Jasminka Vugrinec:

Legenda o dvanaest petaka iz Tkonskog zbornika

1.Uvod Prou avaju#i srednjovjekovne tekstove, osobito tekstove iz Tkonskog zbornika, primijetila sam u njihovom stilu, kompoziciji, sadraju, ritmu, mogu#nost otkrivanja na prvi pogled skrivenih vrijednosti. Tek kada obriemo prainu s nekog drevnog predmeta, moemo u potpunosti vidjeti njegovu ljepotu. To vrijedi i za knjievnost. Tek kada obriemo prainu vremena, zapostavljanja, kada se otvorimo za nove mogu#nosti, poglede iz drugih perspektiva, kada odbacimo predrasude da naa srednjovjekovna knjievnost nema umjetni ku vrijednost, otvaraju nam se vrata u jedan svijet umjetnosti koji je nepregledan, ije su mogu#nosti daleko iznad naih o ekivanja, a to nas iznena%uje jer nam je nepoznato. Svaki je od tih tekstova poput jedne tekstualne minijature koja se sastoji od nekoliko razina, a te su razine itekako svjesno i paljivo posloene, s namjerom da ine umjetni ko djelo, a ne samo zapis, prijepis, pou ni tekst ili sli no. Upravo sam zbog toga izabrala jedan srednjovjekovni tekst iz Tkonskog zbornika1, ele#i obrisati s njega prainu te ukazati na njegovu ljepotu, vrijednost i neprolaznost.

Umjetnost je djelatnost koja uklju uje stvaratelja umjetni kog djela, umjetni ko djelo i primatelja umjetni kog djela. Bez jedne od te tri sastavnice nema umjetnosti. Djelu je potreban netko tko #e ga u initi umjetni kim. To je primatelj u istoj mjeri u kojoj i autor. Razmatraju#i npr. neki tekst nepoznatog autora, analiziraju#i ga, doivljavaju#i ga, mi oivljavamo u tekstu umjetnost, ako ona postoji, koju je autor stvaraju#i djelo u njega pohranio. Pokuat #u u tom duhu oivjeti tekst, odnosno umjetnost teksta Legende o dvanaest petaka, nepoznatog autora. Za njegovo osvjetljavanje koristit #u se i drugim prijepisima istog

Tkonski zbornik: Hrvatskoglagoljski tekstovi iz 16. stolje a, transliterirao i popratne tekstove napisao Slavomir Sambunjak.

teksta, o uvanim u glagoljakom Sienskom zborniku2 iz 15. stolje#a, te #irilskim rukopisom knjinice Kukuljevi#eve, pisanim 1520. godine u Dubrovniku3. Takva #e mi usporedba omogu#iti bolji uvid u izvornost, promiljenost i namjeru autora izabranog teksta da u tekstu oivi umjetnost. Vrlo je vano znati da su spomenuti tekstovi pri a o dvanaest petaka prijepisi iz starijeg predloka. To me nije sprije ilo da u izabranom tekstu, odgonetavam pi evu tenju za umjetno#u i vrijednost teksta kao originalnog, unikatnog umjetni kog djela.

Najstariji poznati hrvatski zapis o dvanaest petaka nalazi se u Borislavi evom zborniku iz 1375. g.4 To je samo popis 12 petaka bez objanjenja i bez legende. Iz 15. stolje#a, poznat je tekst u ve# spomenutom Sienskom zborniku, te u Tkonskom i Grkovi evom zborniku5 iz 16. st. Jo jedan #irilski tekst uva se u narodnoj biblioteci u Beogradu.6 Stojan Novakovi# u opisu rukopisa navodi da on ne moe biti mla%i od prve polovice 14. stolje#a, a lako moe biti i stariji.

Transliterirani tekst iz Sienskog zbornika donosi Anica Nazor u lanku: Jo jedan glagoljski tekst Legende o 12 petaka, u: Croatica, Prinosi prou#avanju hrvatske knjievnosti, str. 290. - 299. 3 Tekst donosi V. Jagi# u lanku: Prinosi k historiji knjievnosti naroda hrvatskoga i srpskoga, u: Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, str. 119. 121. 4 A. Nazor, o.c., str. 299. 5 A. Nazor u navedenom lanku, uz tekst iz Sienskog zbornika donosi i razlike izme%u tekstova iz Sienskog i Grkovi evog zbornika. 6 Objavio Stojan Novakovi# u lanku: Dvanaest petaka, Starine, str. 24. -28; Razlike izme%u spomenutog i jo jednog #irilskog teksta donosi Gj. Polivka u lanku: Opisi i izvodi iz nekoliko jugoslavenskih rukopisa u Pragu, Starine, knj. 12, Zagreb, 1890.

2. Kontekst pri e o dvanaest petaka

2. 1. Rasprostranjenost Svetlana M. Tolstaja7 je 80-ih godina 20 st. komparativno prou ila i povezala knjievnu i narodnu tradiciju apokrifnog teksta o 12 petaka koji je dosta proiren u slavenskoj staroj pisanoj knjievnosti, a ujedno i u novijoj narodnoj pismenoj i usmenoj tradiciji. Stotinjak godina prije nje, glavne osobine ruskih i srpskih redakcija opisao je A. N. Veselovskij, ujedno odredivi njihove europske paralele. Prou avatelji navode dva izvora za mnoge prijepise teksta. To su tzv. Eleuterijeva i Klimentijeva redakcija. Smatra se da je Eleuterijeva verzija u Rusiju stigla preko junoslavenskih prijepisa pri e. Klimentijeva verzija poznata je u mnogim isto noslavenskim tekstovima. Velika je geografska proirenost pri e o 12 petaka. Vezano uz tu rasprostranjenost Tolstaja navodi jedan nerazrijeen problem, odsustvo Klimentijevih prijepisa u zapadnoeuropskim, tako%er i u hrvatskoj knjievnosti, odakle je, pretpostavlja se, zapadnoeuropski tekst pri e o dvanaest petaka bio prenesen Isto nim Slavenima. Kao najzna ajniji pokazatelj za datiranje i karakteristike pojedinih prijepisa, uzimala se kalendarska povezanost i redoslijed petaka. U tom pogledu spominju se dva kalendarska sistema: martovski koji slui za orijentisanje u apsolutnoj ve#ini prijepisa8 (nabrajanje po inje od oujka ili Velikog posta). To se prije svega odnosi na Klimentijevu verziju. Veselovskom je bio poznat, kae Tolstaja, samo jedan tekst sa septembarskim ciklusom (tekst koji je objavio Stojan Novakovi#) ali i nai glagoljaki tekstovi septembarskog su ciklusa. Ovi tekstovi koji odstupaju od normi jesu junoslavenski, dok su svi ruski prepisi dosledni u pogledu martovskog kalendara.9

Svetlana M. Tolstaja, Tragovi stare srpske i stare ruske apokrifne tradicije u folkloru Polesja, u: Nau#ni sastanak slavista u Vukove dane. Referati i saoptenja, str. 237- 247. 8 Ibid., str. 240. 9 Ibid., str. 240.

2.2. Tkonski zbornik Tkonski zbornik, hrvatskoglagoljski rukopis s po etka 16. stolje#a, uva se u knjinici HAZU u Zagrebu pod signaturom IV a 120. Ima 170 papirnatih listova (340 stranica) veli ine 13,7 x 10,3 cm i pisan je sitnom lijepom kurzivnom glagoljicom. Jedan je od sadrajno najzanimljivijih hrvatskoglagoljskih srednjovjekovnih zbornika. U njemu se nalaze razli iti tekstovi, od filozofskog i strogo teolokog karaktera, preko prikazanja i poezije, sve do apokrifa, itija, pri a i legendi. Dijelovi su Zbornika raspore%eni ovim redom: Uskrsnu#e Isusovo (1 21v), Pjesme (21v 24v), Isusovo pismo Abagaru (24v), Molitva pred pri est (25v 26v), Apokrifna apokalipsa (27 40), O Luciferu (40 - 40v), Apokrif o Adamovoj smrti (41 - 43v), Tuma enje evan%elja (43 46), Epistola o nedjelji (46 49v), O Abramu (49v 54), Govor Sta anjel (54 57), Legenda o Sv. Mihovilu (57 61), Govor na dan Sv. Mihovila (61 64v), O vrijednosti mise (64v 66), Legenda o knezu koji nije htio sluati mise (66 66v), Cv&t od kr&posti (67 85), (tenje Agapita (85 90), Matej i Andrija u zemlji ljudodera (90v 94v), O ispovijedi (95 98), Blagoslovi i zaklinjanja (99 108v), Muka Isusova (109 161), O vrijednosti mise (162 165v), Legenda o 12 petaka (165v 169).

Neki prou avatelji smatraju da je zbornik pisala jedna ruka, drugi da ga je sastavljalo vie autora. Slaganja nema ni oko pitanja mjesta nastanka Tkonskog zbornika. Jednostavnom odgovoru na to pitanje ne pridonosi arolikost koja je karakteristi na za njegov jezik. Pojedini su dijelovi pisani prili no neujedna eno, neki su vie narodni, akavski, sa

tokavskim i kajkavskim elementima, a neki su pisani crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije.10 Prema najnovijim istraivanjima Slavomira Sambunjaka, zbornik su pisala dvojica autora iz istog knjievnog kruga, a na temelju injenice da je lik sv. Mihovila tematski vrhunac Tkonskog zbornika, S. Sambunjak je iznio pretpostavku da je mogu#e mjesto njegova nastanka svetite Sv. Mihovila ili Sv. Jurja negdje u Krbavi ili Lici.11 Legenda o 12 petaka posljednji je tekst Tkonskog zbornika, to, vidjet #emo, nije nevano niti slu ajno.

10 11

Marinka imi#: Kajkavizmi u Tkonskom zborniku, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, str. 344. Tkonski zbornik, o.c.

3. Sadraj i anr

3.1. Sadraj Legende o dvanaest petaka Pripovijedanje zapo inje smjetanjem radnje u grad Dra u kojem ivljahu kr#ani i idovi u neprestanom neslaganju i suprotstavljanju. Ne mogavi vie ivjeti u stalnoj sva%i, izabrae dvojicu mudrih, kr#ani Eleutorija, idovi Tarakoja, da se ona pri/ta/. Kada se tre#i put suprotstavie, Tarakoj povede sa sobom svog sina Amaleka. Nakon to je Eleutorij dokazao premo# kr#anske vjere, Tarakoj priznaje: istina est vera vaa, ali ne moe priznati poraz, eli dokazati da zna vie od svog suparnika, te mu izleti re enica: viju te veliko mudra, da li ne vi ot .bi. (12) petak, ki su na veliko spasenie duam krstjanskim. Rekavi to pobjee, a Eeutorij od njegovog sina trai da mu ispri a tajnu o petcima. Amalek mu otkriva da su idovi pronali svezak kod jednog apostola kojega su ubili, a svezak spalili nakon to su ga pro itali, te se zakleli da nikad kr#anima ne#e otkriti to je u njemu pisalo. Nakon toga slijedi Eleutorijev govor u kojem iznosi to mu je Amalek ispri ao. Nabraja se 12 petaka i za svaki daje opis jedne biblijske slike. Tarakoj, ne mogavi podnijeti poraz, ubije sina i sebe. Tekst zavrava uputama da u navedene dane treba postiti, moliti, davati milostinju i suzdravati se od intimnih odnosa, jer ako se u te petke za ne dijete, bit #e bolesno. Tko se bude toga pridravao, ne treba se bojati osude na sudnji dan.

3.2. O anru i ispreplitanju anrova Apokrifi (gr . *+-./012: skriven, tajan) su spisi koji su svojim sadrajem

povezani s biblijskim knjigama, ali nadopunjeni matovitim pri ama o doga%ajima koji se u Bibliji ne spominju. Dijele se na staro i novozavjetne, nisu prihva#eni ni u idovski ni u kr#anski kanon biblijskih knjiga.

Legenda je anr koji se odnosi na prolost, a o prolosti govori prvi dio teksta koji prou avamo (povijest rasprava, sukob kr#ana i idova, ubojstvo apostola). Sredinji dio teksta (izvjetaj o petcima) djeluje poput didakti kog teksta. Didakti ki tekstovi imaju zadatak istaknuti prakti nu, pravu mudrost, ivot po vjeri i kreposti, dok zavretak teksta sadri neke elemente apokalipti ke knjievnosti (iznoenje posljedica koje #e nastupiti ukoliko se petci ne#e potivati, a i samo spominjanje sudnjeg dana, dakle budu#nosti, predmeta koji obra%uje

apokaliptika). Takvim pogledom na tekst dobivamo jednu anrovsku zaokruenost, vremensku upotpunjenost: prolost, sadanjost i budu#nost. Osim takve zaokruenosti, prou avani nam tekst daje mogu#nost razmatranja anrovske proetosti i na drugom planu. M.-A. Drrigl Legendu o dvanaest petaka svrstava u tzv. mala prenja.12 Slavomir Sambunjak smatra da isti tekst ne pripada anru prenja, ve# da je u njemu tek rije o prenju, to je bitno razli ito. (Tekst) je ve#im dijelom narativan, a tek manjim dijaloki, u njemu nema fantasti nih likova, njegova struktura nije struktura prenja.13 Tekst, dakle, nije prenje, nije niti malo prenje, nego je pripovjeda ki, ali sadri i element prenja, govorni sukob dvaju suprotstavljenih likova, koji se o ituje u njihovim izrazima, njihovim karakterima i postupcima.

12

Marija-Ana Drrigl: Kada se govori o prenjima, valja naglasiti da se ona mogu javljati i nesamostalno, tj. unutar djela koja pripadaju drugim anrovima. Takve motive i epizode nazvala bih malim prenjima, u: Neki aspekti geneologije prenja u hrvatskoglagoljskoj knjievnosti o naslovnim pojmovima i malim prenjima, u: Croatica, Prinosi prou#avanju hrvatske knjievnosti, str. 93. 13 Slavomir Sambunjak, Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja, str. 30.

4. Stilisti ka analiza

4.1. Karakterizacija likova

Poglavlje koje slijedi odnosi se na dio teksta koji okruuje pri u o petcima. U njemu se pojavljuju tri lika koja su unato kratko#i i saetosti vrlo uspjeno karakterizirana na razli ite na ine. Kada izgovorimo ime Eleutorij nasuprot imenu Tarakoj, zasigurno #e nam Eleutorij svaki put zazvu ati ugodnije, iako nita drugo ne znamo o liku pod tim imenom. Razlog tome je sama fonoloka struktura imena koja likove definira, odnosno odre%uje kao tri razli ita karaktera: pozitivan, negativan i neutralan. Ime kr#anina (Eleutorij, gr . slobodan) sastoji se od sonanata (koji su ugodni i tvore se lako i bez napora) i visokih, svijetlih vokala na po etku i kraju imena, koji umekavaju, odnosno neutraliziraju tri sredinja glasa koji ne spadaju u tu skupinu.14 Ime idova (Tarakoj) sastavljeno je od srednjeg te niskog i tamnog vokala, koji su manje eufoni ni, i praskavaca koji se tee izgovaraju, djeluju oporo, grubo i tvrdo. Glas r u takvoj okolini tako%er pridonosi negativnoj konotaciji. Ime Amalek, kao i Tarakoj, sastoji se od srednjih vokala i jednog praskavca, ali za razliku od Tarakoja njegovo ime sadri i visoki, svijetli vokal e te dva sonanta koji ime ine ugodnijim i lik blaim od Tarakoja. Dakle glasovi koji sastavljaju imena likova poklapaju se s njihovim karakterima.15

Antica Anto: Sonanti mogu umekati i zvuk tvrdih konsonanata, u: Osnove lingvisti#ke stilistike, str. 36. Provedena su brojna istraivanja o tome kako upotreba jezika utje e na doivljavanje stvarnosti, npr. fonoloka struktura imena pokazuje koliko #emo ljudima biti simpati ni. O tome govori Josip 3iri# u lanku: Elementi filozofije jezika u Povijesti Me%uzemlje J. R. R. Tolkiena: G. W. Smith (The political impact of name sounds, Communication Monographs, 65(2) 1998.,154-172.) je istraivao emotivnu vrijednost fonema u prirodnoj socijalnoj okolini politi kim izborima() Rezultati njegovog istraivanja potvr%uju razumno precizne predvi%anja izbornih rezultata na temelju odabranih fonetskih obiljeja imena kandidata. Kada se promotre prirodni jezici, npr. hrvatski, mogu#e je statisti ki odrediti u inak fonetskih osobina na konotaciju rije i. Tako je mogu#e napraviti analizu prema Jacobsonovim binarnim fonolokim svojstvima (Mulja i#, 1964) i eti koj dimenziji pojedinih rije i, u konkretnom slu aju, hrvatskom tradicionalnog mitolokog bestijarija (3iri#, 2003). Tako je fonolokom analizom 101 imena iz hrvatskog tradicijskog bestijarija (Vrki# 1995; 1996) ustanovljena statisti ki zna ajan efekt prekidnosti na eti ku komponentu imena: drugim rije ima, u onim imenima koja su predstavljala zla bi#a, prekidni glasovi upotrebljavani su znatno e#e (42 = 6.702, df = 2, C = 0.095, p < 0.05). Promotri li se narav jezika koje je Tolkien stvorio, imamo zornu ilustraciju ove pojave: zvu na slika jezika odraava narav vrste koja ga upotrebljava() Quenya i Sindarin sadre dosta likvida, malo prekidnih glasova, rije i imaju melodi ni zvuk, a u skladu s tim je i ponu%ena 'povijest jezika' - na njima se mogu izre#i emocije i misli do takve suptilnosti koja je u drugim jezicima nemogu#a. S druge strane, crni govor je jezik neprijatelja i negativnu konotaciju odrava ne samo imenom: prekidni glasovi su zastupljeniji, rije i su napornije za izgovor i asociraju na krtost(...) Kao sredina izme%u eti ko-lingvisti kih polova stoji patulja ki jezik: khuzdul. Rje nik (Noel, 1980) pokazuje kako tu prevladavaju grleni glasovi,kombinacija kompaktnosti i prekidnosti, dominantni su fonemi [x], [k] i [z].
15

14

Pozitivnosti lika Eleutorija zasigurno pridonosi i po etak imena, El, to u prijevodu s hebrejskog zna i Bog (osnovno zna enje sila ili izvor mo#i), a vrlo poznato iz Kristove molitve na kriu. Eleutorij je dakle teofori no ime16. Zanimljiva je i sljede#a injenica: ako iz imena Tarakoi izostavimo samoglasnike17 dobit #emo rije trk, rije koja je u skladu s karakterom, ponaanjem istog lika. Tarakoj je poraen, bjei, boji se, skriva se i na kraju ubija sina i sebe i na taj na in bjei od odgovornosti, ali bjei i fizi ki: I to rek pobie van i ne more stati ot gorkosti srca.18 Izuzmemo li vokale iz imena Amalek, dobit #emo mlk, odnosno muk. Amalek je trebao utjeti kao i ostali idovi zaklevi se na utnju, no on je ipak progovorio, i to ga je stajalo ivota. Znakovito je i to to istinu o 12 petaka ne donosi Amalek niti Tarakoj u svom govoru, nego Eleutorij nakon to je njemu to ispri ao Amalek. Takvim postupkom autor eli istaknuti da istina izlazi iz usta Bojeg ovjeka, istina je kod onoga koji prenosi Boju rije , koji je najsli niji Bogu. Jedan od na ina na koji pisac isti e kr#anina, a umanjuje vanost idova je taj to prvo navodi ime kr#anina, poslije toga ime idova, iako je prvo spomenuo idovskog mudroga, mogao je odmah napisati i njegovo ime, ali o ito je da pisac koristi svaku i najmanju priliku da uzvisi Eleutorija, kao i u ovom slu aju kada na prvo mjesto stavlja njegovo ime: I to govorahu idove ufaju i se na svoga mudroga. Tada izabrae krstjane mua bogobojna i bogolubiva, od mudrih izabrana, imenem Eleutorija, a idovskomu bie ime Tarakoi.19 Sigurno nije slu ajno ni to to se ime Eleutorij pojavljuje osam puta, ni jednom se njegovo osobno ime ne zamjenjuje imenicom kr#anin, za razliku od imena Tarakoj koje se spominje samo jednom na po etku, u ostalih deset slu ajeva pisac upotrebljava idovin, sin idovina, npr: i prepre idovina I re#e paki idovin i re#e emu sin idovina i vnide paki idovin, itd. Takvim postupkom stje e se dojam da ima neto u imenu Tarakoj to pisca odbija od njega. Ta je osobitost karakteristi na jedino za tekst Tkonskog zbornika. Npr. u Sienskom zborniku (i u #irilskim tekstovima) ime Tarakoj javlja se nekoliko puta u tekstu: I sie rek6 Ta<ra>koi I vnide paki Tarakoii re#e emu Tarakoi.20 Suprotno zastupljenosti imena, ako izuzmemo dio o petcima i to shvatimo kao zasebni govor zbog kojega je ostatak teksta nastao, Tarakoj mnogo vie govori, brz je na rije ima, ne
16

Teofori na imena su imena koja sadre ili podrazumijevaju Boga ili boanstva, daju se da bi imenositelj bio sli an svojim nebeskim uzorima. 17 Semitski jezici u pismu ne poznaju vokale. 18 Tkonski zbornik, f. 166v, 5. 19 Ibid. f. 166r, 8-12. To je ujedno i jedino mjesto na kojem se u tekstu spominje osobno ime Tarakoj. 20 Sienski zbornik, f. 34d, f. 35.a

moe se suzdrati ni pomiriti s porazom pa mu izleti tajna o petcima, a ta ga je nepromiljenost i brzopletost dovela do smrti. Izme%u ostalog, opirnost i razvu enost oduzimaju govorniku jezgrovitost i snagu, slabe njegov op#i dojam. Tarakojeve rije i su u skladu s njegovim stanjem nemiran, nesiguran, neuvjerljiv, pokazuje slabost, uzrujan, uplaen, gnjevan, potresen, poraen. Eleutorij, s druge strane, govori vrlo kratko i saeto, snano i jezgrovito, to ga karakterizira kao mudrog govornika, smirenog, suzdranog, dostojanstvenog, uzdignutog, nadmo#nog ovjeka. Njegova utnja, odnosno izgovaranje

prave rije i u pravo vrijeme, donose mu pobjedu u raspravi i nagradu, veliku skrivenu istinu koja je na spasenje svim kr#anima. Sve to pokazuje kako je pisac poznavao i psihologiju i promiljao o tome kako #e se koji lik izraavati. Suprotnost likova moemo tako usporediti s Cv&tom od kr&posti, djelom koje se tako%er nalazi u Tkonskom zborniku, u kojem pie da biti mo#an zna i biti strpljiv i biti hrabar, tj. "ne bo&ti se ri#i niedne teke, a strah je suprotan mo#nosti, bojaljiv se ovjek prikazuje kako bjei, pobeehip edan ne more sedeti ot straha21 O sli nim primjerima u kojima se vidi da je pisac svjesno birao stil i uskla%ivao ga s temom, motivima, likovima, idejom, bit #e rije i kasnije. Ne#emo pogrijeiti ako zaklju imo da mu je stil u tom smislu originalan i svrhovit, nadasve vrijedan spomena i analize.

U ispravnost ovakvog tuma enja, i zaklju ka da je na pisac namjerno koristio opisane postupke, uvjerit #emo se na sljede#im primjerima iz drugih ina ica tekstova u kojima nema toliko mogu#nosti za ovakvu analizu karaktera likova, po evi od fonoloke strukture imena, sve do stila govora pojedinih likova. U starijem Sienskom, a tako%er i u Grkovi evom zborniku, itamo ime Melek6. Fonoloka struktura tog imena ini ime ugodnim. Pisac

Tkonskog zbornika nije mogao dozvoliti da ime idova bude ugodnije i bolje od imena kr#anskog mudraca, zato je svijetli, visoki vokal e zamijenio niim, tamnijim a, i jo jednom ga naglasio stavivi ga na po etak imena, da bi dobio manje eufoni no ime Amalek. Jedino autor Tkonskog zbornika u inio je takav zahvat u imenu lika, ele#i nijansirati karaktere kao pozitivni, negativni i neutralni. Nadalje, ni u tekstu iz Dubrovnika, ni u drugim #irilskim tekstovima, kr#aninovo ime ne po inje sa El. Izuzimanjem vokala iz imena u #irilskim tekstovima ne mogu se dobiti nove rije i koje ujedno i karakteriziraju likove. Za razliku od teksta iz Tkonskog zbornika, ime Tarakoj javlja se u drugim tekstovima na vie mjesta. U

21

Tkonski zbornik, Cv&t od kr&posti, f. 83v 85.r

tekstu iz Dubrovnika osobna imena se pojavljuju otprilike u istom omjeru, a pri u o petcima ne pripovijeda, kao u Tkonskom zborniku, Boji ovjek Eleutorij, nego Maleh6.22

4.2. Neparni brojevi

Od svih spomenutih tekstova, jedino u Tkonskom zborniku u opisima petaka nema parnih sati. U Sienskom i Grkovi evom zborniku itamo kod devetog petka: v deseti #as6 d'ne, te u dvanaestom petku: v drugi #as no)i. U prvom slu aju, kod 9. petka, pisac Tkonskog zbornika zamijenio je broj 10 sa treti #as d(6)ne,23 a u 12. petku to an sat ne spominje. U #irilskim tekstovima tako%er se javljaju parni sati na vie mjesta. O tome da nije bilo svejedno i nebitno koji je sat, svjedo i #irilski rukopis koji se uva u Beogradskoj knjinici, u kojem je ostavljeno prazno mjesto za odre%eni broj, ali broj nije zabiljeen. Radi se o devetom petku: ()v6 l+ta proroka Jeremije v ___ #as6 d6ne. Uzroke takvog autorovog mijenjanja predloka potrait #emo kasnije. Recimo ovdje samo da neparni brojevi, nasuprot parnima, usmjeravaju nae asocijacije na nesklad i neugodu.

4.3. Prestraeni izdajica Da je autor paljivo birao brojeve i rije i svjedo i, izme%u ostaloga, i detalj iz teksta, sintagma ognu predae.24 Vjerojatnije je, i prirodnije da se u oganj neto baca, a ne daje, ili predaje. Smatram da se autor ovdje posluio analogijom, sli no#u i bliskozvu no#u rije i, ele#i re#i neto vie i dublje od jednostavnog prepri avanja doga%aja. O ita je, izborom staroslavenske rije i pr+dati, aluzija na rije pr+datel6, to zna i izdajnik. Spaljivanje knjige autor povezuje s izdajom. Mogu#e su na ovom mjestu razli ite asocijacije: srednjovjekovna cenzura, zabranjivanje apokrifne knjievnosti i dr. Jo jedna injenica upu#uje na vanost rije i predati. Pisac upravo tu rije eli naglasiti, a to ini stavljaju#i je na posljednje mjesto u re enici. Za razliku od teksta u
Imena likova: Tkonski zbornik: Eleutorij, Tarakoi, Amalek. Sienski zbornik: Eliutorii, Tarakoi, Melek6. Dubrova ki rukopis: Levterie, Tarasie, Maleh6. Beogradski rukopis: Lev6therije, Tharasyi, Maleh6. 23 Tkonski zbornik: f. 167v, 20. 24 Tkonski zbornik: Bihu nali nai prvi #(lov+)ka krstjanina ot ap(osto)lov vaih, najdoe svitak knini i v tom svitce bihu pisani ti petci. Da onogo umorie lutu semrtiju a svitak pro#tae i ognu predae. I do sego dne est kletva i rota meju nami ne povidati nih vam krstjanom, f. 166v,14-21.
22

10

Tkonskom zborniku, pisac teksta iz Dubrovnika prvo je zamijenio rije predati u vr i.25 Time je izgubljena asocijacija na izdaju, i time sintagma u oganj vrgoe vie nema takvu vanost kakvu ima ognju predae, i ne nalazi se na kraju re enice, kao neto to se posebno naglaava. U tom drugom tekstu re enica zavrava iskazom o ubojstvu apostola.26 Staroslavenska rije predati osim zna enja predati, ima jo jedno zna enje, bojati se. Kao to su se idovi bojali apostola i sveska, tako se Tarakoj boji svog suprotstavljenog mudroga, tako se i la boji istine. Drugim rije ima, la, Tarakoj, idovi, prestraeni bjee pred istinom, pred Eleutorijem, zbog straha unitavaju svezak i ubijaju apostola.

Sli nih primjera o paljivosti pri izboru rije i ima vie, npr. pisac Tkonskog zbornika u opisu lika Eleutorija izabire rije i: mua bogobojna i bogolubiva,27 za razliku od teksta iz Sienskog zbornika u kojem pie: mua bo+zniva i bogoljubiva.28 Vidimo da na pisac osje#a razliku izme%u rije i koje ozna uju bojaljivog i bogobojaznog ovjeka, i jer opisuje ovjeka koji se zalae za istinu, svjestan je da se on ne treba plaiti, pogotovo ne bojati se lai, naglaavaju#i tako, jo jednom, njegovu mo#nost, za razliku od Tarakojeve plaljivosti, ija je osobina bjeanje, kako u Kapitolu od straha Cv&ta od kr&posti, tako i u Legendi o 12 petaka. Prije daljnje analize, nekoliko re enica posvetit #emo spomenutoj lai, odnosno istini.

4.4. Ot istini Zato je pisac teksta, govore#i o tome da je Bog stao na stranu Eleutorija, upotrijebio atribut vsevidac,29 a ne bilo koju drugu Boju osobinu? Pokuat #emo do odgovora do#i analizom autorovog shva#anja istine i lai. Jasna je podvojenost na istinito (u liku Eleutorija) i lano (u liku Tarakoja koji sam kae: istina est vaa vera, a naa tena est). Pisac isti e da je Bog na strani istine, odnosno pomae onome koji se zalae za istinu. Uvrijeeno je miljenje da je istina ve#a od lai, da istina uvijek ispliva na povrinu, da kad-tad iza%e na vidjelo, i sl. izreke, ali u ovom tekstu, i na jo jednom mjestu u Tkonskom zborniku, ve# spomenutom Cv&tu od kr&posti, misao je netipi na. Istina uvijek ostane na svojem mjestu.30 Istina je
25

Dubrova ki rukopis: I kada ogledae oni svitak6 u ogan6 vrgoe a onogai apustola lutom6 smrtiju umorie. U Sienskom zborniku tako%er predae; u Grkovi evom zborniku: poloie. 27 Tkonski zbornik, f. 166r, 10. 28 Sienski zbornik, f. 34c 29 Tkonski zbornik: Bog vsevidac pomagae Eleutoriju i prepre idovina. f. 166r, 16-17. 30 Ibid. str. 138: ,tenie ot istini. () Tako e ot istini: pokrivai #(lov+)k istinu lau koliko ho e, a istina le vazda ostae na svoem meste. f. 81v, 1-5.
26

11

skrivena, ispod lai, istina je skromna i jednostavna. Istina miruje, ona se ne mi e s mjesta, ona vrsto i mirno stoji, a la je na povrini nemirna i kad-tad mora se maknuti, dakle istina je nepomi na, a la je ta koja luta. Istina ne mora isplivavati, ona se ne mora izboriti za svoje mjesto. La se mora boriti za svoj opstanak, a istina moe mirno ekati da la sama sebe uniti. A Bog je vsevidac upravo zbog toga to vidi kroz la, la je njemu prozirna. Pri u o ubojstvima moemo i itavati kao alegoriju. Kao to je strah protivan mo#nosti, tako je la protivna istini. idovi u ovoj pri i simboliziraju la koja sama sebe ubije, poput slijepog krta koji pogiba dolaskom na svjetlo31, dakle simboliziraju la koja je nemirna, sli na strahu kojemu je karakteristi no bjeanje. Kr#anin simbolizira istinu koja je snana, mo#na, postojana, nepokolebljiva, pouzdaje se u Boga vsevidca. Pisac ne eli govoriti o apstraktnim, neopipljivim pojmovima, kao to su istina i la, mo# i strah, nego to pretvara u slike, neto to ovjek moe vidjeti, doivjeti. Rije istina pojavljuje se u tekstu tri puta i to samo na mjestu na kojem Tarakoj priznaje da je kr#anska vjera istinita. Vidjet #emo kasnije kako pisac koristi ponavljanja radi ukazivanja na vane trenutke teksta. To se najjasnije vidi u ovom slu aju, gdje se osim rije i istina, tri puta ponavlja glagol biti u oblicima esi i est32: Viju kako preprel me esi i istina est vaa vera, a naa tena est. I kada bo na()emu zakonnodavcu G(ospod)6 +avi se na gori Sinajscej, a vam pokaza s istina. V istinu ot Devi Marie rodi se G(ospo)d(i)n Is(u)h(r6st).33 Osim ponavljanjem, vanost pisac obiljeava i tako to najbitniju rije postavlja na po etak ili kraj re enice, kao u ovom slu aju: () istina. V istinu (), tako i u slu aju ognu predae koji je opisan u prethodnom poglavlju, tako i u sljede#em primjeru u kojem naglaava broj tri: i kada bi sniti se nima treti#.34 Ako usporedimo citiranu re enicu s istim dijelom teksta iz Sienskog zbornika: i kada ima se b+ treti# sniti,35 o ito je da je upravo rije treti# u Tkonskom zborniku naglaena. Vjerojatno s razlogom da se i na taj na in ukae na dublji smisao djela, a to jest i istina, rije i koje se tri puta ponavljaju upravo kad su se susreli tre#i put. Ni broj tri nije izabran slu ajno, izabran je zbog svoje simboli ke vanosti, to je broj neba, Boga - Istine.

Ibid. str139.: I primeniti se more la krtu ki pod z(e)mlu prebiva i nema o#iju, a kada pride na svetlo tada umre()kada svitlost od istine la otkrie, tudje umre la kako krt()Ki lae duu ubi+, f. 82v, 5-15. 32 U Sienskom zborniku dva puta se ponavlja glagol biti. 33 Za razliku od Tkonskog zbornika, u rukopisu koji se uva u Beogradu rije istina napisana je dva puta (a vam pokaza se istina, ot6 Marije rodi se Hristos6 ), a u rukopisu iz Dubrovnika istina se uop#e ne spominje. 34 Tkonski zbornik, f. 166r, 13. 35 Sienski zbornik, f. 34c

31

12

U tom kontekstu, zanimljiv je detalj spaljivanja spisa, odnosno zatajivanja injenica, dokaza, cenzura, unitavanje knjiga, time i znanja, to drugim rije ima zna i zatajivanje istine, skrivanje istine. Pisac zapravo ukazuje da istina uvijek preivi ma kako se skrivala i zatajivala. Istina uvijek ostaje na mjestu, a la se maknula. Tarakoj nije ubio Eleutorija, nego sina i sebe, ubio je la, odnosno la je sama sebe ubila i na taj se na in maknula. U tom smislu tekst moemo i itavati u prenesenom smislu, na razini suprotnosti istine i lai.

4.5. Suprotnost Spomenuta suprotnost nije jedina suprotnost u tekstu. Ve# sam opisala suprotnost izme%u likova, a ta suprotnost dvojice mudrih, proiruje se na suprotnost dvaju svjetonazora, ne samo na viestoljetnu suprotnost idova i kr#ana, nego, mogli bismo re#i, suprotnost staroga i novoga, zatvorenosti i otvorenosti, osvete i oprosta i dr. Tekst Legende je dramati an, a ta dramati nost, napetost, neizvjesnost proizlazi upravo iz kontrasta, suprotnosti u na inu izraavanja, u motivima (ubojstva), ritmu, strukturi, izboru stilskih sredstava. U nastavku #u prikazati jo nekoliko upe atljivijih dijelova teksta, od kojih je zanimljivo kako se ta suprotnost odraava na jezik i stil, izbor rije i i postupaka. Od nekoliko izraajnih mogu#nosti, pisac je izabrao: zakla sina svoga a sebe ubode,36 izabrao je, dakle, svojevrsnu suprotnost na semanti koj (zna enje rije i ubosti i zaklati) i suprotnost na sintakti koj razini (izabravi suprotnu a ne sastavnu re enicu) ne samo da je rije ima i smislom ukazao na razliku, nego i vezom me%u tim rije ima.37 Sli an postupak pisac upotrebljava na jo jednom, klju nom dijelu teksta, u opreci rije i istina i tena. Taj #e primjer biti opisan nakon to objasnimo sve injenice potrebne za njegovo osvjetljavanje. To su ujedno i primjeri kako se cjelina obnavlja u dijelovima, odnosno misao, ideja u detaljima, to #u podrobnije opisati u sljede#em poglavlju.

Tkonski zbornik, f. 168v, 20. Sienski zbornik: zakla sina svoego, a sebe ubode. f. 36c Grkov ev zbornik: ubode sina svoego, a sebe zakla. (Pisac je ublaio ubojstvo sina.) Dubrova ki rukopis: I poimi no6 i zakla sina svoga. I kada vidie da e u#inio nepovinu krv6, tada sam6 sebe ubode. (Nema suprotnosti na sintakti koj razini.)
37

36

13

4. 6. Odnos forme i sadraja

4.6.1. to je lijepo?

Srednjovjekovni filozof Toma Akvinski pie da su za ljepotu neophodne tri stvari: 1. neokrnjenost ili potpunost jer ono emu neto nedostaje, samim time je runo. 2. odgovaraju#i srazmjer ili sklad, i 3. jasno#a, zato se za blistave stvari kae da su lijepe. Osim toga, Toma Akvinski kae: Jer dobro se odnosi na izvjesnu tenju: dobro je ono emu sve tei. Lijepo se s druge strane odnosi na spoznajnu mo#: jer lijepima se nazivaju one stvari koje kad ih gledamo, izazivaju uivanje.38 U ovom tekstu o dvanaest petaka ini se da neto od toga, neophodnoga za ljepotu, nedostaje. Na primjer, u dijalogu nema sklada jer Tarakoj govori dugo i opirno, Eleutorij kratko i saeto. Sli an nesklad nalazimo i u opirnim nasuprot vrlo kratkim objanjenjima petaka, te u ve# prikazanom upu#ivanju na nesklad svjesnim biranjem samo neparnih sati. Stje e se dojam odstupanja od Tominog uvjeta skladnosti. Ni drugi uvjet, potpunost, neokrnjenost, autor ne potuje. Na primjer, samo za neke petke navodi to an sat. Dvanaesti petak, za razliku od ostalih, ne sadri opis biblijske slike. Nema ni blistavosti koju Toma navodi kao primjer jasno#e. Sve bi nas to moglo navesti na zaklju ak da ovaj tekst nije lijep, me%utim, bez obzira je li autor poznavao Tominu filozofiju ili nije, prethodno istaknuti detalji i sam tekst ukazuju na to da autor nije elio pri u ispri ati lijepo. Jer ljepota zna i uivanje, a uivanje nije u skladu sa sadrajem, odnosno porukom, onim to pisac eli prikazati, to tekstom eli posti#i, a to je prije svega post i odricanje. Ako za srednjovjekovnog ovjeka oblik izraava zna enje39 i svrha umjetni kog djela je uspon k nevidljivom, k Bogu, onda je autor paljivo birao stil kojim #e izraziti zna enje, kojim ni na simboli koj ni na stvarnoj razini ne#e poticati na uivanje, na lijepo, jer to nije u skladu sa sadrajem.

Pisac ima namjeru da formu i stil prilagodi sadraju, a time se ispunjava i svrha teksta: povratak Bogu, spasenje, to je mogu#e samo ako se petci (koji su na spasenje kr#ana) potuju, samo ako se ovjek odri e i posti, zato se i pisac odri e uivanja, lijepoga. Naravno da to ne zna i da tekst nije lijep, naprotiv, ova pi eva ideja ini ga jo ljepim i vrjednijim. Sve to jo vie dolazi do izraaja uzme li se u obzir da je pisac izostavljenu ljepotu, sklad,
38 39

Toma Akvinski citiran prema: N. (a inovi#-Puhovski, Estetika, str. 39.-40. Ibid. str. 39.

14

nadoknadio na druge, u ovom radu opisane, na ine. Tako na prvi pogled imamo ujedinjene dvije opre ne teze, me%utim one ne isklju uju jedna drugu, nego dokazuju umjetni ku vrijednost teksta.

4.6.2. Na elo analogije

U tekstu moemo primijetiti estetsko na elo analogije prema kojem svaki detalj mora oblikom oponaati cjelinu, cjelina se obnavlja u dijelovima, pojedini detalji oponaaju cjelinu, odnosno osnovna ideja, misao, obnavlja se u detaljima. Tako se, na primjer, misao o suprotnosti istine i lai obnavlja u suprotnosti snanog kr#anina i bojaljivog idova, tako se i misao postiti, odricati se, obnavlja u jednostavnom, saetom govoru lika Eleutorija, i op#enito karakterizacija likova, koja je ve# opisana, gra%ena je po toj zamisli. I opis svakog petka, objanjenje zato treba postiti, primjer je oponaanja cjeline. Izbor rije i tako%er, jer nema bujice rije i, gomilanja sinonima, epiteta, nego jednostavnost i suzdranost. Tako se, s jedne strane, naglaava teina i vanost misli a ne broj rije i, i, s druge strane, glavna misao se ponavlja, ili obnavlja u ritmu, izboru rije i i dr. Nema pretjeranosti, uljepavanja, nego realno opisivanje, a to pisac radi svjesno kako bi ukazao na bit, i kako bi uskladio svoj stil s idejom zbog koje je tekst i nastao, a to je post, jednostavnost, suzdravanje kako od hrane i lubode+nija, tako i od nepotrebnog ukraavanja stila.

4.6.3. Ponavljanja

U ovom tekstu, za razliku od mnogih drugih srednjovjekovnih tekstova, ini se da ima osjetno manje svih vrsta ponavljanja gramati kih oblika, rije i, sinonima, konstrukcija u svrhu zvu nosti, ritma i sli no. Name#e se pitanje je li tendencija u pri i o dvanaest petaka iz Tkonskog zbornika da ne bude ponavljanja? Tamo gdje se javljaju ponavljanja u ovom tekstu, svrha im nije zvu nost, eufoni nost, nego naglaavanje odre%enog trenutka. Pisac ih koristi da bi udario glasom i skrenuo panju sluatelja na ono to je u tekstu bitno. Takav primjer je ve# opisan u poglavlju o istini. Sli no i kada za Amaleka kae: uas se s trepetom.40 Uas i trepet su sinonimi. Ili: ruknu velikim glasom i re#e.41 Takav primjer je i ponavljanje pokaznih zamjenica (tom, ti) te glasovnih skupina (tci, -tce) u primjeru: najdoe svitak knini i v tom

40 41

Tkonski zbornik: I uas se s trepetom i sa slzami poveda emu vse do konca, f. 166v, 11-13. Ibid.: I kada slia sie idovin, ruknu velikim glasom i re#e, f. 168v, 15-16.

15

svitce bihu pisani ti petci.42 Ponavljanja nalazimo i u dijelu teksta koji donosi proro anstvo vezano za djecu. Ponavlja se veznik ili. Pisac polisindetonom i nabrajanjem eli usporiti ritam i naglasiti sljede#e: Ako li v simi petki ili kvatri temporni za#net se dite, budet nezdravo ili besno ili nemo ili hromo ili slepo ili knasto ili inu bolezanju obdrano.43 Takvih pojava u ovom tekstu ima, ali nisu u prvom planu, ne koriste se u svrhu skladnosti ili melodi nosti, nego im je cilj apostrofiranje vanih dijelova teksta, isticanje dubljih njegovih slojeva, simbola i konstrukcija. Osjetno smanjivanje ponavljanja razmotrit #emo na jednostavnim primjerima. Imaju#i, naglaavam, na umu pi evu ograni enu originalnost i slobodu zbog predloka, ipak ini osjetnu razliku u zastupljenosti veznika i kojim po inje ve#ina re enica. Uspore%uju#i tekst Tkonskog i Sienskog zbornika, koji su na prvi pogled vrlo sli ni, otkrivamo da se veznik i u Tkonskom javlja 13 puta rje%e nego u Sienskom zborniku. Osim toga, u Sienskom zborniku dolazi ovakav skup rije i: est' kletva i nepri+zan6 meju nami i b+ rota meju nami,44 dok je u Tkonskom zborniku i u tom slu aju ponavljanje i nabrajanje reducirano: est kletva i rota meju nami.45 Sli nu pojavu nalazimo i na kraju teksta, gdje u Sienskoj verziji pie: I az6 Eleutorii, sliav' ot idovina k(a)ko na polzu sut' h(r6st)6+nom6 si+ petka .b.. (12), d(u)am6 nih6 na spasenie,46 dok u Tkonskoj verziji: A + Eleutorij sliav to idovina, kako na spasenie sut krst+nom si+ .bi. (12) petaka.47 Tako%er, u Sienskom zborniku: da ki godi budet' stre)i i #uvati ove p+tke zgora pisane i .g. (4) kvatri tem'pori postiti o vode i o krusi, k(a)ko e zgora pisano v strani d(a)n6 suda ne uboit' se.48 Tkonski zbornik: da ki godi bude stri i i #uvati ove petke i #etvere kvatri temporne postiti u krusi i o vodi, kako e vie pisano, v strani d(a)n Sudni ne uboi se biti osujen6.49

Tenju pisca Tkonskog zbornika za smanjivanjem ponavljanja nalazimo i unutar govora o petcima. U tom dijelu teksta on samo u jednom od opisa petaka (devetom) naglaava

42 43

Ibid. f. 166v, 16. Ibid. f. 169r, 5-9. 44 Sienski zbornik, f. 35a 45 Tkonski zbornik, f. 166v, 20. 46 Sienski zbornik, f. 36c 47 Tkonski zbornik, f. 168v, 21- 169r 48 Sienski zbornik, f. 36d 49 Tkonski zbornik, f. 169r, 11-15.

16

da zbog toga treba postiti.50 U tekstu koji je pisan u Dubrovniku, koji se stilom najvie razlikuje od ostalih tekstova, i iji je stil najskladniji, ne naglaava se posebno u ni u jednom opisu petka da treba postiti. U Sienskom i Grkovi evom zborniku u istom dijelu teksta tri puta se naglaava da treba postiti (2., 4. i 9. petak), a u tekstu koji se uva u Beogradskoj knjinici, napominje se isto etiri puta (2., 4., 5. i 9. petak). Name#e se zaklju ak da je pisac reduciranjem ponavljana tako%er uskladio stil sa sadrajem.

4.6.4. Sveobuhvatnost

Tekst tei biti sveobuhvatan, kako na planu knjievnih vrsta, vremena, tako i na planu jezika i izraza. Ne samo da namjerno koristi ikavske i ekavske posebnosti (npr. kajkavizam treti#; na vie mjesta povidati i povedati; vem i vi) dakle na sinkronijskoj razini, nego i na dijakronijskoj jer koristi i staroslavenske i nove rije i i oblike rije i (npr. povelenie i zapovidati; u zna enju re#i, govoriti, pisac koristi: re i, govoriti, povedati/povidati, skazati i glagolati; osim toga, koristi i razli ite oblike iste rije i, npr.: rek, re#e; ree, rekoe). Na taj na in, ili istim postupkom, izmjenom razli itih oblika iste rije i ili zna enja tako%er razbija i jednoli nost, onu blistavost i sklad.

4.6.4. Ritam

Pisac upotrebljava raznolikost kako bi razbio monotoniju stila. Ta raznolikost na neki na in razbija i ritam, muzikalnost, no ritam ipak postoji (nabrajanje petaka, ponavljanje u pripovjeda kim dijelovima, gra%enje fabule po odre%enom stupnju napetosti, odnosno gradacija napetosti od po etka prema vrhuncu i od vrhunca prema zavretku i sl.) ali autor nema namjeru uspavati, umiriti ritmom, ublaiti ponavljanjem nekih formulacija, jer bit sadraja je odricanje, strogost, dakle tako je i ritam podredio ideji i temi, te oslikava cjelinu u jednom njezinom dijelu, u ovom slu aju ritmu. Za razbijanje monotonije pisac tako%er upotrebljava razli ito raspore%ene jednostavne i sloene re enice. Varira due i kra#e re enice, upravni i neupravni govor, intertekstualnost (citati unutar opisa petaka).

50

Ibid. Deveti pet(a)k()Sego ci ne pojut A(lelu)+ ni Slava O(t)cu petak vrimenni. Sego ci krstjaninu postiti. f. 168r, 13-15.

17

Zanimljivo je kako pisac i ritmom slijedi formu. U dijalokom dijelu, temelj ritma je izmjena replika, odnosno suprotnost sugovornika. Temelj ritma govora, ili monologa je nabrajanje. A temelj ritma pripovjednog dijela teksta je ponavljanje istih ili sli nih rije i u priblino jednako dugim cjelinama ili re enicama. To je ujedno i na in ispreplitanja i povezivanja, ak i zaokruivanja teksta. Pogledajmo po etak teksta (koji zavrava prije re enice I po#esta se preti) : Est edan grad, imenem Dra#, v kom ivee mnoastvo idov i pru imehu krst+ne nimi vsaki dan v grade tom. I v sih stranah prepirahu se v zbori ih mnogu karbu. I sabrae se ereji, to sut idove, i ree: Ne moremo zlobi nih trpeti. I rekoe: Izberemo se sami, da izberemo ot vas ednoga mudroga, a drugoga ot nas, da se ona prita. I ako prepri va da se mi krstimo u vau veru, ako li se ne krstimo, da smo va velici krivini. I ugodne bie te ri#i krsti+nom. I to govorahu idove ufaju i se na svoga mudroga. Tada izabrae krstjane mua bogobojna i bogolubiva, od mudrih izabrana, imenem Eleutorija, a idovskomu bie ime Tarakoi.51 Sli nu pojavu moemo razabrati i na kraju teksta koji je tako%er pripovjeda ki: () petaka, napisah je kako podobaet stri i i #isti postom i molitvoju o krusi i o vodi ednukrat na dan () ako li v simi petki ili kvatri temporni () I ovo sliave sveti otci nau#eni Duhom Svetim zapovidae da ki godi bude stri i i #uvati ove petke i #etvere kvatri temporne postiti u krusi i o vodi, kako e vie pisano, v strani dan Sudni ne uboi se biti osujen6.52 Stil je na svim razinama uskla%en s temom. Takav odnos cjeline i dijelova moemo pratiti i na razini kompozicije. Osnovni krug obnavlja se u manjim krugovima, to #e biti predmet sljede#eg poglavlja. Prije kompozicijskih osobitosti, osvrnut #emo se kratko na stil #irili nog rukopisa pisanog u Dubrovniku. Naime, stil tog teksta uvelike se razlikuje od gore prikazanih osobitosti stila teksta iz Tkonskog zbornika. Pisac gomila iste rije i na uskom prostoru, ponavlja iste sintagme, karakteristi na je formularnost u pri anju, ujedna enost i harmoni nost, npr.: ivehu va ednomu gradu krsti+ne a u drugom6 gradu idove () ako pripri na6 pilusop6 vaega i bude bola naa viera, da se vi krstite u nau vieru, ako li priepri va pilusop6 naega i bude bola vaa viera, da se mi krstimo u vau vieru. I na1oe krsti+ne knina mua, imenem6 Levterie, a na1oe idove knina mua, imenem Tarasie, itd. Ovaj
51 52

Ibid. f. 165v, 17-166r,12. Ibid. f. 169r, 1-15.

18

tekst dao bi se staviti u okvire, na po etku odlomka spomenute, filozofije Tome Akvinskog. I opisi petaka su priblino jednakog opsega. Iz ovih primjera vidljivo je da je svrha ponavljanja u tekstu iz Dubrovnika melodi nost i skladnost, te da su ta ponavljanja izraena, uo ljiva, na prvi pogled prepoznatljiva, za razliku od teksta iz Tkonskog zbornika u kojem ponavljanja koja tvore ritam nisu o ita niti upadljiva. Osim toga, ritam u tekstu Tkonskog zbornika moemo podijeliti u tri skupine: ritam pripovjeda kog dijela, ritam dijalokog, i ritam govora. I njihovo izmjenjivanje doprinosi razbijanju monotonije i sklada, afirmaciji ivosti i dinami nosti.

19

5. Kompozicija Budu#i da znamo da sastavlja Tkonskog zbornika tekstove nije birao proizvoljno nego postoji tenja za sveobuhvatno#u i cjelovito#u,53 name#e se pitanje zato je upravo tekst o dvanaest petaka postavio na posljednje mjesto?

5.1. Krug U sreditu srednjovjekovnog sistema je Bog koji je Istina, Dobro, Ljepota, Mo#, Pravednost, Svjetlost, Savrenstvo, a osnovni problem srednjovjekovnog ovjeka je kako da Boga spozna. Jedini, za ivota, na in spoznaje Boga jest upoznavanje s Bojom rije i Biblijom. Ve# u takvom pogledu na srednjovjekovni svjetonazor moemo prepoznati svojevrsni krug ije je sredite Bog, a putovi do Boga su rije i. Tekst o dvanaest petaka konstruiran je u krug, odnosno krugove.54 Sr teksta, sredite krugova, je Bog. Vrhunac teksta je objava petaka. Kako je spomenuto prije, vezano uz ritam, fabula je gra%ena gradiranjem od pripovjeda kog po etka, preko rasprave ili dijaloga, do vrhunca napetosti, ubojstva (legenda) nakon ega slijedi objava petaka (didakti ki tekst), te drugo ubojstvo i samoubojstvo. Iza tog vrhunca, radnja se postupno smiruje prema kraju teksta, te zavrava, kao to po inje, pripovijedanjem, uputom i prijetnjom (elementi apokalipti ke knjievnosti). Takva struktura grafi ki bi se mogla prikazati ovako:

Po%emo li od strukture, po etak i zavretak tekst zatvaraju u krug. Ubojstva tako%er, i na strukturnoj i na sadrajnoj razini zatvaraju jedan manji krug. U tom slu aju, na planu strukture ili kompozicije, sredite je uvijek govor o petcima, razlog nastanka pri e, oko kojega autor zaokruuje svoj tekst, pri u koja zapravo prikazuje put u sredite. Tekst govori o tome da je taj govor istina, i upravo ta je istina postavljena u sredite kruga. S druge strane, Bog je
53 54

Vie o tome vidi: S. Sambunjak, predgovor Tkonskog zbornika. Neupitna je u srednjem vijeku vanost geometrijskih likova i simbola, tako%er i duboko promiljanje i stvaranje prema njima (ikone, arhitektura, prema tome i knjievnost).

20

vsevidac, Bog je Istina, centar svih krugova na sadrajnom i idejnom planu. Najblii krug Bogu je krug petaka, kojih je 12, dakle oni na sadrajnom planu tvore krug astronomskog razdoblja, godine. To #e re#i da su, u ovom slu aju, petci te rije i koje su svojevrsni putovi do Boga. Jo jedan krug tvore spomenuti anrovi koji simboliziraju krug prolaznosti vremena: prolost, sadanjost i budu#nost. Moda je upravo u tome odgovor na pitanje s po etka ovog poglavlja, razlog postavljanja ovog teksta na tako vano mjesto u zborniku, simboliziraju#i time kraj, odnosno po etak, odnosno sveobuhvatnost i beskraj. Moemo djelo shvatiti i kao tekst u tekstu, odnosno zaokrueno djelo u zaokruenom djelu. Jedan krug oko petaka zatvara po etak i kraj pri e, drugi krug legenda o raspravi, tre#i ubojstva. Ali i sam govor o petcima, vidjeli smo, tvori krug, a sredite itavog sistema je Bog, Istina. Zorno moemo to ovako prikazati:

Me%utim, u ovom prikazu, krug petaka se na neki na in mora razlikovati od ostalih krugova, jer je on, osim to je krug, rekli smo, i put do sredita, Boga, ali i zbog toga to nije strukturni krug nego strukturno sredite, a sadrajni je krug, kojemu je Bog sredite. Imaju#i to u vidu, sje#am se lika koji prikazuje gornje i donje vode, stanoviti je kozmoloki prikaz, ali je i prikaz traganja za istinom svijeta i ivota55. A upravo tekst koji prou avamo govori o traganju za istinom, govori o vra#anju istini koja je bila skrivena.

55

Prema: S. Sambunjak, Gramatozofja Konstantina Filozofa Solunskoga, str. 5., navodi primjer iz: Primeri iz stare srpske knjievnosti. Od Grigorija dijaka do Gavrila Stefanovi a Venclovi a, sastavio i priredio 5ore Trifunovi#, Slovo ljubve, Beograd, 1975.

21

To je prikaz svijeta. U sreditu kruga je prikaz Boga. Staze koje od kruga vode u sredite su putovi, odnosno ljudski ivoti po kojima se sveti pribliavaju sreditu, Bogu. Idu#i ravno, bivaju blizu i Bogu i jedan drugome. (Ta ideja obnavlja se, kako je ve# opisano, u jednostavnosti, odricanju, saetosti govora, zalaganju za istinu, itd.) Na sli an na in treba shvatiti i udaljavanje, kada napuste Boga i okrenu se vanjskim stvarima, udaljavaju se od Boga i jedni od drugih.56 Upravo to udaljavanje u naem tekstu prikazano je skrivanjem istine, ubojstvima, nepotivanjem petaka, dakle prikazano je grijehom.

Jedan krug, odnosno put koji vodi Bogu poznat je, to je govor o petcima, odnosno potivanje petaka. Nedostaje jo jedan krug koji bi simbolizirao put prema Bogu, prema Istini. Taj put u tekstu doista postoji, kao i put petaka, nije na strukturnoj razini, nego na sadrajnoj, zna enjskoj. Putovanje spisa zatvara krug koji traimo. To je putovanje kruno: kr#ani (apostoli) idovi kr#ani (Eleutorij, sveti oci). To je put istine, Stari i Novi zavjet, Biblija. Raspravama i ubojstvima, unitavanjem, spaljivanjem knjiga, skrivanjem istine ne dolazi se do Boga, nego upoznavanjem Boga spoznaje se Bog i pribliava se Bogu. Vjerovanje, vrenje danih zapovjedi i poznavanje Boje rije i, to su putovi koji vode k Bogu. Ako tekst tako i itavamo, kao vra#anje u red ne ega to je prekinuto, kao vra#anje u krug, ili na pravi put, u krugu vremena (prolost sadanjost i budu#nost, prikazan na planu anra), jasno je zato autor Tkonskog zbornika upravo ovaj tekst izabire za zaokruivanje zbornika. U jednom trenutku spis je otiao van reda, u krive ruke, i to kao posljedica ubojstva. Te su ga ruke pokuale unititi, unititi istinu, i tu po inje period lutanja, traenja. Taj otklon od istine, nasilno ubojstvo i otimanje, skrivanje istine, moe se usporediti i s drutvenim stanjem, zalutalo#u od dogme, zakona i sli no, a pronalaenje i vra#anje spisa ne
56

S. Sambunjak, Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskoga, str. 5., navodi Slova Ave Doroteja s kraja 14. st., iz: D. Trifunovi#, Primeri.

22

zna i samo vra#anje istine o petcima, nego usmjeravanje ovjeka prema Bogu, traganje za istinom (koja je unato svemu trajna, vje na, njezin krug je neslomljiv i uvijek postojan), zna i spoznavanje Boga, postavljanje svijeta u red. Na taj se na in zatvara krug godine, krug lutanja, krug ivota, krug ovozemaljskog, ali taj isti krug otvara krug vje nosti, beskona nosti. Spomenimo ovdje samo usput, da tekst zavrava poluglasom , znakom koji je (pukom slu ajno#u?) vrlo sli an oznaci za beskona nost 6. O vanosti zavrnog poluglasa bit #e vie rije i kasnije. Ovaj tekst govori o postavljanju svega u red, u sklad, i otkriva na in na koji se sklad postie: skromno#u, jednostavno#u, iskreno#u, znano#u, vjerovanjem, potivanjem zakona. I otkriva put koji vodi u vje nost, u besmrtnost.

Ako se pri kraju ovog odlomka vratimo na prije spomenutu definiciju lijepoga koju daje Toma Akvinski, i prividni izostanak ljepote u tekstu (cjelovitost, sklad i jasno#a) sada vidimo tekst u druga ijem svjetlu. I cjelovitost, i sklad i jasno#a prisutni su u geometrijskom elementu kruga. Izrazom, dakle, autor slijedi sadraj, a kompozicijom ideju teksta.

5.2. Kri Ako zagrebemo jo dublje ispod povrine, znaju#i da se od 4. do 6. stolje#a knjiga prikazivala otvorena i u njoj se ita i pie, ali u 6. stolje#u tom se ikonografskome modulu priklju io jedan drugi, koji istu knjigu predstavlja zatvorenu u skupe korice minuciozne izradbe i uvijek usko i snano stisnutu o grudi osobe koja je predstavljena, predstavljena je dranu kao predmet posebnoga tovanja i oboavanja.57 () Knjiga se postupno transformirala iz sredstva pisanja i itanja, iskoristivoga i zato otvorenoga, u predmet

oboavanja i krinju tajni, neiskoristivu izravno i zato zatvorenu () figura zatvorenih relikvijara okovanih gemama, kruto izloenih vjerni kom oboavanju, a ne shva#anju.58 Primjenjuju#i to na na tekst koji aludira na otvaranje knjiga, i itavamo poruku da otvaranje, itanje, prou avanje knjiga, proirivanje znanja i spoznaja zna i pribliavati se ovjeku, upoznavati ga, jednako tako i Bogu. To se ne odnosi samo na idove koji su knjigu

57

To se odnosi na Evan%elje, me%utim, moglo bi se zatvaranje knjiga odnositi i na zabranjivane apokrifne tekstove. 58 Petrucci, Libri e lettori, citiran prema: S. Sambunjak, Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskoga, str. 42.-43.

23

zatvorili, nego na one koji su zatvoreni za nove ideje, spoznaje, moda i umjetnost. Zatajivanjem, sprje avanjem znanja, ini se jo ve#e zlo, udaljava se jo vie od Boga. Autor Tkonskog zbornika ukazuje na to da treba shva#ati, i zbog toga to razumijemo, oboavati. Shva#anje treba biti uzrok oboavanja, a ne oboavati bez razumijevanja. Ako tako shvatimo i postavimo ono gore spomenuto putovanje istine, krug: kr#anin idov - kr#anin, dobit #emo jednu horizontalnu i jednu vertikalnu liniju, dobit #emo kri. Obje su linije staze koje vode do Boga, ali jedna sama, samo vertikalna koju tvori govor o petcima, nije dovoljna. Potrebno je razumijevati to to vjerujemo i znati zato inimo to to inimo, a to #emo znati ako otvorimo i prou avamo knjigu, a ne ako slijepo vjerujemo. Zbog toga su dana i objanjenja, razlozi zato potivati petke i to slikama iz Biblije; zbog toga nije dovoljan samo govor o petcima, ve# je bitna i pri a oko petaka, da se naglasi vanost znanja, otvaranja knjiga, nasuprot njihovom unitavanju. Ovakvim promatranjem dobili smo kri unutar kruga po kojem se dolazi do sredita, Boga. Vertikalnu liniju ini govor o petcima, (treba vjerovati) a horizontalnu ini okolni tekst, krug koji otkriva istinu ponovnim otvaranjem knjige (treba prou avati, znati). Tako dolazimo do zaklju ka da je pisac za oblikovanje svoje misli, ideje, za stvaranje teksta, zna enja i simbolike, upotrijebio geometrijske simbole kruga i kria, srednjem vijeku bila zna ajna. ija je vanost u

24

6. #uvaj i itaj Prije osvrta na simboliku kruga i kria, potrebno je naglasiti sljede#i citat iz Legende o dvanaest petaka: napisah je kako podobaet stri i i #isti,59 dakle uvati i, ne samo uvaavati te potovati, ve# i itati ono to je zapisano. Da je pisac paljivo birao rije i, da se sluio sli no#u i bliskozvu no#u rije i, ve# smo se uvjerili na gore opisanim primjerima. U ovom slu aju o ito je da se rije stri i, to zna i uvati, odnosi na prvi, vertikalni put do Boga (u tekstu su to petci, odnosno vjerovati, odravati i ispunjavati obaveze) a da se rije #isti, to zna i itati, brojiti, uvaavati, potovati, odnosi na drugi, horizontalni put do Boga ( itati, prou avati, znati). U #irilskim tekstovima ne spominju se rije i stri i i #isti, niti se isti e da su petci zapisani. Na istom mjestu u tekstu koji se uva u Beogradu pie: az6, bratje, sliav6 ot6 idovina sego, jee jest6 na pol6zu v6s+m6 kr6stijanom6 duam6 #lov+#6skim6. Sih6 e pet6k6 .v.. (12) podobajet6 kr6stijanu s6bljusti je postom6 i molitvoju jedinoju d6nem6 hl+ba i vode v6kuaju)(); dakle potrebno ih je samo s6bljusti, to zna i uvati. Spomenuti citat iz Tkonskog zbornika odnosi se na govor o petcima, ali moe se proiriti na itav Tkonski zbornik jer se nalazi na njegovom zavretku, a moe se proiriti i na knjievnost i znanost uop#e jer znamo da je Tkonski zbornik nastao kao svojevrsna sinteza srednjovjekovne knjievnosti, s obzirom na njegovu tenju za sveobuhvatno#u i cjelovito#u kako tematike, tako i oblika ili anrova kojih je vie isprepleteno u tekstu Legende o dvanaest petaka.

59

Tkonski zbornik, f.169r

25

7. Simbolika kruga, kria i slova

Vanost i simbolika kruga i kria manje-vie je poznata je ukoliko ih promatramo odvojeno, me%utim prili no je nepoznata simbolika njihovog udruivanja. Krug simbolizira nebo, savrenstvo, odsutnost razlikovanja ili podjele, beskona nost, vje nost, cjelovitog Boga, a tri spojena kruga simboliziraju Trojstvo, Oca, Sina i Duha Svetoga. Mnogi su autori primjenjivali usporedbu sredita i kruga na Boga i stvaranje. Kri je simbol Krista, njegove muke i otkupljenja. Povezuje se s njegovom ljudskom povije#u. U kriu se sastaju nebo i zemlja, u njemu se prepli#u vrijeme i prostor, simbol je prijelaza, posrednika, komunikacije neba i zemlje. Kri je put povezivanja () Uz sredite, krug i etvorinu, kri je tre#i od etiriju temeljnih simbola. On uspostavlja vezu izme%u preostalih triju i presijecanjem dvaju pravaca u sreditu, kri otvara sredite prema van; u krug se opisuje dijele#i ga na etiri segmenta.60 Spomenimo uostalom da rije Isus u hebrejskom pismu zna i ovjek. Kad je Rije postala ovjekom i preuzela ovje anstvo, uzela je ljudske proporcije. Utjelovljen, sjedinjuje svoje boanstvo sa ovje anstvom, povezuje nebo i zemlju, a u krug ubacuje lik etverokuta koji odgovara ovjekovu obliku. Rije upisuje etverokut u krug boanstva. (etverokut iskazuje mo#, to potvr%uje i Danijelovo vi%enje 4 zvijeri i 4 kralja (Danijel, 7, 1-28). Krist otkupljenjem razbija etverokut, jer on je svrgnuti kralj. Od Tako Krist polae svoju ljudsku prirodu u krilo boanske.61 Upisuju#i kri u krug dobivamo Kristovu aureolu, svjetlosni znak oko glave koji je, u slikarstvu, pokazatelj svetosti ili boanstva. Upravo je znak specifi an za Krista. etverokuta ostaje samo kri.

Usporedimo li konstrukciju naeg teksta

s Kristovom aureolom, sli nost je o ita,

no bila bi jo jasnija kad bismo u aureolu upisali jo jednu krunicu koja bi ozna avala Isusovo lice koje na slikama prekriva sredite kruga i to ku presijecanja linija kria Tekst Legende o 12 petaka mogli bismo tako shvatiti kao projekciju aureole, ili oznake Isusa. Na slikama, unutar aureole, nalaze se i slova, kratica imena. Kada bismo krug koji ozna ava Kristovo lice preoblikovali u kvadrat, jer Isus, kako je citirano gore, upisuje
60 61

J. Chevalier A. Gheerbrant, Rje#nik simbola, str. 308. Ibid. str. 320.

26

etverokut u krug boanstva, dobili bismo lik

iz kojega se name#u dva glagoljska

slova: i, dobiveno od kruga i donjeg trokuta, te s, dobiveno od kruga i gornjeg trokuta. To su slova koja ine kraticu Isusovog imena, a ujedno su i po etna slova rije i istina. I i s su slova za koja S. Sambunjak62 kae da su najstarija glagoljska slova, sloena od geometrijskih likova koji zbrojeni daju heksagram, simboli ki prikaz cjeline svijeta i aureolu Boga oca, te da su prve rije i napisane glagoljicom bile rije i s po etka Ivanovog evan%elja u kojima je velika u estalost slova i i s: Iskoni be Slovo i Slovo b& u Boga i Bog6 be Slovo.63 Vano je to za pri u o dvanaest petaka jer kroz nju pisac progovara o vanosti i ulozi upravo rije i. Vano je to i za Tkonski zbornik jer je u njega uvrten i citirani po etak Ivanovog Evan%elja u okviru tekstova blagoslova i zaklinjanja.

7.1. Est istina Isuhr6st

S obzirom na simboliku glagoljskih slova, i s obzirom na stil pisanja u kojem nije svejedno kojom rije ju zavrava re enica, vjerujem da nije nevano ni to to tekst kojim zavrava Tkonski zbornik, zavrava poluglasom. Spomenuli smo ve# slu ajnu sli nost znakova za poluglasove s oznakom za beskona nost, a S. Sambunjak, prou avaju#i postanak i zna enje glagoljice, govore#i o simbolici slova, dovodi znak za poluglas u vezu sa stiliziranim prikazom ribe. Znakovi i krajnje su reducirani likovni prikaz ribe.64 Riba je simbol Krista, besmrtnosti i kr#anstva. U ranom kr#anstvu bila je tajni znak kr#ana, jer je gr ka rije riba sastavljena od po etnih slova formule koja u prijevodu s gr kog jezika glasi Isus Krist Boji Sin Spasitelj. Tako se poluglasovi izjedna avaju s Isusovim imenom. Znaju#i to, zasigurno nije nevano to to Legenda o 12 petaka zavrava poluglasom, ribom, Isusovim imenom, a onda nije nevano ni to to glagoljaka pri a o petcima zapo inje znakom e, ujedno i rije ju est.65 Est je naziv za glagoljsko slovo e. Spajanjem prvog i posljednjeg slova Legende o 12 petaka, dobili bismo sintagmu Jest Isus. Ve# je spomenuto u ovom radu kako se rije i est/esi i istina ponavljaju tri puta u dijelu teksta koji naglaava istinu kr#anske vjere i da je istina, uz post i odricanje, najvaniji motiv

62

S. Sambunjak, Tkonski zbornik, str. 13. Tkonski zbornik, f.105r, 11. 64 S. Sambunjak, Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunakoga, str. 210. 65 Tekst iz Sienskog zbornika, iza naslova i upute ,ti pravo, po inje rije ju est, ali ne zavrava poluglasom. 3irilski tekstovi ne po inju rije ju est, nego rije ju iviehu, odnosno v6.
63

27

ovog teksta.66 Vidjet #emo u sljede#em poglavlju kako pisac izraava suprotnost izuzimanjem slova i i s iz rije i istina, a time eli re#i da je kriva, i nije istinita vjera koja ne priznaje Isusa. Vidjet #emo, tako%er, da su dvije od klju nih rije i Evan%elja po Ivanu upravo rije i jest, odnosno Ja jesam, i istina. Ovakvim saimanjem teksta dobili smo re enicu: Est istina Isus, to drugim rije ima u tekstu pie: Istina est vera vaa.67 Tri znaka (e po etak teksta, i, odnosno s po etna slova Isusovog imena i istine i zavrni znak teksta), tri rije i ( est, istina, Isuhr6st), tri puta se u tekstu pojavljuje rije istina, i u tom dijelu teksta, u kojem pie da su se mudri sastali tre#i put, tri puta glagol biti u oblicima esi/est, i tri puta se u itavom tekstu pojavljuje Kristovo ime. Smatram da bi to bilo previe slu ajnosti da se takva promiljenost nazove slu ajno#u. Zato nije slu ajno izabran ni broj tri, jer se tim brojem eli jo jednom naglasiti Kristova boanska narav. U tekstu iz Sienskog zbornika nema mogu#nosti za takvu analizu jer, osim to tekst ne zavrava poluglasom, glagol biti se u dijelu teksta koji naglaava istinu javlja dva puta, a Kristovo ime u itavom tekstu pojavljuje se vie od tri puta.

66 67

Vidi: Ot istini, str. 12. Tkonski zbornik, f. 166r, 19.

28

8. Istina - tena U prethodnom je poglavlju pokazano kako pisac izjedna uje, ili poistovje#uje, rije istina s osobom, odnosno imenom Isusa Krista. Taj pi ev postupak ne temelji se samo na fonolokim, grafijskim i glasovnim, osobinama, nego se provla i kroz sve jezi ne razine, to #emo prikazati na jednoj, u ovom radu ve# citiranoj, klju noj re enici teksta: istina est vaa vera, a naa tena est.68 Rije tena nisam pronala ni u jednom rje niku staroslavenskog jezika. U Sienskom zborniku na istom mjestu, umjesto rije i tena, pie tina. Anica Nazor pita se je li zna enje rije i tina sumnjiva?69 U rje niku (itanke staroslavenskog jezika, kao i u Malom staroslavensko-hrvatskom rje#niku, nalazi se imenica tina u zna enju blato, kal, glib. Me%utim, u tekstu iz Tkonskog zbornika ne pie tina, nego tena.70 Imaju#i na umu pretpostavke iz prethodnog poglavlja, izjedna enost Istine i Isusa, u opreci istina tena otkriva nam se nova mogu#nost tuma enja rije i tena, odnosno otkriva se razlog zbog kojega pisac kae da je idovska vjera tena. Razlog je taj to u njoj nema slova i i s, kratice Isusovog imena, dakle nema Isusa, samim time nema istine jer Isus = Istina. Na je pisac to izrazio tako originalno i jednostavno da je postigao efekt za udnosti upravo jednostavno#u izuzimanja slova i i s, koja ozna avaju Isusa Krista, iz iste rije i istina, dobivi tako novu rije koja je rije i istina suprotna. Da ovo nije jedini primjer svrhovite igre slovima, rije ima i zna enjem, uvjerili smo se na primjeru promjene vokala u imenu lika Amaleka, s ciljem karakterizacije likova.71 Dakle, da bi do arao manjkavost vjere idova, pisac s po etka rije i istina izuzima slova koja ozna avaju osobu Isusa Krista, te unutar rije i vokal i zamjenjuje vokalom e, dobivi tako rije tena, koja ozna uje vjeru koja u sebi nema Isusa, i suprotna je od istine. Takvim postupkom, ne samo da je pisac postigao suprotnost na izraajnom i zna enjskom planu, nego ukazuje i na dublju, simboli ku razinu djela. Na ovom primjeru vidimo presjek svih jezi nih razina: fonoloke, morfoloko-leksi ke, sintakti ke i semanti ke.

Tkonski zbornik, f. 166r, 19. A. Nazor, o.c., str. 292. 70 Moe biti, ali nije nuno zamjena vokala i sa e uzrokovana podrijetlom, odnosno nije nuno rezultat refleksa jata. 71 Vidi str. 9.
69

68

29

9. Legenda o dvanaest petaka i Biblija U sljede#em #u poglavlju ukazati na poveznice izme%u Biblije i pri e o dvanaest petaka. Dok se opisi ve#ine petaka oslanjaju na Stari zavjet (samo je opis biblijske slike 7. petka iz Novog zavjeta i odnosi se na Kristovi smrt)72 okolna pri a Legende sadri neke elemente Novog zavjeta, to nije, u prethodnim poglavljima spominjanog, Evan%elja po Ivanu.

Iz biblijske Knjige postanka, u Legendi o 12 petaka nalazimo epizodu Adamovog izgnanstva iz raja, ubojstvo Kaina i unitenje gradova Sodome i Gomore. Iz Knjige izlaska spomenuto je 10 zala, pretvaranje egipatskih rijeka u krv, te prelazak preko Crvenoga mora. Opisuje se, nadalje, pustoenje i plja kanje Izraelskog naroda od strane susjednih poganskih naroda i Gedeon koji je neprijatelje zaustavio i potjerao, doga%aji koji su opisani u 7.poglavlju Knjige o sucima. Spominju se u Legendi i biblijski proroci Izaija, Zaharija i Jeremija. U vrijeme proroka Jeremije, koji je ivio u doba uzdizanja novobabilonskog carstva, Nabukodonozorovog prodora, opsjedanja i osvajanja Jeruzalema 597. godine, te kona nog razorenja grada i drugog velikog izgnanstva idova u Babilon 587. godine. O istom doga%aju pie, u okviru starozavjetnih knjiga, i u Legendi spomenuti, prorok Zaharija, u 7. i 8. poglavlju, zanimljivo, govore#i o postu odre%enih dana 5. i 7. mjeseca, u povodu spomena na pad Jeruzalema. O tom doga%aju govori Druga knjiga Kraljeva u 25. poglavlju. S tim doga%ajima u vezi spominje se u Legendi i kralj David, odnosno njegova pjesma, te se aludira na 137. psalam u kojem je opisan neprijateljev zahtjev da se prognanici vesele i pjevaju sionske pjesme, no oni u zarobljenitvu odbijaju pjevati. Primje#ujemo da je pisac birao dramati ne slike, razlog zato je u odre%ene petke potrebno postiti, potkrijepio je tekim i mra nim doga%ajima.

Okolna pri a, koja zaokruuje izvjetaj o petcima, oslanja se na novozavjetno Evan%elje po Ivanu u kojem Rije# (Slovo) ozna ava Krista. Krist je rije ju utjelovljen, to bi se drugim rije ima moglo izraziti da je putem rije i doao do ovjeka.73 Ponovno ovdje napominjem da je i na pisac izabrao put rije i za dolazak do Boga. Ali to nije sve to Legendu povezuje s Proslovom Ivanovog evan%elja. Dio Legende u kojem Tarakoj priznaje
72

U drugim tekstovima o 12 petaka dana je iz Novog zavjeta i slika ubojstva Ivana Krstitelja, dok je u tekstu iz Tkonskog zbornika taj opis izostavljen, moda iz razloga to pisac eli izbje#i cjelovitost i sklad, parni broj koji se pojavljuje u opisu tog petka u drugim tekstovima, a ujedno i ponavljanje budu#i da taj, 12. petak, kako nam je poznato iz tekstova sa uvanim u drugim zbornicima, kalendarski pada na dan pred ubojstvom Ivana Krstitelja. 73 I Rije# tijelom postade i nastani se me%u nama. Iv 1, 14.

30

istinitost kr#anske vjere (I kada bo na()emu zakonnodavcu G(ospod)6 +avi se na gori Sinajscej, a vam pokaza s istina. V istinu ot Devi Marie rodi se G(ospo)d(i)n Is(u)h(r6st).74) zapravo je parafraza re enice iz Ivanovog evan%elja: Uistinu, Zakon bijae dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.75 Nadalje, osim to se u Proslovu, kao i u Legendi o 12 petaka, rije istina pojavljuje tri puta u obliku imenice (u Proslovu se jo jednom pojavljuje, ali u pridjevskom obliku, svjetlo istinsko), spominje se u Proslovu i krilo O#evo.76 Tako%er, dio Proslova: i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze77, mogli bismo povezati s opisanim autorovim shva#anjem istine i lai, odnosno mo#nosti i straha, s istinom koja svijetli kroz tamu lai. Jo je jedna paralela izme%u Proslova i Legende, to su idovi koji, pie Ivan, ga ne primie.78 I sljede#i detalj povezuje pri u o dvanaest petaka s Ivanovim evan%eljem. Zaklju ili smo da Legenda prikazuje put do sredita, odnosno Boga, vje nog ivota, te da u prenesenom zna enju pisac govori o istini. U Ivanovom evan%elju Isus govori svojim u enicima: A kamo ja odlazim, znate put. () Ja sam Put, Istina i ivot.79 Tako%er, u Ivanovom je evan%elju naglaena vanost vjerovanja kao na ina zadobivanja vje nog ivota te oslobo%enja od osude,80 ali na vie mjesta isti e se i vanost razumijevanja, znanja ili upoznavanja Boga81, te se naglaava spoznaja koja prethodi vjerovanju.82 Druga ijim stilom pisac Legende o dvanaest petaka tako%er isprepli#e vjerovanje i znanje, uvanje i itanje, te njihovim presijecanjem pokazuje putove koji vode do sredita kruga, vje nog ivota i do oslobo%enja od osude.

74 75

Tkonski zbornik, f. 166r, 20-166v Iv 1, 17. 76 Iv 1, 18; usporedi sa simbolikom kruga i kria (str. 26); krug simbolizira Oca, kri Sina, a kri u krugu Krist polae svoju ljudsku prirodu u krilo boanske. 77 Iv 1, 5. 78 K svojima do%e i njegovi ga ne primie. Iv 1, 11. 79 Iv 14, 4-5. 80 () da svaki koji vjeruje, u njemu ima ivot vje#ni. () da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne; nego da ima ivot vje#ni. () tko vjeruje u njega ne osu%uje se (Iv 3, 15-18); Tko vjeruje u Sina ima vje#ni ivot (Iv 3, 36); Zaista, zaista kaem vam: tko slua moju rije#, i vjeruje onomu koji me posla, ima ivot vje#ni i ne dolazi na sud, nego je preao iz smrti u ivot. (Iv 5, 24); tko vjeruje, ima ivot vje#ni. (Iv 6, 47), itd. 81 Tko god #uje od Oca i pou#i se, dolazi k meni (Iv 6, 45); Ako ostanete u mojoj rije#i, uistinu, moji ste u#enici; upoznat ete istinu i istina e vas osloboditi. (Iv 8, 31-32); Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumjee to im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno re#e () (Iv 10 6-7); Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga. ( Iv 14, 7); Duha Istine, kojega svijet ne moe primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete () (Iv 14, 17); Sada znamo da sve zna i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo () (Iv 16, 30). 82 A ovo je ivot vje#ni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i koga si poslao Isusa Krista. () Sad upoznae da je od tebe sve to si mi dao jer rije#i koje si mi dao njima predadoh i oni ih primie i uistinu spoznae da sam od tebe iziao te povjerovae da si me ti poslao. (Iv 17,3- 8).

31

Bonaventura Duda upozorava na klju ne rije i Evan%elja po Ivanu, izme%u ostalih,83 to su rije i: istina, istinit (javlja se 46 puta), upoznati (56 puta), Ja jesam (54 puta), idovi, kao simbol neprijateljskog stava prema Kristu (66 puta). Primje#ujemo da su i klju ne rije i Ivanovog evan%elja (osobito rije i Ja jesam i istina) na neki na in poveznice izme%u tog djela i Legende o dvanaest petaka.

Brojevi tri i dvanaest, vani brojevi za Legendu, vani su i biblijski brojevi. Broj tri je broj neba, broj Boga, broj koji govori o Trojstvu boanskih osoba. (etiri je broj zemaljskog, stvorenoga (4 strane svijeta, 4 elementa, 4 godinja doba, itd.). Njihov umnoak, broj dvanaest, ozna ava savreni sklad izme%u zemaljskog i nebeskog, to je broj plemena Izraela, izabranog naroda, zato i Crkve. 12 je apostola, 12 je broj dovrenog svijeta, novog Jeruzalema koji ima dvanaest vrata, po tri na svakoj od etiriju strana svijeta, i dr.

Na temelju ovih primjera, moemo zaklju iti da je pisac Legende koristio Bibliju kao uzor za svoje izraavanje, za iznoenje svojih misli, ideja i sadraja, to nije rijedak slu aj u srednjovjekovnoj knjievnosti, me%utim vano je za na tekst to kako pisac udruuje u svom djelu Stari i Novi zavjet, jo jednom naglaavaju#i cjelovitost i sveobuhvatnost, te jo jednom isti u#i istinitost i ispravnost kr#anske vjere, prednost kr#anske Biblije nad idovskom Torom.

Bonaventura Duda, Uvodi u pojedine knjige Novog zavjeta, u: Novi zavjet, 2004., str. 772; Ostale klju ne rije i su: ljubiti, ljubav (44 puta), ivot (34 puta), svjedo iti, svjedo anstvo (57 puta), svijet (78 puta) i Otac (118 puta).

83

32

10. Petak nekad i danas, magijsko-astroloka tradicija

Dokaz da je tekst iznimno ukorijenjen u narodnu svijest su, osim tekstova iz suvremenih rukopisnih zbornika iz Polesja, koje je objavila S. Tolstaja, i pri e starih ljudi o petcima i njihovoj vanosti, o emu svjedo e ostaci tog vjerovanja koji su i danas prisutni u ivotima starih ljudi koji se ivo sje#aju svih obi aja vezanih za petke. Navodim ovdje samo primjere koji su povezani upravo s ovom pri om o dvanaest petaka, prema pri anju svoje prabake An%ele koja, izme%u ostaloga kae: (e se v petek nej postilo, deca buju betena, krave buju zbeteale, dole buju poplave; i: V petek se niti slu ajno nikaj ne sme svetkuvati84, a poznata je i izreka: to se v petek smeje, v nedelju se pla e.85 I nije to samo sje#anje na obi aje, to je duboko ukorijenjeno vjerovanje i dio ivota, uvjerenje da se esto to dogodilo, na primjer, da su djeca upravo zbog nepotivanja petaka bila bolesna. Upravo taj detalj o bolesti djece povezuje dananje vjerovanje sa srednjovjekovnim tekstom u kojem je tako%er naglaen. Povezivanje petaka s plodno#u, odnosno ra%anjem djece, nije slu ajno. Maja Kolman- Rukavina i Dr. Oleg Mandi#86 govore o estom vra anju junih Slavena s mladim mjesecom, za plodnost. Po mjesecu se i prva nedjelja iza mijene naziva Mlada nedjelja, pa Mladi ponedjeljak itd. sve do petka, ali petak nije Mladi petak, nego Petka, ensko. Taj su prvi petak po mladom mjesecu svetkovali za dobar urod polja. U njihovom izlaganju spominje se i injenica da je narodna knjievnost puna dviju svetica, Nedjelje i Petke kojima se mole i ija je kletva najtea. Petka je majka Nedjelje, pa se zato nikad ne kae Mlada petka, a one su obje mjese eve druge.

Zapadnja ki nazivi dana u tjednu imena su zvijezda bogova. Friday, petak - boica Freya (germanski pandan gr ke boice Afrodite, ili rimske Venere). Venera je boica ljubavi, ljepote i braka. Kao boica maj instva, Venera je poznata i kao Venus Genetrix Majka Venera.

Eduard Hercigonja apokrifnu legendu o dvanaest petaka povezuje sa spisima u kojima ispod tanke povrinske patine kr#anskog mita ive slojevi narodnog sujevjerja,
84

Ako se u petak ne bi postilo, djeca #e se razboljeti, stoka #e se razboljeti, do#i #e poplave; u petak se ne smije ni slu ajno nita slaviti. 85 Tko se u petak smije, u nedjelju pla e. 86 Maja Kolman- Rukavina i Dr. Oleg Mandi#, Svijet i ivot u legendama.

33

drevne pretkr#anske magijsko-astroloke tradicije i demonolokog legendarija. Pored Lunnika, u starim #irilskim knjievnostima poznati su npr. brojni spisi te popularne i zabranjene literature vradbina i astrolokog predskazivanja: Gromovnici, Kolednici, Zvjezdoznanci, Planetnici, Mjesecoslovi i Trepetnici.87 arko Dadi#88 govori kako je astrologija, posebno u razvijenom srednjem vijeku, imala izuzetnu vanost. Postojalo je uvjerenje da je astroloki utjecaj neba na zemlju presudan za sve promjene u zemaljskom podru ju, uzrok promjena u neivoj tvari, ali i u organizmima, i u ljudskom tijelu. Po tom shva#anju i bolest nastaje zbog djelovanja me%usobnih odnosa nebeskih tijela. Zato #e i lije enje ovisiti o poloaju i gibanju nebeskih tijela. Iz takvog shva#anja razvila se tzv. astroloka medicina. U hrvatskom prijevodu Lucidara tvrdi se da postoji korespodencija izme%u zvijezda i prirode djeteta koje se pod njom rodilo. Neke su zvijezde hladne prirode, neke tople, suhe ili mokre, to su sve shva#anja u tadanjoj astrolokoj tradiciji.89

Daljnje istraivanje i podrobnija analiza vjerojatno bi ukazala na vie poveznica izme%u teksta, iji je stil predmet ovog rada, magijsko astroloke tradicije i vjerovanja, obi aja, ivota srednjovjekovnog, ali i ovovjekovnog ovjeka. Namjera ovog kratkog pregleda magijsko astroloke tradicije te njezine uloge i zna enja u ivotu srednjovjekovnog ovjeka je, s jedne strane, osvjetljivanje konteksta u kojem je nastajao tekst, a s druge strane, prilog zaklju ku da nije pretjerano i nije neutemeljeno traiti i otkrivati u tekstu koji je nastao u takvom okruenju, u tekstu koji se bavi tom tematikom, traiti i otkrivati dublje, na prvi pogled neprimjetne konstrukcije, simbole i likove. Naprotiv, opravdano je i utemeljeno u tekstu koji govori o sustavu preuzetom iz astrologije, reinterpretiranom pomo#u kr#anskog poimanja svijeta, u tekstu koji ispod kr#anskog sloja ima poganske astroloke elemente, traiti i otkrivati strukturu misli, ideje, sadraja i forme, ili kompozicije, u krugu koji je preuzet iz astrologije, koji je piscu mogao posluiti kao predloak, i kriu koji je simbol kr#anstva, te u njihovom ujedinjavanju vidjeti lik koji simbolizira traganje za Istinom, to je i sadraj naeg prou avanog teksta.

Eduard Hercigonja, Srednjovjekovna knjievnost, u: Povijest hrvatske knjievnosti, str. 132. arko Dadi#, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja. 89 Ibid.: Sa uvano je vie glagoljakih tekstova koji imaju zna enje i za astronomiju : Brevijari, Korizmenjak, Zadarski astronomski kalendar koji pokazuje da su se krajem 13. stolje#a na tlu Hrvatske u eni ljudi bavili astrologijom. Osim toga, starohrvatske crkve gra%ene su po odre%enim astronomskim na elima koja su esto bila vrlo komplicirana. A te crkve imaju i mnoga geometrijska obiljeja.
88

87

34

11. Zaklju ak

Pri a o dvanaest petaka doti e se nekoliko velikih povijesnih i drutvenih problema: zatvaranje knjiga, vrijednost znanja i mudrosti, me%ureligijski nesporazumi, la suprotstavljena istini, borba za prevlast, mo#, glad za pobjedom, neprihva#anje poraza, traganje za vje no#u itd. Njegova namjena nije samo pou iti ovjeka kako treba potovati petke. U tom slu aju tekst bi po eo opisivanjem ili objanjavanjem zato je potrebno petke potovati,90 za to nije potreban uvod, rasprave, ubojstva, spaljivanja, iako je autor uvelike teio uvjerljivosti, vjerodostojnosti (navo%enjem detalja, npr. ime grada; nekim postupcima, ili elementima znanstvenog prikazivanja: daje dokaze, razloge, to no vrijeme doga%aja, izlae sustavno po to kama) teio je ukazati i na iru onodobnu problematiku. (ak ni nakon ovakvog pregleda, nije lako prihvatiti injenicu da zaista u tom gotovo nepoznatom srednjovjekovnom tekstu nepoznatog autora, postoji tolika koncentriranost misli, zna enja i poruka. Pisac ne eli napisati lijep tekst jer to ne bi bilo u skladu sa sadrajem i porukom teksta, ali eli da tekst bude umjetni ki, a to postie na razli ite na ine, od originalne karakterizacije likova, izbora i reda rije i, preko ritma do strukture, genijalne kompozicije, i simbolike, iznose#i jednu veliku bezvremensku ideju i obnavljaju#i je u pojedinostima. Izrazom slijedi sadraj, a kompozicijom ideju. Nemojmo zaboraviti da je tekst prijepis nekog starijeg predloka, jer to uvelike mijenja pi evu poziciju. On je u po etku ograni en, no to ne umanjuje njegovu stvarala ku angairanost. Da je tako, pokazali su primjeri u kojima se tekstovi razlikuju. Ako su umjetnici slikali freske astrolokih krugova s Kristom u sreditu,91 onda je mogao i na umjetnik, pisac, svoj tekst konstruirati u odre%eni lik koji #e upotpunjavati sadraj i ideju teksta, pri emu je manje vano je li njegov izvor u poganskoj ili u kr#anskoj tradiciji, ili u njihovoj proetosti. Bilo bi zanimljivo potraiti i prou iti poveznice izme%u hrvatske srednjovjekovne knjievnosti i slikarstva. Rosana Ratkov i# opisuje freske istarskih crkava govore#i o cikli nom vremenu i kalendaru. U crkvi sv. Vincenta u Svetvin entu dvanaest kalendarskih prizora nalazi se u bo nim apsidama, po est prizora u svakoj apsidi,
90

Takvi su tekstovi Klimentijeve redakcije. S. Tolstaja, o.c., str 239., pie da oni ne sadre pri u o prenju kr#anina Eleuterija i idova Tarakoja o vjeri to je dalo priliku Eleutoriju da sazna za 12 petaka. Taj dio nalazimo samo u Eleutorijevoj verziji. 91 Takve freske nalaze se npr. u sredinjoj kupoli crkve arhan%ela Mihaela, Lesnova, Makedonija; u Rilskom manastiru u Bugarskoj i dr.

35

dok je u sredinjoj apsidi prikazano 12 apostola. Svaki mjesec u godini predstavljen je jednim alegori nim prizorom. Polukruni zidovi apside crkve u Svetvin etu spojeni bi zatvarali puni krug. Kalendarski prizori se javljaju i na zidnim slikama u crkvi sv. Trojstva u Hrastovlju na svodovima bo nih brodova u obliku medaljona, sa simboli nim prikazima mjeseci.92 Tenja za potpuno#u, vremenskom, prostornom, knjievnom sveobuhvatno#u, spomenuta konstrukcija, putokaz k Istini i vje nosti, vjerojatno je potakla pisca da tekst postavi na najvanije, posljednje mjesto svog rukopisa. Vidjeli smo u primjerima iz samog teksta da nije svejedno koja se rije nalazi na kraju re enice, niti koji se znak nalazi na kraju teksta, a ni Tkonski zbornik nije sastavljan od proizvoljnih tekstova, nego postoji tenja za cjelovito#u. Kao ili umjesto potpisa, ostavlja pisac Legendu o dvanaest petaka kojom upu#uje: uvaj i itaj; i koja zavrava optimisti nim rije ima: ne uboi se biti osujen6.

92

Rosana Ratkov i#, Vrijeme u srednjem vijeku i istarske zidne slike, u: Kolo, br. 3, 2003.

36

Literatura: Anto, Antica: Osnove lingvisti#ke stilistike, kolska knjiga, Zagreb, 1972. Chevalier, Jean., Alain Gheerbrant, Rje#nik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983. (a inovi# Puhovski, Nadeda: Estetika, Naprijed, Zagreb, 1988. 3iri#, Josip: Elementi filozofije jezika u Povijesti Me%uzemlje J. R. R. Tolkiena, 2004. na: www.unizd.hr/Portals/41/acta%20jadertina/1-ciricfi.pdf Dadi#, arko: Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991. Drrigl, Marija-Ana: Neki aspekti geneologije prenja u hrvatskoglagoljskoj knjievnosti o naslovnim pojmovima i malim prenjima, u: Croatica, Prinosi prou#avanju hrvatske knjievnosti, god. 26, sv. 42/43/44, Zagreb, 1996. Hamm, Josip: Staroslavenska #itanka, kolska knjiga, Zagreb, 1971. Hercigonja, Eduard: Iz radova na istraivanju sintakse i stila nekih glagoljskih neliturgijskih kodeksa XV stolje#a, u: Radovi Zavoda za slavensku filologiju, knjiga 7, godina 1965., Zagreb, 1965., str 119 139. Hercigonja, Eduard: Srednjovjekovna knjievnost, Povijest hrvatske knjievnosti, knjiga 2, Liber, Zagreb, 1975. Jagi#, Vatroslav: Prinosi k historiji knjievnosti naroda hrvatskoga i srpskoga, u: Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. 9, Zagreb, 1868. Kolman- Rukavina, Maja i Dr. Oleg Mandi#, Svijet i ivot u legendama, Znanje, Zagreb, 1961. Mali staroslavensko hrvatski rje#nik, Matica hrvatska, Zagreb, 2004. Nazor, Anica: Jo jedan glagoljski tekst Legende o 12 petaka, u: Croatica, Prinosi prou#avanju hrvatske knjievnosti, godite 26., svezak 42/43/44 , Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 1996. Novakovi#, Stojan: Dvanaest petaka, Starine, knj. 9., JAZU, Zagreb, 1872. Novi zavjet, Kr#anska sadanjost, Zagreb,1990. Novi zavjet, Kr#anska sadanjost, Zagreb, 2004. Op i religijski leksikon, gl. urednik A. Rebi#, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2002.

37

Ratkov i#, Rosana: Vrijeme u srednjem vijeku i istarske zidne slike, u: Kolo, br.3, 2003., www.matica.hr/Kolo/kolo0303.nsf/AllWebDocs/Rosana Sambunjak, Slavomir: Gramatozofja Konstantina Filozofa Solunskoga: Hipoteza o postanku i zna#enju glagoljice, Demetra, Zagreb, 1998. Sambunjak, Slavomir: Jezik i stil hrvatskih glagoljskih prenja, Knjievni krug, Split, 2000. Skok, Petar: Etimologijski rje#nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971 - 1973. Stari zavjet I i II, Kr#anska sadanjost, Zagreb, 2005. imi#, Marinka: Kajkavizmi u Tkonskom zborniku, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, br. 33, 2007., str. 343370, na: http://hrcak.srce.hr/file/34670 Tkonski zbornik: Hrvatskoglagoljski tekstovi iz 16. stolje a, transliterirao i popratne tekstove napisao Slavomir Sambunjak, Op#ina Tkon, Tkon, 2001. Tolstaja, Svetlana M. : Tragovi stare srpske i stare ruske apokrifne tradicije u folkloru Polesja, u: Nau#ni sastanak slavista u Vukove dane. Referati i saoptenja, 14/1, Beograd, 1985.

38

DODATAK

Tkonski zbornik, Legenda o 12 petaka (transliterirao Slavomir Sambunjak)

Prilozi

39

40

41

42

Sadraj

1.Uvod 1 2. Kontekst pri e o dvanaest petaka ...3 2. 1. Rasprostranjenost ...3 2.2. Tkonski zbornik ...4 3. Sadraj i anr ..................5 3.1. Sadraj Legende o dvanaest petaka ....5 3.2. O anru i ispreplitanju anrova ...........5 4. Stilisti ka analiza ...............7 4.1. Karakterizacija likova..................7 4.2. Neparni brojevi ..10 4.3. Prestraeni izdajica ............10 4.4. Ot istini .11 4.5. Suprotnost ..13 4. 6. Odnos forme i sadraja .................14 4.6.1. to je lijepo? .........................................................14 4.6.2. Na elo analogije ...............15 4.6.3. Ponavljanja ...............15 4.6.4. Sveobuhvatnost .17 4.6.5. Ritam .17 5. Kompozicija .............20 5.1. Krug ..............20 5.2. Kri ...............23 6. (uvaj i itaj ..25 7. Simbolika kruga, kria i slova ..26 7.1. Est istina Isuhr6st...27 8. Istina tena ..29 9. Legenda o dvanaest petaka i Biblija 30 10. Petak nekad i danas, magijsko-astroloka tradicija ....33 11. Zaklju ak ................35 Literatura ..37 Dodatak ................39

43