Sveuilite u Zadru

Odjel za kroatistiku i slavistiku

Odsjek za hrvatski jezik i knjievnost
Kolegij: Starija hrvatska knjievnost II

Elementi znanstvene rasprave u Hektorovievu Ribanju i ribarskom

prigovaranju

Mentorica:

Uenica:

Prof. dr. sc. Divna Mrdea-Antonina

Martina irjak

Zadar, 26. travnja 2014.

SADRAJ

1.Uvod ........................................................................................................................................ 1
2. Petar Hektorovi Ribanje i ribarsko prigovaranje .............................................................. 4
3. Elementi znanstvene rasprave ................................................................................................ 5
4. Zakljuak ................................................................................................................................ 8
5. Literatura ................................................................................................................................ 9

1. UVOD
Tema ovog seminarskog rada je djelo Petra Hektorovia Ribanje i ribarsko prigovaranje, a
cilj je obrazloiti zato je ono vano za hrvatsku knjievnost i naglasiti elemente znanstvene
rasprave u njemu kao to je, primjerice, rasprava o tome odakle voda u gorama. Po sadraju je
to prvo stihovano djelo u hrvatskoj knjievnosti u kojemu je putovanje opisano kao stvarno sa
svim ljepotama prirode koja okruuje ovjeka i u njemu pobuuje osjeaj ugode. Hektorovi
je takoer i prvi hrvatski folklorist jer u svom djelu donosi narodne pjesme koje su njegovi
ribari pjevali na svom putovanju, a uz to i nain na koji su se izvodile. U njemu se po prvi put
susreu narodna pjesma i umovanje s umjetnikom poezijom. Hektorovi se vodi tezom da ih
treba zabiljeiti upravo onako kako ih izgovora sam izvoa.

2. PETAR HEKTOROVI - RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE

Petar Hektorovi roen je na Hvaru 1487., a umro 1572. godine. Turci su 1539. godine
provalili na Hvar te je uz mnoge druge morao pobjei u Italiju, a bijeg je opisao u Poslanici
Naljekoviu. Nakon godinu dana se vraa, a 1557. odlazi u Dubrovnik i ui od dubrovakih
knjievnika. Od knjievnih djela sauvani su prepjev Ovidijeva djela Od lika ljubenoga
(1528.), Odgovor Nikoli Naljekoviu (1541.), Poslanica Hjeronimu Bartueviu (1552.),
Graciozi Lovrinevoj (1568.), Nadgrobnica Franetu Hektoroviu (1568.) i Ribanje i ribarsko
prigovaran'je (14. 1. 1556.), u izdanju iz 1568. u Mlecima, koje je bilo jedino izdanje za
pjesnikova ivota. Na njegov knjievni rad najvie je utjecao Maruli i knjievni krug u
Splitu. Za vrijeme boravka u Splitu dobro je nauio latinski, to se vidi u malim latinskim
sastavcima i natpisima na Tvrdalju. Hektorovi se u odnosu prema svjetovnoj renesansi samo
dijelom slae s Maruliem, a prvenstveno pie o sebi i svojim doivljajima. Veoma su
znaajne i crte realizma kod Hektorovia jer on izvjeuje, ne izmilja fabulu. U svome djelu
Ribanje i ribarsko prigovaranje donosi istinite dogaaje i imena ljudi koji su uistinu postojali.
Te ribare ne opisuje, ve ih prikazuje kako rade i razgovaraju te iznosi svoj doivljaj s njima.
Hektorovi se u pismu Pelegrinoviu opravdava to nije nita izmislio: jer se ionako nije
pristajalo ni onomu komu pisah, ni meni, koji sam pisal, budui mi bila draga istina u svemu1.
Smatralo se da priprosti ribari nisu mogli znanstveno govoriti, pa su morali biti izmiljeni
bar ribarski razgovori, ali treba imati na umu da su se Lucidar i razliite rasprave pounog i
moralnog sadraja, kakve su se npr. nalazile u dubrovakom Zborniku iz 1520. irile i u puku,
koji je takoer moglo zanimati prianje odakle rijekama voda.2 Pisac nam kroz opise triju
dana ribarenja donosi prve zabiljeene narodne pjesme znaajne za hrvatsku usmenu
knjievnost. Djelo je posvetio Jeronimu Bartueviu sljedeim rijeima: Gospodinu
HJERONIMU BARTUEVIU, vitezu potovanomu, vlastelinu hvarskomu, PETRE
HEKTOROVI ova ribarska prigovaranja za milou i za razgovor alje.

1
2

Petar Hektorovi, Ribanje i ribarsko prigovaranje, Jadranski institut, JAZU, Zagreb, 1951., str. 12.
Petar Hektorovi, Ribanje i ribarsko prigovaranje, Jadranski institut, JAZU, Zagreb, 1951., str. 13.

3. ELEMENTI ZNANSTVENE RASPRAVE

U djelu je iskljuivo ribanje opisano u 82 stiha ili pet posto cijeloga spjeva i vee se uz
prigovaranje, koje je opisano kroz vie od pola stihova od sveukopno 1684 stiha. Djelo sadri
puko-mudroslovne zagonetke, dvije bugartice, dva kraa lirska zapisa i etiri filozofske
ekloge. Paskoj zadaje zagonetku o ulovljenome zubacu kao o ''bogatcu'' koji se skonao u
vlastitoj kui, ''I da mu ujde van hia kroz prozore, / on osta savezan jer ujti ne more''; slino
govori poznata narodna izreka o ribama, vodi i mrei: ''eljad pohvata, kua pobjee kroz
prozor''. Pitalice poput ovih: Koje je vino najbolje? (Koje se mukte pije); to je najbre na
svijetu? (Misao); to stjera i cara s konja? (Naravska potreba); to je jae od ovjeka? (Vino
jer ga obvlada); to je na svijetu najbolje i najgore? (Jezik) koje navodimo prema Vukievoj
zbirci potpuno su srodne Paskovljevim pitanjima i Nikolinim odgovorima u Ribanju o tome
kako je vino najdrae, to je najbre, to je najjae, to ''prudi'' (koristi) i kodi; kao to u
Paskojevu pitanju o najboljem vremenu za obrok i Nikolinu odgovoru da je najbolje blagovati
kad mu ''gre od volje'', a ubogu ''kad uzmore'' odgovara poslovica: ''Bogat jede kad hoe, a
siromah kad moe.''3
to se tie ekloga prva prepriava jednu uenu raspravu na puki nain, a druge dvije se
uglavnom sastoje od mudrih izreka i na njih nailazimo kod opisa drugog i treeg dana
ribarenja. Te izreke su proizvoljno nanizane i veina ih potjee iz Diogena Laercija, a u
ostalima je vidljiv Maruliev i biblijski utjecaj. Posljednja, etvrta, nastavlja se na
razmiljanje o prolaznosti ivota i ljudskoj tatini te se pretpostavlja da je nadahnuta drugom
bugarticom o Radoslavu Siverincu, koju pria ribar Nikola4.
Vie-manje znanstvena rasprava, koju razlae jedan od ribara, Paskoj, zapoinje nakon to
dolaze u Luite i tamo nakon objeda pria o tri dominikanca i njihovoj pratnji, koji su
raspravu zapoeli na obali rijeke Jadro. Sve zapoinje pitanjem starijeg redovnika Otkuda
tolika voda u gorah je? Jedan mlai svoj odgovor obrazlae na srednjovjekovan nain i
pozivajui se na proroka Salomona, koji je govorio o tome da se more filtrira postajui jezero
pa se penje na gore stvarajui potoke i rijeke:
Mater nau ovu po kojoj se hodi,
Koju zemlju zovu, more svu ophodi.
3

Maja Bokovi Stuli i Divna Zeevi, Povijest hrvatske knjievnosti, knjiga I, Sveuilina naklada Liber,
Zagreb, 1978., str. 185.
4
Josip Talanga, Petar Hektorovi i Aristotelova Meteorologica, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske
batine, god. 14., br. 1-2 (27-28), Zagreb, 1988., str 77.

Ka ima upljinu po mnoge naine,

Pisaje, parinu, skrae i sardine,
Kroz ke prohodei more se zakriva,
Tanko se cidei tere slatko biva,
Na gore se ushodi timi upljinami,
Paka se slobodi istiu rikami.
Tako t voda zgora u more dohodi
A druga iz mora potajno ushodi
Tere zaci toga rike ne pristaju
Ci mora onog kim se pomagaju. 5

Stariji mu redovnik govori da to nije mogue jer, kao prvo, zemlja nije slatka, a kao drugo, to
da se voda penje na brda proturjei zakonu: svaka teina zgora doli pada / dim, po sebi po
naravu svom. Objanjava mu da suneva vruina uzrokuje kruni tok vode te to dokazuje s
tri pokusa. U prvom pouava kako boci treba ugrijati dno, a onda grlo boce uroniti u vodu,
nakon ega bi ugrijano dno privlailo vodu. Zatim govori o ugrijanoj epruveti koja se potom
stavlja na kou i povlai je. U posljednjem se pokusu najbolje oituje naelo da voda privlai
vlanost, a govori o vodi na putu, kako ona tijekom vruina isparava:
Gdi sunce priie kada je vruina
Znat e kako dvie mokrinu vruina
Jer malo postavi, nee je viditi.
Sunce e, spuavi zrake, nju skupiti.6

Upravo tom pretpostavkom da vruina privlai vodu stavlja naglasak na to da vode u gorama
i planinama potjeu od padalina. Uz to jo objanjava kako je kondenziranje vodene pare
veoma vano za nastanak kie te se i on poziva na Salomona kao jamca istine. Pretpostavlja se
da jedan neuk ribar nije mogao zapamtiti sve te vane detalje iz priloene uene rasprave, ve
da je Hektorovi cijelu raspravu prilagodio ribaru prikazujui uenost Jeronima Bartuevia
kojem je djelo i posveeno. Postoji nekoliko izvora iz kojih je autor mogao preuzeti grau za
opisanu raspravu. Prvi bi mogao biti Lucidar Honorija Augustodunensisa iz 12. stoljea, koji
sadri srednjovjekovne spoznaje s podruja geografije, medicine, alkemije, kozmologije,
teologije i astronomije. U 15. stoljeu ga na akavski prevodi istarski glagolja prema ekom
5

Hanibal Luci i Petar Hektorovi, Skladanja izvarsnih pisan razlicih. Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike
stvari ine, Zora Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 182.
6
Hanibal Luci i Petar Hektorovi, Skladanja izvarsnih pisan razlicih. Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike
stvari ine, Zora Matica hrvatska, Zagreb, 1968., str. 184.

prijevodu njemake prerade. U Miletievu izdanju nalazi se opis postupka nastajanja rijeka,
no on je opirniji u njemakom izdanju Lucidara. Najvjerojatnijim izvorom za sastavljanje
uene rasprave dri se Aristotelova Meteorologica, koja opisuje pojave u sublunarnoj sferi a
dogaaju se prirodnim tijekom pojava i u ovom se djelu najvie poziva na stvarno iskustvo.
Sastavni dio tog djela ini upravo teorija da vode okruuju kopno, a uz to i ironizira Platonovu
definiciju da sve vode teku podzemnim kanalima u jednu sredinju masu. Aristotel je
upozorio kako je sunce glavni uzrok krunog toka vode i da toplina privlai vlanost, a sve je
to sadrano u govoru starijeg redovnika. No bitna razlika je u tome kako se Hektorovi, za
razliku od Aristotela, poziva na pokus i iskustvo7.
Novak takoer opisuje diskurzivnu raznolikost Ribanja: Hektorovievo Ribanje i ribarsko
prigovaranje epistola je Jeronimu Bartueviu, ali je u isto vrijeme i zbirka ribarskih ekloga
nadahnuta Teokritovim antikim idilinim uzorkom, ali i humanistikom Sannazzarovom
aktualizacijom ribara u pastoralnom okruju.8 Najvaniji udio u djelu ini graa koju iznose
ribari Paskoj i Nikola. Ona predstavlja kanconijer narodnih pjesama i mudrosti uzetih iz
onovremenih prirunika kao to su ve spomenuti Lucidar, Aristotelovo djelo pa sve do
Katona Starijeg i suvremenih moralista. Zanimljiva je i injenica da je pjesnik sve podatke
uskladio s podacima iz djela kojima se sluio, kao npr. to da su Sunce i meridijani usklaeni s
Mjesecom i zvijezdama9.
Moe se potvrditi da je upravo u Hektorovievo vrijeme ribarski tip ekloge bio popularan u
Italiji. Mnoge od njih je nadahnjivala Sannazzarova Eclogae piscatoriae te su na humanistiki
nain slijedile Teokrita i Vergilija. Te su uzore slijedili i Bernardo Tasso te Andre Calmo, ija
su djela objavljena prije Hektorovieva Ribanja. No na pisanje ribarske idile mogao ga je
potaknuti i Luigi Tansillo, koji je u to vrijeme opjevavao idilinu jadransku obalu na
petrarkistiki nain. No, Hektorovieva ekloga nije natopljena ljubavnim emocijama za
razliku od talijanskih.10

Josip Talanga, Petar Hektorovi i Aristotelova Meteorologica, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske
batine, god. 14., br. 1-2 (27-28), Zagreb, 1988., str 77.-82.
8
Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti. Od humanistikih poetaka do Kaieve ilirske
gramatike 1604., Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 1997., str. 321.
9
Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti. Od humanistikih poetaka do Kaieve ilirske
gramatike 1604., Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 1997., str. 321, 322.
10
Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti. Od humanistikih poetaka do Kaieve ilirske
gramatike 1604., Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 1997., str. 324.

4. ZAKLJUAK
Ovo djelo je veoma znaajno za razdoblje hrvatske renessanse i moe ga se zvati
kulturno-povijesnim dokumentom jer nam prikazuje dio hrvatske kulture iz 16. stoljea.
Hektorovi je u Ribanju potpuno istinit, odnosno na realan nain nam prikazuje svoje
doivljaje tijekom putovanja s dvojicom stvarnih ribara. Osim to nam ovo djelo donosi
veoma znaajne usmenoknjievne oblike i elemente filozofske rasprave, posebno je i zbog
toga to se u njemu spajaju dva drutvena sloja. Djelo je mnogo znailo i samom Hektoroviu
koji svoju poslanicu zavrava reenicom: Ja u elit meni, rodjae primili, da mi taki dni
esto dohodili!

5. LITERATURA
Hektorovi, Petar, Ribanje i ribarsko prigovaranje, Jadranski institut, JAZU, Zagreb, 1951.
Luci, Hanibal i Petar Hektorovi, Skladanja izvarsnih pisan razlicih. Ribanje i ribarsko
prigovaranje i razlike stvari ine, Zora Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
Novak, Slobodan Prosperov, Povijest hrvatske knjievnosti. Od humanistikih poetaka do
Kaieve ilirske gramatike 1604., Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 1997.
Stuli, Maja Bokovi i Divna Zeevi, Povijest hrvatske knjievnosti, knjiga I, Sveuilina
naklada Liber, Zagreb, 1978.
Talanga, Josip, Petar Hektorovi i Aristotelova Meteorologica, Prilozi za istraivanje
hrvatske filozofske batine, god. 14., br. 1-2 (27-28), 27-28, 1988.