METODOLOGIJA I HISTORIOGRAFIJA

UDK 396
Izvorni znanstveni rad
ISSN 0353-295X
RADOVI Zavod za hrvatsku povijest
Vol. 29 Zagreb 1996.
Teorijski aspekti historije ena i enskih studija
Dubravka
Novija se historiografija orijentira prema iroj socijalnoj problematici,
pa slijedom toga sve se vie i enska povijest. Autorica na
temelju najnovije literature raspravlja o teorijskim aspektima tog
problema.
Socioloka istraivanja strukture hrvatskoga drutva, kao i tematske studije
pojedinih drutvenih znanosti u nas, tek u posljednje vrijeme sustavnije ukazuju
na pojmove roda i spola kao na relevantne razlikovne kriterije i his-
torijski uvjetovane, drutvene fenomene. S interesom za marginalne
teme i orijentacijom prema iroj socijalnoj problematici i u novijoj se historio-
grafiji isticati status mukaraca i ena u pojedinim razdobljima.
potpuno negirati realitet rodne stratifikacije u nas i danas, unutar
aktualnih drutvenih institucija, nam se neosnovanim zbog evidentne doku-
mentacije koja da su u razdoblju nakon II. svjetskog rata ene u
Hrvatskoj (odnosno u SFRJ) dio "zavisne" populacije (tj. osoba
bez redovnog, i vlastitog prihoda), kao i od ukupnog broja nezaposlenih
(tj. osoba koje "trae posao") te da su one, nadalje, bile mnogo
zapoljavane od mukaraca usprkos jednakom stupnju obrazovanja.
Osim toga, najnovija socioloka istraivanja profesija u jugoslavenskom, odnosno
hrvatskom drutvu (koja samo i ene kao so-
cijalnu kategoriju), pokazala su jo i
(1) da su ene nakon II. svjetskog rata, osvojenom pravu na
obrazovanje, postale dominantne u polu-profesionalnim zvanjima (bolnice,
kole, socijalni rad), dok u profesijama jo uvijek manjinu;
(2) da su u svima kao i u svakoj kvalifikacijskoj skupini posebice,
mukarci bolje od ena;
(3) da je razlika zarada mukaraca i ena, bez obzira o
kojoj se privrednoj grani radi, u grupi najobrazovanijih, a posebno je
evidentna unutar privrednih grana koje su vie feminiziranel.
Doavi do spoznaja o statusu ena jo 1970. godina, zapadnoevropska
je drutvena znanost relativno brzo izgradila pojmovne kategorije i teorijske va-
rijante za razvoj "enskih studija", im i institucionalnu formu i adek-
vatan prema interesu drutvenih znanosti u nas za
ovu temu, kompleksnim i autonomnim istraivanjima odnosa na
razinama (ekonomskoj, pravnoj, profesionalnoj, kulturno-historijskoj) i u
drutvenim institucijama (porodica, trite rada, centri i
drutvene vrijednosti, organizacije i norme), gotovo da nema niti
1 Navedeno prema: porer, 1990:124-127, 129-130.
273
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena ... (273-287)
pomena u skorijoj Evidentno je, da posebice historiografija
u Hrvatskoj nema dovoljno spoznaja O vidovima rodne stratifikacije tijekom
prolosti i njihovim dugotrajnijim drutvenim posljedicama, a da bi ih mogla ot-
pisati kao predmet istraivanja zbog "zastarjelosti", nedovoljne atraktivnosti, ili
malog
naime, po stupnju zastupljenosti i prezentacije povijesnih tema
u suvremenoj historiografiji, mogli bismo ustvrditi da pojam "historija
ena" jo uvijek izaziva mnogo podozrenje nego to je to
primjerice, s ekonomskom, vojnom, kulturnom, nacionalnom i drugim
"posebnim" pristupima povijesti. Uzrok tome velikim dijelom lei u preteito ne-
gativnom drutvenom stavu prema izdvajanju "enskog" kao is-
kustva te kao povijesnog iskustva koje je dostojno pozornosti ozbiljnog is-
relevantnih povijesnih sadraja. Posljedica toga je,
nedostatak interesa za enske teme kod suvremene generacije i his-
a u skladu s time i gotovo potpuni nedostatak bilo kakve, posebice
literature za to

Ovakva stajalita svakako

da je enska povijest ipak u svijetu poodavno stekla ravnopravno
mjesto ostalim granama povijesti, te da je nezaobilazni dio neto irih, i
na najpoznatijim etabliranih enskih studija. Zbog toga je, po
naem sudu, korisno objasniti opravdanost diferenciranja ena kao
drutvene grupe koja isto tako zasluuje status subjekta povijesnih istraivanja
te, se radovima enskih studija, prikazati bitne teorijske as-
pekte i metode istraivanja kojima je cilj vidljivim osebujno ensko povi-
jesno iskustvo unutar cjeline drutvenih
Podrijetlo, obfijeja i razvoj historije ena
Na kakvim se teorijskim postavkama i iskustvima osnivaju posto-
povijesne analize ivota ena u prolosti i sadanjosti, odnosno koje su to
osobine posebnih studija O eni po kojima se one razlikuju od srodnih im znan-
stvenih disciplina, sutinska su pitanja na koja su pokuale dati odgovore te-
ranog feminizma u prvoj polovici 20. od Sylviae i
Christabel Pankhurst, Margaret Sanger, Suzanne LaFollette, Virginiae Woolf,
Eleanor Roosevelt, Margaret Mead, Mary Ritter Beard, Simone de Beauvoir,
Betty Friedan idr
3
Nakon 1960, godina feministkinje struka i pobornice
enskih studija, preteno sociologinje - Jessie Bernard, Jean Baker Miller, Lou-
ise Bernikow, Carol Gilligan, Suzanne J. Kessler, Wendy Mc Kenna, Alice
Rossi, Sara Ruddick, Ann Barr Snitow i dr.4, postavile su izuzetno bogatu
skupinu teorijskih rasprava, historijsko djelovanje i poloaj ena u
2 Rijetke su iznimke u tom smislu monografije. ,prije svega, NOR-a 1941-45. "Borbeni
put ena Jugoslavije" (Beograd, 1972), J. Kecman: "Zene Jugoslavije u pokretu i enskim organizacijama
1918-1941." (Beograd .. 1978) i D. "Prva enska partizanska (Karlovac, 1987) te kompleksna studija L.
Sklevicky na temu "Zene i - povijesna geneza jednog interesa", objavljena u "Polja" (Novi
Sad, 308-3Q9(1984), a dijelom kao separat "Casopisa za suvremenu povijest" (Zagreb, 1984), kao i reprint izdanja
"Zenski svijet, 19391941" (Zagreb). Najnovijeg je datuma monografija M. "Mara
(Koprivnica-Zagreb, 1993) te dvije knjige objavljene tijekom 1996. - zbirka radova L. Sklevicky pod
nazivom "Konji, ene i ratovi" (Zagren, 1996) i monografija nastala u povodu obljetnice osnivanja enskog
udrutenja "Hrvatska ena" L. Benjovsky (Karlovac, 1996).
Spomenimo neke od radova ovih autorica: Pankhurst, S. (1911). The Suffragette; Pankhurst, C. (1913). The
Great Scourge and How to End It; Sanger, M. (1917). Family Limitation; LaFollette, S. (1926). Concerning
Women; Woolf, V. (1931). A Room of One's Own; Roosevelt E. (1933). It's Up to the Women; Mead, M.
(1935). Spol i temperament u tri primitivna drutva; Ritter Beard, M. (1946). Women as a Force in History;
Beauvoir, S. (1957). Drugi spol; Friedan, B. (1959). Feminine Mystique.
Neki od radova spomenutih autorica jesu: Bernard, J. (1971). "Women and the Public Interest",
Chicago:Aldine; Bernard, J. (1981). "The Female World". New York: Free Press; Bernikow, L. (1980). "Among
Women". New York: Harper; Gilligan, C. (1982). "In a Different Voice: Psychological Theory and Women's
Development". Cambridge: Harvard University Press; Kessler, S.J., Mc Kenna, W. (1978). "Gender: An
Ethnomethodological Approach". Chicago: University of Chicago Press.
274
Rad.-Zavod hrvat povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena... (273-287)
drutvu unutar tri osnovne varijante teorija:
(1) teorije razlike, koje upozoravaju na poloaj i iskustvo mukaraca i
ena u povijesnih situacija;
(2) teorije nejednakosti, koje tvrde da ene nisu samo u i u
manje povoljnom poloaju u odnosu na mukarce;
(3) teorije ugnjetavanja, koje pokazuju da su ene u aktivnom smislu ogra-
subordinirane, iskoritene i zloupotrebljene od strane mukaraeas .
Predstavnice ovog razdoblja, kojeg je jedna od njih - J. Bernard, nazvala
prosvjeteljstvom" , prije svega elaboriraju motive koji su ih potak-
nuli na izdvajanje "enskih" tema iz kompleksa drutvenih pojava
(pitanje: "zato o enama?"), bez obzira da li se te teme dalje istrauju na ra-
zini historije ena, historije roda, ili pak sa stajalita interdisciplinarnih
enskih studija (sociologije, antropologije, etnologije, psihologije, knjievnosti i sl).
Naime, sve su spomenute discipline (za koje u nastavku navesti po
nekoliko bitnih obiljeja) pri formuliranju predmeta svoga istraivanja krenule od
nekih pretpostavki, koje bismo mogli svesti na postulate:
(1) da su ene po svojoj brojnosti uvijek i u gotovo svim drutvima
stanovnitva, a po zastupljenosti u javnom i ivotu te po stup-
nju drutvene predstavljale marginalnu drutvenu grupu;
(2) da su aktivnosti ena unutar drutvene podjele rada uvijek i u gotovo
svim drutvima vrednovane mnogo slabije od aktivnosti mukaraca, iako bez
enskog rada Gednako kao i bez rada mukaraca, uostalom) ne bi bila
(bioloka) obnova drutva, a time niti njegov opstanak;
(3) da su ene, uprkos svojoj brojnosti i vanosti za opstanak cjelokupne
drutvene zajednice, opresirana drutvena grupa (u moralnom i kul-
turnom smislu) i da su to bile kroz mnoga prethodna
(4) da su najbolja potvrda istinitosti navedenih teza o poloaju ena u
prolosti i sadanjosti upravo znanstveni radovi s historiografije, koji ni-
kako, ili samo marginalno ene (i to pojedinke) u pregled povijesnih
zbivanja;
(5) da je razvijanje samosvijesti o ravnopravnoj ulozi ena u kreiranju uvijeta
drutvenog ivota, kao i njegove povijesti, neophodno za razvoj moderne, demo-
kratske i sretne drutvene zajednice;
(6) da se enska samosvijest moe prvenstveno i najbolje razviti putem nji-
hova boljeg obrazovanja i samoobrazovanja, koje neminovno mora sadravati i
spoznaje o vlastitoj historijskoj ulozi, kao i znanstvenu revalorizaciju te uloge

(7) da se spoznaje o aspektima ivota ena ne mogu samo meha-
dodati znanstvenim spoznajama, ih je neophodno nanovo
utvrditi putem sasvim originalnih kriterija vrednovanja te novih izvora i metoda,
u okviru novih znanstvenih disciplina, kojima posebno mjesto pripada his-
toriji ena.
na glavna stajalita zapadnoevropskih i
enske povijesti, Mirjana Gross u radu "Nevidljive ene"
kako je "brojnim radovima iz historije ena otpor protiv vizije o pri-
vidno neizbjenim dihotomijama koje su toboe oblikovale 'uloge' i posebne
ivotne sfere mukaraca i ena"6, odnosno otpor protiv vizije o dualizmu
"prirode" kojom je definiran enski svijet, i "kulture" koju su stvorili
mukarci. Ona, osim toga, u korist znanstvene revalorizacije sadraja koji se od-
nose na djelovanje ena tijekom povijesti spominjanu
tezu, da javni ivot duboko ulazi u sve pore obitelji pa tako nisu
5 Ovakva sistematizacija teorija preuzeta je od Patricie Madoo Langermann i Gill Niebrugge-
iz: Ritzer, 1988:292.
Gross, 311993:63
275
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena... (273-287)
nedrutveno mjesto ljubavi i privatnosti nego prostori ne-vrednovanog i ne-
enskog rada u i za preivljavanje, od kojeg profitira
ekonomija i dakako mukarci i supruzi?
se, tako, na relativno kasno kategorijama razlikovanja
spolno-rodnih
8
osobitosti mukaraca i ena tijekom prolosti, enska je historija
u svojoj evoluciji prola kroz nekoliko razvojnih faza.
Prva faza - jedinstvo enskih interesa: Tijekom 1970. godina razvila se po-
stupno prva faza enske povijesti kao teorijska kategorija i znanstvena disciplina,
koja je istovremeno predstavljala segment enskih studija i
aspekt istraivanja tema s socijalne historije. Ona se osnivala na
postulatima feminizma koji je isticao vanost (rodnog)
zajednitva ena, bez obzira na sve potencijalne i stvarne razlike njima.
historije ena nastali su u SAD-u u kada su i studenti-
ce povijesti, tadanje American Historical Association-a (AHA) nezado-
voljne svojim profesionalnim statusom kao i trendovima razvoja historijske
znanosti, osnovale posebno tijelo za profesionalnu promociju u struci
(1969. godine), Coordinating Committee on Women in the Historical Profession
(CCWHP). Ova je organizacija odmah uputila zahtjev historijskom
udruenju (AHA) da i ono formira specijalnu komisiju koja bi pratila profesio-
nalni poloaj ga premalom ena kako u
U druenju, tako i u profesiji U su se
okupljene u CCWHP nadale da u okviru nove socijalne historije, koja se
razvijala tijekom 1960-ih sa ciljem da obznani historijsko postojanje i onih sa
"margine drutva", i ene svoju povijest. umjesto toga, ubrzo
da su iste intelektualne pretpostavke koje su postavile mukarca u
sredite svih zbivanja u tradicionalnoj historiografiji, odredile njegovo centralno
mjesto i u novoj socijalnoj historiji, te postepeno postulate za nastanak
nove i sasvim originalne historijske grane. Njen je prvi zadatak bio da otkrije i
identificira ene koje su se na razne istakle u prolosti u okviru tradicio-
nalnih standarda vrijednosti. U drugoj su fazi trebale preispitati ivote poznatih
ena i njihovu djelatnost, postavivi sasvim nove kriterije za valorizaciju te dje-
latnosti. Tako je otkriveno postojanje "enske kulture" kao sinonima za speci-
povijesno iskustvo svim enama bez obzira na mjesto i vrijeme
u kojem su ivjele. Rezultati viegodinjih istraivanja o ivotu ena
u prolosti su obznanjeni iroj javnosti u oujku 1973. godine, kada su
Amerikanke organizirale Prvu konferenciju o povijesti ena na Douglass
Collegeu (Rutgers University) u Berkshireu. Konferencija je okupila oko 500
sudionica i ostavila iza sebe publikaciju pod nazivom "Clio's Consciousness
Raised: New Perspectives on the History of Women", sa 14 objavljenih izlaganja
koja su teme: enska kontrola vlastitog tijela, zdravlje ena
i medicinski establishment mukaraca, obrazovanje i profesionalno napredovanje
ena, dunosti ena, njihova strategija upotrebe
tehnologije i raspodijele izvora, ena viih stalea
kao posljedica njihovog obiteljskog porijekla tijekom srednjeg vijeka, ene i
religija tijekom 19. viktorijanske "savrene dame", viktorijanske
prostituke. Navedena je konferencija predstavljala vrhunac prve faze u razvoju
historije ena, uprkos to je, istovremeno, pokazala bitne slabosti os-
novnih teza o jedinstvenosti enskih interesa, bez obzira na prostor,
vijeme i kulturu, odnosno neovisno o njihovoj rasnoj i klasnoj pripadnosti.
9
Druga faza pluralitet enskih iskustava: Zbog toga se, krajem 1970.
7 Isto, 61-63.
8 o pojmovnom razlikovanju spola i roda vidi poglavlje pod naslovom osnovnih pojmova: spol
rod"
9 O tome vidi u: Revolution in Knowledge, 1992:130-132.
276
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena ... (273-287)
godina, sa sve brojem kompleksnih povijesnih istraivanja i analiza o
ivotu ena u prolosti, javlja spoznaja o njihovih iskustava kroz
kulture i razdoblja, a tezu o
zamjenjuje zahtjev za razumijevanjem pluraliteta (enskih) iskustava. su
bitne razlike s obzirom na na koji (i ene, dijeli
rasa, etnicitet i klasa, dob i spolni afiniteti. je, nadalje, da nisu jed-
naki ivoti koje one vode kao gospodarice i robinje, imigrantice imigrantice,
stanovnice grada, ili sela, kao niti iskustva koja imaju s obzirom na
mnogobrojne tipove posla koji rade izvan doma, niz reproduktivnih i
iskustava, kroz vrlo svjetove svojih brakova, samohranog ili
udovitva, Ukratko, utjecaji geografije i religije na obrasce enskih ivota,
izbora vlastitog formalnog i neformalnog obrazovanja, kao i niz
okolnosti koje jednako modeliraju svjetove mukaraca i ena i
njihove sudbine kroz povijest, postale su postupno bitne varijable za rekonstruk-
ciju povijesne zbilje, s kOlima se historija ena trebala ozbiljnije pozabaviti u
svojoj drugoj razvojnoj fazi O.
Ove su spoznaje tijekom 1980, godina osnovne pravce enskih his-
torijskih istraivanja, koja su, kao i desetak godina ranije, prezentirana javnosti
konferencijama i njima publikacijama. Ovoga je puta,
inicijativa potekla iz Evrope, od enske povijesti
govornog koje su redovno odravale svoje godinje susrete, Na njiho-
voj petoj konferenciji u u travnju 1984. godine, kojemu je prisustvovalo
50 norvekih preteno Norvekog nacionalnog udruenja
je da se krene u organizaciju kongresa pa
je u tu svrhu imenovan i organizacijski odbor za njegovu realizaciju. Nakon
nepune dvije godine, u oujku 1986, godine, kongres enske histo-
rije odran je u Amsterdamu, okupivi u velikom broju ali i pred-
stavnice enskih studija te i organizacija i
pokreta iz gotovo svijeta. Tu je zabiljeeno oko 700 sudionika,
preteno ena, koje su dolazile iz ukupno 31 zemlje Zapadne i Evrope,
Sjeverne i June Amerike, Afrike, Azije i Australijell. Rad se kogresa odravao
unutar 13 osnovnih kronoloko-tematskih grupa, koje su se dalje raslojavale na
specijalizirane podteme kao to je, na primjer: historija starog vijeka
predstave o enama, ene u rimsko doba), ene u srednjem vijeku
(srednjovjekovni izvori o enama, literarni izvori o srednjovjekovnoj eni, religio-
zne ene, ljubav na selu), kasni srednji vijek (progoni vjetica, obrazovane ene
i ene i religija, rad i svakodnevni ivot ena u gradu), enske
predstave spolnost (spolnost i religija, brak i materinstvo, prostituci-
ja, seksualna reforma u razdoblju), lezbijstvo, zaposlene ene, ene
u obrazovnim institucijama (obrazovanje djevojaka od 18-20. st., u 19.
st., prva generacija ena na kole za socijalni rad, obra-
zovanje poslije 1945., socijalizacija i razvoj sela, obrazovanje i lezbijstvo), ene u
politici (ene i mir, ene i organizacije, i osobna iskustva), feminizam
(biografije ena, mrea enskih organizacija, feminizam i socijalne re-
forme, feminizam i enska seksualnost, enski pokret i humanizam, feminizam i
politika, enski pokret nakon 1945., suvremeni enski pokret), metode i teorije
enske historije (historiografija historije ena, etnocentrizam u historiografiji, teo-
retski koncepti, kvantitativne metode, oralna historija), historije ena
te historija ena u zemljama svijeta" (rod i rad u postkolonijalnom
10 Isto.
11 Kongresu, koji se odrao od 24-27. oujka 1986. u Amsterdamu, prisustvovale su predstavnice
drava: Velike Britanije, Francuske, Finske, Vedske, Danske, panjolske, Austrije, Islanda, Italije, Belgije,
Vicarske i Nizozemske; SAD-a, Kanade, Argentine, Mexika, i Kolumbije; Indije, Egipta, Maroka, Sudana i Zambije te
Australije, Ecuadora, Ghane, Sri Lanke i Tanzanije. Kongresu su svojim izlaganjima dale doprinos i 3
(kao predstavnice tadanje SFR Jugoslavije): mr. Lydia Sklevicky, Andrea Feldman i Dubravka
277
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena ... (273-287)
kontekstu, povijest enskog pokreta, kolonijalna i kolonizatorska ena)12. Sama
je konferencija bila i dodatnim manifestacijama, kao to
su, na primjer: izlobe publikacija i radova (ena i o enama), obi-
laskom enskog arhiva u Amsterdamu te inicijativom za osnivanje
mree
faza - historija roda: U skladu s postavkama jedne od najpoznatijih
suvremenih historije ena s kraja 1980. godina, Gisele Bock, enska
se povijest u posljednjem 20. sve vie povezivati sa
rodom kao kompleksnim, socio-kulturnim fenomenom. Ovaj stav, nadalje, impli-
cira potrebu ne samo pojava unutar rodova, i odnosa
njih, sa krajnjim ciljem da se tako spoznaje u postulate
povijesti. U tom pogledu enska povijest nije orijentirana na
djelatnosti u kojima su prisutne samo ene (enske organizacije, enska kultura,
suvremeno i sl), ili na ona u kojima ene (na primjer:
progon vjetica tijekom srednjeg vijeka, institucije socijalne istrauje
i takve oblasti u kojima su ene jednako prisutne kao i mukarci i
rodni odnosi, klase, manjine), ili ona u kojima su mukarci dominirali,
ali koja su, bez obzira na to, imala upravo presudan na ivot ena
(ratovi i historija ratovanja, rad, historiografija i sl), kao i u
kojima su potpuno odsutne (na primjer: pravo glasa u 19. i dijelu
20. st). Za postizanje svojih zadataka, ona koristi sve historijske
metode i pristupe, od biografije i oralne historije, do studija drutvene mobilno-
sti, demografije i historije; po svojim temama ulaziti u sadraje kul-
turne, antropoloke, ekonomske i povijesti, no originalna je po sasvim
novim pitanjima koja postavlja, a po svojim stavovima i dalje je pod utjecajem
iskustva i miljenja
13
.
Usmjerena, dakle, sve vie ka principu roda, kao kategoriji- razlikovanja i
vrednovanja, enska se povijest dalje razvija vrlo bitan element sveobu-
hvatnog studija ene, njenog drutvenog, i kulturnog poloaja
kako u prolosti tako i u suvremenom svijetu. Ona, tako, nastoji prevladati ne-
dostatke nastale uslijed potpunog roda kao drutvene kategorije i nje-
gove redukcije na predmet istraivanja prirodnih znanosti. Shodno
tome, enska historija (kao historija roda) ima zadatak istraiti
prostore, ponaanja i djelatnosti, odnosno diferencijaciju u
okviru pojedinih drutava tijekom prolosti. povijest roda ne treba
samo pokazati konkretne manifestacije razlika spolovima u
drutvima i vremenima, i varijacije odnosa unutar enskog spola kao i one
unutar mukog, te ukazati na hijerarhiju kao na odnos
mukaraca i ena
14
.
Shodno ovakvim najnovijim tijekovima teorijskog razvoja "znanstvenog" femi-
nizma, M. Gross "gender history" (historija roda) s historijom
ena, kako historija roda "razvija svijest da su prole i sadanje zbilje
u mukaraca i ena". Ona, upozorava na jednu od
novijih disciplina unutar enske povijesti - "historiju spolova" u okviru koje se u
posljednje vrijeme sve vie raspravlja o povijesti tijela i seksualnosti. Ova disci-
plina nastaje na inicijativu roda, ali pod utjecajem
francuske antropoloke historije i teza Michela Foucaulta da se seksualnosti
proizvode, da se njima upravlja i da ih vlast nadzire. "Odnosi prema 'tijelu' i
'seksualnosti' smatraju se drutvenim konstrukcijama uz teze drutvenih i
prirodnih znanosti i medicine koje ih stalno mijenjaju"15.
12 International conference on Women's History, 1986.
:: Vidi u: Bock, 1989:7-30.
15 Isto, 11
Gross, 3/1993:63
278
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena ... (273-287)
Istakli bismo na kraju kao tezu, da ono to povezuje historiju roda
i historiju ena jeste njihova interdisciplinarnost i nastojanje da uz sa-
svim novih, ili na nov tradicionalnih izvora i koritenjem najra-
metoda nastoje rekonstruirati povijesnu zbilju. Napomenuli bismo, ipak,
da postoje razlike enske historije i historije roda, nji-
hovu interaktivnom odnosu i decidiranom nastojanju posljednjih godina da se
historija ena to vie priblii odnosa. Te su razlike
vidljive, prije svega, u osnovnog zadatka, odnosno u
sadrajima i temama istraivanja dviju disciplina: historija ena prvenstveno daje
pregled drutvenih koje se neposredno odnose na ene, ili su pred-
stavljene sa enskog aspekta, dok historija roda prati pojave i procese
na taj da vidljivima odnose mukih i enskih aktera. Iz
toga proizlazi i druga razlika njima, vidljiva u i dometu
teorijskog po rezultatima istraivanja, odnosno po kojima
raspolae, historija ena je posebna, segmentirana, ue specijalizirana disciplina i
prema tome, subordinirana iroj i historiji roda, koja kori-
sti rezultate istraivanja enske historije za svoje teorijske postavke.
Iz navedenih karakteristika vidimo da se povijest roda u osnovi javlja kao
povijest, novom kategorijom kao relevantnim kriteri-
jem za valorizaciju povijesne stvarnosti, odnosno historijom ena kao
svojim nerazdvojnim segmentom. Historija ena je, kao dio historije
roda nuno modificirana nekim postulatima i zakonitostima koje su potvrdila
tradicionalna historijska istraivanja u okvirima povijesti pa time, ujedno, i
sama sadrajno
osnovnih pojmova: spol i rod
pod lupu drutvene pojave i u kojima su preteito ili
prisutne ene, odnosno povijesna iskustva sa stajalita
ena, enska je povijest, ostaloga, pokuala unijeti i termino-
loke u sadrajne analize drutvene svakodnevice. U tradicionalnom
se komuniciranju tim terminolokih posebnostima nikada ranije nije pridavala
vanost, ali su se one pokazale bitnima kako za predmeta is-
traivanja, tako i za razumijevanje ciljeva i metoda, a samim time
za opravdanje opstojnosti historije ena kao nove znanstvene grane. Radi se,
prije svega, o razlikovanju pojmova spola i roda, koje su prvima
isticati utemeljiteljice enske povijesti sredinom 1970. i 1980. godina:
Natalie Zemon Davis
16
, Ann D. Gordon, Mary Jo Buhle i Nancy Shrom Dye
17
te Joan Kelly18, dok su teorijsko rjeenje ovoga problema detaljnije
razradile Joan W. Scott u radu "Gender: A Useful Category of Historical
Analysis" (u "American Historical Review", 91/1986:1053-75) i Gisela Bock u
svojim radovima "Geschichte, Frauengeschichte, Geschlechtergeschichte" (u
"Geschichte und Gesellschaft", 14/1988) i "Women's History and Gender His-
tory" (u "Gender and History", 1/1989).
Glavne su kriterije za definiranje ova dva pojma navedene autorice pronale
u dotadanjoj znanstvenoj praksi kao i u njihovoj terminolokoj pri-
mjeni. pojmova spola i roda prvenstveno u rado-
vima sljedbenica enskih studija, ali i predstavnika tradicionalnih drutvenih
znanosti, pokazale su razlike njima:
1. Natalie Zemon Davis, 311975-76, "Women's History in Transition: The European Case", Feminist Studies
17 Ann D. Gordon, Mary Jo Buhle, Nancy Shrom Dye, III/1976, "The Problem of Women's History",
Women's History, Urbana
J. Kelly, 1984:51-64., "The Doubled Vision of Feminist Theory", Women, History and Theory, Chicago
279
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena... (273-287)
(1) Spol je jednostavna kategorija sastavljena od biolokih cInjenica
(kromosoma, hormona, i fiziolokih osobina), dok je rod sloena katego-
rija kojoj je imanentan bioloki spol, ali i sve relevantne drutvene
vezane uz spol (npr. drutvene vrijednosti, moralne norme i
pisane zakone koji se odnose na ulogu, status i komunicira-
nja pripadnika pojedinih spolova);
(2) Spol je i nepromjenjiv (prirodan) entitet s obzirom na vrijeme i
prostor, dok je rod promjenjljiv (artificijelan) u onom svom dijelu koji se odno-
si na drutvene
(3) Spol je ioloka kategorija (jer ga samo i nepromjenji-
ve bioloke nice), dok je rod drutvena kategorija (jer je
upravo drutven' ,koje ulogu i status spola u
vremenu i prostor .
(4) Spol je, prema tome, jednostavna bioloka kategorija sastavljena od
i nepromjenjivih biolokih dok je rod preteito socijalna
kategorija sastavljena od drutvenih koje ulogu, status i
komuniciranja pripadnika pojedinih spolova unutar
drutvene zajednice u vremenu.
Po tome kako su navedene postavke o razlikama
spola i roda u svojim teorijskim raspravama interpretirale pojedine predstavnice
enske povijesti, vidljivo je da su ovi pojmovi dobrim dijelom ostali ne-
jasni i samim sljedbenicama istraivanja enskih tema pa ih one i dalje vrlo
upotrebljavaju kao sinonime. Ilustrirat to na primjerima teorijskih
postavki dviju autorica, koje su se upustile u detaljniju elaboraciju spomenutih
principa, a navode i probleme vezane uz njihovu primjenu. Prva od njih je J.
W. Scott koja je u ranije navedenom teorijskom radu najprije u potpunosti eli-
minirala pojam spola kao neadekvatan za terminologiju historijskih studija te de-
finirala "rod" kategorijom neophodnom za potpuno razumijevanje
sloenih drutvenih odnosa u suvremenom svijetu kao i tijekom prolosti. Ovaj
pojam pokuala je objasniti usporedno s kategorijama klase i rase, ih
osnovnim uzrocima nejednake raspodjele u drutvu. No, za razliku od do-
bro elaboriranog pojma klase (Marxovom teorijom dijalektike i historijskog ma-
terijalizma), autorica da pojmovi roda i rase jo uvijek ostaju nejasni
u suvremenoj historijskoj teoriji, kao i u konkretnim istraivanjima, tako da nisu
rijetki da se i u enskim studijama "rod" jednostavno primjenjuje
kao puki sinonim pojmu "ena"19.
je teze iznijela i G. Bock koja je, vie od J. W. Scott dala
mjesta sadrajnom razlikovanju pojmova spola i roda. pojam
spola, G. Bock nekoliko bitnih momenata koji na njegovo pojmov-
no prije svega, to je spoznaja da postoje bitne teorijske razlike
"spola" i "roda", uprkos to su se u tradicionalnoj terminologiji
vrlo upotrebljavali kao sinonimi, tako da se "spol" mnogo od pojma
roda vezivao uz bioloke karakteristike osobe - isticanje nepromjenjivih
konstanti, koje onda posredno ili neposredno uvjetuju socijalni status pojedinaca.
Zbog toga su, smatra ona, enske povijesti upotrebu toga termina u
drutvenim znanostima vrlo rano izloile kritici, ga suvie
modelom i osnovnom zaprekom razumijevanju sloenih i dina-
historijskih pojava. Drugi momenat na koji upozorava G. Bock jeste
da se "spol" gotovo uvijek upotrebljava pri identifikaciji ena, ali ne i
mukaraca i na taj postaje modernom metaforom za staru pretpostavku
da su mukarci "nad-rodna" a ene "rodna da su mukarci "prvi" a ene
"drugi spol", ili samo "spol", kako je bilo tijekom 19.
19 J. W. Scott, 91/1986:1054.
280
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena ... (273-287)
Iz toga G. Bock izvodi bitnu osobinu "spola" - naime, terminoloka nedo-
sljednost pri pojmovnom klasificiranju mukaraca i ena uvijek implicira i
rodne predrasude, redovno prisutne prilikom primjene pojma spola,
koji ujedno predstavlja i negativan vrednosni sud, ili bolje metaforu za
nedostatak vrijednosti - inferiornost te se upotrebljava za sasvim
"enske" oblasti djelovanja (kao to je odgoj djece, poslovi).
se negativna valorizacija, osnovana na "bilokim" primjenjuje
i kod nekih socijalnih fenomena, manje ili vie iz drutvenog ivota:
grupa, rasa, bolesnika, i starih, omladine i sl. Na taj se
G. Bock, razlike koriste kao legitimni drutveni
odnosi i, posebice, odnosi one postaju metaforama za stvarne ili simbo-
ivota, a oboje, suvremeni rasizam kao i suvremeni seksi-
zam, svrstavaju "strance" ili "drugu" grupu u inferiorne, im prije svega
pravo da budu ravnopravni, ali i pravo da budu a da za to ne budu
kanjeni. Ukratko, "diskriminiraju one koji ive, moraju ivjeti, ele ivjeti
s obzirom na tijelo
i
duh, emocije, tj. kulturu, od grupe koja postavlja
kulturne norme i vrijednosti" D. se po kojemu
ili bioloke (tj. spolne) razlike ljudima opravdavaju njihovu drutvenu i
nejednakost, G. Bock tvrdi nadalje, da "nije anatomija, kultura u
obliku spolno-valoriziranih sudova ta koja donosi mnogo slabije vrednovanje
enskih aktivnosti". Kritikom tradicionalnog spola, ona tako dolazi do
pojma roda (gender, Geschlecht, genere, genre), kojega smatra ka-
tegorijom i kulturnom u prolosti i sadanjosti, koja se odnosi na
kompleks odnosa i procesa vezanih za spol". kategorije roda u znan-
stvene studije kao fundamentalne kategorije drutvene, kulturne i historijske
stvarnosti, percepcije i istraivanja, ona dovodi u svezu s pojavom enskih stu-
dija od sredine 1970. godina. Jedan od osnovnih razloga za to, bio je zahtjev
da se ensko pitanje, enska povijest i enske studije ne reduciraju na puko
spola, u smislu bioloke seksualnosti, da obuhvate sve oblasti
drutva, i njegovu strukturu. U skladu s tim, pojam roda podrazumi-
jeva nunost da se povijest promatra i sa stajalita spolova: kao
rodna povijest
21

Razmiljanja o pojmovnim i terminolokim bitnih te-
orijskih kategorija u istraivanju enske historije mogli bismo tvrdnjom
da je dananja percepcija spola i roda dijelom posljedica razvoja rod-
nih odnosa, posebice onih utemeljenih u 18. ali i posljedica razvoja
kulture i znanosti Stoga se spolovi i njihovi odnosi moraju is-
traivati kao socijalni, i kulturni entiteti, oni ne mogu biti svedeni na
izvan historije, a jo manje na jednostavne, primarne ili
principe ili uzroke. Na taj od jednostavnog, biolokog i reducira-
nog pojma spola dolazimo do kategorije roda, koje nam
pomae da otkrijemo zanemarena historije. Vano je pri tom naglasiti
da kategorija roda jeste i mora biti kao kontekstom i o
kontekstu ovisna, ona se ne smije koristiti kao uzorak, ili mit o
pri objanjavanju panorame historijskih zbivanja. Njegova snaga nije
u - redukcijom historije na model - u u smislu ot-
krivanja historijskih i promjenljivosti
22

Osim navedenih definicija spola i roda proizalih iz pera i ostale
su zagovornice enskih studija jo od 1960. godine nadalje razvile vari-
jante teorije roda, prvenstveno u okviru sociologije: Betty Friedan, Virginia
Johnson, Shere Hite, Suzanne J. Kessler, Wendy McKenna, Alice Rossi, Janet
Bock, 1989:1113.
22 Isto, 10,15.
Isto, ll.
281
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena... (273-287)
Lever, Raphaela Best, Sara Ruddick, Carol GilIigan, Debra R. Kaufman i Bar-
bara L. Richardson, Sandra M. Gilbert, Susan Gubar i dr. One su svojim teo-
rijskim postavkama, ali i primijenjenim sociolokim istraivanjima, argumentirale
postojanje tri osnovna principa rodnog razlikovanja: biolokog, institucionalnog i
socijalno-psihologijskog23.
enske studije
Usporedno s razvojem historije ena, idealno zamiljene kao
narne rodne historije koja bi trebala istraiti svu sloenost socijalnih odnosa
unutar i mukog i enskog spola u prolosti, u praksi se do kraja 1970.
godina utemeljila jo jedna sloena znanstvena disciplina pod nazivom enskih
studija. Historijski razvoj i ciljeve ove discipline sustavno su opisale Anderson i
Zinsser u svom radu "A History of Their Own" (1988). One tvrde da enske
studije predstavljaju segment iroko povijesti roda i,
historiji ena, nastaju kao posljedica intenziviranog enskog pokreta u Americi i
zapadnoj Europi od sredine 1970. godina. Najprije se javljaju na
knjievnosti kao kritika literarnog izraza i literarna
prezentacija osebujnog "enskog" senzibiliteta, a zatim osvajaju i ostale grane
umjetnosti. U namjeri da izraze vlastite "uutkanosti" (ali i
iskustvo mnogih generacija ena), kao i koju su smatrale karakteri-
enskim epitetom, knjievnice kreiraju nove i govorne oblike,
uvode nove teme i izraze. Time kao i kritikom knjievnog i
stvaralatva, utemeljiti nove standarde za revalorizaciju domi-
nantnih "mukih" vrijednosti u europskoj kulturi.
S polja umjetnosti, interes za enske probleme postepeno se u
vidu "enskih studija" protee i na drutvene znanosti - antropologiju, psiholo-
giju, pedagogiju, sociologiju, nauke i ekonomiju. U okviru ovih
znanstvenih disciplina najprije djelovati inspirirane femini-
idejama, neminovno nova stajalita i kriterije, koji su stavili u
sumnju neprikosnovenost dosadanjih teorijskih modela. Posljedica je svega toga,
ostalog, bila i pojava historije ena, novog znanstvenog i vrlo
segmenta enskih studija, koji je trebao upozoriti s po-
drutvenih disciplina na povijesnu ena. U
mnogim europskim zemljama (Engleskoj, Francuskoj, Spanjolskoj,
Italiji, skandinavskim zemljama) studij enske povijesti, kao i "enske studije"
postao je i formalno priznat do kraja 1970. godina, a njegova su
promijenila na koje je povijest periodizirana i
Kreatorice "enske povijesti" postepeno su dole do da his-
torija koja istinski uzima u obzir ene kao povijesne subjekte ne priznaje jedno-
stavno dodavanje priloga o ivotima ena na poglavlja tradicionalnog sadraja.
Zbog toga su sebi stavile u zadatak nanovo promisliti povijesne teme, proma-
kako se mijenja povijest ako se u nju inkorporiraju ene
kao nerazdvojan segment. Sukladno tome, "enske studije" teiti
ne samo promjeni ivota ene, promjeni cijelog svijeta
24
.
U svom radu koji daje pregled teorijskih stavova zapadnoevropskih predstav-
nica enskih studija, M. Gross da enske studije nuno moraju
biti interdisciplinarne, etnologiju, psihologiju, socijalnu psihologiju, so-
ciologiju, politologiju, filozofiju i medicinu, ali uvijek povijesno orijentirane jer
im treba povijesno opravdanje. Njihov je cilj, dakle, da preispitaju tradicionalne
23 o tome vie vidi u: Ritzer, 1988:293-295; 401-445 (bibliografija).
24 O tome vidi u: Anderson-Zinsser, 1988:427-429.
282
hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena ...
pojmove, strukture miljenja i znanstvene kategorije koje je izgradila "muka"
znanost, preokret "u razumijevanju svih ljudskih aktivnosti i os-
novnih pitanja spoznajnog stila te epistemiolokih vrijednosti", Na optube da
svoju ideologiju pretpostavljaju osnovnim normama historijske znanosti, sljedbeni-
ce enskih studija odgovaraju dvojice francuskih pisaca: Foucaultovim
tezama o ovisnosti znanja i znanosti u razdobljima od potreba sredita
i metodom "dekonstrukcije" Jacquesa Derride, kojom pokuavaju analizira-
ti koncepte kao to su sloboda, razum, znanost i posebice prikaz odnosa
spolova u "muki" centriranoj znanosti, istraivanjem :Ps0loaja ena i odnosa
spolova u pojedinim povijesnim razdobljima i prostorima 5,
Orijentacija ka socijalnoj historiji
u obzir obrazloenja iz prethodnog poglavlja, mogli bismo izdvojiti
nekoliko osnovnih elemenata historije ena, koji bitno uvjetuju njezina teorijsko-
metodoloka i orjentacije, a to je, prije svega: emocionalni poticaj za
njezino utemeljenje (koje od poimanja ene kao
ali marginalizirane drutvene grupe), interdisciplinarnost pri rekonstrukciji ivota
ena u prolosti iz potrebe istraivanja i onih drutvenih o
kojima ne postoje naznake u tradicionalnim historijskim izvorima),
novih kriterija valorizacije sadraja i rezultata istraivanja (napr. kategorije
"roda" kao osnovnog principa procjene povijesnih i pojava) te aktivan
odnos prema drutvenoj stvarnosti (s ambicijama njezine promjene). Prema
navedenim je obiljejima jasno vidljivo da historija ena ima bitnih dodirnih
sa teorijskim postavkama socijalne historije pa je, stoga, sasvim izvjesno
da u svojim istraivanjima crpiti inspiraciju i koristiti iskustva koja joj ona
moe pruiti.
Veza historije ena i socijalne historije, nuno proizlazi iz
definicije roda kao drutvene kategorije i historije roda kao historije
drutvenih odnosa. smo spomenuli ranije da socijalna historija ne mora
nuno historiju ena, ukoliko se bavi "nad-rodnim" drutvenim pojava-
ma, no teko bi se moglo obrnuto. Naime, enska je historija u
broju segment socijalne historije, a predmet njezina interesa, gotovo u
svim vremenima, ona drutvena kategorija koja egzistira pri marginama
drutvenog ivota. Kako bismo bolje pojasnili odnos socijalne i enske historije i
odredili u se sastoji praksa orijentacije enske historije ka socijalnoj, po-
novno se osvrnuti na relevantne stavove sljedbenica enske povijesti.
Jo je G. Bock naglasila da su rodovi drutvene kategorije, a spolovi bioloki
i drutveno uvjetovane

iz proizlazi da je historija
ene, i historija roda istovremeno i neizbjeno i socijalna historija.
ona smatra da postoji bitna razlika enske historije i
tradicionalne historije drutva, koja se prvenstveno i temelji na klasnoj
strukturi i stratifikaciji, tako preusko "drutvenoga".
Naime, pojma "drutveno" sa pojmom "klasno", G.
Bock, dovodi do stajalita da su ostali drutveni odnosi, npr. oni rasa ili
spolova, odnosi ne-drutveni, nad-drutveni, ili "bioloki". Pri tome
se, u pravilu, klasni odnosi vrednuju kao mnogo relevantniji od potonjih. Kritizi-
nadalje, teoriju i praksu ("tradicionalne") socijalne historije, G. Bock
smatra da se niti klasa, a niti rod ne osnivaju na homogenim gru-
pama, a jo manje na grupnoj solidarnosti, su obje kategorije
25 Gross, 3/1993:59-60.
26 Bock, 1989
283
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena ... (273-287)
drutvenim kontekstom, obje su realiteti drutvenih odnosa unutar pojedinih so-
cijalnih grupa. Zbog toga je, smatra ona, i povijest ena usko vezana uz pojam
klase, ali mnogo vie slojevita u njegovoj konceptualizaciji nego to je to
u kada se radi o mukarcima (ili povijesti, npr). U
prvom se naime, postavljaju kao osnovni kriteriji odnos prema kapitalu,
proizvodnji, tritu, ili zaposlenosti - dok je kod ena, naprotiv, odnos
prema mukarcima njihove obitelji, posebice ocu i muu; zatim rodno-
iskustvo klase, koje i rad za porodice; te na posli-
jetku odnosi ena klasa, koji su u pravilu od onih
mukarcima.
rod kao sociokulturni odnos, enske povijesti na
potpuno nov promatraju veze njega i ostalih sociokulturnih odno-
sa, a to su, na primjer: rasa, dob, seksualnost, kultura, jezik, sloboda, religija,
porodica, ekonomija. Tvrdnju da rodno-neutralne drutvene kategorije nose
vanost od pobijaju da svaka od njih, ipak, ima
povijesni za mukarca nego li za enu. Tako je, npr., za G.
Bock kod pojma "bogatstva" rodna dimenzija potpuno jasna: ene kao drutvena
grupa imale su manje prihode od mukaraca, posebice tijekom 19. i 20. st., i
to u tri - kao nisu imale prihoda, kao slubenice iz
niih i srednjih drutvenih slojeva imale su manja primanja od mukaraca svoje
klase, a u skupini najbolje slubenika gotovo da nisu bile ni
zastupljene. dakle, na umu da svaki sociokulturni odnos ima
smisao za mukarce nego li za ene, G. Bock da je svaki od tzv.
rodno-neutralnih odnosa ljudskih uzrokovan rodnim odno-
sima. Rod je sastavni i stalni element svih ostalih odnosa, a rodni odnosi jed-
nako su relevantni kao i svi ostali ljudski odnosi. I obrnuto, svi ostali ljudski
odnosi doprinose i na rodne odnose. Povijest, prema tome, za ovu auto-
ricu nije samo pregled i eninog iskustva, pa stoga i ne smije
biti promatrana samo s mukog, koje se redovno skriva pod maskom rodno-
"neutralnog" stajalita
27

Teorijskim razmatranjima o ulozi i mjestu historije ena u okviru povijesnih
istraivanja drutvenih struktura, je krajem 1960. godina doprinos
pruila Gerda Lemen. Za razliku od G. Bock koja se pr-
venstveno koncentrirala na teorijsko razmatranje roda kao relevantne kategorije
socijalnih istraivanja, G. Lernen je do dola rezultate
konkretnih istraivanja. U svojim istraivanjima uloge ena srednje i
klase u ivotu Amerike 19. jo je 1969. godine postavila
model "opresirane grupe", da su ene st jecale "putem vlastitih
organizacija, taktikom pritiska, i putem peticija". Vjerovala je, da bi
one trebale biti tretirane u povijesti kao "grupa", iako im je drutvena uloga
od uloge mukaraca, ali jednaka po No, oko 1975.
godine G. Lernen zamjenjuje stav o enama kao podgrupi tijekom
povijesti, tezom da su one uvijek i jo danas dio
(majority). Na toj osnovi razvija novi okvir za pisanje enske povijesti, koja se
utemeljuje kao "kompenzatorska historija" sa zadatkom da preispita
ene". Tek nakon toga je, smatra ona, u okviru "historije doprinosa"
utvrditi enski doprinos za, status i opresiju u okviru muki-dominantnog
drutva. i najsloenija razina, prema G. Lemen, upotrebu stvar-
nog iskustva ena u prolosti, putem njihovih pisama, dnevnika, autobiografija, i
usmenih iskaza (oralna historija). G. Lernen vjeruje da tako utemeljena
enska povijest ozbiljno staviti u pitanje periodizaciju tradicionalne historiografije,
a suprotno ranijim stavovima, sada tvrdi: dio vremena ene su u povi-
27 Isto, 18-2l.
284
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena ... (273-287)
jesti bile ljudske vrste. Njihova kulturno i psiholoki internalizi-
rana marginalnost se da predstavlja historijsko iskustvo, sutinski
od mukog. mukarci su to svoje iskustvo nazvali historijom,
a ene potpuno izbacili iz njega".28
Za razliku od zapadnoeuropskih G. Bock i G. Ler-
nen, koje u svojim razmatranjima, a posebice terminologiji, dolaze gotovo do
samih granica racionalnog, M. Gross u procjenama enskog historijskog i histori-
ografskog iskustva, iako ih kao neminovnost, dosljedno inzistira na stro-
goj, hladnoj, znanstvenoj objektivnosti. o socijalnim aspektima enske
povijesti, da je ona pri svom nastanku poticaj dobila za vrijeme
drutvenih previranja 1968. godine u Europi, dok su na njezin razvoj u SAD
posebice utjecale drutvene mijene uzrokovane vijetnamskim ratom. U oba
"na povijesnu pozornicu" odjednom stupaju "marginalne grupe, disidenti,
manjine, ene", odnosno "svi oni 'drugi' postojanje etablirane
drutvene znanosti i elitne znanstvene ustanove nisu smatrale predmetom intere-
sa", a od tada ih istraivati u okviru antropoloki usmjerene historije
svakodnevice. Kao pozitivnu ilustraciju transformacije kriterija u suvremenoj his-
torijskoj znanosti, M. Gross, dalje, navodi primjer misaone preobrazbe
predstavnika "Bielefeldske kole" koja je poznata po svojim is-
traivanjima iz socijalne historije, od izrazitog protivnika "enske povije-
sti" do gorljivog zagovornika "spola" kao razlikovne kategorije pri
historije socijalnih struktura. ona isto tako nezado-
voljstvo okupljenih oko "Annales", zbog
izolacije i banalizacije historije ena, koje i same postepeno dolaze do
da muku dominaciju treba studirati povezano s ostalim tipovima nejednakosti i
da se odnosi spolova ne smiju svesti samo na pitanje muke supremacije
29
.
u obzir dosadanje teorijske koncepte kao i iskustva pred-
stavnica enske historije, Grossova je, na kraju, da ova subdisciplina
historijske znanosti "nema zasada u hrvatskoj historiografiji nikakve perspektive",
iako bi "traenje nevidljivih ena u hrvatskoj povijesti trebalo na dnevni
red". Pri tom je manje tko vri istraivanje ili
od relevantnosti rezultata profesionalno provedenog istraivanja
3o
.
5. Reinterpretacija povijesnih izvora
Nov pristup povijesnim temama za sobom neminovno i novosti u
formuliranju pitanja, promjene u definiranju ciljeva, koritenje
postupaka i metoda i pronalaenje novih, primjerenijih i
povijesnih izvora. Zbog toga su pobornice "enskih studija" na dnevni red
stavile ne samo reinterpretaciju recentne povijesne literature, i
odabira, sistematizacije i povijesne To je, ujedno, kom-
ponenta enske povijesti o kojoj bismo ovdje eljeli nekoliko
na konkretne probleme prilikom sakupljanja izvora za is-
traivanje aspekata ivota ena tijekom prolosti, su uskoro
uvidjele manjkavosti u radu kompetentnih povijesnih institucija koje sakupljaju,
i sistematiziraju povijesnu a njihovim se primjedbama moemo
mirne savjesti pridruiti na osnovi vlastitih iskustava. Naime, se primjedbi
moe uputiti na tradicionalan konvencionalnih dokumenata
prolosti bez ikakovog uvaavanja kategorije roda, uz zahtjev za reklasifikacijom
unutar arhivskih fondova u skladu s novim potrebama. Jednako tako,
1992:133.
Isto, 64.
285
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Pe Teorijski aspekti historije ena ... (273-267)
teme drutveno-povijesnih istraivanja koje ne ignoriraju spolno-rodnu komponen-
tu neminovno zahtijevaju revalorizaciju povijesne i podvrgavanje zatiti i
i onih njenih segmenata koji se odnose na tzv. sferu "privatnog", u
kojoj su prevladavale ene sa svojim aktivnostima.
U zapadnoeuropskim zemljama posljednjih se godina, pod utjecajem
javljaju prvi enski arhivi i infoteke, su inventari, kartoteke i fon-
dovi organizirani tako da primarno udovoljavaju potrebama
"enskih studija". Autorice jednog od najnovijih zbornika radova teo-
riji i praksi enske povijesti, nazvanog "Revolution in Knowledge" odredile su te
potrebe kao "ispitivanje prirode i svakodnevnog ivota ena ("enske
kulture") putem to broja to izvora: medicinskih nalaza,
enskih magazina, o pripovijetki, sudskih
dokumenata". Pri tom, ne zaboravljaju napomenuti i tradicio-
nalnih izvora kao to su npr. dnevnici, cenzusni izvjetaji, dokumenti upravnih i
drugih institucija, ali na nov kako bi se izdvojili i oni
podaci koji su dotad smatrani nevanima ili marginalnima
31
.
6. Oralna historija kao sredstvo otkrivanja enskih emocija
sasvim nove zadatke, sljedbenice "enske povijesti" otkrile
su emocije kao dominantan u enskog djelovanja tijekom
prolosti, ali te emocije nisu poput radikalnih feministkinja izvrgle kritici, niti su
ih eljele ignorirati kao "racionalnih" znanstvenika. Naprotiv, u namjeri
da ih podvrgnu detaljnijoj analizi, prihvatile su ih kao vanu u stvar-
nom ivotu (posebice ena). Zbog toga primjenjivati metode tzv. "oralne
historije", dobivi na taj i vrlo osebujan izvorni materijal za daljnji rad.
vlastita iskustva u primjeni "oralne historije", K.
Anderson i S. Armitage nazivaju je "metodologijom za istraivanje i vrednovanje
osobnih One opravdavaju upotrebu oralne historije u
studijama obrazloenjem: da su dominantne ideologije podcije-
nile i nevidljivima i samim enama njihove stvarne aktivnosti, enska
je samosvijest podijeljena na dvije zasebne svijesti - jednu koja izvire iz njihove
svakodnevne aktivnosti (npr. poslovi) i drugu, domini-
tradicionalnim sistemima miljenja (npr. uvjerenje da poslovi i
nisu "pravi" rad). Shodno tome, za razumijevanje drutvenog poloaja ena pot-
rebno je krenuti od pretpostavke da ono to ene misle ne mora biti u skladu
s onim to rade i kako djeluju, odnosno rekonstrukcija znanja o njima pretpo-
stavlja pronalaenje sakrivene svijesti ena proizale iz iskustva njiho-
vog svakodnevnog ivota i njeno stapanje sa Tako dolaze do potrebe
studiranja svijesti, kao enine slobode, i do oralne historije kao
metode koja pruiti mnogo vie od pukog gomilanja podataka O
ispitaniku. Primjenom ove metode, naime, moe utvrditi emocionalna i
subjektivna iskustva, jednako kao i on treba, iskoris-
titi priliku koju mu prua interview kao jedinstven, nekonvencionalan povijesni
"dokument", koji moe pitati ljude za miljenje.
U "enske povijesti", smatraju nadalje, koji primjenjuje
"oralnu" metodu treba se usmjeriti na enske percepcije vlastitih izbo-
ra, vrijednosti i vrednovanja, a ukoliko odgovori ispitanica na
konflikte potrebno je istraiti to oni za njih i koje oblike uzimaju. I
potrebno je postaviti pitanja koja enama pruaju priliku da
31 Revolution in Knowledge, 1992:13l.
32 Feminist Research Methods, 1990:96.
286
Rad.-Zavod hrvat. povij. vol. 29, 1996, D. Teorijski aspekti historije ena... (273-287)
iskau vlastita razmiljanja o svojim iskustvima i da odrede ona kOla su po nji-
hovu miljenju najvie utjecala na tijek njihovog dosadanjeg ivota
3
.
Ovakva metoda lako da pojavu sasvim
enskog iskustva, stava i svjetonazora, s ostalim is-
kustvima i stavovima, te da ih opie kao svojevrstan mentalitet, ili
za vrijeme, prostor, ili drutvenu sredinu. Na taj se
modeme enske historije sve vie pribliavaju metodama i
sadrajima historije svakodnevice i historije mentaliteta, ne pri tom
niti teorijske principe socijalne historije u istraivanjima svoga
znanstvenog interesa. No, bez obzira u kom se smjeru i kojim metodama u
pojedinim realizirao, osnovni je cilj suvremenih istraivanja s po-
historije ena dosljedno potivanje kriterija roda kao relevantne kategori-
je, kako ga je definirala G. Bock krajem osamdesetih godina.
Literatura
Anderson, B.S. - Zinsser, J.P. (1988). A History of Their OW11. New York:
Harper & Row.
Bock, G. (1989). "Women's History and Gender History: Aspects of an
International Debate", Gender and History, br. 1:7-30.
"Feminist Research Methods". (1990). Exemplary Readings in the Social
Science, (ed. J. Mc Carl Nielsen). San Francisco - London: Westview Press,
Boulder.
Gross, M. (1993). "Nevidljive ene". Zagreb: Erasmus, br. 3: 56-65.
International Conference on Women's History. (1986). (ed.: Bruijn, L., Wildt,
A.). Amsterdam: Oudemanhuispoort, University of Amsterdam.
Lemer, G. (1979). "The Majority Finds Its Past". Placing Women in History.
New York: Oxford University Press.
Revolution in Knowledge, Feminism in the Social Science. (1992). (ed. S.
Rosenberg Zalk, J. Gordon-Kelter). Boulder - San Francisco - Oxford:
Westview Press.
Ritzer, G. (1988). Contemporary Sociological Theory. New York: Rendom
House, Alfred A. Knopf.
Scott, W. J. (1986). "Gender: A Useful Category of Historical Analysis",
American Historical Review, br. 91.
porer, . (1990). SociologiJa profesija. Zagreb: Socioloko drutvo Hrvatske.
Summary
Theoretical Aspects of the History of Women and Women's Studies
Newer historians analyze broader social problems, and the history of women is an
increasingly frequent subject. The author discusses the theoretical aspects of this
problem on the basis of the newest literature.
She especially investigates how historical sources are being reinterpreted from the
aspect of the history of women, and oral history as a method
33 Isto, 96-101.
287
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST
INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY
INSTITUT FUR KROATISCHE GESCHICHTE
RADOVI
29
ZAGREB
1996.
UDK 949.75 ISSN 0353-295X
Rad. - Zavod hrvat. povij. VOL. 29 str. 1-420 Zagreb 1996.
ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
REDAKCIJA:
Branka BOBAN, Neven BUDAK, Mirjana GROSS, Franko
tefica Nika Boena VRANJE-OLJAN
KOLEGIJ:
Ivo GOLDSTEIN, Dragutin Mario STRECHA
IZVRNI UREDNIK:
MariO STRECHA
Adresa urednitva: Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet
Zagreb, Ivana 3
tel.: 385 (0)1 6120 150 fax: 385 (0)1 6156 879
385 (0)1 6170 685
izlazi jednom godinje. Izdavanje sufinancira Ministarstvo
znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Rjeenjem komiteta za prosvjetu, kulturu, i
kulturu SR Hrvatske br. 6859/1 od 5. X. 1982. "Radovi" oslobo-
je poreza na promet proizvoda.
je registriran u Ministarstvu znanosti
Hrvatske pod br. UP-547/2-84-1984.
tehnologije Republike
ZA
Stipe BOTICA
DESIGN NASLOVNICE:
Iva
PRIJEVOD SAETAKA NA
ENGLESKI JEZIK:
Nikolina
PRIPREMA ZA TISAK:
Hrvoje
TISAK:
KRATIS
15. Zagreb
Tiskanje zavreno II 1997. godine