SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi. prof. dr. Vladimir Anti, Ljudevit Bauer (predsjedavajui), Nenad Brixy, prof. dr.

Adolf Dragievi, in. Vesna Gazdag, Igor Golik, prof. Marija Jureta, Borivoj Jurkovi, elimir Koevi, Ismet Voljevica, Ana upanBender. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Borivoj Jurkovi. SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinskoizdavaka djelatnost SOURa Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Cijena pojedinom primjerku 30 dinara. Pretplata: za jednu godinu 360 dinara (s popustom 10% 324 dinara), za est mjeseci 180 dinara (s popustom 162 dinara). Samo unaprijed plaena pretplata osigurava popust od 10 posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-8331216 SOUR-a Vjesnik, Interna banka, s oznakom: za Sirius. UREDNIK: Borivoj Jurkovi. Recenzent domaih pria Krsto Maurani. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj Crte na naslovnoj stranici: Posredstvom VPA Lektor: uro najder.

SIRIUS broj 70 travanj 1982.

SADRAJ: Scott W. Shumack: PERZEFONA I HAD Stjepan Breber: ROBOT-OVJEK Frederik Pohl: DJED VRAG Bojan Meserko: NOVA UTOPIJA Ray Bradbury: SAVANA elimir Sunara: NAUI ME VOLJETI POUTJELA SF Ambrose Bierce: PROKLETINJA Murray Leinster: DRUGO SADA Norman L. Macht: NAIN IVOTA Enio Ami: NE KUPUJTE RABLJENE STVARI Peter Phillips: AMAJLIJA Robert Silverberg: PLES SUNCU

str.

4 25 37 44 55 70

82 92 105 119 126 128

Rije urednika

... oni su zapravo bili neroeni

Dragi itatelju! Najprije da ispunim obeanje iz prolog broja. Rije je o Isaacu Asimovu i njegovim uputama za autore pria koje pristiu na adresu sf magazina to ga on ureuje: Znanstvena fantastika je literatura ideja, i to novih. Smiljanje svjee ideje vjerojatno je najtei dio pisanja dobre sf pripovijetke. Naime, u veini pria poslanih urednitvu variraju se stare teme, toliko stare da im se moe poeljeti samo da poivaju u miru. Evo kratkog popisa zavrnih redaka za koje bi bilo najbolje da su posljednji put napisani ovdje, a ne u priama: ... no sve je to bio samo san! ... a onda se Sunce pretvorilo u novu! ... jer su ta stravina udovita dola ba sa Zemlje! ... i tako emo se. Evo (ili: Adame). nas dvoje morati pobrinuti da se nastani ovaj pusti planet! ... planet to sam ga nainio u koli kao domau zadau nazvao sam Zemlja! ... taj je putnik kroz vrijeme ba prouzroio ono to nam je bila zadaa da sprijeimo kad smo poli na putovanje kroz vrijeme! ... ali. ali. ne elite li mi valjda rei da sam ve mrtav? ... no invazorski svemirski brod bio je tako siuan da ga se nije moglo opaziti!

mladunci!! (ovjeka, mrava. abe. robota, divovskih jastoga itd). ...a ti zloesti Izvanzemljani uinili su da svi poludimo!!! (ili da izazovemo rat. ili da izmislimo sf, ili da razvijemo raketnu tehniku, ili...). To ree Asimov. A ja: nisam ba sistematizirao nije-za-SIRlUS prie, no Asimov mi je eto nehotice pomogao. A Vi: Zamjeram vam to su vam kritike: 1. veoma spore, pa prou mjeseci i mjeseci dok objelodanite nesretnom autoru je li mu pria vrijedna panje, i 2. kratke i vrlo neupotrebljive, bez ikakva naina da se autoru ukae na mogue greke. Ako ste se, kao asopis, prihvatili zadatka da objavljujete prie mladih autora (ak i njihove prve radove), trebalo bi da to uradite poteno i na pravi nain. Pretpostavljam da imate previe posla, da ste u novanim tekoama itd. No zar se to moe opravdati turom aljivou vaih odgovora? Cini se da se, tovie posve sigurno, autorima obraate izmeu redaka porukom: to nas briga za vas (autore), kad imamo sebe (SIRIUS)! E, na ovo moram opet neto rei. Prvo, zaista je SIRIUS prevrio svaku mjeru u kanjenjii s ocjenama pria to ih aljete. Meutim, ba nekoliko dana prije nego to sam primio ovo Vae pismo, poduzeo sam prilino energine i korjenite mjere da se stanje popravi. Koliko u uspjeti vidjet emo.

Drugo, shvaam prigovor o turosti ocjena, ali ga ipak ne prihvaam potpuno. Naime, u rubrikama za i nije za .. pokuavam recenzentove (i vlastite). ocjene saeti u kratku, ali to informativniju poruku svim itateljima koji pokuavaju pisati sf ili je ve naveliko piu. to informativni ju takvu da iz nje svatko moe shvatiti to i kako treba, a to i kako ne treba pisati za SIRIUS. Dakle: poteno barem s mojega stajalita. A ako u tome ne uspijevam recite mi to da uinim. tura, aljivost ne mora biti i neinformativnost mislim ja. Moda ak i suprotno: komunikativnost. Ako mi to ne uspijeva, kajem se i predlaem Vam da mi predloite oblik i nain koji bi bio prihvatljiviji za potencijalne autore pria. I, najzad, za onu primjedbu za obraanje autorima izmeu redaka takvu primjedbu zaista ne mogu prihvatiti. Naime, ne mogu porei da volim SIRIUS (i ono to je on postigao u proteklih sedamdeset brojeva), no smatram da ne bih imao TO voljeti da nije Vas, autora i itatelja, bez ije podrke ne bi vie ni bilo SIRIUSA. Imamo, dakle, sebe, SIRIUS, ali samo zato to Vi to elite! Opet Vi: Opaam prie na temu SIRIUS. Sto to znai? Zar da ete se spustiti na razinu djejih listova, kako biste omoguili da vam itatelji laskaju? Mislim da je to pomalo neozbiljno, ali doputam da i sama grijeim, jer sam, odve ozbiljno shvatila vae napore da sf u Jugoslaviji postane NETO.

Opet ja: Uvjeren sam da ste dobronamjerni (ne samo zato to ste ljepeg spola) pa Vama, a i ostalima koji itaju SIRIUS, obeavam da e se u duih tisuu SIRIUSA imenica SIRIUS pojavljivati u priama samo ako se odnosi na onu poznatu, najsjajniju zvijezdu to se vidi s naeg zemljostajalita. A o mojim naporima da u Jugoslaviji sf postane NETO: uvjeravam Vas da to niste shvatili previe ozbiljno! Naime, to je i te kako ozbiljno, a i ozbiljno teko nastojanje da se to postigne. Vjerujte mi a rte samo meni nego i ostalim, za to zaslunijim sf-ovcima, iz Zagreba i onima izvan njega! Naslovna stranica ovog broja? Oito je da ste zapazili kako nije seiijska Prvi put za SIRIUS nainio ju je MIROSLAV SINOVI, na umjetnik koji ve nekoliko godina uspjeno ilustrira naslovne stranice najpoznatijih amerikih (SAD) magazina. U narednim SIRIUSIMA vidjet ete jo pokoju njegovu naslovnu stranicu. Kako Vam se svia, dragi itatelju? Sto da Vam jo kaem o ovom broju SIRIUSA? Da Vas upozorim na tri prie domaih autora (Brebera, Meserka i Sunare)? Tu nemam rijei (osim jedne: debitant a odnosi se na Brebera... samo, zar njegova pria djeluje i najmanje debitantski?). Idui broj? Samo o onom domaem, opet: Belan, oki... Uostalom, itat ete. I javit ete mi se sa svojim miljenjima o tome (i svemu ostalome), zar ne? Da, dakako! Va Borivoj Jurkovi.

Scott W. Schummack: Persephone and Hades

Preveo Gavrilo Vukovi

Perzefona i Had
Evo kako se raaju legende. Dvadeset tri sata od dvadeset etiri Carver ju je progonio. Puzao je tiho kroz labirinteke hodnike i umjetne peine Nekropolisa, naoruan, budan za zasjede, i iznad svega mrzei je. Danas, tjedan dana poslije njezina oivljavanja i dva dana otkako je poeo njihov rat, pretraivao je stambeni horizont u kome je nekada prebivalo osoblje Centra. Svojevremeno se pokuavalo blagim bojama i cvijeem u loncima uiniti ovu sekciju domaom i udobnom. Mutno svjetlo koje je Carver koristio u odjeljku za spavanje rugalo se bojama, a rat je ubio cvijee bas kao i ljude. I tako je stambeni horizont bio sablasni grad praznih gostinskih odaja, restorana i prostorija za rekreaciju; nekoga drugoga ispunila bi jezom nagomilana sjeanja, ali Carver je dvije godine bio sam u Nekropolisu i jedino ega se plaio bio je neuspjeh. Kretao se niz hodnik, zastajui povremeno da prisloni mikrofon uz svaka vrata i oslune bilo kakav um koji bi mogao ukazati na njezinu prisutnost. Prvih sedam odavalo je tiinu, ali osma, od glavnog salona, uzvratila su nejasnim trapotom i umom 4

kretanja Moda je to bio neki robot za kune poslove, glupavo zauzet pospremanjem odaje za ljude koji je vie nikada nee koristiti, ali kada je Carver pojaao napon zauo je disanje. Postojalo je samo neto u Nekropolisu to je moglo disati. Kontrolirajui se napeto, spremio je pitolj za oamuivanje koji je prethodno bio podeen na iroki snop i visoki napon i slomio kontrolni snop vrata jednom rukom. Vrata su se otvorila i on upade u prostoriju, gazei tiho po podu pokrivenom ploicama jer su mu stopala imala donove od gume. Ona je bila upalila svjetlo u ovoj prostoriji, ali njegove se oi odmah prilagodie. Nije obraao panju na prazne stolove i stolice, tamnu kocku holovizije, mali bar, i usredotoio je svoju panju i svoj pitolj na nju. Posljednja ena na Zemlji sjedila je za dugakim stolom u centru prostorije i jela. Zdravo, Bobe rekla je mirno; nije uinila nikakav pokret da pobjegne ili izbjegne njegovu liniju vatre. Ne miite se, gospoice Armendez. Carverov glas bio je hladan i jednolian dok je prilazio stolu. Koliko sam puta zatraila od tebe da me zove Carol? Privuci stolicu i sjedi. On je stajao nepomino na drugoj strani stola. Oh, u redu ree ona. Ne moe. alim. Gledajui malu crnoputu enu sa svoje visine od dva metra, Carver ree: Ustanite polako. Brzim pogledom premjerio je stol i nije opazio nikakvo oruje; posluavnik, posue i krag za vodu bili su od plastike, a hrana ga nije zanimala. eli da plee? upita ona ustajui Sigurna sam da bismo se sloili. Budite mirni, molim. Ona je imala na sebi tamnoplavi radni kombinezon od samta, ali kad je preao svojim detektorom metala preko nje nije pronaao nita. Mogu li sjesti? obratila mu se dok je on povlaio svoj detektor. Nije doekala dozvolu, i Carver umalo to nije ispalio pitolj u nju prije no to je vidio da se ponovo latila jela. Obuzdao se i odloio oruje; ona mora biti pri punoj svjesti za ispitivanje, i ne moe mu umai, a jo manje mu moe nakoditi. Gospoice Armendez... Carol ree ona stavljajui licu rie u usta. Gdje je traka? Glas mu je bio elian, otar i tvrd. 5

Odjednom se uozbiljila. Odloila je licu, zavalila se u plastinoj stolici i digla pogled prema njemu. Dobit e traku onda kad ja dobijem ono to elim. Gospoice Armendez, rekao sam vam nekoliko puta da je to to zahtijevate nemogue. Ta je traka od vitalne vanosti za Plan. Recite mi dobrovoljno, ili ,u vas prisiliti. Ona izdie jednu crnu obrvu. Droge? Njezina lijeva ruka dohvati rub posluavnika. Nemam drugog izbora uzvrati on. Stol je bio irok jedan metar, ali Carverova ruka broj tri bila je dugaka sto i pedeset centimetara kad bi se potpuno ispruila. Ispruena, ona sunu u blistavom srebrnom luku prema njezinu desnom ramenu, drei u svojoj paukovskoj aci sa est prstiju jednu potkonu iglu sa sprejom. Ali igla nikada nije stigla do nje. Jer onog istog trenutka kada je on prestao govoriti, ona je skoila iza stola, odgurnuvi s treskom stolicu prema zidu, a lijevom je rukom podigla posluavnik i hitnula ga prema njegovoj ruci u pokretu; tanki metalni ud tresnu na plastinu povrinu stola. Desna joj ruka dohvati krag za vodu, i dok je hitro jurnula prema vratima, baci krag na njegovo valjkasto, bijelo tijelo. Krag odskoi od tvrdog metalnog kostura koji je pridravalo njegovih est ruku i druge prikljune naprave, prosuvi mu bistru tekuinu po rukama i nogama. Glava slina kutiji za cipele okrete se na tankom, cjevastom vratu da bi pogledom ispratila enu. Ne moete pobjei! odjeknu mu glas iz zvunika koji je bio smjeten ispod crvenih fotoelijnih oiju. Propeo se na svoje etiri noge s viestrukim zglobovima i krenuo za njom, ispruivi svih pet preostalih ruku broj tri je mlitavo visjela da bi je pograbio dok je pritravala vratima. Nakon tri koraka dvije mu prednje noge klonue, i on posrnu da bi sljedeeg trenutka s treskom pao na pod. Njegova ruka broj dva petljala je oko pitolja za oamuivanje koji se nalazio u navlaci na kuku, ali nikako nije uspijevao kontrolirati svoje prste, i vrata se zatvorie za vitkom, treom prilikom prije no to je stigao opaliti. Hipersonik se nekorisno razli po vratima, a onda pitolj ispade iz mlitave ruke. Pokuao je ustati. Njegovi irosi se napregnue, ali jedino mu je uspjelo tresnuti po susjednom stolu kad mu se jedna od nogu izvukla ispod njega. Leei poleuke na podu s prezagrijanim 6

servomotorima, prinio je ruku broj jedan svojoj glavi zakienoj senzorima i ustanovio da su mu zglobovi aka i prstiju razlabavljeni. Kiselina, pomislio je. Tijelo mu je bilo obloeno tvrdom keramikom, a udovi nainjeni od legure otporne na koroziju, ali zglobovi ruku i nogu bili su od tanke, osjetljive, metalne tkanine. Proklinjui je tiho, posljednji ovjek na Zemlji poeo je miljeti prema vratima pomou preostalih ruku i nogu. ooo Trei svjetski rat trajao je dva mjeseca i bio dotad nevien pokolj. Unitio je gotovo sav ivot na Zemlji, sav ivot na Luni, i gotovo sve ljudske artefakte u Sunevu sistemu. Tjednima poslije toga Carver je bio u kontaktu s jednim od malobrojnih preostalih satelita, jednom sondom bez posade za istraivanje resursa. Kroz njezine senzore iroka spektra vidio je kratere koji su oznaavali nekadanje gradove, izgorjele ume i pjenom pokrivene oceane. Ustanovio je da je od svih djela ljudskih ruku ostao netaknut samo Sjevernoameriki centar za skladitenje odloenog ivota, i da je od svih ljudi jedino on ostao u ivotu. U toku dvije godine bio je sam u minijaturnom gradu ukopanom ispod sjeverne Nevade koji je poeo nazivati Nekropolisom gradom smrti. Nekada bi to ime bilo netono, jer iako je pedeset tisua ljudskih bia, to su spavala u specijalnim grobnicama, kupajui se u tekuem duiku na sedamdeset osam stupnjeva Kelvina, bilo daleko od ivota, ona su bila podjednako daleko i od smrti. Ali bolesnici koji su ekali napredak medicine, kriminalci koji su bili prognani u budunost, avanturisti koji su ekali da novi svjetovi evoluiraju svi su oni zauvijek umrli s ostatkom ovjeanstva kada je glavni kompjuter Centra privremeno poludio od eksplozije tempirane elektronske bombe prokrijumarene u toku rata. Spavai su umrli ak i ne otkravivi se kada je bolesni mozak naredio hitno masovno oivljavanje bez odgovorajuih zatitnih mjera. Osoblje Centra umrlo je kad je druga bomba ubacila ivani plin u ventilatore; kvar kompjutera paralizirao je sistem za filtriranje. Jedini preivjeli bio je dr Robert Wayne Carver, direktor istraivanja, kiborg ATS-495, koji nije disao ve pet godina, i iji su jedini zamjenljivi dijelovi, mozak i kimeni stup, bili ugraeni u gotovo nerazorivu keramiku kuglu tik iznad njegova nuklearnog srca. Carver je uspio lobotomizirati poludjeli mozak, ali tek poto 7

je ovaj nanio veliku tetu Centru. Sljedee dvije godine utroio je na popravke i planove na pravljenje Plana. S obzirom na to da je nastupio kraj svijeta, stvari su se odvijale prilino dobro, ili je on tako bar govorio sebi prije nego to se pojavila Carol Armendez. Stvari su se odvijale dobro i prvih pet dana poslije njezina dolaska; Carver ju je smjestio u stambenom nivou, vjeto odgovaraona njezina smijena pitanja, i svojski se trudio da je ignorira. Potkraj petog dana, poto je popravio ureaje u pomonoj tvornici za fuziju, vratio se u blok u kome su bile uskladitene serije stanica i ustanovio da je nestala njegova jedina traka za sekvencu revitalizacije sperme. Poto je gotovo potpuno ispreturao odjel tragajui za njom, sjetio se da nije sam i odmah shvatio da je ona uzela traku, vjerojatno iz ljubomore na ono to joj je on ispriao o svome snu Planu. Nije se odazvala preko interfona u svojoj sobi, i upravo kad se spremao otii u kontrolni centar i iskoristiti sloeni sigurnosni sistem da bi je locirao, njegov interfon je poeo zujati. ooo Njezino smee lice bilo je hladno i mirno na trideset centimetarskom ekranu, a kratko podiana crna kosa dobro se slagala s tamnom kestenjastom bluzom koju je nosila, ali Carver to nije zapazio. Gospoice Armendez, gdje je traka? Smiri se, Bobe uzvrati ona. Ona je na sigurnom mjestu gdje je ti nikada nee nai. Razgovarajmo o poslu. Njegov umjetni glas gotovo se zagrcnu. Posao! Ta je traka od vitalne vanosti za budunost ovjeanstva, i ja je moram odmah dobiti. Jeste li poludjeli? Zar je lud onaj tko eli ivjeti? Da li vi opet poinjete s tim? upita Carver. Dok je govorio, mozak mu je brzo radio: zid iza nje bio je obojen zeleno, to je znailo da se nalazi ha horizontu u kome je bio odjel sa stanicama. Vrata koja je mogao vidjeti na rubu ekrana nosila su broj 73, to je znailo da je bila udaljena svega pet minuta hoda. Ne moram to sluati rekao je, prekinuvi interfon. Ona ga je odmah ponovo nazvala, kao to se i nadao, i on se odazva. Ovaj put iskljuio je vizualnu transmisiju samoga sebe, tako da ga je ona sada mogla samo uti. 8

 Zar ne mogu vidjeti tvoje lijepe crvene oi? Nije vano. Kao to sam htjela rei: ti si odgovoran za moju situaciju, pa je li onda previe to traim da mi pomogne? Dok je govorila, Carver izvue minijaturni radio-prijemnik iz torbice za opremu i privrsti ga uz okvir svog interfona. Koristei se prijemnikom kao relejom, mogli su nastaviti razgovor dok se on kree svuda po horizontu, a ona pri tom uope nee saznati da je napustio odjel sa stanicama. Trudei se da prigui trijumf u svome glasu rekao je: Nastojim da vam olakam situaciju... i ba zato sam odluio razgovarati s vama, ali o toj stvari smo ranije ve govorili. Dok je naputao odjel sa stanicama, izvadio je injekciju sa serumom za umirenje i aktivirao svoj odailja. Rekao sam vam i ranije: nisam imao pojma da je bilo koja od novih kapsula za samostalno zaleivanje bila stavljena u upotrebu prije rata, pa zato nisam mogao znati da je jedna kapsula preivjela privremeni kvar kompjutera. Dok je govorio, kretao se niz hodnik prema njoj, nastojei da bude to tii. Kad sam ubacio u kompjuter program za oivljavanje, nisam znao da postoji neki spava koji e ponovo oivjeti. Jednostavno sam ga upotrijebio samo da provjerim strujno kolo. Morao ju je zadrati kod interfona i tako uljuljkati u neopreznost. Ipak, ti si me oivio uzvrati ona. Osudio si me na propast. Bilo je to konstatiranje injenice, ne ogorenost. Nitko nije bio vie od mene iznenaen kada me je kompjuter obavijestio da je posljednji spava uspjeno oivio i da me eka u bolnikom odjelu. Da sam znao za vas, gospoice Armendez, nikada vas ne bih oivio. Sada je.izmeu njih preostalo jo samo nekoliko metara i dva-tri ugla. Shvatit u to kao znak tvoje uviavnosti Glas iz prijemnika bio joj je neto tii. Ali i dalje oekujem od tebe da mi pomogne ostati u ivotu. To ne mogu uiniti. Zastao je; ona se zacijelo nalazi odmah iza sljedeeg ugla i jo govori u zidni panel s interfonom, uope ne slutei da je on tako blizu Vidio sam va dosje, gospoice Armendez. Vaa biokemija ini vas vrlo podlonom kanceroznim virusima; sva je prilika da biste u toku sljedeih pet 9

godina dobili ozbiljan, smrtonosan rak. Mogla bi vas spasiti samo transplantacija mozga u jedno novo tijelo, a to je nemogue. Provjerio je injekciju i napeo opruge na svojim nogama za skok iza ugla koji e ga odbaciti do nje. Vas se ne moe ponovo zalediti; nikada nijedno ljudsko bie nije to preivjelo po drugi put, i ja vam tu ne mogu pomoi. Bio sam voljan da vas pustim da ovdje ivite udobno. Dopustio bih vam ak da se koristite robot-kirurgom u odjelu za stanice da vam olaka bol kad doe vrijeme. Ali ne... Pripremio se za skok. Vi ste se pokuali isprijeiti Planu. Htjeli ste mi se suprotstaviti. Da, uinila sam to. On skoi kao neki grabeljivi pauk bijela trbuha, rairivi svoje srebrne ruke da je zgrabi ili da joj preprijei bijeg, i s rukom broj pet spremnom da zarije injekciju kao boksa koji zadaje sving-udarac. Vidio je jasno hodnik u kratkoj sekundi dok je visio u zraku; dugi zelenkasti hodnik koji je, vijugajui, nestajao u tami; vrata Laboratorija broj 73 jo vrsto zakljuana; panel s interfonom, taman i nekoriten; ali nije bilo nikakva traga Caroli Armendez. Gdje ste? povikao je u radio i audio-sistem dok se sputao na tlo. Jeka zvuka odbila se kroz hodnik. Pitao se kako se uspjela prebaciti na drugi interfon, a da on to ne opazi. Ja sam s tvojom dragocjenom trakom, Bobe. Nai e i traku i mene kad mi bude spreman pomoi. Ne bih vas spasio ak i kad bih mogao. Priao je vratima i otvorio ih, bacio pogled u mraan laboratorij, a onda se uputio ka sljedeima. Vi ste inferioran uzorak nie inteligencije; saznao sam da je tako kad sam proitao va dosje, a ova glupost to samo potvruje. Zar doista vjerujete da mi moete prkositi i isprijeiti se na putu ljudske sudbine? Premjeravao je ostali dio hodnika svojim infracrvenim senzorima, ali od Carole nije bilo ni traga. Vjerujem odgovorila je ona mirno i prekinula veu. ooo Carver je otiao do zavrne stanice konvejera u dnu hodnika i tu uprogramirao pokretnu stazu da ga odveze gore u glavnu kontrolnu prostoriju. Dok je kabina jurila kroz vakuumski tunel na svojim magnetiziranim tranicama, razmiljao je o onome to se dogodilo. Djevojka je glupa ako vjeruje da e mu umai svojim drskim rijeima i trikovima; fiziki i umno on je superiorniji, a osim toga 10

imao je na raspolaganju sve resurse Nekropolisa. Pogrijeio je to je pokuao sam da je uhvati, jer u Centru je postojalo tisuu raznih mjesta za sakrivanje, a osim toga, morao je priznati, bila je ivotinjski lukava. Bio bi mu dovoljan samo trenutak rada da je locira iz kontrolnog centra pomou sigurnosnog sistema infracrvenih tragaa, a zatim jo trenutak da poalje malu armiju robotaposluitelja da je uhvate. Jedna injekcija seruma istine, i ona bi rekla gdje je traka. Onda bi je se oslobodio bezbolno, razumije se da bi izbjegao budue nevolje, a poslije toga Plan bi se nastavio ostvarivati. Prvo to je opazio kad je uao u kontrolni centar bilo je da je razoren. Ekrani monitora bili su smrskani u komadie, kontrolni pultovi izoblieni, a fina elektronska kola razbacana po podu. Oigledno, neto je eksplodiralo. To mora da je uinila ona, ma koliko izgledalo nemogue. Vrata su bila nainjena tako da omogue ulazak samo Carveru i robotima za odravanje; ona ak nije mogla uprogramirati ni kabinu konvejera da je doveze u kontrolni centar. Koraao je kroz kr i udarao nogama nekorisne dijelove elektronske memorije. Kontrolna prostorija bila je improvizirana poslije rata; proi e mjeseci dok je popravi, a tko zna to e ona uiniti za to vrijeme. Nekropolis sam po sebi nije bio oteen, jer e djelomino popravljeni glavni kompjuter odravati cio kompleks u redu, a roboti e nastaviti svoje cikluse odravanja. Ono to je nestalo bila je Carverova sposobnost da dri u svojoj vlasti sve snage Nekropolisa. Rasprila mu se nada da e je lako uhvatiti. U toku jednog sata, otkako je otkrio krau trake, svrgnula ga je kao kralja Nekropolisa, pretvorila u budalu i spustila na svoj nivo, jer bez kontrolnog sistema za reprogramiranje robota bio je sam ba kao i ona. to je jo gore, ona je zadravala Plan, i to sve zato to nije eljela mirno umrijeti. Potpuno okiran, shvatio je da je poinje mrziti; koliko li je vremena prolo otkako je mrzio bilo to? Nejasno svjetlucajui fotoelijama tumarao je po prostoriji, i tamo, u ruevinama svoje moi, odluio da je uhvati, uzme traku od nje, i ubije ju. Od tada ju je progonio neprekidno. ooo 11

Poto se odvukao na horizont sa skladitima i tamo popravio svoja oteenja rezervnim dijelovima, Carver se vratio u odjel gdje su bile serije stanica. Svoj glavni tab smjestio je tu ne samo zbog toga to je kontrolni centar bio nekoristan nego i zato jer je ovaj odjel bio vitalno vaan za Plan. Tu je u hladnjacima bilo uskladiteno na milijarde sperme i jajaaca, ne samo ljudskih nego i od gotovo svih ivotinjskih vrsta koje su postojale prije rata. Uz njih, tu su bile i stanice biljaka pogodnih za kloniranje i hidrofonian rast. Laboratoriji odjela bili su opremljeni za egzogenetsko raanje, ili raanje iz epruvete: u dato vrijeme i u odgovarajuim prilikama ovaj kompleks e biti u stanju da ponovo zasije cijelu Zemlju ljudskim, ivotinjskim i biljnim ivotom. Plan: on e priekati dok tlo ne postane ponovo pogodno za ivot; bit e potrebno moda stotinu ili vie godina da se radioaktivna praina razasuta irom svijeta raspadne, da se oteena atmosfera stia, i da se nemirna kora prestane komeati. Onda, poslije tog stoljea planiranja i priprema, moi e poeti vraanje ivota na Zemlju. Bez roditelja, prva generacija nove ljudske vrste nee znati nijednog mentora osim Roberta Carvera. Ponovna izgradnja Zemlje predstavljat e velik zadatak: bit e potrebna disciplina, jako vodstvo, nadljudska volja i inteligencija. Carver je znao da samo on moe osigurati sve to. Bio je, praktiki, besmrtan i nerazoriv; njegovu eliju atomske energije moglo se beskonano dugo puniti iz fuzijskog reaktora Centra, a u kemijski kontroliranoj ivotnoj sredini mozak mu je bio poteen starenja. On e biti otac ovjeanstva, vodi i (tko to zna?) na kraju, moda, i bog. Generacije i generacije nee znati ni za jedan drugi postojani elemenat osim za njega. On e vratiti ivot na Zemlju i ovjeanstvo veliini. Nita nije moglo omesti Carverov Plan, a najmanje Carol Armendez. Jedan poziv ga je ekao na interfonu u kontrolnoj prostoriji uskladitenih stanica kad je uao. Treperavo svjetlo na komunikacijskom pultu izazvalo je bijes u njemu, pa umalo nije polomio prekida aktivirajui ekran. ta elite, do vraga? rekao je kad su joj se glava i ramena ocrtali na ekranu. Zid iza nje bio je od neobraena crna kamena; novi tuneli?, pitao se u nedoumici. 12

 Zaboga, ne padaj u vatru! Samo sam htjela vidjeti jesi li dobro; na kraju, mi smo potrebni jedno drugom Vladala se s onom istom neozbiljnou koju je ve ranija zapazio i koje se uasavao. elio je smrskati ekran metalnom rukom, ali je nastavio govoriti: ve godinama nije osjetio takav gnjev, i morao ga je nekako istutnjiti. Gospoice Armendez, uvjeravam vas da mi nitko nije manje potreban od vas. Ne bih vas potedio ak i da ste mi dali tu traku. Stvarno? A zato ne? On gotovo poe drhtati. Zato to ste inferiorni, neproduktivni, degenerirani, namijenjeni smrti, i zato to ste opasni za moje planove. Ona postade ozbiljna, napui zamiljeno usne i ree: Prihvatit u jedan dio toga to si rekao... pitanje smrti. ivim na pozajmljeno vrijeme, i eto zato ga troim na ovakav nain. Ali ono ostalo! Ponovo se osmjehnula. Najobinije kojetarije, Carveru! Jer u toku protekla dva dana nisam radila nita drugo nego te vukla za nos, a ti jo inzistira da sam glupa. Ono to zapravo hoe rei jest da sam ena, upola Meksikanka upola Indijanka, a ne limene strailo poput tebe. Zna to ja mislim, Bobi? Dvije godine to si ih proveo usamljen u ovome groblju samo sa strojevima i sudbinom ovjeanstva na svojih est ramena uinile su te malo luckastim. Toliko si opijen vlastitom svemoi, sveznanjem i svebilo-ime da vie ne moe misliti pravilno. Uzmi svoj slavni Plan, na primjer... to je s njim? prekide je on, ljut na sebe to postaje zainteresiran za njezine rijei. Rekao si da ga ja ometam. Kako? Ukrali ste traku za koju bi mi bile potrebne godino da je nadomjestim, godine koje su mi potrebne za druge zadatke. Ne pokuavajte to porei. I ne pokuavam, ali emu se toliko uri? Morat e priekati nekih stotinu godina da Zemlja postane ponovo naseljiva. Kad bi bio racionalan, utroio bi moda jedan mjesec da popravi sigurnosni sistem, a onda bi me uhvatio za svega nekoliko sati, ali ti nisi racionalan; ti eli tu prokletu traku sada. Te godine samoe, Bobe, doista su te poremetile. Ona se nae naprijed, tako da joj lice postade krupnije na ekranu. Ti misli da si bog. Ne moe 13

podnijeti da bilo to krene pogreno s tvojim velikim Planom, jer ako bi neto krenulo, ti bi se raspao na komadie. Prestanite viknu on. Prestanite! Priznaj to, Bobe ree ona blago. Kad bi bio upola supermen, kako si tvrdio dok si govorio o svojoj slavnoj viziji, ti bi me do sada ve uhvatio i raskomadao. Bio si izvan ljudskog roda toliko dugo da si potpuno izgubio uvid u sposobnost normalnog ljudskog bia. Ima sreu to ja nisam odluila da unitim tebe. Prokleta kujo, sada u vas ubiti Nije mi potreban sigurnosni sistem ili bilo to drugo! Ljudska sudbina je u mojim rukama, sudbina je na mojoj strani, i ja u trijumfirati! Heil ree ona podrugljivo i prekide vezu. Prostorija se ispuni Carverovim kricima nemona gnjeva. Morao je koraati po okrugloj kontrolnoj prostoriji nekoliko minuta da bi se smirio, a pomisao na san nikada mu nije izgledala manje utjena. Nije pio, jeo, obavljao fizioloke potrebe ili spavao, ali spavanje je jo bilo potrebno njegovu zdravlju. Elektronska kola koja su povezivala njegove senzore s mozgom mogla su kontrolirati i njegov centar spavanja tako da izazovu jedan sat snivanja, to je predstavljalo ekvivalent za osam sati spavanja. Taj je sat uvijek provodio u odjelu sa serijama stanica, jedinom mjestu u Nekropolisu u koje je imao puno povjerenje. Ovaj put snovi su mu bili samo komar o jednoj temi: to, ako ona ima pravo? ooo U Nekropolisu nije bilo ni dana ni noi, nego samo postojani hladni odsjaj kemilita, ili blistavija svjetlost neona, ali Carver je, pogodnosti radi, smjestio svoje snivanje u pononi sat i datirao svaki novi dan poslije buenja. Treeg dana etvrtog svjetskog rata zapeatio je odjel sa serijama stanica i vratio se na stambeni horizont da zavri svoja istraivanja. Znao je da Carol po svoj prilici nee biti tamo poslije njihova jueranjeg sukoba, ali to bi se drugo i moglo oekivati od nje nego da uini neoekivano? Bar tako je uvjeravao sebe dok je koraao mutno osvijetljenim hodnicima. Sada je nosio laserski pitolj umjesto oamuivaa traio je krv. Za trakom e tragati kasnije, sada je elio nju... Nije ju pronaao. Bilo je mnotvo tragova, iz snack-bara nestala je fantastina koliina hrane, iz radionica su bila odnijeta razna orua, a iz 14

skladita vea koliina odjee. Oigledno, ona se spremala za opsadu. Pravi ok je naiao dok je pretraivao prostoriju u kojoj je boravila pet dana poslije svog. oivljavanja. Gomila audio-vizualnih traka leala je na stolu, a kad je jednu pregledao ustanovio je da nije posrijedi neka jeftina literatura, kao to je oekivao, nego tom s naslovom Termoaktivne osobine plastinih eksploziva. Bilo je moda dvadesetak traka iz biblioteke Centra, mapa Centra, tekstova s podruja elektronike i kemije, i Osnovni principi ratne bune i protubune. Ono najgore bilo je skriveno ispod njezina jastuka: prirunik za kiborge. Propustivi traku kroz oitava pokraj kreveta, naao je elektronske markere na tekstu koji su oznaavali slabe toke njegova tijela: vrat, potiljak, zglobove... Prvi put u toku dvije godine osjetio je nervozu. Moda ju je potcijenio; ona se pripremala za ovaj sukob od samog poetka. Morao je priznati tu mogunost, makar zbog vlastitog opstanka. Duboko uznemiren, napustio je prostoriju, digao pogled s poda pokrivenog plavim ploicama i skamenio se. Na zidu preko puta bila je ispisana velikim crnim slovima, vjerojatno pomou rasprivaa za boju, rije Njukalo! Boja je jo bila vlana. Bacio je pogled lijevo i desno du hodnika svojim infracrvenim i teleskopskim leama, ali nije nita opazio. Njegov napeti pogled polako se die prema reetki ventilatora na zidu iznad poruke i tri metra iznad poda. U toku svog lova nikada ih nije pregledao, nikada ak ni uzeo u razmatranje, zato to su bili suvie mali za njega... Rascijepio je reetku munjom iz lasera, a onda nekoliko minuta poigravao fotonskim maem du ahta pod jakim naponom, sve dok se metal nije zaario. Ispruivi ruku broj est, koja je na vrhu imala minijaturnu TV kameru povezanu s njegovim vizualnim sistemom, stajao je na vrhovima prstiju i razgledao unutranjost ventilatora. Ugledao je pravi kr od cijevi i istopljenih ica, ali nije bilo izgorjela mesa, i njemu postade jasno da se ponadao uzalud. Ventilatori su bili prava prometnica za nju: za svega nekoliko minuta mogla je stii do bilo kog mjesta u Centru a da se ne koristi konvejerima ili ak da se ne koristi nekim senzorom. Mogla ga je potajno pratiti svuda u jednom podsvijetu u koji on nikada ne bi mogao ui. 15

Bio je to koristan, lako uoljiv trik, ali on ga je zaboravio. Koliko li sam drugih stvari zaboravio? pitao se. Sada je shvaao da je ona imala pravo izgubio je kontakt sa ovjeanstvom. Sa svim svojim znanjem, moi i besmrtnou on nije bio dorastao jednoj jedinoj eni. Ona ga je mogla svakog asa ubiti... Zato to nije uinila? to li je eljela od njega? Znala je da je on nije mogao spasiti od konane, neopozive smrti. Potrebni smo jedno drugom, rekla je. Nije mogao zamisliti zato. Dok se vraao konvejerskom kabinom prema dubinama Nekropolisa i odjelu sa stanicama, prestrojavao je svoje misli. Jo je smatrao da je mora uhvatiti, makar samo zbog trake, ali ivu; ako bi je suvie izazivao, mogla je promijeniti svoje miljenje da joj je potreban. U njemu mrnja poe ustupati mjesto strahu, i klici potovanja. ooo Dani su postali tjedni, ali jo je nije mogao nai. Pretraio je sve horizonte Centra, i onda ponovo poinjao pretragu. Pronaao je mnoge tragove njezine prisutnosti, jednu prostoriju u kojoj je spavala, skladite koje je opljakala, strujni prikljuak gdje je ponovo napunila baterije, ali uvijek je bila jedan ili vie koraka ispred njega. Tumaranje ga je odvodilo na mjesta gdje ve mjesecima nije bio, i neto je poelo da se deava s njegovom percepcijom sebe samoga i okoline; sjeao se zato je Centru dao ime Nekropolis. Bez ljudi, kompleks je bio sablastan grad dojam koji su pojaavali poluosvijetljenost i znaci oteenja izazvani ratom. Nekropolis: to su bile divovske peine za zamrzavanje ako ne groblja, sa svojim praznim kovezima i tijelima pridodatim skladitima organske materije Centra u jednoj sterilnoj nekrofagiji. Radioaktivna pustinja gore iznad grada imala je vie ivota od ovog groblja. Samo su se roboti kretali ovdje, izvravajui tupavo nareenja koja su im ostavili mrtvi ljudi. Carver je poinjao da u njima vidi hodajue mrtvace, sablasti onoga to je Centar nekada bio, karikature ivih bia i, to je bilo najgore od svega, neki od njih su nalikovali na njega. Jednom je ugledao svoj odraz u staklenoj pregradi na administrativnom katu, i okirala ga je vlastita insektoidna neljudska prilika. to je on postao ako ne elino udovite s mozgom jednog 16

mrtvog ovjeka koje je progonilo posljednju enu kroz ovaj grad smrti? eznuo je da je ponovo ugleda, makar samo zato da bi osvjeio svoje sjeanje na ljudski lik. Takva morbidnost nije ga uznemiravala jo od dana rata, a znao je i zato. U toku protekle dvije godine bio je zauzet Planom i brigom o Centru. Sada je njegov rad na Planu bio obustavljen, a bez kontrolnog centra nije vie mogao smatrati sebe produetkom strojevnog kompleksa. Bio je mali ovjek u golemoj praznoj koljki. Imao je dvije nove obrane protiv tih osjeaja. Najprije je ojaao vjeru u svoju sudbinu; moda je poinio neke greke ali to nije bilo vano, jer je jedini on razvio Plan, i jedini on e ga ispuniti. Jedini e on spasiti ovjeanstvo. Nikakva koliina sumnje, nita to bi ona mogla kazati, nee mu to oduzeti. Druga obrana bile su njegove aktivnosti u toku ostatka dana. Dvadeset dva sata na dan on ju je progonio, a zatim se vraao u odjel sa stanicama na jedan sat snivanja, i jedan sat sluanja onoga to mu je ona govorila. Jednom, otprilike tjedan dana poslije njihova posljednjeg susreta, poela ga je pozivati preko interfona na razgovor, i on je sluao. U poetku je uvjeravao sebe da to ini samo zato da bi pratio njezino kretanje svaki put ga je pozivala s drugog mjesta i nagovori je da se preda. Postepeno je poeo priznavati, iako samo sebi, da jednostavno ezne da vidi i uje ljudsko bie. U poetku je govorila o budunosti, dajui mu sugestije u vezi s njegovim planovima, i poteui stvari koje on nije uzimao u obzir. Jesi li siguran da smo samo mi preostali? Trebalo bi da pretrai povrinu, pa ak i ako ne pronae nita mogao bi pokuati da tamo gore popravi kompjuterske centrale i tvornice robota. Mogao bi iskoristiti vrijeme, koje mora ekati da proe, da sve resurse planeta stavi sebi na raspolaganje. Ve joj je poodavno prestao oponirati. Sada je sluao i priznavao vrijednost njezinih sugestija. Meutim, Plan je ostajao samo njegov. Jednog dana poela je govoriti o sebi. Htio je iskljuiti Interfon, ali, iz nekog nedokuivog razloga, nije to uinio. Znao je o njoj samo ono to je stajalo u dosjeu u odjelu memorije; prikazala mu je svoj ivot, i on se udio kako ju je mogao nazvati inferiornom. ooo 17

Proivjela je dvadeset osam godina u New York Cityju potkraj dvadesetog stoljea. Prebrodila je pobune izazvane glau, rasistiki rat i inverziju temperature od 50 stupnjeva Celzija. Nekako je uspjela sauvati ivot i smisao za humor u jednoj od najsurovijih sredina u ljudskoj historiji, ali nije traila od Carvera nikakvo suosjeanje, nego samo da joj prizna sposobnost da preivi s jednom mjerom dostojanstva. Preutno, on je to uinio. kolovala se i stekla praksu u radu na kompjuterima monotono dirinenje, ali korisno. u jednoj od vodeih poslovnih firmi. U dvadeset petoj godini, kada je, prema statistikama za Amerikance srednjih slojeva, ve imala vie od polovine svoga ivota iza sebe, lijenici su je identificirali kao neizljeivo sklonu raku. Pune je tri godine prosjaila, pozajmljivala, varala, zaraivala i krala novac koji je bio potreban da se podmiivanjem kupi jedna postelja u Centru za odlaganje ivota. Zaleena, mogla je doekati razvoj medicine koja e je izlijeiti prije nego to joj tijelo pone prodirati samo sebe. Imala je sreu: Centar je nadivio rat, kapsula je nadivjela kvar kompjutera, a ona je nadivjela ponovno raanje. Sada e prihvatiti svaku sljedeu stvar onakvu kakva je. (Htio ju je upitati to e joj biti sljedee, to ona pokuava uiniti i kakve su joj namjere, ali mu ona nije dala vremena na to.) Priznala je svoje zloine, perverzije i poroke voene iz dosade i bijede, ali nije traila oprotaj, nije davala nikakva opravdanja. Prikazala je svoj ivot bez ikakva komentara, i on je uhvatio sebe kako joj se poinje diviti. Zatraila je od Carvera da joj pria o sebi. On se malo odupirao i popustio je tek kad se podsjetio da je ona bila (zaleena prije no to je njegov sluaj dobio publicitet. Roen i odgajan u jednom od novih gradova koji su nikli na Zapadnoj obali poslije atomske desalinizacije vode, nikada nije oskudijevao ni u emu. Roditelji su mu bili rukovodioci u Sjevernopacifikoj fuzijskoj elektrani, i dobio je najbolju moguu izobrazbu, probio se na propulzivnom polju biofizike, dobio Nobelovu nagradu, zaradio velik novac, dobio arko eljeni posao u firmi Sjevernoamerika bionika, i u dvadeset petoj godini razbolio se od raka izazvanog radijacijom poslije jedne teke laboratorijske nesree. 18

Dospio je u projekt za kiborge, koji je financirala vlada, i tu je njegov zdravi mozak bio transplantiran u potencijalno besmrtno mehaniko-elektroniko tijelo. Postao je kiborg, kibernetski organizam, ovjek-stroj. Odatle se uzdigao do svoje najvee slave kao direktor istraivanja u Centru za ivot. Stvorio je serije stanica, posljednju liniju obrane ovjeanstva. Zaleena plazma klica znaila je da nijedna vrsta nee morati ponovo da izumre, i da e budue ljudsko potomstvo biti poteeno od mutirajueg utjecaja narkotika i radijacije. Postao je najslavniji od dvadeset svjetskih kiborga: dr Robert Waine Carver, besmrtnik, gospodar ivota, vrhovni simbol ovjekove pobjede nad ivotom i smru. Onda je izbio rat. Jadno udo od djeteta: nimalo ne iznenauje to si stekao kompleks boga rekla je ona kad je zavrio. udi da ponovo stekne svu tu mo i slavu. Tada je on probio jednom rukom ekran. Prokleti da ste proaptao je. Odjednom se sjetio da je jedna od traka u njezinoj prostoriji bila popularna biografija Roberta Carvera. ena je udarala na njegov ego, i njegove emocije. Jo je imao emocija, bez obzira na to to su mu lijezde umrle s tijelom. Imao je pamenje i uvjetne reflekse fosilizirane osjeaje koji su mogli da budu ponovo stimulirani i ponovo doivljeni. Zaboravio ih je u toku proteklih godina samotnog ivota, ali razgovor s njom, razmiljanje o njoj ponovo su ih probudili. Zar je to tako gadno? pitao se. Ono to je upravo osjetio bio je estok izljev plahovitosti, duboko razliit od ranijih hladnih, glagoljivih nastupa bijesa. Zar nije bilo dobro ponovo postati ljudsko bie? Mrnja prema njoj i strah ve su se mijeali s potovanjem, ak divljenjem, i nejasno, gotovo podsvjesno, pitao se da li bi jo mogao voljeti. Ostatke svog gnjeva iskaljivao je namjetanjem klopki. Na raskrsnicama tunela postavljao je bombe za oamuivanje s elektronskim vizualnim okidaima. Pravio je kaveze i namjetao ih da vise sa stropa u veim prostorijama, podeenih tako da padnu ako ona ue u infracrveni snop. ak je kopao rupe po hodnicima i pokrivao ih plastinim sagovima da bi se potpuno uklopile u okolni pod. Sve klopke bile su povezane s alarmnim ureajima u kontrolnoj prostoriji odjela sa stanicama. 19

Jedino to je elio bilo je da razgovara s njom licem u lice, da sazna to ona eli i, ako je mogue, dobije njezinu pomo. Klopke nisu nikada nita ulovile, osim u dvije specijalne prilike. ooo Popravio je svoj interfon sutradan poto ga je razbio, i oni su nastavili komunicirati kao da se nita nije desilo, s tom razlikom to su sada monolozi ustupili mjesto dijalozima. Nikada nisam mogao shvatiti kako ste digli u zrak kontrolnu prostoriju. Moete li mi sada rei? Naravno. Privezala sam bombu na jednog robota za odravanje prije no to se popeo gore konvejerom. Jadna glupa naprava odnijela je bombu u prostoriju i eksplodirala zajedno s njom. A kako je dolo do one podvale s interfonom u laboratoriju 73? Lako. Bila sam u prostoriji 63, samo jedan horizont iznad tebe. Malo boje obavilo je sav posao. Jeste li stvarno proitali sve one trake? Nisam. Samo one o tebi i centru, a poneto i o eksplozivima i elektronici da bih mogla izvesti neke trikove koji e te impresionirati; sve ostalo je bilo samo dekoriranje izloga. Smijao se zajedno s njom, bez obzira na to to je humor bio na njegov raun. Poslije izvjesnog uvjebavanja njegov umjetni grkljan mogao je proizvesti prilino pristojan smijeh. Igrali su ah preko interfona, i on je uvijek pobjeivao. Zatim su preli na poker, i stvari su se obrnule. Ustanovio je da je memorirao svaki centimetar njezina strogo izvajanog smeeg lica. Nikada je nije pitao kakvi su joj planovi nije elio unititi ono to su imali. Razonodio se bolje nego u toku mnogih minulih godina, a kad ona jednog dana umre, kao to je znao da e morati, sjeanje na nju okrepljivat e ga jo desetljeima. I kad on najzad postigne svoj veliki trijumf, kad stvori novo ovjeanstvo, jo e je se sjeati. Sada je rijetko naputao odjel sa stanicama i provodio je vrijeme u svojim planovima, svojim snovima, i razmiljanjima o njoj. Povremeno je odlazio u etnju, nenaoruan i ne krijui se, i ba na jednoj od takvih etnji napokon ju je pronaao. Tumarao je kroz jednu od velikih peina, kupolu od stijene promjera nekoliko stotina metara, koja je bila izdubljena u zemlji nuklearnom eksplozijom da bi se u njoj smjestile kapsule za 20

zaleivanje. Jedna velika geodesijska metalna mrea ispunjavala je peinu, poput srebrne praume ili trodimenzionalne paukove mree. Na svakom presjeku metalnih konopaca nalazila se crna valjkasta kapsula. Konopci koji su dovodili tekui duik od rezervoara i kontrolne impulse iz kompjutora visili su poput raskidanih vena, a povremena pojava robota-posluitelja samo je inila da prostorija izgleda jo pustija. Stojei u sreditu peine i gledajui u pauinu, Carver je osjeao kako ga obuzima silna tuga koju je poricao jo od zavretka rata. Ovdje je bila posljednja ovjekova postaja do besmrtnosti, a rat ju je razorio kao i tolike. druge ljudske snove. Krajikom jedne od svojih fotoelija ugledao je vitku, u plavo odjevenu priliku kako iskae iza jednog nekorisnog stroja i nestaje u izlaznom tunelu. Hitro se okrenuo prema njoj i povikao: Gospoice Armendez! Stanite! Molim vas! projurio je kroz otvor tunela, gotovo se saplevi o pitonski debeli kabl za cirkulaciju. Neu vam nita! Pojavio se iza jednog ugla u mranom prolazu. Aaaaggghhhh! Upao je u jednu od svojih vlastitih jama, zadobivi prijelom ruke i nekoliko oprunih zglobova. Uspravljajui se, opazio ju je kako stoji na rubu i gleda dolje prema njemu, Gospoice Armendez povikao je. Zato ste pobjegli? Ja vam ne bih nakodio. Vidio je konopac koji je visio sa stropa, izvan njegova domaaja, i kojim se ona koristila da se prebaci preko jame. to elite od mene? Skoro mjesec dana viao joj je samo lice na teleekranu; sada se sjeao koliko je lijepo bilo ljudsko tijelo. Ali kad je progovorila, lice i glas kao da su joj bili modelirani prema njegovu licu i glasu. elim ivot, doktore Carveru. Ne shvaam kako bih vam ga mogao dati rekao je nemono. Nita; osim potpuno novog tijela ne bi vas moglo spasiti, pa ak i kad bismo imali jedno za transplantaciju, ono bi odbacilo va mozak. Poite sa mnom; moj robot-kirurg ne moe vas izlijeiti, ali moe olakati stvari. Sada je molio. Pomozi mi da isplaniram ovjekovu budunost. Carol, volim te. Bio je okiran, a onda sam preplavljen radou. Rekao je da voli, i to je bila istina. Mrzio je ime u dosjeu, plaio se neprijatelja, potovao linost, i sada volio enu. Carol, volim te! 21

 I ja tebe volim. Ti mi moe dati ivot: ivot u jednom tijelu koje nee odbaciti moj mozak. Ti moe od mene nainiti kiborga kao to si ti. Klekla je pored ruba jame. Roberte, elim dijeliti tvoju besmrtnost. elim ti pomoi u ponovnom stvaranju ovjeanstva. to? Novopronaeni osjeaji uskovitlali su se u njemu. Ti moe sastaviti novo tijelo od rezervnih dijelova i uprogramirati tvog kirurga za operaciju. Znam da moe. Bilo je to oigledno od poetka, ali ti si bio preblizu rjeenju da bi ga vidio. Nije ju htio sluati, jer je pokuala sruiti posljednju barijeru to je stajala izmeu njih: Ne! To je moje. Ja sam izgradio odjel sa stanicama; to je moj svijet. Ja imam pravo da budem... spasitelj, samo ja. Zato bih to dijelio s tobom? Ona mu se izgubila s vidika. Ti mi kai rekla je i bacila neto dolje k njemu. Uhvatio je predmet, vidio da je to traka, i odbacio je u stranu. Zaboravio je na nju prije vie dana: bio je budala kad je mislio da je nezamjenjiva. Jedino to je elio bila je ena. Carol, vrati se! Dat u ti sve samo ne to! Ali jedino to je uo bio je sve slabiji um njezinih koraka. Jedan sat kasnije uspio se izvui iz jame. Ona ga nije pozvala interfonom tu veer, niti sljedeih veeri. Tri je dana mozgao o njezinim rijeima, ne naputajui odjel sa stanicama. Na kraju je odgovorio na vlastito pitanje. Dvije godine usamljenosti u Nekropolisu gotovo su ga izludjele; to bi tek uinilo jedno stoljee? Zar ne bi postao neljudsko udovite, nesposobno da ui svoju djecu? Bio mu je potreban suputnik, besmrtnik poput njega, drugi kiborg koji bi mogao razumjeti njegove hladne osjeaje. Dvoje ljudi bili bi kadri sauvati jedno drugom duevno zdravlje i isplanirati budunost. Bio mu je potreban netko bila mu je potrebna ona. ooo Poeo je sanjariti. Kad zajedno ponovo izgrade svijet, u toku tisuu ili pet tisua godina, on e se vratiti genetikim istraivanjima. Uz pomo svoje djece, on e nauiti kako se stvaraju tijela koja nee odbacivati implantirane mozgove, tijela koja e se moi dodirivati, osjeati i voljeti. Oni e ponovo postati ljudska bia u svijetu koji su izgradili. 22

elio je otrati k njoj i ispriati joj o svome snu snu koji ih je mogao odrati stoljeima, ali nije imao prilike za to. On ju je odbacio, i sada je iezla zauvijek. Nikada je nee pronai, i ona e umrijeti sama u nekom mranom tunelu, nikada i ne saznavi koliko je udio za njom. Izgubio sam je, razmiljao je. Izgubio sam svoju duu. Htio sam da budem Bog, i zbog moje tatine izgubljeno je ovjeanstvo. Provest u cijelu vjenost razmiljajui o njoj. Osjeao je potrebu da zaplae, ali mu je njegova besmrtnost to uskraivala. etvrtog dana otkako ju je izgubio, poeo je sumnjati da e je ikada pronai. Sutradan je upala u jednu od njegovih zamki. Poto je iskljuio alarm, otiao je polako na horizont sa skladitima, do prostorije u kojoj je ekala. Stajala je mirno u kavezu koji je pao sa stropa, na istom prostoru meu sanducima zaliha. Zurila je u njega bezizraajno, dok je stajao ispred nje kao neki produetak metala i plastike oko njih. Isplanirala si sve ovo, zar ne? ree on najzad. Nita nije odgovorila. Cijela ova groteskna igra bila je jedan gambit da me vrati ljudskim osjeajima, prisili me da proem kroz mrnju, strah, smijeh i ljubav; naini od mene ono to si eljela iz povjerenja i ljubavi. Isplanirala si sve to od samog poetka. Morala sam da nekako preivim, Roberte uzvratila je ona tiho. Volim te, i elim ti pomoi. Ona stvar s jamom bila je posljednji, zavrni potez, zar ne? Htjela si da me vidi licem u lice i navede me da napokon sagledam bit stvari. On uzdahnu. Sada to shvaam, ali ostaje ipak da si ti pobijedila. Nije mi vano da li si iskrena ili nisi. Moda jo manipulira sa mnom, a moda je tono sve to si rekla. Jedino to znam jest da ne mogu ivjeti bez tebe. Premjetao se na svojim diskolikim stopalima kao neki kolarac, a onda dodao: Idem da donesem neki plamenik i otvorim taj kavez. Ne trudi se ree ona, vadei minijaturni laserski reza ispod svog dempera. Dok je rasijecala reetke (njegove zamke kao da nisu bile kadre nikada nita uloviti osim njega samoga, zapazio je) nastavila je govoriti. Postoje neke stvari koje bih eljela uiniti prije operacije... okupati se posljednji put, najesti se dobre hrane i slino. Sljedeeg tjedna mogli bismo to obaviti. Moi u ti pomoi pri programiranju i montai; prouila sam odgovarajue prirunike. 23

 Naravno da jesi ree on. Poela se provlaiti kroz rupu koju je isjekla i zgrabila njegov snani metalni kostur da se osloni kad je iskoraila. Sada je stajala odmah do njega, diui pogled ka njemu. Zna, Roberte rekla je ovo je prvi put da smo dodirnuli jedno drugo. On je privue k sebi. Uskoro e to biti metal o metal, ali jednog e dana biti ivo tijelo o ivo tijelo. Pa, mislio je Carver, sljedeih stotinu godina bar bi trebalo da bude zanimljivo. Sveca mu, mislila je Carol Armendez, s roditeljima-bogovima kao to smo mi, novi ljudski rod e stvarno biti neto drugo. Oboje su imali pravo. ooo I eto kako se raaju legende.

Stjepan
24

Breber:

Robot-ovjek
Brojao je sekunde do isteka svog ivota: petnaest, etrnaest, trinaest... Poput kobre gmizala je sekundarka prema preostalim dvjema kazaljkama to su se ve skoro poklopile na dvanaestoj uri. Pokuao je ne gledati u golemi sat na zidu, ali... Prokletstvo! Za njegovim pogledom putovala je i ura; po podu, po stropu, zastala je na glavi odurnog policajca to je rukom milovao veliki sklopnik... osam, sedam, est... Crni sklopnik, a iznad njega natpis: Panja! 10.000 volti. Osjetio je kako mu hrptenicom gmie gujavica. Tjeio se: neka, neka! Pregazit e je milijuni elektrona to e navrijeti iz velike elektrode koja mu je pritiskala tek oianu elu. Sjurit e se gomila elektriciteta prema sondama stegnutim na znojnim rukama i nogama. Sprit e gujavicu, pretvoriti je u prah, u dim! Nije mogao a da se ne nasmije: gujavica s narednikom apkom, s opeglanom plavom uniformom, gujavica s rukom na golemom plavom sklopniku, a na glavi joj ura... tiri, tri, dva... Sada je ve sve gotovo. Tri e se kazaljke idueg trenutka poklopiti, a on je nemoan, ovako sapet na elektrinoj stolici, gdje e sada u nekontroliranim, divljim trzajima miia doekati kraj. Moda, ipak, psihokineza, besmrtnost! Odurna glupost, jer... jedan, nula... Podne! Grom mu prostruji tijelom. Osjeti kovitlac u mozgu, miris sprena mesa. U isti mu je mah prokuhao i eludac, dok mu je na usta pokuljala para. On je kuhan, peen. Zagrize vlastiti jezik. Mmmm... Ukusno! Neto mu zasmeta u grlu. Kihne gromko. Izleti gujavica, crna, jezivo se smijui. Da, i sa apkom na glavi u ulatenoj uniformi i s urom ija sekundarka ponovo gmie prema ostalim dvjema kazaljkama. Koliko jo? Oblak se nadima, grom e svakog trenutka. Opet podne! Prasak! 25

Robert osjeti udarac u glavu. Refleksno skoi i grevito se rukama prihvati za eline poluge. Nasloni oznojeno elo na hladan metal i teko diui pokua shvatiti to se to zbiva s njim. Da, bio je to gadan san: smrt na elektrinoj stolici. Prokletstvo! Elektrina stolica... Pogleda sat na zidu kaznionice i ustanovi da je spavao svega devet minuta. Kakvih devet minuta? Strahota! Pomisli, kako je u njegovoj situaciji pravi pothvat odspavati i toliko. Za sve to vrijeme uporno je nastojao odagnati najzloslutniju misao koja ga je stalno progonila, ali nije uspio. Svanuo je i posljednji dan njegova ivota. ekala ga je smrt, egzekucija na elektrinoj stolici. Zakljui kako protekli san i nije bio sluajnost. Zapravo, tih devet minuta bilo je i jedino vrijeme to je prespavao u posljednja tri dana. A tako je ludo, od svega najvie, udio za snom. Umor mu se uvukao u kosti, u svaki djeli tkiva, u misao. Postalo mu je naporno i razmiljati, a bio je prisiljen. I nije znao o emu da misli: o zloinu, koji mu je izgledao tako dalek i stran, ili, moda, o rijeima suca: ...za poinjena djela osueni ste na smrt, ili o svome ivotu, kojeg se sjeao svega nekoliko godina unatrag... Pomisli kako bi bilo najbolje ne razmiljati ni o emu, a to je nemogue. Bilo bi dobro da, moda, prije samog pogubljenja poludi, ako ve i sada nije lud. Duboko uzdahnuvi, gorko se nasmijei. Osjeao je da saaljeva samog sebe, iako je to nerado priznavao. Spoznao je kako mu u svijesti tavore dvije linosti: jedna koja osjea, koja mu je toliko draga, ali daleka i nedohvatljiva, i druga, to ga razara, navodi na zlodjeia, pokree ga, i kojoj se ne moe oduprijeti. Uzalud je prizivao svijest, pamet, spoznaju o nekom osobnom moralu. Poput lutke na koncu poskakivao je upravo onako kako ga je navodila ona druga linost. Razmiljajui o sebi, esto se naao u slijepoj ulici. Nije znao odakle je, tko je, od kada ivi, tko su mu roditelji. Jednostavno, bio je sam i preplaen samim sobom. Uvijek bi na kraju samoispovijesti zakljuio da je lud i da je samo pitanje vremena kad e to otkriti na licima onih s kojima je komunicirao. A trenutak kada je poludio vjerojatno datira od onog trenutka od kada se i sjea toka svoga ivota otprilike otprije tri godine. Vjerojatno se tada iz normalnog, razumnog svijeta, preselio u ovaj svoj sadanji mentalno neuravnoteeni. Pa ipak, ivot, kakav jest da jest, bio mu je drag i ovo iekivanje smrti postalo mu 26

je nesnoljivo. Poput najcrnje noi nadvila se nad njim elektrina oluja koja e mu spaliti meso, pougljeniti kosti, izbrisati svijest zauvijek. Zraka sunca douljala se kroz neku pukotinu i pripila na vlaan, smrdljiv pod elije. Robert se trgne iz razmiljanja i krene prema svjetlosti. Sagne glavu pod samu zraku i podigne pogled. Komadi sunca to se navirivalo kroz pukotinu zaslijepi ga. Osjeti uzbuenje, neku toplinu to mu se razmiljela grudima. Duboko uzdahne i protegne se koliko je dug i irok, a onda se mlohavo srui na pod. Leao je neko vrijeme oputeno, a onda, osjetivi glad, pogleda na sat. Sekundarka je gmizala... Sjeti se sna. Urlikne nemono, zarivi prljave prste u gustu, crnu kosu. Krik se razlijee kaznionicom. Na ulazu se zauje lupa vrata i Robert se brzo podigne s poda. Nisam trebao izgubiti prisebnost. Sada e me opet narednik propustiti kroz ape pomisli, uz grinju savjesti. Meutim, nije bio narednik. Dvojica straara uvodila su u susjednu eliju ovjeka. Nova rtva pomisli Robert. Sretnik, ivjet e ipak dulje od mene. Dok je jedan straar otkljuavao metalnu bravu elije, drugi je podupirao vrhom cijevi automata lea pridolice. Ubaci ga! drekne prvi straar poto je otvorio reetkasta vrata elije. Na te rijei drugi straar podigne stopalo do visine stranjice ovjeka sputanog lisicama i naglim udarcem ubaci ga u eliju. Ovaj zatetura i, kako su mu ruke bile svezane na leima, udari glavom o kameni zid i ostane leati, vjerojatno onesvijeten. Prvi se straar okrene prema Robertu: I tako kolega 14983, kao to vidite, dobili ste drutvo. Uskoro e vam stii i zaslueni doruak, a za ruak slijedi nekoliko tisua volti napona. Uz gromoglasan smijeh uvari se udaljie. Robert od gaenja iskrivi lice, a onda, vukui noge po istroenom, strano prljavom podu, krene prema susjednoj eliji. Interesirao ga je doljak. Naime, osjetio je potrebu da s nekim razmijeni dvije-tri rijei. elio je da mu netko bude u blizini, moda e ga osloboditi misli o smaknuu. Zatvorenik je leao skvren na podu, leima okrenut Robertu. Glava mu se podvila pod prsa, dok su mu ruke bile lisicama stegnute 27

na leima. Robert spazi lokvu krvi na podu, pod samim zatiljkom zatvorenika. Svinje, pomisli. Nemaju ni trunke samilosti. Zapravo, moda bi bilo bolje da jadnik izdahne ovdje na miru. Gadi mi se i sama pomisao na elektrinu struju i na onaj blesavi stolac. Kau: najlaka smrt. Pih! Obina glupost. Zapravo, smrt je smrt, i samo budala i luak biraju sredstvo: ja u se noem, ja u revolverom, ja bih se mogao objesiti, ja... A ja sam luak i meni e biti oproteno to izmeu milijun naina smrti mrzim ovaj! Mogu zamisliti elektrone na blaenom proputovanju kroz svoje tkivo. Kao da ovi odurni policajci znaju da sam alergian i na samu misao o struji... a jo kad se sjetim onog sna, pa gujavice... Svinjarija! nesvjesno urlikne Robert. Svinjarija! zaulo se potmulo krkljanje iz susjedne elije. ovjek se pridigao na lakat i okrenuo prema Robertu. Bio je starac, sijede kose, dubokih bora. Dva sijeda brka natopila je krv iz nosa i prelijevala se preko usana prema bradi, gdje je, kap po kap, otjecala prema podu. Podignite glavu, iskrvarit ete! zabrinuto posavjetuje Robert starca. Starac je irom otvorenih oiju motrio Roberta. Gledao je tako neko vrijeme, a onda mu se krvave usne stope u neki blaeni smijeak. Odjednom se okrene prema zidu i ispljune krv iz usta. Iskrvarit u? Ha, ga! Iskrvarit u. Starac se podrugljivo nasmijao. to mislite, Roberte, je li to u ovoj situaciji gubitak ili dobitak? Ha? Da, imate pravo. Ja sam isto... Hej! Nebesa ti! Robert? Robert je zijevao u udu. Starac je znao njegovo ime. Vi mi znate ime? Starac kimne glavom, te se ponovo okrene prema zidu i ispljune krv. Zatim se tekom mukom izvrne na lea i zauzme poluleei poloaj. Zabaci glavu tako da je ipak jednim okom mogao vidjeti Roberta. Kao to vidi, Roberte, ja jo ne mislim umrijeti. Prije sutranje stolice eka me jo jedan mali zadatak. Uostalom, svatko bi elio to dulje ivjeti. Vjerojatno i ti misli tako. Znam da, usprkos smrti to te danas eka, jo gaji neku nadu da te nee danas posjesti na elektrinu stolicu. Robert se strese na ove rijei. 28

 Da. Moda, ipak, danas... A volio bih vie da me i kuhaju ivog, da mi kap po kap putaju krv, nego to e me prostrijeliti strujom. Vidi sine, tvoje je ponaanje sasvim normalno mirno je govorio starac. Tebi krv nita ne znai, jer u svome tijelu nema ni za jednu kap. S druge strane, opire se bilo kakvom elektrinom poremeaju koji bi se zbio u tvom organizmu. Kao to meni ova krv znai ivot, tako i tebi tvoji elektrini krugovi, milijuni elektrinih krugova, predstavljaju ivot. Zato se nemoj uditi to ti smrt na elektrinoj stolici pada teko. ekajte! uznemirio se Robert ja jesam lud, to moete i sami uoiti, ali ipak razumijem neke stvari. Ako ne znam to se zbivalo sa mnom od roenja pa do prije tri godine, ne znai da moete sa mnom tjerati egu. Uostalom, u istom smo poloaju i to vae ponaanje samo je, potvrda da spadate ovdje. A ako ba hoete, ja svoj boravak i skori zavretak u ovom umezu mogu opravdati. Je li vam jasno? Oporavdati? Nema se ti za to opravdavati. Nema. udim se sam sebi to uope pokuavam s tobom zapodjenuti razgovor na razini osjeaja jer znam da su ti osjeaji umjetni. Zamisli, molim te, kako bi ti razgovarao s ovom klupom ovdje? Da, glupo pitanje. E, vidi, upravo tako ja moram s tobom. A razlika izmeu tebe i klupe, iako ste obine, neive, bezosjeajne stvari, jest u tome to je tebi pridodana sposobnast umjetnog osjeanja. Moda sam upravo tu pogrijeio. Starac se ugrize za donju usnu i zabuljivi se u strop nastavi: elio sam savrenog robota. Sada ga imam. Ha, ha! Imam ga ivog uoi njegove skore smrti, uoi pregaranja njegove nadstrujne zatite. A poslije emo samo promijeniti osigura i Robert e opet oivjeti. Pridruit e se svojoj mlaoj brai, mojim sinovima i vratit e se u gardu koja iz dana u dan raste brojano i intelektualno. Ne, to nije san, to je realnost, ista, saglediva i protumaiva realnost. Stvorio sam umjetnu inteligenciju, novu populaciju, nov oblik ivota. Mrtvog ivota! Stareve su oi svjetlucale luakim sjajem. Vilice je stisnuo u gru, tako da se uo krgut zuba. Budalo glupa! dreknuo je na Roberta. Ti si robot! Jedan od nekoliko stotina to se sada sami razmnoavaju u novosagraenim laboratorijima. Usadio sam vam sve ljudske osjeaje, kompletni ljudski mozak i pustio da se dalje sami razmnoavate. Dvojica konstruiraju treeg, deset puta sloenijeg od 29

njih. Taj e dalje... A ja? Ja im vie ne trebam. Ve je i drugi robot kojeg sam vlastoruno izradio bio mnogo pametniji od mene. Ja sam ostao glupan nad glupanima prema tim umjetnim savrenstvima. Razumije? To je nezamislivo! Robot to se smije, plae, urlie! Robot koji spava, sanja, koji jede hranu, ne da bi naknadio energiju ve da zavara svog dvojnika, svog najljueg neprijatelja, ovjeka. Sve se svodi na to da se cijeli taj proces nastajanja populacije robota izvede tako da nitko od ljudi ne posumnja. A onda, kada budu u stanju da istrijebe tog sisivca s vrha Darwinova stabla, krenut e u boj. Jasno, ako se te budale u meuvremenu sami ne istrijebe. Roberte, ovdje sam zato da ni kap sumnje ne kane meu ljude, a osim toga elim razgovarati s tobom, jer ti si prvi, prvenac, prototip. Prvo si moje edo i jedino koje je gluplje od mene. Bila je to greka. Loe sam kopirao ovjeje gene. Zapravo, prekopirao sam ih kod tebe predobro. Usadio sam ti osjeaje dobrote, humanosti, ljubavi. To je bila greka! Zavei! prodera se iz petnih ila Robert. Zagnjurio je glavu u ake, odjurio u najdalji kut elije i spustio se na koljena. Glavom se odupro o zid. On je totalno lud, pomisli. Ne zna to govori. I zato ba danas, danas kad moram umrijeti, kad e mi, kako kae onaj luak biti unitena strujna zatita. Ne znam samo zbog ega sam izgubio ivce dok je starac trabunjao. I ja da sam robot!? Hm. Napravljen prije tri godine i puten da ivim? Stvarno, moda... Pa ipak osjeam otkucaje srca, umor u tijelu, strah pred smru. Krv mi kola ilama... Hej! Krv? Starac je rekao da u meni nema krvi. Robert se polagano uspravi i poe prema eliji gdje je starac, sada ve oslonjen na zid, klimao zaneseno glavom lijevo-desno fiksirajui neku toku na podu. Krv mu je prestala tei. Robert progura nos kroz reetke, grevito se uhvativi za njih. Kaete da u mojem tijelu nema krvi? upita tiho. Kao da nije uo pitanje, starac pone zaneseno priati klimajui i dalje glavom. To nije bila nauka. Intuicija je to, nadahnue. Tog trenutka geni mog intelekta su se, prema teoriji vjerojatnosti, rasporedili u najidealniju kombinaciju. Zamisli, stvoriti umjetnu inteligenciju bez puno mudrovanja, umnog naprezanja, slijedei tek neku svijetlu toku u mrklom svemiru. I stalno konvergirati prema njoj, teiti i znati da e jednog dana biti dostignuta. Pratei samo unutarnja ula, ono to je nalagala svijest, ili, moda, neka izvanzemaljska 30

civilizacija. To je lako mogue. Zbog toga i ona toka, to mi se priinjala u daljini svemira, vjerojatno nije bila sluajnost. Osjeam se kao oruje u neijim rukama. Nadolaze mi lude zamisli: unititi na Zemlji svaki oblik ivota, razoriti ovaj planet. Sve se vrti oko unitenja, razaranja i totalne likvidacije ovjeanstva. Roberte, ja mislim da nisam Zemljanin. Isto kao to se ti krivo osjea ovjekom, mada si robot, tako je i sa mnom. Ti si danas saznao tko si, to si i odakle si, a ja td neu saznati nikada. Svjestan sam samo svoga cilja: na bilo koji nain ukloniti ovjeka s ovog planeta. Ne znam razlog ni povod, ali osjeam da moram. I na kraju, eto, smatram da sam i uspio. Stotine robota ve eu meu ljudima, priaju s njima, rade, pomau im, da bi jednog trenutka stanice njihovih memorija zatitrale na uzbunu. Tek tada e krajnji cilj biti ispunjen, mada sam ja svoj ve ispunio, iako ne savreno. Ti si moja greka. Umjesto strane mrnje prema ovjeku, tvoja je memorija ispunjena podacima za koje nikada nisi smio znati. Zapravo, ti si napol ovjek, a napol robot. Ona prva polovica je i moj skromni prilog ovjeanstvu, a meni, ako sam i ja ovjek, alibi da nisam sva svoja djela usmjerio na unitenje srodnika. A tebi moram zahvaliti to si dokazao da kod tvoje konstrukcije nisam potpuno pogrijeio.. Onaj masakr u djejem vrtiu bio ti je fenomenalan. Eto, u krivo ti se vrijeme ukljuio alarm za napad. Pa svejedno, ti si svoje izvrio. Ubio si ak i vie no to e morati svaki robot kad za to doe vrijeme, ekaj! Ne pokuavaj se derati. Da ti jo samo kaem da te ove ace ne mogu unititi, te, ako im ne bude nita sumnjivo kod tvoje egzekucije, zavrit emo obojica ovdje: ja bez ivota, a ti bez osiguraa. To sam i elio, da umrem kraj tebe jer ipak, zna, ti si... A oni su me potpuno odbacili, jer misle da sam ovjek. Kao i ostale ljude jednog bi me dana jednostavno usmrtili. Ubili bi svoga oca, a to ne smijem dopustiti. I zato je bolje ovako. Starac je zautio, oborivi glavu na prsa. Robert je jo stezao metalne ipke tako da su ga zaboljeli zglobovi. Buljio je u starca, a za sve to vrijeme na licu mu je titrala neka nevjerica, neodlunost. Napokon se odmakao od reetaka i tromim korakom pribliio daanom krevetu u kutu. Duboko uzdahnuvi, opruio se na daske. Nevjerojatno!, pomisli. Mogu li vjerovati ovoj prii? Pa to je obina glupost, to je obina... Uostalom, dokazat u tom senilcu tko sam i to sam. 31

Polagano, neodluno, primaknuo je kaiprst lijeve ruke ustima. Drao je prst neko vrijeme pred nosom, a onda ga naglo gurnuo u usta i zagrizao. U isti je tren osjetio otru bol te je refleksno izvadio prst iz usta. Idueg trenutka ostao je zapanjen. Razjapljenih usta i irom otvorenih oiju buljio je u svjetloukastu tekuinu to je miljela niz prst. U ustima je osjetio bljutav, kiselkast okus. Dugo je Robert leao mirno na daskama pokuavajui sabrati misli. Na skoru smrt potpuno je zaboravio. Htio ili ne htio, morao se pomiriti sa injenicom da je robot, neiva gomila mesa, a vjerojatno je i to neka umjetna materija, i vjerojatno pun elektronikih komponenti, isprepletenih iica i pun one smrdljive tekuine. Postalo mu je nevjerojatno, kako do danas nije opazio na svome tijelu nita sumnjivo. Istina, u posljednje tri godine nije bio kod lijenika, nije se ak nikada ni ozlijedio, i za sve to vrijeme poistovjeivao se sa ovjekom bez imalo sumnje. Pomisli kako je prava teta to mu se nije nita dogodilo, jer bi lijenici, vjerojatno, ustanovili da imaju posla s robotom. On bi danas zacijelo bio slobodan i, to je najvanije, ne bi nikada poinio zloin o kojemu je najmanje volio razmiljati. Bio je to taj fatalni trenutak njegova kratkog ivota. Uope nije tada bio svjestan to radi. Voen nekim unutarnjim nagonom, koji je bio jai i od njegove bezgranine.volje, uletio je s revolverom u djeji vrti i... I zato ba u djeji vrti? Sjeao se cike djece, irom otvorenih oiju koje su plamtjele u strahu, a onda krvi. Krv mu je ostala u naroitom sjeanju. S gaenjem i mrnjom pogleda u susjednu eliju. Bilo mu je jasno da on nije kriv. Izvravao je to mu je nalagala memorija, ugraena mrnja prema ovjeku. Promatrajui starca na podu, sine mu ideja... *** Bilo je vrjieme doruka. Kuhar je nosio ovei pladanj na kojem su se nalazile dvije porcije, nekoliko komadia kruha i dvije lice. Iza njega, s automatima o ramenu, koraala su dvojica policajaca oito ne marei za svoju dunost. Omanji, debeljukasti upravo je ispriao dobar vic i obojica su pucala od smijeha. Prekinuo ih je prasak pladnja o pod, zveket lica i razbijenih porcija. Kuhar je naglo ustuknuo i, upirui prstom prema elijama, zavritao: Uguit e ga! Pucajte! Policajci su munjevito strgnuli automate s ramena i, repetirajui ih, pojurili prema elijama. 32

Ali starcu vie nije bilo pomoi. Leima je kao prikovan podupirao reetke, dok su ga oko vrata, u grevitom stisku obuhvatile Robertove ruke. Pomodrjelo mu je lice, umrljano svjeom krvlju, djelovalo zastraujui, a krv je i dalje otjecala iz gotovo rastrganih nosnica. Sljedeeg se trenutka golemom kaznionicom rasprostre zvuk ispaljenog rafala koji se pri kraju stopio s bolnim urlikom pogoenog. Nakon toga prostorija je utihnula. Robert je jo stezao rukama vrat mrtvog starca, da bi naglo objema rukama prekrio izreetani stomak. uli su se jo tupi udarci dvaju tijela o pod. U dvoranu je nahrupilo desetak policajaca uz gromoglasnu dernjavu, a za njima je dojurio i narednik, raskopane koulje i s jednom cipelom u ruci. Priao mu je policajac, iz ijeg se automata jo dimilo. Htio ga je udaviti! raportirao je uzbueno. Bio sam prisiljen pucati u ubojicu. I bolje je tako turobno odmahne narednik i nastavi vezati cipelu. Dakle, deki, idua smo dva dana slobodni, a i stolica e se odmoriti od smrdljivih turova ovih bitanga: Je li stari mrtav? Jest kratko odgovori kuhar koji se nadnio nad mrtvo starevo tijelo. Narednik prie mrtvacu s druge strane reetaka. Rober. tovo je tijelo bilo izvaljeno na bok, dok mu je izreetani stomak bio sav krvav. Prisutni nisu opazili kako mu se ispod prsiju stvara lokva svijetloukaste tekuine. Pokrite ih i odnesite u krematorij! naredi narednik. Dotrala su dvojica nosei pokrivae i dvoja nosila. Podigli su tijela na nosila, pokrili ih i odnijeli u krematorij. U praznoj eliji ostao je samo kuhar, koji je, po nareenju; istio zatvor od krvi. Zastao je naas, promatrajui neobinu lokvu, te vrkom cipele razmazao sluzavu tekuinu, zatim je, uz uenje, obrisao i tu lokvu. Svata komentirao je izlazei iz elije. *** Krematorij se nalazio izvan visokih zidova kaznionice, u umarku, koji je, zapravo, bio pretvoren u groblje na kojem su pokapali ostatke osuenika na smrt. Tu su spaljivani najokrutniji zloinci koji su svoj ivot zavravali na elektrinoj stolici. A groblje je bilo bez ijednog spomenika, ikakvog kamena, pa i najmanjeg natpisa koji bi odavao tko je sve, i koliko ih je tu pokopano. 33

U unutranjosti krematorija, na kamenim postoljima, dva su tijela ekala spaljivanje. Meutim, plahta koja je pokrivala jedno od dva tijela, poela se micati. Robert osjeti nedostatak zraka. Paljivo je oslukivao ve nekoliko minuta i za sve to vrijeme do uha mu nije dopro nikakav sumnjivi zvuk. Odlui da skine plahtu s glave. Ukazala se unutranjost prostrane dvorane, a slijeva je lealo jo neije pokriveno tijelo. Bravo, robote pomisli Robert uz kiselkast osmijeh. Takvoj podvali ne bi se dosjetio ni najpromuurniji ivi lopua. Najtee je bilo namamiti starca do reetaka, a ostalo je ilo lako. Sada sam i oceubojica. Ubio sam ovjeka kojem dugujem ivot, bolje rei, besprijekoran rad. Najgore je to me boli, a znam da me nema to boljeti. Umjetan osjeaj boli... Hm... No, nije bitno. Vjerojatno nisu otkrili moju ivotnu tekuinu, a i maskiranje sa starevom krvlju dobro sam izveo. Samo, imao sam i sree jer mi meci nisu otetili nijedan vitalan spoj. Sad jo samo da kidnem odavde. Polagano je spuzao s kamenog postolja i krenuo prema izlaznim vratima. Bila su zakljuana. Okrenuo se prema prozoru i pourio da izae. Meutim, na podu je spazio trag svjetloukaste tekuine to mu je uporno kapala iz rana. Brzo prie plahti kojom je bio pokrit i iscijepa par krpa te njima zaepi rupe na tijelu. Osjeaj boli, koji je ponirao iz glavne memorije smjetene u unutranjosti lubanje, bio je potisnut u drugi plan. Prozor je bio visoko, meutim, on se svejedno spretno uspentrao i skoio van. Doskoivi na tlo, osvrnuo se, a onda potrao prema oblinjem umarku. U trku je osjetio kako ga snaga uope nije izdala i da mu, usprkos umoru, tijelo radi poput stroja koji u sebi ima neki tajni izvor energije. Pripijen uz drvo, teko diui, grozniavo je razmiljao. to sad? A zapravo, bio je svjestan to eli postii. Onaj ugraen osjeaj dobrote i humanosti ovaj je put, umjesto mrnje prema ovjeku, zvonio na uzbunu. Vie nije nimalo sumnjao u stareve rijei. Trebalo je to prije upozoriti ljude na stranu opasnost koja im prijeti. Samo, treba se dosjetiti na koji nain da ih uvjeri u istinitost upozorenja. Najlake bi bilo da meu ljudima otkrije jednog robota i da tako dokae ljudima da oni stvarno postoje, a onda da ih upozori na opasnost. Bit e to iskupljenje za onaj masakr, a moda e ga poslije toga i osloboditi. Pomisli kako je sve to glupost. Ta on je ipak samo stroj i zbog ega bi mu uope trebala sloboda? Pa ipak, iako je 34

znao da je robot, i dalje je razmiljao i radio kao ovjek. Zakljui kako je starac imao pravo kada je rekao da je tijelom robot, a duhom ovjek. I Robert osjeti u isti trenutak osjeaj za koji do danas nije znao osjeaj ponosa. A sada u morati dobro glumiti ovjeka pomisli i krene iz umarka, s nadom da e uskoro stii meu ljude. *** Ve pola sata Robert je promatrao ovjeka za susjednim stolom. Ne, vie nije bilo sumnje... Kretnje tog neznanca bile su toliko neobine, toliko neprirodne, a i jelo je vakao tako nezainteresirano, kao da je znao da mu to jelo nita ne znai. Oito ga ni okolna zbivanja nisu zanimala jer je sve vrijeme buljio u neku toku na svojem stolu. Mora da je robot, pomisli Robert. Samo bi se robot bez osjeaja za sklad boja mogao tako odjenuti. Tko je jo vidio obui uti kaput i plave hlae. Opazio sam da ga i ljudi udno pogledavaju. Priekat u da se sakupi vie ljudi pa u ga raskrinkati. udno odjevena prilika u jednom momentu pogleda prema Robertu. Ovaj osjeti u tom pogledu neku hladnou, odbojnost. Moda su mi roboti na tragu, pomisli Robert prestraeno. Morat u brzo i vjeto raskrinkati ovog potencijalnog ubojicu. Hm. Robot protiv robota... To e biti prvi sukob pripadnika nae nove populacije. Uostalom, ako bi roboti stvarno unitili ljude, vjerojatno bi se poeli, isto kao i ljudi, sami meusobno unitavati. Moda e, da bi unitili neprijatelja, izmisliti i neku novu inteligenciju ili moda... Ali, prvo e morati istrijebiti ljude, a to ba nee ii lako. Nee! Robot za susjednim stolom ponovo je fiksirao pogledom Roberta. Gotovo ga je gutao hladnim pogledom. Robert zakljui da je sada pravi as. Skoi prema susjednom stolu s noem u ruci. U posljednji je as spazio iznenaujui pogled rtve, koja se, po svemu sudei, nije nadala da e biti napadnuta. Osjetio je strah u njenim oima, a krik koji je ispustio napadnuti, bio je toliko prirodan... Robert vrsto stegne no u ruci i zabode ga neznancu u trbuh. Izvadio je no i zamahnuo ponovo. Meutim, zastao je u pola pokreta... Niz otricu noa kapala je krv. Kap po kap otjecala je prema podu. Robertu se smrailo pred oima. Kroz izmaglicu je vidio jo kako se ovjek rui sa stolice i kako mu iz trbuha kulja krv. Osjetio 35

je kako ga grabe neije ake. Posljednje to mu je registrirala svijest bilo je kljocanje lisica. U suprotnom kutu bifea, nepoznata, takoer udno odjevena prilika, urno je ispisivala komadi papira: Vrhovnom poglavaru Treeg ciklusa svijesti robota! Izvreno je sve po nareenju. Predstavnik Prvog ciklusa svijesti, Robert, u rukama je naeg neprijatelja, koji e ga uskoro unititi. L1847 je dobro obavio zadatak i vjerojatno e ga pokopati neprijatelj. Do novog nareenja! X183 *** Robert pogleda u sat na zidu. Sekundarka je polagao kruila, pribliavajui se znamenci na vrhu. Bilo je dvadeset sekundi do dvanaest. Hladnokrvno je sjedio na elektrinoj stolici, oekujui skoro unitenje. Osjeao je hladan metal na nogama, rukama i tjemenu. Ravnoduno je promatrao policajce, koji nisu mogli sakriti uenje zbog Robertove mirnoe. Uope to nije nikakav straan osjeaj mislio je Robert. Bit e mi unitena zatita i to je sve. A ovi jadnici ovdje umirat e pravom smru. Umirat e u strahu pred svojom kataklizmom, u strahu od onih za koje nisu ni sanjali da postoje. Jadnici... Moram im pomoi. Moram! Duan sam im to, zbog one djece i nevina ovjeka iz bifea. Tri je sekunde preostalo do podne, kada se Robert proderao iz petnih ila: Ljudi! Ja sam robot! Idueg se trenutka samo opustio na stolici i ostao tako nepomian, dok je kazaljka instrumenta na komandnoj ploi titrala oko vrijednosti od 10.000 volti. Ljudi su razjapljenih usta, u udu, buljili u tijelo na stolici, ne vjerujui da se ne trza divlje pod tako visokim naponom, da mu kroz ui i usta ne izbija para, ne vjerujui da ne osjeaju miris sprenog mesa...

36

Frederik Pohl: Grandy Devil

Preveo Zoran Milovi

Djed vrag
Mahlon je stvorio Timothyja, i Timothy je stvorio Nathana, i Nathan je stvorio Rogera, i dani njihovih godina na Zemlji bili su dugi. Ali onda je Roger stvorio Orvillea, a Orville je bio pravi vrag. On je stvorio Augustusa, Waynea, Waltera, Benjamina i Carla, a Carl je bio moj otac, i ini mi se da je to otilo malo predaleko, jer tada je negdje Gideon Upshur upao unutra s namjerom da preuzme stvar u svoje ruke. Upravo sam bio s Lucille u salonu, i ljubio je, kad se zaulo zvono na ulaznim vratima, to moja djevojka nije doekala s prevelikim oduevljenjem. Pred vratima je bio krupan ovjek preplanula lica. Tapkajui nogama po tlu otresao je snijeg sa izama i zapiljio se vatrenim plavim oima u mene pitajui: Orvie? Zovem se George rekoh. Obrisi ru s lica, Gtorge ree ovjek i ueta ravno u kuu. Lucille je urno sjela i poela namjetati kosu. Pogledao ju je samo jednom, a onda je mirno skinuo kaput, presavio ga preko naslona stolice pored kamina i sjeo. Maje Ime je Upshur ree. Gideon Upshur. Gdje je Orville Dexter? 37

Sve do tog trenutka razmiljao sam kako da ga izbacim, ali me njegovo pitanje okanilo takvih razmiljanja. Bilo je to prvi put u posljednjih godinu dana da je netko doao, traei Orvillea Dextera, i ve smo ponovo poeli normalno disati. To je moj djed, Upshure. to je uinio ovaj put? rekoh. Ti si njegov unuk? I jo me pita to je uinio ovaj put? pogledao me je i zatresao glavom. Gdje je on sada? Djeda Orvillea nismo vidjeli posljednjih pet godina rekoh mu istinu. I ne znate gdje je sada? Ne znamo. Nikada nikome ne govori kamo ide. Ponekad nam ak ne kae ni onda kada se vrati. Starac nakubi usne. Nagnu se prema naprijed, preko Lucille, i nalije au viskija iz boce koja je stajala na stoliu pored kaua. Kunem se ree, visokim, prodornim starakim glasom ovi su ti Dexteri prava napast i opasnost. Odi kui. Govorio je Lucillei. Ona ga mrko pogleda i otvori usta, ali ja je prekinuh prije nego je poela govoriti. Ona je moja zarunica rekoh. Ha! odvrati stari. U to ne sumnjam. No, nita se ne moe uiniti, ve moram priekati Orvillea. Da li je krevet u gostinjskoj sobi spremljen? Gospodine Upshur, nije rije o tome da nam nije drago upoznati djedova prijatelja, ali sam bog zna kad e se on vratiti kui. Moda doe sutra, moda za est mjeseci, moda za nekoliko godina protestirao sam. ekat u odvrati on preko ramena, penjui se uza stepenice. Prvih nekoliko tjedana i nije bilo tako loe to je boravio u kui. Telefonirao sam o svemu tome stricu Wayneu. Vijest ga je bila prilino uzbudila. Visoki starac, nezgodna, nagla karaktera? upita stric. Vrlo taman ten? To je on rekoh. ini mi se da prilino dobro poznaje kuu. No, pa to nije ni odve udno. Nekoliko je trenutaka strle Wayne utio, a zatim ree: Rei u ti to da uini, George. Sakupi brau i... 38

 Ne mogu, strie Wayne odvratih. Harold je ti vojsci. O Williamu nemam pojma kamo je otiao. Jo nekoliko trenutaka s one strane ice bila je tiina, a onda se zau striev glas: No, ne brini. Telefonirat u ti im se vratim. Ide nekamo, strie Wayne? elio sam saznati. Da, sigurno je da idem nekamo, Georg odvrati on i spusti slualicu. I tako, ostao sam sam s Upshurom u kui. Takve te stvari uvijek zadese jer si najmlai. Ni Lucille nije vie eljela dolaziti. Nekoliko sam puta otiao do njezine kue, no bilo je suvie hladno da poem jaguarom, a William je uzeo velikog sedana kad je odlazio, a najgore je bilo to to je Lucille odbijala da poe sa mnom u dipu. I tako, sve to smo mogli bilo je da sjedimo u njezinu salonu, a majka joj je sjedila tono nasuprot sofi na kojoj smo mi bili, pletui i pomalo komentirajui o djedu Orvieu i onoj maloj iz Eatontowna. Jednom rijei, bilo mi je doista drago kada su se otvorila kuhinjska vrata i u kuu uao djed Orvie. Djede! povikao sam. Drago mi je da te vidim! Doao je jedan ovjek Tiho, George, tiho ree on\ Gdje je? Gore, na katu. Obino malo zadrijema nakon ruka, koji mu, usput budi reeno, donosim gore, na posluavniku. Ti mu nosi ruak? A to je s poslugom? Pa... djede, nakon onoga u Eatontownu oni su... nakaljah se. Nije bitno urno on upade. Nastavi posao. Zavrio sam struganje ostataka jela iz tanjura u odlaga za smee i sloio ih u stroj za pranje posua, dok je on sjeo, ne skidajui ogrta, i gledao me. George napokon on prekine tiinu. Ja sam star ovjek. Vrlo star ovjek. Da, djede odgovorih. Moj je djed stariji od mene. A njegov je djed stariji od njega. Pa, naravno rekoh razborito. Nikada se nisam sreo s njima, zar ne, djede? 39

 Nisi, George. Ne vjerujem mnogo da su posljednjih godina bili esto kod kue. Djeda Timothy bio je ovdje osamdeset este, ali ini mi se da se ti tada nisi ni rodio. Kad smo ve kod toga, tada se jo ni tvoj otac nije rodio. Tati je ezdeseta rekoh. Meni je dvadeset prva. Da, to je sasvim tono, George. Zna, tvoj tata mnogo misli na tebe. Spomenuo te prije nekoliko mjeseci. Kae da si zaao u godine kada bi ve trebao neto vie saznati o nama, Dexterima. A to to, djede Orvie? upitah. Do vraga, George, upravo zato sam i doao ovamo! Zar ne vidi, da ti pokuavam neto rei? Rije je jednostavno o tome da je to jedna od onih stvari koje nije lako pretoiti u rijei. Mogu li ti pomoi? upita Gideon Upshur s vrata. Djed Orvie ustade, ispravi se i progovori ledenim glasom: Gideone Upshure, bio bih ti prokleto zahvalan da se ne mijea u obiteljske razgovore! Mladiu, to je i moja obitelj, ako si zaboravio. odvrati Gideon Upshur. A upravo to je i razlog zato sam doao ovamo. Opomenuo sam roaka Mahlona, ali me nije elio sluati. Opomenuo sam Timothyja, ali on je pobjegao u Ameriku... i pogledaj samo to je ovdje napravio! ovjek ima pravo da se pobrine za nastavak svog imena i svoje loze odvrati djed Orvie s ponosom u glasu. Da, ali samo jednom! Nikada nisam rekao da ovjek ne bi trebao imati sina, mada zna da ja za sebe nisam ni toliko uinio, Orvie. Kamo bi dospio svijet kada bi svatko od nas imao troje ili etvoro djece, ovako kako to radite vi Dexteri? etiri sada; esnaest kada klinci odrastu; ezdeset etiri kada njihova djeca odrastu. Hej, pa za etiri ili pet stotina godina bilo bi nas nekoliko trilijuna, Orvie. Cio bi svijet bio prekriven est slojeva debelo i to sve s besmrtnicima, nemirnim i nestrpljivim i ja... Tiho, ovjee! zaurla djed Orvie. Ne u prisutnosti maloga! Gideon Upshur se isprsi i prodera se na djeda: Doi e ionako vrijeme kad e saznati! Upozoravam te, Orville Dexteru, ili e popraviti svoje vladanje ili u ga ja popraviti umjesto tebe. Nisam doao ovamo samo zato da bih razgovarao. Spreman sam poduzeti i ozbiljnije mjere, samo da zna! 40

Ti... ti, smrdljivi pritu nijedan! poe djed Orvie, ali onda me ugleda i povie prema meni: Van odavde, George! Da si odmah otiao gore u svoju sobu i da nisi izlazio dok te ne pozovem. A to se tebe tie, ti, stari, glupi idiotu, spreman sam isto tako kao i ti, ako smo ve do toga doli... Izaao sam. inilo se da e biti guve i nisam bio suvie oduevljen idejom da djeda Orviea ostavim samog, ali nareenja su nareenja i tu nema rasprave; tata me tome nauio. Zvuci koji su dopirali iz kuhinje nisu ba bili od onih, ugodnih uhu, no, malopomalo nestajali su i na kraju je zavladala tiina. Dugo, dugo je u kui bilo tiho. Nakon nekoliko sati poeo sam se ozbiljno zabrinjavati. Siao sam u prizemlje, priao kuhinjskim vratima i polagano ih gurnuo. Djed Orvie sjedio je za kuhinjskim stolom, gledajui u prazno. Upshura nigdje nije bilo. Djed Orville pogleda prema meni i progovori umornim glasom: Ui, George. Upravo ponovo dolazim k sebi. Kamo je otiao Upshur? upitah. To je bilo u samoobrani ree on urno. Svakako je taj takor preivio svoju nekorisnost. Zabuljio sam se u njega. Da li se Upshuru neto dogodilo? upitah. George, ponekad mi se ini da moja stara krv postaje sve tanja. A sada, nemoj me vie uznemiravati pitanjima, bar dok se malo ne odmorim uzdahnu djed. Nareenja su nareenja, kao to rekoh, Opazih da su vrataca na odlagau za smee otvorena pa prioh da ih zatvorim. udno rekoh. Uope se ne sjeam da sam ih zaboravio zatvoriti. Djed Orville ree nervoznim glasom: Ne uznemiruj se zbog toga. Reci mi, George, nisu nam instalirane kanalizacijske odvodne cijevi iz odlagaa, dok mene nije bilo ovdje, je li tako? Ne, nisu, djede odgovorih. Isti stari presueni zdenac i septiki tank. Da, to ba nije sjajno proguna on. No, ini mi se da to i nije tako strano vano. 41

Nisam ga sluao suvie paljivo jer sam trenutak ranije opazio da je kuhinjski pod klizavo mokar i sjajan. Djede rekoh. Nisi morao brisati pod umjesto mene. Mogu ja to i sam srediti, bez obzira to je sva posluga otila onda kad... Oh, ta zauti ve jednom o toj prokletoj posluzi prasnu on razdraeno. George, razmiljao sam o nekim stvarima. Ima mnogo toga io ti treba rastumaiti, no sada ba nije najbolji trenutak za objanjavanje, a to bi, uostalom, morao uiniti tvoj otac a ne ja. On te poznaje mnogo bolje od mene. Iskreno govorei, George, ne znam kako da sloim stvari pa da ti sve bude jasno. Zar nikada nisi opazio neto po emu bismo se mi Dexteri razlikovali od ostalih ljudi? Pa, prilino smo bogati. Nisam mislio na to. Na primjer, ono kada te je pregazio kamion dok si bio mali. Nisi li onda posumnjao u neke stvari, hou rei... nije li ti bilo malo udno kako si se brzo uspio oporaviti? : Pa... ne, nije mi bilo udno, djede rekoh, razmiljajui o tome. Tata mi je rekao da svi Dexteri uvijek vrlo brzo ozdrave. Sagnuh se i pogledah ispod stola za kojim je sjedio djed Orvie. Hej, pa to nalikuje na hrpu stare odjee. Nije li to isto odijelo koje je nosio Upshur? Djed Orville umorno slegnu ramenima. Ostavio je svoje odijelo tebi objasnio mi je. A sada, nemoj me vie nita pitati. Moram poi, a ve sam i onako dosta zakasnio. Ako ti stric Wayne doe ovamo, reci da mu zahvaljujem to me obavijestio da je Upshur ovdje. Pozdravit u ti tatu, u tvoje ime, ako se uskoro budemo sreli. Pa, to je bilo prole zime. Volio bih da se djed Orvie uskoro vrati kui i oslobodi me problema koji mi je ostavio za vratom. Lucille se jo nije prestala ljutiti na mene, tako da sam se negdje sredinom veljae vjenao s Alice. Volio bih da je netko od obitelji bio na svadbi, ali dogodilo se da ba tada u gradu nije bilo nikoga od mojih a ni kasnije, kad smo ve kod toga. No, nije to bilo ni toliko znaajno jer ve sam sasvim odrastao za takve stvari. S Alice sam bio sretan od samog poetka, a to je vanije, shvatio sam ono to su mi djed i Upshur pokuavali rei. Hou rei, sve ovo o nama Dexterima. 42

Alice je vrlo zgodna djevojka i dobra domaica, a to je prilino dobra kombinacija jer nismo uspjeli vratiti nijednog slugu. No, sve je to na neki nain u redu, najvie zato to e je kuni posao spreavati da ne izlazi preesto. Vrijeme postaje sve ljepe i imam prilino problema drei je podalje od tree terase, gdje se nalazi presueni zdenac i septiki tank. Ako joj uspije da stigne do tamo, zacijelo e uti buku. Ne znam. Moda bi bilo najbolje da maknem kamen s poklopca septikog tanka i pustim ga da izie. Ali, bojim se da je prilino ljutit

Za SIRIUS...
U toku nekoliko mjeseci to se nismo uli u ovoj rubrici nakupila se lijepa hrpica objavljenih Vaih pria, a jo ljepa i vea onih koje au u najuem izboru da u jednom od narednih SIRIUSA ugledaju svjetlo dana. Na primjer Salamama: znalaki pisana pria koju ba ta znaajka vadi iz nesrazmjera S i F komponenata u njoj dok je S na vrlo slabanim noicama, F je bujna i apsolutno prevlaujua. I jo neto: plus u toj prii je i to to je domaa u pravom smislu te rijei! Ah ti lopovi moglo je biti i bolje. Dijamant: nije li previe prianja a premalo radnje? Ne vredi, Joe: bilo bi bolje da je poenta malo manje mutna. Osvajai su dostojni pera jednoga Fredrica Browna, a jo da je i pismenost na toj visini... Kako je graanin Prinko je hladno uasavajue (i dobro!) orvelovski. Jedino rjeenje je tako okrutno da e malo priekati na objavljivanje, isto kao i Robert. Homo culinarius ima sjajan tos na kraju. Ko eka taj doeka objavljivo je samo kao mjerilo za usporedbu s dobrom sf. Ne kupujte rabljene stvari je lijep primjer kako se o svekosmikim dilemama moe raspravljati i na zvrkast (i vrlo probavljiv) nain. Svi njihovi organi su OK osim naslova koji otkriva the end. Asteroid je itak u ovako dotjeranoj verziji. Jo da je motiv malo jasniji... Peta dimenzija: sadri vie mistike nego sf, no toga ima i u priama Blisha, Shawa, Asimova, Clarkea. Spomenik jedini komentar: u svemu OK. Ambicioman je pria za waiting-list, tako nedaleko od urednikog koa. Trgovac bi ve bio objavljen da je bar malo pismeniji... ovako ga jo itam, i to mukotrpno. Nastavak na 81. stranici

43

Bojan Meserko:

Nova utopija (ili Na mali svijet)

Zena, ki i ja ivimo u vrlo majunoj sobi od jedva trinaest ili etrnaest etvornih metara zaista malen sobiak za troje. Imamo i kuhinju koja je takoer vrlo malena, a kupaonica i zahod su u istoj prostoriji. Ne namjeravam se aliti. Taj na sobiak ne bismo promijenili ni za to na svijetu. Jer taj je sobiak vrlo velik. Ako ga elim obii, potrebno mi je otprilike tri sata laganog hoda. No, nemojte pomisliti da sam kakva ivotinjica ili kukac ili neto slino. Ne, nipoto nisam. Ja sam ovjek od mesa i kosti kao i svaki smrtnik koji gazi ovu nau ljubljenu zemljicu. Ali moja je soba velika, golema, prostrana. Samo kad biste vidjeli to sve imamo u toj naoj dragoj maloj sobici! Imamo vrlo mnogo obradive povrine koja je zasijana samo travom. Imamo i vonjak, a i malo vinograda. Vie se ne usuujem imati. Tu prije svega mislim na stoku. Prostora bi, istina, bilo za tisuu ovaca, krava, konja, svinja, kokoi i jo kojeta drugo. Ali, moete li zamisliti kako bih vodio konja po stepenicama u trei kat? To bi, vjerojatno, svi opazili i nastala bi panika, poela bi se istraivati cijela stvar, obavijestila bi se moja stanodavka koja stanuje odmah pokraj nas, susjedna vrata. Dola bi k nama i pitala to to znai da drim konja u stanu. Ja bih je pozvao u predsoblje i otvorio joj sva vrata i pitao je gdje vidi kakvog konja. Moda bih je i uspio prevariti, ali ostale ne bih. Zacijelo bi me raskrinkali. Zato. vidite, moram paziti to radim. 44

Kua na mom posjedu je vrlo velika, ak bih mogao rei da je prevelika za nas troje. Zamislite: imamo sedam soba, dvije kuhinje, dvije kupaonice, dvije garae i uz to jo i bazen koji je takoer prilino velik. Kua ima dvanaest puta petnaest metara, i isto toliko bazen koji je dubok metar i pol. Iza kue moja ena ima malo vrta i u njemu sije povre toliko da nam dostaje za svakodnevne potrebe. To je njoj istodobno i hobi i zabava. Ki ima dvije sobe i u njima dri svoje stvari i tu je stvorila sebi svoj posebni svijet igraaka i mate. U poetku smo s njom imali mnogo muke. Nikako joj nismo mogli objasniti da jo ivimo u tom sobiku, a da istodobno ivimo i na posjedu. Neprekidno nam je zanovijetala pitanjima koja su bila brojna i vrlo precizna. Odgovarali smo joj koliko nam je omoguivalo znanje i koliko smo joj smjeli rei. Uvjeravali smo je da u koli ne smije nikome pripovijedati da se preselila i gdje ivi, da mora uvijek govoriti da stanuje u sobiku a ne na posjedu. Zabranili srne joj da dovodi prijateljice u kuu jer da nemamo mnogo prostora ludo, zar ne? Ona nas je gledala sumnjiavo i pitala kako to da nemamo mnogo prostora, a njoj smo dali ak dvije sobe i dodala da se sada njezine prijateljice imaju gdje igrati. Uzalud smo joj nadugo i nairoko tumaili da bi njezine prijateljice zacijelo priale roditeljima ili nastavnicima da ivimo na treem katu i to u malom sobiku u kojem se nalazi velik posjed, da bi k nama navrlo mnogo ljudi koji bi nam postavljali sva mogua pitanja i da bismo zatim izgubili posjed, a i sobiak. Jadno dijete! Ne vjerujem da je malena neto razumjela od sve te zbrke. Ali vie nije nita pitala. Mislili smo da e se ogoriti i naljutiti. A dogodilo se suprotno. Postala je jo vedrija, iz kole se vraala trkom, bacala nam se u zagrljaj i odmah zatim nestajala u svojim sobama. Zaista smo sretna obitelj. Ja imam vlastiti atelje. Tamo crtam, piem, razvijam fotografije, sviram klavir i radim jo mnogo drugih stvari na svom posjedu. Mnoge sam stvari dovukao na posjed. Sve mi polazi za rukom ega god se latim. Zaboravio sam nervozu i ivciranje, nestalo je briga oko stana. Moda e nam tko odgovoriti na mnoge molbe to smo ih poslali u razliite krajeve naeg grada, ali to vie nee biti potrebno jer se ne namjeravamo seliti. Moda u, kad budem imao vie novaca, ak i otkupiti tu rupu. Poslije toga ni pred kim neu drhtati, radit u ono to me bude volja i nitko nee smjeti ni pisnuti. Sve u svoje snove i elje podrediti samo tom posjedu. Nikog vie neu cijeniti i nikog se vie neu bojati. A tada u nabaviti i stoku. Nou u je dovesti u svoj stan, kad me nitko ne 45

vidi i ne uje, a moje e se staje puniti. I sve e to ostati na mom posjedu, u mom sobiku. Dakako, nisam zaboravio ni na svoje dvije enske koje ive sa mnom. Duan sam vam objasniti svu tu zbrku poslije koje je moj sobiak postao posjed. Dogodilo se to prije nekoliko mjeseci kad samo se malo pripit vraao kui. Napio sam se iz gnjeva i razoaranja. Mrzio sam sve oko sebe. Bio sam bez dinara, a imao sam i dugova. Bio sam nervozan, kod kue sam se svadio sa enom za svaku malenkost, sve mi je bilo nesnosno. Toga sam dana odluio da u ili oduzeti sebi ivot ili nekoga orobiti, da bih doao do novca. Poslije nekoliko aica i, hm, trijeznog razmiljanja odluio sam priekati da neka odgovarajua osoba izae iz banke, a ja u je slijediti, zatim u je na nekom mirnom i skrivenom mjestu napasti i opljakati. Ako pljaka ne uspije, ili ako napadnuti bude imao premalo gotovine, oduzeo bih sebi ivot. to sam smislio, to sam i uinio. Stao sam ispred banke i ekao odgovarajuu osobu. Takvu sam osobu zamiljao ovako: zastat e na vratima sa zadovoljnim smijekom, zatim u krenuti niz stepenice i pri tom e joj se zadovoljni smijeak postupno pretvarati u zabrinutost, nervozu, obazirat e se oko sebe i ubrzati korak da kome ne postane sumnjiva. Takvi ljudi ne uzimaju taksi ako nemaju vlastito prijevozno sredstvo jer ne vjeruju ni taksistima. Dok sam ekao, smiljao sam i mijenjao nain napada i pljake: od toga da pristupim dotinom i da ga pod izgovorom da ga odnekud poznajem pozovem na pie, pa do toga da kupim no te da tu osobu slijedim do kue i pred vratima ubijem i opljakam. Za vrijeme tog ekanja i razmiljanja jo sam otiao u oblinju samoposlugu i kupio polalitarsku bocu hrabrosti ruma. ekajui pred bankom, potajice sam je praznio. Popio sam gotovo sav rum kad je iz banke izaao visok mukarac u bijelom kinom ogrtau. Zastao je na stepenitu i ogledao se. Srce mi je poelo jae udarati. Odmah sam ga prepoznao: bio je to onaj moj, moja rtva. Bila je to osoba o kojoj je ovisio moj ivot. Stavio sam bocu na tlo jer bi mi kasnije samo smetala, a bila je ionako ve gotovo prazna. Pogledao sam ga paljivije: osim to je bio obuen u bijeli kini ogrta, imao je i eir, tamne hlae te svijetle cipele. Lice mu je bilo djelimice skriveno i jedino sam mogao vidjeti da je elav i da nema ni brkove ni bradu. Bio je srednje visine, ali vrlo irok u ramenima. Izgledao je kao 46

priprost ovjek koji je upravo podigao svu svoju uteevinu i na stepenitu banke razmiljao u to da uloi novac, ne pomiljajui pri tom da bi ga tko mogao napasti. Sigurnim se korakom sputao stepenicama, zatim se uputio ulicom i proao pokraj mene. Brzo sam poeo hiniti da sam mrtav pijan i da me ne zanima nita drugo nego kako da odrim ravnoteu. Proao je mimo mene a da me nije ni pogledao. Pustio sam ga da se udalji nekoliko koraka, a zatim sam krenuo za njim. Slijedio sam ga skoro pola sata. Ili smo svim moguim ulicama u kojima je bilo ljudi, pa ga nisam mogao napasti. Ali, uskoro mi je sam pruio priliku. Uao je u park i sjeo na neku staru klupu na osami, okruenu drveem i grmljem. Sjedio je i gledao u nebo koje se polako smrkavalo. Dvaput sam proao pokraj njega i promotrio kako bih mu se najlake priuljao. Vidio sam da mogu otii iza drveta koje mu je bilo iza lea, uhvatiti ga za vrat i prisiliti ga da mi da sav novac. Sve mi je to polo za rukom. Otiao sam iza drveta, uhvatio ga za vrat, zaprijetio mu da u ga ubiti ako mi ne da sav novac i ekao sam to e mi odgovoriti. On je mirno sjedio. Preplaio sam se da sam ga moda prejako stisnuo i uguio. Pustio sam ga i stao pred njega. Nai su se pogledi susreli. Prola me jeza. Oi su mu bile ute i imao sam osjeaj da gleda kroz mene. Htio sam se okrenuti i pobjei ali nisam mogao, stajao sam kao ukopan. Shvaate, nisam se mogao ni maknuti. Tako sam stajao i gledao u te njegove ute providne oi. Sjedni pokraj mene! Sjeo sam, unato jakoj elji da pobjegnem. Zato si me napao? Moda si me htio i ubiti? Rekao sam mu da sam pijan i da ne znam to radim, poeo sam mu se ispriavati i moliti ga da me pusti. On me je samo gledao bez ikakvog izraza na licu. Zato si se napio? Poeo sam mu tumaiti da sam svakog dana pijan i da svaki dan nekoga napadnem, ne bih li ga opljakao, ali da uvijek uzmem samo toliko koliko mi je potrebno da se jo vie napijem. Dakako, lagao sam da u njemu probudim samilost ili ak prezir, pa da me pusti otii. Ako ti dadem neto od ega e postati trijezan, hoe li mi rei zato si se napio? 47

Naravno, odvratio sam mu potvrdno. On je izvadio iz depa nekakvu boicu, moda ampulu, i pruio mi je. Uzeo sam je i pri tom namjeravao ustati i pobjei, ali nisam mogao pomaknuti nijedan dio tijela, osim ruke koja je, unato mom otporu, uzela ampulu i stavila mi je u usta. Poeo sam gristi i gutati, u ustima sam osjetio slani okus koji je bio vrlo ugodan. Neko vrijeme smo utjeli, a u meuvremenu mi se u glavi poelo bistriti i uskoro sam bio trijezan kao da nisam popio ni kap. Dakle, zato si se napio? Postidio sam se, bilo mi je neugodno i poeo sam mu izlagati svoje probleme: kako sam bez dinara, kako se kod kue svaam, priao sam mu o svojoj keri, govorio mu o svim svojim tekoama pred kojima sam bio tako nemoan. On me je mirno sluao i nije me prekidao nego je gledao nekamo pred sebe. Uskoro sam prestao pripovijedati i zautio. Tako smo neko vrijeme utke sjedili zadubljeni svaki u svoje misli. Mogu li ti pomoi? Trgnuo sam se. On da mi pomogne, on koga sam htio orobiti, a moda i ubiti? On bi meni pomogao... Vi Zemljani imate mnogo problema, a mi sa stanovima i drugim stvarima nemamo problema. Kod nas u jednom stambenom bloku ivi i vie od milijun ljudi i svatko ima svoju kuu i posjed. Svi ive u slozi i miru. Stambeni su blokovi isto tako veliki kao i vai, moda ak i neto manji... S nevjericom sam ga pitao kako je to mogue i otkud je doao. Poeo je pripovijedati: Ja nisam odavde. Ja sam odande ... otamo gore... Ovdje sam zato da s vama uspostavim kontakt. Dakako, nisam jedini, nisam doao sam. Ima ih jo nekoliko koji se nalaze u drugim krajevima vaeg planeta i isto tako pokuavaju uspostaviti kontakt. Poslije svakih nekoliko dana sastanemo se ha nekom mjestu i izvjetavamo o svojim zapaanjima i uspjesima kojih do sada i nije bilo. Jer vi ste, oigledno, vrlo udan soj. Odmah bi se pojavili sukobi i zavist i nita se ne bi promijenilo. Mi znamo da kod vas vlada velika tenja za zemljom, a vi sve vie smanjujete prirodni prostor za ivot, to i jest razlog neprestanim ratovima i meusobnom unitavanju. Na je planet manji ali nas ipak ima deset puta vie nego vas i svatko ima svoj posjed na kojem gospodari. U naim stanovima ima isto toliko prostora kao i u vas, ali u jednoj sobi ivi oko stotinu obitelji, svaka 48

na svome posjedu. Mi, naime, imamo stroj koji smanjuje stvari. Struni naziv i nain rada neu ti objanjavati jer ionako ne bi nita razumio. Mogu ti samo opisati funkcioniranje tog aparata: Iznad vrata naih stanova visi ureaj koji svaku stvar smanjuje na desetinku milimetra ili jo manje. Svi su ti strojevi podeeni na jednaka smanjivanja tako da svi ljudi budu podjednako visoki. U svim se sobama nalazi plodna zemlja koju smo najprije temeljito proistili. Na njoj raste sve kao i u normalnoj prirodi. Tu imamo sve mogue ureaje koji rade jednako kao i oni u svijetu normalne veliine. Ako netko eli posjetiti nekoga tko ivi u drugom stanu, jednostavno proe ispod smanjivaa koji ga opet vrati u normalnu veliinu i on odlazi u drugi stan. Taj stan ima na ulaznim vratima abecedni popis stanara i zvonce kojim se pozove onog koga se eli posjetiti. Ne treba dugo ekati jer se automobilom brzo stie do vrata i od tuda se ispod smanjivaa ide otvoriti glavna vrata a zatim vodi gosta kui. Naravno, nikog ne silimo da stalno ivi smanjen. Mnogi, moda i svi, rado bi ivjeli nesmanjeni, ali kad su moji sunarodnjaci spoznali prednosti smanjenog ivota, svi su se radosno preselili na svoje posjede koje im je odredila naa vlada. U sobama su arulje koje nadomjetaju sunce i djeluju jednako kao ono. Prednost je i u tome to se svaka stvar iz velikog svijeta moe prenijeti u mali i ona tu udesetorostrui svoju vrijednost. Ali ima i problema: nema kie, ali imamo ureaje za natapanje. Stvari koje izrastu u malom svijetu ne mogu se prenijeti u veliki. Time mislim na ito i ostalo bilje koje je preneseno iz velikog u mali svijet i ija je idua generacija pogodna samo za mali svijet i ne moe se poveati. Tako je i sa stokom i njenim potomstvom. Sve se nae ene iz sigurnosnih razloga oplouju u velikom svijetu i one u njemu i raaju. Pravili smo i pokuse: ena koja je bila oploena u malom svijetu, kad je dolo vrijeme poroda, imala je trudove ali se prostim okom nije vidjelo raa li ili ne i zato smo je odveli u veliki svijet; imali smo i sluaj da je ena bila oploena u velikom svijetu, a rodila je u malom svijetu: dijete je i u velikom svijetu ostalo maleno. No takve pokuse vie nismo ponavljali. Obavijestili smo sve stanovnike i oni su se pomirili s tim da se sve ene koriste kontracepcijskim sredstvima, a kad brani par eli dijete, ide se oploditi u velikom svijetu. Trudnica moe prelaziti iz maloga u veliki svijet bez posljedica, iako nam nije jasno zato, ali to i ne istraujemo. Ne elimo nita riskirati niti koga rtvovati. Sa ivotinjama je, dakako, drugaije jer se stoka koja doe u mali svijet ionako nikad vie ne vraa u veliki. Svi ljudi sposobni 49

za rad idu svaki dan jedan sat na posao, a kako nas ima mnogo, radi se gotovo cijeli dan u velikom svijetu. U malom svijetu nisu doputena naselja: svatko ima svoj posjedi i zemlju koja mu daje sve. Strogo je utvreno koliko tko smije imati zemlje, a nema je smisla ni nekome oduzimati, jer sve stjeemo zajedniki. Pronalaskom smanjivaa nestali su svi sporovi i svi ratovi i meusobno unitavanje. Ni porodi vie nisu ogranieni. Dakako, malo gledamo i u budunost i pomalo sa strahom pomiljamo da bi se mogao nai netko, u generaciji onih koji proivljavaju mladost u malenom svijetu, tko bi nas osvojio i postao apsolutni gospodar obaju svjetova i tiranin. No u to je teko vjerovati, jer su mladi odgojeni u duhu koji ne doputa ugnjetavanje bilo koga. Pitao sam ga kako funkcionira smanjiva, jer mi je objasnio samo da smanjuje, ali ne i kako i to. To je vrlo jednostavno: smanjiva funkcionira tako da svoje zrake iri po unaprijed odreenoj povrini. Na primjer: na deset etvornih metara, ili na dvadeset. Ovisno o tome koliko je ta povrina bila velika u ona vremena dok smo jo gradili stanove prema financijskim mogunostima kupca, to je, naravno, bila velika greka, ali ona je bila potpuno normalna za ta vremena patnje, nadmetanja i suparnitva. Danas je ureeno tako da svima bude dobro i pravo. Tko eli putovati u druge suneve sisteme ili na planete, moe ii onamo i boraviti koliko hoe i moe se vratiti kad eli. Imamo i organizaciju njeni smo lanovi i mi koji smo ovdje na Zemlji koja pokuava iriti i uspostavljati kontakte meu civilizacijama. Na je cilj i to da pokuamo drugim civilizacijama pokazati svrhu i korist od smanjivaa kako bi ga usvojile i poele upotrebljavati. Mi bismo ga proizvodili i davali u zamjenu za odreene stvari koje imaju te civilizacije, a mi ih nemamo. Naravno, tu zamjenu nudili bismo samo onim, civilizacijama koje ne bi mogle same proizvoditi smanjivae. Ostalima bismo jednostavno dali nacrte i one bi ga proizvodile same. Pokuavamo iriti dobrotu i humanost. Vi ste vrlo agresivni i potpuno ste isti kao mi dok smo jo bili bez smanjivaa. Pokuat emo vam pomoi. Ali, javile su se tekoe koje smo, dodue, predvidjeli, a ve sam ti objasnio kakve su. Mislili smo da e ih biti lako svladati. Donijeli smo premalo smanjivaa a da bismo zadovoljili sve vae potrebe. Moemo ih dati samo nekima, a vi jo niste na onom stupnju tehnikog razvoja na kojem biste ih sami mogli proizvoditi prema naim nacrtima. Ni mi 50

ih ne moemo sami proizvoditi u tolikim koliinama. Vi biste ih mogli proizvoditi samo pod uvjetom da budete jedinstveni. Ja, pak, mogu pomoi samo tebi, svom potencijalnom ubojici. Dat u ti smanjiva. *** Nisam mogao vjerovati vlastitim uima. Od radosti bih ga najradije zagrlio. Ni danas mi nije jasno kako sam odmah povjerovao njegovoj prii. Nisam ni pomislio da je luak ili neto slino. Imao sam mnogo pitanja, ali sam ih odmah zaboravio kad mi je rekao da e mi pokloniti smanjiva. Krenuli smo prema mome stanu. Usput sam mu opisao veliinu sobe. Pitao sam ga to moram uiniti. Bio sam oduevljen. Najradije bih ga izljubio, zagrlio, ne znam to bih mu uinio samo da mu pokaem svoju zahvalnost. Stigli smo u moj stan. ena je mislila da u se vratiti pijan. Poeo sam joj pripovijedati to se dogodilo, a on mi je pomagao sve objasniti. S nevjericom nas je gledala i kimala glavom. Rekao sam joj da prieka idui dan. Nepoznati je kod nas prenoio. Drugog je jutra moja ena otila. Usput je odvela nau ker u vrti. Ostali smo sami. Pitao sam gosta to mu je sve potrebno da potpuno uspije njegov plan. Odvratio je da mu je potrebna samo zemlja. Otiao sam u sjemenarnu i kupio najbolju zemlju za cvijee koju su imali. Vratio sam se kui. On je u meuvremenu ve postavio namjetaj uz zidove. Rekao mi je da posipam zemlju po sredini sobe, a ostalo da prepustim njemu. Uinio sam kako je rekao, Razvukao je zemlju po podu, priblino u kvadratu od osam etvornih metara. Zatim je nekim predmetom, koji je jako podsjeao na baterijsku svjetiljku i koji je isijavao svjetlost, ozraio tu zemlju. Pri tom mi je objasnio da zemlju valja oistiti i raskuiti. Kasnije, kad je zemlja bila poravnana i dezinficirana, poeo je stavivi neki predmet na oko neto slagati i rasporeivati. Tumaio mi je: Ovo je trava... ovo je kua s gospodarskim zgradama, ovo je bazen... ovo je vrt... ograda.... uma... povrtnjak. Ovo je jezero... Vrlo ste nalik na nas, pa zato mogu staviti ovdje sve to i mi stavljamo. Vrlo lagan posao. U kui je ve sav namjetaj i sve to vam je potrebno. Trava, drvee i ostalo je sa Zemlje jer smo ve izvrili pokuse i utvrdili da je kod vas smanjivanje mogue. arulju sam ve zamijenio. Tako, sad je sve u redu. Va namjetaj ostavimo kakav jest ve zbog vae stanodavke koja e, ako sluajno naie, 51

misliti da ureujete stan. Smanjiva sam postavio iznad ulaza u sobu. Ovdje u predsoblju moete bez brige primiti svakoga, ali nikoga ne putajte dalje ako ne elite da se otkrije vaa tajna. Otvorio sam vrata i oprezno pogledao prema smanjivau. Bio je slian kutiji za cipele: bijele boje, pravokutan, nita naroito. Moj dobrotvor mi je rastumaio da se sve podeava tako da se skine poklopac. Zato ne ue i pogleda svoj posjed? Posluao sam ga. Zauo sam oko sebe lagano utanje. Zatvorio sam oi. Neko sam ih vrijeme drao zatvorene. Otvori oi. Nalazi se u svojoj sobi, na svome imanju koje je zaista tvoje, iako je po veliini namijenjeno najmanje stotini obitelji. Ja sam s tobom. Ovo je prvi pokus sa Zemljaninom i zanima me reakcija i uspjeh pokusa. Kao to vidim, sve je normalno. Kao i u nas. Evo automobila kojim emo se odvesti do tvoje kue. Otvorio sam oi. Stajao sam ne mekoj travi. Iznad mene sjalo je umjetno sunce-arulja koje je bilo vrlo slino pravome. U daljini se vidjela uma a pokraj nas se svjetlucalo jezero... Nekoliko koraka dalje stajao je automobil na nekoj udnoj cesti to je vijugala oko jezera i pokraj ume u daljini. Sjeli smo u auto i odvezli se. Vozio sam polako i razgovarao o svome posjedu. Nekoliko sam ga puta pitao s nevjericom je li sve to stvarno i ne sanjam li. On se samo nasmijeio i kimao glavom. Dovezli smo se do preiv ne kue pred kojom je bio ureen vrt s bazenom. Utrao sam u kuu. Unutra je sve bilo opremljeno, ureeno, bilo je predivno. Takve sam kue viao samo u etvrti u kojoj stanuju najbogatiji bio sam ondje kad sam crtao njihovu djecu i tada mi je zastajao dah kad sam vidio to sve posjeduju ti ljudi. A sada sam to sve imao i ja. Osjeao sam se divno. Vratio sam se u vrt i ondje sam svog udotvorca pitao to bi se dogodilo sa svim tim stvarima ako bi se smanjiva iskljuio sam ili ako bih ga ja iskljuio. Smanjiva funkcionira besprijekorno i njegova trajnost nije ograniena. Mehaniki ili kemijski ne moe ga se unititi, a isto tako ni umjetno sunce. To su predmeti koji su perpetuum mobile. Zato i ne pretpostavljamo da bi se mogli iskljuiti ili zatajiti. Ako bi se to dogodilo, vjerojatno bi se sve vratilo u prirodnu veliinu, no to nije dokazano. Ta su dva izuma i odvie savrena da bi se s njima moglo to dogoditi. Mi ih prilikom svakog prijenosa paljivo osiguravamo, ali ne zbog moebitnog oteenja i ne na naem planetu, nego to inimo samo zato da ne bi tko otkrio to imamo. 52

Zamolio sam ga da se vratimo u normalan svijet i da priekamo moju enu i kerku. Dok smo se vraali, divio sam se tom svijetu, inilo mi se kao da sam ovdje roen i da je sve to odavno moje. Kad smo se vratili u normalni svijet, poeo sam mu zahvaljivati, to je on odluno prekinuo i ponovo istaknuo da za ovo ne smije nitko doznati i neka upozorim enu i ker da se negdje ne izbrbljaju. ena i ki vratile su se zajedno. Kad je ena vidjela namjetaj sloen uz zidove a usred sobe zemlju, poela nas je grditi da smo luaci, budale i tko zna to jo. Ki e opet, dijete kao dijete, otrala kroz vrata prema zemlji i oduevljeno vikala da e se igrati. Nisam imao vremena da je zaustavim. Nestala je pred naim oima. Moja je ena skoro izgubila svijest. Utihnula je i problijedila i tuno me upitala gdje je mala nestala. Njeno sam je uzeo pod ruku i odveo je kroz vrata. Kod automobila ekala nas je ki. ena je doivjela jo jedan ok. Zajedno s naim dobrotvorom odveo sam je do automobila i smjestio je. Na putu sam joj jo jedanput sve ispriao, a ono to nisam znao, rastumaio joj je na dobroinitelj. Obje su se poele oduevljavati i njihovo je oduevljenje raslo svakim prijeenim kilometrom. A kad su vidjele kuu i ono oko nje, bile su presretne i oduevljene. ena je ispitivala naeg dobrotvora smanjuje li se sve to ue kroz vrata. Odgovorio joj je potvrdno i dodao da se smanjuje sve to doe pod djelovanje smanjivaa, a ne samo ono to ue krozvrata, da su vrata samo tehnika prepreka za pojedine stvari, a kod njih je ve sve dizala, vrata, prozori prilagoeno dimenzijama koje su potrebne za ivot. Moja je ki pitala bi li i avion mogao ovuda letjeti. Odvratio joj je da bi, ali da to ne bi imalo smisla, jer bi tada sve poelo biti kao i u velikom svijetu. Pitao sam ga to bi se dogodilo ako bih na nekom mjestu izaao izvan djelovanja smanjivaa. Rastumaio mi je da je to nemogue jer se iz podruja smanjivaa moe izai samo na onom kraju gdje smo u njega uli, a posvuda drugdje djeluje sila koja odbija svaki predmet ili ivo bie ve na udaljenosti od nekoliko metara. Uli smo u kuu. Pitali smo ga kako bismo mu mogli uzvratiti za njegovo dobroinstvo. Odgovorio je neka mu dopustimo da se s ostalim svojim drugovima sastaje na tom posjedu, gdje e postaviti kuu i tamo razgovarati o svojim zapaanjima i mogunostima uspostavljanja kontakta. Dakako, da sam mu to dopustio. 53

Sada svaki od njih ima svoju kuu i u njoj stanuje. Sve smo ih upoznali ima ih sedmoro postali smo dobri prijatelji. Oni sve rjee odlaze u ekspedicije i sve se vie posveuju ureivanju okolice kue. Mene sve to nimalo ne smeta jer smo prilino daleko jedni od drugih. Dakako, to ne znai da se ne viamo, svakog se dana kod nekoga sastajemo i razgovaramo. Oni oivljavaju sjeanja i hvale Zemlju. U posljednje vrijeme, moda otprije etrnaest dana, ee su pred nama spominjali svoje obitelji ene i djecu. Mislio sam, ak sam bio uvjeren, da namjeravaju otii. Bilo mi je ao, a i mojoj eni. Nismo im to pokazivali. Ali sino su nas posjetili. Ponudio sam im da sjednu. Nisu htjeli. Jedan od njih je stupio naprijed i rekao u ime ostalih est: Nama se ovdje veoma svia. Ali istodobno nas neto vue natrag na na planet i to ne zbog samog planeta nego zbog naih obitelji: dugo ve nismo bili zajedno. Gledamo tebe kako si sretan sa svojom enom i djetetom i poeli smo ti malo zavidjeti... Odluili smo da te upitamo kao vlasnika sobe, a mi emo skupiti toliko novaca da je otkupi od stanodavke, da nam dopusti da dovedemo nae obitelji... samo njih i nikoga vie... Bio sam presretan. I ne samo ja nego i ena i ki. Mala se radovala to e dobiti drugarice za igru, a ena to e imati prijateljice s kojima e moi razgovarati o enskim stvarima. Nijemo, sa smijekom na usnama, potvrdno sam kimnuo glavom. A to bih drugo? (Preveo: K. Poljak)

54

Ray Bradbury: The Veld

Preveo Zoran Milovi

Savana
George, htjela bih da pogleda djeju sobu. Neto nije u redu? Ne znam. No, onda, u emu je stvar? Jednostavno bih eljela da je pogleda, to je sve, ili da pozove psihologa da je on pogleda. to bi psiholog traio u djejoj sobi? Zna ti vrlo dobro to bi psiholog traio u djejoj sobi. ena zastade usred kuhinje i pogleda penicu, zabavljenu vlastitim zujanjem, pravei veeru za etvoro. Rije je jednostavno o tome da djeja soba nije vie onakva kakva je bila. Dobro, hajdemo pogledati. Prooe holom svoje, zvuno izolirane, nove kue tipa Sretni ivot koja ih je stajala trideset tisua dolara. Ta ih je kua odijevala i hranila i ljuljala da zaspe, svirala im i pjevala i bila im dobra. Njihovo pribliavanje u nekom je kutu ukljuilo prekida i svjetlo u djejoj sobi zatreperi kada stigoe na tri metra od ulaznih vrata. Istovremeno, iza njih, po hodnicima, svjetla su se gasila i palila njenim i tihim automatizmom. Pa... ree George Hadley. Stajali su na slamnatom podu djeje sobe. Bila je to prostorija petnaest metara dugaka i isto toliko iroka, a visoka gotovo dvanaest metara. Stajala je gotovo kao polovina ostalog dijela kue. 55

 Ali, nita nije i suvie dobro za nau djecu govorio je tada George. U djejoj je sobi vladala tiina. Bila je prazna i pusta, poput proplanka usred praume u vrelo podne. Zidovi su bili prazni i dvodimenzionalni. Sada, dok su George i Lydia Hadley stajali u sredini sobe, inilo se da se zidovi poee lelujati i protezati u kristalnu daljinu, i nekoliko trenutaka kasnije pojavila se afrika savana u tri dimenzije, sa svih strana, u boji, stvorena kao stvarna, do posljednjeg zrnca ljunka i posljednje vlati trave. Strop se pretvorio u duboko i daleko nebo s vrelim, utim suncem. George Hadley osjeti kako mu po elu poe izbijati znoj. Sklonimo se sa sunca ree. Ovo je malo prestvarno. Ali ne vidim da neto nije u redu. Priekaj trenutak, vidjet e ree ena. Skriveni ventilatori poee puhati vjetar, pun mirisa, na dvoje ljudi usred suncem sprene savane. Vreli slamnati miris lavlje trave, prohladni zeleni miris skrivene jame s vodom, teki miris ivotinja, miris praine nalik na crvenu ljutu papriku. Trenutak kasnije ue se i zvuci; dalek zvuk topota antilope na travnatoj ledini, utei lepet krila udaljenih strvinara. Jedna sjenka preleti nebom i zatreperi na podignutom, oznojenom licu Georgea Hadleyja. Gadne prilike zau glas svoje ene. Strvinari. Vidi, tamo su lavovi, tamo daleko, na. onoj strani. Sada su krenuli prema jami s vodom. Upravo su zavrili deranje ree Lydia. Ne znam to. Neku ivotinju. George podie ruku da zatiti poluzatvorene oi od svjetla koje je palilo. Zebru ili malu irafu, moda. Jesi li siguran? u glasu ene osjeala se neka udna napetost. Ne, malo je prekasno da bih mogao biti siguran odvrati on zabavljajui se. Nita tamo ne mogu vidjeti osim oglodanih kostiju i strvinara koji se sputaju da dovre ono to je ostalo. Jesi li uo onaj vrisak? upita ona. Nisam. Prije, moda, jednu minutu. alim, nisam. Lavovi su se pribliavali. I ponovo George osjeti divljenje prema mehanikom geniju koji je zamislio i stvorio ovu sobu, udo 56

od efikasnosti, prodano za smijeno malu cijenu. Svaki bi dom trebao imati jednu ovakvu sobu. Oh, s vremena na vrijeme iznenadila bi te njezina gotovo klinika preciznost, trgnulo bi te neto, ujelo za srce, ali najvei dio vremena svi su se ludo zabavljali, ne samo sin i kerka, ve i ti sam, kada zaeli da na trenutak skokne u neku stranu zemlju, da u trenu promijeni okolinu. Pa, eto je, tu je! A sada su tu bili i lavovi, na moda jedva pet ili est metara daljine, tako stvarni, tako grozomorno i zapanjujue stvarni da si na ruci mogao osjetiti bockavo krzno, dok su ti usta bila puna ljepljiva prana mirisa ugrijane koe, koe ija je uta boja u tvojim oima postajala uta, izvanredno fina francuska tapiserija, uta boja lavova i sprene trave savane usred ljeta, i um disanja lavljih plua u tihom vrhuncu podneva, i zadah mesa iz dahtavih eljusti iz kojih je kapala slina. Lavovi su stajali i gledali u Georgea i Lydiju svojim stravinim zeleno-utim oima, Pazi! zavriti Lydia, Lavovi jurnue na njih. Lydia se trgnu i pojuri. Instinktivno, George skoi za njom. Vani, u hodniku, sa zatvorenim vratima za sobom, on se smijao, a ona je plakala, i oboje su stajali zaprepateni kako su reagirali. George! Lydia! Oh, moja draga, jadna, slatka Lydia! Zamalo nas ulovie! Zidovi, Lydia, sjeti se; kristalni zidovi, to su samo kristalni zidovi. Naravno, moram priznati da izgledaju stvarni: Afrika u dnevnoj sobi ali to su sve samo dimenzionalni superreaktori, superosjetljivi kolor-filmovi i mentalna filmska vrpca iza staklenih ekrana. To su samo ventilatori s mirisima i zvunici sa zvukovima, Lydia. Evo ti moj rupi. Bojim se ree prilazei mu. Zatim se privije uza nj, plaui. Jesi li vidio? Jesi li osjetio? To je sve i suvie stvarno. Hajde, Lydia... Mora rei Peteru i Wendy da vie ne itaju o Africi. Naravno... naravno tjeio ju je. Obeava? Naravno. I zakljuat e djeju sobu na nekoliko dana, dok mi se ivci smire. 57

 Zna kako Peter zna biti teak kad je o tome rije. Kada sam ga prije mjesec dana kaznio, zakljuavajui mu djeju sobu, na samo nekoliko sati, sjea se kakav je napad bijesa dobio! I Wendy takoer. Oni ive za tu djeju sobu. Ima da se zakljua, i o tome vie nema zbora. U redu. Oklijevajui George zakljua velika vrata. U posljednje vrijeme mnogo radi. Potrebno ti je nekoliko dana odmora. Ne znam... ne znam odgovori ona, briui nos i sjedajui u stolicu koja se odmah poe ljuljati i umirivati je. Moda nemam dovoljno posla. Moda imam previe vremena za razmiljanje. Hajde da zatvorimo i iskljuimo cijelu kuu na nekoliko dana i odemo nekamo na odmor. eli rei da hoe pei jaja za mene? Ba to kimnu ona glavom. I krpati mi arape? Ba tako potvrdi ona sa suznim oima i oajnikim kimanjem glave. I da isti kuu? Da, da... oh, da! Ali, ja sam mislio da smo mi kupili ovu kuu da ne bismo morali nita raditi. U tome ba i jest stvar. Osjeam da ne pripadam ovamo. Kua je sada i ena i majka i dadilja. Mogu li se ja nadmetati s jednom afrikom savanom? Mogu li ja okupati i istrljati djecu isto tako uspjeno ili brzo kao to to moe automatska trljajua kupaonica? Ne mogu. I ne radi se tu samo o meni. I o tebi je rije. I ti si u posljednje vrijeme oajno nervozan. Moda sam puio previe. ini se kao da ni ti ne zna kamo bi sa sobom u ovoj kui. Svakog jutra pui malo vie, i svakog poslijepodneva pije malo vie i svake ti veeri treba malo vie sedativa da zaspi. I ti se takoer poinje osjeati nesigurnim i nepotrebnim. Stvarno? zastade George i pokua zaroniti u sebe i vidjeti to ondje, zapravo, ima. Oh, George! gledala je pored njega, prema vratima djeje sobe. Ti lavovi ne mogu izai iz sobe, zar ne? On pogleda prema vratima i vidje kako podrhtavaju, kao da netko s druge strane skae na njih. 58

 Naravno da ne mogu odgovori. *** Veerah su sami. Wendy i Peter bili su na nekom specijalnom karnevalu plastike, na drugom kraju grada, i televizirali su kui da e zakasniti, a oni neka ih ne ekaju i neka veeraju sami. I tako je George, oamuen, sjedio i gledao kako stol ispred njega izbacuje tople posude s hranom iz svoje mehanike unutranjosti. Zaboravili smo keap ree George. Oprostite ree sitni glas iz stola, i idui trenutak pred njima se pojavi posuda s keapom. to se djeje sobe tie, razmiljao je George, djeci nee tetiti ako neko vrijeme provedu izvan kue. Suvie mnogo bilo ega nije dobro ni za koga. I bilo je sasvim jasno da su djeca provela malo previe vremena u Africi. To sunce. Mogao ga je osjetiti na vratu, i sada, poput vrele ape. I lavom. I miris krvi. Zadivljuje kako djeja soba hvata telepatska zraenja djejeg mozga i stvara ivot da bi udovoljila svakoj njihovoj elji. Djeca su pomislila na lavove, i lavovi su bili tu. Djeca su pomislila na zebre, i zebresu bile tu. Sunce sunce. irafe irafe. Smrt i smrt. To posljednje. Ne osjeajui mu okus, vakao je meso koje je stol isjekao za njega. Misli smrti. Oni su jako mladi, Wendy i Peter, da misle o smrti. Ili, ne, ti nisi nikada isuvie mlad, doista. Jo davno prije no to si saznao to smrt doista jest, elio si je nekom drugom. Kada ti je bilo dvije godine, pucao si na ljude iz pitolja s kapslama. Ali ovo duga, vrela, afrika savana strana smrt u eljustima lava. I ponovljena, iznova i iznova. Kamo ide? Nije odgovorio na Lydijino pitanje. Zaokupljen mislima, putao je da se svjetla neujno pale i gase, dok je mekim koracima prilazio djeoj sobi. Prisloni uho na vrata i poslua. U daljini zau se rezanje lavova. On otkljua vrata i ue. Trenutak prije no to je zakoraio unutra, zau udaljeni krik, a odmah zatim i jo jedan lavlji urlik koji brzo nesta u tiini. Zakorai u Afriku. Koliko je puta ove posljednje godine otvarao ta vrata i nalazio iza njih Zemlju uda, Alicu, Smijenu kornjau, ili Aladina i njegovu arobnu svjetiljku, ili Jacka Tikvoglava iz Oza, ili doktora Dolittlea, ili kravu kako preskae preko Mjeseca koji je tako stvarno izgledao sva ta zadivljujua 59

udesa zamiljenog svijeta bajki i pria. Koliko je puta vidio Pegaza kako leti nebeskim svodom, ili fontane crvenih vatrometa, ili sluao zborove anela kako pjevaju. Ali sada, ova uta, vrela Afrika, ova penica s ubojstvima na vrelini. Moda Lydia ima pravo. Moda im je stvarno potrebno nekoliko dana odmora od ove fantazije koja je postajala malo i suvie stvarna za desetogodinju djecu. U redu je da ovjek vjeba mozak fantaziranjem, ali kad se vrludav djeji duh zadri na jednom uzorku...? Sada mu se inilo da je iz daljine, posljednjih mjesec dana, ponekad zauo riku lavova, i osjeao njihov snani zadah koji je dopirao ak do vrata njegove radne sobe. Ali, bio je zauzet i nije na to obraao panju. George Hadley stajao je sam na beskrajnoj afrikoj savani. Lavovi podigoe pogled s plijena koji su vakali i zagledae se u njega. Jedina mrlja, jedina greka u iluziji bila su otvorena vrata kroz koja je mogao vidjeti svoju enu. Daleko dolje, u tamnom hodniku, poput uokvirene slike izdvajao se njezin lik u trpezariji, kako veera, zamiljena. Odlazite ree lavovima. Nisu otili. Sasvim je dobro znao na kojem principu djeluje soba. Emitira misli. to god zamisli, pojavi se. Hou Aladina i njegovu svjetiljku! ree. Savana ostade, lavovi ostadoe. Hajde, sobo! Zahtijevam Aladina! ponovi jo jednom odlunim glasom. Nita se nije dogodilo. Lavovi se oglasie mrmljanjem. Aladina! Vrati se na veeru. aava soba se pokvarila ree eni. Uope ne reagira. Ili... Ili to? Ili ne moe reagirati odvrati Lydia zato to su djeca mislila o Africi i o lavovima i o ubijanju i suvie dugo, tako da je soba stekla naviku. Moe biti. Ili ju je Peter udesio da tako ostane. Udesio? Moda je uspio prodrijeti u mehanizam i promijeniti neto. 60

 Peter se ne razumije u taj mehanizam. Pametan je on za svojih deset godina. Taj njegov kvocijent inteligencije... Ipak... Zdravo, mama. Zdravo, tata. Hadlevevi se okrenue. Wendy i Peter ulazili su na prednja vrata, obrazi su im bili rumeni, oi sjajne poput staklenih kuglica od plavog ahata, njihovi demperi irili su miris ozona nakon leta helikopterom. Stigli ste ba na veeru rekoe oba roditelja. Najeli smo se peenih kobasica i sladoleda od jagoda odvratie djeca drei se za ruke. Ali svejedno, sjest emo i gledati vas. Da, ispriajte nam o djejoj sobi ree George. Brat i sestra zatreptae oima, a onda pogledae jedno drugo: O djejoj sobi? Sve o Africi i o ostalim stvarima objasni otac s la| nom razdraganou u glasu. Ne razumijem ree Peter. Vaa majka i ja upravo smo proputovali Afrikom sa tapom i konopcem; Tom Swift i njegov elektrini lav odgovori George. U djejoj sobi nema nikakve Afrike jednostavno odgovori Peter. Hajde molim te, Peter. Znamo mi bolje ima li ili nema. Ja se ne sjeam nikakve Afrike ree Peter Wendy. A ti? Ni ja. Otri pa vidi, a onda nam doi kazati. Ona poslua. Wendy, vrati se! ree George, ali ona je ve otrala. Kuna svjetla pratila su je poput roja svitaca. Prekasno, sjetio se da je nakon svoje posljednje inspekcije zaboravio zakljuati vrata. Wendy e pogledati i rei to tamo ima ree Peter. Ne mora ona meni govoriti. Ja sam sam vidio sve to se ima vidjeti. Siguran sam da si pogrijeio, oe. Nisam pogrijeio, Peter. Poi sa mnom. Ali Wendy se ve vratila. 61

 Nije Afrika ree bez daha. Vidjet emo mi to odvrati George, i svi zajedno pooe hodnikom i otvorie vrata djeje sobe. S one je strane bila zelena, ljupka uma, purpurna planina, uli su se visoki, raspjevani glasovi, a Rima, divna i tajanstvena, skrivala se meu drveem dok su joj raznobojne trake leptira, poput oivjela buketa, talasali u dugakoj kosi. Afrika je savana nestala. Lavovi su nestali. Sada je ovdje bila samo Rima, pjevajui pjesmu, tako predivnu pjesmu da je tjerala suze na oi. George pogleda izmijenjenu scenu. Poite u krevet ree djeci. Oni otvorie usta. uli ste me ree on odlunim glasom. Odoe do zrane komore, gdje ih struja zraka poput utog lista usisa na kat, do njihovih soba. George proeta raspjevanim proplankom i podie neto to je lealo u blizini onog ugla u kojem su se ranije nalazili lavovi. Polako se vrati do svoje ene. to je to? upita ona. Jedan moj stari novanik odvrati George. On joj ga pokaza. Na njemu je bio miris vrele spaljene trave i lavova. Vidjele su se kapljice sline, bio je izgrizen i ivakan, zamrljan krvlju s obje strane. Zatvori vrata djeje sobe i zakljua ih, a zatim jo jednom provjeri. ooo Usred noi bio je jo budan i znao je da je i ena isto tako budna. Misli li da ju je Wendy preokrenula i promijenila? upita napokon ona u mranoj sobi. Naravno. Od savane je napravila umu, a umjesto lavova stavila je Rimu? Ba tako. Zato? Ne znam. Ali soba e ostati zakljuana dok ne saznam. Kako se tvoj novanik naao tamo?

62

 Nita ne znam ree on umjesto odgovora nita, osim da poinjem aliti to smo djeci kupili tu sobu. Ako su djeca imalo neurotina, soba kao to je ova... Trebalo bi da im soba pomogne da se oslobode te neuroze na zdrav nain. Poinjem se pitati da li je to ba sasvim tako ree on, zagledan u strop. Dali smo djeci sve to su ikada poeljeli. Da li nam je ovo nagrada za to? Ta tajanstvenost, neposlunost? Tko li je ono rekao Djeca su poput saga, treba ih s vremena na vrijeme ispraiti? Nikada na njih ni ruku nismo digli. Priznajmo: postala su nepodnoljiva. Dolaze i odlaze kad im se svidi; vladaju se prema nama kao da smo mi njihovi potomci. Razmaena su, a i mi smo isto tako razmaeni. udno se vladaju ve nekoliko mjeseci, jo od kada si im zabranio da odu raketom u New York. Nisu dovoljno stari da pou sami na takav put. Objasnio sam im to. Svejedno, opazila sam da su se otada primjetno ohladnjeli prema nama. Mislim da u sutra ujutro pozvati Davida McCleana da doe i pogleda tu Afriku. Ali to sada vie nije Afrika, to je Greed Manion i Rima. Predosjeam da e tamo dotad opet biti Afrika. Trenutak kasnije zaue krikove. Dva krika. Dva ljudska glasa vritala su iz prizemlja. A zatim se zau rika lavova. Wendy i Peter nisu u svojim sobama ree ena uzbuenim glasom. Leao je u krevetu dok mu je srce lupalo. Ne ree provalili su u djeju sobu. Ti krikovi zvue mi poznato. Stvarno? Da, strano su mi poznati. I, mada su se kreveti vrlo mnogo trudili, dvoje odraslih nije zaspalo jo itav sat. Miris maaka lebdio je u nonom zraku. ooo Oe? upita Peter. Izvoli. 63

Peter je gledao u vrhove svojih cipela. Vie uope nije gledao u svoga oca, niti majku: Neete zakljuati djeju sobu zauvijek, zar ne? Zavisi. Od ega? brao upita Peter. Od tebe i tvoje sestre. Ako malo proarate ovu svoju Afriku neim drugim, raznolikijim... vedskom, moda, ili Danskom ili Kinom... Mislio sam da smo slobodni da se igramo i zabavljamo onako kako elimo. To je istina, ali u razumnim granicama. to nije u redu s Afrikom, oe? Znai sada priznaje da ste napravili Afriku, zar ne? Ne bih elio da se djeja soba zakljuava odvrati Peter hladnim glasom. Nikada. to se toga tie, razmiljali smo o tome da na neko vrijeme iskljuimo eijelu kuu, recimo na mjesec dana. Da malo ivimo slobodno, onako, jedan-za-sve. To mi se ini ogavnim! Znai li to da bih sam trebao zavezivati cipele umjesto da pustim da to uini stroj? I da sam perem zube i da sam eljam kosu i da se sam kupam i perem? Kao promjena, bilo bi to sasvim zabavno, ne misli li tako? Ne, to bi bilo stravino. Nije mi se svidjelo kad si proli mjesec odnio automatskog slikara. To sam uinio zato to elim da sami nauite slikati, sine. Ne elim nita raditi. elim samo gledati, sluati i mirisati; to drugo ima da se radi? U redu, idi i igraj se u Africi Hoete li uskoro iskljuiti kuu? Razmislit emo o tome. Mislim da bi vam bolje bilo da o tome vie ne razmiljate, oe. Moj vlastiti sin nee meni prijetiti! Vrlo dobro. I Peter odeta prema djejoj sobi. ooo Jesam li stigao na vrijeme? upita David McClean. eli li dorukovati? zapita ga George. Hvala, dorukovao sam. U emu je problem? Davide, ti si psiholog. 64

 Trebalo bi da jesam. Dobro, onda, pogledaj malo nau djeju sobu. Vidio si je prije godinu dana, kada si navratio; da li si onda opazio neto neobino? Ne mogu rei da jesam; uobiajena nasilja, tu i tamo vidljiva tendencija ka blaem obliku paranoje, sasvim uobiajene kad je rije o djeci koja stalno osjeaju da ih progone roditelji, ali, zapravo, nita osobito i neuobiajeno. Pooe hodnikom prema djejoj sobi. Sobu sam zakljuao objesni George a djeca su u toku noi provalila. Pustio sam ih da ostanu i naprave scenu, tako da je i ti moe vidjeti. Iz djeje se sobe zau jeziv krik. Eto ga ree George pogledaj to moe uiniti. Uoe u sobu, bez kucanja, iznenadivi djecu. Krik naglo utihnu. Lavovi su se upravo hranili. Izaite na trenutak, djeco ree im George. Ne, nemojte mijenjati mentalnu kombinaciju. Neka zidovi ostanu ovakvi. Hajde izaite! Kad su djeca izala, dvojica ljudi poee promatrati lavove okupljene u gomilu u daljini, kako s velikim uitkom deru svoj plijen, ma to to bilo. Volio bih da znam to prodiru ree George. Ponekad gotovo mogu da vidim. Sto misli, ako bih donio jak dalekozor ovamo i... David McClean se suho nasmija. Teko. Okrenu se i poe prouavati sva etiri zida. Koliko dugo sve ovo traje? Malo vie od mjesec dana. Svakako ne izaziva osobito lijepe osjeaje. elim injenice, a ne osjeaje. Dragi moj George, psiholog nikada u svom ivotu nije vidio injenice. On slua samo o osjeajima; nejasne stvari. Ovo ne izgleda previe dobro, to ti mogu rei. Vjeruj mom njuhu i mojim instinktima, ja imam nos za gadne stvari. Ovo je vrlo loe. Moj ti je savjet da cijelu ovu prokletu sobu razbije u komade i da mi u toku idue godine dovodi djecu svaki dan na lijeenje. Da li je tako loe? Bojim se da jest. Jedna od prvobitnih namjena ovih soba bila je da nam omogue prouavanje prizora koje mozak djeteta 65

ostavlja na zidovima, da ih paljivo prouimo, i da pomognemo djetetu. U ovom je sluaju, meutim, soba postala kanal kojim se u stvarnost pretau destruktivne misli, umjesto da ih se dijete tim putem oslobaa. Zar to nisi mogao osjetiti ranije? Osjetio sam samo to da ste vas dvoje razmazili svoju djecu preko svake mjere. A sada ih, na neki nain, ostavljate na cjedilu. Na koji nain? Nisam ih pustio u New York. I to jo? Odnio sam nekoliko strojeva iz kue i zaplaio ih, prije mjesec dana, da u im zakljuati djeju sobu ako ne napiu domau zadau. Stvarno sam je bio zakljuao na nekoliko dana da im pokaem da mislim ozbiljno. A-ha! Da li to ita znai? Sve. Gdje im je prije bio Djed Mraz sada je Scrooge. Djeci se Djed Mraz vie svia. Dopustio si da ova soba i ova kua zamijene tebe i tvoju enu kao objekte djeje ljubavi. Ova im je soba i otac i majka, i ona je njihovim ivotima mnogo znaajnija od stvarnih roditelja. I onda doe ti i hoe da zakljua sobu... Nije ni udo to je ovdje mrnja. Moe osjetiti mrnju kako isijava s neba. Osjea li to sunce? George, morat e promijeniti svoj ivot. Kao i mnogi drugi, i vi ste svoj ivot izgradili oko komfora i strojeva koji ga daju. Pa vi biste sutra crknuli od gladi kada bi s vaom kuhinjom neto krenulo pogreno. Ne biste znali ni jaje da razbijete. Bilo kako bilo, iskljui sve. Poni iz poetka. Trebat e vremena, ali budi strpljiv i vidjet e: za godinu dana od rave djece napravit emo dobru. Ali, nee li to za djecu biti i suvie veliki ok, tako iznenada iskljuiti sobu, i to zauvijek? Radi se jednostavno o tome da ne elim da djeca jo dublje utonu u sve ovo. Lavovi su zavrili svoju krvavu gozbu. Stajali su na rubu istine i promatrali dvojicu ljudi. Sada ja osjeam kako me progone ree McClean. Izaimo. Nikada nisam mario za ove proklete sobe. Postajem nervozan od njih. Lavovi izgledaju tako stvarni, zar ne? upita George. Pretpostavljam da ne postoji nikakav nain... 66

 to? ... da doista postanu stvarni? O tome nita ne znam. Neka greka u mehanizmu, temperiranje ili neto slino? Ne vjerujem. Izaoe. Mislim da se sobi nee svidjeti da bude iskljuena ree otac. Nita, nikada, ne eli da umre, ak ni soba. Pitam se da li me mrzi zato to elim da je iskljuim? Danas ti ima mnogo paranoje ree David McClean. Moe je pratiti kao trag. Nazdravlje. Sae se i podie okrvavljeni rubac. Je li ovo tvoje? Nije. Lice Georgea Hadleya se ukoilo. To pripada Lydiji. Zajedno odoe do kutije s osiguraima i izbacie prekidae, i tako ubie djeju sobu. ooo Djecu obuze histerija. Vritala su i skakala naokolo i bacala stvari oko sebe. Urlikala su, jecala i psovala, skakala po namjetaju. Ne smijete to uiniti djejoj sobi, ne smijete! Ali, djeco. Djeca se bacie na kau plaui. George ree Lydia ukljui im ponovo djeju sobu samo na nekoliko minuta. Ne bi se to smjelo uiniti tako naglo. Neu. Ne moe biti tako okrutan. Lydia, soba je iskljuena i ostaje iskljuena. I cijela ova prokleta kua umrijet e od sada pa nadalje. to vie postajem svjestan guve u koju smo upali, to mi je vie muka. I suvie smo dugo razmiljali o naim mehanikim elektronskim pupkovima. Kako li nam je samo potrebno da udahnemo malo potenog zraka! I promarirao je kuom, iskljuujui mehanike zvune satove, pei, grijae, istae obue, vezae uzica, trljae tijela i brisae i strojeve za masau, i sve ostale strojeve na koje je mogao staviti ruku. Kua je bila puna mrtvih tijela, bar je tako izgledalo. Doimala se poput mehanikog groblja. Tako tiha. Nita od skrivene zujee energije strojeva koji su ekali da ponu djelovati na pritisak prekidaa. 67

 Ne dopusti im da to uine! zavijao je Peterov glas do stropa, i izgledalo je kao da govori kui, kao da govori djejoj sobi. Ne dopusti da otac sve ubije. Okrenu se prema ocu. Oh, kako te mrzim! Uvrede te nee nikamo dovesti. Volio bih da ste mrtvi! I bili smo, dugo vremena bili smo mrtvi. Sada emo poeti ivjeti stvarno. Umjesto da se nama upravlja, da nas se masira, mi emo od sada ivjeti. Wendy je jo plakala, a Peter joj se ponovo pridrui, Samo jedan trenutak, samo jedan trenutak, samo jo jedan trenutak djeje sobe zavijali su oboje. Oh, George ree ena to ne moe koditi. U redu, u redu, samo neka zaute. Jednu minuta, da znate, a onda je iskljuujemo zauvijek. Tatice, tatice, tatice! pjevala su djeca, smijeei se svojim vlanim oima. A onda emo svi zajedno poi na odmor. David McGlean vratit e se za pola sata, da nam pomogne da iziemo iz kue i stignemo na aerodrom. Idem se presvui. Lydia, ti im ukljui djeju sobu, ali samo na minutu, pazi. Njih troje odoe avrljajui, dok on krenu do mrane komore i pusti da ga struja zraka usisa na gornji kat, ue u sobu i poe se odijevati. Minutu kasnije pojavila se i Lydia. Bit e mi drago kad se napokon izvuemo odavde ree ona. Jesi li ih ostavila u djejoj sobi? I ja sam se htjela obui. Oh, ta grozna Afrika. to li samo vide u njoj? Pa, za pet minuta bit emo ve na putu u Iowu. Kako li smo samo dospjeli u ovu kuu? to li nas je natjeralo da kupimo tu nonu moru? Ponos, novac, glupost. Bit e bolje da siemo prije no to se djeca opet suvie zaokupe tim prokletim zvijerima, U tom trenutku zaue djecu kako ih zovu: Tata, mama, doite brzo, brzo! Sioe dolje kroz zranu cijev i potrae hodnikom prema Decjoj sobi. Djece nigdje nije bilo. Peter, Wendy? 68

Utrae u djeju sobu. Savana je bila prazna, osim lavova koji su ekali gledajui ih. Wendy? Peter? George i njegova ena u hipu se okrenue i pojurie prema vratima. Otvorite vrata! vikao je George drmusajui kvaku. Hej, pa vrata su izvana zakljuana! Peter! Lupao je po vratima. Otvorite! uo je Peterov glas kako vie izvana, uz sama vrata. Nemoj im dopustiti da iskljue djeju sobu i kuu vikao je.. George i Lydia Hadley lupali su po vratima. Hajde, djeco, ne budite smijeni. Vrijeme je da krenemo. McClean e stii za minutu i... A onda zaue zvukove. Lavovi s tri strane, u utoj sprenoj travi savane, potmuli koraci po suhoj slami, tutnjei i urliui iz sveg glasa. Lavovi. Hadley pogleda svoju enu, a onda se oboje okrenue i preko ramena pogledae zvijeri koje su se laganim pokretima primicale, povijenih lea, ukruenih repova. George i Lydia kriknue. I najednom shvatie zato su im oni krici prethodnih dana zvuali tako poznato. ooo E, pa evo me ree David McClean pred vratima djeje sobe. O, zdravo. Ue i zagleda se u dva djeteta koja su sjedila nasred proplanka i jela izletniku uinu. Iza njih nalazila se jama s vodom i uta savana; ponad njih prilo je vrelo, uto sunce. Poe da se preznojava: Gdje su tata i mama? Djeca ga pogledae i nasmijeie se. O, oni e doi ravno ovamo. Dobro, vrijeme je da krenemo. U daljini McClean ugleda lavove kako se bore i otimaju, a zatim se smiruju i nastavljaju jesti pod sjenovitim kronjama drvea. Zamiri, gledajui prema njima, rukom zaklanjajui oi od bljetava sunca. Sada su lavovi upravo sve pojeli. Pooe prema jami s vodom da se napoje. Sjenka zatreperi ponad vrela lica McCleana. Mnoga sjenki zatreperi. S plamteeg neba sputali su se strvinari. elite li alicu aja? upita Wendy u tiini. 69

elimir Sunara:

Naui me voljeti
Onaj pojam to ga nazivamo ljubav uvijek je neizmjeran; nije li raj, onda je pustinja. Dumas Lagano lebdei isprui ruku i postavi je izmeu sebe 1 zvijezda. Gledao je svoje prste u rukavici kako zastiru zvijezde, dok se lagano okretao oko sebe, sam u beskraju. Ovdje, daleko u meuzvjezdanom prostoru, tiina je bila potpuna, a svemirsko mu je odijelo svjetlucalo sablasno odraavajui prigueni sjaj zvijezda, te se doimalo poput titravobijele sjene to se tek nasluuje u beskrajnoj tami. Zatim makne ruku i zagleda se u zvijezde. Bile su tako bistro jasne. inilo mu se da bi uz mali napor mogao doplivati do njih, ali shvativi koliko su udaljene, uplai se. Razmiljao je da li pokraj tih zvijezda ima ivota, da li sada tamo ive neka bia, neto rade, misle... Bilo je mnogo naseljenih planeta u svemiru, a i on je neke posjetio. Ali sada je bio kraj i ove zvijezde ispred njega ostat e zauvijek nedohvatljive. Pa ipak, bio je sretan. Srea ga je obuzela dok je osjeao sebe u toj tamnoj dubini unaokolo, punoj tiine i nijemih zvijezda. A bio je sam. Daleko od Zemlje to je kruila negdje u tom prostoru kao i on, puna radosti i ljepote. I lebdei tako osjetio je kako je sada blii svimtim nepoznatim svjetovima i zvijezdama, osjetio je kako je i on dio svemira kao i Zemlja, i mada su bili nepojmljivo udaljeni, on ju je osjeao kao neku blagu prisutnost. I bio je sretan. 70

A onda je shvatio da se ni jedna od ovih zvijezda, to vise oko njega, ne vidi sa Zemlje. Bila je to tako strana udaljenost. I odjednom, vie nije bio sretan, jer ovo to je sada gledao bilo je neto to nikada nije vidio u ivotu ni on niti bilo tko drugi. Nitko nikada nije ovako plutao svemirom posve sam, daleko od planeta, od zvijezda, preputen prostoru, tami i sjeanjima. Nitko nikada nije gledao ove zvijezde. Bila su to nepoznata mjesta, tajanstvena i njemu neshvatljiva. Osjetio je kako ga ova samoa poinje ponovo plaiti i htjede kriknuti. Meutim, bojao se da e mu ova tiina progutati krik i ostaviti ga ponovo samog i ustraenog. Bio je najusamljeniji ovjek koji je ikada postojao. Milijarde i milijarde kilometara, na stotine svjetlosnih godina praznine dijelilo ga je od najblieg ljudskog bia, a moda je upravo ona zvijezda koju gleda dala ivot nekoj civilizaciji, i moda je tamo spas. Meutim, bila je isto tako nedokuiva kao i Zemlja i isto toliko nestvarna. I po drugi put u ivotu osjeti stranu paniku. Srce mu iznenada pone estoko udaratiDisao je sve bre. Letio je u toj provaliji bez dna, bez vrha, u potpunoj tiini, a praiskonski strah ga je polako obuzimao dok je zgranutim pogledom traio spas. Gdje je? Davide! Nekamo je morao otii, pobjei. Kamo? Davide, smiri se. Neki glas? Tko je to? Smiri se. Ja sam, Vedran. Glas je dolazio iz zvunika u skafandru probijajui se kroz tamni prostor. Kompjuteri pokazuju da si se veoma uzbudio i trebalo bi da se vrati na brod. David se polako smiri, iako je jo osjeao prazninu oko sebe, pod nogama... Prebaci pogon na automatsko upravljanje i mi emo te dovesti na brod ree glas preko zvunika. David uini kako je uo i osjeti snagu pogonske jedinice na leima to ga je tjerala kroz tamu i tiinu prema brodu u daljini. Meutim, znao je da to nije spas. ooo Sjedio je u svojoj kabini i mislio na Evu. Neizmjerno je volio tu enu, njezinu dugu plavu kosu, njezinu ljupkost. Sada je ostala 71

daleko u prolosti, nedokuiva, preputena sjeanjima da je obuhvaaju svojim drhtavim prstima i da je za trenutak oive; a onda bi ponovo nestajala ostavljajui pri svakom nestanku sve dublju bol... Za Davida je to bilo strahotno. Sav je njegov ivot bio prolost jer budunosti nije bilo. Sve to je imalo da bude zbilo se u prolosti. Sada, odvojenom od svega i preputenom polaganom umiranju, ostala su mu samo sjeanja, ta krhka veza s prolim dogaajnima to stee i gui... A jedino to je imalo stvarne veze s prolou bila je smrt. Umrijet e isto kao i Eva, isto kao i sva posada svemirskog broda Fontana na kojem je on sada bio posljednji i jedini ovjek. Iznenada ga trgne um. David podigne glavu i ugleda kako se vrata kabine lagano otvaraju otkrivajui posjetioca. Bio je to Vedran koji se dokotrlja do njega i stade mirkajui utom lampicom na glavi. Bio je to najsavreniji robot na Fontani i David mu je sada, kada vie nije bilo ljudi, dao titulu kapetana. Sva je posada voljela Vedrana i uvijek su uivali u njegovu drutvu, dok bi brod letio prema sljedeoj zvijezdi u oekivanju da tamo postoji neka civilizacija gdje bi Zemljani obavili svoj posao. Zbog ega eli biti sam? upita Vedran gotovo ljudskim glasom. To ti ne mogu objasniti odgovori David Moj je ivot proao i nemam vie to traiti ni oekivati. Sada se sjeam prolosti. Ali, uvijek si govorio da ljudi vole drutvo i da tada zaborave na probleme. Zato nisi s nama, robotima, i tada ne bi mislio na patnju koju osjea? Ljudi vole drutvo drugih ljudi. ovjek voli kada osjea ljubav onog drugog, prijateljstvo, a roboti nemaju osjeaja. Vi ne moete voljeti i zbog toga mi vae drutvo ne moe pomoi. David je znao da se Vedran ne moe uvrijediti. On je bio stroj. Pa ipak, htio je pomoi jednom ovjeku, ali ne zato to mu ga je ao ve to je tako programiran. Mnogo sam ti priao o ljudima nastavi David ali nije sve onako kako sam rekao. To sam shvatio jo na Givodu, tom zlokobnom planetu. Zapravo, ja ga niti okrivljujem niti mrzim. I on je dio ovog svemira, pa i onaj virus to je zarazio neizljeivom boleu neke nae ljude na Givodu, a zatim se zaraza prenijela i na 72

cijelu posadu ukljuujui i mene. Ja sam samo nesretnik koji je ostao posljednji u ivotu oekujui skoru smrt. David se sjeti komara koji je nastao poslije zaraze nepoznatim virusom na planetu Givodu, koji su kao i tolike druge istraivali na svome putu. Sva je posada bila zaraena iznenadnim naletom tog smrtonosnog virusa, a onda su polako umirali. I oni najmlai, jo djeca, roena na Fontani, otili su. Nisu mogli nastaviti posao svojih roditelja. I Eva je nestala, a tijelo joj sada pluta daleko u hladnoi beskrajnog prostora, okrueno vjenom tiinom i tamom. David je znao da e joj se uskoro pridruiti i da e tako zajedno plutati sve do propasti svemira. Kako to da se niste uspjeli izlijeiti od te bolesti? upita Vedran prekidajui tiinu u kabini. Zato to je to bila potpuno nepoznata bolest, a previe se brzo irila da bismo uspjeli pronai lijek. Bila je to zamka svemira, jer Givod je prekrasan planet i uope nismo sumnjali u opasnost zaneseni njegovom ljepotom. Moda je to bila i naa nepanja, ali jo ne mogu shvatiti da onakav planet moe donijeti smrt. Givod je najljepi planet za koji znam. David se zamisli nad onim to je rekao. Umirao je, imao je, moda, jo jedan dan ivota, pa ipak nije htio kriviti planet koji je unitio sve ivo na brodu; planet koji mu je odnio sav ivot jo prije nego to e on sam nestati u nitavilu. To je najljepi planet ponovi David. Ne razumijem! to to? to znai najljepi? Na te rijei David osjeti nemo i poraz i zaeli da bude sam. ooo Lagano se popeo eljeznim ljestvicama do prozirne kupole na vrhu svemirskog broda. Tu je uvijek dolazio s Evom da se dive svemiru, a onda bi zapoinjali razmiljati naglas, to bi svatko, tko ih slua, nazvao razgovorom. Ali nije bilo tako. Oboje bi sjedili u konim foteljama ispod crnog svoda posutog zvijezdama, volei jedno drugo i odsutno bi gledali u prostor da bi onda iznosili svoja razmiljanja o svemiru, o ivotu, o ljubavi. Oni tada nisu razgovarali. David je ponovo doao ovamo i sjeo na svoje mjesto pokraj praznog susjednog sjedala, dok je oko njega visio isti onaj crni 73

prostor pun zvijea. Doao je ovamo posljednji put, da se oprosti sa svima, da se jo jedanput sjeti svega prije nego to roboti izbace njegovo tijelo u prostor. Sada je pomislio na Vedrana koji mu je postavio ono pitanje o ljepoti. Roboti, naravno, ne osjeaju pa i ne mogu znati ta je lijepo. Zbog svega toga morao je da pomisli na sam cilj ekspedicije, koji je sve vrijeme sakrivao duboko u podsvijesti plaei ga se vie nego smrti. Fontana je poslana u svemir da bi ljudi izvijestili druge civilizacije o svome ivotu, o svojoj ljubavi prema ivotu. Fontana je brod koji je predstavljao ljudskost, nosio je mir i ljubav, traio je ljepotu. To je bio smisao ivota na Fontani, a ivota vie nije bilo. David shvati da je brod izgubio znaenje jer to vie nije bio brod koji je istraivao tue civilizacije, koji je traio ivot ve bord koji je prikazivao jedan ivot: ivot svojih stvoritelja. Nekada je to bio brod koji je svagdje gdje naie na razum trebao tumaiti ljudske osjeaje. Posada je morala unositi sreu i ljubav na takva mjesta i opravdati svoju najrazvijeniju osjeajnost, zbog ega su im zavidjele druge civilizacije. Nitko nije imao tako bujne osjeaje kao Zemljani, i ti drugi svjetovi bili su siromaniji u svom poimanju ljepote ivota. A sada su taj posao morali nastaviti roboti. Koliko su mogli u tome uspjeti? David je znao da oni nisu mogli uspjeti i sve je to za njega bilo porazno. Zbog toga je i pokuao pobjei od stvarnosti onda kada je iziao iz broda da bude sam. Htio je osjetiti svu veliinu svemira, da mu ta monstruoznost odnese misli u svoj duboki ponor. Meutim, jedino to je shvatio bilo je da je ovjek nemoan pred svim tim silama koje su izobliavale svemir. Sve je to izviralo iz tame oko njega dok je bio sam, bez ikakva oslonca, lebdei usred te neshvatljive veliine, a njegov ga je mozak, nemoan da pojmi tu misteriju, i te kako uznemirio. Bilo je to drugi put u njegovu ivotu da je bjeao pred zastraujuim silama prirode. Bili su to bjegovi u lanu sigurnost jer nije postojala opasnost za ivot. To je bio bijeg od neshvatljivoga, strah od spoznaje da je ljudski mozak preslab da bi shvatio mo prirode. Prvi put se tako teko uznemirio na stjenovitoj morskoj obali. Tada mu je bilo osamnaest godina. Jedne vjetrovite noi iziao je na obalu i spustio se izmeu stijena do uzburkanog mora. No je bila 74

tamna, oblaci su zastrli zvijezde, a vjetar ga je nemilosrdno ibao, dok su valovi silovito udarali u nepomine stijene. Sve se oko njega pjenilo, ali on to nije vidio, samo je uo um pjene i tutnjavu vode u tamL inilo mu se da bi more, kada bi to htjelo, moglo potopiti svu zemlju koja ga je sputavala. I te noi David je osjetio paniku. Svuda oko njega je tutnjala teka mlatnja valova. Sve je praskalo i jasno je uo kotrljanje valova kroz tamu, dok bi svaki slijedei udarac vala sve vie zatomljivao bilo koji drugi zvuk. U sljedeem trenutku nije uo vie nita osim divljeg mora koje je disalo u tami. Tutnjava valova dolazila je sa svih strana. Kako bi more nailazilo na vlane stijene, svaki sudar bi se pretvarao u bezbroj sitnih kapljica koje su se raspri vale visoko u zraku. A David je stajao nijem osjeajui kako ga obuzima panika jer se tama oko njega, puna buke i lomljave vode, pretvorila u neto stravino od ega se moralo bjeati. U neto to je izmicalo razumu i njegovoj moi poimanja. Mrak oko njega se uskomeao. A sada je sjedio pod kupolom Fontane i gledao svemir koji ga je isto tako uznemirio zastraujui ga svojom dubinom, a, zapravo, on je oba puta za trenutak otkrio mjesto svoga JA u cjelokupnom svemiru; oba puta je shvatio djeli smisla ivota i to ga je i zbunilo i zastrailo jer za ovjeka nije bilo predvieno da shvati sve tajne to su izvirale iz tajanstvene prirode. ovjek je mogao osjeati samo strahopotovanje. ooo Vrijeme je prolazilo. David se nije micao sa sjedala ispod kupole. Zvijezde su mirovale, a negdje meu njima nalazila se Eva i ostala posada Fontane. Svi oni koji su radili na brodu, i oni koji su trebali raditi i stvarati nove ivote, sada su tamo vani bili preputeni vjenosti i prostoru. Svi, osim njega. Kada bi samo za trenutak mogao osjetiti Evin dodir, pomilovati joj plavu kosu, to se poput slapa slivala niz lea, David bi mogao umrijeti na miru. Meutim, ona je bila daleko i David poeli da opet izie u prostor i da je potrai znajui da se vie nikada ne bi vratio isto tako sigurno kao to ni Evu ne bi pronaao. Sjeao se onih dana kada je ivio s Evom, kada su jedno drugom bili sve. Upoznao ju je na Zemlji pri izboru posade za Fontanu, ali su se zbliili tek nakon nekoliko godina leta. Otada su 75

stalno bili zajedno, pa sve do trenutka kada je gledao kako joj tijelo, umotano u prozirnu foliju, odlazi sve dalje u svemir. A sve do onog kobnog trenutka kada su se zarazili on nije plakao, jer suzama nije bilo mjesta dok su bili ivi. Zajecao je tek kada je Evu progutala tama svemira. A uvijek su hodali zagrljeni kroz brodske hodnike. Najvie su voljeli etati po planetarna koje su istraivali i uivali u ljepotama nepoznatih svjetova. Uivali su i u ljepoti Givoda i dali mu dio svoje ljubavi. Ako bi na nekom planetu postojala inteligencija, njih dvoje su bili klasian uzorak prave ljubavi. Sve je to nestalo. Fontana je klizila tamom bez onog veselja to je uborio njenim prostorijama. Brodom su sada upravljali roboti. Davidu je bilo ao tih strojeva koji su morali nastavljati neto to nikako nisu mogli shvatiti, Ni jedna civilizacija na koju naiu nee shvatiti ljudske osjeaje i nain ivljenja zasnovan na tim osjeajima. Roboti nisu mogli ispuniti taj zadatak i David je znao da je Fontana brod bez smisla. Nikakve svrhe vie nije imalo postojanje tog broda i odjednom mu se Fontana uini suvinom u svemiru. Jo od trenutka kada je ispratio tijelo posljednjeg lana posade, znao je da je brod samo predmet koji uzalud ide od od zvijezde do zvijezde. Neka civilizacija moda e i ispitati brod, a roboti e im pokazati filmove o Zemlji, ali to nije pravi cilj ekspedicije. Oni nikada nee upoznati ovjeka i njegovu ljubav, koju je on htio prenijeti na sve naseljene svjetove u svemiru. I David iznenada osjeti kako propada. Sjedala ispod njega je nestalo i on se, zapanjen, naao u potpunoj tami. Znao je da lebdi u prostoru, ali nigdje nije bilo zvijezda. Osjetio je jezu samoe, a i hladnoa je bila nepodnoljiva. Drhtao je. I tada je ugledao, duboko u tami, jednu svijetlu tokicu kako mu se pribliava. Svjetlost je rasla, postajali sve vea, svjetlija, i shvatio je da je to njegov brod, njegova Fontana koja mu dolazi u pomo. Meutim, lagano je proklizila pored njega u potpunoj tiini, a on je kroz prozore ugledao ljude, svu posadu kako se smije i veseli. Gore pod kupolom, obasjani crvenkastom svjetlau, sjedili su on i Eva. David je preplaeno gledao dok je brod nestajao u mraku, a on je ponovo poeo osjeati hladnou zgranut od samoe i tame. 76

David krikne. Trgnuo se iza sna preplaen i uzbuen. Jo je sjedio pod kupolom ne udei se to ga je san tako lako svladao jer ve dva dana nije spavao. Lagano ustade i spusti se ljestvicama u unutranjost tihog broda. Proao je pustim, osvijetljenim hodnikom i uao u svoju kabinu. U istom trenutku osjeti slabost i u glavi mu se zavrti tako da je umalo pao. inilo mu se da mu pod izmie ispod nogu pa se nasloni na zid. Bio je to prvi nagovjetaj smrti. David nije htio ni misliti o tome. Preao je preko sobe i iz kuta izvukao gitaru. Sjeo je na stolicu i s gitarom na koljenima zamiljeno gledao u pod. Onda se trgne i lagano zasvira melodiju koja nije bila tuna. Tiinu u Fontani prekinuli su zvui leprave muzike. inilo se da je brod za trenutak pun one sree iz mnogih proteklih godina. U tom se trenutku otvore vrata i u kabinu ue Vedran privuen glazbom. David prekine sviranje, dok mu se robot pribliavao u nastaloj tiini. Stroj se zatim zaustavi. Zato svira? Ne znam. Valjda iz potrebe. Ti voli svirati? Volim. Gitara me podsjea na ljubav. Vedran je ponovo stajao ne shvaajui. Ljubav nije mogao pojmiti. Znao je samo da ljudi ponekad' zbog nje pate, ali nije znao ni ta je patnja. Vi, ljudi, elite ljubav, iako vam ona nanosi bol. Tono si rekao. A vrlo malo smo takve ljubavi nalazili na tuim planetarna. Ima pravo potvrdi David I zato je potrebno da Fontana ivi, da iri ljubav. Potrebno je da rije SVEMIR pretvorimo u LJUBAV, a njegovu ledenu pustinju u topli i ugodni vrt. Roboti to ne mogu uiniti. Zato me ne naui voljeti? David se trgne. Iako je to bio samo logian zakljuak mehanikog mozga, gotovo je zaplakao. Strojevi su radili posao ljudi, ali su znali da ga ne mogu obaviti u potpunbsti Sve to su znali 77

nauili su od ljudi. Sada bi htjeli znati i voljeti, mislili su da ih i to ljudi mogu nauiti. To je nemogue odgovori David. Vie nije mogao govoriti, sjeanja ga obuzmu ponovo. Eva je stajala pred njim. Iznenada u kabinu ue jo jedan robot i David se vrati u stvarnost. Zbog ega je doao? to ima rei ovjeku koji umire? Naravno, nije rekao nita jer nije bio programiran da govori ve je samo ispustio nekakav dugi zvuni signal upuen Vedranu, a potom se Vedran obrati Davidu: Poi s nama. David ga upitno pogleda. Zato? Uskoro u umrijeti. Nee prekide ga Vedran Otkrili smo lijek za tu nepoznatu bolest. ooo David je ne vjerujui leao u postelji. Upravo se probudio i shvatio da je pred njim jo dug ivot. Vedran je stajao pored njega i da je bio ovjek, smjekao bi se. Ali, u emu je stvar? upita David. Neki roboti ree Vedran poeli su ispitivati tu bolest, ali, kao to si i sam rekao, ona se irila vrlo brzo, tako da je pokosila svu posadu, a mi smo tek sada otkrili spasonosni lijek. Dobio si serum, a promijenili smo ti i svu krv iz rezervi to ste ih ponijeli sa Zemlje. Ti si sada izlijeen. David se zadovoljno opruzi na krevetu. Bio je iv. A zato nam niste nita govorili o tome? upita. Ja nemam osjeaja, ali znam jer si mi tako priao, da e ovjek lake podnijeti posljednje sate ivota ako ne ivi u nadi da e biti izlijeen. Ta nada i elja mogu ih izluivati vie nego sama misao o smrti. U poetku smo radili zajedno s lijenicima, ali kada su oni umrli, nastavili smo sami ne govorei nikom nita i ljudi su se pomirili sa situacijom. Nismo vas htjeli obmanjivati lanom nadom. David shvati da je to bilo potpuno ispravno i da bi se takva logika jednog kompjutera mogla nazvati nekom vrstom njihove ljubavi programirane ljubavi. Ali, to je bilo daleko i neusporedivo s onim to je ovjek imao od ljubavi, time se nije moglo Fontani vratiti njezin smisao. 78

Meutim, sada je sve bilo gotovo. On je jedini preivio, spaen u posljednji as, i bio je ostavljen da ivi i upravlja Fontanom potpuno sam. Negdje duboko u njemu ta misao iznenada probudi neki uas i sjeanje na one trenutke kada je stajao sam pred demonskim silama prirode, pred morem i svemirom; kada mu je jedina misao bila da mora pobjei od onog to je polako shvaao. Ali sada o tome vie nita nije znao jer je zaspao iscrpljen i eljan zaborava. Stvarnost se gubila u kovitlanju udnih obrisa u tami podsvijesti. Da je bio budan i da je mogao razmiljati, stekao bi dojam da mu mozak leti, ali David je spavao. San ga je vodio prema poznatim, a ipak tajanstvenim mjestima, dok je negdje daleko osjeao prisutnost neega... Moda stvarnosti? Meutim, ovjek kad sanja to ne shvaa. I David, kad se probudi, saznat e da je to bila samo sjenka u kojoj pronalazimo istinu o sebi i svome ivotu, u kojoj nasluujemo skrivene elje kojih se inae bojimo jer smo nemoni da ih ispunimo i zbog toga se stidimo sami sebe. David je sad spavao mirno i zadovoljno. Nije mogao znati da je ona kratkotrajna spoznaja da je iv bila ispunjena lanim zadovoljstvom. Jer David tada NIJE mislio na Evu. ooo Probudio se nakon krikova. Otvorio je oi, dok mu je u glavi odzvanjao vlastiti glas pun straha pred onim to je imalo da bude. inilo mu se da je ponovo proivio one trenutke iz svemira ili s obale pobjenjela mora. Osjetio je da drhti. U istom trenutku u sobu ue Vedran. uo sam da vriti. Neto nije u redu? Ne, samo sam vritao u snu. U snu... David se bojao da razmilja o tome. U mislima su mu jo iskrsavale sablasne slike pune sjenki to se kreu, poput duhova prolosti koji su htjeli da ive. David nije htio da bude s njima na taj nain u snu. To je bilo tako stvarno. Priao je s njima, grlio je Evu, a svako buenje potvrivalo bi stranu istinu: oni su bili nedokuivi. I David shvati da se boji duhova. Plaio se da e ga posjeivati svake noi, iskoritavajui trenutak kad mu se svijest nije mogla braniti zaboravom. San je bio 79

mjesto njihova okupljanja, a onda bi se to polako prenijelo i u stvarnost. Okrenuo se u krevetu i zagnjurio glavu u jastuk. Pomislio je kako se prevario kada se poveselio to e ostati iv. Sada je znao da e patiti zbog Eve, zbog predivnog Givoda, zbog samog sebe. Nije elio takav ivot. Ja sam iv proape, iako nije bio siguran da li je robot jo kraj njega. Da bi Fontana imala smisla, potrebni su ljudi, a ne jedan ovjek. Zato moj ivot ovdje nema smisla, kao ni sam brod. Nije trebalo da preivim. Potom ustane i proe pored Vedrana, koji je ipak bio tu, i izie iz prostorije. Dva sata kasnije, kada je Vedran uao u Davidovu kabinu, Fontana je bio brod bez ivota. Robot je stajao na vratima i gledao tijelo ovjeka kako visi na konopcu privezanom za nekakvu cijev na stropu. Kada je priao i elinim prstima prekinuo konopac, doznao je da Davidovo srce vie ne kuca. Stajao je nad mrtvim ovjekom i znao da nikada nee shvatiti ljudske osjeaje. Zbog toga nije znao razlog ovog samoubojstva. Vedranu nije niti bilo ao Davida koji ga je volio jer roboti ne mogu osjetiti saaljenje. Stroj je stajao nepomino i mislio na posao koji mora obaviti prilikom izbacivanja ovog tijela u prostor. Iz svoje memorije izvlaio je sve podatke koji su bili vezani uz to, a onda je spazio neki papiri na podu. Podigao ga je i zakljuio da je to poruka koju je napisao David. Proitao ju je svojim foto-elijama: Ja sam nekad postojao, postojala je i Eva. Mi smo se voljeli. udno je to. Odjednom, vie nas nema i nije vano ta je bilo. Nadam se, Vedrane, da tebe to ne mui. Pa naravno, ti si robot. elim ti samo rei da moj ivot ovdje nije vie imao smisla, a to ovjeka strano mui. Ni 'Fontana' vie nikome nije potrebna. Mogao sam i nju unititi, ali ja sam ovjek koji osjea i nisam htio da stradate i vi roboti. Nadam se da svemir ima neku svrhu vaeg postojanja, inae, emu onda onaj zarazni virus. Znai li to da svemir nije savren? Da u njemu za ljubav uope nema mjesta? Ja sam htio mnogo toga doznati, ali... ao mi je, to te nisam mogao nauiti da voli. To bi bilo izvrsno rjeenje, ali sada u na sve to zaboraviti. Jer, to je za mene jedino rjeenje. teta. Nadajmo se da svemir nije besmislen 80

Proitavi poruku, Vedran baci papiri u ko za otpatke i okrene se da pripremi sve to je bilo potrebno za izbacivanje Davidova tijela u prostor.

...nije za SIRIUS
Nastavak sa 49. stranice Isaac Asimov je oito previe saeo svoje kriterije za neobjavljivanje pristiglih pria; a postoji i druga mogunost: da su nai sf pisci mnogo domiljatiji kad je rije o iznalaenju i praktinoj primjeni elemenata koji pojedine prie ine neobjavljivima. Krenimo, dakle, na Put kroz vreme: uglavnom nepismena, a zasigurno besmislena pria. Presuda je bila u literaturi ve razraena u vie navrata, daleko uspjelijih nego ovdje. Neuspjela misija nije uspjela, prejednostavna je. Tamo i natrag ima mnogo elemenata koji su dobri, no vrlo je neuvjerljiva (nije ni naznaena TO je to tamo vani tako pogubno i IME nanosi toliko zla). Dolazak: kad se opisuje budunost treba biti matovitiji i ne baratati pojedinostima iz dananjeg ivota. Staja trka dera: Ako je pria ve poetozno-alegorino-simbolistiko-eksperimentalno-avangardno-eterina (to je ve previe razloga za neobjavljivanje u SIRIUSU), kud jo i zbrka s interpunkcijom? Ili je to novi smjer: nerazumljivizam? (To vrijedi i za Zimzeline Marsovce). Rokateramski: za koga li je to pisano? Odmor u paklu nisam jo bacio u ko, jo razmiljam... Zaboravljeni mali crni kofer zaboravili ste da se svemirci ne mogu vladati ba kao stopostotni Zemljani, pa je rezultat: neuvjerljivost. Happy End bi zavrio happy endom (tj. objavljivanjem u SIRIUSU) da nema previe faktografskih greaka. Inae, kad steknete vie rutine i znanja, mogli biste se razviti u dobrog pisca, jer vam talenta oito ne nedostaje, kao ni mate. Jedna gladna pria ima samo dobar poetak i jo bolji kraj, ali ostalo... Zed nije bas sf. Poetak ivota je oito i poetak pisanja, i to prije nego to ste proitali makar jednu sf priu i bar povrno proeprkali makar po jednom naunom podruju. Nagrada je predobro pisana da bi mogla podnijeti toliko grubih faktografskih netonosti i neloginosti. Dvije zelene zvjezdice: ideja da se smrzne (pozitivno), izvedba da se smrzne (negativno), a uz to nije sf. To vrijedi i za Erotiku za vjenost i Weekend-Sex-Tours (ova jest sf!). Zabrana upotrebe pesticida nije katastrofalna, ali ni za SIRIUS. Plesai imaju svjeu ideju ali i previe dijaloga. Moda da priu skratite i doradite? U Rettenburg jo malo dotjerivanja i bit e sve u redu (potencirati preobrazbu onoga gada, ispraviti grekice kao to je mrka boica a ona je zapravo prozirna, samo to su u njoj mrke kapsule). Dan kad je propao svijet: ostale prie su Vam znatno bolje. Saaljenje nije, na alost, sf, a u Korekciji ima mnogo previe ekskatedriranja, pa je ispala 23 puta dua nego to bi mogla biti. Pobeda takoer, uz to to joj je fabula vie nego tanka. Gozd je posve OK, osim tananosti ideje. Izvetaj ne prolazi ni kao izvetaj. Kazna: oprostite, u emu je tos? Baza X-i. Pisanje je objanjavanje svojih ideja drugima tako da ih oni mogu shvatiti. Eto, samo u tome niste uspjeli. Visoko in vie, Manijak, Emigrant: nerazraeni svreci, ideje dobre pa sve djeluje nehomogeno. Vidovnjak takoer nikako da sagleda kraj prie. Zaboravljeni snovi: teta uloenog truda za tako mrav rezultat sve djeluje kao prepriavanje Nastavak na 91. stranici

81

POUTJELA SF Ambrose Bierce: The Damned Thing

Preveo Zoran Milovi

Prokletinje
Jedna od najboljih i najpoznatijih Bierceovih pria, napisana 1898, logian je nastavak autorovih razmiljanja o ovjeku i nesvjesnim silama koje ga pokreu i posljedicama toga. Nit njegova razmiljanja vodi nas od stroja s razvijenim umom i osjeajima (u prii Moxonov gospodar, objavljenoj u SIRIUSU), do neshvatljivih i nepoznatih oblika ivota, dakle neega to je, za razliku od strojeva, posve strano normalnom ovjekovom svijetu. A ba je to tema ove prie, dok joj se psiholoka osnova temelji na tome da su najdublja otkria o strukturi prirode jednostavno neshvatljiva generacijama koje su ivjele prije tih otkria (to nije nipoto pitanje inteligencije, kako god definirali taj pojam), i to u smislu Clarkeovih rijei: Dovoljno uznapredovalu znanost nije mogue razlikovati od magije. Oito je da Bierce, ni po svojim spisateljskim sposobnostima ni po nivou znanstvenog i spekulativnog, nipoto nije zastario ni poutio, za razliku od mnogih mladih razvikanih veliina. (Z. M.)

GLAVA I ONO TO SE NALAZI NA STOLU NIJE UVIJEK ZA JELO Pri svjetlosti lojanice, postavljene na rubu grubo tesanog stola, jedan je ovjek itao neki tekst iz knjige. Bila je to stara knjiga rauna, istroena i pohabana, a rukopis kojim je tekst bio napisan oigledno nije bio najitkiji jer je ovjek s vremena na vrijeme prinosio knjigu plamenu svijee, ne bi li bolje osvijetlio nejasne redove. U tim trenucima sjenka knjige bacila bi polovinu sobe u tamu, zaklanjajui pojedina lica i prilike; osim onoga koji je itao, u prostoriji je bilo jo osam ljudi. Sedmorica su sjedila du grubih 82

drvenih zidova brvnare, nijemi i nepokretni, a kako soba nije bila odvie velika, svi bijahu nedaleko od stola. Ispruivi ruku, svaki je mogao dotaknuti osmog ovjeka, koji je na stolu leao, lica okrenuta prema gore, ruku opruenih uz bokove, djelomino pokriven, plahtom. Bio je mrtav. ovjek s knjigom nije itao naglas, nitko nije govorio; kao da su svi ekali da se dogodi neto; jedino mrtvac nita nije oekivao. Izvana, iz mrklog mraka, kroz otvor koji je sluio kao prozor, dopirali su svi oni oduvijek nepoznati zvui noi.u divljini dug bezimen jauk udaljenog kojota; tihi, treperavi zvuk neumornih insekata na drveu; udnovati krici nonih ptica, toliko razliiti od cvrkuta dnevnih; zujanje krupnih nespretnih buba i cio onaj tajanstveni zbor jedva ujnih zvukova, za koje nam se uvijek ini da smo ih tek napol uli prije nego to bi utihnuli, kao da su stvorenja to su ih stvarala uvidjela svoju nesmotrenost. Ali druina u sobi nita od toga nije zapaala; njezini pripadnici nisu bili pretjerano skloni dokonom interesu za stvari koje su bile bez praktine vrijednosti; vidjelo se to na svakoj bori njihovih utavljenih lica vidjelo, se ak i pri nejasnom svjetlu jedne jedine svijee. To su oigledno bili farmeri i lovci iz okoline. Onaj koji je itao neto se malo razlikovao od njih; za njega bi ovjek mogao rei, vidjevi ga, kako je on svjetski ovjek, rjeit i naitan, mada je u njegovoj odjei bilo neega to je pokazivalo izvjesnu srodnost s ovom sredinom. Njegov kaput jedva da bi zadovoljavao u San Francisku; njegova obua nije bila obua za grad, a eir koji je leao na podu pokraj njega (jedino je on bio gologlav), bijae takav da bi onome tko bi ga smatrao obinim predmetom za osobno ukraavanje izmaklo njegovo pravo znaenje. Lice mu je bilo dosta privlano, s tek malo nagovijetenom strogou, mada je i tu strogost po svoj prilici usvojio i podravao kao neto to je izvan svake sumnje prikladno za jednog predstavnika vlasti. Jer, on je bio istraitelj. Zahvaljujui svome zvanju, doao je u posjed knjige koju je itao; ona je pronaena meu pokojnikovim stvarima, u njegovoj kolibi, u kojoj se sada odravala istraga. Zavrivi itanje, istraitelj spremi knjigu u dep. U tom trenutku vrata se irom otvorie i u prostoriju ue neki mladi. On, oigledno, nije bio branin ni po porijeklu ni po odgoju; bijae odjeven poput ljudi koji .ive u gradu. Meutim, odjea mu bijae 83

prilino prana, kao od puta. On je, doista, naporno jahao kako bi uspio prisustvovati istrazi. Istraitelj kimnu glavom; nitko drugi ga ne pozdravi. ekali smo vas ree. Ovaj posao treba jo danas okonati. Mladi se nasmijei. ao mi je to sam vas zadrao ree. Otiao sam, ali ne zbog toga da bih izbjegao vaem pozivu, ve da svome listu poaljem izvjetaj o onome to, pretpostavljam, ovdje treba da ispriam. Istraitelj se osmjehnu. Izvjetaj koji ste uputili svome listu ree on vjerojatno se razlikuje od onoga koji ete podnijeti ovdje, pod zakletvom. O tome moete misliti to god elite s primjetnim gnjevom u glasu odgovori mladi i blago pocrveni. Pisao sam u duplikatu, tako da ovdje imam primjerak lanka koji sam poslao. Kako je rije o nevjerojatnim stvarima, nije pisan u stilu novinskog izvjetaja, ve kao opis izmiljenog dogaaja. Moe se smatrati dijelom mog iskaza pod zakletvom. Ali vi i sami kaete da je sve to nevjerojatno. To se vas uope ne tie, u sluaju da se ja zakunem da je to istina. Istraitelj je utio neko vrijeme, oiju uperenih u pod. Ljudi du zidova brvnare tiho su razgovarali, ali su rijetko odvajali pogled s mrtvaeva lica. Istraitelj napokon podie pogled i ree: Nastavljamo istragu. Ljudi skidoe eire. Svjedok poloi zakletvu. Kako se zovete? upita istraitelj: William Harker. Dob? Dvadeset sedma godina. Jeste li poznavali preminulog Hugha Morgana? Jesam. Jeste li bili u njegovoj blizini kada je umro? Blizu njega. Kako je dolo do toga... mislim, do vae prisutnosti?. Bio sam kod njega u posjetu radi lova i ribolova. Meutim, moj je zadatak djelomino bio i taj da prouim njega i njegov udni, 84

usamljeniki nain ivota. Izgledao mi je kao zgodan model za lik u nekoj prii. Znate, ja ponekad piem pripovijetke. Ja ih ponekad itam. Hvala vam. Mislim na pripovijetke uope, ne na vae. Nekoliko se protivnika nasmija. Na tamnoj i mranoj pozadini humor se izvanredno istie. U predasima bitke vojnike je lako nasmijati, a dosjetka u prostoriji za pogubljenje osvaja na prepad. Izloite nam sada okolnosti smrti ovog ovjeka nastavi istraitelj. Moete se, ako elite, koristiti svim zapisima i pribiljekama. Svjedok je razumio. Izvadivi rukopis iz depa na prsima, drao ga je u blizini svijee i listao stranice, traei mjesto od kojeg je elio zapoeti itanje. GLAVA II TO SE SVE MOZE DOGODITI NA POLJU DIVLJE ZOBI ... Kada smo poli od kue, sunce se tek podiglo iznad krova brvnare. Traili smo prepelice. Svaki je ponio lovaku puku, a imali smo i psa. Morgen ree kako je najpogodnije mjesto iza izvjesnog grebena, koji pokaza rukom, te ga prijeosmo stazom koja je vodila kroz chaparral (hrastik op. ur.). Na drugoj se strani prostiralo razmjerno ravno zemljite, gusto obraslo divljom zobi. Na izlasku iz chaparrala, Morgan je bio ispred mene svega nekoliko metara. Odjednom, iz nevelike udaljenosti s nae desne strane i malo naprijed zausmo buku, kao da se neka ivotinja s mukom probija kroz bunje, koje se, kako smo mogli vidjeti, silovito treslo. Uplaili smo jelena rekoh. E da smo ponijeli brzometnu puku. Morgan, koji se zaustavio i budnim pogledom motrio zatalasani chaparral, ne ree nita, ve nape obje cijevi svoje puke i podie je, spreman da naniani i opali. Uinilo mi se da se malice uznemirio, to me je, moram priznati, iznenadilo, jer je bio na glasu da je izvanredno hladnokrvan, ak i u trenucima iznenadne i neposredne opasnosti. Hajde, hajde rekoh mu nee valjda gaati jelena samom za prepelice? I dalje nije odgovarao; meutim, ugledah mu lice, u trenutku kad se malo okrenuo prema meni, i zapanji me estina njegova 85

pogleda. U tom trenutku shvatih da se radi o ozbiljnoj stvari, a moja prva pretpostavka bijae da smo naletjeli na grizlija. Prioh mu, zapinjui puku. bunje se umirilo a buka je prestala. Morgan je, meutim, i dalje budnim pogledom motrio naokolo. to je to? Koji je to vrag? upitah. Ona Prokletinja! odvrati on, ne okreui glavu. Glas mu je postao promukao i neprirodan. Vidljivo je drhtao. Zaustih da mu kaem neto, no istog trenutka opazih kako se u blizini mjesta na kojem se bunje onako udno komealo klasje divlje zobi kree na najneobiniji nain. Teko da e mi uspjeti opisati te pokrete. inilo se kao da zob leluja neko udnovato zrano strujanje, koje ne samo da je povija ve je ak pritie o zemlju tako snano da se vie nije ispravljala; a to se kretanje sporo pribliava prema nama. Nijedan prizor koji sam do tada u svom ivotu vidio nije na mene djelovao tako udno kao ta neobina i potpuno neobjanjiva pojava, a ipak se ne mogu sjetiti da sam u tim trenucima bio uplaen. Sjeam se a spominjem to ovdje zbog toga to sam se, zaudo, te stvari prisjetio i u tom trenutku kako sam jednom, sluajno pogledavi kroz prozor, u trenu zamijenio neveliko drvo u blizini s grupom neto udaljenijih veih stabala. inilo se jednako po veliini, ali kako je u cjelini bilo razgovjetnije i otrije ocrtano u pojedinostima, inilo mi se da nije u skladu. Bilo je to najobinije naruavanje zakona prostorne perspektive, ali me u tom trenutku zapanjilo i gotovo prestravilo. Toliko se oslanjamo na pravilno djelovanje poznatih nam prirodnih zakona, da svako njihovo prividno ponitavanje zapaamo kao ugroavanje nae sigurnosti, predznak neke nepojmljive nesree. Prividno niim uzrokovano kretanje bilja i sporo, uporno pribliavanje pokretne fronte prema nama, sada je, bez ikakve sumnje, djelovalo vrlo uznemirujui. inilo se da se moj drug stvarno prestraio, i jedva sam povjerovao svojim ulima kad ga ugledah kako iznenada prinosi puku ramenu i ispaljuje oba naboja u pravcu uskomeanog klasja. Prije nego to se dim od pucnja raziao, zauh glasan bijesan krik koji je veoma nalikovao na urlik kakve divlje ivotinje a Morgan, bacivi puku, skoi i poput munje odjuri s tog mjesta. U istom trenutku, silovito me obori na zemlju udar neeg nevidljivog u onom dimu, koji se jo nije bio raziao kao da je s golemim zamahom na mene bila baena neka mekana, a tekt stvar. 86

Prije nego to sam uspio ustati i dohvatiti puku, koja mi je, izgleda, bila izbijena iz ruke, zauh kako moj prijatelj urlie, kao da je na samrtnim mukama, a s njegovim kricima bijahu pomijeani neki promukli, divlji zvuci, kakvi se obino mogu uti za borbe pasa. Neizrecivo prestravljen, uspio sam se nekako podii na noge i pogledati u pravcu u kojem je Morgan pobjegao; neka me milostivo nebo potedi jo jednog takvog prizora! Nekih desetak metara dalje nalazio sa moj prijatelj, oboren na koljenu, glave iskrenute pod nemoguim kutem, gologlav. Njegova duga kosa bijae sva raupana, a cijelo tijelo silovito mu se treslo lijevo-desno i naprijednatrag. Desna mu je ruka bila podignuta, i inilo se kao da vie nema ake bar je ja nisam uspio opaziti. Druga ruka bijae nevidljiva. Kako mi sad pamenje doarava taj jezoviti i neobini prizor, povremeno sam mogao razaznati tek jedan dio njegova tijela; kao da je neim bio djelomino zaklonjen ne mogu to drugaije objasniti a onda bi ga promjena poloaja.opet pokazala u cijelosti. Sve se ovo odigravalo u toku nekoliko sekundi, no za to je vrijeme Morgan zauzeo sve mogue stavove odlunog rvaa, savladanog veom teinom i snagom. Vidio sam samo njega, a ni on nije bio uvijek sasvim razgovijetna lika. Tokom svih ovih zbivanja njegovi uzvici i kletve uli su se nejasno i nerazgovijetno, kao da prodiru kroz opnu komarnih zvukova takvih bijesnih i pomamnih glasova kakve nikada nisam uo, ni iz ovjekova, ni iz ivotinjskog grla. Samo sam jedan trenutak stajao tako paraliziran i neodluan, a zatim bacih puku i pojurih u pomo svome prijatelju. U nekom bunilu vjerovao sam da je dobio nekakav napadaj ili neku vrst greva. Prije nego sam uspio stii do njega, ve je leao miran i bez glasa. Svi zvui prestadoe, ali u istom trenu, s osjeajem uasa koji ak ni ovi strani dogaaji nisu izazvali, opet ugledah kako se ono tajanstveno kretanje divlje zobi prenosi od utabanog prostora oko oborenog ovjeka prema rubu ume. Tek poto je stiglo do nje, bio sam u stanju da skrenem pogled i zagledam se u svog prijatelja. Bio je mrtav. GLAVA III I GOL OVJEK MOE BITI U DRONJCIMA Istraitelj ustade sa stolice na kojoj je sjedio i stade pored mrtvog ovjeka. Zadignuvi jedan kraj, svukao je plahtu, otkrivajui cijelo tijelo koje bijae potpuno nago i uto, poput ilovae, pri 87

svjetlosti svijee. Prekrivale su ga mnogobrojne iroke modro-crne masnice, oigledno uzrokovane udarcima i podlivenom krvlju. inilo se kao da su grudi i bokovi izudarani maljem. Vidjele su se strane razderotine a koa je bila iskidana na trake i krpice. Istraitelj obie oko stola i razveza svileni rubac, koji je prolazio ispod brade i bio na tjemenu zavezan u vor. Kada je rubac uklonjen, otkriveno je ono to je nekada bilo grlo. Izvjesni porotnici, koji su ustali kako bi bolje vidjeli, pokajae se zbog svoje radoznalosti i okrenue lica u stranu. Svjedok Harker odbaulja do otvorenog prozora i presavi se preko njega, savladan nesvjesticom i muninom. Spustivi rubac na vrat mrtvog ovjeka, istraitelj ode u kut sobe i poe da s gomile krpa pokazuje jedan komad odjee za drugim; svaki je za trenutak drao uzdignut, kako bi ga porotnici mogli bolje promotriti. Sve je bilo iskidano, s naslagama zgruane krvi na sebi. Porotnici ne htjedoe poblie razgledavati. Uistinu, oni su to ve i ranije bili vidjeli; jedino im je Harkerov iskaz bio nov. Mislim da drugih dokaza nemamo ree istraitelj porotnicima. Vaa dunost ve vam je ranije objanjena. Ako nema neeg to biste eljeli pitati, moete izai i razmotriti svoju odluku. Die se predsjednik porote visok, bradat ovjek ezdesetih godina, u odjelu od grube tkanine. Istraitelju, elio bih postaviti jedno pitanje ree on. Iz koje je ludnice pobjegao taj va posljednji svjedok? Hakeru ozbiljnim mirnim glasom upita isljednik iz koje ste ludnice posljednji put utekli? Harker je opet pocrvenio, ali nita ne ree. Sedmorica porotnika ustadoe i sveanim korakom izaoe iz brvnare. Ako ste zavrili vrijeanje ree Harker, im su on i istraitelj ostali nasamo s mrtvacem pretpostavljam da mogu otii. Moete. Harker krenu, ali zastade s rukom koja je ve uhvatila kvaku. Profesionalna navika bila je jaka, jaa od osjeaja nekakvog osobnog dostojanstva. On se okrenu i ree: Ona knjiga koju ste itali, to je Morganov dnevnik, prepoznao sam ga. ini se da vas je prilino zainteresirao; itali ste ga i dok sam ja davao svoj iskaz. Mogu li ga pogledati? Javnost bi rado... 88

 Ta se knjiga ne odnosi na stvar koju sada ovdje rjeavamo odvrati istraitelj, sputajui dnevnik u dep od kaputa. Svi zapisi nastali su prije pieve smrti. Dok je Harker izlazio iz kue, porota ponovo ue i rasporedi se oko stola, na kome se, sada pokriveno, mrtvo tijelo otro ocrtavalo pod bjelinom plahte. Predsjednik porote stade u blizini svijee, iz depa na prsima izvadi olovku i komad papira, i, s dosta muke, napisa presudu, koju potpisae i svi ostali, uz dosta napora: Mi, porota, nalazimo da je pokojnika zadesila smrt od ruke planinskog lava, mada neki meu nama misle da je u pitanju bolest i napadaji. GLAVA IV OBJANJENJE IZ GROBA U dnevniku pokojnog Hugha Morgana postoje pojedini zanimljivi zapisi koji, kao svojevrsne sugestije, moda posjeduju izvjesnu znanstvenu vrijednost. Prilikom istrage nad njegovim mrtvim tijelom, njegov dnevnik nije uvrten u dokazni materijal. Istraiteljevo je miljenje bilo da porotu ne treba suvie zbunjivati. Datum prvog navedenog zapisa ne moe se utvrditi, jer je gornji dio stranice otrgnut; preostali dio u navesti: ... trao bi u polukrug, glave stalno okrenute prema sreditu, a onda bi se zaustavio u mjestu, lajui bijesno. Napokon je pobjegao u bunje koliko su ga noge nosile. Isprva sam pomislio da je pobjesnio, no, po povratku kui, u njegovom ponaanju nisam zapazio drugih promjena osim onih koje su se, oito, mogle pripisati strahu od kazne. Moe li pas da vidi nosom? Da li mirisi predaju nekom centru u mozgu slike bia koje ih isputa?... 2. rujna Promatrajui zvijezde na njihovu usponu iznad vrha grebena, istono od kue, prole sam noi opazio kako iezavaju postupno slijeva nadesno. Svaka je bila zatamnjena samo trenutak, i samo nekoliko njih u isto vrijeme; meutim, sve zvijezde, du cijelog grebena, koje su bile stupanj ili dva udaljene od vrha, bijahu redom zaklanjane, kao da je izmeu mene i njih neto prolo, ali ja to nisam mogao vidjeti, a zvijezde nisu bile dovoljno velike da pokau obrise nepoznate prilike. Do vraga! To mi se uope ne dopada... Nedostaju zapisi za nekoliko tjedana jer su tri strane istrgnute iz dnevnika. 89

27. rujna Opet je prilika bila u okolini svakog dana nailazim na tragove njezine prisutnosti. Cijele prole noi straario sam u onom istom zaklonu, s pukom u ruci, nabijenom dvostrukim punjenjem krupne same. Kao i prije, ujutro sam pronaao svjee tragove apa. A zakleo bih se da nisam spavao zapravo, gotovo da nisam ni treptao od iekivanja. To je strano! Neizdrivo! Ako su ova zapanjujua iskustva stvarnost, poludjet u; ako su p'od mate, znai da ve jesam. 3. listopada Neu da odem! Nee me otjerati odavde! Ne, ovo je moja kua, moja zemlja. Bog mrzi kukavice... 5. listopada Vie ne mogu izdrati. Pozvao sam Harkera da sa mnom provede nekoliko tjedana. On je razuman ovjek. Na osnovi njegova ponaanja zakljuit u smatra li me ludim. 7. listopada Naao sam rjeenje tajne! Noas mi je dolo, iznenada, kao nekim otkrovenjem. Kako je sve to jednostavno kako uasavajue jednostavno! Postoje zvuci koje ne ujemo. Na oba kraja skale postoje note koje ne pokreu nijednu opnu tog nesavrenog instrumenta ljudskog uha. One su ili suvie visoke ili odve niske. Promatrao sam jato kosova koje je zaposjelo cijelu kronju nekoliko kronji i cvrkutalo iz sveg glasa. Iznenada u trenutku i u isto vrijeme, svi prhnue u zrak i odletjee. Kako to? Nisu se mogli meusobno vidjeti, jer izmeu njih bile su guste kronje. Ni s jedne toke njihov voa nije mogao biti svima vidljiv u istom trenutku. Mora biti da je dat neki znak upozorenja ili zapovijesti, dovoljno visok i prodoran da nadvlada graju, no koji ja nisam uo. Zapazio sam, takoer, istovremeno polijetanje i onda kada su svi tihi, i to ne samo kod kosova ve i kod drugih ptica, recimo kod prepelica koje meusobno odijeljene irokim pojasima bunja ili se ak nalaze na suprotnim stranama nekog brda. Pomorcima je poznato da skupine kitova koji se sunaju ili igraju na povrini oceana, meusobno kilometrima udaljene sa zemljinom zaobljenou izmeu sebe, ponekad zarone u istom trenu i nestanu u isti mah. Signal je dat odve nizak za uho mornara koji motri s vrha jarbola i uho njegovih drugova na palubi no oni ipak osjeaju njegovo treperenje kroz trup broda, onako kao to bas orgulja pokree kamen katedrala. Ono to vrijedi za zvukove, vrijedi i za boje. Na svakom kraju Suneva spektra kemiar moe zapaziti prisutnost integralnih boja sastava svjetla koje nismo u mogunosti razaznati. Ljudsko je oko 90

nesavren instrument; njegov je domet svega nekoliko oktava stvarne kromatske skale. Ja nisani lud postoje boje koje ne vidimo. A Prokletinja je upravo takve boje!

Naslovat s 81. stranice sadraja napetog filma. Posjet prolih je valjda tisuiti posjet davno prevakane sf ideje, objavljene i u nas u mnogo boljim verzijama. Vremeplov: ako ste bili uvjereni da pria ne valja, zato je niste napisali bolje, potpisali i tek tada poslali? Sastanci s lljanom McCormacku koji je jedan od pet najbogatijih ljudi na svijetu jer u rukama dri tako rei cjelokupnu proizvodnju ratnih svemirskih brodova... To je poetak prie. Moje pitanje: Zar NAA sf tako vidi ivot u dvadeset i nekom stoljeu? Nesueni susret: djeluje kao skica za priu s dobrom idejom. Pustite jazz u svemir takoer, samo to dobrome treba zamijeniti poznatom. D. S. (bez naslova): apsurdno i bez svrhe. Najvie volim je prekratko kao pria, a predugo kao vic. Ipak je mogue je i izvrsno... samo da nije onog logikog kratkog spoja: zato su dvije usporedne kulture uzajamno nemone? Odlazak je vie analiza zakona nego pria. A ni brojke ne timaju demografski (37 milijardi ljudi na Zemlji?). Historijski trenutak i Misao imaju osnovni feler u tome to je lako spetljati zaplet, no teko ga je uspjeno raspetljati. udni kvar opet: oprostite, to ste to htjeli rei? Smrt sa zadrkom vrvi od zbrkane religije i zagrobnih kultova. Alfa i omega: itaoci SIRIUSA nisu ba svi enigmati da bi Vas mogli prozreti. U dugom belom hodniku nalikuje na predavanje praznoga hoda koje traje, traje, traje i nita. U prii sve rijei i svi opisani dogaaji moraju imati svoju funkciju (na pr. zato prolaze one dvije bolniarke). Posjet Znidarovima pati od neloginosti. (zar dvije paralelne evolucije, u obje konji, pa ak i pitomi? Zato naseljenici ne nose sa sobom i tehnologiju?). Odluka: pisano kao prve etiri stranice nekog romana od dvjesta stranica. Posjet Zemlji, Neprijatelj; premalo uloenog truda da bi se pojavio rezultat. Stari rukopis sadri previe neobjanjenih i neobjanjivih pojedinosti (jedna: zar je onaj In mogao SAM SAMCAT izazvati efekat staklenika i unititi sav ivot a da osim toga to nitko ne opazi niti ga sprijei?) Povratak na alost, nikako ne ide u sf (ono na alost stoga to je zaista lijepo pisano!). Seanje jednog rakena. Susret, Komije: ako je as posla napisati neto bolje, zato niste najprije to uinili pa onda poslali prie? Zmijski zadatak: prejednostavan zaplet, prenategnut rasplet ali nije nepopravljivo, ali u ovom , obliku je neobjavljivo. ti. JA: Vama je valjda sve jasno, najzad, Vi ste sve to i smislili... ali to s nama ostalim jadnicima? Prvi ljudi na Mjesecu zar deset godina nakon Apolla pisati takvo to? Bez alata nema greku u tome to je aavo nego u tome to je aavo bez svrhe. Nije za Sirius zaista nije za SIRIUS: prerazvueno, tosovi se ponavljaju, a uz to su prilino nategnuti. Peina ima previe filozofiranja cijela (autorova?) ivotna filozofija nagruvana u nekoliko stranica prie, pa bi se italac osjeao nekako poput ispovjednika. Sokolar je dobra pria, ali nije sf. Dijalektiki Izvod je pun znanja, ali nije pria. On i vjetar: nije za SIRIUS (kao ni ona druga pria). Oporuka umerenih: pomalo dosadno prepriano ono to je zapravo trebalo napisati. Zaudo, ba je to glavna znaajka gotovo svih pria iz ove rubrike. Zato tako, dragi itatelju? Va B. J.

91

Murray Leinster: The Other Now

Preveo Zoran Milovi

Drugo sada
Bila je to oigledna besmislica. Da je Jimmy Patterson rekao bilo kome drugome, a ne Haynesu, razboriti ljudi u bijelim odijelima odveli bi ga lijeniku, a psihijatrijski tretman, bez ikakve sumnje, bio bi uspjean. Ozdravio bi i zdrav razum ponovo bi ovladao njime, ali bi vjerojatno od toga i umro. Za sve one koji su voljeli Jimmyja i Jane, ovaj je tok dogaaja bio i najbolji mogui. injenice su oigledno nevjerojatne i sasvim sigurno nemogue, ali u isto vrijeme i sasvim zadovoljavajue i, po svojoj unutranjoj logici, ispravne. Haynesu bi ipak bilo veoma drago kada bi uspio saznati zato se sve to dogodilo samo Jimmyju i Jani, a ne i nekom drugom. Mora da postoji neki osobiti razlog, ali ne postoji ni najmanji trag koji bi mogao dovesti do prave istine. Sve je poelo tri mjeseca nakon toga to je Jane poginula u onoj udnoj automobilskoj nesrei. Jimmy je njezinu smrt primio vrlo teko. Ova je no izgledala kao i sve prethodne. Doao je kui kao i obino, i grlo mu se steglo, kao i obino, dok je prilazio vratima. Jo je bilo tako nevjerojatno pomisliti kako ga Jane nee doekati, ni sada, ni ikada vie. Bol u grlu, za koji se nadao da e uskoro nestati, ove je noi bio posebno jak, pa je u oaju pomislio hoe li moi spavati i, ako mu to poe za rukom, hoe li sanjati. Ponekad je sanjao Jane, i bio je tako sretan, sve dok se ne bi probudio sa spoznajom da je nema i eljom da se ubije. Ali veeras ta elju nije osjetio. Bar jo nije. 92

Kao to je kasnije objasnio Haynesu, jednostavno je gurnuo klju u bravu, otvorio vrata i zakoraknuo. Ali umjesto da ue, lupio je glavom u vrata, nesabrano ponovo stavio klju u bravu, otvorio vrata i poao unutra... Da, upravo se to bilo dogodilo. Ve je gotovo uao kad je postao svjestan to se zbilo. Tupo ih je pogledao, no vrata su izgledala savreno normalno. Zatvorio ih je, i u njemu je poeo rasti neki udan osjeaj. Pokuao je doi do razumnog zakljuka, ali mu nije uspijevalo. Osjetio je lagani nalet propuha, okrenuo se i ugledao vrata. Bila su irom otvorena. Morao ih je ponovo zatvoriti. To je bilo sve po emu se ta no razlikovala od prijanjih. Nije bilo nikakva objanjenja zato se to dogodilo, ili, bolje rei, zato je sve to poelo, ba te noi, a ne neke druge. Poao je u krevet, dok su mu ivci bili napeti i nemirni. Bio je uvjeren da je dva puta otvorio vrata. Ista vrata. Bio je uvjeren i da ih je dvaput morao zatvoriti, uo je ve za takve stvari, kada si uvjeren da si neku stvar ve jednom napravio. udna, ali, bez sumnje, i svakidanja stvar. Spavao je, sva srea, bez snova. Idueg jutra probudio se sav napet. Prisiljavao se da svako jutro napravi isto: prije no to bi otvorio oi pomislio bi da Jane nije vie pored njega. To je bilo. potrebno. Da je to zaboravio i okrenuo se, ugledao prazninu pored sebe, bol to bi ga obuzela zbog injenice da je iv, dok Jane vie nije, bila bi neizdriva. *** I ovog jutra leao je neko vrijeme zatvorenih oiju, ali je razmiljao o onom udnom dogaaju s vratima. Izmeu dva otvaranja udario je glavom u vrata. Dakle, nije moglo biti ni govora o iluziji ponavljanja. Poto je vrata zatvorio, i poeo razmiljati o tom udu s otvaranjem, shvatio je da ili ponovo mora zatvoriti, to mu je samo potvrivalo da nije rije o hiru iscrpljena uma. Izgledalo je kao varka, ali se dobro sjeao kako se sve to dogodilo tono na taj nain, bez obzira na to je li takvo neto mogue. Zijevajui, iziao je van, otiao u restoran na doruak, a zatim se odvezao na posao. Rad je bio divna stvar. Dok je radio, morao je razmiljati o tome to radi. Glavni problem pojavio bi se u onim trenucima kada bi se pojavilo ili dogodilo neto to bi oduevilo Jane. Svaki bi se put podsjeao kako nema nikakve svrhe zapamtiti neto da bi joj to kasnije rekao. Jane je bila mrtva. 93

Danas je dobar dio dana proveo razmiljajui o vratima, ali kada se vratio kui postao je svjestan da e no koja je bila pred njim, biti muna i teka. Znao je da nee moi zaspati, a zaborav i smrt init e mu se beskrajno primamljivim. Bol koji je donosila istina da si iv, a da Jane nije, bila je tako stravino teka i duboka, i inilo mu se da e tako biti sve dok bude iv. Ova e no doista biti strano teka. Otvorio je vrata i krenuo unutra, ali ve idueg trenutka glava mu je udarila u neto. Za trenutak je zastao, a onda krenuo rukom prema bravi. Ali vrata su bila otvorena. Gurnuo ih je. Ispred nije bilo nita u to bi mogao udariti. A opet, glava ga je prilino boljela na mjestu gdje je udario u vrata koja uope nisu bila zatvorena. Nije bilo nita to je mogao uiniti, i uao je unutra, skinuo kaput i umorno se svalio u naslonja. Napunio je lulu i, mranih misli, suoio se s noi koja je bila pred njim. Znao je da e ova biti jedna od najgorih. Zapalio je ibicu i povukao nekoliko dimova, raspaljujui lulu, a zatim je spustio ibicu u pepeljaru. U istom trenu ugledao je u pepeljari opuke cigareta. Janeine cigarete. Nedavno popuene. Dodirnu ih rukama. Bile su stvarne. Idueg trenutka ispuni ga uzavreli bijes. Moda je spremaica bila tako neoprostivo drska da pui Janeine cigarete. Bijesno je skoio na noge i jurnuo kuom, traei nove znakove njezine drskosti. Nije pronaao nijedan. Dok je u njemu sve kipjelo, polako se vratio i sjeo u naslonja. Pepeljara je bila prazna. A u kui nije bilo nikoga tko bi je mogao isprazniti. Osim njega, naravno. Bilo je logino da se zapita da li je jo normalan, a kada je to i uinio, na licu mu se pojavio mraan smijeak. Neobini dogaaji, koji se stalno ponavljaju, mogu predstavljati jedan od naina borbe protiv duboko depresivnih raspoloenja. Svaki put kada bi te neobinosti pokuao rijeiti razumnim razmiljanjima, zakljuio bi da se ne moe raditi ni o emu drugom ve samo o varkama. No i dalje je nastavio odluno razmiljati o tom problemu. U toku dana rad je bio prava blagodat. Ponekad je uspijevao cijelo pola sata zaboraviti na to da je Jane mrtva. Sada se prihvatio razmiljanja o tome da li je poludio ili je ipak zdrav. Ustade i krenu prema stolu u kojem je Jane drala biljenice i raune o kuanskim trokovima. Stavit e sve to na papir i razmotriti korak po korak, uzimajui u obzir svako za i svako protiv. 94

*** Na stolu je leao Janein dnevnik, s olovkom utaknutom izmeu dvije stranice. Podie ga i osjeti kako ga prelama trzaj strave. Jednoga e ga dana moda proitati tu apsurdnu kroniku koju mu Jane nikada nije ponudila da pnoita ali sada ne moe. Ne sada! U tom trenutku pogodi ga misao da se dnevnik ne bi smio nalaziti na stolu. Ruke mu se trznue i dnevnik pade, rasklopivi se. Ugleda Janein uglast rukopis i ta ga slika tako grozno zaboli. urno ga zatvori, ali bol ostade. No ipak, iako je hitro zaklopio korice, datum s ruba otvorene stranice usjekao mu se u pamenje. Nekoliko je minuta sjedio, miran, dok mu je svaki ivac bio napet poput strune. Prolo je dugo vremena prije no to je ponovo otvorio knjigu, ali sada je ve imao savreno razumno objanjenje. Mora da se Jane nije ograniavala time da sve zapisuje na stranice s tono odreenim datumom. Kada je htjela dopisati neto, tada je jednostavno uzela stranicu, bez obzira na datum. Naravno! Jimmy nestrpljivim prstima otvori posljednju ispisanu stranicu, na kajoj je bila olovka. Radio je to kretnjama ovjeka sigurnog u svoje objanjenje. Datum koji je zapazio bio je dananji. Cijela je strana bila ispisana. Vidjelo se da je pisano nedavno. Bio je to Janein rukopis. Bila sam na groblju, pisalo je. Bilo je grozno. Od nesree je prolo tri mjeseca, a nije mi nimalo lake. Osjeam duboko neprijateljstvo i mrnju prema ansi. Ona mi vie uope ne nalikuje na apstrakciju. Upravo je ansa bila ono to je ubilo Jimmyja. Umjesto njega, mogla sam poginuti ja. Ili nijedno od nas. elim... Nekoliko trenutaka Jimmyju se inilo da e poludjeti. Kada se uspio sabrati zagledao se u prazan stol. Nije bilo nikakve knjige. Meu prstima nije drao nikakvu olovku. Sjeao se da je u oaju uzeo olovku i ispod Janeina teksta napisao Jane, gdje si? Ja nisam mrtav! Mislio sam da si TI poginula! Zaboga, GDJE SI? Jo se sjeao svog neurednog rukopisa ispod Janeinih rijei. Ali bilo je sasvim jasno da se nita slino ne moe dogoditi. Bila je to varka. Ova je no bila osobito loa, ali, zaudo, ne toliko kao neke prijanje. Osjeao je stravu koju osjea svaki normalan ovjek suoen s ludilom, a opet to nije bilo, ako se tako moe rei, 95

normalno ludilo. Lud ovjek uvijek ima objanjenje za neobinosti, koje su mu se dogodile. Jimmyju nita nije bilo jasno. Zabiljeio je to. Sljedeeg jutra kupio je mali foto-aparat i opremu za osvjetljavanje, i paljivo zapamtio kako e ga upotrijebiti. Ova e stvar bar neto razjasniti. . Te veeri, kad je dolazio kui, foto-aparat bio je spreman. Otkljuao je vrata i otvorio ih. Pruio je ruku i napipao vrata koja su jo bila zatvorena. Koraknuo je unatrag i hitro povukao okida. Fle estoko bijesnu zasljepljujui ga. Kada je ponovo ispruio ruku, vrata su bila otvoreha. Uao je u dnevnu sobu. Ovaj put nije morao jo jednom otkljuavati i otvarati vrata. Dok je premotavao film i stavljao novu aruljicu, pogledao je prema stolu. Bio je prazan, tono onakav kakvim ga je ujutro ostavio. Objesio je kaput i sjeo u naslonja, sav napet. Zapalio je lulu. Tresao je pepeo u pepeljaru i ugledao opuke cigareta. Uzdrhta. Puio je, paljivo pazei da ne pogleda na stol. Tek kada je istresao i drugu lulu pepela dopustio je sebi da pogleda prema mjestu gdje se juer nalazio Janein dnevnik. Ponovo je bio tamo. Otvoren. Na njemu je bilo poloeno ravnalo kako se stranice ne bi zaklopile. Nije osjeao nikakav strah, ali ni nadu. Nije postojao ni jedan razuman razlog zbog ega bi se sve ovo trebalo dogaati ba njemu. Dok je prelazio preko sobe, prilazei stolu, osjeao se mrano i oajno. Ugledao je jueranji datum i svoj histerini rukopis. Ispod njega bilo je jo neto napisano. Janein rukopis. Ljubavi, moda sam poludjela. ini mi se kao da si mi pisao, kao da si iv. Moda sam luda to ti odgovaram. Ali, molim te, ljubavi, ako si iv, negdje, nekako... Na tom se mjestu nazirala mrlja, oigledno od sasuenih suza. Ostale su rijei bile uplaene, njene, i isto tako oajnike kao i Jimmyjeve. Sav uzdrhtao, dok su mu se prsti tresli, napisao joj je odgovor, a zatim je namjestio foto-aparat i pritisnuo okida. Kada su mu se oi oporavile od bljeska, na stolu vie nita nije bilo. 96

Cijele noi nije mogao spavati, a idueg dana nije iao na posao. Otiao je do fotografa i platio astronomsku cijenu da mu se razvije film i odmah poveaju fotografije. Dobio je dvije fotografije, vrlo otre, i na njima se mogao zapaziti svaki detalj. Prva je izgledala poput trik-slike: vidjela su se vrata, i to dva puta, prvo otvorena, a zatim zatvorena. Na drugoj je bila slika otvorene knjige. Mogla se proitati svaka rije poruke. Bilo je neshvatljivo kako je mogue da uope postoje te dvije fotografije. Nekoliko sati Jimmy je lutao besposleno naokolo, s vremena na vrijeme pogledajui fotografije. S fotografijama, ili bez njih, ova je stvar bila besmislena. injenice su se protivile zdravom razumu. Bit e da je samo zamislio kako vidi te fotografije. Ovako ili onako, postojao je brz nain da se provjeri stvar s fotografijama. Poao je Haynesu, svom dugogodinjem prijatelju, koji je s vremena na vrijeme bio i odvjetnik. Kaemo, s vremena na vrijeme, zato to je imao mnotvo hobija koji nisu imali osobito duboke veze s pravom. Haynes rekao mu je Jimmy tihim glasom, kad je stigao do njega elim da pogleda dvije slike i da mi kae da li vidi ono to ja vidim. Bit e da sam sasvim siao s uma. Pruio je fotografiju vrata. Jimmyju je to izgledalo kao dvoja vrata, pod pravim kutom, u istom okviru i ovjeena o iste arke. Nisam znao da se bavi trik fotografijom rekao je Haynes pogledavi sliku. Uzeo je povealo i poeo je detaljno prouavati. Besmislen, ali savreno obavljen posao. Prekrio si pola filma i eksponirao ga sa zatvorenim vratima, a onda si eksponirao drugu polovinu, ovaj put s otvorenim. Svejedno, prilino pipkav posao da se sve namjesti kako treba. Imao si dobar stativ. Kameru sam drao u ruci ree Jimmy svladavajui se. To je nemogue, Jimmy odvrati Haynes. Nemoj mene vui za nos. Pokuavam da ne obmanem samoga sebe ree Jimmy. Bio je potpuno blijed. Prui drugu poveanu fotografiju i upita: to vidi na ovoj? Haynes pogleda i poskoi, zapanjen. itao je rijei iz dnevnika koji uope nije bio pred foto-aparatom, a zatim pogleda Jimmyja, s jasnom nevjericom u oima. Ima li kakvo objanjenje? upita Jimmy. Proguta i doda Ja... ja nemam nikakvo. 97

Ispriao je sve to se do tada dogodilo, tupo, i ne pokuavajui da bilo kako razjasni stvari. Haynes ga je gledao otvorenih usta i zapanjena pogleda. Kao to je ve reeno, on je imao bezbroj razliitih hobija, a meu njima i bavljenje etvrtom dimenzijom i takvim slinim ezoterinim idejama. Bilo je zabavno govoriti drugima autoritativno o takvim stvarima, no imao je dosta .zdravog razuma, to je najbolje dokazivala raznovrsna i neobina odvjetnika karijera. Pa, Jimmy, ako hoe da budem iskren... zna, imao sam jednom jednu klijenticu progovori Haynes blagim glasom. Optuila je nekog tipa da ju je izmlatio. Bila je vrlo patetina i sasvim iskrena. Stvarno je vjerovala u sve to. No, njezina je vlastita porodica priznala da se sama izranila, a i lijenici su zakljuili kako je ona te trenutke kasnije nesvjesno potisnula iz pamenja. eli rei odvrati Jimmy sabranim glasom da sam sve to sam napravio, a nakon toga sve zaboravio. Haynes, mislim da ovaj put nema pravo. Zna i sam to bi to znailo, ako si u pravu. Haynes je oklijevao nekoliko trenutaka. Ponovo je poeo, razgledati fotografije, posebno onu koja je izgledala kao trik-slika. Zapanjujui savreno fiksiranje promrmlja nesigurnim glasom. Nikako ne mogu pronai mjesto na kojem se sastaju te dvije ekspozicije. Neki bi ljudi ovo moda i uspjeli napraviti, a postoji i sasvim zgodno teoretsko objanjenje. Jedini je problem u tome da je neto ovakvo jednostavno nemogue. Jimmy je ekao. Ta nesrea, u kojoj je Jane poginula, nastavi zastajkujui Haynes Bili ste u svojim kolima, iza kamiona koji je prevozio eline poluge. Jedna je virila otraga, s privezanom crvenom zastavicom. Kamion je imao zrane konice, i voza ih je ukljuio poto je naiao na dio vlanog asfalta. Kamion je naglo zakoio i stao. Prikoio si, ali kola su se zanijela i poela klizati. Ali, to je besmisleno, Jimmy! Samo nastavi odvrati Jimmy, blijed poput krpe, bez kapi krvi u licu. Ti... zabio si se u kamion, a kola su ti bila malo nakoso, zbog klizanja. Poluga je probila vjetrobran. Mogla je pogoditi i tebe. Mogla je oboje promaiti. Stvar anse... dogodilo se da je pogodila Jane. 98

 I ubila je doda Jimmy tihim glasom. Da. Ali mogla je pogoditi i mene. Ono u njezinu dnevniku napisano je kao da sam poginuo ja. Jesi li to zapazio? U Haynesovu uredu zavladala je tiina. Svijet s one strane prozora bio je potpuno prozaian, sasvim svakidanji i normalan. Haynes se nemirno pomicao na stolici.. ini mi se ree ne odvie uvjereno da si napravio isto to i onaj moj klijent. Svi si to sam napisao, a onda zaboravio. Jesi li ve bio kod lijenika? Poi u ree Jimmy. Ali, molim te reci mi, kako sve ovo tebi izgleda, ovo moje ludilo. Pa, rei u ti neto ree Haynes. Stvar jo nije prihvaena kao prava znanost. Svi, ili gotovo svi, smatraju je prijevarom i opsjenom. No, bilo je o tom pitanju nekih razmiljanja... Napravi grimasu. Prvo to je vano rei jest da je Janeina smrt ista sluajnost, stvar anse. Isto se tako moglo dogoditi da si umjesto nje poginuo ti, ili nijedno od vas. Da si poginuo ti... Jane bi nastavi Jimmy ivjela u naoj kui sama, i bilo bi sasvim mogue da napie ono to sam proitao u njezinu dnevniku. Da sloio se nevoljko Haynes. Ne bih ti ovo trebao govoriti, ali... postoji mnotvo moguih budunosti. Mi u ovom trenutku ne moemo znati koja e od njih biti budunost naeg ivota. Nitko, osim fatalista, ne moe zanijekati ovu istinu. Kada se dananji dan nalazio u budunosti, postojalo je mnogo dananjih dana, i svaki je bio jednako mogu. Sadanji trenutak, ovo sada, samo je jedan od mnogobrojnih sada koji su se isto tako mogli dogoditi. Iz toga je izveden zakljuak... ali, ponovo te upozoravam, to nije prihvaena znanost, ve isto arlatanstvo... da bi moglo postojati vie aktualnih sadanjih trenutaka. U trenutku prije nego to je poluga udarila, postojale su tri mogue budunosti. Jedna, u kojoj ni ti ni ona niste pogoeni, druga, u kojoj si pogoen ti, i trea... Zbunjeno zastade, a zatim nastavi: U ovom bi sluaju neki ljudi rekli kako mi, zapravo, moemo znati da je sadanjost u kojoj je Jane poginula jedina sadanjost. I ostale sadanjosti mogle su se dogoditi, a moda su se i dogodile. Jimmy kimnu glavom. Ako je to to si rekao tono ree zamiljenim, zanesenim glasom tada se Jane nalazi u sadanjem trenutku, u 99

sadanjosti u kojoj sam ja poginuo. Isto onako kao to sam ja u sadanjosti u kojoj je poginula ona. Je li tako? Haynes slegnu ramenima. Jimmy se zamisli i ree mrano: Hvala ti. udna stvar, zar ne? Uze fotografije i zamiljen izie. Haynes je bio jedini koji je znao za cijelu stvar, i bio je nemalo zabrinut. No nije lako rei za nekoga da je mentalno obolio, kada nema nikakvih mogunosti da ga se lijei jer ni za koga nije opasan. Imao je dosta muka dok je otkrio kako se Jimmy po danu vlada sasvim normalno, kako radi kao i obino i govori potpuno razumno. Haynes je sumnjao u to kako se neobine stvari zbivaju samo naveer, i nou, kada se Jimmy vraa kui. Ponekad je samoga sebe zatjecao u mislima koje su mu kazivale kako bi ono nemogue moglo biti ba i ono istinito, jer su one fotografije bile izvanredno savreno napravljene. Ali na kraju bi uvijek zakljuivao kako se sve suvie protivi zdravom razumu. Najzad, nije bilo nikakva loginog razloga zbog ega bi se sve ovo moralo dogaati upravo Jimmyju. *** Cijeli tjedan nakon Haynesova pseudoznanstvenog objanjenja, Jimmy je bio sretan i dobro raspoloen. Vie nije bilo potrebe da se stalno podsjea na to kako je Jane mrtva. Imao je dokaze da to nije istina. Pisala mu je u dnevniku koji bi svaki dan nalazio na stolu, a on bi proitao poruku i odgovarao joj. itav tjedan bili su sretni zbog jednostavne injenice da su sposobni meusobno komunicirati. Drugi tjedan nije bio tako dobar. Bilo je divno znati da je Jane iva, ali nije bilo odvie ugodno spoznati beznadnu odvojenost od nje. Nema svrhe svemiru u kojem svom voljenom ili svojoj voljenoj moe samo pisati ljubavna pisma, dok ste razdvojeni razliitim sadanjostima. No, i Jimmy i Jane skrivali su jedno od drugoga ovu novu beznadnost. Prije nego je sve bilo gotovo, Jimmy je cijelu situaciju paljivo objasnio prijatelju. Bojali su se da bi sve moglo propasti, jer, iako su im pisma bila njena i vrlo iskrena, u posljednje se vrijeme mogla nazreti nervoza, sumnje, pa ak i nagovjetaj svaa... Nakon otprilike dva tjedna, Jimmy i Haynes sluajno su se susreli na ulici. Jimmy je sada izgledao mnogo bolje, no jo je bio prilino napet. Mada ga je srdano pozdravio, Haynes se ipak osjeao malo neugodno. 100

Nakon nekoliko trenutaka upita: Hm... Jimmy. Ona stvar o kojoj smo nedavno razgovarali... one fotografije... Da. Imao si pravo odvrati Jimmy povrno. Jane se slae s tobom. Postoji vie od jedne sadanjosti. U sadanjosti u kojoj sam ja iv, Jane je mrtva. U sadanjosti u kojoj je ona iva, mrtav sam ja. U Haynesu se pojavi strepnja. Hoe li mi, molim te, dati da jo malo pogledam one fotografije? upita. Takve trik-slike jednostavno ne mogu biti savrene! elio bih da ih jo malo poveam. Mogu li? Dat u ti film odvrati Jimmy. Vie mi nije potreban. Haynes je oklijevao. Jimmy mu je ispriao sve to se dogodilo u protekla dva tjedna, govorei kao da je rije o najnormalnijim stvarima. Ali ni on nije imao pojma zbog ega i kako je sve to poelo. Haynes je nervozno stiskao ruke. Ali, to ne moe biti! progovori oajniki. Ti mora da si poludio, Jimmy! Da je doista sumnjao u to da mu je prijatelj stvarno poludio, nikada mu to ne bi rekao. Jimmy kimnu glavom i nastavi: Usput da kaem, Jane mi je neto napisala. Jesi li preksino zamalo imao prometnu nesreu? Netko se zamalo zaletio u tebe na cesti Saw Mili? Bio sam u zavoju kad su se na mooj strani ceste pojavila nekakva kola odgovori Haynes sav blijed. Obojica smo otro skrenuli. Okrznuo mi je branik i zamalo sam izletio s ceste. Odjurio je dalje. Nije se zaustavo niti da pogleda jesam li sletio s ceste i ubio se. Da sam samo pola metra bio blie zavoju, kada je izletio preda me... Tamo gdje je Jane ree Jimmy bio si ti. Ba nekih pola metra blie rubu. Sudar je bio straan. U drugim je kolima bio Tony Shields. Poginuo je, tamo gdje je Jane. Haynes ovlai usne i upita nesigurnim glasom neto besmisleno, no ipak to prevali preko jezika: A to je bilo sa mnom? U Janelnoj sadanjosti odgovori Jimmy ti si u bolnici.

101

Haynes nervozno prokune. Nije postojao apsolutno nikakav nain da Jimmy sazna za ono to se dogodilo preksino. Nije to nikome spomenuo. ak nije imao blage veze tko se mogao nalaziti u drugim kolima. Ne vjerujem u to! uzviknu, i nastavi moleivo: Jimmy, to nije istina, zar ne? Do vraga, kako si mogao saznati sve to? Jimmy slegnu ramenima. Zna, Jane i ja... mnogo znaimo jedno drugom. Ono to je slijedilo bilo je tako oito, i on se blago nasmijeio: ista ansa, vjerojatnost, osvojila nas je. Ono to osjeamo jedno prema drugom zbliilo nas je i u ovakvoj situaciji. Zna kada govore kako dvije osobe postaju jedno. Kada bi neto takvo bilo mogue, Jane i ja bismo bili jedno. Napokon, moda je o svemu tome, o njezinoj smrti, odluivao neki siuni kameni, ili moda kap vode. To je tako malo. I tako, ini mi se, kada te tako malo odvaja od nekog, a tako neizmjerno mnogo povezuje s njim... pa... ponekad prepreka postaje sve tanja i tanja. U sadanjosti u kojoj je ona iva, ona ostavlja vrata kue zatvorenim. U mojoj sadanjosti ja ta ista vrata otvaram. Ponekad moram otvoriti vrata dvaput, onda kada ih je i ona zakljuala. To je sve. Haynes nije rekao ni rije, no ono to je namjeravao upitati bilo je tako oigledno. Nadamo se odgovori Jimmy. Grozno je kad si ovako odvojen, ali... udo se sve vie proiruje. Nadamo se. Dnevnik joj je ponekad u njezinoj, a ponekad u mojoj sadanjosti. Opuci cigareta takoer. Moda... tek u tom trenutku pokazao je osjeaje. Govorio je teko, kao da su mu usta suha. Kad bih se samo za trenutak mogao nai u njezinoj sadanjosti, ili ona u mojoj, pa makar samo za djeli sekunde, ni svi vragovi pakla ne bi nas vie mogli razdvojiti! Nadamo se... Sve je to bilo ludilo. Zapravo, bio je to ve trei tjedan ludila, mislio je Haynes. Jimmy je sasvim smireno i razumno govorio o Janeinu dnevniku, o tome kako ga svake noi nalazi na stolu, s pismom za njega, o tome kako joj on odgovara. Potpuno mirnim glasom govorio mu je kako izgleda da barijera izmeu njih postaje sve tanja. Svaki put kada bi poao lei, ugledao bi bar jo jedan opuak njezine cigarete u pepeljari. 102

Doista su bili vrlo blizu jedno drugom. Razdvajala ih je samo siuna razlika izmeu onoga to jest i onoga io je moglo biti. Razlika je, s jedne strane, bila u malenoj kapi vode ili kameniu. S druge strane, bila je to razlika izmeu ivota i smrti. Ali, nadali su se. Uvjeravali bi sami sebe kako barijera meu njima postaje sve tanja i tanja. Jimmyju se ak jednom uinilo da su se dodirnuli rukama, ali nije bio siguran u to. Jo je imao dovoljno zdravog razuma da posumnja. O svemu je tome govorio kao o potpuno normalnim stvarima, glasno razmiljajui o tome to bi moglo biti uzrok svih ovih zbivanja... A onda, jedne noi, Haynes je telefonirao. Javio se Jimmy. Glas mu je bio nervozan i nestrpljiv. Jimmy! viknuo je Heynes histerinim glasom. Mislim da sam i ja poludio! Sjea li se, rekao si mi da je u onim kolima, s kojima sam se zamalo sudario, bio Tony Shields? Sjeam se odvrati Jimmy blagim glasom. O emu je rije? Stvar mi nije dala mira govorio je grozniavo Haynes. Rekao si mi da je poginuo u onoj drugoj sadanjosti. Ali, do vraga, nikome nisam ni rijei rekao o toj nezgodi. I... i tek sam sada skupio snagu i telefonirao mu. Zna to je stvarno bio Tony Shields! Grozno se uplaio kad sam mu sve ispriao. Mora da sam ga poteno prepao sad e mi bar platiti za branik! Nisam mu rekao da je poginuo u onoj drugoj sadanjosti. Jimmy je utio. Izgledalo je kao da ga se sve to nije odvie dojmilo. Dolazim! promrmlja Haynes drhtavim glasom. Moram razgovarati s tobom! Ne dolazi odvrati Jimmy. Jane i ja prilino smo blizu jedno drugom, Opet smo se uspjeli dodirnuti. Nadamo se. Barijera postaje sve tanja. Nadamo se da emo je uskoro probiti. Ali, to je nemogue! vikao je Havnes, protestirajui, okiran nevjerojatnim posljedicama koje bi moglo imati neto tako besmisleno. To... to se ne moe dogoditi! to e se dogoditi ako se ti pojavi u njezinoj sadanjosti, ili... ako se ona pojavi ovdje? Ne znam odvrati Jimmy. Ali, nije ni bitno. Vano je samo to da emo napokon biti zajedno. Poludio si! Ne smije... 103

 Zbogom ree Jimmy blagim glasom. Nadam se, Haynes. Neto se mora dogoditi. Mora! Iznenada zauti. U sobi, iza njega, zau se neka udna buka. I Hayne ju je uo. Samo dvije rijei, gotovo neujno tihe, preko telefona, ali bi se mogao zakleti da je to bio Janein glas, drhtav od neizmjerne sree. Dvije rijei za koje se Haynesu uinilo da ih je uo bile su: Jimmy! Dragi! Idueg trenutka telefon je pao na pod i vie se nita nije ulo. Drhtavim prstima ponovo je okrenuo Jimmyjev broj, ali se nitko nije javio. *** Cijele te noi Haynes je bio budan. Sjedio je u krevetu i buncao. Ujutro je ponovo pokuao telefonirati, ali se ni tada nitko nije javio. Telefonirao je i u Jimmyjev ured, a kada ga ni tamo nije uspio pronai, pozvao je policiju. Objasnio im ja da je Jimmy ve gotovo etiri mjeseca, od smrti svoje ene, u vrlo tekom, depresivnom raspoloenju. Na kraju je policija provalila u kuu. Morali su provaliti jer su sva vrata i svi prozori bili paljivo i vrsto zabravljeni iznutra, kao da se Jimmy pokuao to bolje osigurati da ih nitko nee ometati kad se napokon ponovo nau zajedno. Ali Jimmyja uope nije bilo u kui, a nije mu bilo nikakva traga. Kao da je iznenada ispario u zrak. Na kraju su poeli traiti u ribnjaku i na slinim mjestima, ali nisu nali nita to bi im posluilo kao putokaz pri traenju njegova tijela. Nitko ga vie nikada nije vidio. Ragistrirano je da je Jimmy jednostavno napustio grad, i svi su u to povjerovali. Haynesa je najvie muilo to to mu je Jimmy rekao s kime se ono zamalo sudario na cesti Saw Mili, a kasnije se pokazalo da je imao pravo. To je bilo osobito teko podnijeti. Osim toga, tu je bila i ona fotografija s dvostrukom ekspozicijom, ona na kojoj su vrata Jimmyjeve. kue. Bila je savrena, najbolja trik-fotografija koju je ikada vidio. Ali, ako se sve to doista i dogodilo, jo je ostajalo pitanje zbog ega se to dogodilo ba njima, a ne i nekom drugom? Kakvi su udni mehanizmi bili u to ukljueni? Kako i zbog ega je sve to uope poelo? Zato, su se te udne stvari dogodile ba tada, ba na tom mjestu, ba Jimmyju i Janei, i to na takav osobiti nain? I da li se uope ita dogodilo? 104

Sada, nakon Jimmyjeva neobjanjiva nestanka, Haynes je zaelio da s njim jo jednom razgovara razumno, na miru, bez straha i bez histerije, bez svih tih zastraujuih udesa. On je natuknuo Jimmyju, a ovaj je prihvatio (zar ne?) mogunost postojanja drugih sada. No, ako je to prihvatio, onda je vjerojatno prihvatio i ono ostalo. U jednoj, ovoj, sadanjosti, Jane je bila mrtva. U drugoj, mrtav je bio Jimmy. Barijera je probijena upravo izmeu ovih dviju sadanjosti... Kad bi samo mogao razgovarati s Jimmyjem o svemu tome! Uz ove dvije, postojala je takoer i sadanjost u kojoj su oboje bili mrtvi, i sadanjost u kojoj su oboje bili ivi! A ako su tako oajniki eljeli da budu zajedno... u kojoj su se od te dviju sadanjosti nali? To su bile stvari za ije bi rjeenje Haynes bio spreman dati sve to ima, ali znao je da e biti najpametniji bude li drao jezik za zubima. Inae, lako bi se moglo dogoditi da dou razumni ljudi u bijelim ogrtaima i odvedu ga na lijeenje. Isto kao to se to moglo dogoditi i Jimmyju. Jedino u to je bio do kraja siguran bilo je da je sve to sasvim nemogue. Ali, za nekoga tko je volio Jimmyja i Jane, bez obzira na to koja je barijera probijena, bila je to sasvim zadovoljavajua nemogunost, isto kao i za njih same. *** Haynesova su kola uskoro bila popravljena. Bez problema je mogao otii do groblja. Iz nekog udnog razloga nikada to nije uinio.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: MasterYoda Prelom: MasterYoda www.sftim.com

105

Norman L. Macht: A Way of Life

Prevela Ingrid Jurela

Nain ivota
Zauo je korake na stepenicama, kucanje na vratima stana ispod njegovog, zatim glasove na hodniku. Malo je odkrinuo vrata da bi sam sebi potvrdio ono to je mislio da se dogaa. ... Ured za negativne stavove. Zanima nas vae zdravlje. Zatvorio je vrata. Razgovor nee trajati due od desetak minuta. Onda e doi do njegovih vrata. Sjedne, duboko udahne i glasno izdahne. Deset minuta za bijeg. Proli put mu je trebalo manje od pet minuta da zbrie iz stana u kojem je ivio. Ili, bolje rei, postojao. Sad se osjeao umornim, tekim i nepokretnim za kretanje. Sjedio je, svjestan sve kraeg vremena. Vjerojatno su jo neki pred zgradom. Neki, prezirno e u sebi. Ne neki, nego roboti. Stvari. Ali, to je bila samo isprika da se ne pomakne, da se ne napregne. Za samo nekoliko trenutaka mogao bi biti na krovu kue i pobjei preko krovova oblinjih zgrada. Jo prije no to je unajmio taj stan, razgledao je okolicu i isplanirao sistem bijega. Tono je znao kojim putem treba da krene i mogao je to izvesti i nou i danju, bez tekoa. Nakon dvadeset godina stalnog premjetanja bio je ve iskusan bjegunac. Gledajui zgradu izvana, i ne ulazei u nju, mogao je prosuditi je li pogodna za rad ili stanovanje. Poznavao je sve male ulice, prolaze, tunele i kanalizacije svih veih gradova u zemlji bolje no gradski takori. A mnogo ih je i vidio neprestano bjeei. 106

Zato? Zato je ivio takvim ivotom? Svaki put kad bi se to upitao, nita mu pametnije nije padalo na um nego da za sve okrivi svoju irsku krv. Proklinjao je, osuivao. Ali nije imao izbora. Znao je da su morali postojati neki drugi razlozi zbog kojih je odabrao takav nain ivota, ali svejedno kakvi, ostali su zakopani duboko u njemu, a on ih nije htio, ili nije mogao, iskopati. Unutranja istraivanja, koja su postajala sve ea kako je stario, uvijek su prestajala im bi doao do svog irskog podrijetla. U poetku ga je njegov jezik esto uvaljivao u neprilike, ali je s godinama postao oprezan i najprije dobro razmislio prije nego to je progovorio. Ali jo i sad je imao svijetlocrvenu kosu, blijedu, gotovo bezbojnu put, osjeaje koji su naprosto vreli ispod te prozirne povrine i koje je vrlo kratko mogao svladavati prije no to bi prasnuo. U drutvu gdje su takvi osjeaji bili zloin, jo od roenja je bio osuenik. I opet ta njegova irska krv. Pa, zapravo, ne ba zloin, to nije bilo sasvim tono. Stavovi suprotni i nespojivi s osobnim i opim dobrom. To je bio slubeni izraz za to. Osueni su slani u bolnice, a dehumanizacija je bila lijek. Sekunde su odmicale. Sjedio je. Kakva korist sad od bijega? Taj monstruozni DNV ga je nadjaao. Unitio igru. Cak ako i dri zatvorena usta, on ti ita misli. Naljuti li se, prokune vladu, osjeti ljudsku potrebu da nekoga udari, i igle samo to ne iskoe iz sprave. Posvuda su bile te proklete sprave i mogle su uas proeljati cijelo podruje i otkriti osobu u ijoj su se glavi rodile sve te zabranjene emocije. Borei se protiv pojedinaca, jo i sad bi ih mogao izbjei, nadmudriti ih i nastaviti ivot s nekom dozom samopotovanja. Ali jo nije otkrio kako da nadmudri detektor negativnih valova. ' Detektor negativnih valova bio je samozavaravanje. Glupa ala. Bio je to zao, odvratan, nasilni nain prodiranja u neiji um da bi se otjerale zle, odvratne i nasilne misli. A to je jo gore, takvo je njegovo djelovanje poticalo iste zle, odvratne i nasilne misli protiv njega samog. Jednostavno reeno, obostrano odvratno samozavaravanje. Sjedio je. Poeao se po glavi. U ruci mu ostadoe dvije dlake. Jedna crvena i jedna bijela. Gledao ih je. Bijela. Star je da i dalje bjei. Bilo mu je etrdeset osam godina, ali se osjeao gotovim. Ne bi ga ak ni ubili, a to je bilo najgore od svega. Bili su tako dragi i dobri, puni lanog zanimanja i brige za njegovo dobro. A tko e 107

bolje od njega znati to je dobro za njega samoga? Kad bi rekao: Ubijte me za moje dobro, onda bi tako morali i uiniti. A zato se onda nije ubio ako je to bilo rjeenje? Da ih prevari i sprijei da spase jo jednu duu? Ne. Kad bi ga oni ubili, umro bi s razlogom. Ako bi se sam ubio, njegova bi smrt bila beznaajna. U hodniku dolje zaue se neki glasovi. Razgovor je trajao krae no obino. Ili je ve prolo deset minuta? Jo je imao dovoljno vremena da pobjegne preko krovova ako sve ostavi. Ali, morao bi se pomaknuti. Sad. Koraci su se uspinjali prema njegovom katu. Bilo je prekasno. Preostalo mu je samo da miruje. Na vratima se zau pristojno kucanje. Osjeajui se potpuno bez emocija, ustane da bi otvorio. Jo jedna ala. Doli su po njega da ga odvedu zbog nekontroliranih emocija, a on tu stoji i nita ne osjea. Otvori vrata i zagleda se u njihova lica. Patrick Carter? Tako je. Mi smo iz Ureda za negativne stavove. Doli smo se raspitati za vae zdravlje. Smijemo li ui? Stane u stranu i kretnjom ih pozove unutra. Nosili su obina odijela, a ne uniforme. ovjek koji je govorio bio je nizak etrdesetogodinjak koji je ostavljao vrlo ugodan dojam. Bio je elav. Na glavi, malo ispod ela, imao je brazgotinu, zapravo cijeli niz brazgotina nekoliko malih krugova nepravilno rasporeenih. Bio je jedan od Preobraenika. Druga dvojica bila su mlaa. Bilo im je oko osamnaest godina i bili su, kako ih je on zvao, neljudi. Bili su dio nove generacije, roeni poto su nastupili Zakoni ponaanja. Odmah nakon roenja rutinski su im izveli lobotomiju, kao to je traio zakon. Nikad nisu saznali to je to srdba, mrnja, predrasuda, agresija ili bilo koja pobuda k nasilju. Oi su im odavale nekakav neodreeni prazni pogled, a lica su im bila nevjerojatno slina. Sjeli su jedan po jedan na razbijeni kau koji je napola ispunjavao malu prostoriju i ekali da i on zauzme mjesto na jedinom preostalom dijelu pokustva u sobi. Na detektor negativnih valova otkrio je u ovoj zgradi postojanje nekih simptoma bolesti. Govorio je poput lijenika koji tjei majku teko bolesnoga djeteta. Dakako, bolje je da 108

suradnjom otkrijemo nosioca bolesti te da ga izlijeimo, nego da sve stanare stavimo u karantenu. Krivca umjesto nosioca bolesti, mislio je. Smijem li vidjeti vau karticu ponaanja? Imao, ih je nekoliko. Neke su potvrivale da se preobratio, ali to se moglo provjeriti vrlo jednostavno: trebalo ga je jednostavno oiati i vidjeti ima li brazgotine. Te je kartice pokazivao kad su ga zaustavljali na ulici ili kad je bio uhvaen u masovnim racijama, gdje su provjere bile samo povrne. Druge su potvrivale da je iz razliitih razloga fiziki nesposoban za lijeenje, ali da ne pokazuje neprijateljsko ili negativno ponaanje, pa ga se ne smatra tetnim za drutvo. Sve su bile lane. Iz depa uzme jednu koja je potvrivala da nije uinio nita loe, ali da jo nije bio na lijeenju, te mu je dodade. Ovaj ju je prouavao utke, s oitom sumnjiavou. arteru, prema ovome je ve prola godina dana otkako ste se posljednji put prijavili za lijeenje i bili odbijeni rekao je. Jeste li otad katkad osjetili ljutnju ili kakvu nasilnost? Naas je stao kao da se prisjea; elo mu se namrtilo, pogledao je uvis. Ne, niega se ne mogu sjetiti. Zapravo, sve vrijeme su mu se po glavi vrzli nepomini osmijesi na licima dvojice mladih pomagaa. Zar su im nakon roenja i usta namjestili tako da se neprestano smijee? Kako starimo, a ne podvrgavamo se lijeenju, sve je vea mogunost da se zapadne u nepovratno nepoeljno ponaanje. Te se promjene dogode vrlo esto a da ih nismo ni svjesni. Detektor negativnih valova golema je novost u pomoi drutvu da se takva stanja rano otkriju i na vrijeme izlijee. Nai nam izvori govore da ste i vi vjerojatno doli u to stanje a da toga, dakako, ni sami niste svjesni. Ta prokleta pristojnost! Sve je to znailo samo jedno: napokon su ga uhvatili. Namamili su u zamku starog revizionista, onog vatrenog tipa crvene kose. Sad e ga dehumanizirati za dobrobit ovjeanstva. Ali, bio je nesposoban da osjeti ikakvu ljutnja prema ovjeku koji je sjedio nasuprot. Jadnik je uistinu vjerovao u ono to je inio. Sjedio je tu i govorio, a bio je programiran da i Vjeruje u to. Moda je prije dvadesetak godina i on bio zao i buntovan ba kao i ja, mislio 109

je arter, ali sredili su ga. Izbuili su mu nekoliko rupa u glavi, sprtljali neto s mozgom... i ugasili tu vatru u njemu. Nije odgovorio, a i to bi mogao odgovoriti? Imao je priliku da pobjegne i nije ju iskoristio. Nije ni vano. DNV bi sruio sve njegove alibije jo jednom je tehnologija potinila ljudskost. Predlaemo vam da poete s nama kako bi se obavile daljnje pretrage. Sad postoje novi naini lijeenja starijih osoba. Moda e vam pomoi koji od njih. Priekat emo dok uzmete stvari. Dakle, tako je to bilo. Doli bi, a ti bi morao s njima. Nikad se nisi vraao isti. Ako bi se uope i vratio. Gdjekad bi lijeenje ubijalo. Dogaale su se nezgode. Smrtnost meu onima koji su proli etrdesetu bila je velika. Ili bi jednostavno zavrio u Domu. uo je za postojanje Doma, ali je vrlo malo znao o tome. Dom je bio za neizljeive, toliko je znao, za one koji se iz bilo kojih razloga nisu mogli izlijeiti, i za luake iji su mozgovi za vrijeme lijeenja bili tako sprkani da vie nisu vrijedili ni za to. Na vlastito iznenaenje osjeti veliko olakanje. Na vlastito iznenaenje i razoaranje, jer nikad nije ni pomislio na to da bi ga mogla napustiti njegova irska krv. Ali bio je umoran od bjeanja, povlaenja po skuenim, jeftinim, napola sruenim stanovima, od neprestanog iekivanja da na stepenicama zauje korake koji e ga otjerati u neku novu rupu. Predugo se borio da odri vatru ljudske baklje u tom svijetu pasivnosti i mekuaca, gdje je gnjev u poetku bio opasnost, zatim sve rjei, da bi sad, na kraju, gotovo potpuno nestao. Sve se vie osjeao kao crni papar u dijetnoj hrani nekog iraa. Bio je paprika u kremi od jaja. Bio je sam. U Institutu za lijeenje ponaanja nije bilo mjesta. Ali, vjerojatno su Patricka artera smatrali akutnim nosiocem zaraze. Odmah su ga uveli u kartoteku i dali mu sobu. Svi inovnici i pomonici bili su mladi svima je odmah nakon roenja bila obavljena lobotomija. On je to nazivao procesom poslunosti. Oi su im bile prazne, a cijeli izgled odavao uniformiranu mirnou. Bio je to onaj izgled krajnjeg mira koji je graniio s dosadom. Bolniarka koja ga je pratila do sobe bila je zgodna djevojka od otprilike dvadeset jedne godine. Nije mogao a da je ne upita: Jeste li ikad bili zaljubljeni? 110

 Imam mladia nehajno mu odgovori. Nisam vas to pitao. Jeste li ikad osjetili ar strasti u sebi, divlje, neodoljive tjelesene elje koje su vas izluivale sve dok ih ne biste zadovoljili? Pogledala ga je tako kao da je najtei i najbeznadniji sluaj u njenoj karijeri. Ovo je vaa soba, gospodine arteru ree i otvori vrata. urila je da ga to prije ostavi samog. Kad je ostao sam, nasmije se u sebi. Jadnica! Ne znatni to je ljubav. I nikad nee saznati. teta! Komisija za ponaanje i stavove imala je najjai utjecaj na vladu. Oni su odluivali o tome moe li se netko izlijeiti ili ne moe, da li da se vrati na ono to su nazivali prestankom ivota ili da se progna u Dom. albe i molbe nisu se uvaavale. Sjedio je i promatrao dva mukarca i enu pred sobom. Svi su bili preobraeni. arteru ree predsjednik komisije kako to da ste doivjeli etrdeset osmu, a nikad niste bili dekontaminirani? Ali, imam karticu ponaanja. Da, tonije, nekoliko. Sve su lane, dakako. Nai zapisi govore o tome da se nikad niste lijeili. Zato? Nije imalo smisla boriti se protiv njih. Opustiti se i uivati u svemu. Vjerojatno srea nasmijao se. Nisu bili oduevljeni njegovom alom. arteru upita ena vjerujete li da je ljutnja pozitivan, konstruktivan osjeaj? Katkad. Priznajete li nasilje, napadanje i ubijanje ljudi? Ne, ne priznajem odluno odgovori. No, ne vodi li ljutnja k nasilju? Ne nuno. Mnogo puta sam bio ljutit, a nikoga nisam udario. arteru preuzeo je rije predsjednik komisije mrzite li ikoga? Ikoga? upita i naas zastane. Ne, mislim da nikoga ne mrzim. 111

 Mislite, li da je individualcu i cijelom drutvu bolje ako su eliminirani ljutnja i mrnja i svi negativni stavovi? I da i ne. To jest ne ako su popratni uinci preveliki. Na koje to popratne uinke mislite? Pa pogledajte ove ovdje! Hodaju okolo poput kakvih zombija. Ugodni su, slatki i bezopasni, uvjeren sam u to, i vjerojatno pokazuju da im se neke stvari sviaju i imaju neke osjeaje, ali govorio je gestikulirajui u njima nema vatre, strasti, dubine. Ne, ako se ne mogu nasmijati a da ponekad nekog i ne povrijedim, ako ne mogu voljeti bez mrnje, ili da me ne mrze, pa radije bih da je tako, katkad strano, nego da ivim takvim ivotom kakvim ova dvojica nazivaju ivot. To je sve to mislite rei? Da. Sve dok ne pronaete nain da ograniite djelovanje emocija, ne unitavajui njihovu dubinu, sposobnost da se osjete preostale emocije. Po mome bi bilo bolje da ostavite ljude kakvi jesu, ili bolje, kakvi su bili. arteru progovori trei lan komisije dunost je drave da postupa tako da zatiti interese i dobrobit cijelog drutva. Kad bismo postupali prema eljama i hirovima nekog pojedinca, zavladala bi zbrka i nered. Ne mislite li da je drutvu bolje bez nasilja? Zavisi. Ako je dobro usmjerena, agresivnost je dobra. Odabrali smo prosjeaost, to smo uinili. Gledajte, u ovoj zemlji ve vie od dvadeset godina nije stvoreno neto veliko. U svjetskoj povijesti nikad nije stvoreno neto zaista veliko bez nasilnosti. Zamislite se malo nad tim. Komisija to nije namjeravala uiniti. Vi od nas stvarate divljake. Oni koji su bili preobraeni imaju samo pozitivne osjeaje prema svojim sugraanima. Smatram da je to vrijedno dostignue, pa ak ako se vi i ne sloite s tim. Boli nas to se tako patite i muite, izgraujete tako proturjene stavove, protivne dobrobiti drutva. Recite mi, zato bi drava prolazila kroz svu tu muku da ostvari taj cilj ako ne bi svima bilo bolje? Pa, to je jedan od naina za suzbijanje svake mogunosti da netko pokae pobunu ili neslaganje s vladom. Nije to namjeravao rei, premda je u prolosti znao esto razmiljati o tome. Prije no to su se zvui njegova glasa rasprili, znao je da to nije smio izgovoriti naglas. 112

Ali izgovorio je. Dotad se nikad nije pretvarao, uvijek je bio otvoren i izravan o svojim negativnim miljenjima, izlagao ih je kao da stavlja arape na suilo. Tako i nije bilo smisla sakrivati sve preostale proturjene teorije. Ispitivanje je zavrilo. Otpustili su ga. Nakon toga su ga potanko pregledali, a rezultati pregleda bili su priloeni dokumentima s usmenog ispitivanja i sve to upueno inovniku ABC-a za rasporeivanje. Dok je ekao, promatrao je slubenike Instituta, osobito one mlae traei meu njima nekoga tko je poslije roenja bio operiran, a kojemu su ostali neki nezamjetni ostaci emocija. Nije bilo takvih. Pa napokon, ivio sam punom parom dulje no veina drugih. Ovi mladi nikad nee saznati to to znai. Doao je izvjetaj: nepogodan za lijeenje. Tog poslijepodneva odveli su ga u Dom. Direktor Doma, jo jedan od preobraenika, itao je izvjetaj i lupkao prstima po stolu. Mmmm....zaista, ovakvi sluajevi poput vaeg su najalosniji. Toliko ste ekah da se javite na lijeenje, a onda je bilo kasno. Pogreno. Samounitavajue. teta, teta! Jo vie zabrinutosti, zatite koja je davila. Nisam predugo ekao pobunio se. Napokon su me uhvatili. Direktor se pretvarao da nije uo. Ovdje vie nema takvih nesretnika kao to ste vi, arteru. Davno prije bilo ih je mnogo, ali veina ih je pomrla; starija generacija, previe stara da bi se poela lijeiti kad su se stali primjenjivati Zakoni pozitivnih stavova. Konano su nali mir koji im je nedostajao. Oprostite, no ne smatra li se to lupkanje prstima po stolu fizikim izrazom negativnog stava? Lupkanje prestade. Neto kao vjeba nekoga iz koga jo nisu istjerani vragovi, eh? Nasmijao se kratko i odmah uutio da se strogi izraaj direktorova lica ne bi pogorao. Vi ete, dakako, biti odvojeni od onih jadnika koji su doivjeli neke nezgode za vrijeme lijeenja. Sve to moemo uiniti jest da im pokuamo olakati patnje dok su ovdje kod nas. Neto se mora platiti kao jamstvo za vjeni mir veine njih. Tako oduvijek jest, kae pjesnik. 113

A preobraenici su oni koji uope ne pate; zacijelo je netko rekao i to. Jedva je ekao da se vrati meu mlade pomonike, njihove plastine osmijehe i ostalo. Vidjet ete da nai lanovi Doma imaju potpunu slobodu kretanja u okviru Doma i okolice i malo je strogih pravila. injenica da ste nepogodni da ivite u naem drutvu, ne znai da e itko od ovdanjih slubenika s vama postupati loe. Napokon, naa elja je da zatitimo, a ne da kanjavamo. Direktor ustade i prui ruku. elim da ovdje naete mir i sreu, arteru. Dobro doao u zatvor! Zapravo, i nije bilo tako loe, morao je to priznati. Soba mu je bila svijetla, ista i zrana, vea no veina u kojima je boravio dok je bio izvan Doma. Kroz prozor je mogao vidjeti ulaz kroz koji je doao. Visoki zidovi okruivali su Dom i nestajali u gustoj umi koja kao da je okruavala ostatak zemljita. Nije vidio nikakve druge zgrade ili da se neto giba. Gdje su drali te luake? Sve je bilo tiho, mirno i uredno. Osjeao je da e dosada biti najtei oblik kazne. Leao je na krevetu i prouavao pravila. Tu je bio raspored obroka, rada knjinice (vjerojatno su imali samo neke sladunjave priice), a tri puta tjedno su prikazivani filmovi. Ve godinama nije bio u kinu, sve od onda kad su spaljeni oni stari dobri filmovi. Sad su snimali samo neke dosadne gluposti koje su nazivali ljubavnim priama. No istina je bila u tome da nitko vie nije znao to je to stvarna ljubav. Toliko o tome. Na kraju je stajao zahtjev da svaki lan Doma koji u sebi opazi neko negativno svojstvo, nastoji ga obuzdati kako ne bi zarazio ostale. Spusti karticu i osluhne. Tiina. Okrenu glavu. Nijednog zvuka. Je li sam? Nije mogue da u cijeloj zgradi nema nikoga. Dok je ulazio kroz vrtna vrata, zaprepastio ga je izgled stare zgrade i zemljita to ga je okruivalo. U zgradi zacijelo ima vie od sto soba. Vani je bilo gotovo potpuno mrano. Ustade i osjeti da je gladan. Nije li vrijeme za veeru? Provjeri na kartici. Proetaj malo, pogledaj uokolo i bit e! Izae u hodnik i odeta do stepenica. Stojei na vrhu, zau nerazgovijetne zvukove nekog gibanja na katu ispod. Ulovi i neke prijateljske, zamamne mirise hrane. 114

Krenuvi niza stepenice, zapazi prvog stanovnika Doma. Na dnu stepenica u pokretnim kolicima bilo je neko prastaro, smeurano stvorenje nalik na ovjeka. arter stade. Pobogu, zar su takvi bili stanovnici Doma? Nije ni udo to je tiho kao u grobu. Dok je tako stajao gledajui niz nekoliko preostalih stepenica, debela starica proe epajui prema blagovaonici. Oh, ne, promrmlja. Da nije bijo mirisa hrane i krenja u njegovom elucu, otiao bi natrag u sobu i legao da vie nikad ne ustane. Slijedei trag zvukova i mirisa krene niza stepenice prema blagovaonici. Hodnik je bio prazan. Blagovaonica je bila velika prostorija etvrtasta oblika, dobro namjetena, a zidovi su bili obloeni drvom. Bila je topla, vesela, nekako je privlaila i bila je gotovo prazna. Stajao je na vratima i brojao. Petnaest elavih ili bijelih glava koje su se klimale. Jedan prestade jesti i pogleda ga, bezizraajno, bez pozdrava, ne neprijateljski, pa ak ni znatieljno. Nita. Drugi spazi da je ovaj digao glavu i uini isto. Zatim trei, onda ostali, sve dok svi nisu gledali u njega. Onda, kao da im je dan neki nevidljivi znak, svi ponu jesti. Tek tad mu postade jasno da ni jedan od njih ne sjedi u drutvu. Svi su sjedili za posebnim stolovima. I nitko nije govorio. Odabere stol pokraj prozora i sjedne. Na stolu je bio prostrt bijeli tolnjak, tanjuri su bili od arenog porculana, a u vazi je bio svjee ubran cvijet. Posluivala ga je slatka mlada djevojka, to nita nije znailo. Svi su mladi ljudi bili slatki, nepromjenjivo nevjerojatno slatki, prijazni, spokojni. I dosadni. Hrana je bila izvrsna. Kuhajui samome sebi tolike godine, bio se navikao na jednostavne nematovite obroke. Ova je bila gurmanska hrana: primjerena godinjem dobu, raznolika i obilna. To je bilo dovoljno da ublai i najnegativni je stavove. Privremeno. Za vrijeme obroka. Pokuavao je da za vrijeme jela ne podie pogled s tanjura. Soba je sama po sebi bilo udobna i djelovala je odmarajui, gotovo terapeutski, ali je izgled ostalih na njega djelovao depresivno. Jednom je pogledao kroz prozor, no zbog tame nije mogao vidjeti nita. Sjedio je pri drugoj alici kave, zadubljen u bezbroj dekorativnih detalja na zidovima i stropu. Stariji stanovnici Doma 115

ve su bili otili; bio je sam, bez elje da se makne. Otvorila su se vrata i pojavila se neka ena. Bila je prilino mlaa od ostalih; bilo joj je pedesetak godina, nekoliko vie ili manje, a na sebi je imala smei demper i kockastu suknju. Kosa joj je bila tamna; s mjesta gdje je sjedio nije mogao opaziti da ima sjedina. Je li ona stanovnica Doma ili namjetenica? Bila je zgodna ena, ugodna, inteligentna pogleda i prirodna izgleda i nije se doimala kao netko tko se lijei. inilo mu se da nema pogled preobraenih; na njenom licu bilo je neega to ve odavno nije vidio na nekome. Stajala je na vratima, pogledala ga oklijevajui, a zatim se uputila kao prema njemu i onda skrenula k stolu na suprotnoj strani sobe i sjela. arter ju je slijedio pogledom i nastavio ju je gledati dok su joj donosili hranu i dok je jela. Jednom ga je nakratko pogledala, ali im je susrela njegov pogled, oborila je oi. Jela je ubrzano, nervozno. Upravo su joj donosili kavu kad mu je postalo jasno da e za nekoliko trenutaka otii. Mogao ju je izgubiti za trenutak, ovu veer ili zauvijek. Ustao je i, nosei svoju napola praznu alicu, krenuo k njoj. Smijem li vam se pridruiti? Iako je vjerojatno naslutila njegovo pribliavanje, bila je zaprepatena. Da tiho odgovori. Zovem se Patrick arter. Nov sam ovdje. Od podneva, bolje reeno. Prvi put ga pogleda u lice. Oi joj se rairie, rasvijetle. Nasmijei se. Zao mi je. Tako nekako. Ne, zapravo, ao mi je govorila je zbunjeno poput kakve kolarke na prvom ljubavnom sastanku. Kad sam ula u blagovaonicu i vidjela vas da tamo sjedite, upitala sam se je li mogue da je to ljudsko bie, netko tko je mlai od osamdeset. Nisam se usudila pomisliti da bi moglo biti tako. I ja sam pomislio slino kad sam vas ugledao. A upravo sam maloprije stigao. Kako dugo ste ovdje? Dvije godine, ili malo dulje, ili mi se moda tako ini. Prekinu razgovor im se djevojka koja je sluila kavu pribliila kako bi nam napunila alice. 116

 Recite mi ree on kad su ponovo bili sami je li ovakvo zbliavanje protivno pravilima? Oh, nije. Oni to podravaju sve dok razmjenjujemo pozitivne misli i stavove. A ovog trenutka nemam nijednu negativnu misao. Ni sluajno nasmijala se. Osjetio je neko uzbuenje kakvo nije osjetio ve nevjerojatno dugo. Poznavao je mnogo ena, no one njegove generacije ve su odavno sve bile preobraene, a nauio je da strast nestaje u spokojstvu. Mlade ene su mu se doimale poput nedozrelog voa s plastinih stabala i uope ga nisu zanimale. A ova je bila prava, istinska ena, nelijeena kao i on sam. Zovem se Margaret Riley ree. Zvali su me Maggie. Maggie? Zamislio se nad imenom. Ovdje ste ve dvije godine? Kako ste ostali pri sebi? Ponajprije dolazei na objede tek kad su svi ve pojeli i otili. Ponovo se nasmije. Bio je to najljepi zvuk koji je ikad uo. elio je rei neto emu bi se nasmijala. Ruka mu dodirnu njenu na stolu. Ona se ne pomaknu. I vjera, nada. I irska tvrdoglavost. Zar su svi takvi? upitao je. Mislim, zar su ti koje sam sad vidio svi koji ive u ovoj velikoj kui? Ne, nisu to svi. No, ini mi se, prosjek godina je negdje oko sedamdesete. Neki od njih su ovdje jo od osnutka Doma, a to je ve dvadeset godina. Gdje su ostali? Mislim da ih, je negdje oko pedesetak. Neki su trenutano u bolnici; nikad nee ni izai. Drugi su vjerojatno izolirani. Izolirani? To se dogaa ako si zaista zao i nepristojan ree apatom i alei se, nagnuvi se prema njemu. Sve dok te to ne proe, osuen si da samuje u vlastitoj sobi kako ne bi zatrovao i druge. Ovdje ima najgoropadnijih ljudi za koje si ikad uo nasmije se. Mislim da sve od roenja nisu imali nijednu pozitivnu misao: Takvima je uperi prstom u njega kako bi naglasila svoje rijei trebalo da izvedu potpunu lobotomiju. Zatvarali su. Ustane i odjednom se osjeti nekako udno. Postoji li ovdje neko mjesto gdje bismo mogli razgovarati? Moda bi htio proetati? Smijemo li? upita. 117

 Naravno. Priekaj me ovdje kraj vrata dok uzmem kaput. Dok ju je ekao, prvi put je postao svjestan emocionalne snage koja je nadirala u njemu, urila da ispuni prazninu to je nastala kad ju je ugledao da ulazi u blagovaonicu. Osjeao se punim elektriciteta, pomlaenim, ponovo ivim. Vani je bilo hladno i vrlo tamno. Pustio je da ga vodi. Zar ih ne zabrinjava to da bi netko mogao pobjei? Ovi ovdje? nasmijala se. Ne. Cijelo podruje je opkoljeno detektorima negativnih valova. Cim bi kroio nogom kroz vrata, oni bi registrirali prisutnost nekog tko nije preobraen, tko je zaraen i u bijegu. Za pet minuta bi te pokupili i zatvorili tridesetak dana u sobu zbog nedrutvenog ponaanja. Priblii joj se. Ruke im se sretnu, sklope u obostranoj znatielji. Kako si uspjela sauvati ovjenost? upita je. Laganje. Skrivanje. Lane kartice. Tablete. Priguivanje reakcija. Smirivanje emocija. Sve dok me nisu pokupili oni iz DNVa, proitali mi um. Moja ivotna pria dopuni on. utei su etali okolicom Doma, sve do ruba ume. Toliko mnogo toga elio je rei, pitati, ali bilo je ugodno utjeti. Skrenuli su i krenuli u suprotnom smjeru. Vie nije mogao vidjeti Dom i nije imao pojma gdje je. Ona odjednom stade i pogleda ga. Osjeam se divno ree. Prvi put nakon ne znam koliko dugo vremena. On je poljubi, dugo i njeno. Ona mu stavi ruku na obraz i onda je makne tako naglo da se uplaio. Zna li to, Patrick? ree veselim glasom, i on prvi put osjeti njen provincijski naglasak. Sve sam ove godine provela sputavajui i zatomljujui svoje prave osjeaje u sebi, a prilino sam temperamentna. Zna, bila sam gotovo potpuno uvjerena da je sva moja ljudskost nestala, a tako sam se borila da je sauvam. estoko ga poljubi u usta. Pa, dragi moj, mogu ti rei da je iva, zahvaljujui tebi, i da izgara od elje da ti je pokaem. Poslije, mnogo kasnije, ree mu: ivot zapravo ini dvoje, nije li tako? Nita drugo. Dvoje pravih ljudi odgovori on kimnuvi.

118

Enio Ami:

Ne kupujte rabljene stvari

Razmislim li bolje, ave je poelo mnogo ranije, kad sam odluio da kupim tu klopociju od kola, pravei se skroman i govorei: Meni kao studentu i ne treba neto posebno. Samo da se kotrlja. Da, naravno! Da sam tada znao da u zbog te starudije posijedjeti i na koncu se nai, bez pretjerivanja, tamo gdje je Bog rekao laku no, onog bih popodneva, umjesto da sa zadovoljstvom izbrojim svu svoju uteevinu, lijepo koknuo ono laljivo bure od biveg vlasnika i pobjegao glavom bez obzira (ba ga mrzim, za ne?). Pitate da li bi to vrijedilo? E, isto kao da sam ja vas pitao moe li ovjek da se zbog pokvarenog auta nae negdje, jo ne znam gdje, ali da je siguran da nije na majici Zemlji, pa ak ni negdje u okolini. Kad biste rekli ne, morao bih vas razuvjeriti. Meni se upravo to dogodilo! ooo Kasnio sam, vie nego kasnio. Ovo je ve trei put to kasnim na sastanak s djevojkom do koje mi je stvarno stalo i o kojoj mislim sve najbolje (to se za njezino miljenje o meni, bojim se, poslije ovog vie nee moi rei). Sve zbog toga jer je ova ra od prijevoznog sredstva (mrsko mi je i da je nazovem automobilom) ba sada, usred najgueg mraka (bilo je oblano i malice prohladno s vjetrom), opet nala da mi dokazuje kako tvrdoglavost nije karakteristina samo za jednu etverononu ivotinju. Ni da se makne. Uz to, ja sam jedan od rijetkih vozaa koji se ba nimalo ne 119

razumiju u motore, ak i kad treba promijeniti obinu svjeicu. Tada mi je jedino padalo na pamet da u kad se izvuem odavde, prvom prilikom zamijeniti cijeli automobil, uz geslo: dok drugom ne omrkne, meni nee svanuti. Kao kec na devet dola je i injenica da je cesta valjda jedini prilaz gradu gdje je promet vie nego rijedak. Zato odluih da poem pjeice i pokuam pronai neki telefon. Kad sam ga ve toliko zakrasio, da se makar javim i malo zagladim stvar (a i da se nekako iupam odavde). Hodao sam tako petnaestak minuta i ba poeo razmiljati da sam, k'o bog, i put pogreio, kadli u daljini ugledam svjetlo. Poradovah se i pourih u jadnoj nadi da je veina problema sad pred rjeenjem. Kako sam se pribliavao, raspoznah kuicu, malo po strani od ceste, ograenu tamnom visokom eljeznom ogradom i prikrivenu drvoredom jablanova. Ne znam zato, sjetih se jedne scene iz filma Predskazanje (gledali ste film, zar ne?), to ba ne govori u prilog mojoj hrabrosti, koliko matovitosti. (To je jedna od pouka koju sam usvojio poslije cijele te zgode. Matoviti deki nikako ne bi smjeli hodati sami nou po otvorenoj i naputenoj cesti. Nije zdravo!) No dobro, osmjelim se ja tako, proem kroz kapiju (zaudo, izostala je ona karakteristina kripa arki), gotovo pretrim desetak metara do ulaznih vrata i zakucam. Zatim jo jednom jae, pa jo jae. Htio sam tako nastaviti dok nekog ne probudim, ali uto pomislih: Ako ve molim ovjeka da mi pomogne, ne morom mu jo i vrata polomiti. Inae, ne upadam nepozvan u tue domove, ali sada sam bio u takvoj guvi da sam se i na to osmjelio: Nekoga zacijelo ima dok gore sva svjetla. Mora da me ne uju. Tko zna, moda je nekakva zabava pa se ogrebem i za kakvu klopu. Dobro, znam da to nije ba na j uzvieni je, ali ako ste studirali, znate kako je ivjeti na studentskoj menzi. Zato pritisnem na kvaku i hrabro otvorim. Gorko sam se razoarao! U kuici, koja je, zapravo, predstavljala samo jednu poveliku prostoriju, ne samo da nije bilo nikakve zabave ve ni ive due. Nekoliko udobnih trosjeda i fotelja razmjetenih oko dva niska stolia (na jednom je, istini za volju, bilo pet-est upotrijebljenih aa), a odmah desno uz sam ulaz povisoko postolje. Na postolju leala je otvorena velika knjiga koja me podsjetila na prijemnu knjigu u nekom hotelu. Zaudo, upravo s brojnim potpisima. Tada sam sebi to objasnio udnim kolekcionarstvom (lako je sada odmahivati glavom, ta i sami znate 120

da se ljudi danas bave svaim). Ba pomislih kako bi bilo zgodno da i sam potraim neto sa ime bih uprljao neku au i tako sretan doekao vlasnika, kadli u dnu sobe u lijevom kutu ugledah lijepu drvenu ogradicu i stepenice koje su vodile dolje. Aha, tu smo, pomislih, zato i nisu uli kad sam ono obraivao ulazna vrata. Kako mi se urilo, a ipak ne mogu telefonirati s neijeg telefona a da ne pitam za doputenje (da budem iskren, i telefon je trebalo pronai), pooh da traim vlasnika. Silazei niz stepenice udio sam se obino se podrumi ne grade tako da se do njih stie niz pedesetak spiralno uvijenih stepenica. Kad sam napokon siao, ugledah nova vrata to su se slabo nazirala na kraju hodnika dugog dvadesetak koraka. Hodnik se, pak, sav topio u jarkocrvenom svjetlu. Dok sam prolazio kroz to svjetlo (neki ekscentrik, izgleda), za trenutak mi se uinilo da su mi vrata i boni zidovi nestali iz vida, ali to sam si tada objasnio blagim i kratkotrajnim crvenim sljepilom. Kad sam se pribliio vratima, smijucnuo sam se na raun onih ulaznih i rekao: S ovima u biti njean. Samo u lagano pokucati i ui. Otvorih vrata i zastadoh kao ukopan. Da sam sam sebe mogao tada vidjeti, zacijelo bih utvrdio da su istinite one prie koje kazuju da se od iznenaenja donja vilica moe spustiti cio pedalj. Moje iznenaenje bilo je upravo toliko. ooo Blistava kruna dvorana imala je promjer kojih stotinu metara. Unato veliini, bila je potpuno ispunjena glavama koje su amorile, njihale se i naginjale nad stolove, to su se jedva razabirali kroz guvu. Prvi stolovi bili su kojih 45 metara od mene, a na njima neete vjerovati ruleta. Obina ruleta! Trebalo je da proe skoro puna minuta nemutog buljenja i zaprepatenosti, da bih postao svjestan onoga to mi je ve od samog ulaska bilo nevjerojatno, toliko nevjerojatno da u poetku nisam htio ni uoiti. Neke glave to su se naginjale nad stolove nisu bile ljudske (to se, ipak, moglo oekivati)! Moda abolike, ribouste, svjetlucave, magliaste, buljooke ali ljudske nikako. Kau: ene, pie i kocka najvei su ovjekovi, poroci. Ovdje je kocke bilo i previe (a i raznovrsnih ena i pia), a ako se jo kockate s nekim, ili neim, to ni ne nalikuje na ovjeka, onda je to previe i za liberalca kakav sam ja. Kako ve rekoh, hrabrost mi nije najvea 121

vrlina i u skladu s tim bio sam potpuno spreman da se izgubim glavom bez obzira, najveom brzinom i to dalje (pa makar prespavao kraj ceste negdje u travi), kadli iza sebe zaujem krgutav glas: Izvolite etone! Kao oparen okrenuh se i spazih iza sebe malu, nabijenu, pun metar visoku mehaniku priliku koja je meni najvie nalikovala na stari, mada dobro uhranjeni, predratni radio to mi je pruao jedan od svojih brojnih krakova, na kojem je bila gomilica raznobojnih okruglih ploica. (Pitanje jezika kojim govorim rijeeno je vjerojatno tako to sam prepoznat kao pripadnik rijetke vrste udovita koja imaju sam dva para izdanaka i samo dva oka na okrugloj glavi za koju nije teko sklopiti osnovne misaone slike.) Naoh se pred tekom dilemom. to da uhvatim: etone ili maglu? U taj as progovori iz dubine mojih gena hrabro, ratniko, staroslavensko srce i ja zgrabih etone: Kad je bal, nek je maskenbal! Kako nitko nije od mene zatraio da ita platim, poradovah se poklonu i ogledah se za stolom kojem bih priao. Odluili se za jedan malo ulijevo, za kojim se okupilo najvie ljudskih, ili bar ovjekolikih glava. Prioh i stadoh da promatram. Osim tri normalna, humanoidna lako prepoznatljiva ovjeka (moja vrsta, da) i jedne polovice (malog, baterijskog, jednometarskog i buljookog ovjeuljka s velikim klempavim uima), guralo se tu jo nekoliko u najmanju ruku udnih stvorenja. Jedno je bilo visoko, snano, prekriveno krljutima i nalik na veliku junoameriku abu. Drugo je bilo usko, drhturavo, esteroruko stvorenjce, blijedim tijelom nalik na hibrid banane i veknice, s divnim, golemim smaragdnim oima. Tree bie, pria za sebe, satojalo se od dva tijela. Na tlu je bilo nekoliko puta sklupano svojim tamnozelenim zmijskim tijelom koje se odebljalim krajem uzdizalo uz rub stola. Tu je postepeno nestajalo i rasplinjavalo se u gustu, tjestastu izmaglicu koja se nejednako irila i skupljala, mijenjajui boje, sablasno itei i zveckajui (nastojao sam da budem na suprotnom kraju stola i da ne diem pogled). Dok sam promatrao igru, jedan od ljudi, koji mi je jako nalikovao na poznatog, visokog politiara, ne diui glavu ree: Naprijed, prijatelju, i vai etoni vrijede! Ujedno ohrabren i obeshrabren to su me opazili, priem stolu i poloim najmanji, plavi eton na polje 14, crveno. Ruke, ruetine i 122

razni ostali izdanci poloie etonie, loptica padne i kota rulete se zavrti. Uz krgutanje, mrmljanje, siktanje i jednu tiinu (ja sam utio otvorenih usta i vie nego napet) kota se sve sporije vrtio, zatim se loptica-srekica zaustavi: 15, zeleno. Tropa ali zamalo! Ve se htjedoh naljutiti i odustati kad se sjetih da su etoni besplatni. Samo naprijed! Uz takvo ohrabrenje i uz pomo fiksa (pia to su ga gotovo svi srkutali i koje je lagano prskalo u ustima i uskoro mi zaruiastilo pogled), dobro se zagrijah i zaigrah. ak sam i dobio nekoliko puta, ali zatim poeh gubiti. Izgubio sam jedno desetak puta i u trenutku kad htjedoh sve staviti na jednu kartu (da zavrim igru pa da idem svojim poslom), kad mi ovjek s moje desne strane (ovaj je, opet, nalikovao na manje-vie dobrog i poznatog pjesnika koji je pjevao o ljubavi i dobroti; i stalno je pomalo dobivao na ruleti) ree: Lake, mome, ivot ti je u opasnosti. Nisam ga dobro razumio ili shvatio, te skupljajui etone koji su mi ostali, nehajno upitah: Kakav ivot? Odgovor me nije nimalo utjeio: Tvoj ivot. Zna pravila igre, ne? Ukoih se u poloaju u kojem sam se zatekao. to to ovaj pria? Okrenuh se i zabrzah: to ivot? Kakav ivot? Moj? Kakve su to ale? Glava se podigne i zelene, malo zamuene oi umorno me pogledaju: Ili se pravi ili stvarno nisi pri sebi. Uloio si, ako ne zna doda malo sarkastino, inilo.mi se sve svoje osobine osim ove tri. Pri tom pokae na moju ruku i tri preostala etona. Upravo si izgubio upornost i imaginaciju. Izgubi li i ove tri osobine, ode ti itav na riina polja ovog apca i pokaza rukom na priliku preko puta, ija su golema usta bila razvuena kao da se cerekaju. Ma... kao da me je netko polio hladnom vodom i vie mi svijet nije bio ruiast to vi tu priate? Ja sam ovdje sluajno. Nemam ni pare. A, a upornost mi treba, nisam jo zavrio fakultet. I nemojte se aliti, ja sam ove etone dobio besplatno. Nesvjesno sam se povukao nekoliko koraka unatrag. Usta onog velikog ljuskavca malo su se smanjila i poela isputati nekakvo mumljanje, a pjesnik iznervirano ree: Ne znam to izvodi, ali nee ti uspjeti. Dobro zna da je naplata na izlazu, a da se pravila ne mogu mijenjati. 123

 Ali ujte povikah okreui se zbunjeno i traei neiju pomo ja sam ovdje sluajno, pojma nemam to se ovdje dogaa i gdje sam zapravo... ja... stvarno.... Osjetih neke iglice u elucu, zauh vlastito srce kako aritmino poskakuje, a kosa uz ui mi se udno najeila i nakostrijeila. ovjek mi hladno odgovori: Uao si, igra. Samim tim si se obavezao da e potovati sva pravila igre. Uzmicanja i predomiljanja nema! Ono apce pone groktati stisnutih usta i ja nekako povjerovali u sve to se zbiva. Okrenuh se to sam bre mogao, a noge mi same potrae prema ulazu kroz koji sam uao. Gotovo sam se dohvatio vrata kadli zauh grozan urlik koji me natjera da se okrenem. Onaj gadni, runi, ljigavi abac urlikao je irom razjapljenih usta, sav se nakrivio i svojom pijaviastom ruetinom nianio u mene nekakvom debelom, upljom olovkom. Neee... zaviem i nagnem se naprijed ispruenih ruku ne bih li dohvatio vrata i nekako utekao. Gledao sam u otvor oekujui bol i lomatajuj nasumce rukama ispred sebe, vidio strana, izbuljena lica... i onesvijestio se. . ini mi se da sam kao kroz maglu vidio nekakva u zlatasto odjevena stvorenja koja su mi pokuavala objasniti gdje se nalazim, kako sam tu dospio nekakvim energetskim vratima koja zakrivljuju i premouju prostor, kako to sve nije moja ve njihova krivica i kako treba sve da zaboravim. Meutim, za ovu posljednju tvrdnju ne bih stavio ruku u vatru ovjek svata vidi u polusnu. ooo Probudio sam se uz zrake jutarnjeg sunca, sav mokar od rose (tada zaradih i dobru prehladu) u travi kraj kola, tada uvjeren da je lo san posljedica povelikih kamenuga koje su mi zamijenile udoban krevetac. Kako sam napokon stigao kui, to sam sve poslije uo od izabranice srca svoga i kako sam iduih nekoliko dana proveo u krevetu, neu vam priati; nije naroito zanimljivo. Zanimljivija je i za moje zdravlje mnogo bolja vijest da sam odrao obeanje i oslobodio se svog povampirenog auta (za ne tako lou cijenu, iako sam bio spreman platiti samo da ga netko uzme). Ponekad vidim jadnika kome sam ga uspio utrapiti, kako crven u licu, u predinfarktnom stanju, klei i pokuava izmoliti Njegovo Gospodstvo da se pokrene makar samo jo jednom. Jadnik? Ja sam 124

sebi sveano obeao da u ubudue kupovati samo ganc nove stvari i obeanje ispunjavam sa zadovoljstvom. A to rei o dogaaju koji sam vam upravo ispriao? Moda mi neete vjerovati. Tada izvolite svratiti k meni na kavicu pa u vam pokazati tri etona na kojima pie: Ljubav, Potenje i Dobrota (to jedino nisam prokockao). Ako mi ni tada ne budete vjerovali, savjetovat u vam da i sami potraite usamljenu kuicu na pustoj cesti malo izvan grada. Ako budete dovoljno uporni i jo kojim sluajem posjedujete nedavno kupljena, jogunasta i vie nego polovna kola, zacijelo ete uspjeti. Ako vas pri tome jo i srea poslui i uspijete zdravi i itavi izai, piite mi da usporedimo dojmove. S potovanjem Va Enio Ami

125

Peter Phillips: Counter Charm

Preveo Zoran Milovi

Amajlija
Shavallan malo bolje namjesti teret na svojim starim, koatim ramenima, i nastavi teak uspon. Rastresita zemlja osipala mu se pod tromim i tekim koracima. Putovanje u Tihe Zemlje bilo je naporno i dugo, ali do njegova cilja nije vie bilo daleko. Oblana sumaglica omotavala se oko visokih padina Slieve-na-mone, ali vrh planine bio je ist i jasan, i, kada je iskrsnuo iz magle, Shavallan ugleda tron kralja Sheeja. Cio je dvor bio na okupu, oekujui njegov povratak; i teret, ak tei i od tovara to ga je nosio na leima, podie mu se sa srca kad ugleda vlastiti narod i mnogobrojne roake i prijatelje koji su se sakupili ovdje, neki ak i iz vrlo dalekih zemalja. Dvojica sa sjevera pourie da mu pomognu, ali Shavallan im mahnu neka odu i sam nastavi do podnoja trona. Uz uzdah olakanja spusti svoj teret na tlo. Omot je bio velik gotovo kao i on sam. Tri malene arobnice poee cupkati papir i razvezivati konopce svojim obijesnim prstima, viui visokim, krijetavim glasiima: Stojeto, tojeto, tojeto? Shavallan ih otjera hitrim pokretom ruke a zatim se nakloni kralju Sheeji.

126

 Sjedi ree mu kralj. A vi ostali, budite tiho. Neka se ovaj malo odmori i povrati dah. Sve vrijeme ovog svijeta mrmljao je jedan vilenjak. Sve vrijeme ovog velikog prostranog svijeta. Shavallan zahvalno sjede i nasloni se na omot koji je donio. Kako je bilo? upita kralj. Shvallan uze mrvicu burmuta, kihnu i strese se od zadovoljstva. Velika magija ree. Vea ak i od one koju vi moete izvesti, Gospodaru, uz sve potovanje prema Vama. Posvuda je tiina: ne uje se ni pjev ptica ni cika takora. A Oni-koji-nas-ne-vide? Polja su uta nastavi Shavallan, pravei se kao da nije uo. ak i korov jedva raste. Na drveu nema ni jednog lista. Rijeke su mrke i blatne i u njima vie nema riba. Ali to je s Onima-koji-nas-ne-vide? Koji-nas-nikada-nee-vidjeti jednostavno odgovori Shavallan. Kleknu i poe odmotavati konopce kojima je bio zavezan omot. Kralj se nagnu naprijed, a i ostali se uzbueno okupie naokolo. Ovo je ree Shavallan s ponosom u glasu velika amajlija, arobni broja. S tim talismanom moemo slobodno i bez opasnosti ii po njihovim kuama i palaama, moemo nositi njihovu odjeu i plesati na njihovim ulicama. Sporim kretnjama poe otkrivati svoj poklon Malom narodu. Sve vrijeme ovog svijeta promrmlja ponovo onaj vilenjak. Sve vrijeme ovog velikog prostranog svijeta. No, i to je to? upita kralj nestrpljivo. Ovo je ree Shavallan odmiui i posljednji papir Geigerov broja za otkrivanje ostataka radioaktivnosti.

127

Robert Silverberg: Sundance

Prevela Vesna Paravi

Ples suncu
Danas si likvidirao oko 50.000 deraa u Sektoru A i sad provodi tjeskobna no. Ti i Herndon odletjeli ste u zoru na istok, sa zlatnozelenim izlaskom. sunca za leima, i posipali ivanim pilulama podruje od tisuu hektara uz Raljastu rijeku. Nastavili ste letjeti do prerije s one strane rijeke odakle su derai ve bili istrijebljeni i gdje ste objedovali izvaljeni na debelom mekom travnatom sagu. Na tom mjestu trebalo bi da nikne prvo naselje. Herndon je ubrao nekoliko sokocvjetova pa si uivao pola sata u blagim halucinacijama. A onda, kad si poao prema helikopteru da zapone popodnevno posipanje pilula, iznenada je rekao: Tome, kako bi se osjeao kad bi se ustanovilo da derai nisu samo ivotinje, tetoine? Da su narod, recimo, s jezikom i obredima i povijeu i sa svime? Sjetio si se kako je bilo s tvojim narodom. Nisu rekao si. Pretpostavimo da jesu. Pretpostavimo da derai... Nisu. Prestani s tim. Ima u Herndonu crta okrutnosti koja ga tjera da postavlja ovakva pitanja. On napipava slabe toke; to ga zabavlja. Cijele ti je noi odzvanjala u glavi njegova sluajna primjedba. Pretpostavimo da derai... pretpostavimo da derai... pretpostavimo... pretpostavimo... Spava neko vrijeme, i sanja, i u snu pliva rijekama krvi. 128

Glupost. Grozniava utvara. Zna koliko je vano brzo utamaniti derae prije nego to stignu naseljenici. Oni su samo ivotinje, osim toga ak i tetne ivotinje; upropatavatelji ekologije, eto to su prodrljivi unitavatelji biljaka koje oslobaaju kisik, i oni moraju nestati. Nekolicina ih je sauvana radi, zoolokog prouavanja. Ostali moraju biti uniteni. Obredno iskorjenjivanje nepoeljnih bia; stara, stara pria. Ali, ne komplicirajmo sebi posao grinjom savjesti, govori sam sebi. Ne sanjajmo rijeke krvi. derai ak i nemaju krvi, ne bar onakve kakva bi mogla tei rijekama. Imaju, eto, neku vrst limfe koja proima svako tkivo i prenosi hranu osmozom. Otpadni produkti izlaze istim putem, osmotski. Proces je strukturno analogan tvom sistemu cirkulacije, jedino to nema mree krvnih ila spojene s glavnom crpkom. ivotna im tvar samo curi kroz tijela kao da su amebe ili spuve ili neki drugi primitivni oblik ivota. S druge strane, imaju nedvojbeno visokorazvijen ivani i probavni sustav, konfiguraciju udova i organa i tako dalje. udno, razmilja. Problem sa stranim biima i jest u tome to su strana, govori sam sebi, ne prvi put. Za tebe i tvoje drugove njihova je biologija fantastina jer vam doputa da ih istrebljujete tako uredno. Leti iznad panjaka i sipa ivane pilule. derai ih nalaze i gutaju. Za sat vremena otrov dopire u sve dijelove tijela. ivot prestaje; slijedi brzo raspadanje stanine tvari, dera se doslovno raspada, molekulu po molekulu, im prestane ishrana tvar nalik na limfu djeluje kao kiselina; nastupa opa liza; meso, pa ak i kosti koje su im hrskaviaste, rastapaju se. Za dva sata lokva na tlu. Za etiri nita. Kad pomisli koliko milijuna deraa treba unititi, ba je lijepo od tih tijela da se sama uklanjaju. Inae.kakva bi grobnica postao ovaj svijet! Pretpostavimo da derai... Prokleti Herndon. Gotovo da bi poelio redigiranje memorije kad ujutro ustane. Da istrue njegove glupe misli iz glave. Kad bi se usudio. Kad bi se usudio. *** Ujutro, on se ne usuuje. Redigiranje memorije ga plai; pokuat e se otresti svoje novopronaene krivice bez toga. derai su, tumai sam sebi, biljoderi bez razuma, jadne rtve ljudskog ekspanzionizma, ali zaista ne zavreuju strasnu obranu. Njihovo 129

istrebljenje nije tragino; teta ih je, nita vie. Ako Zemljani treba da dobiju ovaj svijet, derai ga moraju napustiti. Postoji razlika, govori sam sebi, izmeu eliminacije Indijanaca s amerike prerije u devetnaestom stoljeu i unitenja bizona na toj istoj preriji. ovjek se osjea malo tuan zbog klanja golemih stada koja su grmjela prerijom, ali zbog kasapljenja milijuna plemenitih smeevunastih ivotinja, da. Ali, kad pomisli na sve to je uinjeno Siouxima, osjeaji ne staju pri pukom saaljenju, ve prerastaju u bijes zbog zloina. uvaj emocije za pravu ideju. On hoda od svog mjehura na rubu logora prema sredinjoj zgradi baze. Kamena staza je vlana i svjetlucava. Jutarnja se magla jo nije digla, sva su stabla pognuta, dugi izrezuckani listovi teki su od vodenih kapljica. Zastaje, unuvi, da promotri neto slino pauku kako razapinje svoju asimetrinu mreu. Dok on promatra, mali se vodozemac, njena nijansa tirkiza, ulja po tlu mahovinom obraslom to moe skrivenije. Ali ne dovoljno skriveno; on njeno podie malo bie i stavlja ga na nadlanicu. krge trepere od strave, i vodozemevi se bokovi tresu. Boja mu se polako, lukavo mijenja sve dok ne poprimi bakrenu boju koe. Kamuflaa je fantastina. On sputa ruku i vodozemac otri u lokvu. On kree dalje. etrdeset mu je godina, nii je od veine lanova ekspedicije, irokih ramena i prsnog koa, sjajne crne kose, tupa i sroka nosa. On je biolog. Ovo mu je tree zanimanje, jer nije uspio ni kao antropolog ni kao posrednik za prodaju gradilita. Zove se Tom Dvije Trake. Bio je dvaput oenjen ali nije imao djece. Pradjed mu je umro od alkohola; djed je bio rob halucinogenih droga; otac je, tjeran bolesnim nagonom, posjeivao jeftine salone za redigiranje memorije. Tom Dvije Trake zna da je iznevjerio obiteljsku tradiciju, ali jo nije pronaao vlastiti nain samounitavanja. U glavnoj zgradi nalazi Herndona, Juliju, Ellen, Schwartza, Changa, Michaelsona i Nicholsa. Dorukuju. Ostali ve rade. Ellen se die, prilazi mu i ljubi ga. Njezina kratka, meka plava kosa kaklja mu obraze. Volim te ape mu. Provela je no u Michaelsonovu mjehuru. Volim te odgovara on i srdano, brzo povlai prstom, odozgo nadolje, izmeu njezinih malih bijelih dojki. Namiguje Michaelsonu, koji kima i dobacuje im poljubac. Svi smo ovdje dobri prijatelji, misli Tom Dvije Trake. 130

 Tko danas baca pilule? pita. Mike i Chang odgovara Julia. Sektor C. Jo jedanaest dana i poluotok e biti ist kae Schwartz. Tada moemo u unutranjost. Ako budemo imali dovoljno pilula istie Chang. Jesi li dobro spavao, Tome? upita ga Herndon. Nisam odgovara Tom. Sjeda i bira na automatu doruak. Na zapadu magla se polako die s planina. Neto mu grozniavo kuca na potiljku. Ve je devet tjedana na ovom svijetu, i za to vrijeme izmijenila su se jedina doba suno razdoblje ustupilo je mjesto maglama. Magle e trajati mnogo mjeseci. Prije nego to se panjaci opet osue, deraa vie nee biti i poet e dolaziti prvi doseljenici. Hrana klizi niz lijeb i on je prihvaa. Ellen sjedi do njega. Gotovo je dvaput mlaa od njega i ovo joj je prvo putovanje; ona im vodi evidenciju, ali je kvalificirana i za redigiranje memorije. Izgleda zabrinuto govori mu Ellen. Mogu li ti pomoi? Ne. Hvala. Nije mi drago kad si neraspoloen. To je rasno obiljeje kae Tom Dvije Trake. Sumnjam u to. Vjerojatno se moja rekonstruirana linost ve malo izlizala. Razina traume je bila preblizu povrini. Ja sam samo pokretna vanjska politura, zna. Elen se lijepo smije. Ima na sebi samo nasprejani poluogrta. Kosa joj je mokra; ona i Michaelson kupali su se u zoru. Tom Dvije Trake namjerava je zaprositi kad obave zadatak. Nije se enio otkako mu je propao posao s gradilitima. Terapeut mu je predloio razvod kao dio rekonstrukcije. Ponekad se pita kamo je otila Terry, i s kim je sada. Ellen kae: Djeluje mi prilino stabilno, Tome. Hvala odgovara on. Ona je mlada. Ona ne zna. Ako je ovo samo prolazno neraspoloenje, mogu ga zaas redigirati. Hvala kae on. Ne. Zaboravila sam. Ti ne voli redigiranje. i Moj otac... 131

 Da? Za pedeset godina srezao si je memoriju do niti kae Tom Dvije Trake. Dao si je izbrisati pretke, nasljee, vjeru, enu, sinove, a na koncu i ime. A tada je sjedio i smijeio se cijeli dan. Hvala lijepa, nikakvo redigiranje. Gdje radi danas? pita Ellen. Na farmi; moram obaviti neka ispitivanja. eli drutvo? Slobodna sam cijelo jutro. Hvala, ne kae on, prebrzo. Ona izgleda uvrijeeno. Od pokuava ispraviti svoju nepromiljenu grubost dotiui joj lagano rame i govorei: Moda po podne, u redu? Dobro e mi doi malo seksa. Moe? Moe kae ona i smijei se, pa oblikuje usanama poljubac. Poslije doruka on odlazi na farmu. Ona obuhvaa tisuu hektara istono od baze; ogradili su je projektorima ivanog polja na svakih osamdeset metara, i to je dovoljna barijera da sprijei lutanje zarobljene populacije od dvije stotine deraa. Kad ostali budu istrijebljeni, ova skupina e ostati radi ispitivanja. U jugozapadnom dijelu farme nalazi se mjehur s laboratorijem gdje se vre eksperimenti: metaboliki, psiholoki, fizioloki, ekoloki. Preko farme dijagonalno tee rjeica. Na istonom rubu protee se lanac travnatih breuljaka. Gusta trava savane razdvaja pet zasebnih gutika noolisnog drvea. Kisikove biljke, zatiene ispod trave, gotovo su posve skrivene, osim fotosintetikih klasova to stre do visine od tri do etiri metra u pravilnim razmacima i osim limunski utih respiratornih tijela, visokih do grudi, to isputaju mirisne i omamljujue plinove. Po polju se kreu derai u ratrkanom krdu grickajui njeno respiratorna tijela. Tom Dvije Trake opazi krdo uz rjeicu i ide prema njemu. Spotie se o kisikovu biljku skrivenu u travi ali spretno hvata ravnoteu i, hvatajui naborani otvor respiratornog tijela, udie duboko. Osjeaj oaja nestaje. Pribliava se deraima. To su nezgrapna, okrugla, spora bia, obrasla gustim, grubim, naranastim krznom. Tanjuraste oi izbuljenesu iznad uskih gumastih usana. Noge su im tanke i ljuskave, kao u kokoi, a ruke kratke i priljubljene uz tijelo. Promatraju ga spokojno i nimalo radoznalo. Dobro jutro, brao! ovako ih danas pozdravlja, i pita se zato. *** 132

Danas sam zapazio neto udno. Moda sam udisao previe kisika na poljima; moda sam podlijegao misli koju mi je usadio Herndon; a moda se pomalja i porodini mazohizam. No, dok sam promatrao derae na farmi, prvi put mi se unilo da se ponaaju inteligentno, da postupaju nekako obredno. Pratio sam ih tri sata. Za to vrijeme otkrili su pola tuceta izdanaka kisikovih biljaka. U svakom sluaju obavili su isti slijed radnji prije jela. Oni su: Oblikovali razvuen krug oko biljaka. Pogledali sunce. Pogledali svoje susjede slijeva i zdesna u krugu. Oglasili se nejasnim njiskavim glasovima tek poslije svih tih radnji. Opet pogledali sunce. Prili i poeli jesti. Ako to nije bila zahvalnica prije jela, to je onda bilo? Ako su toliko duhovno napredni da se mole prije jela, ne inimo li mi genocid? Da li se impanze mole prije jela? Pa mi ni impanze ne unitavamo kao to likvidiramo derae! Naravno, impanze ne diraju u ljudske kulture, i bila bi mogua neka vrst koegzistencije, dok derai i Zemljani-poljoprivrednici jednostavno ne mogu djelovati na istom planetu. Ipak, to je i etiko pitanje. Likvidacija se opravdava tvrdnjom da su derai na istom stupnju inteligencije kao i ostrige, ili u najboljem sluaju ovce. Savjest nam je mirna jer je otrov brz i bezbolan i jer se derai posve raspadaju kod umiranja, teei nas muke oko spaljivanja milijuna tijela. Ali, ako se oni mole... Zasad neu nita rei ostalima. elim vie dokaza, vrstih, objektivnih. Filmovi, vrpce, hologrami. Onda emo vidjeti. to ako mogu dokazati da istrebljujemo inteligentna bia? Moja obitelj neto zna o genocidu, na kraju krajeva, jer ga je osjetila na svojoj koi prije samo nekoliko stoljea. Sumnjam da u moi zaustaviti proces na ovom planetu. Ali, ako nita drugo, mogu se povui iz operacije. Vratiti se na Zemlju i uzbuditi javnost, pobuditi protest. Nadam se da sve ovo samo zamiljam... Nita ne zamiljam. Oni se okupljaju u krugove; gledaju sunce; ru i mole. Oni su samo kugle elatine na kokojim nogama, ali se zahvaljuju za svoju hranu. Kao da me te velike tanjuraste oi promatraju optuujui. Nae pitomo krdo, ovdje na farmi, zna to se dogaa: da smo se spustili sa zvijezda da iskorijenimo njihovu vrstu, i da e samo oni biti poteeni. Ne mogu se nikako obraniti, niti ak 133

izraziti nezadovoljstvo, ali oni znaju. I mrze nas. Otkad smo ovdje ubijeno je dva milijuna deraa, i u prenesenom smislu ja sam okaljan krvlju; i to u initi, to mogu uiniti? Moram postupiti vrlo paljivo, da ne zavrim drogiran i redigirane memorije. Ne smijem ispasti udak, varalica, huka. Ne mogu ustati i optuiti! Moram pronai saveznike. Kao prvog, Herndona. On zacijelo zna istinu; on je taj koji je mene naveo ma to kad smo posipali pilule. A ja sam mislio da je to njegova uobiajena pakost! Razgovarat u s njim veeras. *** Razmiljao sam o onom to si natuknuo o deraima kae on. Moda nismo dovoljno precizno obavili psiholoka ispitivanja. Hou rei, ako zaista jesu inteligentni... Herndon mirka. On je visok, sjajne tamne kose, krupne brade, istaknutih jagodica. Tko kae da jesu, Tome? Ti si rekao. S one strane Raljaste rijeke, rekao si... To je bila samo misaona hipoteza. Radi konverzacije. Nije. To je bilo neto vie. Ti si zaista vjerovao u to. Herndon kao da je smeten. Tome, ne znam to eli poeti, ali nemoj. Da sam i na trenutak pomislio da ubijamo inteligentna bia, otrao bih na redigiranje tako brzo da bih uzrokovao implozijski val. Zato si me to onda pitao? upita Tom Dvije Trake. Dokoho avrljanje? Zabavlja se budei osjeaj krivice u drugima? Ti si gad, Herndone. Ne alim se. Sluaj, Tome, da sam znao da e te jedno hipotetsko pitanje toliko uzbuditi... Herndon trese glavom. derai nisu inteligentna bia. Oito. Da jesu, ne bi nam naredili da ih likvidiramo. Oito odgovara Tom Dvije Trake. *** Ne, ne znam to je Tomu ree Ellen. No, sigurna sam da mu je potreban odmor. Prola je tek godina i po od rekonstrukcije njegove linosti, a prije toga je doivio i te kakav ivani slom. Mlchaelson pogleda grafikon. 134

 Ve je triput zaredom odbio posipati otrov. Tvrdio je da se ne moe odvojiti od ispitivanja. Do vraga, moemo raditi bez njega, ali me mui ve i sama pomisao da on izbjegava posao. Kakvim se ispitivanjem bavi? upita Nichols. Ne biolokim ree Julia. Cijelo vrijeme je sa deraima na farmi, ali ne vidim da ih testira. Samo ih promatra. I razgovara s njima doda Chang. Da, i razgovara ree Julia. O emu? upita Nichols. Tko to zna. Svi pogledae Ellen. Ti si najprisnija s njim ree Michaelson. Ne moe li ga izvui? Moram najprije saznati u to je upao odvrati Ellen. On mi nita ne govori. *** Zna da mora biti vrlo paljiv, jer njih je vie i njihova bi briga za tvoje duevno zdravlje mogla biti smrtonosna. Ve su uoili da si uznemiren, i Ellen je poela traiti uzroke toj uznemirenosti. Sino si leao u njezinu zagrljaju, i ona te ispitivala, posredno i vjeto, i znao si to eli saznati. Kad su se pojavili mjeseci, predloila ti je da poete na farmu i proetate izmeu zaspalih deraa. Ti si odbio, ali ona zna da si se vezao s njima. I sam si sebe sondirao oprezno, nada se. I zna da ne moe uiniti nita kako bi spasio derae. Odluka je donijeta i neopoziva je. Ovo je opet 1876: ovo su bizoni, ovo su Siouxi, i oni moraju biti uniteni jer dolazi eljeznica. Ako progovori, tvoji e te prijatelji obuzdati i smiriti i redigirati, jer ne vide ono to ti vidi. Ako se vrati na Zemlju i pokua uzbuditi javnost, bit e ismijan i preporuen za jo jednu rekonstrukciju. Ne moe nita uiniti. Ne moe nita uiniti. Ne moe spasiti, ali moda moe registrirati. Otii u preriju. ivi sa deraima; postani im prijatelj; naui njihove obiaje. Zapisi sve, cijelu njihovu kulturu, tako da se bar to ne izgubi. Poznaje metode terenske antropologije. Uini za derae ono to je tada uinjeno za tvoj narod. *** On nalazi Michaelsona. 135

 Moe li me osloboditi zaduenja nekoliko tjedana? pita. Osloboditi? Kako to misli? elim obaviti neka terenska ispitivanja. Htio bih napustiti bazu i raditi sa deraima u divljini. to nedostaje onima na farmi? To mi je posljednja prilika da ih prouim u divljini, Mike. Moram ii. Sam, ili s Ellen? Sam. Michaelson polako kimne. U redu. Kako hoe, Tome. Idi. Neu te zadravati. *** Pleem u preriji pod zelenozlatnim suncem. Oko mene se skupljaju derai. Gol sam, koa mi svjetluca od znoja; srce mi lupa. Govorim im svojim stopalima, i oni razumiju. Oni razumiju. Oni imaju jezik tihih zvukova. Oni poznaju ljubav i strah i zanos. Oni imaju obrede. Oni imaju imena. Oni imaju povijest. Uvjeren sam u sve to. Pleem na gustoj travi. Kako da doprem do njih? Svojim stopalima, rukama, stenjanjem, znojem. Skupljaju se oko mene, stotinama, tisuama, i ja pleem. Ne smijem stati. Gomilaju se oko mene i glasaju se svojim zvukovima. Ja sam vodi od stranih sila. Sad bi me trebao vidjeti moj pradjed! Sjedei na trijemu a Wyomingu, s vatrenom vodom u ruci, trulog mozga gledaj me sad, stari! Gledaj ples Toma Dvije Trake! Govorim ovim stranim biima svojim stopalima, pod suncem koje je pogrene boje. Pleem. Pleem. Sluajte me govorim. Ja sam vam prijatelj, ja sam jedini kojem moete vjerovati. Vjerujte mi, govorite mi, uite me. Dajte mi da sauvam vae obiaje, jer unitenje e uskoro doi. Pleem, i sunce se penje, i derai mrmljaju. Tamo im je voa. Pleem prema njemu, natrag, naprijed, klanjam se, pokazujem na sunce, zamiljam bie to ivi u toj plamenoj lopti, oponaam zvukove ovog naroda, kleim, diem se, pleem. Tom Dvije Trake plee za vas. 136

Dozivam u pamenje vjetinu koju su moji preci zaboraviti. Osjeam snagu kako struji u meni. Pleem kao to su plesali a doba bizona, pleem s onu stranu Raljaste rijeke. Pleem, a sad i derai pleu. Polako, nesigurno, kreu se prema meni, premjetaju teinu s noge na nogu, i gegaju se uokolo, diui nogu po nogu. Da, tako! viem. Pleite! Pleite! Pleemo zajedno, a sunce dosie zenit. Pogled im vie nije optuujui. Zapaam toplinu i srodnost. Ja sam im brat, crvenokoni suplemenik, onaj koji plee s njima. Vie mi ne izgledaju nezgrapni. Ima neke udne, snane ljepote u njihovim kretnjama. Oni pleu. Oni pleu. Skau oko mene. Blie, blie, blie! Pokreemo se u mahnitosti. Sad pjevaju nejasnu slavopojku radosti. Bacaju naprijed ruke, otvaraju male pande. Premjetaju teinu u skladu, lijeva noga naprijed, desna, lijeva, desna. Pleimo, brao, pleimo, pleimo, pleimo! Stiu se uz mene. Njihovo meso podrhtava; miris im je sladak. Njeno me guraju preko polja do dijela gdje je trava visoka i neugaena. I dalje pleemo, traei kisikove biljke, i nalazimo skupine biljaka ispod trave, i oni se mole i grabe ih nespretnim rukama, odvajajui respiratorna tijela od fotosintetikih klasova. Biljke u agoniji oslobaaju struju kisika. Vrti mi se u glavi. Smijem se i pjevam. derai grickaju ute perforirane kugle, kao i stabljike. Gurkaju biljke prema meni. To je ritual, shvaam. Uzmi od nas, jedi s nama, pridrui nam se, uzmi, jedi, pridrui se. Saginjem se prema naprijed i primiem utu kuglu ustima. Ne grizem, grickam kao oni, moji zubi gule kou kugle. Sok mi prska u usta a kisik ispunja nosnice. derai pjevaju hosane. Trebao bih biti obojen bojama svojih predaka i imati perjanicu, pozdraviti njihovu vjeru u odori onoga to je trebalo biti moje. Uzmi, jedi, pridrui se. Sok biljaka struji mi ilama. Grlim svoju brau. Pjevam, i glas mi naputa usne i pretvara se u luk, sjajan poput uglaanog elika; pjevam dubljim glasom, i luk se pretvara u patinirano srebro. derai se naguravaju. Miris njihovih tijela postaje mi vatreno crven. Njihovi tihi krici postaju oblaii pare. Sunce je vrlo toplo; njegove su zrake sitni nazupani zviduci, kratki i stegnuti, gotovo neujni dometu mog uha, plink! plink! plink! Gusta trava mi mrmori, duboka i 137

bogata, a vjetar raznosi plamenove du prerije. Prodirem jo jednu kisikovu biljku, pa jo jednu. Moja se braa smiju i viu. Govore mi o svojim bogovima, o bogu topline, bogu hrane, bogu zadovoljstva, bogu smrti, bogu. svetosti, bogu zablude, i o drugim bogovima. Recitiraju mi imena svojih kraljeva, i ujem im glasove kao mrlje zelene plijesni na istoj povrini neba. Objanjavaju mi svoje obrede. Moram ovo zapamtiti, kaem sam sebi, jer kad jednom nestane, nee se nikad vratiti. Nastavljam plesati. Nastavljaju plesati. Boja breuljaka postaje gruba, sirova, poput abrazivnog plina. Uzmi, jedi, pridrui se. Plei. Tako su njeni! Iznenada, ujem zujanje helikoptera. Lebdi visoko na nebu. Ne mogu vidjeti tko njime upravlja. Ne! vritim. Ne ovdje! Ne ovaj narod! Sluajte me! Ovo je Tom Dvije Trake! Zar me ne ujete? Ovdje obavljam terenska ispitivanja. Nemate prava... ! Moj glas tvori spirale plave mahovine obrubljene crvenim iskrama. Spirale struje nagore i vjetar ih raspruje. Vritim, urlam, riem. Pleem i prijetim akama. Iz krila helikoptera izranjaju lankoviti kraci rasprivaa pilula. Svjetlucave slavine pruaju se i vrte. ivane pilule padaju na polje poput kie, ocrtavajui plameni trag koji polako nestaje s neba. Zvuk helikoptera postaje krzneni sag to se prua sve do horizonta, a moj se prodorni glas gubi u njemu. derai odlaze od mene, traei pilule, grebui po travi da ih nau. Jo pleui, uskaem meu njih, izbacujem im pilule iz ruku, bacam ih u potok, mrvim ih u prah. derai ree i gledaju me nakostrijeeno. Okreu se i trae pilule. Helikopter odlijee ostavljajui za sobom trag gustog uljanog mirisa. Moja braa prodrljivo gutaju pilule. Nema naina da ih zaustavim. Obuzima ih radost i oni se rue i mirno lee. Tu i tamo trgne se pokoji ud, a zatim i to prestaje. Poinju se otapati. Tisue njih tope se u preriji, tonui u bezlinost, gubei oblik kugle, splanjujui, otjeui u zemlju. Veze molekula nee izdrati dugo. To je sumrak protoplazme. Oni umiru. One nestaju. Satima hodam prerijom. Sad udiem kisik, sad jedem utu loptu. Zalazak sunca poinje zvonjenjem olovnih zvona. Crni oblaci zovu mjedenim trubama na istoku, i sve jai vjetar je vir crnih ekinja. Dolazi tiina. Pada no. Pleem. Sam. 138

*** Opet dolazi helikopter, i pronalaze te, i ti se ne opire dok te unose. Ne osjea ak ni gorinu. Mirno objanjava to si radio i to si nauio i zato bi bilo nepravedno unititi ovaj narod. Opisuje biljku koju si jeo, i kako je utjecala na tvoja osjetila, i dok govori o blaenoj sinesteziji, o teksturi vjetra, o glasanju oblaka i o zvuku suneva svjetla, oni povlauju i smijee se i govore ti da ne brine, da e sve ubrzo biti u redu, i dotiu ti podlakticu neim hladnim, toliko hladnim da osjea zujanje i um, i protuotrov struji u tvoju venu i ekstaza ubrzo nestaje, ostavljajui samo iscrpljenosti jad. *** Nikada ni iz ega ne izvlaimo pouku, nije li tako? kae on. Izvozimo svoje strahote na zvijezde. Zatiremo Armence, zatiremo Zidove, zatiremo Tasmance, zatiremo Indijance, zatiremo svakoga tko nam je na putu, a onda dolazimo ovamo i bavimo se istom ubilakom rabotom. Niste sa mnom bili tamo. Niste plesali s njima. Niste vidjeli kako bogatu, sloenu kulturu imaju derai. Da vam objasnim njihovu plemensku strukturu. Vrlo je zbijena: za poetak, sedam stupnjeva branog srodstva, pa faktor egzogamije to zahtijeva... Tome, dragi, nitko nee deraima uiniti nita naao kae tiho Ellen. A religija nastavlja on. Devet bogova. Svetost i zabluda tuju se podjednako. Mi ih ne unitavamo kae Michaelson. Zar ne. shvaa, Tome? To je sve plod tvoje mate. Bio si pod utjecajem droge, ali sad te proiavamo. Bit e ti uskoro dobro. Ponovo e imati osjeaj perspektive. Mata? gorko e on. Narkomanski san? Stajao sam tamo u preriji i gledao kako bacate pilule. I promatrao kako oni umiru i rastapaju se. Nisam to sanjao. Kako da te uvjerimo? pita ozbiljnim glasom Chang. to e te uvjeriti? Hoe li da s tobom preletimo preko zemlje deraa da vidi koliko ih milijuna ima? Ali koliko ih je milijuna uniteno? pita on. Uporno tvrde da nema pravo. Ellen mu ponovo objanjava kako nitko nikada nije elio nauditi deraima. Ovo je znanstvena ekspedicija, Tome. Ovdje smo da ih prouavamo. Kad 139

bismo povrijedili inteligentni oblik ivota, prekrili bismo sva naa naela. Priznajete da su inteligentni? Naravno. Nikad nismo ni posumnjali u to. Zato onda bacate pilule? pita on. Zato ih ubijate? Nita od toga se nije dogodilo kae Ellen, uzimajui mu ruku u svoje hladne dlanove. Vjeruj nam. Vjeruj nam. Ako elite da vam vjerujem odgovara on ogoreno zato ne obavite posao kako treba? Izvucite taj stroj za redigiranje i obradite me. Rijeima me neete uvjeriti da odbacim ono to sam vidio vlastitim oima. Sve si vrijeme bio pod drogom kae Michaelson. Nisam nikada uzimao nikakve droge! Osim onog to sam pojeo na panjaku, dok sam plesao i to tek poto sam promatrao taj pokolj koji traje tjednima. Ne misli li valjda da je to retroaktivna iluzija? Ne, Tome. Iluzija je bila trajna objanjava Schwartz. To je dio tvoje terapije, tvoje rekonstrukcije. Doao si ovamo s uprogramiranom iluzijom. Nemogue kae on. Ellen ga ljubi u grozniavo elo. To je uinjeno da te pomiri sa ovjeanstvom, zna. Strano si ga mrzio zbog istiskivanja vlastitog naroda u devetnaestom stoljeu. Nisi mogao oprostiti industrijskom drutvu to je rastjeralo Siouxe, bio si pun mrnje. Kad bi sudjelovao u zamiljenom suvremenom istrebljivanju tako je bar smatrao tvoj terapeut kad bi shvatio da je to potrebno, rijeio bi se mrnje i mogao bi zauzeti mjesto u drutvu kao... Ne priaj gluposti! odgurava je on. Da ima imalo pojma o rekonstrukcijskoj terapiji, shvatila bi da nijedan terapeut koji dri do svog ugleda ne bi bio tako plitak. U rekonstrukciji nema nikada korelacije jedan prema jedan. Ne, ne dodiruj me. Ne prilazi mi. Ne prilazi mi. Ne uspijevaju ga uvjeriti da je to samo san uzrokovan drogom. To nije mata, govori sam sebi, i to nije terapija. Ustaje. Izlazi. Ne slijede ga. Uzima helikopter i trai svoju brau. *** Opet pleem. Sunce je danas mnogo toplije. derai su brojniji. Danas sam obojen, danas imam perjanicu. Tijelo mi sjaji od znoja. Pleu sa mnom, i to takvom mahnitou kakvu nikad prije nisam 140

vidio. Lupamo stopalima po utabanom panjaku. Posiemo rukama za suncem. Pjevamo, urlamo, viemo. Plesat emo sve dok ne padnemo. Ovo nije mata. Ovaj narod je stvaran, on je inteligentan, i oh je osuen. Znam to. Pleemo. Usprkos komi pleemo. Moj pradjed dolazi i plee s nama. I on je stvaran. Nos mu je orlovski, a ne tup kao moj, i nosi golemu perjanicu na glavi; miii su mu poput ueta ispod smee koe. Pjeva, urla, vie. Pridruuju nam se ostali lanovi moje porodice. Zajedno jedemo kisikove biljke. Grlimo derae. Svi mi znamo kako se osjea progonjeni. Oblaci pjevaju i vjetar poprima teksturu i suneva toplina ima boju. Pleemo; Pleemo. Nai udovi ne znaju za umor. Sunce raste i ispunja cijelo nebo, i vie nema Zderaa; vidim samo svoj narod, oeve svojih oeva kroz stoljea, tisue svjetlucavih koa, tisue orlovskih noseva, i mi jedemo, biljke, i nalazimo otre kolce, zabijamo ih u meso, i slatka krv tee i sui se u plamenu sunca, i pleemo, i pleemo, i neki padaju od umora, i pleemo, i prerija je more skakuuih perjanica, ocean perja, i pleemo, i moje srce grmi, i moja koljena postaju voda, i sunevo svjetlo me prodire, i pleem, i padam, i pleem, i padam, ispadam, i padam. *** Ponovno te pronalaze i vraaju. Stavljaju ti hladan kljun na ruku da izvuku biljnu drogu iz tvojih ila, i daju ti jo neto da se smiri i odmori. Odmara se i veoma si miran. Ellen te ljubi, i ti joj miluje meku kou, a onda dolaze ostali i govore ti neto, neto umirujue, ali ti ne slua jer trai stvarnost. To nije laka potraga. To je poput propadanja kroz mnoga zaklopna vrata, traenje sobe iji se pod ne okree na arkama. Sve to se dogodilo na ovom planetu je tvoja terapija, govori sam sebi, usmjerena pomirenju ogorenog starosjedioca s osvajanjem bijelaca; ovdje zapravo nikoga ne istrebljuju. Odbija to i propada i shvaa da to mora biti terapija tvojih prijatelja; oni nose teinu nakupljenih stoljea krivice i doli su ovamo da se rijee tog tereta, i ti si ovdje da ih oslobodi bremena i preuzme njihove grijehe! podijeli im oprost. Opet propada i vidi da su derai obine ivotinje koje ugroavaju ekologiju i koje valja 141

ukloniti; njihova kultura, koju si zamislio, tvoja je halucinacija, posljedica davnih komeanja. Pokuava povui tvoje prigovore ovom potrebnom unitavanju, ali opet propada i otkriva da nema nikakvog unitavanja osim u tvojoj glavi, koja je izmuena i poremeena zbog tvoje opsjednutosti zloinakim postupkom prema vlastitim precima, i ti nstaje jer se eli ispriati svojim prijateljima, tim nevinim znanstvenicima koje si nazvao ubojicama. I opet propada.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

PRIKAZI VIJESTI OSVRTI DOGAAJI POLEMIKE

YUCON
U Zagrebu je 27. i 28. veljae odran ve tradicionalni susret jugoslavenskih prijatelja SF, etvrti YUCON. Treba rei: najuspjeniji do sada, unato tome to se neposredno uoi njega inilo da e biti u sjeni prethodnih, jer je u posljednji trenutak stiglo nekolmo obavijesti o nemogunosti dolaska, tako da su se pojavili predstavnici samo pet klubova (SSU SOLT. Konstelacija, Lazar Komari. Pulsar i Sfera). a nisu mogli doi ni drugovi Jurkovi, Vukanovi. Leskovek. Lakovi, Simjanoski i jo neki. Naujspjeniji koliko zbog uloenog truda organizatora, zagrebakog kluba SFera, toliko (pa i vie) zbog rezultata koje je skup donio. Na ovom je susretu zapoeto i neto to e se. nadajmo se. pretvoriti u tradiciju. Naime, u suradnji s Britanskim konzulatom u Zagrebu. SFera je kao poasnog gosta ovogodinjeg YUCONA dovela Geralda M. Webba, znanstvenika s podruja svemirskih znanosti, lana Britanskog interplanetarnog drutva i dugogodinjeg ljubitelja i dobrog poznavaoca SF-a. ovjeka koji je suraivao i na mnogobrojnim SF projektima, antologijama i enciklopedijama. Osim predavanja na YUCONU. on ie u Centru za kulturu i Informacije Zagreb, pod naslovom Astronautika od stripa do stvarnosti, uz prikazivanje mnogih dijapozitiva, govorio o mogunostima ivota u naoj galaksiji, o astronautici openito, o mogunostima meuzvjezdanih putovanja i o projektu Daedalus, na kojem je i sam radio (to je svemirski brod to postie 10 do 15 posto brzine svjetlosti, ostvariv i dananjom tehnologijom, uzet. u dugorone planove NASA) te o povezanosti SF i astronautike, ponajvie kroz poznati SF strip Dan Dare. (Slina predavanja odrao je kasnije u prostorijama Britanskog konzultata te u Samoboru.) Dodaju li se tome i tri intervjua te mnogobrojni neformalni a zanimljivi razgovori, nepotrebno je rei koliko su ovi susreti koristili naem upoznavanju sa SF-zbivanjima u inozemstvu, a jo vie prezentiranju 'jugoslavenske SF u svijetu. YUCON: okupljanje je poelo u subotu poslije podne i ve nakon pola sata pokazalo se da je dvorana Centra za kulturu na Peenici premala da primi sve zainteresirane. U ugodnoj prostoriji, na ijim je zidovima bila postavljena nevelika, ali zanimljiva izlobaSF stripova, slika i ilustracija (Ivezi, Zimoni. Kordej. Ili)okupilo se sedamdesetak prijatelja SF-a s gotovo svih strana nae zemlje. YUCON je slubeno otvorio predsjednik organizacionog komiteta Vojko Kraljeta. Krsto Maurani.

142

predsjednik SFere, predstavio je poasnog gosta Geralda M. Webba. Nakon spomenutog predavanja uglednog gosta, vidjeli smo dva kratka igrana filma (Runi mali djeak i Juno-afrika pustara, prema priama Asimova i Bradburyja). Prve veeri su dodijeljene i Sferine nagrade za najbolja naa SF ostvarenja u protekloj godini. Nagradu za najbolju priu (Hajka, SIRIUS 55) dobio je Radovan Devli, a dodijeljena su jo dva priznanja: Zvonimiru Furtingeru za ivotno djelo i Duanu Vukotiu za film Gosti iz galaksije. Slubeni dio subotnjeg programa zavren je projekcijom nagraenog filma. Razgovori i neslubeni dio programa nastavljeni su do duboko u no. U nedjelju o podne zbivao se najzanimljiviji i najznaajniji dio YUCONA. Nakon kraih informacija o mogunostima, planovima i radu pojedinih klubova (negdje ie situacija izuzetno povoljna, kao npr. u beogradskom klubu Lazar Komari i skopskom Pulsaru. dok je u celjskoj Konstelaciji gora no ranije). Zoran Zivkovi je pokrenuo zanimljivu i ustru diskusiju po pitanju kvalitete domaih pripovjedaka u Siriusu i planova koje Kentaur ima na polju domae SF produkcije (na alost, kako urednik Siriusa nije bio prisutan, a ni drug Maurani. recenzent domaih pripovjedaka u tom naem jedinom SF asopisu, razgovor je ostao nedoreen i nezakljuen. Jedno je, ipak, ostalo jasno: objaviti se moe samo ono to je ponueno). Potaknuto ie i pitanje biranja domae prie koja e predstavljati jugoslavensku SF n antologiji World SF. I ova je diskusija ostala otvorena; naime, to je antologija jednog udruenja, te i priu biraju lanovi tog udruenja dakle, trebalo bi da se lanovi Worl SF iz nae zemlje dogovore o najprikladnijem nainu biranja pripovjetke

objavljene u protekloj kalendarskoj godini koja e nas predstavljati. O naem (nesretnom) VUSFO: predstavnik ljubljanske Sekcije za spekulativnu umjetnost Matja Sinkovec, govorio je o YUSFO kao neformalnom, jugoslavenskom nauno fantastinom koordinacionom odboru. Prijedlog je doista zanimljiv, no pitanje je koliko je ostvariv u objektivnoj situaciji. Na kraju je odlueno da SSU SOLT preuzme koordinaciju rada na YUSFO. te da o tome obavjetava potencijalne lanove udruenja. Uz ovaj, drugi je najznaajniji zakljuak etvrtog YUCONA bio da se organizacija idueg susreta povjeri beogradskom Drutvu prijatelja naune fantastike Lazar Komari. *** Nadajmo se da e svi pokrenuti planovi biti uspjeno realizirani (a nema razloga da ne bude tako) i da e razdoblje do idueg YUCONA protei u znaku suradnje prijatelja SF iz cijele nae zemlje, suradnje mnogo vre i uspjenije no to je bila dosadanja. Ne zaboravimo: svi se bavimo SF zato to je voljrno, pa se potrudimo da bude to manje nerazumijevanja, pokvarenih telefona i sitnih, osobnih netrpeljivosti. Do vienja na sljedeem, jubilarnom, petom YUCONU u Beogradu! Zoran Milovi

Sirius-burza
Kupujem SIRIUS broj 53. Sinia Damnjanovi, Ive Kranjevia 31, 71000 Sarajevo. Prodajem: SIRIUS 2, 58, 10, 11, 13, 15, 16. 1921, 2328. 3067 (40 dinara primjerak); YU-SIRIUS (100 dinara); Andromeda 1, 2 i 3 (250 dinara svaka knjiga); knjige: Vie nego ljudski, Ja robot (Asimov), 1984 (OrwelI), "Sneg i led (Ko). Tetovirani ovek (Bradbury) sve po 150 dinara, uz napomenu: knjige su posve nove! Nenad Levak,

143

Kumiieva 14, 42000 Varadin, tel. 042-40603. Nedostaje mi Andromeda 1. Dolazi u obzir i zamjena za znake, ili po dogovoru. Safet Turali, Titova 7/IV, 74260 Tesan j. Molim itatelje sf za razmjenu; mogu im poslati knjige na ruskom ili ekom jeziku u zamjenu za knjige edicije Kentaur ili druge; elio bih i kompletirati stripove, za koje mogu slati potanske marke, znake, postere ili asopise iz moje zemlje. Jaroslav Muller. Holleho 17a, 92001 Hlohovec, CSSR. Kupio bih sve brojeve SIRIUSA, od prvog do 22. ukljuivo, pouzeem, po dananjoj cijeni. Miodras Vukui, Bratstva-jedinstva 7, 81000 Titogra. Za 46. i 49. SIRIUS dajem po dva broja SIRIUSA 40. ili plaam 40 dinara po primjerku. Marko Komesarovl, M. Grbac 33, 51000 Rijeka. Prodajem SIRIUS od broja 1 do broja 51, te Andromedu 1 i 2. ukupno za 1000 dinara. Blagoja Petkovskl, Solunska 126/A, 97000 Bitola. SIRIUS 62 zamijenio bih za SIRIUS 57 (ouvan, jer je i moj takav!), a i kupio bih ga po naznaenoj cijeni. Kriinoslav Gernhard. V. Nazora 24, 54515 Orahovica. Voljela bih kupiti poznatu Bradburvjevu zbirku Srebrni skakavci, koju je jo odavna izdalo neko beogradsko izdavako poduzee, ne znam koje. Kako novog izdanja te zbirke nema, molim sve one koji ele prodati tu knjigu da mi se jave na adresu: Tatjana Antoli, Aleja pomoraca 17/IX kat. 41020 Novi Zagreb (naselje Siget, telefon 041-526-436). Povoljno prodajem sve SIRIUSE od broja 1 do 68 (osim brojeva 34 i 61).. Cijena prema dogovoru. Miroljub Obradovi, Borisa Kidria 22/11-19, 34000 Kragujevac.

SFera javlja...
SF U SKOPLJU Klub naune fantastike i fantastike Pulsar pri Domu mladih 25. maj u Skoplju, organizirao je 9. veljae u suradnji s Raketnim klubom i Filmskom redakcijom projekciju etiri kratkometrana sf-filma. JOS IZ SKOPLJA Osnovano je drutvo ljubitelja astronomije i naune fantastike Kojoti sa Siriusa (Coyotes from Sirius). Drugovi iz toga drutva ele da surauju sa slinim drutvima ,a pozivaju i sve zainteresirane da se ulane. Adresa: Aco Tanevski. Ulica ori Pop Hristov. zgr 5. vlez 3/12, 91000 Skoplje. IZBAVITELJ I MRLJA NA SAVJESTI Na nedavno odranom Meunarodnom festivalu fantastinog filma, u portugalskom gradu Portu, jugoslavenski filmski stvaraoci postigli su dvostruki uspjeh. U konkurenciji vie od dvadeset igranih filmova iz itavog svijeta, meunarodni je iri najvie priznanje dodijelio filmu Izbavitelj Krste Papia (koji je pred neku godinu dobio i najvie priznanje Transkog festivala SF filma). U velikoi meunarodnoj konkurenciji kratkog filma na temu fantastike, prvu je nagradu osvojio poznati i priznati film Duana Vukotia Mrlja na savjesti (koji je tokom proteklih deset godina s velikim uspjehom predstavljao na kratki film na meunarodnim festivalima u Corku. Madridu. Bostonu i Oberhausenu). iri Festivala dodijelio je i ova priznanja: nagradu za najbolju ensku ulogu dobila je Julie Christie za ulogu u filmu Sjeanje jedne preivjele: nagradu za najbolju muku ulogu dobio je Eusebio Poncela (film Kriminalac), dok su za najbolju realizaciju dodiieliene dvije prve nagrade Davidu Glandwellu za film Sjeanje jedne preivjele i Peteru Sulkindu za film Ratovi zvijezda.

144