54

prolost-sadanjost-budunost
merisa karovi

muslimanske milicije u bosni i hercegovini 1941.-1945.*

Muslimanske milicije na podruju jugoistone Bosne Nakon pregovora s etnikim komandantom Sergejem Mihailoviem, talijanske su se vlasti 5. XII 1941. godine povukle iz Foe i prepustile grad etnicima. Poslije ulaska Mihailovieve vojske u grad, uslijedili su stravini zloini nad muslimanskim stanovnitvom. Domobranska posada znala je da je Foa predata na upravu etnicima i bez borbe se povukla. etnika politika prema muslimanima je u Moljevievom projektu jasno izloena i isplanirana. Cilj je bio istrijebiti muslimane s ovog podruja. U periodu od 5. XII 1941. do 21. I 1942, koliko su vladali Foom, etnici su uspjeli zavesti strahovladu u ovom gradu. Konano, 21. I 1942. godine etnika vladavina prekinuta je ulaskom partizana u Fou. Srbijanski etnici povukli su se, a domai su ostali u gradu, kao da se nita nije ni dogodilo. Ubrzo su ih komunisti: Rodoljub olakovi, Aleksandar Rankovi, Milovan ilas, pridobili na svoju stranu. Dakle, doskoranje etnike vojvode kao to su Strajo Koovi, Ranko Popadi, poznati muslimanskom stanovnitvu po njihovim zlodjelima, nakon dolaska komunista postavljeni su za komandni partizanski kadar.1 Za vrijeme etnikog upravljanja Foom, muslimani su, naoruani lovakim pukama (ukoliko su ih imali), u nekim selima pokuali organizovati manje seoske strae. Meutim, da je ova
* Nastavak na rad objavljen u Glasniku broj 11-12/2006. 1 Adil-beg Zulfikarpai, Panorama pogleda, pojmova, pojava i miljenja, Beograd, 2001., str. 256-260.

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.55

samoodbrana bila na vrlo niskom nivou, govore nam ogromne brojke muslimanskih rtava. Ipak, u ovom samoorganizovanju moemo nai zametke muslimanskih milicija i uoiti stvarne razloge i neophodnosti njihovog osnivanja. Prvi primjer organizovanja muslimana jeste u foanskom selu Curevo, iji su seljani i partizanima odbili predati svoje minimalno oruje. Obeali su da im nee pruati otpor, ali su zahtjevali da zadre oruje koje trenutno posjeduju radi odbrane sela od moguih etnikih napada. Meutim, ovaj prijedlog Tito nije mogao prihvatiti, pa je razoruao seljane, a u Curevo poslao desetinu partizana radi odbrane od eventualnih etnikih upada u selo.2 Nakon dolaska partizana, situacija u Foi stabilizovala se, stanovnitvo je brzo zaboravilo na svoja stradanja i nastavilo ivjeti normalnim ivotom. Partizani su se ovdje zadrali do polovine maja, kada ih smjenjuju hrvatske i talijanske vojne vlasti. Meutim, polovinom avgusta etnici su ponovo zauzeli grad. Uslijedila je repriza dogaaja s kraja 1941. godine, o emu postoje brojna svjedoenja. Navest emo samo jedan od brojnih primjera strave i uasa koji su se tih dana deavali u Foi. etnici su bez ikakve milosti ubijali sve to im je bilo dostupno, ne tedei pritom ni ene, djecu, starce i iznemogle. U jednoj kui sakupili su oko 65 civila, zapalili je, a rtve su ive izgorjele.3 Mnogi se, poueni ovim gorkim iskustvom, odluuju na bijeg prema Goradu i Sarajevu. Ovaj foanski pokolj bio je povod uglednim sarajevskim muslimanima da 26. VIII 1942. godine sazovu konferenciju, koju je otvorio hafiz Muhamed ef. Panda, lan Ulema-medlisa.4 Na skupu se razgovaralo o problemu smjetaja i prehrane izbjeglica, te sabiranju dobrovoljnih priloga za ove stradalnike. Na sastanku je govorio Omer engi iz Foe i ukazao na neozbiljan stav vlasti NDH prema ovom problemu. engi navodi da je dva dana prije pada grada grupa Foaka krenula prema Sarajevu po oruje koje im je bilo obeano, ali vie od pola ovih ljudi bilo je izbaeno iz voza u Svjetlini, i preputeno etnikim koljaima.5 Na ovoj konferenciji odlueno je da se muslimanski vodei krugovi sami pobrinu za naoruanje svog naroda, pa je s tim ciljem
Isto, str. 257-259. V. Dedijer i A. Mileti, Genocid..., str. 193. 4 Rukovodee tijelo Islamske vjerske zajednice za pitanja vjerskog ivota. 5 Isto, str. 206.
2 3

Str.56

Merisa Karovi

Br.1-2

osnovan meudrutveni odbor Narodni spas. Na elo ovog odbora doao je hafiz Muhamed Panda, koji od druge polovine 1942. aktivno radi na osnutku muslimanskih milicija, iji je cilj borba protiv svih neprijatelja. U tu svrhu izdao je Proglas, u kojem se, izmeu ostalog, kae: Zbijmo se u vrste redove da od sebe ostranimo strahovitu neman pokolja i meusobnog unitavanja. Prihvatimo svi za oruje i stupimo u borbu, ne da ubijamo, koljemo, palimo i unitavamo, nego da se odbranimo od svakoga ko pokua da nas napadne i uniti. Svrstajmo se u vrste redove u odbrani svoje porodice i domova. Zaboravimo osvetu i kao muslimani nastojmo da se izmirimo sa svima... Svi koji su sposobni za borbu neka prihvate za oruje.6 U ovom proglasu Panda svoju vojsku naziva Muslimanski, bosanski oslobodilaki pokret. Pomo u naoruanju i svu materijalnu podrku ovaj pokret dobijao je od Nijemaca. Po ustakim izvorima, glavni Pandin stan bio je u okolici Trnova. U novembru 1944. iz ovih izvora saznajemo da je Panda uspio sakupiti 8.000 ljudi i da se taj broj jo vie poveava.7 Meutim, komunistiki izvori tvrde da je na podruju istone Bosne uspio sakupiti samo 400-500 boraca.8 Proces organizovanja muslimanske samoodbrane u Foi odvijao se jako sporo, a etnici nisu prestajali sa svojim zloinima. Ipak, Panda je uspio prikupiti odreenu svotu novca od sarajevskih bogataa za naoruanje muslimana u foanskom selu Jabuci,9 gdje je komandant muslimanske milicije bio Husin-beg engi.10 Njegova vojska drala je poloaje u Jabuci i okolnim selima, sve do ajnia.11 I ajnie je doivjelo slinu sudbinu kao i Foa. Talijani su 7. XII 1941. godine grad prepustili etnicima. Za nepuna dva mjeseca borci za kralja i otadbinu radili su i ovdje sve s ciljem da iskorijene muslimansko stanovnitvo. U aprilu 1942. godine Talijani su
V. Dedijer i A Mileti, Genocid ..., str. 376. AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2457., Djelatnost hfz. ef. Pande u okolici Konjica od 11. XI 1943. 8 Zbornik NOR-a, Tom IV, knj. 19., dok. br. 100. 9 Oko 10 mil. kuna, Arhiv Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, Fond Ustake nadzorne slube, (dalje: AHM BiH, Fond UNS-e), inv. br. 1421, od 3. XI 1943. 10 Pripadao poznatoj begovskoj porodici iz Odaka kod Ustikoline (12 km udaljeno od Foe). 11 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2392, Djelatnost muslimanske milicije u Jabuci, od 30. X 1943.
6 7

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.57

ponovo zauzeli ajnie, i odobrili osnivanje muslimanskih milicija, koje su i naoruali. Cilj ovih milicija bila je odbrana muslimanskog stanovnitva i od etnika i od partizana, a u ustakim dokumentima navodi se da je brojala oko 1.500 ljudi.12 ajnika milicija bila je povezana sa pljevaljskom, koja je smjetena na Meteljci. Komandant milicije u Pljevljima bio je Mustafa Zukovi, a ona je osiguravala put od ajnia do Boljania.13 etnici su poetkom februara 1943. godine napali ajnika, foanska i pljevaljska sela, a Draa Mihailovi izdao je naredbu da se milicija s ovih podruja u potpunosti uniti. Nakon to su etnici zauzeli Meteljku, jedan dio razoruane muslimanske milicije uputio se prema ajniu,14 odakle su se zajedno s ajnikim milicionerima povlaili u pravcu Ustiprae i Meee. Borba se nastavila na Trebekom brdu, istono od Gorada. Meutim, Talijani su i ovdje razoruali miliciju, pa su etnici prodrli sve do Kopaa. Na osvojenim podrujima nastavljena je uobiajena etnika praksa ubijanja, pljakanja, unitavanja, a talijanska vojska sve je to hladnokrvno posmtrala, ne preduzimajui nita da sprijei stradanja muslimana.15 Poslije ovih tragedija, kotarska ispostava u Goradu ukazuje na neophodnost formiranja dobrovoljake domobranske pukovnije sastavljene od izbjeglih milicionera.16 Osnovana je Goradanska milicija na elu s natporunikom engiem,17 a njen cilj bila je odbrana muslimanskog stanovnitva od etnika. Meutim, ona nije bila u stanju sama preduzeti akciju ienja ovog terena od etnika, jer neima tekog oruja, a niti naboja za oruje koje imaju , pa da bi se spasilo ovo puanstvo, potrebno je da se to urnije poalje jaa pomo ovoj posadi da bi se odmah poduzela temeljita akcija u ienju ovih krajeva od etnika.18 Komandant engi izdao je Nareenja svojim podreenim vodnicima,19 u kojima se naglaava da:
V. Dedijer i A. Mileti, Genocid..., str. 364. AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 1442, Zapisnik sastavljen 25. III 1943, u Pljevlju. 14 Isto, pljevaljske milicionere razoruali su Talijani. 15 V. Dedijer i A Mileti, Genocid..., str. 328. 16 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 991, Teko stanje u Goradu, od 1. III 1943. 17 U izvjetaju nije navedeno o kojem je engiu rije. 18 V. Dedijer i A. Mileti, Genocid... str. 443. 19 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 3375, Izvjetaj o radu milicije engia u Goradu, od 19. VI 1944.
12 13

Str.58

Merisa Karovi

Br.1-2

1. treba dobro paziti na kretanje pravoslavnog stanovnitva, zato je potrebno stalno kretanje patrola po terenu, a posebno po umama u blizini pravoslavnih sela. Izvianja trebaju obavljati i ene muslimanke, a podatke o kretanju i namjerama neprijatelja dostavljati komandi Milicije; 2. pripreme i namjere nekih od odreda muslimanske milicije trebaju se drati u strogoj tajnosti: 3. u sluaju nepokoravanja naredbama ovoj miliciji, primijenit e se kanjavanje smru; 4. naroitu panju treba posvetiti odravanju veza izmeu vodova, satnija i same komande Milicije.20 Na podruju Rogatice muslimanske vojne formacije organizovao je Zulfo Dumanji s Borika. Edhem Hadiali Efendi bio je naelnik Bratunca i organizator muslimanskih milicija na tom podruju. Odluno je odbio da njegova milicija pree u Ustaku vojnicu, zbog ega je doao u sukob s ustaom Mijom Mijaeviem, koji ga je i ubio.21 Odbranu muslimanskog stanovnitva u Srebrenici organizovao je Ismet Bektaevi. Do prve polovine 1944. godine, Ismet se nije opredijelio ni za jednu od zaraenih strana, ali je simpatizirao partizanski pokret.22 Poetkom 1944. poeo je saraivati s Nijemcima u Zvorniku, gdje je, po izvjetaju taba III korpusa, radio na mobilizaciji muslimana u SS formacije i na formiranju ustake uprave za Srebrenicu, Bratunac i Vlasenicu. U septembru 1944. godine u Vlasenici predao se partizanima i bio strijeljan kao narodni neprijatelj.23 Dakle, za razliku od sjeveroistone Bosne, samoodbrana muslimanskog stanovnitva na podruju jugoistone Bosne bila je na vrlo niskom stepenu organizovanosti. Djelovala je nejedinstveno, a blizina granice sa Srbijom i Crnom Gorom, gdje je bilo jezgro etnitva, imali su za rezultat masovne zloine nad muslimanskom populacijom. Ipak, ni ove pokuaje organizovanja muslimanskih vojnih formacija u cilju odbrane muslimanskog stanovnitva ne moemo zanemariti.
Isto. M. Hadijahi, Posebnost..., str. 44. 22 Isto, str. 37. 23 Zbornik NOR-a Tom IV, knj. 20, dok. br. 44.
20 21

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.59

Muslimanske milicije na podruju Hercegovine Na osnovu sporazuma potpisanog u Zagrebu 26.VIII 1941. godine Talijani su dobili pravo da okupiraju Drugu i Treu zonu NDH u cilju smirivanja ustanikih podruja.24 Ubrzo nakon okupacije Talijani i etnici postat e pravi ratni saveznici, a talijanske vlasti veliki zatitnici srpskog naroda. Prvi sporazum izmeu njih potpisan je u januaru 1942. godine.25 U drugoj polovini 1942. godine dolazi do raznih inicijativa od Talijana da se organizuju etniko-muslimanske antikomunistike milicije. Jedna grupa jugoslavenski, prosrpski opredijeljenih muslimana, smatrala je da bi saradnjom s etnicima prestalo etniko nasilje nad muslimanskim narodom,26 pa je podrala ova nastojanja od talijanskih vlasti. Meutim, ova grupa s Ismetom Popovcem na elu, s razlogom je bila malobrojna, a stvarnu odbranu muslimanskog stanovnitva na hercegovakom podruju organizovali su Demal Tanovi iz Fazlagia Kule i Salko ati iz Nevesinja. Muslimanska milicija u Fazlagia Kuli Fazlagia Kula nalazi se u blizini Gacka i sastoji se od 13 sela. Demal Tanovi je na ovom podruju organizovao muslimansku miliciju koja je brojala 700 pripadnika.27 Ove muslimanske vojne formacije ulazile su formalno u sastav hrvatskih oruanih snaga, iako su domobranske jedinice u ovom podruju od avgusta 1941. godine bile minimalne. Glavni cilj muslimanskih milicija iz Fazlagia Kule bio je da brane svoja sela od etnikih i partizanskih napada. Ismet Popovac izjavio je jednom prilikom da e ovo selo do temelja razruiti, jer se nije htjelo predati etnicima.28 Partizani su 17. X 1943. godine napali na sela Fazlagia Kule, koju su opkolili sa svih strana, i osvojivi Gacko, prekinuli veze
24 Druga zona obuhvata Gorski kotar, itavu Liku, Dalmatinsku zagoru, dobar dio Hercegovine, te sva podruja uz jadransku obalu sa svim otocima, a Trea zona pojas od Karlovca preko Bihaa, Bugojna i Prozora do Bilee i ajnia na Drini; Prema: Goldstein Ivo, Hrvatska povijest. Zagreb: Novi liber, 2003., str. 272. 25 J. Tomaevi, etnici..., str. 194-201. 26 E. Redi, Bosna..., str. 256. 27 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2501a, Podaci o padu Kule Fazlagia, od 24. IX 1943. 28 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 932, Milicioneri Kule Fazlagia nisu se predali etnicima, od 16. III 1943.

Str.60

Merisa Karovi

Br.1-2

prema Bilei i Nevesinju. Milicija nije mogla ostvariti komunikaciju s hrvatskim vlastima, a partizani su im slali propagandne poruke da su NDH i Trei rajh propali, te da su oni zauzeli Mostar, Sarajevo, Tuzlu, Dalmaciju i Zagreb. Poslije 43 dana opsade, 20. IX 1943., milicija se zajedno sa stanovnitvom, ranjenicima i orujem povukla u Nevesinje. Partizani su spalili njihove kue, a stoku otjerali prema Crnoj Gori.29 Mostarske vlasti su se prema izbjeglicama iz Fazlagia Kule ponaale veoma loe, optuujui ih da su ustae.30 Nakon zauzea sela, partizani su zarobili 30 pripadnika ove milicije. Peterici mladia uspjelo je da pobjegnu, nakon ega su partizani za odmazdu streljali ostale.31 Muslimanska milicija uspjela je ubrzo natjerati partizane na povlaenje i vratiti Fazlagia Kulu. U februaru 1944. godine brojala je 450 milicionera kojima je nedostajalo hrane, oruja i municije. Ustaki dokumenti ukazuju da je neophodno pruiti pomo ovim vojnim formacijama. Meutim, to je bilo teko izvodivo, jer su putevi bili zatrpani snijegom, a cestovni promet Gacko-Nevesinje potpuno je prekinut. Hrana se dovozila samo konjima, to nije moglo podmiriti potrebe stanovnitva.32 Voa ovih muslimanskih milicija Demal Tanovi ubijen je od partizana krajem 1944. godine.33 Muslimanska milicija na ovom podruju, nakon smrti njenog voe, polahko se poela raspadati. Muslimanska milicija Salke atia U Nevesinju su organizovane muslimanske vojne formacije pod komandom biveg austro-ugarskog orunikog narednika Salke atia (1884.-1952.).34 Sjedite ove milicije bilo je u osnovnoj koli u selu Kljuna (13 km od Nevesinja), a branila je podruje Opine Kruevljani, osim sjevernog dijela koji se nalazio pod
AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2501a, Podaci o padu Kule Fazlagia od 24. IX 1943. 30 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 2592, Lo postupak u Mostaru s izbjeglicama iz Kule Fazlagia, od 1. XII 1943. 31 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br 2634, Bijeg petorice mladia iz partizanskog ropstva nakon pada Kule Fazlagia, od 22. XII 1943. 32 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 3026, Potrebna urna pomo milicionerima u Fazlagia Kuli, od 10. III 1944. 33 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 3735, Demal Tanovi, Ust. satnik-ubijen, od 22. IX 1944. 34 Godinu smrti Salke atia saznajemo iz razgovora s njegovim bliim roacima.
29

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.61

vlau partizana. Radi osiguravanja hrane i oruja Salko ati je esto vodio pregovore s predstavnicima talijanskih vojnih vlasti. Zbog nedostatka dovoljno tamparija, ove su milicije u poetku imale iste legitimacije kao etnici, pisane irilicom, ali s natpisom muslimansko udruenje.35 Poekom 1942. godine, kada je osnovana ova milicija, u Nevesinju nije postojala nikakva ustaka organizacija.36 Talijanska vlast je sredinom 1942. godine dozvolila djelimian povratak oruanih snaga NDH u Drugu zonu. Dogovoreno je da domobranske formacije zamijene talijanske na podruju Stoca, Gacka, Bilee i Nevesinja. Talijani su postavili uvjet da hrvatske vlasti ne upuuju ustake snage na ova podruja, jer bi to izazvalo pobunu Srba. Krajem oktobra u Travniku je od domobranskih dobrovoljaca iz Hercegovine, meu kojima je bio i Salko ati, osnovana DOMDO pukovnija. Meutim, ustanovilo se da je jedan dio pripadnika ove pukovnije doao iz Ustake vojnice, pa su Talijani predloili da se ona, umjesto u istonu Hercegovinu, rasporedi na podruje Sinja, Imotskog, Zadvarja i iskoristi za borbu protiv partizana.37 Salko ati se, kao pripadnik ove DOMDO pukovnije, ipak vratio u Nevesinje i nastavio organizovati muslimansku odbranu. Okruni sud u Mostaru je 1946. godine ustanovio da je atieva milicija bila obina seoska muslimanska milicija,38 iji je cilj bila odbrana svog zaviaja. Muslimanske milicije na podruju Cazinske krajine Huska Miljkovi u partizanima i njegovo dezerterstvo Prostor krajnjeg sjeverozapada Bosne, nakon osmanskog osvajanja u XVI stoljeu, s obzirom da se nalazio na granici dva carstva (Osmanskog i Habsburkog), poinje se oznaavati kao serhat, Turska ili Cazinska krajina. U isto vrijeme sa habsburke strane granice formira se Vojna krajina na liniji Petrinja-BanijaSlunj-Kordun. Svi njeni stanovnici bili su vojnici, a vojnika tradicija
35 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 350, Podaci o izvjetajnoj slubi za vrijeme od 15-31. V 1942. 36 Isto. 37 N. Bari, Ustroj..., str. 159-160. 38 Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH ), Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa za BiH, Okruni sud Mostar, Presude 1946, Kutija br. 6, br. 84-1946.

Str.62

Merisa Karovi

Br.1-2

zadrala se i do danas. Stanovnici habsburke i osmanske Vojne krajine stoljeima su bili ratni neprijatelji. Nakon Berlinskog kongresa, 1878. godine, doskoranji neprijatelji ulaze u sastav iste drave, Austro-Ugarske monarhije. Od tada pa sve do kraja XX stoljea ovi stanovnici naseljavali su iste drave: Austro-Ugarsku monarhiju (1878.-1918.), Kraljevinu Jugoslaviju (1918.-1941.), Nezavisnu dravu Hrvatsku (1941.-1945.) i Titovu Jugoslaviju (1945.-1992.). U toku Drugog svjetskog rata, nakon osnutka NDH i na ovom podruju, dolo je do ustanka pod vodstvom KPJ, a Cazinska krajina ula je u nadlenost Glavnog taba Hrvatske. Meu komunistima partizanima 1941. godine posebno su se isticali Tone Horvat, Huska Miljkovi i Mile Dejanovi. Huska Miljkovi (1905.-1944.) roen je u velikokladukom selu Dabrovina. Do poetka rata bavio se zemljoradnjom, sitnom trgovinom i sezonskim zidarskim radom. Bio je srednjeg rasta, velike oiane glave, isturene brade, poirok u pleima, a nosio je iroke bijele hlae od grubo tkanog platna, kakve su nosili seljaci tog kraja. Na glavi je imao fes, a na nogama vrste vojnike cokule.39 Pod utjecajem poznanstava s lanovima KPJ u Velikoj Kladui i Huska je 1935. godine postao simpatizer Partije, a 1939. njen lan. Poetkom juna 1941. godine, komunisti su ga poslali na Kordun radi pripremanja ustanka s namjerom da se poveu s tamonjim ustanicima. Meutim, ti ustanici nisu bili komunisti, nego nedisciplinovani srpski seljaci, zadojeni nacionalizmom. Dakle, Husku je, zajedno sa Tonom Horvatom i Milom Dejanoviem, Partija poslala da s etnicima, kao ustanikim elementom, zajedno ratuju protiv okupatora. Ali, poznata etnika taktika dola je do izraaja kada su ubili Tonu Horvata i Milu Dejanovia, a Huska im je jedva uspio pobjei. Krajem jula 1941. godine vratio se u rodno mjesto, gdje je uspostavio vezu s roakom Hasanom Miljkoviem, gradonaelnikom Velike Kladue. Hrvatske vlasti nisu se obazirale na intervenciju gradonaelnika i Husku su poslale u zatvor. Nakon nekoliko dana, uz obeanje da e stupiti u domobranske formacije u Petrinji, Huska je osloboen.
39

B. Tanovi, Huska..., str. 7.

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.63

U oktobru 1941. godine iz domobrana ponovo odlazi u partizane. Ubrzo je postao lan Okrunog komiteta KPH za Karlovac, te je dobio zadatak da iri komunistiku propagandu na podruju Cazinske krajine. Krajem 1942. godine, kada su partizani osvojili Biha i vei dio Krajine, Huska je postavljen za komandanta mjesta u Velikoj Kladui i sekretara Mjesnog komiteta. Meutim, poetkom 1943. godine poela je njemaka operacija Vajs, u komunistikoj terminologiji poznatija kao IV neprijateljska ofanziva. Huska je smatrao da domai vojnici ne bi trebali naputati svoj zaviaj i da moraju ostati u Cazinskoj krajini po svaku cijenu. Meutim, poznata partizanska taktika, da kad partizani iscrpe snagu u jednom podruju, prebacuju svoje jedinice na drugi teritorij, dola je do izraaja. Nastupilo je povlaenje partizanskih jedinica iz Krajine. U toku povlaenja Huska je na podruju izmeu Bosanskog Grahova i Glamoa, s jo 25 svojih Kladuana i istomiljenika odluio da se vrati u Veliku Kladuu. Komunisti su otkrili plan o njegovom dezerterstvu i kaznili ga prisilnim radom na popravci puteva. Nakon odsluene kazne upuen je u Hrvatsku, odakle je ponovo dezertirao i konano se vratio u rodno mjesto. Poetkom maja 1943. godine stupio je u XI domobransku pukovniju s kojom napada partizane i etnike na podruju Banije i Korduna. Kao dobar poznavalac ovog terena izvrio je nekoliko brzih prodora (trupova) na njihovu teritoriju.40 Meutim, Hakija Pozderac tvrdi da Huska nikada nije vodio borbe protiv partizana. Nikad nije ni jednog partizana ubio.41 Osnivanje i djelovanje muslimanske milicije na podruju Cazinske krajine Prilikom premjetanja XI domobranske pukovnije u Topusko, Huska je ostao na terenu Velike Kladue i odluio da osnuje vojsku koja e uvijek ostajati na svom terenu u blizini svojih kua i porodica. Uz pomo Krajikog odbora, s Hasanom Miljkoviem na elu, aktivno je radio na formiranju muslimanskih vojnih formacija. Sredinom 1943. godine osnovana je muslimanska milicija sa tabom u Peigradu, kao stratekim uporitem na cesti CazinVelika Kladua, gdje se nalazila tvrava iz osmanskog perioda.
40 41

. Bijedi, Ratne..., str. 14. Vera Krinik-Buki, Cazinska buna 1950. Sarajevo: Svjetlost, 1991., str. 26.

Str.64

Merisa Karovi

Br.1-2

Glavno obiljeje ove vojske bila je zelena zastava s polumjesecom i zvijezdom, a na fesovima njeni su pripadnici nosili metalni znak s istim oznakama. Nisu imali posebne uniforme, nego su nosili ono to su mogli nabaviti. Njihov pozdrav je glasio: Za din, a odgovor: Spremni. Sredinom septembra 1943. godine Huska je boravio u Sanskom Mostu, gdje je u jednom od svojih govora istakao da se njegova vojska bori i protiv Nijemaca i protiv partizana.42 Glavna parola Huskine vojske bila je: Boriemo se protiv onih koji nas napadnu.43

Oznaka za kapu Huskine milicije; Krunoslav Mikulan i Sinia Pogai, Hrvatske oruane snage 1941.-1945. (Ustrojstvo, odore i oznake), Zagreb 1999., nacrtao Mikulan

Ustake vlasti nisu imale povjerenja u ovaj pokret. Smatrale su da je to bila ideja partizanskih instruktora i da jedan seljak kao to je Huska nije u stanju organizovati takvu vojsku.44 Huska je izjavio da je do kraja novembra 1943. godine uspio sakupiti 5.000 dobrovoljaca.45 Nesumnjivo je da je Huskina vojska bila privlana za muslimane iz Cazinske krajine, ali ova brojka od 5.000 vojnika vjerovatno je preuveliana. ukrija Bijedi navodi brojku od 3.000,46 a Bakir Tanovi 4.000 vojnika.47 Ovi su dobrovoljci svrstani u 11 bataljona: Bihaki (komandant Muhamed Dedi), Cazinski (Suljo orali), Traki (Mujo Rizvi), turliki (Mehmed Seferagi), Malokladuki (Memaga Dautovi), Trnovski (Ahmo Hodi), Vrnograki (Hasica Veljai),
42 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4189, Djelatnost organizacije Huske Miljkovi, od 28. IX 1944. 43 . Bijedi, Ratne..., str. 58. 44 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4187, Ustrojavanje Huskinog pokreta oko Cazina, od 22. IX 1943. 45 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4213, krugovalna brzojavka iz Bihaa, od 27. XI 1943. 46 . Bijedi, Ratne..., str. 16. 47 B. Tanovi, Huska..., str. 118.

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.65

Buimski (Haso Dizdarevi), Stijenski (Meho Dervievi), Krupski (Muharem Medvjedovi).48 U Huskine muslimanske vojne formacije prelazili su masovno vojnici iz hrvatskih i njemakih oruanih snaga, donosei sa sobom opremu i naoruanje. U svojim govorima esto je spominjao da se bori za autonomiju Bosne i sastajao se sa voom autonomistikog pokreta u Krajini Abdulahom Ibrahimpaiem, veleposjednikom iz Bihaa.49 S Huskom su vodile pregovore sve zaraene strane s istim ciljem: pridobiti Miliciju iz Cazinske krajine na svoju stranu. Polovinom 1943. godine partizani ponovo osvajaju jedan dio Krajine. U drugoj polovini avgusta formiran je Cazinski NOP odred, s komandantom Mehom Abazoviem na elu i politikim komesarom emsom Tabakoviem.50 Cilj ovog odreda bio je pridobiti to vie muslimana i mobilisati ih u partizane. Meutim, svi sposobni mukarci muslimani, do 40 godina starosti,51 ve su mobilisani u Miliciju. Muslimanskim vojnicima vie je odgovaralo da brane svoj zaviaj od svih napadaa i da ne odlaze nigdje od svojih porodica, to im je mogla pruiti jedino Huskina vojska. Njihov prelazak u partizane ujedno bi znaio i odlazak na ratita u Hrvatsku, ili negdje drugo, a ukoliko se to desi, porodice vojnika ostale bi nezatiene. Dakle, komunisti su ubrzo shvatili da je mobilizacija muslimana u NOP odrede nemogua bez kompromisa s Huskom. Krajem novembra 1943. godine sastali su se Veeslav Holjevac i Jovica Lonar (partizanski predstavnici) s Huskom, Hasanom Miljkoviem i kotarskim predstojnikom iz Cazina Sajtom Diliem (predstavnici Milicije). Prelazak na partizansku stranu Huska je uvjetovao time da njegova jedinica ostane kompletna i formalno bude u sastavu IV korpusa, te da ne ratuje protiv njemakih i hrvatskih oruanih snaga. Dakle, Huska je nastojao da ne vodi borbu ni protiv koga, tj. da ne bude ni na ijoj strani. Meutim, partizanski pregovarai odluno su odbili ove njegove uvjete.52
. Bijedi, Ratne..., str. 17-18. AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4266, Huskina vojska od 3. II 1944. 50 Zbornik NOR-a, Tom V, knj. 19, dok. br. 26. 51 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4311, Prilike u okolici Cazina od 6. III 1944. 52 . Bijedi, Ratne..., str. 31-33.
48 49

5 - Glasnik Rijaseta . . .

Str.66

Merisa Karovi

Br.1-2

Vlasti NDH, Nijemci, pa i etnici, nastojali su sprijeiti Huskin prelazak u partizane. U tom cilju Nijemci su mu poslali neto puaka i metaka, te odobrili ustakom satniku Martinu Grabovcu da pregovara s Huskom o ukljuenju njegovih odreda u Ustaku vojnicu.53 U Cazinu je dolo 28. XI 1943. do pregovora izmeu Grabovca i Huske. Za prelazak Milicije u Ustaku vojnicu Huska je postavio vie uvjeta: naoruanje i opremu, zdravstveno osoblje s materijalom, da pripadnici njegove vojske primaju plau, dnevnice i doplatke, kao i pripadnici Ustake vojnice, veu radiostanicu i dva teretna automobila. Huskina vojska nosila bi naziv: Krajiki zdrug pod komandom Huske Miljkovia i njegovog zamjenika Martina Grabovca. Huska je dalje zahtijevao da se Zdrugu poalju kolovani asnici, doasnici koji su obueni za gerilski nain ratovanja.54 Meutim, ovaj sporazum bio je samo mrtvo slovo na papiru, jer u praksi nikada nije ostvaren. Ipak, Huskin glavni cilj, da od ustaa dobije naoruanje, opremu, neto novca, automobile, postignut je, a i ustae su uspjele sprijeiti prijelaz Huskine vojske u partizane. Odnosi izmeu partizana i Milicije zaotrili su se, a kao razlog tome ustaki dokumenti navode da je u Krajinu stigla jedna grupa crnogorskih partizana koja dolazi u este sukobe s Huskinim vojnicima.55 Partizanske jedinice napale su Cazin, ali su domobrani bili preslabi za odbranu, i da nije bilo Huskinih vojnika, grad bi bio osvojen. Kao nagradu za odbranu Cazina od partizana Huska je dobio in majora.56 Komandantu domobrana dao je ultimatum da u roku od 20 minuta razorua domobrane u Cazinu, a Nijemci su ga u tome podrali.57 Da je prelaz Milicije u Ustaku vojnicu bila samo Huskina taktika da od NDH vlasti dobije ono to mu je potrebno dokazuje nam vie ustakih izvjetaja. Naime, Huski je bilo potrebno 500
AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4213, krugovalna brzojavka iz Bihaa od 27. IX 1943. 54 Isto. 55 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4218, Pogorani odnosi Huske i partizana od 30. XI 1943. 56 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4126, od 30. XI 1943. 57 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4217, Huskin ultimatum domobranskoj postaji u Cazinu od 30. XI 1943.
53

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.67

kabanica za njegove ljude, neto municije i oruja, pa je opet smjelo taktizirao s ustaama.58 Meutim, MINORS (Ministarstvo oruanih snaga) nije imalo puno povjerenja u Husku jer je njegova vojska esto razoruavala domobrane i ustae.59 Huska pokazuje sve otvorenije neprijateljstvo prema ustaama. Njegovi su vojnici esto pjevali pjesme u kojima su vrijeali poglavnika, ustae i NDH, naprimjer: Poglavnie, kako ti je sada kad ti Huska u Krajini vlada... Zbog ovakvog ponaanja ustake vlasti ukazivale su da ne treba udovoljavati Huskinim zahtjevima za oruje, jer postoji opasnost da sa svojom vojskom pree u partizane kad se dovoljno naorua.60 Vlasti NDH su s pravom sumnjale u Husku. Sredinom januara 1944. godine dolo je do sastanka predstavnika Milicije i partizana. Postignut je sporazum, a dogovoreno je da Milicija s Huskom na elu, pree na stranu NOV-e, od koje bi se trebala formirati unska operativna grupa, da komandanti iz Milicije zadre svoje poloaje, da ostanu glavna obiljeja Milicije, noenje fesova sa zvijezdom i polumjesecom, te da se saradnja s Nijemcima i ustaama obustavi i stupi u borbu protiv njih. Ustaki doasnik Bajro Kesarovi, poznatiji kao Bajro Baba, i Emin Okanovi stvaraju zavjeru protiv Huske. Na putu prema komandi taba, Huska je 27. IV 1944. godine ubijen, nakon ega su se njegove ubice uputile prema porodinoj kui Miljkovia i tu ubile Huskinog brata abana.61 Nakon ubistva brae Miljkovi, mnogi komandanti Unske operativne grupe prelaze na stranu ustaa i Nijemaca, ili se odmeu u zeleni kadar. Komandant Buimskog bataljona Hasan Dizdarevi ubio je mnoge partizanske komesare, te se sa svojim i Stijenskim bataljonom, od 500 vojnika i itavom ratnom opremom, predao ustaama.62 Dakle, Huska se u isto vrijeme uputao u pregovore i s partizanima i s ustaama. Smjelo je taktizirao s dva ljuta protivnika
58 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4228, Pristup Huske u Ustaku vojnicu od 21. XII 1943. 59 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4225, Huskina vojska kod Bihaa od 7. XII 1943. 60 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4230, Prilike u Bihau i okolini, izvjee iz XII 1943. 61 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4342, Prilike u Bosanskoj Krajini i pogibija Huske Miljkovia, od 9. V 1944. 62 AHM BiH, Fond UNS-e, isto.

5*

Str.68

Merisa Karovi

Br.1-2

i preispitivao od koje strane moe izvui najveu korist za svoj narod i svoju vojsku, to je bio i glavni razlog njegova stradanja. Da bismo dobro razumjeli ponaanje Huske, moramo uzeti u obzir da se borio protiv dva totalitarna sistema. Ti sistemi, komunistiki i faistiki, namjerno i skoro u istoj mjeri, promicali su moralnu izopaenost ljudi, sve dok ne bi pristali da budu konformisti i da uestvuju u masovnim klanjima i ubijanjima ljudi ili da denunciraju vlastima svoje komije, roake, pa ak u nekim sluajevima, brau i sestre, i to bez ikakvih skrupula, a radi linog probitka i zbog vjerovanja u bizarne megautopije.63 Pet godina poslije zavretka rata, na ovim prostorima dolazi do pobune krajikih seljaka zbog masovne kolektivizacije, prisilnog otkupa i drugih nepravilnosti od komunistikih vlasti. Jedan od organizatora ove pobune Ale ovi, pripadnik Huskine milicije i partizana, strijeljan je od vlasti. Jedan dio pobunjenog stanovnitva prisilno je preseljen u druge dijelove zemlje. Muslimanske milicije i kraj rata Sve je oitija bila pobjeda saveznika, koji su, nakon konferencije sila antifaistike koalicije u Teheranu, priznali NOVJ i odluili da je materijalno pomognu.64 Od tada Titova armija napreduje u svakom pogledu, dok okupatori i njihovi pomagai sve vie nazaduju. U pomogae okupatora mogu se svrstati i muslimasnke milicije. Ve smo spomenuli kako su slavni junaci: Hadiefendi, Topi, Miljkovi, Tanovi, Efendi, Bektaevi... tragino okonali svoj ivot. Muslimanske vojne formacije, ostavi svaka bez svog komandanta, odjednom su se nale u rasulu. Jedan dio ove vojske preao je na stranu partizana, ali su mnogi, i pored brojnih Titovih proglasa o amnestiji, ostali na krivoj strani sve do kraja rata, zbog ega su snosili ogromne posljedice. Pravac kretanja vojske u rasulu bio je Celje-SlovenjgradecDravograd i Blajburg, slovenako-austrijska granica. Poetkom maja 1945. godine na istom mjestu nali su se etnici, ustae, domobrani, muslimanske milicije i civili koji nisu smjeli doekati oslobodioce.
B.Tanovi, Huska..., str. 261-262. Konferencija se odravala u isto vrijeme kad i II zasjedanje AVNOJ-a od 28. XI - 1. XII 1943. godine. Ruzvelt, eril i Staljin, kao predstavnici sila antifaistike koalicije saglasili su se da NOVJ treba priznati kao jedinu oruanu silu u Jugoslaviji koja prua stvarni otpor okupatoru. Do tada su saveznici podravali etniki pokret.
63 64

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.69

Svi oni imali su isti cilj: prei u susjednu Austriju i na taj nain umai Titu i njegovim partizanima. Mnogima, poput Pavelia, Dafera Kulenovia, Alije uljka, to je i uspjelo. Jednog od komandanata Hadiefendieve legije Avdagu Hasia, koji je tokom 1944. godine sa svojom Bojnom branitelja Kladnja preao u Ustaku vojnicu kao komandant XXXVI ustake bojne XII Ustakog stajaeg djelatnog zdruga,65 nesumnjivo bi ekala teka komunistika kazna. Meutim, Hasiu je uspjelo da se izvue i pree granicu. Nalazio se na spisku zloinaca, a Zemaljska komisija konstatovala je da je njegovo boravite nepoznato.66 Slinu sudbinu doivio je i Ibrahim Pjani, koji je nakon raspada Legije, sa Sokolskom satnijom preao u zeleni kadar, a na proljee 1944. godine u ustae. Od njegove vojske formirana je 25. ustaka bojna. Nakon partizanskog ulaska u Graanicu, 7. IV 1945. godine, Pjani se povukao prema granici, preao u Austriju, gdje je nastavio svoj emigrantski ivot i umro prirodnom smru sedamdesetih godina prolog stoljea.67 A ta je bilo s vojskom ovih komandanata? Po planu, ona se trebala predati britanskim snagama, koje su bile stacionirane na granici. Meutim, poraenu je vojsku ubrzo opkolila Jugoslovenska armija. U Blajburkom dvorcu dolo je 14. i 15. V 1945. godine do pregovora izmeu hrvatskih generala (kao predstavnika vojske u rasulu), Britanaca i partizana. Britanski brigadni general Patrik Skot istakao je da njegova vojska ne moe primiti hrvatsku predaju, jer je na konferenciji na Jalti, februara 1945. godine, dogovoreno da se sve neprijateljske jedinice moraju predati onim saveznikim snagama protiv kojih su se borile. Ubrzo nakon ovih pregovora, navodno je prolo vrijeme za predaju, i otpoela je partizanska vatra, ubijanje i masakr izbjeglih u obruu. Oni koji su preivjeli ovu prvu fazu masakra morali su prei prave mareve smrti, kreui se pjeke na relaciji Blajburg-Dravograd-Maribor preko Hrvatske, sve do Srbije i Makedonije. U ovim kolonama mnogi su pomrli od gladi i iznemoglosti, ili ubijeni od partizana.68 Preivjeli su rasporeeni po logorima irom Jugoslavije.
N. Bari, Ustroj..., str. 157. ABH, Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa za BiH, Spiskovi zloinaca u BiH, br. kutije 1, dok. br. 1. 67 O. Hamzi, Putevi..., str. 111. 68 Vladimir Geiger, Osvrt na vaniju literaturu o Blajburgu 1945, Zagrab: Hrvatski institut za povijest, Republika Hrvatska, 2003., str. 189-215.
65 66

Str.70

Merisa Karovi

Br.1-2

Za one koji su stradali u Blajburgu i marevima smrti dugo godina nije se nita znalo. Nove su vlasti dobro zatakale svoj zloin, a za rtve ovog terora koriten je izraz odstupili 1945. Omer Hamzi navodi da je na podruju Opine Graanica poginulo ili nestalo 800 lica, od ega pripada kategoriji odstupili.69 Na primjeru Graanice moe se razumjeti sudbina i drugih gradova irom BiH, ije su porodice ivjele u neizvjesnosti ekajui povratak svojih najmilijih iz logora, zatvora ili, moda, inostranih zemalja, ali svoje nikad nisu doekali. A ta je bilo s onima koji su doekali komunistike oslobodioce? Hasan Miljkovi, idejni organizator mulimanske milicije na podruju Cazinske krajine, bio je nepodobna linost i za Nijemce i za ustae, a kasnije i za komuniste. Njega su ratne 1944. godine uhapsili i odveli u logor Nijemci, s obrazloenjem da je bio organizator muslimanske milicije i pomagao Husku, koji je preao partizanima. Iz logora ga je uspio izvui njegov lini prijatelj Dafer Kulenovi, ali su ustake vlasti i dalje s nepovjerenjem gledale na Hasana, ne odobravajui da slobodno eta po Zagrebu.70 Da ironija bude vea, Miljkovi je 1945. godine i od komunista proglaen za ratnog zloinca. Presuda je donesena 18. VIII 1945, Hasan je proglaen krivim, jer je u toku 1941/1942. godine obavljao dunost naelnika Opine Velika Kladua, izvravao sve naloge faistikog okupatora i njihovih pomagaa... pomagao Husku i njegovu vojsku dok se god isti borio na strani neprijatelja protiv vlastite otadbine, a kada je Huska priao narodnooslobodilakoj borbi, radio je svim silama da ga vrati na izdajniki put sluenja okupatoru poruujui mu da e ostati general bez vojske... u martu 1944. godine poslije nekoliko usmenih poruka poslao je pismo Memagi Dautoviu... u kojem ga je pozvao da sa cijelim bataljonom pree na stranu neprijatelja u Cazin. Ovim su pridodate jo mnoge take optunice, pa je Hasan osuen na ukupno 33 godine lienja slobode s prinudnim radom i 17 godina gubitka graanskih prava, kao i na konfiskaciju cjelokupne
69 O. Hamzi, Oni su 1945. odstupili, Kako 1945. doivljaju oni iji su preci te godine napustili Bosnu i Hercegovinu na primjeru Graanice, Zbornik radova, Sarajevo: Institut za historiju, 2006., str. 106. 70 AHM BiH, Fond UNS-e, inv. br. 4341, Duhovni zaetnik Huskine vojske na slobodi u Zagrebu, od 8. V 1944.

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.71

imovine poto optueni ima imovine koja spada pod udar zakona oko konfiskaciji imovine i o izvrenju konfiskacije. Hasan je posjedovao dvije kue i 100 dunuma zemlje.71 Prema Salki atiu, komandantu muslimanske milicije na podruju Nevesinja, vlasti su postupile drugaije. Imovinu mu nisu kofiskovali, iz prostog razloga, jer je nije ni imao. ati je proglaen krivim, jer je bio organizator i komandant muslimanske milicije u Nevesinju. Osuen je na kaznu lienja slobode s prinudnim radom u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, te gubitka politikih i pojedinih graanskih prava na 1 godinu. Osloboen je od prvobitne optube u kojoj je stajalo da su pripadnici muslimanske milicije pod njegovom komandom ubili pravoslavne seljake Miju, ora i Joku Telebak, Mileta Zurovca, te Iliju, Ristu i Ljubicu eraji, jer je ustanovljeno da je ove zloine poinio andarmerijski porunik Heimoni sa svojim odredima. S obzirom da su u atievu korist, izmeu ostalih, svjedoili i pravoslavni seljaci: Milievi Rade, Kariik Lazar, Papi Ilija, Kosti Pavle i Telebak Simo, Okruni sud u Mostaru primjenio je na njega Ukaz o amnestiji i pomilovanju. Svjedok Telebak Simo iz Luka izjavio je da nije uo da je ova milicija ikome zla nanijela.72 Zakljuak Istina je da u toku Drugog svjetskog rata ove muslimanske vojne formacije nisu bile na pravoj strani, jer su pomagale okupatora, tj. Nijemce, faiste, Hitlera. Ali, koja je prava strana muslimanskih vojnih formacija mogla biti? Saveznici? Ili moda etnici? Jedina priznata saveznika vojska na prostoru Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, sve do kraja novembra 1943. godine, bila je Jugoslavenska vojska u otadbini sa Dragoljubom Draom Mihailoviem na elu. Dakle, ukoliko bi muslimani i htjeli biti na strani sila antifaistike koalicije, to bi znailo da bi se trebali boriti na strani etnika. Tito je, pomirljivom politikom prema etnicima, poev od partizansko-etnikog saveznitva iz 1941. godine i osnivanja dobrovoljakih odreda 1942. godine, sastavljenih od
ABH, Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa za BiH, br. kutije 2, Presude, Okruni sud Biha 1945., br. 192-45. 72 ABH, Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa za BiH, Okruni sud Mostar, br. kutije 6, Presude 1946., br. 84-1946.
71

Str.72

Merisa Karovi

Br.1-2

srpskih seljaka koji su do tada bili u etnicima, odbijao vei broj muslimana od partizanskog pokreta. Jedino rjeenje za odbranu muslimanskih naselja od razularenih etnikih bandi bila je organizacija vlastite samoodbrane. injenica je da su muslimanske milicije osnovane s tom namjerom da brane svoja sela, ali ne moe se porei da je odreenih nepravilnosti bilo i sa njihove strane. Vjerovatno je da svaka naoruana skupina u ratu ubija svoje protivnike da bi osigurala vlastiti ivot u borbi za opstanak. Ipak, bitno je istai da muslimanske milicije, kao sitne vojne organizacije irom cijele Bosne i Hercegovine, nisu imale utemeljen ideoloki program istrebljenja drugih i drugaijih. Takoer, muslimanski narod u cjelini nije imao nikakav program za istrebljenje svojih susjeda, niti se u toku rata, i nakon brojnih zloina nad ovom populacijom, javila ideja o tome. Dakle, glavni cilj formiranja muslimanskih vojnih formacija bila je neophodnost organizovanja samoodbrane svojih porodica. Po izvorima ustake provenijencije, vojska s izrazitim muslimanskim obiljejima: zelenim bajrakom, polumjesecom i zvijezdom na fesovima, imala je autonomistike tendencije. Prema tim izvorima, pokret za autonomiju vodila je muslimanska inteligencija uz podrku Legije, zelenog kadra i drugih muslimanskih milicija. Ipak, primarni cilj ovih milicija bila je odbrana svog ognjita od etnika i svih neprijatelja muslimana, a autonomistike tenje javljale su se spontano. Pripadnici ovih vojnih formacija bili su veinom seljaci, ljudi neupueni u ira politika zbivanja, s nerazvijenom svijeu za dublje sagledavanje injenica i rjeenja problema u koje je zapao njihov narod. Dakle, autonomni pokret nije mogao nai stvarnog, ni veeg, odjeka u pripadnicima muslimanskih milicija. Ostaci ovih vojnih formacija, sve do kraja rata, ostaju na strani okupatora. Poznato je da komunisti, s Titom na elu, strogo kanjavaju svoje protivnike, pa su se pripadnici muslimanskih milicija odluili na bijeg, a ve je spomenuto kako su ti bjegunci neslavno zavrili na kraju rata. Jedno poglavlje u radu posvetili smo pitanju zastupljenosti ove teme u bosanskohercegovakoj historiografiji. Doli smo do zakljuka da, izuzev sjeveroistone Bosne, o muslimanskim milicijama na podruju Hercegovine i jugoistone Bosne nije posveena

Br.1-2

Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945.

Str.73

niti jedna studija, lanak ili rasprava. Ovaj rad napisan je na osnovu raspoloivih dokumenata, istina, vie ustake, a u manjoj mjeri komunistike provenijencije. Rekli smo da je do osamdesetih godina prolog stoljea ova tema povrno obraivana i to iskljuivo na osnovu sjeanja uesnika u ratu, iz pobjednike perspektive i na osnovu komunistikih izvora. Audiatur et altera pars!73 Muslimanske milicije bile su esto predmet izvjetaja Ustake nadzorne slube, te uz kritiku upotrebu istih, kao i koritenje drugih izvora, moe se dati jasan prikaz djelovanja ovih formacija na cijelom bosanskohercegovakom teritoriju. Novi pogledi u historijskoj nauci o izuavanju Drugog svjetskog rata otvorili su niz novih, neistraenih tema, koje tek ekaju na svoju potpunu historiografsku obradu. Ovdje, svakako, moemo svrstati i temu Muslimanske milicije u Bosni i Hercegovini 1941.-1945., a ovaj rad predstavlja samo pokuaj da se definiu ove formacije i da se da opi pregled njihova djelovanja.

73

Neka se uje i druga strana!