, 2 km od Katel Lastve, sada prekrteno u Petrovac, stoji opjevana peina Skoidjevojka. Legendu je obradio Ljubia u noveli Skoidjevojka. 14 Fabula je ova: Stevan, sin patroviskog odlinika ura Kalodurevia, zagledao se i isprosio ker Ruu Vuka Mrkonjia, ribara na Skadarskom jezeru. Rua ima maehu Mariju, koja ne trpi Ruu, pak bi htjela tu dobru partiju za svoju razroku ker Rumu. Da omete udaju Rue za Stevana, obea je Radu kovau i ciganinu, pa ga navrka, da Ruu otme i osramoti. Rade ciganin sa svojom drubom pokua atentat na Ruu, koju maeha za to samu poalje u Budvu. Rua se otme napadaima, pobjee na tu stijenu, i, ne videi spasa, skoi u more i utopi se, a stijena dobi ime Skoidjevojka. Tu je legenda sauvana u svoj istoi. Ali kraj te literarno stilizirane legende postoji u narodu varijanta, da je sa stijene skoila u more djevojka, koju su Turci htjeli osramotiti. Tu varijantu saznao sam iz usta tamonjega stanovnika Miloa Zejnovia. Vidjet emo, da je to bjeanje ispred Turaka tipska i stalna varijanta, koja se gotovo redovno ponavlja kod djevojakih skokova u naim krajevima. Meutim pripovijest Ljubiina u pogledu same Skoidjevojke nema nikakve historike podloge. Njegova novela dogaa se izmeu god. 1470j$., a dr. Milan Sufflay iznio je, da ta Skoidjevojka u ispravi srpskoga kralja Stjepana Uroa II. od g. 1303. nosi ime Devin Vrh, a u jednom se mletakom latinskom spisu iz
14 Ljubia epan Mitrov Pripovijesti crnogorske i primorske Dubrovnik. 187$, s. 2590.

28

Dr. Ivo Pilar:

g. 1396 zove: Diviina Stijena.^" To je vanredno vano, jer saznasmo, da je ta stijena nosila god. 1303. jo ime persijskoga zloduha, a 93 godine kasnije ve ime legendarne djevojke. Dakle j ba u to vrijeme morala nastati skoidjevojaka legenda. P e i s k e r je (25, s. 22) Skoidjevojku uvrstio u svoj popis Djevmih skokova pod br. 26, pa je ondje postavio shemu toga svetita. Meni se ini, da Skoidjevojka pripada svetitu, koje nesumnjivo stoji u primorskom gorju jedno 3 km zrane crte daleko odavde, a ima na desnoj strani 776 m visoko brdo Spas, svakako ime nekadanje kapelice sv. Spasa. Lijevo se die 720 m visoko brdo Kopa sa kapelom sv. Ilije podno njega. Medu oba brda je klanac, kroz koji vodi put od obale te e po svoj prilici biti i potoi ili vododerina. Da je tu bilo neko svetite, ukazuje i velika mnoina kapelica, koje su na onom najuem podruju razasute te ih neposredno podno toga svetita ima 12, a sa svake strane i po jedan manastir, naime poznati manastiri Reevi i Buljarica. Shema svetita kod Petrovca (Katel Lastve) bila bi po ovom shvaanju:

To varijiranje skoidjevojake legende osobito je karakteristino i vidljivo kod t. zv. Lucinskoga Vira. na Rjeini medu Gospodskim i Lukeevim selom, opine Jelenja Donjega, vie grada Suaka. Ponad vira stoji 10 metara visoka stijena, koja se u narodu zove Skok nad Lucinskim Virom. Stijena je danas vrlo osakaena, jer je nekoliko metara podno nje provedena kamenita mlinska brana, a kroz nju prosjeen je prolaz za suaki vodovod. Historik Emilije Laszowski spominje ovu skoidjevojaku legendu ovako: Tako se pria, da se jednom neki gospodin grobniki od roda Frankopana zaljubio u krasnu Luu, seosku djevojku
Mil. Sufflay Otkrie velike tajne slavenskoga poganstva. Obzor od ii. IX. 1928.
15

O dualizmu u vjeri starih Slovjtna.

2&

iz Jelenja, kad je bila u kolu kod gradskoga majura. Snubio ju je k sebi, no ona ne htjede. Zato poalje knez po nju svoje grabante. Ila je upravo k svojemu domu. Kad je vidjela pogibao za sebe i za svoju ast, nagne u bijeg, a grabanti za njome. Dospjevi do Rjeine, nestade joj ve nade, da e umai, pak se u oaju baci u ponor Rjeine, gdje je nestade u vodi. Od tada se to, mjesto zove Lucinski Vir, a nalazi se nie mosta pod Lopaom. 1 " Ali gotovo u svakoj kui u okolnim selima znaju priati drugu varijantu o Lucinskom Viru, kao to sam se uvjerio na samome mjestu. Antun Zakarija iz Gospodskoga Sela priao mi je ovo: U Luciju, groficu Kastavsku, zaljubio se jedan turski vojskovoa, koji je odlui oteti. Uhodei za njom nade je jedared, kad je izjahala na konju iz Kastva, i nagne za njom. Bjeei na konju ispred Turaka, a videi, da ne moe izbjei ropstvu i osramoenju, skoi sa konjem u vir Rjeine. Konj ispliva, a ona se utopi, pa se taj vir Rjeine prozva Lucinskim Virom. Ta je pria, kau, objelodanjena u jednoj popularnoj povijesnoj knjizi, koju je izdalo Drutvo sv. Jeronima u Zagrebu. No ja ne mogoh iznai, koja je to publikacija i kako tamo glasi ta legenda. Antun Radeti i Petar Radeti iz Lukeeva Sela priali su mi ovo: Prije sto godina bila je djevojka Luci ja, koja se u Lucinskom Viru utopila, ali ne znamo, zato. Hrid se zove Skok nad Lucinskim Virom. A Martin Radeti iz Lukeeva Sela pria mi ovo: Prije pedeset godina bila je djevojka Lucija, u koju se zagledao jedan financ. No ona ga nije htjela, a on pokua silom je osvojiti. Ali ona je radije skoila sa stijene u vir, koji se po njoj prozva. Po svemu se moe suditi ovo: Iz prastarih vremena ustalila se legenda o skoku jedne djevojke, koja je branila svoje djevianstvo. Tu narodnu tradiciju svezala je narodna fantazija na razna vie ili manje istinska lica, koja sa samom stvari nemaju nikakve veze. Meni je rjeenje ovoga svetita zadalo mnogo muke, poglavito zato, to se djevina stijena nalazi na lijevoj strani Rjeine, dok bi po bezizuzetnom pravilu morala po principu zla i tame posveena hrid biti na desnoj strani vode. Ali se ta prividna inkongruencija posve razjasnila, kad sam kod svetita u ateu (br. 18) odgonenuo zakon transverzalnih svetita. Naime: trea kulisa, voda, u ovom sluaju nije glavna rijeka (kod atea Sava, a ovdje
16 Emilij Laszowski Gorski Kotar i Vinodol, mjestopisne i povjesne crtice. Matica Hrvatska. Zagreb 1923, s. 73.

30

Dr. Ivo Pilar:

Rjeina), nego jedan njezin pritok, u ovom sluaju potok Suica, koji izvire jednim izvirkom na Grobnikom Polju podno sela Skaroni, a drugim kroz Kajak-Jarak sabira svu vodu iz masiva planine Obrua (1377 m), pa utjee u Rjeinu medu Drastinom i Lukeevim Selom, tvorei ondje oirok zaton duboke Rjeine. Svoje ime nosi odatle, to za ljetne sue presuuje. To je tako danas, ali nije moralo biti prije tisuu godina, dok su ondje rasle bujne ume, pa kraki znaaj Grobnikoga Polja nije bio toliko izraen kao danas. Na lijevoj strani Suice ispela se uporedo s tokom Rjeine gorska kosa, koja na najveoj visini od 431 m, a nad selima Ilovikom i Kaani nosi kapelicu sv. Kria. Posebnoga imena toga brda ondje nisam mogao nai. Crkvu sv. Kria ili sv. Spasa na mjestima nekad posveenima staroslovjenskim bogovima ve smo nali i kod oba naprijed istaknuta svetita, a nalazit emo je veoma esto i dalje, jer je kranstvo gradilo hramove posveene svome glavnom ideolokom simbolu redovno ondje, gdje se svom snagom eljelo afirmirati protiv ilavoga staroslavjenskoga dualistikog protivnika. Na desnoj pak strani Suice nalazi se izmeu sela Ratulje i Jelenja na 326 m visoku brdu crkva sv. Mihajla, danas upna crkva sela Jelenja Donjega. Tako emo esto na mjestima (ili blizu njih), posveenima nekad principu tame i zla, nalaziti crkve sv. Mihajla, pa emo ve po tome negdje blizu nai brdo posveeno tome principu. Je h .sada ba to 326 m visoko brdo ili moda blinja 577 m visoka krna, rastrgana i tmurna gora Maj posveena bila glavnom principu zla i tame, ne mogu rijeiti. Svakako toj gori pripada peina Skok nad Lucinskim Virom, gdje je sauvana do danas bujno razgranjena skoidjevojaka legenda, odjek mitu staropersijskoga zloduha Deve. Svetite kod Jelenja Donjega pokazuje ovu shemu:

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

31

U svom lanku Arkeoloki prilozi o religiji poganskih Hr17 vata opisao je fra L. Marun dva Bogoina, uneiki i prominski. Meni su ta imena mnogo obeavala, pak sam ih oba, osobito drugo, pomnjivo istraio. Evo, to sam naao: Podno sela Bogetia, opine Oklaja, u srednjoj Dal'macji, tee u neto 100 m dubokoj jaruzi (kanjonu) rijeka Krka. Na lijevoj strani Krke otisnuo se iz same litice humak, kao da se litica oko njega prolomila i odasula. Na tom humku ostaci su stara grada, koji tamonje puanstvo danas obino zove Bogoinom, a negdje Vilingradom. Bez sumnje se i narodna predaja mnogo bavila tim vilenskim Bogoinom, jer je sam Mihovio Pavlinovi posvetio gradu i legendarnom osnivau Starcu Bogoji velik dio lanka Krka, i pie: uda svakojaka ponamjesti Bogoje po gradu Bogoinu: i 'prge mramorite, i ronike srebrne i avove zanaene, i lepirice limane: i reetke pozlaene, i rode salivene i ive, paunove uz ptice paunice pojae: sve pod bradu zlatnom Svjatovidu, iz koje izvirae iva voda i napajae dvore Bogojine.1'' A nekoliko strana dalje: Tad Bogdan Ljutica skube bradu Kumiru Svjatovidu: ,idi pogani samoiva!' Uduhnu vjenanu svijeu, pa sunu niz Bogoin i t.d. 1 9 To pak Pavlinovi jamano nije sve iz prsta isisao, nego pobrao narodnu predaju, koje se kao narodni ovjek lako mogao dostati. Drim dakle, da sam ovlaten poprimiti, da je u okolini Bogoina za Mihovila Pavlinovia ivjela tradicija o zlatnom kumiru Svjatovidu. Suelice Bogoinu, na desnoj strani Krke, odmah uz rijeku, nalazi se glasoviti pravoslavni manastir Krka ili Sv. Aranel (Sv. Mihajlo). Tik do njega protee se duboka Carigradska Draga, koja se svrava u hridovitom romantinom klancu; narod ga zove Vilenskim Klancem i pria, da se ondje skrivaju vile, koje nou izlaze na proplanak ponad klanca i ondje igraju kolo. A nekoliko stotina metara nie manastira stoje nepristupane Brzine Strane; po pripovijedanju sijedoga manastirskoga sluitelja Boe Bjelanovia, rodom iz blizog Kistanja, stoji na drugoj strani stijena elija, u kojoj je nekad ivio sijed kaluer, a s koje je skoila djevojka bjeei od turske potjere.
17 18 19

Starohrvatska Prosvjeta, god. III, 1897, br. 2, s. 7883. Puki spisi Mihovila Pavlinovia. Zadar 1876, s. 255. Ibid. s. 262.

32

Dr. Ivo Pilar:

Tu ima dakle tipsko svetite sa skoidjevojakom legendom,, pa shema toga svetita ovakova je:

U Bosni, k istoku od Sarajeva, koi se slikovita i stjenovita Romanija planina. Najzapadnija njezina izboina 1546 m visoka je Djeva. Oku se prikazuje kao stubasta stijena, koja kao neka neman ispada u vispoljanu izmeu Pala i Mokroga. Tik podno nje dvije su peine, od kojih je jedna nepristupana Novakova Peina, pa je u njoj poznati Starina Novak savio svoje orlovsko gnijezdo i godinama prkosio feudalnoj gospodi. Ja sam Djevu i tu peinu pohodio. Za ispitivanja izokolnih stanovnika kazivao mi Omer Kadri iz Mindura, da je sa Djeve skoila djevojka, koju je netko htio silovati. Do rijei mi to potvrdie Meho i Dervo Hrva iz Careve Vode, upravo podno Djeve. Pravoslavni seljak Milan. Jakovljevic kazivao mi isto, samo dodao, da su bili Turci, koji su htjeli silovati djevojku. Djeva stoji na desnoj strani rijeke Graanice, a na lijevoj je strani duga gorska kosa, Bogoviska Planina sa 1222 m visokim vrhuncem iljata Glava, koju narod zove i Medenik (ispor. kod P e i s k e r a, 25, s. 12, spomenutu goru Mednik k jugu od Praga),, podno nje se udubao Medeniki Klanac. Prema tome nam to svetite pokazuje ovu shemu: Medenik-Bogoviska Planina prijesto boga sunca i dobra pod njim selo Bogovii Djeva s dvije peine kao brlog zloduha Deine - Skoidjevojaka peina sjedite boga podzemlja, tame i zla

Dr. Ivo Pilar:

33

Nad Katel-Lukiem u Katelanskom zaljevu stoji brdo Biranje u primorskom gorju s vrhom, na kome postoji skoidjevojaka legenda. Na samome mjestu utvrdio sam ovo: 631 m visoko brdo Biranj posljednji je znatni ispcn duge kose Kozjaka, koja obrubljuje krasni Katelanski zaljev. Kao cijela kosa Kozjak, i Biranj ima prema moru neposredno podno vrhunca cio niz litica i hridastih obronaka. Jedna od tih s t i j e n a jest skoidjevojaka. Niz tu hrid skoila je djevojka iz porodice Cicadin, jer su je Turci htjeli zarobiti i osramotiti. A l i Marin Bakota i Ante Grgin iz Katel-Lukia priahu mi, da su bile d v i j e sestre Tomaeve, koje su bjeale ispred Turaka. One su, da se spasu, skoile niza stijenu, i nisu se otetile. Kad to Turci vidjee, skoie i oni, ali se razbie na komade. Za Biranj se pripovijeda, da je svoje ime dobio odatle, to su na njemu Katelanci svake godine birali svoje poglavare. Upravo na samom vrhu nalazi se kapela sv. Ivana. O gradnji te crkve ide pria: Katelanci htjeli su crkvu izgraditi nie, da im bude blie selu, ondje, gdje je danas crkva sv. Lovre. Ali kad su tesali kamen za gradnju, kamena je preko noi sreda nestajalo, a da se nije znalo, kako i kamo. Postavi se dakle straa, i ta vidje, gdje bi se kamenje samo dizalo i u zraku ga nestajalo. Malo zatim pastiri naoe isto kamenje na vrhu Biraju, ondje, gdje je danas kapela. Uzee to za znak, da treba kapelu sagraditi ondje, kamo je kamenje doletjelo. Tako nastade kapela sv. Ivana na vrhu na onome mjestu, gdje je i danas. Na istonoj strani podno Birnja duboka je jama Petrinjska Jama; u njoj ima vode, dok se na zapadnoj strani nalazi peina Mateina Peina. Podno Birnja iskae izvor, glasovit sa svoje dobre, a kau i ljekovite vode; zove se Radun. To se ime osobito esto ponavlja u naoj toponimici, i to me dovodi do misli, da je mitolokoga karaktera. Veoma su u naem narodu brojna imena Radun, Radunja Planina, Raduni, Raduni, Radunie, Radenci, Radenski Vrelec j(glasovita kiselica) i t. d. Ja sam pomiljao, da je Radun hipokoristik od Radogost, kao to je Perun od Perovit. Utvruje me u tom shvaanju injenica, da se ondje na sjevernoj strani, naime upravo u zaleu Birnja, nalazi selo Radui, to izvodim kao i kod svetita pod brojem i. od Radogost. Po tom svemu drim, da je na vrhu Birnja nekad bilo svetite posveeno bogu Radogostu. Zbornik za nar. ivot XXVffl. 3

J
84 O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

Biranj stoji na lijevoj strani potoka Riivica, koji kraj kule Nehaja, na kraju Katel-tafilia, utjee u Katelanski zaljev. Na desnoj pak strani, jedno 2 km daleko, stoji u istoj kosi, no koja se odvaja od obale i skree k sjevero-zapadu u unutranjost kopna, 650 m visoko brdo Crni Krug. Pusto je, krno i neplodno. K jugu od njega, na obali, nalaze se kapele sv. Mihajla i sv. Jurja. Ali udara u oi anomalija, da se skoidjevojaka legenda vee za brdo, posveeno bogu sunca, dok smo ga dosada nalazili uvijek pripojena brdu, posveenu bogu tame i zla. Razjasniti to ne znam. Moda se tu radi o seobi fabule u toku vremena, nastale zbog topografskih promjena posljednjih hiljadu godina. Ali da je i skoidjevojaka legenda u vezi s jednim mjestom, koje je bilo posveeno staropersijskom Daevi, dokazuje nam injenica, da se u toj okolini i to ime sauvalo do danas. Na obali ravno k jugu od Crnoga Kruga iri se jedan kraj, koji se zove Divnije, gdje se danas nalazi naa vojna hidroplanska stanica, pak je od brojnih novogradnja cijela obala sasvim preobraena. Neobina mnoina crkvica i kapela u onom kraju nadopunjuje redovnu sliku, koju nam daju staroslovjenska svetita i njihova okolica. Vidimo tu blizu, i osim gustih crkava na katelanskoj obali, po pristranku brda ove kapele: sv. Eustahija, sv. Marije, sv. Bartola, sv. Eunofrija, sv. Mihajla, sv. Jurja, sv. Lovre, sv. Roka, sv. Rozarice i t. d. Shema svetita ponad Katela ovakova je: Kapela, sv. Ivana na Birnju (631 m) Vrelo Radun i selo Radui prijesto boga sunca (Radogosta?) Hrid sa skoi djevojakom legendom
6.

Brdo Crni Krug (650 m) Kapela sv. Mihajla i sv. Jurja Kraj zvan Divulje Sa svetitima, koja sam ovdje naveo i kod kojih se do danas sauvala skoidjevojaka legenda, nisam ni iz daleka iscrpao njihov broj u podruju nae Kraljevine. Naveo sam ih samo nekoliko, koje sam dotle istraio, da sam ih mogao ovdje iznijeti. Ali tih svetita ima jo mnogo. Mnogih je ve i nestalo, jer im je za-

Dr. Ivo Pilar:

35

mrla tradicija skoidjevojake legende, kao sto je to na pr. bilo vrlo blizu kod svetita pri Kamanju. Da Emilije Laszowski nije sluajno zapamtio prianje svoga djeda i da nije Hrvatsko planinarsko drutvo zapameno ime upisalo u stijenu, jamano bi legenda do danas bila zamrla, jer je od mlaih ljudi u okolici vie nitko ne pamti. A slino se bez sumnje dogodilo u mnogo sluajeva, gdje kakov Emilije Laszowski nije bio pn ruci. Dok je nekad takvih svetita bilo vrlo mnogo, danas ih u nas ima jo desetinama. I meni su poznati jo neki sluajevi, kojih s raznih prilika nisam mogao obraditi. Ovamo pripada ulia Ponor kod Ogulina, u koji da je skoila lijepa i nesretna Julija Frankopanka. Po mojem uvjerenju to je sasvim kasnija legendarno dodana linost, kao i Lucija grofica Kastavska kod Jelenja, ili Cicadinova na Birnju, bez historike podloge. Ovamo pripadaju i t. zv. Djevojake Stijene (isporedi Diviina Stina kod KatelLastve), koje su brojne u Bosni. Meni su poznate tri, jedna kod Rogatice, druga kod Fojnice, a trea kod Olova. Ovu sam posljednju sam i traio, ali zbog vremenskih nepogoda i zamrkle noi nisam je mogao nai. Takvih Djevojakih Stijena ima, kako emo vidjeti, i u Srbiji. Ovamo svakako pripada i Gospojinski Vir na ardapu (Gvozdenim Vratima) na Dunavu, pa bi to bio pendant Lucinskoga Vira spomenutoga pod br. 3. Za to, da skoidjevojaka legenda postoji i u Srbiji, imamo i direktnih dokaza. Ovo zahvaljujem dobroti g. univ. profesora u Beogradu dra. Veselina ajkanovia, koji me je upozorio na dva mjesta u djelu Kneevina Srbija od Milievia. Milievi opisuje Devojaku Stenu ovako: Na planini Juharina Kosi, izmeu Cekiria i Oraja, ima jedan straan odsek, koji se zove Devojaka Stena. Pria se, da su nekad Turci potezali roblje iz Temnia, a ono sve pobeglo u planinu Juhoru. Turci se naklone da hvataju, gde kog stignu. Na vrhu planine sustignu jednu devojku, koja je lagano uzmicala pred njima. Videi, da joj nema ivota drugaije nego da bude turska robinja, ona doe nad onaj 20 straan odsek i skoi nizanj. Na drugom mjestu opisuje Milievi Momin Kamen: Na tri sata idui od Banje uz Moravicu, ispod puta, koji vodi Knjaevcu nad vodom, u jednoj inae sutesci, ima jedna uspravljena stena, kao kakav dinovski plast sena. Ta se
20

M. Milievi Kneevina Srbija. Beograd 1876, s. 203.

36

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

stena zove Momin Kamen. Pria se, da je otac pojurio svoju ker, da je katiguje, to je volela momka, koji njemu n i j e bio po volji. Devojka pobegne na tu stenu i ozgo skoi dole u propast, te se sva razbije u komade. Momak, radi koga je ona to uinila, kad dozna, doe na istu stenu, i skoi sa onog istog mesta. I sada im seljaci oboma pokazuju grobove pod stenom.'1 U oba sluaja i sama legenda i scenerija tako su tipski, da ne moe biti sumnje, da se i tu ne radi o staroslovjenskim svetitima, koje bi trebalo istraiti po Peiskerovoj metodi. Na austrijskoj generalkarti 36" 43" Ragusa nalazi se na hercegovako-crnogorskoj granici, kod bive andarske kasarne Kazanci kod Avtovca mjesto Djevojaki Kamen. To e biti slino kao i Momin Kamen i nedvojbeno e postojati skoidjevojaka legenda. Nema sumnje, da je pojava skoidjevojake legende od srca Njemake do duboko u Balkan osobito zanimljiva. Za svakog dubljeg mislioca mora biti jasno, da takva pojava, koja nije stegnuta nikakvim politikim, narodnim ni kulturnim granicama, ima svoj izvor u nekom opem socijalnom pokretu. To pak moe biti samo r e l i g i j a . Ve s ovoga teoretskoga gledita jasno je, da Peisker ima posve pravo, pridajui tu pojavu raspadanju Zoroastrove vjere i izumiranju kulta staropejrsijskoga zloduha Deve (Daeve) Meni se ini sigurnim, da je kod toga svakako imala udjela i crkva kranska. Na to me upuuje poglavito onaj visoki idealizam, koji se razbira u tom, da je tmurni zloduh zamijenjen istom djevicom, koja radije rtvuje ivot, nego da odbaci svoju djeviansku istou. Taj kult i djevianstva i djevianske istoe moe u doba, o kome se radi, imati samo kransko podrijetlo. Zato mi se im, da shvaanje prof. Peiskera treba proiriti, da je skoidjevojaka legenda postala u borbi izmeu kranstva i zoroastrizma, t. j. propasti ovoga. Konkretni sluaj pod 2. ove glave daje nam i vremenske podatke, koji se s time slau. Istoj kategoriji pripadaju i topografske oznake, koje se izvode iz imena staropersijskoga zloduha Daeve, a tako isto osim ve pomenute Djeve jo i ime Diva i zatim Divi, kod Piramotovaca u Dalmaciji, Divaa kod Trsta i kod Makarske, Divulje i t. d. A sve te topografske oznake prati bez izuzetka tipska dualistika scenerija.
2 1

ibid. s . 803.

' ; - .

Dr. Ivo Pilar:

VI.

37

Poslije kategorije svetita, praenih skoidjevojakom legendom, potraimo, s kojim se imenima u naim krajevima vee glavni 'beg sunca, svjetlosti i dobra. Drei se Peiskerovih kategorija, potrait emo na hrvatskosrpskom jezinom podruju topografske cznake, koje bi se izvodile od imena Svarog, Svaroi, ili moda od varijante Tvarog, Tvaroi, koju je prot. Peisker naroito konstatovao u slovenakim krajevima. Prvi rezultat bijae, da topografskih imena, koja bi se izvodila iz imena Svarog (od avestikoga hvarek = sunana kugla, G e i g e r - K u h n 20, s. 642), nisam naao. Ve sam mislio, da je to posljednji rezultat, stim vie. to i Greti u svom ee citiranom djelu nije mogao navesti ni jedne takve topografske oznake u naim krajevima, a on je inae ba tome pitanju posveivao mnogo truda i panje. Ali u Reniku mesta za cijelu nau dravu naoh u prvcm redu ime Svare, selo s opinom u Srbiji u srezu prokupskom, zatim ime vara, predgrae grada Karlovca (28, s. 342), pak sam mislio, da e se ta imena najvjerojatnije izvoditi od Svaroga. Meutim protiv ovoga tumaenja mjerodavni jeziari podiu prigovore, zato moram to tumaenje napustiti. Na slovenakom jezinom podruju mjesnih imena, koja se izvode iz imena Svarog, ima ee: Svarje (op. Predvor, srez Kranj, 28, s. 343), varulje (op. Kandre, srez Litija, 28, s. 418), koje po mojem mnijenju takoer dolaze od Svarog. ini se dakle, da mjesnih imena izvedenih iz staroslovjenskog imena Svarog nema na hrvatskosrpskom jezinom podruju, ali ima ih sporadiki na slovenakom. Ali kako sam to konstatovao u posljednji as i za najstroe zime, nisam zasad mogao ta mjesta poblie istraiti, pa zato ovo pitanje ostavljam nerijeeno. Nisam naao svih mjesnih oznaka, koje bi se izvodile od imena kategorije Bjelobog-Crnobog, kamo pripada i svetite kod Budisyna u Saksonskoj, koje smo kao tipsko naveli na strani 18. Ni u pomenutom Reniku mesta* nisam naao takvih imena, ma da sam to oekivao, jer sam kod Boguslawskoga naao podataka, da takvih imena mora biti u Srbiji. Na strani 729. svoga ve citiranoga djela spominje Boguslawski Czernoboski grodek u Srbiji. Ja sam po elji prof. Peiskera zamolio geografski institut u Beogradu, da mi se javi, gdje je taj >Czernoboski grodek; ali ni taj

38

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

kompetentni institut nije po ovoj oevidno poloniziranoj formi mogao u Srbiji utvrditi toga topografskoga imena. Mislim dakle, da u naoj dravi takvih mjestopisnih imena po svoj prilici i nema. Preostajao bi nam Svetovid (Sventovit, Svjatovit), za koga ve Helmold spominje: qui colebatur ab omni natione Slavorum ( B r c k n e r 4, 254). Ali tu se brzo pokazala principijelna tekoa. Tvrdi se sa kompetentne lingvistike strane, da se ne smije pisati Svetovid, nego Svetovit, to odgovara shvaanju Louis Legera izraeno u njegovu djelu: Svantovit et les Dieux en vit. Ali ja drim, da to shvaanje nije ispravno, nego da ima pravo Nodilo u I. dijelu svoje radnje pod natpisom Sutvid i Vida. Koliko sam god mae skeptian i kritian prema rezultatima njegova rada, drim, da se svi njegovi rezultati ne mogu prosto zabaciti. Ja dakle mislim, da su ve nai djedovi tovali Svetovida (Sventovida), a ne Svetovita i t. d. To pak drim zato, to je crkva nala poganskom bogu starih Slovjena kranskoga supstituta sa slinim imenom: Sanctus Vitus ili talijanski San Vito. Da se i staroslovjenski bog zvao Svetovit, a ne Svetovid, onda bi se zacijelo i taj kranski svetac u narodnom jeziku zvao sv. Vit ili sv. Vito. A ovako je stari oblik bio Vid, i on se po snazi tradicionalizma sauvao i u kranskom obliku. Nijemci, koji su takoer od romanskih naroda primili toga sveca, zovu ga Sankt Veit, dakle je t sauvano. Na otoku Brau uo sam na svoje ui, kako narod goru, koja je u austrijskoj vojnoj karti oznaena imenom Monte San Vito zove Vidova Gora, a ne Vi tova Gora. I Mihovio Pavlinovi, koji je svakako bio narodni ovjek i dobro poznavao narodni govor, navodi samo Svjetovida (a ne Svjatovita), koga dva puta spominje u svojim Pukim spisima (str. 255 i 262). Prema tome ja drim, da Nodilo ima pravo, da je Svetovid, za koga ve Helmold tvrdi da colebatur ab ommi gente Slavorum, bio glavni bog Hrvata i Srba, i da se to odrazuje u obilnom topografskom nazivlju, izvedenom iz imena Vid, koje se nalazi ne samo u naoj dravi, nego na cijelom slovjenskom Jugu, i u tome, da Srbi slave Vidovdan, a ne Vitovdan. Svetovit je na kranski i latinski udeeni oblik, koji je imao razloga iznositi Helmold, ali nikako mi, a najmanje ba u ovoj raspravi. Kod istraivanja ovoga podruja nagazih na dalje tekoe. Kako smo malo prije i u glavi IV. (str. 19) rekli, kranstvo je staro-

Dr. Ivo Pilar:

39

slovjenskoga Svetovida pobijalo i zamjenjivalo kranskim svecem fv. Vidom muenikom, pa njegove crkve gradilo na onim mjestima, ili bar blizu njih, gdje su nekad stajala svetita Svetovidova. Kako su stari Hrvati i Srbi Svetovida zvali i imenom Vid (Nodilo 24, R. 77, s. 70 i d.), dakle posve jednako kao i kranskoga sveca, nije danas kod mjesnih oznaka, koje se izvode iz imena Vid, mogue odrediti, potjeu li od poganskoga Vida ili od kranskoga. Tu drim, da je ispravno suditi, da se poganski Vid sauvao u toponimiji samo u zabitnim mjestima, udaljenim od prometa, naselja i kulturnoga ivota, pa stoga i nema traga ni tradiciji, da su nekad postojale crkve sv. Vida, dakle uglavnom u veim planinskim sklopovima, gdje kranska crkva nije imala interesa ni mogunosti, da ponitava tragoye staroslovjenskoga Svetovida. Uz pomo tih kriterija trait emo u toponimici sauvana svetita glavnoga boga sunca i svjetlosti naih pradjedova. Na alost dolazimo time ne samo u visoke gore, nego veinom i u krake ili pokrake krajeve, gdje nema treega elementa dualistikih svetita, tekue vode, i gdje treba uvaiti ono, to je reeno u IV. glavi (str. 2223). Tu smo s nestajanjem uma i veine potoka izgubili dragocjenu orijentaciju za postavljanje dualistikih svetita. Prema tome e ba u ovoj kategoriji biti nesigurnost rezultata vea nego u ikojoj drugoj. U velikom gorskom sklopu Obrua (1377 m) ponad Grobnikoga polja u hrvatskom primorju ispeo se 1160 m visoki VidaljVrh. Po mojem uvjerenju sauvan je u tom imenu poganski VidSvetovid. Na to nas upuuje i injenica, da se desno od njega ispeo 1314 m visoki Pakleno-Vrh, svakako posveen staroslovjenskom Paklenjaku, Pekelniku ili Pokoli, koji po Hanuu znai podzemnoga, paklenoga boga ili zloduha.22 Isto emo ime u naim mjesnim oznakama nalaziti vrlo esto u imenicama Pakleno, Paklenica, Paklenje, Pakleica, Paklarevo, Paklari, Paklite i t. d. Medu Vidalj-Vrhom i Pakleno-Vrhom lei dolina, koja je i vododerina, a zove se Burin Val Ja drim, da nas antiteza Vidalj i Pakleno, u kojoj je jasno vidljiva antiteza sunanoga i podzemnoga staroslovjenskoga mitolokoga poela, ovlauje, da ovdje pretpostavimo staroslovjensko svetite, kamo su polazili svetkovati brojni slovjenski poljodjelci sa Grobnikoga Polja, i da je shema svetita u Obruu ovakva:
O Paklenjaku ili Pokoli isporedi B r u c k n e r (4, s. 225) i H an u (10, s. 145, 328, 410).
22

40

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

Ovamo pripada 1336 m visoki Sutvid ponad Makarske u Biokcvu. Nije dodue sasvim sigurno, nije li to ime kranskoga podrijetla, jer u najblioj blizini, a na visini od 1234 m stoji kapela sv. Roka, pak nije nemogue, da je i km dalje i samih 100 m vie nekad stajala kapela sv. Vida, a te danas nema. To bi trebalo istraivanjem tradicije u okolnom narodu i upnim uredima provjeriti. Budui da ondje danas nema nigdje vidljive tekue vode, nije lako postaviti dualistino svetite. Ali jedno iVi> km zrane crte dalje nalazi se 1371 m visoko brdo Kmi. Po mojem mnijenju znai ovo ime isto, to i brdo Temni = Tmi u Srbiji, sjedite tamnoga, crnoga. Meu Sutvidom i Kmiem u dolini, oko polovinu kilometra od sela Pavlinovii-Godin nalazi se na specijalnoj karti oznaka Lokvica. Od te Lokvice ide upravo u planinu dolina i u njoj put, a to dokazuje, da onuda katkada tee voda i skuplja se u spomenutoj Lokvici; tu je dakle nesumnjivo dokaz vododerine. Prema tome moemo mirno postaviti shemu:

Sasvim je slina situacija kod 11J J m visokoga Sutvida ponad 2ivogoa (srez Makarska) u srednjoj Dalmaciji. Njemu nasuprot stoji 705 m visoki Crni Ljut, a meu njima dolina, kojom vodi put iz Igrana i ivogoa u Bukve i Ravu. Ali vidljive vode ondje nema, pak samo uz neku rezervu smijemo tu dolinu uzeti za vododerinu i .tekuu vodu. Ali se ondje podno toga gorskoga masiva nalazi samostan sv. Kria i vei broj kapela: sv. Arnerija, sv. Stipe, sv. Spasa, sv. Mihovila ove dvije ba na strani brda Crni Ljut

Dr. Ivo Pilar:

41

tako da su svi indiciji za staroslovjensko svetite. Zato drim, da ipak smijemo postaviti shemu:

im ostavimo Kras, situacija bude za nas laka. U visoju, koje spaja masiv planine Jahorine k jugu od Sarajeva s masivom poznate planine Treskavice, ispeo se 1383 m visoki vrh Vide; on stoji na lijevoj strani rijeke Bistrice, koja kod Foe utjee u Drinu. Na desnoj strani Bistrice, upravo Videu u susret, stoji neto nia 1292 m visoka glavica Krbljina. Ime Krbljina, koliko ja mogu prosuditi, nema mitolokoga karaktera. Ime s oznakom tamnoga komplementara izgubilo se ili je prelo na koji predio, vis, dolinu ili potok u blizini, te u karti nije vidljivo. Moda bi se tanim istraivanjem topografskoga nazivlja na samom zemljitu mogao nai koji naziv jasna mitolokoga karaktera. Koliko vidimo, to je svetite krnje, a shema bi mu bila:

Jo ima i u Hercegovini jedno brdo Vide. Na jedno desetak kilometara podno Gacka vidimo 1130 m visoku glavicu Vide na lijevoj strani bezimenog potoka, koji nakon toga od jedno 9 km ponire. Na desnoj strani ima 1013 m visoka glavica oina Gomila, a podno nje seoce Crnica. Ja drim, da se oba Videa izvode od Vid, i da je to ime identino s imenom Vidua, koje je ime planini u Hercegovini; zatim s imenima Vide u Sloveniji i Vidua (oblast travnika), Vidue (oblast Skoplje), Viduevac (oblast primorsko-krajika), Vidoe (oblast ljubljanska), Vidoi (oblast travnika), Vidoii (oblast ljubljanska), pa koji ve po svojoj brojnosti dokazuju, da moraju imati jedno generalno, t. j. mitoloko podrijetlo. Ali kako im je tamni komplementr slabo vidljiv i oznaen je

42

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

samo imenom Crnica, to je svetite donekle krnje, a shema mu je ovakva:

Isto tako je krnje svetite Vidova (t. j. glava) u Hercegovini, 1451 m visoka glavica na najzapadnijoj izbomi masiva Prenja. 23 Ondje sve vrvi od mitolokih topografskih oznaka. Neposredno podno Vidove nalazi se kraj Vidovski Gvozd; tik do njega Babina Greda, Debela Ljut, Crni Vrh, Diva i t. d. Ta Vidova (glava) kao i Vidovski Gvozd mogu imati vezu samo sa staroslovjenskim Svetovidom, a ne sa kranskim sv. Vidom, jer je u toj visini teko pomisliti na crkvu. Ali Vidova stoji na d e s n o j strani Neretve, a i na desnoj strani potoka Bijele, koji tee dijagonalno prema Neretvi, te u nju i utjee, pak mi nikako nije polo za rukom kartografskim studijama (austr. specijalna karta Zo 31. Col. XVII) nai tamnoga komplementara i postaviti shemu svetita. Tu bi moda podrobno istraivanje toponimskih oznaka na samom zemljitu moglo pomoi. Tu su nastale bitne topografske promjene posljednjih stoljea ili su imena kod kartografiranja neispravno oznaena, kao to sam ve ponovo kod isporeivanja specijalnih karata s toponimikom na samim mjestima utvrdio. Vidljive su topografske promjene nastale na 778 m visokoj Vidovoj Gori na otoku Brau ponad mjestanca Bola u Dalmaciji. Ta se gora .po saopenju prof. Frana Radia zove i Vidovica. Ja sam tu Vidovu Goru 4. novembra 1928. obaao. Cijeli otok Bra kosina je, koja od juga slazi k sjeveru. Najvia taka na toj junoj strani upravo je Vidova Gora. Na vrhu nema ni traga kakvoj kapeli ili crkvi sv. Vida; nema ak ni predaje, da je ikad ondje crkva stajala, makar se to brdo talijanski i zove San Vito. Naprotiv stoji tu neka udna dvostruka ograda, o kojoj emo govoriti na drugome mjestu. Svakako je postojanje te dvostruke ograde dokaz, da ondje nije nikad bila crkva. Prema tome mora to ime potjecati jo iz pretkranskoga vremenaa. To potvruje i injenica, da u
23 Prijeporno je, je ,li ime Prenj mitolokoga znaenja.. G r e t i ga izvodi od Perenj-Perun, a u n k o v i od prn u staroslovjenskom: visoina.

Dr. Ivo Pilar:

45

pukom vjerovanju na otoku Brau ima Vidova Gora osobitu ulogu, kao na pr. Klek u Hrvatskoj; narod vjeruje, da se tu skupljaju vile i vjetice, i slino. Po svojoj prirodi ta je Vidova Gora najisponitija taka ponad jednoga amfiteatralnog lijevka, koji okruuje mjestance Bol. Karakteristino je, da se rubovi toga lijevka neprestano kre, drobe i padaju nizbrdo u dolinu i u more, jer se vidi, da se naprijed pomenuta ograda, koja je nekada morala biti kruna, jednom polovinom sruila i otila nizdol, tako da preostaje danas samo jedna polukrunica. To nam dokazuje, da je slika te Vidove gore danas sasvim drugaija, nego je bila pred 8001000 godina, i da su se znatni dijelovi junoga ruba otoka Braa naprosto sruili u moreDva samostana oko Bola, sv. Nedelja, gdje samostanci dre internat i gimnaziju, i samostan Stipani na zapadu, zatim vei broj crkava i kapela, daju nam obiajan i siguran indicij, da je tu nekad postojalo staroslovjensko svetite. Tu je i kapela sv. Duha na visini od 627 m, pa kapele sv. Nikole, sv. Pavla, sv. Kuzma r sv. Mihajla. Ponad samostana jedna je spilja (peina) s vodom, i iegenda pria o dvoje pustinjaka, bratu i sestri, koji su u njoj ivjeli. Blizu je uvala zvana Konjska, i druga zvana Bogovdol. Tu su dakle svi elementi, koji inae oznauju dualistika svetita. Ah tu su, kako se ini, topografske promjene bile tako velike, da se dualistika scenerija danas vie ne da rekonstruirati.

VII.
Situacija se odmah mijenja, i slike budu mnogo jasnije, im s visokih gora saemo u nizine, u rijene i potone doline, gdje su vode tisuljetnim radom izduble svoja, orografskom razglobom odnosnoga kraja uglavnom nepromjenljiva korita. Ali tu vie ne nalazimo staroslovjenskoga Svetovida, val pobjednikoga kranstva preplavio ga je i istr'o, jer ga, kako N o d i l o (24, R. 77. s. 74) jezgrovito kae, krani prometnue svetim Vidom. Ali ostala je starcslovjenska dualistika scenerija, a s pomou te scenerije mi emo i pod kranskim plastom bez velike muke otkriti staroslovjensko dualistiku vjerovanje. Moja naime istraivanja u tom smjeru potpuno potvruju ispravnost tvrdnje Peiskerove, da crkve i kapele kranskoga sv. Vida, kao nasljednice svetita staroslovjenskoga Svetovida gotovo redovno pokazuju dualistike ustrojstvo.

44

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

Evo nekoliko primjera: U prvom redu krasno jedno svetite na moru, gdje morski zaton zamjenjuje tekuu vodu, kao to je to na pr. i kod glasovitoga Svetovidova svetita na Rujani (Rgen) na Baltikome moru, U takvom sluaju pravac od kopna na otvoreno more odgovara toku rijeke pa desno i lijevo odreuje dualistike scenerije. Nin, nekad ponosni hrvatski kraljevski grad i sijelo hrvatskoga biskupa (episcopus chroatensis), bijae ve u pogansko doba religijski znatan. Na l i j e v o j s t r a n i Ninskoga zaljeva protegao se dug i oirok poluotok, koji na zapadnoj strani ima mjestance Privlaku (tal. Brevilacqua); na istonoj strani stoji na umjetnu 45 m visoku isponku prastara kapelica sv. Vida. Ta kapela bijae nekada upna crkva i spominje se prvi put god. 1357. u kataloga beneficija, to ga je sloio biskup Dominik de Matafari. 24 Ja sam civa puta pohodio tu kapelu, pa je i fotografski snimio. Evo snimke:

Svake godine na Vidovo odri se kod te kapele veliko protenje, koje posjeuje mnogo puka sa svih strana: iz Podgorja, Like, Ravnih Kotara, iz cijele sjeverne Dalmacije. Osobito dolaze onamo
21

B i a n c h i Carlo ara Christiana, ara 1880, II. svez. s. 267.

Dr. Ivo Pilar:

45

s onim bolestima, da im sv. Vid vida oi, a to da se esto i dogaa. Ja sam uvjeren, da su ova vidovska protenja samo produenje staroslovjenske Svetovidove solsticijalne svetkovine. Na d e s n o j pak strani Ninskoga zaljeva pruio se dug, kamenit i pust poluotok, gusto zarastao dalmatinskim juniperusom, tako da se vidi vrlo taman i tmuran, i zavruje se 28 m nad morem oblom glavicom, koja je u austrijskim vojnim kartama oznaena imenom Velebit. Mene je to ime, identino s imenom poznate visoke planinske kose Velebita, koja 15 km zrane crte udaljeno prema sjeveru zatvara nau obalu od Senja do Obrovca, dovelo u udo. Sumnjao sam, nije li kakva pogreka kod kartografiranja, te se iz Nina dadoh amcem provesti oko ove glavice, ali mornari uvjeravahu, da se ta glavica ba zove Velebit. Prema tome taj Velebit, stojei na desnoj strani vode, ima neko mitoloko znaenje, i to u smislu demonskom. Stranu demonsku potpuno indicira starinska kapela sv. Mihajla, koja stoji u blizini Velebita (vidi str. 21). Svakako shema svetita kod Nina ovakva je:

Budui da je to svetite osobito lijepo, gotovo tipsko za svetita na moru, donosim ga (s. 46) u kartografskoj slici. Izmeu Bribira i Novoga u Vinodolu podno gore s imenom estilac stoji na uzvisini selo imenom Sv. Vid, i to s lijeve strane potoka Suha Rjeina, koji kod Novoga utjee u more, a svoje ime nosi odatle, to samo u kino doba ponese vode, pa je veim dijelom suha vododerina. Ponad sela na jugu stoji ruevina starinske crkve sv. Vida. Na desnoj strani Suhe Rjeine ispeo se 193 m visoki vrh Vraniina. Na istoj kosi, 257 m visoko, stoji stara kapelica sv. Jurja, a dolje pri Suhoj Rjeini kapela sv. Mihalja. Oko tih kapela nalazi, se mnoina drugih crkvica: sv. Fabijan i Sebastijan, sv. Barbara, sv. Jerolim, sv. Martin, sv. Lucija, sv. tipan, sv. Kuzam i t. d. kao svagdje, gdje su se u blizini nekada nalazila staroslovjenska poganska svetita. Mitoloko znaenje imena Vraniina rastumait emo kasnije. Nisam kompetentan rijeiti, da li ime Vraniina dolazi od Vrania (scil, gora) ili od koje rijei prema vran. Svakako-

46

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

se izvodi od vranca, crnoga konja, jer su crni konji, vranci, bili posveeni staroslovjenskomu bogu tame. Shema svetita kod Bribira ovakva je:

Kad se vozimo vlakom iz Zagreba u Brezice, vidimo ponad seoca atea ovisoko na brdu lijepu crkvu. U specijalnoj karti oznaena je kao crkva sv. Ivana Krstitelja s visinom od 384 m nad morem. Ja sam tu crkvu, im sam se poeo baviti ovim istraivanjima, odmah opazio i posumnjao, nema li mitoloko znaenje. Ta mi se sumnja jo pojaala, kad sam u ateu utvrdio, da to nije crkva sv. Ivana Krstitelja, nego sv. Vida muenika. Bijahu ondje nekada dvije crkve, sv. Vida i sv. Ivana Krstitelja, ali se posljednja sruila i nestade je, a ostade samo sv. Vid. Cijelo brdo zove se Sv.

Dr. Ivo Pilar:

47

Vid. Ali sam se s tom crkvom naao na velikoj muci. Premda jedva 1 /2 km zrane crte daleko od Save, i premda je na drugoj strani Save lealo selo ernec (Crnac), to bi moglo predstavljati tamnu stranu dualistike scenerije, ova je crkva stajala na d e s n o j obali Save. To je pak posve protiv stroge ortodoksne sheme svetita. Ali kad sam na samome mjestu brino istraio stvar, situacija se posve razjasni. Tekua voda nije ovdje Sava, jer na drugoj strani nema brda, nego je ravnica. No tekua voda tu je jedan potok, koji je nekada tekao'medu selom Cerinom i 410 m visokim Cirnikom, na kojega vrhu stoji crkva sv. Kria. Ali toga je potoka nestalo, kako mi je to potvrdio Ivi, crkvenjak upne crkve u ateu, jer je poslije jakoga potresa god. 1917. presuio. Preloenje podzemnih slojeva odvelo je vodu na drugu stranu; pae bijae ondje i jedna spilja (peina), koju je potres posve zasuo. upna crkva u ateu posveena je sv. Jurju. Sagraena je god. 1832., a stara crkva stajala je mnogo vie prema istoku. U toj upnoj crkvi dva su oltara, jedan Majke Boje alosne, a drugi sv. Ivana Krstitelja. U tom pokrajnom oltaru crkve sv. Jurja posveenom sv. Ivanu Krst. sauvao se, po mome uvjerenju, titulus nestale crkve sv. Ivana na brdu. Dva kilometra k istoku od atea nalazi se ve spomenuto selo Cerina. Tu stoji starinski cistercitski samostan, koji je za cara Josipa II. ukinut, i sada je privatno vlasnitvo, a u njemu crkva sv. Mihalja. to znai Cirnik i ima li kakvo mitoloko znaenje, ne bih umio sigurno rei. U blizini ima jo jedan Cirnik, t. zv. Goli Cirnik visok 624 m, kod Stojdrage. Na vrhu maloga Cirnika stoji crkva sv. Kria. A ba ta crkva sv. Kria ukazuje na negdanje svetite boga tame, jer smo crkve sv. Kria (ili sv. Spasa, to je isto) ponovo nalazili na vrhuncima bojih brda. A da ne ostanemo u sumnji, nalazi se jedno 300 m od vrha sv. Vida k istoku krasno konjsko gatalite, a 34 km k sjeveru Zverinjak, a to je u vezi sa starim kultom Svetovidovih konja, to emo razloiti kasnije. Shema svetita kod atea dakle je ovakva:

48

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

Ovo je tipski sluaj, kako elementi dualistike scenerije u toku stoljea mogu propasti ili postati nevidljivi. No tu se na sreu ta topografska promjena, da je nestalo potoka, dogodila nedavno, tako da smo joj jo mogli uhvatiti tradiciju. Naprijed smo iznijeli dva svetita (broj 11 i 12), gdje je negdanje svetite Svetovidovo kranski kult zamijenio crkvom sv. Vida, i u kojima je tamna strana jo i danas oznaena jednom staroslovjenskom mitolokom topografskom oznakom. Ali sa svetitem broja 13 preli smo u kategoriju onih svetita, gdje je intenzivan kranski i kulturni ivot i na tamnoj strani izatr'o topografske oznake mitolokog karaktera, pak su nam i svijetla i tamna strana naznaene samo kranskim crkvama ili kapelama, redovno sv. Jurjem ili sv. Mihajlom, koji tu svoju funkciju imaju od svoje hagioloke karakteristike, da su pobjednici zmaja, vraga, zloduha. Te smo kapele i na dosadanja tri svetita svaki put redovno nalazili na tamnoj strani. No sama sobom crkva ili kapela sv. Vida ili sv. Jurja nije dokaz, da je ondje moralo biti kultsko mjesto starih Slovjena. Ali kad se te kapele nalaze u karakteristinoj sceneriji lijevo od vode sv. ,Vid, a desno sv. Juraj, sv. Mihalj ili sv. Bla, onda je najvea vjerojatnost, da je tu doista bilo staroslovjensko svetite. Ako se k tome nade jedan dalji momenat, da je ta scenerija blizu veih ravnica ili takvih mjesta, gdje je priroda dala prigode za poljodjelski rad, te je i nekad ondje bilo slovjenskih poljodjelaca, koji su svakako negdje imali svoja bogotovna mjesta, onda se ta vjerojatnost pojaava do gotove sigurnosti. Za to u navesti jo nekoliko primjera. 20 km od Zagreba simpatini je gradi Samobor, i to na objestrane rjeice Gradne. Gradna ba na onome mjestu, gdje je Samobor, probija posljednje obronke Uskokoga gorja pa izlazi iz duboke uvale, gotovo kanjona, koja see gore do 150 m ponad rijeke (168 m), u prostranu savsku ravnicu, kojom i Gradna tee dalje, dok kod zaseoka Svinjarika ne utee u Savu. Na l i j e v o j strani Gradne ispele su se strmo ponad Samobora dvije glavice, Stranik i Vrhovak (332 m), obje danas bujno obrasle vinogradima i posute vilama imunih Samoboraca. Po kilometra dalje od obiju glavica, 300 m visoko, stoji starinska kapeli, sv. Vida, koja se prvi put spominje u crkvenoj vizitaciji iz g. 1622. Pokrajni oltari posveeni su sv. Lovri i sv. Mariji Magdaleni. Na d e s n o j strani Gradne nalazi se upopreke na jednoj izboitoj;

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

49

hridi stari grad Samobor, nekada sjedite grofova Celjskih, s gradskom kapelom su. Mihalja podno njega. Ponad grada ispelo na 332 m osamljeno brdo Sv. Juraj, a na njemu kapelica sv. Jurja. Da je tu doista bilo svetite, upuuje mnoina crkvica u oko lini, zatim prastari samostan franjevaca osnovan kod crkve Sanctae Mariae in campo, koju je sagradio god. 1235. kralj Bela IV. Osim ve navedenih crkava nalaze se i kapela sv. Ane, sv. Filipa i Jakoba, sv. Kria i sv. Jelene, i jo druge, koje su nekad pripadale upi samoborskoj, a po vremenu postale samostalne upe, kao na pr. sv. Leonharda, sv. Katarine, sv. Duha u Novom Selu, sv. Barbare u Rudama, sv. Martina pod Okiem.20 Tu je dakle sve, da utvrdimo staroslovjensko svetite kod Samobora, s ovom shemom:

Krasno primorsko svetite otkrio sam kartografski na otoku Pagu, a ostale sam podatke pribavio sebi pismeno, i to preko gosp. Nikole Mirkovia, javnoga biljenika u Pagu, i gosp. Ante Fabijania, uitelja na Pagu. Tako mi stvar postade sasvim jasna. S lijeve strane Pakoga zatona die se 328 m nad morem visoko brdo imenom Sveti Vid (Monte San Vito), a na njemu ruevine starinske crkve posveene sv. Vidu mueniku. Dalji, 270 m visoki vrh iste gorske kose zove se Boani. Na desnoj strani pakoga zatona protegao se tmurni, stjenoviti i raskidani Rt sv. Nikole, koji na visini od 204 m ima ruevine crkvice sv. Jurja; od nje se na i km dalje ispeo najvei vis na tom rtu, 263 m visoki vrak Krina. U samom Pagu ima jo jedna crkva s titularom sv. Jurjem, a osim toga izvan grada crkva sv. Mihovila (Mihalja) u polju (in campo), a u gradu i samostan benediktinaca. Veliki broj crkava i kapela nadopunjuje obinu sliku staroslovjenskih svetita u danas isto katolikim krajevima. Nalazimo
25 Opirne historike podatke o kapelama i crkvama pribavio mi je najpnpravnije g. Milan Zjali, dekan i upnik u Samoboru, posredstvom g. Vladimira Presekoga, odvjetnika u Samoboru. Zbornik za narod, ivot XXVIII. 4

50

Dr. Ivo Pilar:

tu ruevine crkvica: sv. Nikole, sv. Katarine, sv. Eufemije, sv. Jadre, sv. Andrije, sv. Ivana, sv. Erazma, sv. Kuzma, sv. Antuna i sv. Bartola. Kartografske oznake: Posto St. Tomaso, St. Martino, St. Pietro oznauju, da su na tim mjestima nekad postojale crkvice posveene tim trima svecima s nekim, valjada mletakim straarmcama. Samostan Starigrad (convento de terra vecchia) kao drugi samostan u onom kraju nadopunjuje obini rekvizit takvih svetita. Shema dakle staroslovjenskog svetita na otoku Pagu je ova:

Gosp. Anti Fabijaniu zahvaljujem ove zanimljive folklonstike podatke o tamnoj strani toga svetita. Bio je do prije 50 godina obiaj, da se hodoasti sv. Juri na jedan vrh na sjevernoj strani otoka. Tu bi se osim drugoga svijeta sakupili mladii i djevojke i igrali kolo. No to nije pojava osamljena, jer se i dandanas na nekim mjestima Dalmacije hodoasti ba k sv. Juri (tako na pr. sv. Juri na Biokovu, 1.780 m). Onamo idu osobito mlade nevjeste, koje nemaju poroda, na zavjet. Djevojke za to bolji uspjeh zavjeta penju se i potrate oko dva dana, vrsto odluivi, da dadu svoj tribut ne branei tvrdoglavo svoje djevianstvo. Pria se, da u tim danima na tim vrhuncima vlada seksualna anarhija. (Pismo iz Paga, od 10. januara 1929.) Ve smo se naprijed bavili primorskim gorjem katelanskim kod Splita, koje se u cjelini zove Kozjak. Na zapadnom kraju je Biranje sa skoidjevojakom legendom, dok jedno i f km k istoku, na najistonijoj taki toga gorja, stoji 677 m visoki Sv. Jure. Na njemu ima sitna kapelica, za koju kae crkveni ematizam: In monte Capreo (Kozjak) extat sacellum S. Georgii Martyris pro 0 fractione vici in Biaa," a pripada upi VranjicSolin. Sv. Jure nalazi se na desnoj strani potoka, koji izvire pod Osojem, te se slijeva u Jadar, ali mu imena nisam mogao saznati. Na lijevoj strani
26 Status personalis et localis dioecesis Spalatensis et Makarskensis, Spalati 1910, s. 44.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

51

ispeo se 366 m visoki Klis, glasovita tvrda u borbi Hrvata sa Turcima, a u starom tom gradu postoje ruevine starinske upne crkve sv. Vida. Spomenuti ve slubeni ematizam veli: Rudera antiqua veteris ecclesiae parochialis S. Viti in arce. Veliki broj kapelica u solinskoj okolini uz te dvije crkve, koje svojim poecima idu j a mano u doba prvoga krtenja starih Hrvata, ovlauje nas, da i ta utvrdimo staroslovjensko svetite, kome je shema:

Takvih svetita mogli bismo navesti jo na desetke, jer e veina crkava sv. Vida, koje se nalaze u slovjenskim krajevima na Balkanu, stajati na mjestima, gdje su se nekad nalazila svetita staroslovjenska boga Svetovida. Ali da se one sve istrae, posao je golem i pripada budunosti. Ovo, to se ovdje iznijelo, bit e dosta da prikae osnovnu ideju, o kojoj se radi.

VIII.
Po mnijenju Peiskera staroslovjenski bog sunca, svjetlosti i dobra ne javlja se samo s imenom Svetovida ili Vida, nego i s drugim imenima: Radogost, Dabog, Mednik i t. d. Gdje se on ne javlja s imenom Svetovida, nego s kojim epitetonom, ondje, koliko sam ja mogao razabrati, negdanja njegova svetita ne oznauje crkva sv. Vida, nego ga oznauju crkve sv. Ivana Krstitelja i sv. Ilije. Velebit, vilovito gorje i duga gorska kosa, koja se ponad mora ustoboila od Senja do Obrovca, ima izrazito mitoloko znaenje. Tako ga shvaa i narod, koji ima svu silu pria o njemu, a to pokajzuju imena Vilinski Vrh (1058 m), Ladin Vrh (857 m) i poglavito 1753 m visoko Sv. Brdo, drugo po visini u cijelom tom gorskom sustavu. Ve odavna bijah uvjeren, da taj vrh treba smatrati staroslovjenskim svetitem i mjestom kulta boga sunca. To mi je kazivao i vidljivi dualistiki karakter, izraen u dvije Paklenice, Velikoj i Maloj; prvu od tih prodora poznajem tano. Ali nisam dospio da se popnem na samo brdo. Dobrotom g. ministra dra. Ivana Krajaa primio sam potrebne podatke, koji me o ispravnosti moga predmnijevanja konano i potpuno utvrdie.

52

Dr. Ivo Pilar:

Podno Sv. Brda nalazi se starinska crkvica sv. Ivana, gdje se svake godine na Zvanje (24. VI., najdui dan u godini) dri protenje. U ematizmu biskupije senjske spominje se ta crkva kao podrunica upe u Gospiu s biljekom: In medio monte Velebiti re27 peritur capella s. Joannis Bapt. Samo Sveto Brdo stoji na l i j ev o j strani potoia Ivine Vodice, koji utjee u potok Paklenicu, a ona tee kroz arobni kamin prije spomenute Velike Paklenice. Na d e s n o j strani pomenutoga potoia Jspeo se tmurno i jezivo samotni 1435 m visoki Babin Kuk. Baba kao demonsko bie poznata je staroslovjenskoj mitologiji, 2 8 pa emo se mi jo sastati sa svetitima slinih oznaka. Zanimljivo je svakako, da se na podini Sv. Brda s like strane nalazi mjesto Radu. Ime, koje je vrlo nalik na topografsku oznaku Radue, koju smo nali na brdu Loviu (str. 27). Ja sam mislio, da to znai boravite ili mjesto Radogostovo. Ali kako ima protiv toga shvaanja prigovora, ne mogu ostati kod te tvrdnje. Istiem samo svoje nemjerodavno mnijenje, da se na Sv. Brdu svetkovao bog sunca imenom Radogosta. Ovo svetite imala bi dakle shemu:

Ovamo pripada i planina Ivanica u Hrvatskom Zagorju s visinom od 1061 m. Kao najvii vrh u onom kraju i ona je bila posveena bogu sunca i dobra. Nema tradicije, da bi na vrhu te gore stajala crkva ili kapela s titularom sv. Ivanom Krstiteljem. Ali mjesto Ivanec na sjevernoj podini Ivanice svjedoi, da je nekad bila crkva ili kapela takva imena. Titular upne crkve u Ivancu sada je sv. Marija Magdalena. Iz masiva Ivanice tee i Ivaneki Potok., koji utjee u Bednju, tako da vrhunac Ivanice stoji na lijevoj strani, dok se na desnoj strani ispela Babina Gorica, kojoj na vrhu
27 Schematismus cleri dioecesium Segniensis et Modrusiensis seu Corbaviensis pro a. 1909, Segniae 1909, s. 75. 28 Ispor. B r c k n e r (4, s. 122). H a n u (10, s. 141, 166, 338), koji je zove: eines der tiefsten, aber auch rtselhaftesten Elemente des slavischen Mythus. G r e t i (9, s. 39). P e i s k e r (25, s. 10).

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

53

407 m visoku stoji crkva sv. Duha. Babu kao demonsko bie pomenuli smo netom naprijed. Mnotvo crkvica, osobito na junoj strani gore, i to sv. Jurja u Juranini, sv. Trojstva u Loboru, sv. Martina, sv. Petra, sv. Margarete i t.d. pak starinski samostan Pavlina u Lepoglavi zavruju obiajnu sliku naih svetita. Svetite na Ivanici daje ovu shemu:

Lijepo primorsko svetite sa sv. Ivanom nalazi se na poluotoku Peljecu. Blizu Janjine ponad mjesta uljana ispelo se lijevo od uljanskoga zaljeva 470 m visoko brdo Sv. Ivan kao posljednja i najvia izboina primorske kose na jugu toga poluotoka, koja sa 331 m visokim Careviem dostie svoj najvii ispon. Na Sv. Ivanu nema crkve ni kapele; po svoj ih prilici nekad tu i bilo, ali kroz stoljea su pale rtvom vremena. Valjalo bi istraiti, postoji li o tome kakva tradicija. Na d e s n o j strani uljanskoga zaljeva ispeo se 335 m visoki Jarmi Rat, a podno njega mjesto Suura (sv. Juraj) s kapelom sv. Jurja. Jedno dva kilometra dalje, upravo podno Janjine, nalazi se kapela sv. Mihajla. Vidljivo vea mnoina crkvica, kapela i krieva u tom kraju daje obiajnu sliku dalmatinskih svetita. Shema toga svetita ova je:

Sasvim istu ulogu kao sv. Ivan ima i sv. Ilija. Vrhovni bog starih Slovjena bio je i bogom gromovnikom. Tu njegovu ostavtinu preuzeo je kranski Ilija Gromovnik ( L e g e r 20, s. 78). G r e t i (9' s- 35) napominje obiaj u Bosni, polaziti uoi Ilinjdana brda i planine, pa to ine muslimani (Aliun) i pravoslavni na veliki Ilinjdan, a katolici na mali. Tu se narod u sveanom ruhu pri peenici i vatri veseli i cijelu no proboravi, sve dok zora ne pukne i sunce

54

Dr. Ivo Pilar:

ne osvane. S tim u vezi nastalo je i nazivlje tih brda. Da vidimo nekoliko takvih svetita. U Biokovu, gdje smo u junom dijelu vidjeli Sutvjda (svetite br. 8), nalazi se u sjevernom dijelu, pravo ponad primorskoga mjestanca Bakavode, velianstveno 1670 m visoko brdo Sveti Ilija. Ispelo se na lijevoj strani amfiteatralnoga lijevka, koji se svrava u vododerini Draga, po kojoj je dobilo ime i jedno mjestance, koje je leglo upravo podno njega. Ta vododerina ulazi u more kod punte Svitna. D e s n o od vododerine ispela se 1189 m visoka Babnjai, a lijevo od nje, medu Svetim Ilijom i Babnjaom ima spilja (peina) Perjatva s izvorom ive vode. Na jugoistonoj strani nalazi se kraj, koji se zove Divi-Rat, pa je bez sumnje negda bio posveen zloduhu Devi ili Divi. Shema sjeverno-biokovskoga svetita ovakva je:

Ponad grada Tuzle u sjeveroistonoj Bosni ispelo se na lijevoj strani rjeice Jala 435 m visoko brdo Ilinica. Oko jedne polovine kilometra k istoku lei katoliko groblje, i tu je, kako narodna tradicija pria, nekada stajala crkva sv. Ilije. Upozoravam na potpunu istovetnost imenskoga oblika Ivanica (Hrv. Zagorje) i Ilinica (ist. Bosna).

Naprema linici, na desnoj strani rjeice Jale, ispeo se neto 350 m visoki Trnovac, komu je vrh sasvim osakaen, jer je austrijska vojska na njemu god. 1878. napravila utvrde i platforme za topove, pa ih je za svjetskoga rata obnovila. Podno Trnovca nalazi se novo tuzlansko groblje, a otprilike i km od njega pravoslavno groblje sa kapelom sv. Arantela Mihajla. Otprilike dva kilometra k zapadu od Tuzle ima selo Moluhe, a do njega ponad jedne tmurne i vazda hladne doline selo Hude, to drim, da znai isto, to slovenaki hudi, t. j. hudi duh.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

55

Sve to upuuje, da se tu nekad nalazilo staroslovjensko svetite, koje su posjeivali poljodjelci plodnih dolina Jale i Spree, a shema mu je:

Tu izlaze na Ilinicu tuzlanski muslimani i katolici, ali ne samo na Ilinjdan (Alidun), nego i na Jurjevo, te svetkuju onako, kako nam to Greti opisuje. Ovamo pripada i svetite, koje smo opisali kod Skoidjevojkesv. Ilijasv. Spas, koje je oznaeno dvjema isto kranskim oznakama. Ali dok su se ovim svetitem bez sumnje sluili slovjenski poljodjelci na primorskoj strani primorskoga gorja, to su 67 km k jugoistoku odatle slovjenski poljodjelci u plodnim ravnicama oko Skadarskoga Jezera imali drugo svetite. Na kopnenoj strani jezerskoga gorja ispelo se lijevo od rijeke Lima 682 m visoko Ilijino Brdo, sa crkvicom na vrhu sv. Iliji posveenom. Na desnoj strani rijeke Lima, koja utjee u Crmnicu, a ova u Skadarsko Jezero, ispeo se 866 m visoko krni i rastrgani Divlji Vrh. Oznaka Divlji Vrh moe se tumaiti tako, da je posveen Divi ili Devi, a moe se i tako, da je on divlji. Ja prvo tumaenje drim vjerojatnijim. Svetite bez sumnje pretpostavlja obilna mnoina crkava i kapela, razasuta po pristranku prijezerskoga gorja prema Skadarskom Jezeru, a tako isto ite to i blinji kraj sa selom Sotonii. Shema svetita kod Skadarskoga Jezera ovakva je:

56

Dr. Ivo Pilar:

Hercegovina J juna Dalmacija pune su brda i gora s imenima Ilijino brdo, Ilino, Ilina, Ilinica, lijevo, Ilinac i t. d., pa bismo ovdje mogli iznijeti jo cijeli niz takvih svetita. Ali drimo, da je i ovo dosta za sliku o naelu, o kojem se radi.

IX.
Prof. P e i s k e r (25, s. 16, 17) postavio je jo jednu zanimljivu kategoriju svetita s imenom konjskih gora, gdje konjska imena zamjenjuju imena bogova, i na strani boga svjetlosti i na strani boga tame. To je u vezi s time, to su Svetovidu bili posveeni bijeli konji ( L e g e r 19, s. 8385, 138, 146), a Triglavu i Crnoglavu, kao zlodusima, crni konji, vranci (B r c k n e r 4, s. 92, 136, 215; N o d 11 o 24, R. 77, s. 76). Ti su sveti konji sluili napose i za hipomantiju, t. J. gatanje i proricanje budunosti s pomou konja. Kako su Rimljani gatali po svetim kokoima, tako su stari Slovjeni gatali po svetim konjima. O tome pie L e g e r (19, s. 8485): Kad je trebalo pristupiti kakvu bojnom pohodu ili drugome vanom pothvatu, sveenici bi rasporedili pred hramom trostruki red kopalja. Vezala se po dva koplja napoprijeko, sa iljcima na dolje. Kad je trebalo poi, sveenik bi doveo svetoga konja, pa ako bi ovaj krenuo kroz red kopalja koraivi desnom nogom, onda je to bio povoljan znak za uspjeh pohoda, ako li bi pokroio lijevom nogom, onda bi se pohod napustio. Isto to vrijedilo je za pomorske navale ili druge skupne pothvate. No, kako se ini, juni Slovjeni nisu imali hramova, nego su svoja bogosluja izvrivali na vrhuncima brda, ili ako je bilo u ravnini, na malim umjetno nainjenim humcima, pak su prema tome i vodili svete konje na ta mjesta. Kasnije, kad je staroslovjenski kult zamro, sauvala se samo uspomena, da su se na ona mjesta vodili konji, i tako su ta konjska imena ostala tim mjestima, najee brdima, gorama i planinama. Ogledajmo sada nekoliko takvih svetita, koja e nam potvrditi ono, to rekosmo. Kod Knina u Dalmaciji, staroga hrvatskoga kraljevskoga grada, ispelo se l i j e v o od rijeke Krke 357 m visoko brdo Konj (u austrijskoj specijalnoj karti oznaeno Monte Cavallo). Na samome mjestu vidio sam to brdo Konj, da je neto 200 m dugo, razmjerno ravno, t. j. vrlo slabo poloita kosa, kojoj je greben uz cijelu

t.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

57

tu duinu na jedno 4050 m irine izravnan. To udara u oi, jer se ini, da to nije moglo nastati prirodno i samo od sebe, nego umjetnim izravnavanjem brdskoga hrpta. Na tom brdu ima naselja, ah narod ne zna izjasniti ime Konj, nego veli, da se to brdo tako zove od starine. A tu kod Knina na desnoj strani Krke ispelo se 345 m visoko hridinato, krno i slikovito rastrgano brdo Spas (Monte Salvatore). Na njemu stoji kninska tvrava, negdanji hrvatski kraljevski grad, i u njemu crkva sv. Spasa. Moe se oznaiti kao sjajna dosjetka hrvatskih vladara, da su, pokrstivi se, na mjestu posveenom bogu tame sagradili crkvu sv. Spasa, da time dokumentuju pobjedu kranstva nad moima tame. Da je tu postojalo svetite, ne moe b i t i sumnje: brojni slovjenski poljodjelci kninskoga polja morali su imati svoje svetite, i ono se, sasvim razumljivo, nalazilo ba ovdje. Mnoine crkava, koju redovno nalazimo kod starih slovjenskih svetita, ovdje dodue ne vidimo. Ali ne treba zaboraviti, da je Knin due vrijeme bio pod turskom vlau, a gdje god bi koji kraj pao pod tursku vlast, tu kranske kapele i crkve opustjee i nestade ih i jedva bi osiromajelim i politiki obespravljenim kranima polo za rukom da sauvaju negdanje upne crkve. Zato na pr. za Bosnu i Hercegovinu indicium b r o j n i h crkava i kapela ne postoji; taj indicium vrijedi samo za one krajeve, koji su trajno ostali pod kranskom vlau. A i tu su pogdjegdje brojne kapele propale, kako smo to jasno vidjeli na otoku Pagu, ali im je katoliko puanstvo sauvalo tradiciju i potovanje ruevinama, dok je za turske krajeve znaajno, da se crkvama i trag zameo. Meutim, selo Biskupija u najblioj blizini brda Konja kazuje nam, da je i tu nekada morao biti bujan katoliko kranski crkveni ivot, samo mu znakova do danas nestade. Ne moe dakle biti sumnje, da je i kod Knina nekada postojalo staroslovjensko svetite, kome je shema bila:

U istonoj Bosni, jedno 30 km k jugu od grada Tuzle, ispela se 1328 m visoka gora Konj ili Konjuh, kao najvii vrhunac oveeg

58

Dr. Ivo Pilar:

planinskoga sklopa Konjuha. Ja sam se na tu goru popeo ve godine 1911. i vazda mi je ostalo nerijeeno pitanje u dui, kako se ta gora dostala ovoga konjskoga imena? Odgovor se naao sam od sebe, kad sam upoznao Peiskerovu kategoriju t.zv. konjskih gora. Konjuh naime stoji l i j e v o od gornjega toka rijeke Drinjae, a d e s n o od njega ispela se neko 4 km zrane crte udaljena 1204 m visoka, tmurna i gustom tamnom umom obrasla glavica Vranaa. Ime Vranaa po onom, to smo prije kazali, potjee odatle, to su nekada na nju vodili vrance bogu tame posveene. Upozoravam na svetite pod br. 12, gdje se kraj sv. Vida na lijevoj i svijetloj strani nalazi na desnoj i tamnoj strani brdo Vraniina. To tuzlansko svetite osobito je znatno ne samo zato, to su obje strane oznaene konjskim imenima, nego i stoga, to se negdanji poganski kult na toj gori sauvao, u promijenjenom obliku, do dana dananjega. Meni je odavna poznato, da izokolni muslimani izvruju na Konjuhu svake godine dovu, t. j. molitvu, te se Konjuh stoga zove i Dovite. Prirodno je, da sam se ivo zanimao za taj muslimanski obredni in. Kod gosp. Smajl e f f . aria, glavnoga imama u Kladnju, saznah ovo: Muslimani u kladanjskom kotaru dre na jedno desetak mjesta preko godine dove, t. j. molitve, za koje se zna da nisu islamskoga podrijetla, nego su tradicionalnoga lokalnoga, pak su se uzdrale iz kranskoga ili iz pretkranskoga vremena. Ali kako slue podravanju islamske vjerske revnosti i kako ih se narod tvrdo dri, one se izvruju. Ima u kladan]skom kotaru takvih dova jedno desetak, a osobito jedna u t. zv. Brateljevikoj peini kraj Kladnja, i to posljednji utorak u mjesecu julu, a na Konjuhu u prvi utorak iza Aliuna (t. j. Ilinjdana po starom kalendaru, t j. 2. kolovoza) svake godine. Prema tome je u godini 1928. dova na Konjuhu bila 7. kolovoza. Ona se izvruje ovako: Muslimani iz okolnih sela dou uoi onoga dana pred veer na dovite i prenoe na vrhu; za izlaza sunca klanjaju sabah, pred podne im imam odri vaz, t. j. propovijed, i dovu, t. j. neku osobitu molitvu; zatim se pogoste, otklanjaju podne i poslije podne odu svojim kuama. Poznato mi je i to, da i izokolni katolici na odreeni neki dan u godini rado idu na Konjuh. Nisam utvrdio, koji je to dan, ali e po svoj prilici biti katoliko Ilinje, t. j. 20. srpnja svake godine, kako nam spominje G r e t i (9, s. 35)Po mojem najdubljem uvjerenju uzdran je u ovom sluaju neprekinuto staroslovjenski kult boga sunca. Islam ga je preuzeo od

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

59

bogomila, koji se pretvorie u jezgru bosanskih islamskih konvertita. Bogomili pak preuzee to od tako zvanih dvojevjeraca i polupogana, koji su jamano sudjelovali kod postanka t . z v . bosanske crkve u Bosni i Hercegovini, i bili sasvim povrno kristijanizirani staroslovjenski dualisti i oboavaoci sunca. To sudimo ve i odatle, to seljacima na Vlai planini kod Travnika u Bosni jo i danas u jutro n i j e obiaj prekrstiti se ni izmoliti oena, nego se kod izlaska sunca okrenu prema istoku, raire ruke i govore: Pomozi nam, arko sunce i sveta nedjelja! Franjevci su odvajkada ustajali protiv toga nekranskoga obiaja, ali ga do danas ne iskorijenie. Taj podatak zahvaljujem g. dru. Nikoli Mandiu, poznatom javnom radniku u Sarajevu, koji je rodom iz Dolca kod Travnika. Jutarnja ta molitva jasno nam pokazuje mijeanje kranskih i pretkranskih elemenata kulta sunca. Tu dakle, gdje imamo jasno vidljivu i neprekinutu vezu, ne moemo sumnjati, da postoji autentino staroslovjensko svetite. Shema mu:

U masivu Kamnikih Alpa u Sloveniji nalazi se planina Konj, kota 1803 m, koju mnogo posjeuju zagrebaki turisti. Podatke donosim po kartografskim studijama, a nadopunjene iskazima turisti oevidaca. Ovaj je Konj, po navodu prof. Pasaria, dugo, poiroko i prilino ravno brdo, koje se ispelo ponad lijeve strane doline Bela Dol, vododerine, u kojoj vei dio godine tee sitan potoi, a utjee u Bistricu. Podno Konja dolina je s kuom, koja se zove Konjica. Ali na desnoj strani ne vidi se oznaka, koja bi oznaivala tamnu mitoloku stranu. ini se pae, da Konj ne dolazi u obzir kao samostalno dualistiko svetite, nego samo kao t . z v . konjsko gatalite drugoga jednoga svetita, koje se nalazi u najblioj blizini. Ona Bela Dol protegla se daleko gotovo pod sam masiv 2349 m visoke Ojstrice, ali na l i j e v o j strani gornjega dijela te Bele Doli ispela se 2033 m visoka glavica Dedec, a na d e s n o j , naprema njemu, 2399 m visoka Baba (Planjava). Djed i Baba izrazito su mitoloki

60

Dr. Ivo Pilar:

pojmovi. Babu ve poznajemo, a za Dedeca isporedimo H a n u a (10, s. 347366). Po G r et i u (9, s. 15 bilj.) je Djedak bog Koledo. Ovdje ga imamo kao planinu. No je li Konj samostalno svetite ili samo pripadak Dedeca i Babe, trebalo bi se nakon tanoga prouenja svih topografskih prilika na samome mjestu odluiti. Po kartografskim studijama ini se vjerojatnije, da je samo pripadak; prema tome postavljam shemu:

Neto 20 km zrane crte k sjeveru od Knina, a oko i km k sjeveru od Pribudia ispelo se, l i j e v o od Crnoga Potoka, 1337 m visoko brdo Konjska Glava. Desno od spomenutoga potoka vis je Vile sovica. Blizu je 954 m visoki Crni Vrh i Vjetiin Stan. Ime Vilesovica ne moe po narodnoj etimologiji nikako biti izvoene od vila, nego mi se ini najvjerojatnije, da je izmijenjeno Velesovica. Svetite kod Pribudia ovakvo je:

Ponad Popova Polja u Hercegovini ispala se podno 1296 m visokoga brda iljevca 650 m visoka, plosna Konjska Glavica. Tu se ini da je bio isti odnoaj, kao i kod Dedeca, Babe i Konja u Kamnikim Alpama: da je iljevac bio posveen bogu sunca i dobra, ali da na tome iljatom brdu nije bilo mjesta za konjsko gatalite, pak je ovo smjeteno na jednu niu glavicu podno iljevca. iljevac i Konjska Glavica stoje na lijevoj strani jedne vododerine, koja u proljee nosi vodu na Popovo Polje. Na desnoj strani ispeo se 1073 m visoki Vranjak, kamo su nai djedovi vodili crne konje vrance posveene bogu tame.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

61

Shema svetita ponad Popova Polja u Hercegovini ovakva je:

Na otoku ipanu kod Dubrovnika ima lijevo od Suuranskoga zaljeva 100 m visoka glavica, koja se zove Punta od Konja. Ta glavica, odmah kod mora na oko visoka, produuje se u glavnoj kosi otoka, koji se na najvioj taki, 225 m visokoj, zove Ilija. Na tom vrhu nema crkve, ali jedno 2 km dalje lei zaselak Sutulija (Sveti Ilija, kao Sutivan, Supetar i t. d.) sa crkvom posveenom sv. I l i j i . Na desnoj strani Suuranskoga zaljeva lei samo mjestance Suduran, koje svoje ime nosi od crkve sv. Jurja. Ondje ima 56 kapela na razmjerno malom prostoru i samostan Pakljena. Tu je, kako se ini, konjsko gatalite bilo opet rastavljeno od glavnoga svetita posveena bogu sunca i dobra, a predstavlja ga brdo Ilija. No kako na tome malom otoku nema potoka, nije bilo mogue za glavnu goru (brdo) sastaviti potrebnu dualistiku sceneriju, te je prenesena ta zadaa na konjsko gatalite kod mora. I evo zato sto u na moru i to: Punta od Konja na lijevoj strani Suuranskoga zaljeva, a na desnoj strani toga zaljeva ono mjesto oznaeno crkvom sv. Jurja i manastirom Pakljena. Shema toga minijaturnoga svetita na otoku ipanu ova je:

Mjesto Konja dolazi esto i topografska oznaka Kobila. Tako na pr. na izlazu iz Boke Kotorske ima tvrava Kobila, Punta Kobili i 452 m visoko brdo Kobila. I to e mjesto po svoj prilici oznai1 vati jedno svetite, stim vie, to 1/2- km od Kobile stoji 432 m visoko na brdu kapela sv. Ilije. Ali druga strana, tamna, nije jasno vidljiva, a ni trei elemenat scenerije, voda, ne da se dovesti u sklad, pak se ne usuujem ovdje postavljati redovnu shemu.

62

Dr. Ivo Pilar:

Topografske oznake s imenom Konj, Kobila, Vran-Vranac vrlo su este u naoj zemlji. Renik mesta za cijelu nau Kraljevinu ima 42 naseljena mjesta s imenima, koja potjee od rijei konj, i$, koje potjeu od rijei kobila, a preko 80, koje potjeu od vran i vranac. No to su samo naseljena mjesta, a najmanje 3 do 4 puta toliko mora biti takvih imena brda, dolina, rijeka, pojedinih krajeva i t. d., koja u Reniku mesta nisu navedena. Veina tih imena, svakako na stotine, po mojem uvjerenju imaju mitoloko znaenje, t. j. potjeu jo iz poganskoga doba, kad su stari Slovjeni izvrivali gore pomenuti kult konja, i to ba na ovim svetitima, kojim sada gonetamo ostatke. Ta uska veza kulta konja sa bogotovljem starih Slovjena vidi se i po tome, to blizu svetita vrlo esto nalazimo imena, koja potjeu od Jzvrivanja toga kulta pa i od gajenja i uzdravanja konja. Neto 2 km od brda Lovia (svetite br. i) nalazi se ve pomenuti zaselak Konjari-Vrh, bez sumnje naselje konjara, t. j. onoga, koji se brinuo za svete konje na tom brdu. Podno Vidova Vrha kod Herceg-Novoga u Bei Kotorskoj ima selo Konjevi. Neto 5 km od Konjskoga brda kod Kladnja u Bosni ima selo, koje se takoer zove Konjevii, i t. d. Po saopenju prof. Peiskera znam, da ime njemakoga grada Schwerin (Mecklenburg-Schwerin) polazi od slovjenskoga Z v r i n j i da je znailo mjesto, gdje je bila ergela svetih bijelih konja, pa i gajilite bijelih kokoi i bijelih pataka, posveenih Svetovidu, koje je pripadalo glasovitom svetitu Rethra (od ratara) na Lucinskom Jezeru u Njemakoj. Isto emo nai i u nas. Na otprilike 10 km od Knina ima selo Zverinjac na hrvatskom Kosovom Polju, svakako ergela svetih konja, kojima se gatalo na brdu Konju kod Knina. Meu Zverinjcem i rijekom Krkom ima mjesto Konjevrati, valjada neki relais (razmjenite, navratite) za konje, koje su vodili na kupanje u rijeci Krki. Istoga podrijetla jamano e biti i ime seoca Zverinjak kod Breica u nekadanjoj junoj tajerskoj i Zvjerina medu Bileem i Ljubinjem u Hercegovini. Zverinjak kod Brezica pripadao je po svoj prilici svetitu kod atea. S ovim staroslovjenskim kultom konja u vezi su imena: Konjica u Hercegovini, Konjice kod Maribora, Konjsina u Zagorju, Konjikovii kod Tuzle, Konjice u Sloveniji i t. d. Ovdje treba pomenuti i t. zv. konjska gatalita. Najprije sam opazio na bilu brda Konj kod Knina zaudo izravnano i proireno

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

63

bilo, 150200 m dugo, sa vrlo slabom padinom, neobino proireno, gdjegdje i do 50 metara; to nikako n i j e moglo nastati samo od sebe, nego umjetno, moda ponajvie i po tome, to se ondje sastajala velika mnoina ljudi i konja, koji su silom izravnali i proirili i utapkali ono bilo, koje od prirode bijae oblo, tako da su se v i d l j i v i tragovi toga rada mogli sauvati kroz mnogo stoljea do danas. Kod drugih svetita u b l i z i n i podno vrhunca tako zvanih bojih gora opazio sam slina izravnana i utapkana mjesta, n a j m a n j e 60 100 m duga. Tako na Konjuhu u Bosni, na Loviu kod Karlovca, na Bogoinu Uneikom i drugdje, na Vinskom Vrhu u Hrvatskom Zagorju J na sv. Vidu kod atea i t. d. Zato drim, da su to mjesta, kamo su konjari, konjevii i t. d. dovodili svete konje, uvali ih, drali i hranili, dok ne bi doao sveenik, da pred narodom izvri obred gatanja. To su zasad moda jo samo hipoteze, koje e se na veem broju svetita jo bolje provjeriti. Ali po onome, to sam na svoje oi vidio i to razna topografska imena kazuju, drim, da se drugaije i ne moe suditi.

X.
Kako se po VI. do IX. glavi moe razabrati, ja sam dosad hodio putovima, to ih je utro prof. Peisker. Meutim ja sam osjetio potrebu, da se osovim i na svoje noge, jer sam se pobojao, nisam li ja (ispor. glavu III.) donekle preokupiran i pao u autosugestiju. Potraio sam dakle jedno mjerilo, po kojem bih mogao nadzirati samoga sebe i ispravnost teorija prof. Peiskera. Upitah se dakle: Ako je vjera starih Slovjena doista bila dualistika, onda taj d u a l i z a m mora biti s t a l n a k a r a k t e r i s t i k a kod svih onih topografskih oznaka, koje su nesumnjivo vezane s pretkranskim vjerovanjem starih Slovjena. Pooh da jedno nesumnjivo staroslovjensko mitoloko ime, na koje se Peisker nije obazreo, upotrebim za okuaj dualizma. Pri tome istiem, da najznatniji slovjenski mitolozi, L e g e r (19, s. 115) i B r u c k n e r saglasno tvrde, da imenu staroslovjenskoga boga Veles-Volosa nema traga na Balkanu. Prvi veli: Nous ne retrouvons Veles ni en Pologne ni chez les Slaves meridienaux, a B r c k n e r (4, s. 131) veli isto: Nei Balcani non c'e nessuna traccia di Weles, neanche nella toponomastica, salvo l' unico Velesovo, vicino a Lubiana.

64

Dr. Ivo Pilar:

Bijah odmah nacistu, da to ne stoji, nego za izbliega ispitivanja naoh, da je upravo protivno istina. Veles je poslije imena Vid najbrojnija topommska oznaka u naoj Kraljevini, ak moda brojnija od Vid. U Reniku mesta (28, s. 376, 380) evo ovih topografskih imena, za koje je oito da se izvode od imena Veles: Veles, op. Veles, srez Veles, oblast Skoplje Uzovnica Vele Azbukovac (?) Podnnjska Banja Studemca Raka Vele Timoka Velesnica Velesnica Klju Kranj Ljubljana Velesovo Velesovo Cetinje Zetska Velestovo Cevo Bitolj Velestovo Velgote Ohrid Veleevac Orle Velika Gorica Zagreb Velekovec Zlatar Zlatar Zagreb p Veleii Sarajevo Sarajevo Veleta Orja Luka Danilovgrad Zetska Biha. Veleevo Klju Ovdje imamo odmah 12 imena, koja po mome mnijenju sva polaze od imena Veles. No taj popis nije ni potpun. Meni su poznata kod hrvatske Kostajnice dva sela Velenja Donja i Velenja Gornja, tako da moemo ve samo za imena naselja izrei oko 14 imena, koja potjeu od staroslovjenskoga boga Velesa. A kako su imena brda, gora, dolina, potoka pojedinih krajeva jo mnogo brojnija, u najmanju ruku tri i etiri puta, to moemo mirno uzeti, da e na naem teritoriju biti 50100 topografskih oznaka, koje potjeu od imena Veles. U to nije ubrojena Bugarska, Albanija ni Grka, gdje poznata luka Volo u Tesaliji pokazuje, da se to ime nalazi u svim krajevima na Balkanu, u kojima su nekad prebivali Slovjeni. Ova udna konstaticija navede me, da tu topografsku oznaku podvrgnem istraivanju po metodi prof. Peiskera. Evo nekoliko rezultata: Do 30 km od Zagreba, na d e s n o j obali Save, lei ve spomenuto selo Veleevac. U selu nema nikakove tradicije, kako je nastalo selu ime. Ljudi samo znaju, da se ono odvajkada tako zvalo. Selo je danas otprilike i km daleko od Save, ali je graeno u polukrugu oko jednoga mrtvoga savskoga rukava, koji se zove Savie. Postoji tradicija, da je Sava nekad ovuda tekla, ali je kasnije svoj tok promijenila vie k sjeveroistoku.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

65

Na podrug kilometra od Veleevca ima selo Sua, a na njegovu kraju prema Veleevcu stoji kapela sv. Vida. Crkvica je povelika, ima drveni toranj, a na izvanjskoj strani apside upisana je godina 1760. Po prianju starca zvonara Josipa Fabijankovia tu su crkvicu sagradili, naznaene g. 1760. na dananjem njezinu mjestu sami seljaci. A to se zbilo ovako: Kapela sv. Vida bila je nekad dvorska kapela u gradu grofova Erddyja, a grad je stajao na d r u g o j strani Save. Danas ga vie i nema. Kod ove kapele sv. Vida bilo je svake godine veliko protenje na Vidovo (15. lipnja), pak je mnogi narod iz cijele okoline bio gospotiji neugodan, jer je pravio tete u vrtovima i vinogradima. Nakon raznih neuspjelih pokuaja, da se narod odbije od toga protenja, jednoga dana osvane kip sv. Vida na javorovu deblu, koje stoji kraj dananje crkvice, i to dakako na drugoj strani Save, te se prou legenda, da je kip sam doletio na taj javor. No dosjetljivi seljaci razumjee, da se gospotija htjela rijeiti protenja i sama taj kip namjestila na javor. Odlue dakle sagraditi novu kapelu sv. Vida kraj javora, a to uz neku pomo od strane gospotije i uine. Zvonika nisu zidali, taj je i danas drven. Da je kip donesen s druge strane Save, znaju seljaci i u Veleevcu; pripovijedao mi je tamonji seljak uro Matasovi. Drveni kip sveev jo i danas postoji, ali se nalazi na tavanu crkvice, jer je oteen, a na oltaru je slika bez umjetnike vrijednosti. Kip mi se, kada sam to zatraio, donio s tavana; lijepa je to tirolska drvena rezbarija iz XVI. ili XVII. stoljea. Da nije puki sluaj, da se na l i j e v o j obali Savi nalazila kapela sv. Vida s glasovitim protenjem, a na desnoj selo Veleevac, kojemu je ime od staroslovjenskoga boga Velesa, pak da tu doista imamo pred sobom staroslovjensko svetite, dokazuje nam i stari obiaj, koji je po mome mnijenju ostatak staroslovjenskoga kulta konja. Na Sv. tri kralja (6. sijenja) sabiru se konji iz cijele okolice u Veleevcu; konji su sveano okieni i neke im votanice upletene u grivu. Tu povrstaju procesiju i u procesiji jau iz Veleevca u Orle, pak objahuju tri puta kapelu sv. Bartola, nakon ega sveenik blagoslovi konje. Taj se prastari obiaj, koji je August Senoa svojim umjetnikim perom opisao u poznatoj noveli Mladi gospodin, vrio u preanja vremena na Bartolovo (24. kolovoza). Evo toga opisa: Do Save, ba naprama selu Oborovu, stoji za savskim nasipom medu drveem crkvica sv. Bartola, malena, ali stara, drvena,
Zbornik za nar. ivot XXVIII. 5

66

Dr. Ivo Pilar:

ali jaka. Spada pod upu Veleevaku, a nema od n j e ni etvrt ure do staroga gospodskoga dvora u Orlih. Na Bartolovo u ranu jesen velika se tu slavi od starine slava, kakve nigdje ni u Hrvatskoj, ni irom cijeloga bojega svijeta nikad vidjeti ne e. Posavci nai, imajui iroke, bujne livade, na glasu su konjan, pa im staje pune, a punije bile su u ono sretno doba, prije trideset godina, kad se zbilo, to u Ti kazati . . . Posavac ljubi toga svoga druga, pazi ga, miluje ga. Zato je od starine u jesen kod priproste crkvice velika slava, jer Posavci ine na t a j dan sv. Bartolu zavjet za svoje konje, da ih ne snae kakovo zlo . . . Lagano, ali sve u redu prolazio provod, trista posavskih dugakih kola. Pred svakim kolima zapregnuta do etiri iva konja, a u grivu su im upleteni debeli votani dupliri. Prednje konje vode mladi Posavci, nosei ozbiljna lica votanice, a na zadnjem konju jae snaan mladi otkrivene glave. Kola su puncata mlade slame, a na njoj sjede bake, prebirui svetu krunicu, sjede ene i djevojke, pjevajui svete pjesme. Sve je to isto, sve vedro, sve mlad snijeg, sve vedro nebo. Tri puta obilaze kola oko crkvice, tri puta zavjetuju Posavci sv. Bartolu svoje konje. 29 Svetite kod Veleevca pokazuje ovu shemu:

U Hrvatskom Zagorju, jedno 2^/2 km od stanice Zlatar-Bistrice, ima seoce Veleskovec, na d e s n o j strani rijeke Krapine, a podno kupiranog i ispretrganoga 265 m visokoga Ervenika. Selo je vrlo razasuto i nastalo je parcelacijom gospotije grofova Keglevia. Selo je dobilo ime po grofovskom dvoru Veleskovec, kojega danas vie nema, jer su ga seljaci sruili i od grae sazidali svoje kue. Taj dvor sagraen je oko g. 1820., a dobio je ime -od jednoga staroga grada s opkopima, koji su se nalazili sasvim blizu Krapine. Te podatke primio sam od 86-godinjega seljaka Franje Pavlekovia iz Velekovca, nekadanjeg kmeta grofa Oskara Kegle29 e n o a Aug. Mladi gospodin. Sabrane pripovijesti, svez. III. Matica Hrvatska. Zagreb 1884, s. 120, 121, 123.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

67

vica. Kod naih historika nisam mogao dobiti n i k a k v i h podataka o tom Keglevievu gradu Velekovcu. Na l i j e v o j strani Krapine, upravo preko puta od Velekovca, udara odmah u oi lijepa crkva navrh brda. To brdo 2 8 5 m visoki je Vinski Vrh, a crkvu sav narod zove samo crkvom sv. Vida. No u stvari to nije crkva sv. Vida, nego je crkvi danas titular Majka Boja Vinskovrka, kojoj je posveen glavni oltar. Al'i sv. Vidu posveen je desni poboni oltar. Protenja su na u s k r n j i ponedjeljak, na nedjelju posli]e Vidova (ba na taj dan bio sam kod te crkve), na Florijanovo, i na Malu Gospu. Po tome, to narod tu crkvu poznaje samo s imenom sv. Vida, kome je posveen desni poboni oltar, zatim to ivi pobona legenda, da je udotvorni kip Majke Boje Bistrike doletio negdje u srednjem vijeku iz Maarske na Vinski Vrh i io na l j i v u bistricu, od ega je Majka Boja prozvana bistrikom, sudim, da je crkva bila u prvo vrijeme posveena sv. Vidu, i tek kasnije sa dolaskom udotvornoga kipa postala crkvom Majke Boje. Crkva bijae dugo vrijeme upna crkva i glasovito protenite, ali godine 1588., kod jedne velike opasnosti od Turaka, udotvorni kip bude prenesen u dananju Mariju Bistricu i ondje zakopan. Pronaen kasnije, ostao je u ovoj crkvi, koja postade uveno protenite Majke Boje Bi3 strike. " Sudim dakle, da je Vinski Vrh nekada bio svetite poganskoga Svetcvida. 5 do 6 km daleko nalazi se mjesto Konjina, gdje su se drali posveeni konji, i podno Vinskoga Vrha vidljivo je naprijed opisano konjsko gatalite. Na samome mjestu poganskoga svetita kranstvo je sagradilo crkvu sv. Vida, koja se po vremenu obratila u crkvu Majke Boje Bistrike, dok se udotvorni kip nije preselio u Mariju Bistricu, gdje se razvilo dananje najpoznatije protenite u Hrvatskoj i Slavoniji. Zanimljivo je, da glavna protenja padaju otprilike u isto doba, kad i tri staroslovjenske poganske svetkovine: proljetna, ljetna i jesenska. Tu dakle moemo pretpostaviti svetite, kojemu je shema:

30 B e r k e Petar Kinch oszebujni szlavnoga orszaga Horvatczkoga, to jest: chudnovita pripechenya y oszebujne Milosche, kotere pri chudnovitom kipu Marie Bisztrichke se iskasuju. Graezii 1775, s. i S.

68

Dr. Ivo Pilar:

Na 3 do 4 km od hrvatske Kostajnice stoje na desnoj strani potoka Sunje dva seoca Velenja, gornja i donja. O podrijetlu toga imena nisam od tamonjih itelja mogao nita saznati. Nije to ni udo, jer su dananji itelji pravoslavni, a oni su se prema podacima, koje sam dobio od g. paroha u blinjim Kukuruzarima, naselili iz Bosne izmeu god. 16831699. Nema sumnje, da su oni ta imena ondje ve nali. Oba sela lee podno 476 m visoke Vranove Glave. Podno Vranove Glave spram zapada predio je Babina Rijeka. to znai Vran i Baba, mislim, da ne trebam ovdje ponavljati. Na istonoj strani u selu Dvoru stoji katolika crkva sv. Mihajla, a u Kostajnici pravoslavna crkva sv. Aranela (Mihajla). Oko 8 km od Velenje nalazi se pravoslavni samostan Komogovina. Dok su tako na desnoj strani sva indicija, koja oznauju tamnu (desnu) stranu dualistikih scenerija, nalazimo na svijetloj, lijevoj, vrlo malo. Oekivanu kapelu sv. Vida nisam naao. Pravoslavna crkva sv. Vida nalazi se u Bosanskoj Kostajnici, a katolika navodno u Stazi. No to je sve podaleko i ne doputa nikakvih neposrednih pouzdanih sudova. Ali ne zaboravljajmo, da se to mjesto nalazi samo 5 km od bosanske, t. j. nekada turske granice, pak ako je i bila tu kakva crkva sv. Vida, ta je jamano propala i titular se sauvao tek u oblinjim crkvama. Jedino, to sam naao, bijae selo Bjelovac, za koje ime ne znam potjee li od bjelova (bijeli konj) ili od bijelih naslaga nekoga pijeska ondje. Tu dakle imamo krnji eksemplar svetita, gdje je desna, tamna strana vrlo dobro i vidljiva oznaena, a lijeva strana vrlo slabo. Shema toga svetita ovakva je-.

Nadomak Sarajevu, na d e s n o j strani Miljacke, nalazi se na podini 820 m visokoga Huma seoce Veleii. Hum nosi od vremena austrijske okupacije na vrhu jednu austrijsku tvricu, a na podini prema jugoistoku ima duboko urezani tmurni dol, ponad kojega stoji spomenuto seoce Veleii. Na lijevoj strani Miljacke prostrla se paralelno sa Miljackom podugaka kosa, kojoj se najvia 655 m visoka glavica zove Bogo-

O dualizmu u vjeri starih Slovjcna.

69

evica. Brda, koja i m a j u ime s rijeju Bog, naznauju sjedite vrhovnoga boga sunca i dobra, te smo ve imali Bogoin, Bogovika, i t. d. Shema svetita kod Sarajeva:

U Sloveniji, neto 12 km od Kran ja a 3 km od Crklja, podno Kamnikih Alpa lei seoce Velesovo (njemaki Michelstetten). Poao sam tamo, pretpostavljajui zacijelo, da ime Velesovo potjee od Veles, stim vie, to upravo to mjesto spominje i B r u c k n e r (4, s. 131). Meutim ve na putu upozorio me je neki inteligentni suputnik, da je to pitanje rijeeno, pa da Velesovo ne potjee od imena Veles, nego od Veleselo, Velesalo, pa je to i nauno utvreno. Njemaki se zove Velesovo Michelstetten, a kako Michel u srednjenjemakom znai velik, da se to uzima kao dokaz, da ime Velesovo dolazi od Veleselo. Moram rei, da me ovo tumaenje ne zadovoljava, da mi se naprotiv ini nevjerojatno, pa da Michelstetten mnogo vjerojatnije polazi od crkve sv. Mihalja, koja se, kako smo na toliko sluaja utvrdili, gotovo redovno nalazi na tamnoj strani svetita (ispor. str. 21), a evo se sada nalazi u blinjem selu Olevka. Ali kako ne pripadam ljudima, koji sve bolje znaju od drugih, pa i ne mogu tvrditi, da sam tim jednim putem u Velesovo stvar bolje prouio od dotinog slovenskoga strunjaka, to pristajem na to, da je postanak imena Velesovo prijeporan. Ovamo pripada svakako i planina Velez u Hercegovini, koje ime po Gretiu potjee od staroslovjenskoga Velesa. Ja sam u prvo vrijeme gledao i ovdje traiti dualistiki elemenat, ali sam se brzo uvjerio, da je to za cijelu goru posve nemogue. to se danas zove Velez, to je duga planinska kosa, koja se protegla od Nevesinja do Neretve, t. j. na duinu od neto 30 km, dok se dualistiki princip moe utvrditi samo za pojedini kakav brdni vrh. Nekada, dok se drao staroslovjenski kult, zvao se po Velesu jamano samo j e d a n v r h , specijalno njemu posveen. S vremenom je to ime prelo na cijelu gorsku kosu i istislo sva druga imena. Danas u toj

70

Dr. Ivo Pilar:

kosi etiri vrhunca nose ime Velez, i to Mali Velez (1469 m), Veliki Velez (1754 m), Velez-Botin (1969 m) i zapadni Velez (1897 m). D,a je neko u toj planini moralo biti topografskih imena, koja oznauju boga sunca i svjetlosti, svjedoi nam ime Porimovo Sedlo."1 Tu e Porim po svoj prilici znaiti isto to i Perun (Greti 9, s. 35). Kod te potpune izmjene imena bilo bi posve jalovo podvrgavati ovu gorsku kosu dualistikom istraivanju; zato sam tu zadau napustio. Utvrditi mi je ovdje samo toliko, da sam sa prije navedenim izuzetkom kod svih topografskih imena, koja se izvode od imena Veles, tako rei na prvi pogled naao dualistiku strukturu, da je dakle ogled bio pozitivan i u korist teorija prof. Peiskera, pak je napokon utvrdio moje uvjerenje o dualizmu u vjeri starih Slovjena.

XI.
Utvrdivi, da je dualizam bitna i osnovna znaajka svega staroslcvjenskoga vjerovanja, poeo sam dalje sabirati topografske oznake, koje nesumnjivo imaju staroslovjensko mitoloko znaenje, pak sam i njih podvrgavao ispitivanju o njihovoj dualistikoj prirodi. Evo nekoliko rezultata: Starija slovjenska mitologija mnogo je cijenila Peruna gromovnika, smatrajui ga glavnim bogom Slovjena. Meutim pomalo stupie u nauci na njegovo mjesto u prvi red Svetovid i Svarog, dok na kraju nije izbilo shvaanje, da Perun uope nije slovjenski bog. nego je bog germanskih Varjaga, kako to tvrdi i P e i s k e r (25, s. 32). Sad, kako god bilo, nema sumnje, da imena Perun ima sporadiki i u naoj zemlji kao topografske oznake. G r e t i (9, s, 193) spominje pet takvih imena. 32 Zahvaljujem meutim don Mati Klariu, suradniku fra Luja Maruna, da me je upozorio na brdo Perun kod Splita i na njegov jasni dualistiki karakter. Tu sam stvar odmah na samome mjestu izvidio.
K l a i Vjek. Bosna, podatci o zemljopisu i povjesti. I. dio: zemljopis. Matica Hrvatska. Zagreb 1878, s. 17. 32 Perun Dubrave u Hrvatskoj; Perun i Perunevac u Istri, k jugu od Uke gore; Perun planina kod Varea u Bosni; i Perun u Poljicama kod Splita.
31

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

71

Neto 12 km k jugoistoku od Splita, l i j e v o od potoka rnovnice, koji jedno 2 km dalje izvire iz cijela sustava izvora ve kao snaan potck, ispelo se 440 m visoko brdo Perun. U austrijskoj specijalnoj karti oznaeno je to brdo kao Poljica, a na njemu crkva sv. Marije. Oboje je netano. Na vrhu je crkva sv. Jure, a oznaka Poljica krivo je shvaeni podatak, da se upravo u sredini toga brda poinje politiki teritorij plemenite opine Poljike. Narod sav bez izuzetka to brdo zove Perun, a to mi je potvrdio i tamonji upnik don Malcvac. Upravo podno Peruna utjee u rnovnicu potok Vilar. Na d e s n o j strani od rnovnice ispela se jedna manja kosa, a zatim druga, 6700 m visoka sporedna kosa podno Mosora. Podno te kose na jednoj istaknutoj glavici stoji starinska kapela sv. Mihalja (sv. Mihovila), gdje je svake godine na Miholje feta (protenje). Zvonu ove crkve p r i d a j e tamonji narod osobitu mo protiv nevremena. Kad se sprema nevera (oluja), onda se kroz buku uje glas: uri se, dok n i j e magare (t. j. zvono sv. Mihovila) zarevalo! To mi je priala Paulina Javori, ena Dujina iz Kosaica ponad sv. Mihovila. upna crkva u rnovnici ima za titulara sv. Gospu; pokrajni oltar je posveen sv. Blau, a na Blaevo je i feta. Sv. Bla je, kako ve rekosmo, kranski zamjenik staroslovjenskoga Velesa. Dan mu pada na 3. veljau, ba kada je zima obino najea i ljudima najtea. Koji bi vrhunac mogao biti sjeditem boga tame, ne mogoh utvrditi, po svoj prilici 5 8 5 m visoka glavica Krivica, koja je veoma rastrgana i naikana hridima. Veliko mnotvo crkvica i kapela na razmjerno malom prostoru sv. Mihovil, dvije kapele sv. Luke, sv. Klement, sv. Kuzman, sv. Sebastijan, sv. Antun i jo drugih 45, kojima imena nisam mogao odrediti kae nam, da je nesumnjivo tu staroslovjensko svetite, koje pokazuje shemu:

K jugu od Sarajeva, na l i j e v o j strani rijeke Miljacke, ispeo se 1629 m visoki Trebevi. Ja sam odavna bio naistu, da t a j

72

Dr. Ivo Pilar:

vrh, na koji sam se esto popin jao, ima mitoloko znaenje. To sam ime po L e g e r u (19, s. 3 a) tumaio da je izvedeno od korijena treb = ancien lieu de culte. Greti pak izvodi ga od imena boga Potrimba, koji da se zove i Trebun ili Trebi, pak navodi za to cio niz zamamnih primjera, no ja ne mogu rasuditi, koja je etimologija ispravnija. Ali sam bio uvjeren, da je tu bilo svetite, i traio sam tamni komplementr na d e s n o j strani Miljacke, pak sam mislio, da sam ga naao u 1502 m visokom Crnom Vrhu, podno koga sam prolazio na putu od Olova u Sarajevo. Ali kad sam se ljeti 1928'. godine ponovo popeo na Trebevi, razabrah, da to n i j e tako. Tamni je komplementr 1073 m visoki Udes, koji stoji na d e s n o j strani sitna potoia, koji izvire iza Trebevia a utjee u Paljansku MiIjacku, tako da ovaj stoji na strani l i j e v o j , a Ude s d e s n e . Taj potoi unesen je i u austrijskoj specijalnoj karti, ali mu ime nije oznaeno, a ja ga poradi vanredne nepristupanosti nisam mogao utvrditi. Udes pada strahovito strmo u duboki prodol Paljanske Miljacke, koja polovinu kilometra dalje utjee u Mokranjsku MiIjacku, te obje tvore zajedniku onu rijeku, koja tee kroz Sarajevo. Podno brda Udesa naprema jugoistoku lei istoimeno seoce. Ude je isto, to i Hude kod Tuzle, identino s Hudiem, a oznauje hudoga duha ili boga. Shema toga svetita:

Na granici izmeu Bosne i Hercegovine, u kotaru Konjica nalazi se planina Visoica sa 1964 visokim vrhom Ljeljenom, poznatim eldoradom za lovce, jer obiluje divokozama. Ta planina odavno mi je poznata, ali tek u posljednje vrijeme, kad sam naao jo nekoliko topografskih oznaka istoga korijena, palo mi je na pamet, da bi ime Ljeljen moglo imati mitoloko znaenje i polaziti od staroslovjenskoga boanstva Ljeljo, koga nai dalmatinski pisci iz doba Renesanse spominju uvijek kao sinonim za Amora ili Kupidona. Na tu sam zamisao doao naavi Ljeljen kao ime gore na vie mjesta u Bosni i Hercegovini: tako na pr. na Romanji Planini

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

73

kod Mokroga 1321 m visoko Leljen-brdo; na granici izmeu Dalmacije i Hercegovine 4 km daleko od Mrcine u Konavlima 983 m visoku Ljeljenu Glavicu; u Hercegovini Leliju Planinu (2070 m), i t. d. Ima i imena mjesta istoga korijena, na pr. selo Ljeljena u bijeljinskom kotaru u sjeveroistonoj Bosni; selo Ljeljenica u srezu Mileevo, uika oblast, i t. d. No sa kompetentne lingvistike strane sam upozoren, da ime vrha Ljeljen ne moe potjecati od mitolokoga imena Ljeljo. Ja tu kao jezini nestrunjak nemam suda. Ali kako bilo, ja se nemalo iznenadih, kad opazih, da i brda s imenom Ljeljen imaju od reda dualistiku strukturu. Eno na pr. prvo spomenuti Ljeljen, koji stoji l i j e v o od potoka Rakitnice, poznate sa svoga obilja plemenitih riba, dok se na d e s n o ispela 1459 m visoka kosa V r anj. Shema toga svetita:

Knytlinga, nordijska saga iz XIII. stoljea, koja pria pohode Danaca u slovjenske zemlje na Baltikom Moru, spominje nam i to, da je u gradu Karenca na otoku Rujani medu ostalima stajao i kip boga Tjarnaglofi arnaglov. Isto ime, koje u naem jeziku glasi Crnoglav, ponovo nalazimo kao ime naih brda. U Prenju . kod Konjica u Hercegovini stoji 1893 m visoki vrh Crnoglav, zatim opet ponad Popova Polja u Hercegovini 5 5 2 m visoka glavica Crnoglav. Oba brda pokazuju dualistiku mitoloku strukturu. Da sline stvari ne ponavljamo, pozabavit emo se samo prvim. Neto vie od 2 km zrane crte od 1893 m visokog Crnoglava ispeo se 2102 m visoki Lupoglav. Ovaj je kao najvie brdo u cijelom kraju sam sobom posveen bogu sunca i dobra. Kako nisam jezikoslovac, ne znam, to Lupoglav znai, kako se ima tumaiti. Meni se ini svakako, da ima neko mitoloko znaenje i da predstavlja antitezu Crnoglav. Svakako postoje uz Lupoglav slini oblici u naoj zemlji: poznata Lepoglava u Hrvatskom Zagorju, zatim Lupoglav u dugoselskom srezu kod Zagreba, i Lupoglav u srezu epe

74

Dr. Ivo Pilar:

u Bosni. Moda je Lupoglav iskvareno od kojega slinoga imena. Tu e nai lingviste imati rije. U toj visini u krnom Prenju dakako nema potoka. Ali ve na karti vidi se jasno medu Crnoglavom i Lupoglavom jedna dolina i vododerina, koja ide od istoka k zapadu, tako da Crnoglav stoji desno, a Lupoglav lijevo. Shema toga svetita ovakva je dakle:

Nesumnjivo mitolokim imenima pripada i ime Lada ( B r c k n e r 4, s. 13), koja se naroito spominje kod Poljaka. U naem najjunijem Velebitu, gdje se on od morske obale skree k istoku u unutranjost kopna i udara uporedo s dolinom rijeke Zrmanje, ispeo se neto malo spram istoku ponad Obrovca 857 m visoki Ladin Vrh. Neto vie od podrug kilometra k sjeveru od Ladina Vrba ispeo se 1058 m visoki Vilcnski Vrh. Medu oba vrha nalaze se dva omanja blata. Potoka ondje u velebitskoj kosi dakako nema. Ali odatle naa dvoumica, to je desno, to lijevo, jer nam kod ivih voda orijentaciju daje tok rijeka, a kod vododerina slaz njihova korita. To bi se moda moglo utvrditi na samome mjestu, dok smo ovdje upueni na nagaanja i analogije. Po analogiji svetita pod br. 4, gdje smo na desnoj strani nali Vilenski Klanac, dakle vilu kao demonsko bie, mogli bismo Vilenski Vrh smatrati za brlog zloduha. Priznajem dodue, da se to potpuno ne slae sa naim dananjim pojmom bijele vile; zato ovaj sluaj ostavlja pitanje nerijeenim. No vile mogu biti i zle, ima i zlih vila. Ipak e trebati dobro prouiti dualistiku strukturu topografskih oznaka, koje se izvode od vila (na pr. naselja Vilenica i Vilenjak u Bosni). Tako isto i topografska imena, koja se izvode od imena Lado, kojih takoer ima dobrani broj, na pr. Ladina, Ladinec, Ladeii, Ladu, Ladovac, Ladovica i t. d., pak e se i to pitanje pouzdano rijeiti. No, nalazimo se tek na poetku novoga smjera misli i ne moemo od prve oekivati, da sva pitanja budu odmah rijeena.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

75

XII.
Ja sam u prethodnih sedam glava (VXI) iznio, to sam, povodei se za nauavanjem prof. Peiskera, naao na naim gorama i peinama u onim krajevima nae drave, koje sam mogao prouavati. Nadam se, da je tu izneseno toliko injenica, da ta) materijal ima objektivnu vrijednost, i prema tome dokaznu snagu, pak da se moe ve govoriti o nekim rezultatima. Rezultati su po mome shvaanju ovi: Ustancve, koje je prof. Peisker utvrdio u drugim slovjenskim zemljama, ili u onima, koje su nekad bile slovjenske, nalaze se u cjelini i na teritoriji Kraljevine Jugoslavije. Njemake Jungfernsprunge nalazimo u formi skoidjevojake legende, djevina skoka, djevojakog ili mominog kamena i si. i kod nas. Vidimo dakle veoma zanimljive nalaze u bitno identinom obliku od Rujane na Istonom Moru do sredine Balkana, te je slavenski etnograf i folklorista stavljen pred zadau, da tim pojavima poda nauno ispravno tumaenje. Ove topografske pojave nalazimo svagdje izraene u ove tri kulise: dva suprotna brda i tekua voda po srijedi. Nalazimo po cijeloj dravi brojne konjske gore sa antitezom (bijeli) konj i vranac, to potpuno odgovara ve otprije poznatoj injenici, da su bijelci bili posveeni bogu sunca, a vranci bogu tame i zla. Brda i visovi nose imena, koja imadu nesumnjivu vezu sa mitolokim predodbama naih djedova: Vid, Svetovid, Perun, Laa, Trebi (Trebevi) i druga, kojih potanje mitoloko znaenje ovaj as jo nije sasvim jasno. Gdje su se stara mitoloka imena izgubila, pokazuju crkve, posveene izvjesnim svecima, koji se redovno u nekim tipskim grupacijama ponavljaju, vezu sa pretkranskim vjerovanjem naih djedova. I mjesta, gdje te crkve stoje, pokazuju gotovo redovno istu dualistiku sceneriju, koju vidimo i na mjestima sa skoidjevojakom legendom, gorama sa sauvanim mitolokim imenima, konjskim gorama i t. d. Prema svemu tome mislim, da smijem ustvrditi, ne samo da teze prof. Peiskera o dualizmu u vjeri starih Slovjena nalaze potpunu potvrdu na podruju Kraljevine Jugoslavije, nego J to, da taj dualizam nije samo sporedna i djelomina pojava u vjeri starih Slovjena, nego njezina glavna i osnovna znaajka. Time bi se otklonilo zavrno ono polutansko shvaanje toga dualizma, koje je uveo Grimm svojom tvrdnjom, da je dualizam Slovjena weder

76

Dr. Ivo Pilar:

durchdringend noch ursprnglich. To je shvaanje i dovelo cijelu nauku u slovjenskoj mitologiji u zastoj. Jer nauka, koja ne moe ili ne e da upozna glavnu prirodu nekoga socijalnog pojava, kao to je to religija, ne moe nita uiniti, kako bi produbla i rairila spoznaju o tome pojavu. Kako sam ve na strani 14. iskazao, doao sam i sam nezavisno od prof. Peiskera, posve intuitivno, do spoznaje, da je vjera starih Slovjena bila iranska, t. j. zoroastrovska. Meni se to ak iz isto sociolokih razloga inilo upravo nuno. Bilo bi upravo udo, da jedna tako golema kulturna i politika snaga, kao to je bila persijska svjetska drava Ahemenida, ne bi vrila nikakvih, a naroito kulturnih i religioznih utjecaja na veliki susjedni ruski teritorijalni masiv, gdje je nekad stajala kolijevka slovjenskih naroda. Taj utjecaj moramo prihvatiti stim vie, to povijest poznaje vie vojnikih i politikih zahvata Irana na teritorij june Rusije, od kojih je najpoznatija Darijeva vojna g. 513. prije Krista. Isto tako poznaje i antropologija este etnike utjecaje Irana na crnomorske zemlje. Tu bi upravo bilo udo, kad ne bi zajedno sa politikim i kulturnim i etnikim utjecajima djelovali i vjerski utjecaji sa Irana, koji dakako po onome, to nam o tome pria historija, nisu mogli biti drugi nego zaratustriki. Ja drim, da je onim, to je prof. Peisker iznio u svome djelu Koje su vjere bili stari Slovjeni i to je izneseno ovdje, uglavnom dokazano, da je dualizam u vjeri starih Slovjena, a po tome i sama vjera njihova bila po svom podrijetlu zoroastrovska ili zaratustrika. Ta tvrdnja Peiskerova zapravo nije nita novo, nego je ona ista nauka, koju su nekada uili poznati slovjenski uenjaci Hanu i Hilferding. Prema tome bi rezultat Peiskerovih otkria bilo vraanje na zabaenu i zaboravljenu nauku Hanu-Hilferdingovu. Ta bi nauka dobila svoju konanu potvrdu po dualistikim svetitima, koja je otkrio prof. Peisker i koja se u velikom broju nalaze u svim slovjenskim zemljama. Nadalje bi prema tome stajalite Grimm-afarik-Krekovo bilo samo zabluda, skretanje s pravoga puta, koje je slovjensku mitologiju upravo i dovelo u beznadno i bezizlazno stanje, u kome se ona danas nalazi, kako smo to na uvodu ove rasprave kuali prikazati. Budunost slovjenske mitologije leala bi dakle u pronalaenju i odgonetanju staroslovjenskih dualistikih svetita u svim slovjen-

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

77

skim zemljama, u prouavanju i poreenju pronaenih rezultata, zatim u poreenju i pronalaenju veza s iranskim religioznim sistemima., koje su vrlo komplicirane i jo nisu dosta poznate. Te iranske religiozne sisteme tek je savremena nauka poblie upoznala, ali nam jo danas mnogo toga u njima nije sasvim jasno, kao to je na pr. jo slabo osvijetljena veza izmeu dualistikog mazdaizma i monoteistikoga mitraizma, za koje je samo toliko sigurno, da se posljednji razvio iz prvoga. Da su pak teze prof. Peiskera o iranskom podrijetlu vjere starih Slovjena ispravne, najjasnije potvruje injenica, da najnoviji razvitak nauke, a osobito historije umjetnosti iznosi sve vie dokaza, da je i umjetnost starih Slovjena bila iranskog izvora. To vrijedi zasad u prvom redu za starohrvatsku umjetnost, ali ja mislim, da e vrijediti i uope za staroslovjensku umjetnost. Tako je teza vjerske povijesti, koja se ovdje eli dokazati, nala pomoi i ondje, gdje se nije ni nadala, naime na podruju povijesti umjetnosti, i ti su rezultati tako znatni, da ih ne mogu mimoii. Starohrvatskoj umjetnosti posvetio je specijalno djelo poznati strunjak prof. Josef S t r z y g o w s k i . U tom djelu konstatira on najprije osobitu starohrvatsku crkvenu graevnu umjetnost, kojoj je najznaajniji i izrazito starohrvatski tip gradnja s kupulom nad etvorinom sa trompama (34, s. 51). Zanimljiva je naroito konstatacija Strzygowskoga, da se ovaj tipski graevni oblik nalazi najizrazitije u graevinama Sasanida, persijske dinastije od VVII. stoljea po Kr., te da je on jo u kransko doba u Armeniji imao

prvenstvo. To jasno dokazuje, da isporeujui starohrvatske graevne oblike ne smijemo gledati na zapad ili jug (na Rim ili Bizant), nego najprije na istok (Iran) (35, s. 34). Strzygowski donosi odmah kao znaajan primjer takvu jednu kupolu nad etvorinom s trompama iz Feruzabada u Persiji (35, s. 35). Svakome je, koji se iole bavio starohrvatskom umjetnou, poznato, da je tipski starohrvatski umjetniki oblik t. zv. viestruki pletenac (Bandgeflecht-Ornament). Mene je taj umjetniki oblik zanimao poglavito stoga, to sam ga naao u Bosni, ak na bosanskim- bogomilskim spomenicima, pak sam stekao dalekosenih sudova o podrijetlu stvaralaca tih umjetnikih oblika u Bosni i Dalmaciji. Frapantno je svakako, da je S t r z y g o w s k i u drugom

78

Dr. Ivo Pilar:

svom djelu (34, s. 2 1 6 ) utvrdio, da taj viestruki pletenac kao ornamenat potjee iz Irana, pa se moe jasno razabrati, kako se taj ornamenat u drugoj poli prvoga tisuljea iz Irana rasprostire ne samo na zapad, u Siriju, Egipat, Balkan, Italiju, nego i na istok u Turkestan i u Centralnu A z i j u . To isto istie na vie mjesta i u 35, s. 163, 164. Svoj korolar dobivaju pak svi ti detalji u injenici, da je zasluni na arheolog dr. Luka J e l i (15, s. 25) stekao uvjerenje, da se ba po n e s u m n j i v o persijskom podrijetlu hrvatskih graevnih i umjetnikih oblika mora rei, da je izmeu IV. i V. stoljea postojao poseban neki dodir izmeu Dalmacije i Prednje A z i j e . U svome djelu o hrvatskim spomenicima ninskoga podruja govori Jeli o dalmatinsko-persijskom krino-kubetnom tipu i tvrdi, da taj tip tvori povjesno-umjetnosni problem, o kojemu su se u posljednje doba razvile dvije teorije: teorija Rivoire-Moneret-deVillardova i teorija Frey-eva. Poto je ispitao obje teorije, zakljuuje Jeli, da ni jedna ni druga ne zadovoljava. On naprotiv misli, da je zametak dalmatinsko-persijskoga graevnoga tipa svakako stariji od VII. stoljea i stoji jo kao nedorijeeno pitanje (15, s. 26). Utvruje, da t a j graevni tip ne moe zavisjeti ni o V i z a n t i j i ni o Italiji, nego da je samostalan pojav u Evropi, koji je nastao utjecajem Prednje Azije na Dalmaciju. Uvia tekou razjanjavanja ovoga neposrednoga utjecaja s obzirom na geografsku udaljenost Dalmacije od Prednje Azije, ali u isti mah upire prstom na prednjoazijski umjetnosni utjecaj na Dalmaciju za najranijega srednjega vijeka, a tako i na podunavske zemlje, za seobe naroda, a to osobito u pogledu umjetnikoga obrta, t. zv. pregrad-zlatarije (orfevrerie cloisonnees) i emalja, izvorno persijskoga podrijetla, pa kovnoga nakita i oruja (15, s. 28). Kako se pak za neke znaajne dalmatinske nahoaje umjetnog obrta priznaje kolijevkom sjeveroistono crnomorsko podruje od Krima do Kavkaza za III. i IV. stoljee po Kr., to sve jami o saobraaju prednjoazijskog umjetnikog podruja sa Dalmacijom upravo u doba neposredno pred pojavljivanjem specifino persijskoga krino-kubetnoga graditeljskog tipa u Dalmaciji. I stoga Jeli sudi, da je tu postojao jedan etniki clemenat kao nosilac, jedan varvarski narod, koji se s Crnoga Mora doselio u Dalmaciju najkasnije prve polovine VI. stoljea (15, s. 29). Jeli dri, da bi po miljenju nekih njemakih strunjaka nosiocima ovoga crnomorskog umjetnikog obrta mogli biti

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

79

Alani. Taj iranski, hunskom primjesom isprekriani narod u jednu je ruku istoni ogranak evropske skito-sarmatskog skupa, a u drugu se radi srodnosti broji sjevernim ogrankom persijsko-iranskog skupa. Jeli nastoji to obrazloiti time, to je kod tih Alana Horvat lino ime, a osim toga Horvat znai i zapadnjak. Dakle bi stan Hrvati bili jedan ogranak zapadnih Alana, koji su u Dalmaciju donijeli persijski krino-kubetni graditeljski tip, a i crnomorski umjetnosni obrt (15, s. 32), pak valjada i pletenac, na koji se Jeli napose ne obazire. No mi poslije Peiskerovih otkria, po mome m n i j e n j u , ne trebamo poneto fantastinu hipotezu Alana kao etnikoga elementa, da rastumaimo sve te toliko znaajne pojave. Ja drim, da je jasno, da su persijski graevni tip, crnomorski umjetnosni obrt i iranski pletenac donijeli u Dalmaciju oni isti elementi, kojih smo ostatke dualistikih svetita sada u ovoj radnji razgledali. Slovjem, koji su po iransko-persijskom uzoru na vrhovima brda izvrivah svoja bogosluja, donijeli su i iransko-persijsku umjetnost. Meni se ak ini, ako se uvai ona duboka unutranja veza, koja u prvim razvicima naroda postoji izmeu religije i umjetnosti, da se jedno bez drugoga ne da ni razumjeti. Da je i religijski i umjetniki utjecaj ba u naim krajevima toliko jak, moemo razjasniti time, to upravo ovdje imamo dva slovjenska sloja, poloena jedan na drugi: prethrvatske Slovjene, koji rimsku Dalmaciju i izokolne zemlje naseljuju zajedno s Avarima od V. stoljea po Kr., a zatim hrvatske i srpske osvajae, koji dolaze u prvoj polovini VII. stoljea i nastupaju kao organizatori slovjenskih dravnih tvoraba na Balkanu. Sve, to je ovdje reeno, drim da je tako prirodno i da se medu sobom tako potpuno poklapa, da teorija o iransko-persijskom, t. j. zoroastrovskom podrijetlu dualizma u vjeri starih Slovjena dobiva najsnaniju potvrdu. im je utvreno, da je starohrvatska, a i opa staroslovjenska umjetnost bila iranskoga podrijetla, ne moe vie biti nikakve principijelne zapreke ni prigovora shvaanju, da je i vjera starih Slovjena bila iranskoga podrijetla, t. j. u svojoj sri zoroastrovska (zaratustrika).33
Moja predvianja, da je cijela staroslovjenska umjetnost uglavnom iranskoga podrijetla, a ne samo moda starohrvatska, naknadno su se posve obistinila. Poto je ova radnja bila dovrena, izdao je prot. Josef S t r z y-

80

Dr. Ivo Pilar:

Ispravnost tvrdnje o iransko-persijskom podrijetlu vjere starih Slovjena dokazuje snano jo i ovo: Sva ona svetita, koja smo u glavama VXI iznijeli, oznaili smo po Legeru kao Lieux de culte, kao vrhove brda, na kojima su stari Slovjeni rtve prinosili i druge svoje kultske ine izvrivali, gatali s konjima i t. d. I to rtvovanje na vrhovima brda znaajan je staropersijski (zoroastrovski) obiaj. Staropersijska svetita, koja se zovu ayadana, bijahu zagraeni vrhunci, a zasebno im ime bijae baga-stana = boji stanovi srednjopersijski behistun, bisutun) (G e i g e r - K u h ii 7, s. 42). Samo ako priznamo staropersijski vjerski utjecaj, moemo razumjeti one boje gore, koje spominje Peisker pa im i u nas vidjesmo toliko primjera. Staropersijski baga-stana objasnit e nam, zato se vrhunci, koji su nekada bili posveeni slovjenskome Svetovidu, zovu jo i danas Bogoin, Bogovika, Bogoevica i t. d. Taj bog, koji se tu spominje, ne moe zatajiti svoje podrijetlo od onoga boga, koga spominje persijski kralj Darije u svojem glasovitom natpisu klinatim pismom kod Behistuna na cesti od Bagdada u Hamadan, koji glasi: baga vazraka Auramazda = veliki je bog Ahura-Mazda (P e tt a z z o n i 26, s. 123). Naprijed pomenute staropersijske ayadane bijahu ograeni vrhovi brda. Ne bih smio potpuno ustvrditi, ali mi se ini, da su i stari Slovjeni imali, po persijskom uzoru, obiaj na svetitima na vrhuncima brda graditi kamene ograde i da se te ograde vide jo i danas ondje, gdje su se uz povoljne prilike mogle odrati do danas, t. j. 8001000 godina. Takvu sam ogradu naao napose na Bogoinu Uneikom, koji je ve fra L. Marun opisao i oznaio staro34 slovjenskim svetitem. Tek istiem, da je fra Marun u svome nacrtu prikazao samo jednostruku ogradu, a ja, kad sam 10. rujna 1928. bio na Bogoinu Uneikom, naoh dvije ograde: jednu uu, vrlo lijepo vidljivu, t. j. onu, koju je fra Marun opisao, i 'drugu
g o w s k i veliko djelo Die altslavische Kunst (Augsburg, 1929), u kojemu za itavu slovjensku umjetnost tvrdi ono isto, to je u ranijem djelu Die altkroatische Kunst tvrdio samo za starohrvatsku, da je naime nesumnjivo iranskoga podrijetla. Naroito istie veze sa mazdaistikim kultom, dokazujui, da one staroslovjenske etvorne crkve povlae svoj osnovni oblik od mazdaistikog etverokutnoga hrama vatre (Feuertempel). Na alost nisam mogao ovu knjigu prije dobiti, te osim ove biljeke ona ovdje nije upotrebljena. 34 L. M a r u n Arkeoloki prilozi o religiji poganskih Hrvata. Starohrvatska Prosvjeta, god. III, s. 7983.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

81

iru, vidljivu mnogo slabije i samo mjestimice, koja obuhvata prvu. Sasvim identinu dvostruku ogradu naao sam na Vidovoj Gori na otoku Brau, gdje su zbog izoliranosti otoka bile pogodne prilike : za u z d r a v a n j e takve ograde. " Znaajno je, da ona pokazuje polukrug:

Ja drim, da je i ta ograda nekad bila potpuna krunica, ali se druga polovina brda sruila, kako sam opisao na strani 42. Rado priznajem, da ta dva osamljena sluaja jo ne doputaju konana suda. Stoga treba da i drugi motrioci na staroslovjenskim svetitima potrae takve dvostruke ayadana-ograde. Ali sam uvjeren, da e se one nai i na vie mjesta. Meni se ini i to, da one este oznake Gradina, Gradi i Gradci i t. d., kojih ima na cijelom naem narodnom podruju, a gdje se zna da nije nikada bilo grada u sredovjenom smislu (arx), nisu prethistorijske graevine, kako se to danas esto dri, nego oznauju upravo te staroslovjenske ayadana-ograde, t. j. mjesta, gdje su stari Slovjeni vrili svoje zoroastrovske obrede. S tim e u vezi biti i to, da na mjestima, gdje su se nekada nalazila svetita starih Slovjena, tako esto vidimo sredovjenih tvrava i crkava. Graa tih ograda, koje su po onome, to sam vidio na Bogoinu i Vidovoj Gori, bile upravo goleme, posluila je gradnji onih tvrava i crkava. A pobjedniko kranstvo moglo je, gradei svoje crkve materijalom, koji su nanijele
I glasoviti staroslovjenski hram Svetovidov na R u j a n i (Rgen) imao je dvostruku ogradu. Ispor. L e g e r (21, s. 10), koji to tvrdi po Thietmaru, Chronicon VI, 23. Zbornik za narod, ivot XXVI. 6
3j

82

Dr. Ivo Pilar:

poganske ruke, simbolizirati i dokazati okolnomu puanstvu svoju potpunu pobjedu. I staroslovjenski kult konja, koji smo vidjeli na tako brojnim konjskim gorama i mnogim ostalim topografskim oznakama, takoer je staropersijskoga podrijetla. To je u vezi sa socijalno-pohtikim sadrajem mazdaizma. Zaratutra imae na umu usavriti i organizovati seljake protiv pljakakih pohoda okonjenih nomada. Da seljak bude u boju dorastao okonjenom nomadu, morao je i sam biti konjanik. I tu je religijski kult konja trebalo da naknadi ono, to socijalni poloaj seljaka nije sam po sebi donosio. I ta grandiozna zamisao persijskoga reformatora ivi jo u topografskom nazivlju konjskih gora i u obiajima, kako ih je na pr. enoa krasno opisao (str. 65.) kod Veleevca. Time je, drimo, navedeno toliko, da se od prof. Peiskera i mene ponovo iznesena nauka Hanu-Hilferdingova ne treba smatrati samo kao hipoteza, nego se moe smatrati dokazanom. Sada bi trebalo prikazati znaenje injenica, koje sam u ovoj raspravi nastojao dokazati. Ali kako su to samo prvi koraci, samo prve brazde u neizoranom velikom polju, ograniit u se na najnunije. Ja drim, da je jasno vidljivi dualizam u vjeri starih Slovjena ona Arijadnina nit, koja moe slovjensku mitologiju izvesti iz nepovoljne situacije, u kojoj se danas nalazi. Trebat e po svim slovjenskim zemljama istraiti po metodi prof. Peiskera dualistika svetita, i tako emo, u vezi s onim, to ve znamo o slovjenskoj mitologiji, doi do jasnijih pogleda na ovom podruju. Ja ak vjerujem, da e se produbljivanjem studija o vjerskim i jezinim i etnikim odnosima Slovjena prema I rancima stei dragocjeni pogledi na etniki postanak i cijelu prehistoriju Slovjena. S tim novim shvaanjem o znaenju dualizma u vjeri starih Slovjena dobit emo jasan i odrjeit odgovor na cijeli niz pitanja, koja su postavljena ve od decenija. U prvom redu odgovorit emo na pitanje, to ga je postavio Jagi, a spomenuo sam ga na strani 12. Dualistika bogomilstvo zato je toliko prijalo naemu narodu i takvu neodoljivu privlanu snagu imalo na njega, jer je odgovaralo tradicionalnim tisuljetnim dualistikim pogledima starih Slovjena, kojima je taj narod bio odan od svoga prijelaza k Zaratutrinoj vjeri pa sve do svoga pokrtenja. Dalje e se objasniti i

O dualizmu u vjeri starih Slovjcna.

83

znatno pitanje: zato se Slovjeni svagdje u povijesti javljaju kao zemljodjelci? Eto zato, to su bili zaratutrovci, i to je u toj vjeri poljodjelstvo bilo ne samo vjerska zapovijest, nego uope osnova vjerske i socijalne organizacije. Samo zemljodjelac boji je sin i ugodnik, a skitnica nomad, koji ivi samo od klanja svoje marve, izrod je pakla i sluga tame. Faktika borba izmeu ta dva oblika ivota, koja se zbog geopolitike konfiguracije istonog Irana ondje vodila od stoljea na stoljea, a jedna je forma predstavljala plodnu i kulturnu oazu, druga slanu pustinju, oitovala se u religijskim dualistikim pogledima. Prihvativi Zoroastrovu vjeru Slovjeni su primili i nauk, da je samo poljodjelaki ivot bogougodan i dobar. I tako Slovjeni postadoe ono pleme, koje je u prvim stoljeima poslije Krista poput brljanovih hvoja prekrililo veliki dio Evrope, u kojoj su prilike bile pogodnije za zemljodjelstvo negoli u A z i j i isprekrtenoj pustinjama. I ako se ostvari samo jedan dio mojih nada, koje sam vezao na ovaj rad, tada znatan trud i vrijeme, koje sam utroio na sabiranje ovih podataka, svakako nisu bili uzaludni.

Literatura. 1. Bartholomae Christian: Die Gatha's des Avesta, Zarathushtra's Verspredigten. Strassburg 1905. 2. Bartholomae Christian: Zarathustra's Leben und Lehre. Kultur und Sprache 4. Heidelberg 1924. 3. Boguslawski Wilhelm: Dzieje Slowianszczyny polnoczno zachodniej do polowy XIII. w. Tom I, II. Poznan 1889. 4. Brckner Alexander: Mitologia Slava. Storia delle Religioni acura di Raffaele Pettazzoni. Volume quarto. Bologna 1927. 5. Clemen Carl: Die griechischen und lateinischen Nachrichten ber die persische Religion. Religionsgeschichtliche Versuche und Vorarbeiten. XVII. Band, I. Heft. Giessen 1920. 6. Cumont Franz: Die Mysterien des Mithra. Ein Beitrag zur Religionsgeschichte der rmischen Kaiserzeit. Autor. bersetzung v. Georg Gehrich. Leipzig u. Berlin 1923.

84

Dr. Ivo Pilar:

7. Geiger-Kuhn: Grundriss der iranischen Philologie, II. Band: Litteratur, Geschichte und Culrur. Strassburg 18961904. 8. Golubinskij E.: Istorija Russkoi Cerkvi. II. tom. Moskva

1881.
9. Greti-Gapiev Nikola: O vjeri starih Slovjena, prama pravjeri Arijaca i Prasemita (Mytholcgia ccmparativa Slavorum) na temelju starih hronista, narodnih obiaja, starih pjesama, mjestnoga, linoga i obiteljskoga nazivlja. I. dio. Mostar 1900. 10. Hanusch Ign. Job.: Die "Wissenschaft des Slavischen Mythus, im weitesten, den altpreussisch-lithauischen Mythus mitumfassenden Sinne. Lemberg 1842. 11. Harlez de C.: Avesta, livre sacre du Zoroastrisme. Bibhotheque Orientale. Tome V. Paris 1881. 12. Hilferding (Gilfcrding) A.: Drevneji period istorii Slavjan. Vestnik Jevropy 1868, br. 7, 9. 13. Ivanov Jor.: Bogomilski knigi i legendi. Blgarska akademija na naukite. Sofia 1925. 14. Jagi V.: Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srpskoga. Knjiga prva: Staro doba. Zagreb 1867. i j. Jeli Luka: Hrvatski spomenici Ninskoga podruja iz dobe narodnih hrvatskih vladara. Djela Jugoslav. akademije znanosti i umjen. Knj. I. Dvorska Kapela Sv. Kria u Ninu. Zagreb 1911. 16. Justi Ferdinand: Die lteste iranische Religion und ihr Stifter Zarathustra. Preussische Jahrbcher, herausgegeben v. Hans Delbrck. Band 88. Berlin. 17. Krek Gregor: geschichte. Graz 1887. Einleitung in die slavische Literatur-

18. Krek Gregor: ber die Wichtigkeit der slavischen traditionellen Litteratur als Quelle der Mythologie. Wien 1869. 19. Leger Louis: La Mythologie Slave. Paris 1901. 20. Leger Louis: Peroun et Saint Elie. Etudes de Mythologie Slave. No i. Paris 1895. 21. Leger Louis: Svantovit et les Dieux en vit, Etudes de^ Mythologie Slave. No 2. Paris 1896.

O dualizmu u vjeri starih Slovjena.

85

22. Miklossich F r.: Etymologisches Wrterbuch der slavischen Sprachen. Wien 1886. 23. Niederlc Lubor: Slovanske staroitnosti, oddil kulturni, dil II, svazek I. ivot starych Slovan. Vira a naboenstvi. Praha 1916. 24. Nodilo Natko: Religija Srba i Hrvata na glavnoj osnovi pjesama, pria i govora narodnoga. Rad Jugoslav. akademije 1885 1890. Dio I. Sutvid i Vida, Rad 77. Dio II. Pojezda i Prijezda i Zora, Rad 79. Dio III. Sunce, Rad S i . Dio IV. Sunce dvanaestoliko i gradnja mlade godine, Rad 84. Dio V. Momir i Grozdana, pa sunce kroz godinu, Rad 85. Dio VI. Gromovnik Perun i Oganj, Rad 89. Dio VII. Vile, Rad 91. Dio VIII. Religija groba, Rad 94. Dio IX. Mjesec i Danica, pa i Miloeva legenda, Rad 99. Dio X. Ispravci i dopune, Rad 101. 25. Peiskcr Jan: Koje su vjere bili stari Slovjeni prije krtenja? Starohrvatska Prosvjeta N. S. II. 1928. Posebni otisak. Zagreb 1928. 26. Pettazzoni Raffaelc: La Religione di Zarathustra nella storia religiosa dell' Iran. Bologna i 9 2 i . ( ? ) 27. Raki F.: 7, 8, IQ. Bogomili i Patareni. Rad Jugosl. akademije

28. Renik mesta, abecedni imenik svih mesta u Kraljevini S. H. S., po slubenim podacima sastavilo i izdalo nakladno poduzee Narodna Prosveta. Beograd 1927. 29. Schaffarik Paul J ose f: Geschichte der slavischen Sprache und Litteratur nach allen Mundarten. Ofen 1826. 30. Scbeftelowitz ].: Die altpersische Religion und das Judentum. Unterschiede, bereinstimmungen u. gegenseitige Beeinflussungen. Giessen 1920. 31. Schmidt C.: Histoire et doctrine de la secte des Cathares ou Albigeois. Tome II. Paris et Geneve 1849. 32. Seeck Otto: Geschichte des Unterganges der antiken Welt. I. Band. Berlin 1897. II. Band. Berlin 1901. 33. Spiegel Franz: Eranische Altertumskunde. I. Band: Geographie, Ethnographie und lteste Geschichte. Leipzig 1871.

86

Dr. Ivo Pilar.

II. Band: Religion, Geschichte bis zum Tode Alexanders d. Grossen. Leipzig 1873. 34. Strzygowski Josef: Altai-Iran und die Vlkerwanderung. Zeitgeschichtliche Untersuchungen ber den Eintritt der Wanderund Nordvlker in die Treibhuser geistigen Lebens anknpfend an einen Schatzfund in Albanien. Leipzig 1917. 35. Strzygowski Josef: O razvitku starohrvatske umjetnosti. Izvanredno izdanje Matice Hrvatske. Zagreb 1927.

ZBORNIK
ZA

NARODNI IVOT I OBIAJE JUNIH SLAVENA

NA SVIJET IZDAJE

JUGOSLAVENSKA

AKADEMIJA

ZNANOSTI

I UMJETNOSTI

KNJIGA XXVIII, SVEZAK l

UREDNIK

DR- D. BORANI

U ZAGREBU 1931
NADBISKUPSKA TISKARA ZAGREB