Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera Osijek

Filozofski fakultet Osijek

Odsjek za hrvatski jezik i književnost

Lirika
Seminarski rad

Kolegij: Stara hrvatska književnost 1

Profesor: dr. sc. prof. Krešimir Šimić

Studentica: Ana-Marija Vertuš

Osijek, siječanj, 2021.

 Srednjovjekovna lirika obiluje književnim vrstama religiozne tematike, ali i svjetovne.
Hrvatska lirika srednjeg vijeka znatno je skromnija od svjetske književnosti, a to je
prepoznatljivo u postojanosti lirskih tekstova čiji je sadržaj podređen vjerskim tendencijama i
crkvenim potrebama. S obzirom na to da je Crkva bila na vrhu hijerarhijske postavke, a kao
takva imala je najveći utjecaj na kulturni život, a upravo to razlog je postojanju samo
religioznih pjesama i napjeva iz tog doba. Također, uloga tada nastalih tekstova bila je
didaktička i njihova svrha bila je orijentirana prema crkvenim potrebama, pa je stoga i
autorstvo većine tekstova nepoznato. Tipičan oblik stiha kojim su se srednjovjekovni autori
koristili bio je osmerački distih, a njega susrećemo u nekim od djela koja su predstavljena u
nastavku ovog teksta. Iako skromnog opsega, lirsko pjesništvo hrvatskog srednjeg vijeka
donijelo je našoj književnosti nekolicinu važnih pjesama i molitava poput Šibenske molitve,
Prigovaranja blažene dive Marije i križa Isusova te Isusovih mučila. Važan zbornik pjesama
koji je pisan na pergameni starohrvatskom redakcijom staroslavenskog jezika, a čiji su
sastavljač i postanak nepoznati, naziva se Pariškim kodeksom. Ovaj glagoljski rukopisni
zbornik čuva se u francuskoj nacionalnoj knjižnici, a nekad je služio kao priručna svećenička
knjiga, sadržavajući kalendar, izvatke iz svih striju liturgijskih knjiga i duhovne crkvene
pjesme. Kodeks sadrži zbirku od deset starohrvatskih pjesama koje su dragocjen izvor za
povijest hrvatskog jezika i književnosti, a sabrane su pod nazivanu Pariškom pjesmaricom.
Jedna od tih pjesama jest Pisan ot muki Hrstovi, koju valja izdvojiti i usporediti s ostalim prije
spomenutim pjesmama. Pisan ot muki Hrstovi pjesma je u kojoj se podsjeća na Isusovu muku
koju je pretrpio za spasenje naroda. Pjesnik konkretno skreće pažnju na fizičke rane koje su
nanesene Kristu, stvara slike koje izazivaju nelagodu i bol koja je teško shvatljiva onome tko
ju nije proživio. Nakon pjevanja o Njegovim mukama, subjekt postaje Marija, Isusova majka
koja plače za njim i žali što ne može zajedno sa svojim sinom umrijeti. Spomenuta pjesma
pjevala se za vrijeme korizme, a posebice u Velikom tjednu. Kao takva, iznimno je važan dio
hrvatske kršćanske povijesti koji ukazuje na svijest srednjovjekovnih ljudi o potrebi za
slavljem i uzvišenjem Krista. Pjesma identične tematike kao prethodna, pod nazivom Isusova
mučila, dijaloška je pjesma iz tzv. pasionske tematike. Pjesma je preuzeta iz Osorsko-hrvatske
pjesmarice koja je pisana latinicom oko 1530. godine, a pjevala se i recitirala u okviru pučke
pobožnosti u noći između Velikog četvrtka i Velikog petka. Anđeo Gabrijel, poslan od Boga,
obraća se Isusu te mu naviješta njegovu muku i pokazuje mu mučila kojima će ga uskoro
mučiti. Najavljuje mu i posjetu drugog anđela koji mu vrlo slikovito i detaljno objašnjava
muke kroz koje će prolaziti. Motivi krvi, probadanja, bičeva, trnove krune, koplja, i mnogi
drugi, stvaraju nelagodan osjećaj i stvarnu sliku prikaza koji se odvijao za vrijeme Isusova

1
mučenja. Osoba koja je najteže prihvatila Isusovo mučenje i smrt, zasigurno je njegova
majka. U Prigovaranju blažene dive Marije i križa Isusova, upravo je ona ta koja svoju bol
iznosi Križu na kojem je Isus umro. Razgovara s njim, kudi ga i propitkuje, no Križ joj
smireno odgovara i na neki način ju tješi, govoreći joj da se ne mora bojati, već neka se veseli
jer njezin je sin oslobodio narod, a nebo je stoga radosno jer je primilo Sina Božjeg. Isus je po
Križu spasio narod, stoga ga, kako on sam kaže, treba štovati jer je na sebe primio Boga.
Ovakav oblik dijaloga u kojem neživo biće bude personificirano, pomalo je atipično za srednji
vijek, no to nije ono na čemu je naglasak u ovome tekstu, već je naglasak na tematskim
obilježjima, isto kao i na jezičnim i stilskim. Jedna je od najstarijih pučko-crkvenih poezija i
obrađuje motiv koji je sastavni dio naših pasionskih pjesama, a u tome počiva njezina
važnost. Slijedeća pjesma, točnije molitva koje je hvale vrijedna, jest Šibenska molitva, naziva
i Pohvale Gospi. U ovoj se molitvi veliča i hvali Gospoja Marija, slavi se njen lik i njeno
djelovanje, časti je se epitetima i stihovima uzvišena tona. Molitva je dobila naziv po
franjevačkom samostanu u Šibeniku, u kojem je i pronađena. Izvorni jezik teksta je narodni s
čakavsko-ikavskim obilježjima. Ovi vjerski tekstovi koji su se prvotno koristili za crkvene
potrebe, a čiji su sljedbenici bili pučki stanovnici naših krajeva, bitan su dokaz pobožnosti
hrvatskog puka, a tekstovi dijaloškog oblika poslužili su u kasnijim dramskim izvedbama
istih. Činjenica o skromnoj tematskoj različitosti u srednjem vijeku može se na tren
zanemariti ako se koncentriramo na značenje koje su u ono vrijeme i ovi crkveni tekstovi
imali. Pučko stanovništvo bilo je glavni prijenosnik ovih djela i glavni faktor u očuvanju
njihovih postojanja. Tematsko zaostajanje u usporedbi s ostatkom Europe nadomjestili su
jezični napredci i prenošenje tekstova iz jednog pisma u drugo, iz jezika u jezike. Spoznaja da
se velika važnost pridodavala mukama kroz koje je Isus prolazio, dokaz je osviještenosti
hrvatskog naroda o potrebi za suzbijanjem takve nepravde u budućnosti i za napredak u
moralnom smislu.

2
Literatura/Izvori

1. Matica hrvatska, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 1: 295-309, 393-396, 400-
403
2. Josip Vajs, Starohrvatske duhovne pjesme, Starine JAZU, knjiga 31: 258-275
3. Dragica Malić, Jezik prve hrvatske pjesmarice, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb,
1972.
4. Amir Kapetanović, Odraz najstarije hrvatske pjesmarice (1380.) u petrogradskom
Berčićevu zborniku broj 5 (XV. St.)
(file:///C:/Users/Korisnik/Downloads/Kapetanovic.pdf)
5. HKM, Glagoljaška Pisan ot muki Hrstovi, 2019 (https://hkm.hr/feljton/glagoljaska-
pisan-ot-muki-hrstovi/)