Prirucnik Policijski

Nakladnik: Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj Drutvo za psiholoku pomo, Prilaz Gjure Deelia 27, Zagreb
Urednik: prof. dr. sc. Dean Ajdukovi Lektura: Dragica Nemec Tisak: Tiskara Zelina d.d. Prvo izdanje 2010. ISBN: 978-953-6353-21-7 CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 727662. Copyright 2010
Sadraj
144 Uloga ustanove koja vodi sklonite za rtve obiteljskog nasilja eljka Bari 161 Djelovanje nevladine organizacije koja vodi sklonite za rtve nasilja u obitelji Adrijana Bedrica 171 Postupanje savjetovalita za rtve obiteljskog nasilja Sanja Turinovi 179 Provedba psihosocijalnog tretmana poinitelja obiteljskog nasilja Dragan Jusupovi 188 Zato je obiteljsko nasilje osjetljivo podruje rada? Marina Ajdukovi 202 Zato je nuna suradnja svih sudionika ukljuenih u proces suzbijanja nasilja u obitelji? Antonija iak 214 Primjer uinkovite suradnje u zatiti lanova obitelji izloenih nasilju Marina Ajdukovi 219 Literatura 224 Prilog: Adresar ustanova, osrganizacija i ostalih institucija koje pruaju pomo, podrku i zatitu rtvama nasilja u obitelji
8 Predgovor 15 Postupanje policije u sluaju nasilja u obitelji Anita Matijevi, Renata Odeljan 51 Postupanje centra za socijalnu skrb Blanka ic Grgat 66 Postupanje prekrajnog suda Branka igante ivkovi 83 Postupanje dravnog odvjetnika Lidija ai, Ana Ivanievi Ini 97 Postupanje suda u suzbijanju nasilja u obitelji Ilija Desnica 109 Postupanje odgojno-obrazovne ustanove eljka olovi - Rodik 120 Nasilje u obitelji i lijenik obiteljske medicine Irena Rukavina 134 Postupanje Poliklinike za zatitu djece Grada Zagreba Tamara Gojkovi, Bruna Profaca
O autorima:
Sanja Turinovi , Savjetovalite za rtve obiteljskog nasilja Caritasaakovako-osjeke nadbiskupije, Slavonski Brod Blanka ic Grgat, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Branka igante ivkovi, Visoki prekrajni sud Antonija iak , Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet,Zagreb
Marina Ajdukovi, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet,Zagreb eljka Bari, Duga Dom za djecu i odrasle - rtve obiteljskog nasilja, Zagreb Adrijana Bedrica, Sklonite za rtve nasilja u obitelji Udruge MiRTa, Split Lidija ai, Opinsko dravno odvjetnitvo, Zagreb eljka olovi- Rodik , II. osnovna kola, Varadin Ilija Desnica, Opinski kazneni sud, Zagreb Tamara Gojkovi, Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba Ana Ivanievi Ini, Opinsko dravno odvjetnitvo, Zagreb Dragan Jusupovi, Drutvo za psiholoku pomo, Zagreb Anita Matijevi, Ravnateljstvo policije, Ministarstvo unutarnjih poslova Renata Odeljan, Ravnateljstvo policije, Ministarstvo unutarnjih poslova Bruna Profaca,Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba Irena Rukavina, Specijalistika ordinacija obiteljske medicine, Zagreb
Predgovor
Podruje zatite od nasilja u obitelji u Hrvatskoj u pogledu zakonske regulative ureeno je na razini visokih standarda, bolje nego u znatnom broju zemalja Europske unije. To se prvenstveno odnosi na odredbe Zakona o zatiti od nasilja u obitelji, Kaznenog zakona i Obiteljskog zakona. Iskustva s provedbom ovih zakona i nove strune spoznaje, kao i promjene u vrijednostima naeg drutva, ogledaju se u unapreivanju i izmjenama zakona, o emu svjedoi donoenje novog Zakona o zatiti od nasilja u obitelji krajem 2009. godine (Narodne Novine, 137/09), samo est godina od donoenja takvog zakona prvi put. Svrha Zakona o zatiti od nasilja u obitelji vrlo je jasna: to je prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji, primjenom odgovarajuih mjera prema poinitelju, te ublaavanje posljedica ve poinjenog nasilja pruanjem zatite i pomoi rtvi nasilja. Svrha propisivanja, izricanja i primjene prekrajno-pravnih sankcija je osobita zatita obitelji i lanova obitelji ugroenih i izloenih nasilju, potivanje pravnog sustava te sprjeavanje ponovnog poinjenja nasilja u obitelji primjerenim sankcioniranjem poinitelja prekraja. Uz sankcije, Zakon o zatiti od nasilja u obitelji predvia i itav niz zatitnih mjera ija je svrha sprijeiti nasilje u obitelji, osigurati nunu zatitu zdravlja i sigurnosti osobe koja je izloena nasilju, te otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na poinjenje novog prekraja. Zatitne mjere primjenjuju se radi otklanjanja ugroenosti osoba izloenih nasilju i drugih lanova obitelji. Osim zakonskog ureenja podruja, doneseni su dokumenti koji, prema suvremenim strunim spoznajama, daju dobar okvir i osiguravaju preduvjete
za uinkovitu zatitu obitelji od nasilja. To u prvom redu ukljuuje strateke dokumente kao to je Nacionalna strategija zatite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2008. do 2010. (Narodne novine, 126/2007.). Prvu nacionalnu strategiju Vlada Republike Hrvatske donijela je 2004. godine. Uz to je donesen niz provedbenih propisa kao to su Protokol o postupanju u sluaju obiteljskog nasilja (Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti (2005., 2006.), Pravilnik o nainu i mjestu provoenja psihosocijalnog tretmana (Narodne novine, 78/2006.), Standardi za provedbu psihosocijalnog tretmana poinitelja nasilja u obitelji (Narodne novine, 78/2006.). Valja istaknuti i redovito obnavljani Adresar ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pruaju pomo, podrku i zatitu rtvama nasilja u obitelji (MOBMS, 2008.). Ovi zakoni i dokumenti jasno pokazuju postojanje politike volje i odlunost Sabora i Vlade RH, nadlenih ministarstava, osobito Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti da se nasilje u obitelji ne tolerira u hrvatskom drutvu. Protokol o postupanju u sluaju nasilja u obitelji ima posebno znaenje. On sadri niz precizno odreenih mjera kojih su se nadlena tijela duna pridravati prilikom pruanja pomoi i zatite osobi izloenoj bilo kojem obliku nasilja u obitelji. Osim toga, u Protokolu je svim nadlenim tijelima naloeno obzirno postupanje prema rtvama nasilja i osiguranje rodno osjetljivog pristupa. Kad je dijete rtva nasilja, obvezno je postupati prema naelu najboljeg interesa djeteta, to ukljuuje uzimanje u obzir dobi i stupnja psihofizikog razvoja djeteta, njegovog zdravstvenog i emocionalnog stanja. Svrha je Protokola osigurati uvjete za djelotvoran, cjelovit i usklaen rad nadlenih tijela radi unapreenja zatite i pomoi rtvi nasilja u obitelji, te pomoi poiniteljima u zaustavljanju njihovog nasilnog ponaanja uz promjenu vrijednosnog sustava u cilju nenasilnog rjeavanja sukoba, uvaavanja ravnopravnosti spolova i poveavanja sigurnosti lanova obitelji. Stoga Protokol propisuje obvezu uspostavljanja suradnje meu nadlenim tijelima kroz: praenje i izvjetavanje o provedbi Protokola, suradnju i razmjenu podataka meu nadlenim tijelima na razini lokalne samouprave i suradnju nadlenih tijela s drugim imbenicima koji se bave problematikom nasilja u obitelji.
Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji
Protokolom se propisuju obveze, oblici i naini suradnje nadlenih tijela (policije, centara za socijalnu skrb, zdravstvenih i odgojno-obrazovnih ustanova te pravosudnih tijela) i drugih imbenika koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju nasilja, te pruanju pomoi i zatite osobama izloenim nasilju u obitelji. Premda organizacije civilnog drutva (tj. nevladine udruge) i tijela lokalne uprave i samouprave nisu navedeni u Protokolu, logino je da u njegovoj provedbi i oni sudjeluju. Zbog toga se opravdano u Izvjeu o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji tijekom 2007. i 2008. godine (MOBMS, 2009.) detaljno navode aktivnosti, ali i primjedbe organizacija civilnog drutva koje rade na suzbijanju obiteljskog nasilja. injenica da postoji Protokol odraz je suvremenih spoznaja da je nuno osigurati usklaeno djelovanje razliitih sektora kao odgovor na sloenu pojavu nasilja u obitelji. Za to su potrebne jasne smjernice o postupcima svakog pojedinog sudionika ili nadlenog tijela, ali koji se meusobno nadopunjuju i koji su voeni istim profesionalnim vrijednostima. Svrha, ciljevi i okvir takvog djelovanja opisane su u stratekom dokumentu Nacionalna strategija, a praktine smjernice za postupanje svakog pojedinog sudionika opisane su u Protokolu. Za neke od sektora postoje posebni (interni) pravilnici i upute. Nacionalna strategija zatite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine propisala je obvezu izrade obrazaca standardne metodologije izvjetavanja o provedbi Protokola. Za to je zadueno Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti. U suradnji s drugim tijelima nadlenim za provedbu Protokola, Uredom za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, te organizacijama civilnog drutva koje programski djeluju u unapreenju zatite od nasilja u obitelji, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti izradilo je obrasce za prikupljanje podataka o provedbi Protokola. Izraeni su obrasci za policiju, centre za socijalnu skrb, zdravstvene i odgojnoobrazovne ustanove, pravosudna tijela, koordinatore/ice za ravnopravnost spolova u uredima dravne uprave u upanijama, te organizacije civilnog drutva koje tite rtve nasilja u obitelji i koje rade s poiniteljima nasilja u obitelji. Obrasci su dostupni na mrenoj stranici www.mobms.hr/obavijesti/ sprjecavanje-nasilja-u-obitelji.aspx .
Budui da je Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti bilo nositelj izrade Protokola, te je od strane Vlade Republike Hrvatske imenovano tijelom nadlenim za izradu objedinjenog izvjea o provedbi Protokola, na temelju podataka iz ovih obrazaca, ono je pripremilo Izvjee o provedbi Protokola o postupanju u sluaju obiteljskog nasilja za 2007. i 2008. godinu (MOBMS, 2009.) koje daje dobar pregled aktivnosti i stanja. Izvjetaj omoguuje zakljuak da su posljednjih nekoliko godina uinjeni veliki pomaci u barem dva aspekta: 1) izgradnji kapaciteta za bolji odgovor drutva na obiteljsko nasilje i 2) unapreenju koordiniranog odgovora zajednice na sluajeve obiteljskog nasilja. Slijedom Zavrnih odrednica (toka 2.) Protokola, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti zadueno je za predlaganje Vladi izmjena Protokola sukladno zaprimljenim prijedlozima organizacija nadlenih za postupanje po Protokolu. Ovo izvjee pokazuje da je broj prijavljenih sluajeva obiteljskog nasilja u 2007. i 2008. godini bio vrlo velik, premda s naznakom malog opadanja. Tako je policija tijekom 2008. godine zabiljeila 1 647 poinjenih kaznenih djela (prijavljeno je 564 poinitelja, a oteeno 1 279 osoba), a zbog poinjenja prekraja prueno je 16 885 intervencija. Za prekraj nasilja u obitelji prijavljeno je 16 169 poinitelja, a bilo je 20 566 oteenih osoba (od toga 68% odraslih ena). Policija je predloila 9 833 zatitnih mjera (4 607 obaveznih psihosocijalnih tretmana, 3 517 obaveznih lijeenja od ovisnosti, 788 zabrana pribliavanja rtvi, 377 udaljenja iz stambenog prostora, 233 zabrana uznemiravanja ili uhoenja osobe izloene nasilju, 284 oduzimanja predmeta koji su namijenjeni ili uporabljeni u poinjenju prekraja, 27 mjera osiguranja zatite osobe izloene nasilju). Centri za socijalnu skrb su tijekom 2007. i 2008. godine zabiljeili 4 683 sluajeva nasilja prema djeci i 16 683 sluajeva nasilja prema drugim lanovima obitelji. Od ukupno 24 497 rtvi nasilja prema podacima centara za socijalnu skrb, u 72% sluajeva rtve su bile enske osobe. Od ukupno 18 645 poinitelja, 87% bili su mukarci. Veliki broj prijavljenih sluajeva nesumnjivo je posljedica nekoliko imbenika koji zajedniki djeluju: porasta svijesti u populaciji o neprihvatljivosti i kanjivosti takvog ponaanja, veoj spremnosti na prijavljivanje i traenje pomoi od strane rtava i svjedoka nasilja, veoj osposobljenosti (prvenstveno)
10
11
policije i centara za socijalnu skrb za prepoznavanje i reagiranje, poveanju resursa za podrku rtvama diljem Hrvatske, porasta povjerenja rtava u mogunost da ih sustavi zatite, poboljanja suradnje meu sustavima i postojanja zakonske obaveze prijavljivanja nasilja u obitelji. U pogledu obaveze prijavljivanja, Zakon o zatiti od nasilja u obitelji vrlo je jasan, jer se u lanku 8. navodi da su zdravstveni radnici, struni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zatite, odgoja i obrazovanja te struni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udrugama civilnog drutva u djelokrugu djece i obitelji obvezni prijaviti policiji ili dravnom odvjetnitvu poinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Analiza Izvjea o provedbi Protokola, iskustva iz prakse i upozorenja na propuste u njegovoj provedbi pokazuju da primjenu Protokola treba poboljati i unaprijediti. Ono to se ve sada prepoznaje jest potreba za stvaranjem organizacijskih, tehnikih i ljudskih preduvjeta za ispunjavanje zahtjeva koji proizlaze iz Protokola. No praksa pokazuje ponajvie mogunosti uinkovite suradnje izmeu pojedinih sektora i slubi. To je mogue uiniti na tri razine: (1) unapreenje prakse unutar svih slubi ukljuenih u suzbijanje nasilja u obitelji, (2) ubrzavanje razmjene informacija i izgradnja povjerenja meu sektorima (policija, socijalna skrb, pravosue, zdravstvo, obrazovanje, organizacije za pomo rtvama, organizacije za tretman poinitelja) i (3) prihvaanje vee odgovornosti lokalne zajednice za suzbijanje nasilja u obitelji. Osim u sustavu policije, umreenost i razmjena informacija su objektivno ogranienje. Nadalje, u zdravstvu ne postoji standardizirana evidencija, to onemoguuje dobivanje pouzdanih podataka o lijeenju i hospitalizaciji rtava obiteljskog nasilja. Tako, na primjer, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nema podataka iz kojih bi bilo vidljivo radi li se o pruenoj usluzi zbog nasilja u obitelji (i njene cijene!) ili zbog ozljede nanesene od strane drugih osoba. No kljuno ogranienje vezano je uz nedovoljno poznavanje konkretnog rada, mogunosti i ogranienja izmeu pojedinih sustava. Iskustvo projekta Unapreenje meusektorske suradnje u suzbijanju obiteljskog nasilja pokazuje da, nakon to se sudionici iz sustava koji moraju suraivati na razini lokalne
zajednici izravno upoznaju kao strunjaci, te prepoznaju ogranienja i mogunosti pojedinog sustava i poveaju meusobno povjerenje, razmjena informacija postaje laka i djelotvornija, a rad na suzbijanju obiteljskog nasilja uinkovitiji. To ujedno donosi i zadovoljstvo samim strunjacima koji rade ovaj teki posao. Ovaj projekt realizira se u suradnji Ravnateljstva policije, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosua, Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Visokog prekrajnog suda, Pravosudne akademije i Drutva za psiholoku pomo. Na temelju svega navedenog, na poticaj Programa za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) u Zagrebu i uz podrku Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Drutvu za psiholoku pomo povjereno je da priredi ovaj prirunik. Cilj mu je da olaka i pomogne ujednaiti postupke predviene Protokolom o postupanju u sluaju nasilja u obitelji, te da pridonese unapreenju meusektorske suradnju izmeu slubi ukljuenih u suzbijanje obiteljskog nasilja. U ovom priruniku strunjaci-praktiari detaljno opisuju konkretne postupke koje pojedino nadleno tijelo ili organizacija poduzima u svojem radu. To su ilustrirali konkretnim primjerima iz svoje prakse, ali i upozorili na tekoe u provedbi Protokola i predloili naine unapreenja suradnje. Neka poglavlja sadre i ogledne primjere dobro napisanih dokumenata koje pojedine slube izrauju i/ili upuuju jedne drugima. Na kraju je detaljno opisan primjer dobre prakse suradnje razliitih tijela i organizacija u jednom sluaju obiteljskog nasilja. Prirunik bi trebao doi do praktiki svih sudionika procesa suzbijanja nasilja u obitelji: svih policijskih postaja, centara za socijalnu skrb, prekrajnih sudova, opinskih dravnih odvjetnika, opinskih sudova, domova zdravlja, ustanova za hitnu medicinsku pomo, osnovnih kola, obiteljskih centara, organizacija civilnog drutva i ustanova koje skrbe o rtvama i/ili rade s poiniteljima obiteljskog nasilja. Razotkrivanje sluaja obiteljskog nasilja i reakcija drutva koja nakon toga slijedi, obino zapoinje policijskom intervencijom, a zatim ukljuivanjem
12
13
suda, no time ne zavrava. Samo uspjenom meusektorskom suradnjom razliitih tijela i organizacija od kojih svaka ima svoju specifinu kompetentnost i odgovornost, moemo pojedinanoj obitelji pomoi, a nasilje sprijeiti i suzbiti. Nadamo se da e ovaj prirunik biti prilog daljnjem unapreenju stvarne suradnje i poveanja uinkovitosti svih kojima je stalo da zaustavimo i sprijeimo nasilje u obitelji. U Zagrebu, 31. sijenja 2010. Prof.dr.sc. Dean Ajdukovi, urednik
Postupanje policije u sluaju nasilja u obitelji

Renata Odeljan, Anita Matijevi
Zaprimanje dojave
Obiteljsko se nasilje policiji moe prijaviti usmeno, telefonom, pismeno, telefaksom ili e-mailom. Nakon toga policija nastoji utvrditi to vie relevantnih podataka u to kraem vremenu. Ukoliko se utvrdi da je nasilniko ponaanje u tijeku i da rtva ili druga osoba koja dojavljuje dogaaj ne moe slobodno govoriti, pribavljaju se samo najvaniji podaci potrebni za upuivanje policijskih slubenika na intervenciju i to: je li netko ozlijeen (o emu se urno izvjeuje zdravstvena ustanova), ime i prezime, adresa, broj stana. Ukoliko dojavitelj moe slobodno razgovarati, policija e utvrditi koji je razlog traenja intervencije; tko se prema kome nasilniki ponaa i na koji nain, a ako se radi o fizikom nasilju, koje je vrste i intenziteta. U svakom sluaju, dojava treba sadravati vie od podatka dojavitelj navodi da ima problema s branim partnerom. Svakako je potrebno utvrditi jesu li dogaaju bila nazona djeca, te postoje li saznanja da osoba posjeduje oruje ili prijeti orujem. Policijski slubenici koji se upuuju na intervenciju moraju biti upoznati: sa svime to je dojavitelj naveo/navela; s podacima o poinitelju i oteenoj osobi koji se nalaze u Informacijskom sustavu MUP-a, a osobito ranija prijavljivanost za kaznena djela/prekraje s
14
15
obiljejima nasilja; ima li netko od sudionika, osobito poinitelj legalno/ilegalno oruje; s informacijama o drugim osobama koje su prijavljene na adresi na koju se upuuje intervencija, posebno kako bi se utvrdilo posjeduju li one vatreno oruje ili su ranije prijavljivane, jesu li za njima raspisivane potrage i sl.; provodi li se nad poiniteljem neka od zatitnih mjera iz lanka 13.,14. ili 15. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji (ZZNO), lanka 130. st. 3. Prekrajnog zakona i/ili mjera opreza iz l. 90. ZKP-a. Na intervenciju povodom obiteljskog nasilja potrebno je uputiti najmanje dva policijska slubenika, pri emu uvijek, kada je to mogue, trebaju biti poslani policijski slubenici razliitog spola.
ti protiv/prema rtvi, te takve predmete oduzeti uz Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, i dostaviti ih nadlenom sudu uz prijedlog za njihovo oduzimanje. Nakon to se prikupe poetna saznanja dostatna za provoenje prekrajne obrade, poinitelja je potrebno privesti u slubene prostorije, te nad njim provesti prekrajnu obradu. Ovisno o okolnostima sluaja sa rtvom i/ili svjedocima obavijesni se razgovor moe obaviti na mjestu dogaaja, odnosno u stanu ili drugom prostoru primjerenom za obavljanje razgovora. Ukoliko netko od ukuana posjeduje registrirano oruje, potrebno je provjeriti dri li se ono sukladno odredbama lanka 30. Zakona o oruju. Ukoliko poinitelj posjeduje registrirano oruje, potrebno ga je oduzeti sukladno lanku 48. Zakona o oruju. Takoer je tijekom intervencije potrebno, s posebnom pozornou, A prikupiti saznanja postoje li elementi prekraja iz lanka 91. Zakona o oruju (dranje zakonom zabranjenog oruja) ili elementi kaznenog djela neovlatenog posjedovanja oruja i eksplozivnih tvari iz lanka 335. Kaznenog zakona. U sluaju da se doe do takvih saznanja potrebno je od nadlenog suda ishoditi nalog za pretragu stana i drugih prostorija te poduzeti druge mjere radi pronalaena i oduzimanja oruja te procesuiranja poinitelja.
Postupanje na mjestu dogaaja

Dolaskom na mjesto dogaaja, prije svega je potrebno pruiti trenutnu zatitu rtvi tako da se poinitelja razdvoji od rtve i sprijei u daljnjem nasilnikom ponaanju. rtvi treba omoguiti da policijskim slubenicima priopi to se dogodilo bez utjecaja poinitelja na njezin iskaz te osigurati da se djeca zateena na mjestu dogaaja ne izlau dodatnoj, sekundarnoj viktimizaciji. Kada su na rtvi vidljivi tragovi fizikog zlostavljanja, osim to se neizostavno trai intervencija hitne medicinske pomoi, potrebno je provesti i hitnu istranu radnju oevida, te fiksirati ozljede, ali i druge tragove zlostavljanja u prostoru. Oevid je potrebno obaviti i u situacijama kada su u prostoru vidljivi tragovi razbijanja, devastiranja i unitavanja stvari veeg razmjera. Ukoliko je rtva uznemirena, nalazi se u stanju oka, straha ili nekom drugom emocionalno povienom stanju, potrebno joj je ponuditi i druge vrste medicinske pomoi. Prilikom postupanja potrebno je utvrditi jesu li za vrijeme nasilnikog ponaanja upotrijebljeni neki predmeti ili je poinitelj prijetio da e ih upotrijebi-
Specifinosti postupanja u sluajevima kada su djeca rtve i/ili svjedoci nasilja

U velikom broju sluajeva kada policijski slubenici pruaju intervenciju povodom dojave o nasilju u obitelji svjedoci i/ili rtve nasilnikog ponaanja su djeca. Ako su tijekom policijske intervencije nazona djeca, potrebno je posebno obzirno i profesionalno postupanje policijskih slubenika, koji trebaju biti svjesni da je upravo proivljeni nasilni dogaaj posebno traumatizirajui za djecu, koja su tada izuzetno osjetljiva, boje se i brinu o svojoj budunosti,
16
17
postupanju policije, roditelja i drugih. Stoga policijski slubenici svojim pristupom trebaju djetetu olakati i pomoi, kako bi to lake prolo kroz dogaaj, te paziti da svojim postupcima dodatno ne traumatiziraju dijete. Pri svakom policijskom postupanju potrebno je voditi rauna o zatiti najboljeg interesa djece i maloljetnika, kao i o zatiti njihove privatnosti. Svako je nasilje koje se odvija pred djetetom ili maloljetnom osobom psihiko i emocionalno nasilje i nad samim djetetom, to je potrebno uvaavati prilikom utvrivanja elemenata prekraja. Prilikom obavljanja obavijesnih razgovora s roditeljima i drugim svjedocima potrebno je osigurati da djeca tome ne svjedoe, kako se ne bi dodatno traumatizirala, ali i kako se ne bi utjecalo na djetetov iskaz ukoliko e dijete takav iskaz davati policijskim slubenicima ili sucu. U kontekstu meusektorske suradnje s ciljem pravovremene i umreene reakcije na obiteljsko nasilje, o svakom nasilju poinjenom na tetu djeteta ili maloljetne osobe treba odmah obavijestiti nadleni centar za socijalnu skrb ili deurne djelatnice/djelatnike centra za socijalnu skrb, kako bi se mogle poduzeti hitne mjere obiteljsko-pravne zatite djece. U svakom sluaju, ukoliko se oboje roditelja dovodi u policijsku postaju, medicinsku ustanovu ili su iz drugih razloga trenutno onemogueni u skrbi za svoje dijete/djecu, ili ukoliko je potrebno obaviti obavijesni razgovor s djetetom ili maloljetnom osobom, odmah je potrebno zatraiti dolazak deurne socijalne radnice/ka radi urnog smjetaja, povjeravanja djeteta ili obavljanja obavijesnog razgovora. Ukoliko se zbog okolnosti sluaja ne moe izbjei dovoenje djeteta ili maloljetne osobe rtve/svjedoka u prostor policije, takav boravak u prostoru policije mora biti to krai, pri emu osobitu pozornost treba obratiti na prostor u kojem e dijete boraviti, te izbjei svaki nepotreban kontakt djeteta s veim brojem policijskih slubenika. Djetetu je potrebno, na njemu primjeren nain, objasniti razloge dovoenja u policijski prostor, te mjere koje e se poduzimati kao i zatitniku ulogu roditelja ili socijalnog radnika, koji e cijelo vrijeme biti nazoan uz dijete.
Kako se vrlo esto nasilje u obitelji dogaa izvan redovnog uredovnog vremena centara za socijalnu skrb, potrebno je usprkos tome to je u postupanje policije bila ukljuena i deurna socijalna radnica, poslati i pisanu obavijest nadlenom centru za socijalnu skrb te od njega zatraiti dostavu povratnog izvjea temeljem odredbe l. 108. st. 3. Obiteljskog zakona. Ukoliko je dijete rtva ili svjedok nasilja u obitelji (osobito teih oblika), u postupanje se moraju ukljuiti i specijalizirani policijski slubenici za maloljetniku delinkvenciju i kriminalitet na tetu mladei i obitelji, kako bi proveli kriminalistiko istraivanje zbog sumnje na poinjenje kaznenog djela zaputanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz lanka 213. Kaznenog zakona, kao i kaznenog djela nasilnikog ponaanja u obitelji iz lanka 215.a Kaznenog zakona. Treba posebno naglasiti da su saznanja o nasilju u obitelji, koje je poinjeno prema djetetu ili maloljetnoj osobi, policiji duni prijaviti: zdravstveni radnik, struni radnik u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zatite, odgoja i obrazovanja, te struni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udrugama civilnog drutva u djelokrugu rada s djecom i obitelji (l. 8. ZZNO-a); lijenik (l. 22. st. 1. i 2. Zakona o lijenitvu), stomatolog (l. 28. st. 1 i 2. Zakona o stomatolokoj djelatnosti), doktor medicine, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, osoba kojoj je povjeren odgojno-obrazovni rad u odgovarajuoj ustanovi, javni biljenik i djelatnik skrbnitva (l. 300. st. 4. KZ-a).
Postupanje prema rtvi nasilja u obitelji

Ukoliko rtvi nije potrebno pruanje hitne medicinske pomoi, potrebno joj je omoguiti da policijskim slubenicima neometano, bez straha i u odvojenoj prostoriji od poinitelja, dakle bez nazonosti poinitelja nasilja, ispria to se dogodilo. Tijekom obavljanja razgovora policijski slubenici/slubenice trebaju se prema rtvi odnositi s uvaavanjem i iskazati joj podrku svojom
18
19
verbalnom i neverbalnom komunikacijom ali iskazana podrka i empatinost trebaju biti u okviru profesionalnog ponaanja. Od rtve je potrebno pribaviti sljedee: podatke o konkretnom dogaaju zbog kojeg je intervencija policije traena: vrijeme, mjesto, nain izvrenja, sudionici, oevici, osobe kojima se povjerila ili na neki drugi nain imaju saznanja; podatke o ranijem nasilju u obitelji, bez obzira je li prethodno prijavljivano ili ne; podatke o osobama i institucijama kojima se rtva povjeravala i/ili prijavljivala nasilje u obitelji; podatke o izloenosti djece nasilju u obitelji (jesu li djeca zbog toga bila u tretmanu strunih slubi u koli, lijenika, centra za socijalnu skrb); podatke o drugim oblicima protupravnog ponaanja poinitelja, prijetnje, seksualno zlostavljanje, zlostavljanje i zanemarivanje djece. Ukoliko nasilje traje dulje ili je bilo vie dogaaja, potrebno je zamoliti rtvu da opie prvi dogaaj nasilja u obitelji kojeg se moe sjetiti; kada, gdje, kako i na koji nain se odvijao, je li netko tome svjedoio, je li rtva tom prilikom ozlijeena, je li netko vidio tragove tjelesne ozljede, ili se rtva nekome povjerila u vezi proivljenog. Od rtve se moe traiti da opie tipian, najuestaliji nain izvrenja, u odnosu na prirodu i nain zlostavljanja (dogaa li se nasilje u odreeno vrijeme, na odreenom mjestu ili kao posljedica nekih prethodnih dogaaja, npr. konzumiranja alkohola). rtva e se gotovo uvijek sjetiti najteeg nasilja kojem je bila izloena. Potrebno je opisati taj dogaaj i pokuati utvrditi kada, kako, gdje, na koji nain, kojim povodom, pred kim i s kojom posljedicom se dogaaj zbio. U razgovoru sa rtvom potrebno je utvrditi to planira poduzeti, to oekuje od svog odnosa s poiniteljem, ima li namjeru prekinuti branu/izvanbranu zajednicu, eli li smjetaj u sigurnu kuu, planira li otii rodbini, prijateljima. To je potrebno da bi se uz optuni prijedlog/kaznenu prijavu mogla predloiti to svrsishodnija zatitna mjera/mjera opreza.
Nadalje, ukoliko poinitelj nije zateen na mjestu dogaaja, od rtve, ali i drugih osoba potrebno je prikupiti saznanja o moguem mjestu boravka/ skrivanja poinitelja kako bi se mogle poduzeti mjere trenutnog i aktivnog traganja (to znai da policija ne smije dozvoliti da se poinitelj pronae tek za nekoliko dana), a do pronalaska poinitelja potrebno je rtvi pruiti zatitu kako poinitelj nasilja u obitelji ne bi nesmetano doao u dom rtve ili na njeno radno mjesto, te na njenu tetu poinio istovrsni ili tei prekraj, odnosno kazneno djelo. Takoer, rtvu treba uputiti i na samozatitno ponaanje i potrebu suradnje s policijom. rtvu je potrebno na jasan nain upoznati s njezinim zakonskim pravima, a osobito: da moe dobiti pomo neke od zdravstvenih ustanova ili organizacija i drugih institucija koje pruaju pomo i podrku rtvama nasilja u obitelji, a rtvu treba upoznati s adresama ili kontaktima tih ustanova; upoznati rtvu s mjerama opreza i zatitnim mjerama (mjere opreza iz lanka 130. Prekrajnog zakona, zatitne mjere iz lanka 50. Prekrajnog zakona te lanka 11., a osobito iz lanka 19. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji, koji navodi da se zatitne mjere zabrane pribliavanja rtvi nasilja, zabrane uhoenja ili uznemiravanja osobe izloene nasilju i zatitna mjera udaljenja iz stana, kue ili drugog prostora mogu primijeniti i prije pokretanja prekrajnog postupka na prijedlog osobe izloene nasilju ili ovlatenog tuitelja uz prethodnu suglasnost rtve radi otklanjanja izravne ivotne ugroenosti te osobe ili drugih lanova obitelji. Takoer je rtvu potrebno upoznati i s uvjetima izricanja mjera opreza sukladno lanku 90. Kaznenog zakona i posebnih obveza uz zatitni nadzor sukladno lanku 71. Kaznenog zakona. mjerama i radnjama koje e policija poduzeti protiv poinitelja nasilja; da e biti upoznata s odlukom suca za prekraje i istranog suca, ukoliko se poinitelj privodi na sud i predlae njegovo zadravanje; o mogunosti sklanjanja u sklonite za rtve obiteljskog nasilja. U sluaju da rtva navede da eli smjetaj, odmah je potrebno
20
21
izvijestiti centar za socijalnu skrb koji je nositelj svih aktivnosti kojima je cilj smjetaj rtve u sklonite. Meutim, ukoliko centar za socijalnu skrb zbog opravdanih okolnosti nije u mogunosti izvriti prijevoz rtve, iznimno, policijski slubenici obavljaju prijevoz rtve do sklonita, uz obvezu da moraju uvati tajnost i sigurnost adrese smjetaja. U izvjeu policijskih slubenika potrebno je konstatirati da je prijevoz rtve obavljen, meutim, niti u kojem sluaju se ne navodi adresa sklonita. Progon poinitelja prekraja nasilja u obitelji poduzima se po slubenoj dunosti, pri emu nije vana izjava rtve kako nema namjeru podnositi formalnu prijavu, kako ne eli svjedoiti na sudu, odnosno da eli odustati od prekrajnog postupka ili eli da se poinitelj iskljuivo upozori na neprimjerenost svojih postupaka. Policijski slubenici nakon to utvrde elemente prekraja nemaju pravo diskrecione ocjene hoe li nadlenom prekrajnom sudu podnijeti optuni prijedlog ili ne, pri emu stav rtve o progonu poinitelja ni na koji nain ne smije utjecati na utvrivanje jesu li ostvarena obiljeja prekraja.
tunom prijedlogu sucu predlae zadravanje. Odredba stavka 1. lanka 134. policija je ovlatena uhititi osobu zateenu u poinjenju prekraja tumai se u kontekstu odredbe lanka 106. Zakona o kaznenom postupku koji navodi da je osoba zateena u kaznenom djelu osoba koju je netko (dakle i sama rtva) opazio u radnji kaznenog djela, odnosno osoba koja je neposredno nakon kaznenog djela zateena pod okolnostima koje upuuju na to da je poinila kazneno djelo, to se analogno primjenjuje i na prekraje. U sluaju da se poinitelj nalazi pod utjecajem opojnih sredstava policijski slubenici e sukladno lanku 137. Prekrajnog zakona u cilju neposrednog spreavanja poinitelja prekraja da nastavi s injenjem prekraja izdati naredbu smjetanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva u trajanju ne duljem od 12 sati. Poinitelja je potrebno ispitati u svojstvu osumnjienika sukladno lanku 158. Prekrajnog zakona, a sukladno odredbama o ispitivanju okrivljenika u prekrajnom postupku, pri emu ga se mora upozoriti da ima pravo uzeti branitelja koji moe biti nazoan njegovu ispitivanju. Poinitelja je potrebno upoznati sa zatitnim mjerama/mjerama opreza koje e se u odnosu na njega predloiti sudu. Ukoliko je poinitelj osoba lijeena od alkoholizma ili drugih ovisnosti ili je osoba s duevnim smetnjama, o toj injenici se mora odmah izvijestiti nadleni centar za socijalnu skrb. Policijski slubenici mogu privremeno, a najdulje do osam dana, prema osobi za koju postoji sumnja da je poinitelj prekraja obiteljskog nasilja, naredbom iz lanka 130. Prekrajnog zakona odrediti zabranu pribliavanja odreenoj osobi i zabranu uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom, a potom u roku od 8 dana, od dana odreivanja mjere opreza, podnijeti optuni prijedlog s prijedlogom sudu da produlji primjenu mjere opreza. Ukoliko nakon podnoenja takvoga zahtjeva sud o mjeri opreza ne odlui u daljnjem roku od 3 dana, primijenjena mjera opreza prestaje. Temeljem lanka 19. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji policijski slubenici mogu, uz prethodnu suglasnost rtve, i prije pokretanja prekrajnog postupka podnijeti zahtjev sudu za izricanje zatitne mjere zabrane pribliavanja rtvi nasilja, zabrane uhoenja ili uznemiravanja osobe izloene nasilju i zatitnu mjeru udaljenja iz stana, kue ili drugog prostora. Meutim, kako je jedan od uvjeta za pred-
Postupak prema poinitelju nasilja u obitelji

Osobu za koju postoji sumnja da je poinila kazneno djelo ili prekraj potrebno je dovesti u policijsku postaju kako bi se provela prekrajna obrada odnosno kriminalistiko istraivanje. Osobu je potrebno upoznati s mjerama koje e se protiv njega/nje poduzeti. Ukoliko su na poinitelju vidljive ozljede, potrebno ih je dokumentirati lijenikim pregledom uz opis nastanka ozljeda. Ukoliko poinitelj odbije alkotestiranje, od suda se moe i prije pokretanja prekrajnog postupka zatraiti da sukladno lanku 159. st. 1. i. 6. Prekrajnog zakona naloi vjetaenje uzorka krvi i urina radi ispitivanja prisutnosti alkohola i/ili opojnih droga u organizmu okrivljenika. Ukoliko postoje uvjeti iz lanka 135. Prekrajnog zakona, policija poinitelja nasilja u obitelji uhiuje sukladno lanku 134. Prekrajnog zakona, te u op-
22
23
laganje ovakve mjere otklanjanje izravne ivotne ugroenosti rtve ili drugih lanova njezine obitelji, u tim situacijama ispunjeni su uvjeti za uhienje i dovoenje poinitelja sucu, te se ovakav prijedlog, odnosno zahtjev moe dostaviti sucu uz optuni prijedlog.
Optuni prijedlog u sluaju obiteljskog nasilja

U optunom prijedlogu potrebno je opisati sve pojedinane prekraje, ukoliko se radi o vie prekraja. Uz potpun i konkretan opis prekraja potrebno je navesti i druge sudu korisne podatke; npr. ukoliko je protiv poinitelja i ranije podnesen optuni prijedlog zbog poinjenja prekraja nasilnikog ponaanja u obitelji, a u meuvremenu u svezi toga optunog prijedloga nije donesena pravomona sudska presuda, potrebno je u optunom prijedlogu za aktualni dogaaj naznaiti da je poinitelj ve ranije prijavljivan za nasilniko ponaanje u obitelji. Ukoliko je poinitelj sudskim rjeenjem proglaen krivim za ranije poinjeni prekraj nasilnikog ponaanja u obitelji, aktualnim nasilnikim ponaanjem ini kvalifikatorni oblik prekraja (l. 20. st. 3.,5.,6. i 7.), te je u optunom prijedlogu potrebno navesti kada se ranije nasilniki ponaao, te da je za takvo ponaanje proglaen krivim. Uz optuni prijedlog potrebno je dostaviti dokumentaciju o svim postupanjima i svim saznanjima do kojih se dolo tijekom prekrajne obrade: zapisnike o ispitivanju osumnjienika, svjedoka, izvjee bez i o pruenoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, zapisnik o oevidu, izvjee bez i o uhienju, medicinska dokumentacija, slubene zabiljeke o obavljenim obavijesnim razgovorima, ranije presude prekrajnog suda. Kada su ispunjeni uvjeti za uhienje, poinitelja se dovodi sucu nadlenog prekrajnog suda, te je u optunom prijedlogu potrebno predloiti da se okrivljeniku temeljem lanka 135. Prekrajnog zakona odredi zadravanje. Kada su ispunjene zakonske pretpostavke, potrebno je predloiti izricanje mjere
opreza sukladno lanku 130. Prekrajnog zakona, a ako je mjera opreza ve izreena, naredbom od strane policijskih slubenika, da se ta mjera produlji od strane suda. Uvjeti za uhienje i dovoenje poinitelja sucu ispunjeni su kada je nasilje u obitelji poinjeno na tetu ili u nazonosti djeteta ili maloljetne osobe, kada se radi o poinitelju koji je ve evidentiran kao poinitelj nasilja u obitelji ili drugih prekraja/kaznenih djela s elementima nasilja na tetu lanova obitelji, ali i drugih osoba, kada je tijekom nasilnikog ponaanja poinitelj izricao prijetnje rtvi ili drugim osobama, ili kada postoje neki drugi razlozi i okolnosti iz lanka 135. st. 1. Prekrajnog zakona, odnosno lanka 123. Zakona o kaznenom postupku.
Zatitne mjere
S obzirom da su zatitne mjere iz lanka 11. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji usmjerene na prekid i spreavanje nasilnikog odnosa, zatitu osobe izloene nasilju, ali i prevenciju buduih nasilnikih ponaanja, svakako ih je potrebno predlagati. Zatitne mjere sud moe izrei po slubenoj dunosti, na prijedlog rtve i na prijedlog policije kao ovlatenog tuitelja. Ve je navedeno da zatitne mjere mogu biti izreene i prije pokretanja prekrajnog postupka. Kao to je ve navedeno, Zakon o zatiti od nasilja u obitelji predvidio je tri zatitne mjere koje su stavljene u nadlenost policije: zabrana pribliavanja rtvi nasilja, zabrana uznemiravanja ili uhoenja osobe izloene nasilju i udaljenje iz stana, kue ili nekog drugog stambenog prostora, ije je provoenje detaljno razraeno u Pravilniku o nainu provedbe zatitnih mjera koje su Zakonom o zatiti od nasilja u obitelji stavljene u nadlenost policije (NN 27/04.). Poinitelj koji se zatekne u krenju mjere ili za kojega postoji osnovana sumnja da je prekrio zatitnu mjeru, ini prekraj iz lanka 22. st. 1. i 2. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji, te ga je potrebno, uz optuni prijedlog, obvezno dovesti sucu za prekraje.
24
25
Izuzetno je vano da policijska intervencija bude profesionalno i struno pruena, s obzirom da je policijski slubenik najee prva slubena osoba koja ima saznanja o nasilnikom ponaanju. To predstavlja dodatnu odgovornost policijskim slubenicima da svojim profesionalnim pristupom ispune zadau prekidanja nasilnikog ponaanja poinitelja i zatite rtve, ali i da poveaju rtvino povjerenje u drutvene institucije, te da usmjere rtvu na druge sustave koji su nadleni i osposobljeni za pomo rtvama. Reakcija drutva na nasilje u obitelji policijskom intervencijom tek zapoinje, stoga samo uspjenim rjeavanjem svakog pojedinanog sluaja, putem meusektorske suradnje svih institucija, od kojih svaka ima svoj dio odgovornosti u rjeavanju problema obiteljskog nasilja, moemo sprijeiti, prevenirati i prekinuti meugeneracijski prijenos nasilja u obitelji.
REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA POLICIJSKA UPRAVA Broj:

(mjesto i datum)
ZAGREBAKA
PREKRAJNOM SUDU
U ZAGREBU
Temeljem lanka 111. Prekrajnog zakona (Narodne novine broj107/07) i lanka 160. istog Zakona podnosi se
OPTUNI PRIJEDLOG*
Protiv okrivljeni-ka/ce 1. ANTE ANI od
(ime, prezime i nadimak ako ga ima)
Ivana i Ane, dj. prezime Ivani

(ime i prezime roditelja)
roen
03.01.1961.
Zagreb
Republika Hrvatska ,
(drava roenja)
(dan, mjesec i godina roenja) (mjesto roenja)
RH
(dravljanstvo)
,
(matini broj)
radnik
(po zanimanju)
26
27
s prebivalitem/boravitem u
ZAGREB
(mjesto)
dana
12.12.2009. g.
dani u tjednu petak u 07,30 sati, blia
( dan, mjesec i godina izvrenja )
ulica
Zagrebaka cesta Zagreb-rnomerec
kuni broj
, grad/opina
oznaka mjesta
stan
( ulica, trg, park, ugostiteljski objekt, dvorana, stadion)
osobni podaci provjereni uvidom u OI SER. BR. , izdane u PU zagrebakoj dana 05.07.2001. g., s rokom vaenja do 05.07.2011. g.
( naziv i serijski broj isprave u koju je izvren uvid, odnosno osobni podaci, naziv i serijski broj isprave osobe preko koje je provjeren identitet )
Zagrebu, Zagrebaka cesta br. 1

( mjesto, adresa )
teritorijalni sektor
2
( broj )
rajon
( broj )
( ophodni, kontaktni, pozorniki )
ako je maloljetan tko mu je zakonski zastupnik , Okrivljenik je

( uhien, smjeten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva )
gradska etvrt rnomerec Zagreb / rnomerec ,
, grad/opina
Grad
dana
sati, nakon ega je

( puten na slobodu ili doveden nadlenom sudu )
injenini opis radnje prekraja i poduzete mjere Okrivljenik Ante Ani uestalo se u posljednjih dvije godine, najee pod utjecajem alkohola, nasilniki ponaa prema supruzi oteenoj Ani Ani, na nain da ju verbalno vrijea govorei joj pogrdne rijei glupao, kurvo, droljo, uestalo ju zove na posao provjeravajui kod radnih kolega gdje se ona nalazi, te ju fiziki zlostavlja na nain da joj snanim i iznenadnim pokretima povlai kosu te ju udara laktom i akama u trbuh. Protiv Ante Ania podnesen je Prekrajnom sudu u Zagrebu optuni prijedlog broj 511-19-28P-2/100-08 zbog prekraja iz lanka 4. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji poinjenog na tetu supruge Ane Ani dana 01.05.2009. godine. Presudom Prekrajnog suda u Zagrebu poslovni broj XX-III-101/09 od 02.05.2009. godine prijavljeni je proglaen krivim za navedeni prekraj te mu je izreena kazna zatvora u trajanju od 30 dana. Dana 12.12.2009. g., oko 07,30 sati, u Zagrebu, u stanu na adresi Zagrebaka cesta br. 1, okrivljenik Ante Ani ponovio je nasilje u obitelji na nain da je probudio suprugu Anu, koju je potom ispitivao gdje je bila prethodnog dana, a kada mu je ona odgovorila da je bila na poslu, nezadovoljan takvim odgovorom, prisiljavao je suprugu
dana
sati u sati odreena
Okrivljenik je dana
( navesti vrstu mjere opreza )
u trajanju od
( vrijeme trajanja mjere )
dana.
2. to je su
28
29
drei je snano svojom rukom u predjelu zatiljka da mu na papiru napie gdje je bila i to je radila sa drugim mukarcima govorei joj je drolja i da se kurva sa svima. Nakon to je oteena odbila napisati traeno govorei da je bila na poslu, prijavljeni Ante Anti ju je nastavio vrijeati da je kurva i da samo misli na druge mukarce. Na zamolbe supruge da ju ostavi na miru jer se mora spremiti za posao prijavljeni je nastavio govoriti povienim glasom: Kurva se, priznaj. Oteena je u nekoliko navrata pokuala ustati od stola, meutim prijavljeni ju je svaki put sprijeio vrsto je drei za ruke ili ramena, viui Nikuda ti ne ide, misli da sam ja budala. Obzirom da oteena Ana Ani nije dola na vrijeme na posao, kolegica Mira Miri nazvala ju je na njezin mobitel pozivnog broja 091/111222333, na koji poziv je odgovorio prijavljeni Ante Ani. Na upit Mire Miri zato kolegica Ana nije dola na posao okrivljenik je vikao da to to nju briga, pri emu je Mira Miri u pozadini ula pla Ane Ani. Po neposrednom opaanju policijskih slubenika oteena Ana Ani zateena je vidno uznemirena i uplakana, dok se okrivljenik nalazio pod utjecajem alkohola. Navedenim ponaanjem okrivljenik je nad oteenom Anom Ani primijenio fiziku i psihiku prisilu te izazvao osjeaj straha, uznemirenosti, povredu dostojanstva, onemoguio ju je u odlasku na posao te onemoguio njezinu slobodu kretanja.
je Ana Ani izloena nasilju u obitelji. Policijski slubenici I Policijske postaje Zagreb odmah po zaprimljenoj dojavi upueni su na mjesto dogaaja kojom prilikom su u stanu na adresi u Zagrebu, Zagrebaka br. 1 zatekli Anu Ani i njezina supruga Antu Ania. U odvojenim prostorijama obavljeni su obavijesni razgovori u kojima je utvreno da se Ante Anti nasilniki ponaao prema supruzi Ani na gore opisani nain. U obavijesnom razgovoru sa dojaviteljicom Mirom Miri utvreno je da je iz telefonskog razgovora koji je vodila sa Aninim suprugom koji se javio na njezin mobitel po tonu njegova glasa i Aninu plau zakljuila da je Ana Ani izloena nasilju u obitelji od strane supruga. U obavijesnom razgovoru sa Ivanom Ivi utvreno je da okrivljenik uestalo zove svoju suprugu Anu na radno mjesto pri emu ispituje radne kolegice gdje je Ana da li ona ima ljubavnike, zbog ega kolegice saaljevaju Anu i smatraju da joj je zasigurno teko ivjeti u takvom odnosu i braku. Obzirom da se suprunici Ani nalaze u tretmanu Centra za socijalnu skrb Zagreb zbog ranijeg nasilnikog ponaanja prijavljenog , pribavljena je dokumentacija u vidu izvijea iz kojeg je vidljivo da prijavljeni nema uvid u neprihvatljivost svoga ponaanja, niti je kritian prema istome. Osumnjienik je doveden u slubene prostorije I Policijske postaje Zagreb gdje je odbio ispitivanje prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu. Policijski slubenici su tijekom postupanja prema prijavljenom neposrednim opaanjem utvrdili da se isti nalazi pod utjecajem alkohola,o emu je sastavljeno izvijee. Osumnjieniku je uruena naredba o odreivanju mjere opreza zabrane pribliavanja, uspostavljanja i odravanja veze sa Anom Ani od 12.12.2009. godine u 11,00 sati do 20.12.2009. godine u 11,00 sati. Za okrivljenog Antu Ania predlae se izricanje zatitne mjere obvezno lijeenje od ovisnosti jer dosadanjim psihosocijalnim tretmanom u Centru za socijalnu skrb nije postignut pomak u promjeni nasilnikog ponaanja okrivljenog, koji se nasilniki ponaa u pravilu pod utjecajem alkohola. Obzirom da je oteena Ana Ani iskazala svoju namjeru da napusti branu zajednicu i odseli k svojim roditeljima te da postoji opasnost da e okrivljenik ponoviti
ime je poinjen prekraj iz lanka o zatiti od nasilja u obitelji

sankcija )
4 kpl. 20 st. 2 Zakona
( zakonski naziv prekraja i propis kojim je odreen, te lanak kojim je zaprijeena kazna ili druga
Obrazloenje: Operativno komunikacijski centar policije Policijske uprave zagrebake zaprimio je telefonsku dojavu gospoe Mire Miri da njezina kolegica Ana Ani nije dola na posao, zbog ega ju je nazvala na mobitel na koji se javio Anin suprug, dok je dojaviteljica ula Anin pla u pozadini te izraava sumnju da
30
31
nasilje u obitelji predlae se izricanje zatitne mjere zabrane pribliavanja rtvi nasilja u obitelji, zatitne mjere zabrane uhoenja ili uznemiravanja osobe izloene nasilju i produljenje mjere opreza iz lanka 130. Prekrajnog zakona zabrane pribliavanja, uspostavljanja i odravanja veze sa suprugom Anom Ani, jer e se navedenim mjerama postii svrha kanjavanja i na taj nain djelovati na okrivljenoga da se kloni nasilnikog ponaanja prema supruzi, ime se postie svrha ope i specijalne prevencije. Obavljenim obavijesnim razgovorima te pribavljenom dokumentacijom prikupljeni su dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni Ante Ani poinio prekraj opisan u Optunom prijedlogu, te se predlae: 1. da se protiv okrivljenika provede prekrajni postupak;
j) da se izvri uvid u Naredbu o odreivanju mjere opreza Anti Antiu k) da se izvri uvid u izvjee policijskih slubenika 4. da se na temelju lanka 130. Prekrajnog zakona odredi mjera opreza
( navesti mjeru )
odnosno produlji mjera opreza zabrane pribliavanja, uspostavljanja i odravanja veze sa suprugom Anom Ani; 5. da se okrivljeniku na temelju lanka 135. Prekrajnog zakona odredi zadravanje jer ;
( navesti jedan ili vie razloga )
2. da se izvri uvid u kaznene evidencije; 6. da se okrivljenika proglasi krivim i kazni 3. da se u postupku provedu dokazi i sasluaju svjedoci: a) Ana Ani, ro. 30.07.1962. g., s prebivalitem u Zagrebu, Zagrebaka cesta br. 1 mobitel pozivni broj 091/1111222 b) Mira Miri, ro. 18.11.1964. g., s prebivalitem u Zagrebu, Zagrebaka cesta br. 8,mobitel br. 092/111222 c) Ivana Ivi, ro. 01.04.1960. g., s prebivalitem u Zagrebu, Ilica 15, mobitel broj 095/222111 d) da se izvri uvid u zapisnik o ispitivanju svjedoka Ane Ani - prilog br. 1 e) da se izvri uvid u zapisnik o ispitivanju osumnjienika Ante Ania prilog br.2 f) da se izvri uvid u dokumentaciju Centra za socijalnu skrb Zagreb prilog br. 3 g)da se izvri uvid u slubene zabiljeke o obavijesnim razgovorima sa oteenom Anom Ani, svjedokinjama Mirom Miri i Ivanom Ivi prilozi od br. 4 do br. 6 h) da se izvri uvid u izvjee o uhienju okrivljenika Ante Ania- prilog br. 7 i) da se izvri uvid u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu- prilog br. 8 ,
( navesti vrstu, visinu i trajanje kazne )
te da se uz kaznu izrekne zatitna mjera obvezno lijeenje od ovisnosti, zabrana pribliavanja rtvi nasilja u obitelji, zabrana uhoenja ili uznemiravanja osobe izloene nasilju , jer
( navesti jednu ili vie zatitnih mjera iz lanka 50. Prekrajnog zakona )
bi se navedenim mjerama otklonili uzroci i sprijeilo ponavljanje nasilnikog ponaanja Ante Ania
( obrazloiti razloge zbog kojih se predlae vrsta, visina i trajanje kazne, te predloena zatitna mjera )
7. da se okrivljenika obvee na naknadu tete od (slovima ) 8. da se okrivljenika obvee na naknadu trokova postupka od kuna (slovima );
kuna
32
33
9. 10. da se odluka o prekraju dostavi podnositelju optunog prijedloga. Prekraj utvrdio NAELNIK REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA POLICIJSKA UPRAVA Broj:
(mjesto i datum)
ZAGREBAKA
PREKRAJNOM SUDU
U ZAGREBU
Temeljem lanka 111. Prekrajnog zakona (Narodne novine broj107/07) i lanka 160. istog Zakona podnosi se
OPTUNI PRIJEDLOG*
Protiv okrivljeni-ka/ce ANA ANI
(ime, prezime i nadimak ako ga ima)
od
Branka i Kate, dj. prezime Kati

(ime i prezime roditelja)
roena
03.01.1963.
Zagreb
(mjesto roenja)
(dan, mjesec i godina roenja)
Republika Hrvatska
(drava roenja)
34
35
RH
(dravljanstvo)
,
(matini broj)
radnik
(po zanimanju)
, dana dani u tjednu u sati,

( dan, mjesec i godina izvrenja )
s prebivalitem/boravitem u
ZAGREB
(mjesto)
blia oznaka mjesta

( ulica, trg, park, ugostiteljski objekt, dvorana, stadion)
ulica Zagrebaka cesta kuni broj 1 , grad/opina Zagreb-rnomerec osobni podaci provjereni uvidom u OI SER. BR. , izdane u PU zagrebakoj dana 05.07.2001. g., s rokom vaenja do 05.07.2011. g.
( naziv i serijski broj isprave u koju je izvren uvid, odnosno osobni podaci, naziv i serijski broj isprave osobe preko koje je provjeren identitet )
u
( mjesto, adresa )
teritorijalni sektor
( broj )
rajon
( ophodni, kontaktni, pozorniki ) ( broj )
gradska etvrt ako je maloljetan tko mu je zakonski zastupnik , Okrivljenik je

( uhien, smjeten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva )
, grad/opina ,
injenini opis radnje prekraja i poduzete mjere: Ana Ani je u vremenskom razdoblju od 01.10. 2009. do 12.10. 2009. godine onemoguavala svojoj djeci Ani, roenoj 01.01. 2000. godine, Anji, roenoj 01.02. 2001. godine i Tanji, roenoj 03.01. 2003. godine susrete i druenja s njihovim ocem Antom Aniem, a koje susrete je bila duna omoguiti sukladno pravomonom rjeenju Opinskog suda u Zagrebu broj XX-111/07 od 01.08. 2009. godine. Okrivljenica je susrete onemoguavala na nain da usprkos usmenom dogovoru s Antom Antiem da e djecu dovesti na adresu njegova stanovanja u Zagrebu, Ilica br. 1 u dane 01.10. i 30.10. 2009. godine djecu nije dovela, a u dane 15.10., 15.11., 10.12. 2009. godine kada je Ante Anti sukladno prethodnom dogovoru doao po djecu na adresu njihova stanovanja u Zagrebu, Ilica br. 2 okrivljenica nije eljela otvoriti vrata i dozvoliti djeci da odu s ocem, odnosno u dane 15.10. i 10.12. 2009. godine odvela je djecu iz stana u etnju zbog ega su i djeca i njihov otac onemogueni u meusobnoj komunikaciji, to je kod djece prouzroilo osjeaj uznemirenosti, tuge i zbunjenosti, a to je vidljivo iz nalaza i miljenja psihologa Centra za socijalnu skrb Zagreb.
dana
sati, nakon ega je

( puten na slobodu ili doveden nadlenom sudu )
dana Okrivljenik je dana
sati. u sati odreen
( navesti vrstu mjere opreza )
u trajanju od
( vrijeme trajanja mjere )
dana.
2. to je su
36
37
Time je poinjen prekraj iz lanka 4. koji je kanjiv po lanku 20. stavku 2. i stavku1 Zakona o zatiti od nasilja u obitelji
( zakonski naziv prekraja i propis kojim je odreen, te lanak kojim je zaprijeena kazna ili druga sankcija).
3. da se u postupku provedu dokazi: a) da se izvri uvid u Rjeenje Opinskog suda u Zagrebu broj XX-111/07 b) da se izvri uvid u zapisnik o ispitivanju osumnjienika c) da se izvri uvid u zapisnik o ispitivanju svjedoka d) da se izvri uvid u nalaz i miljenje psihologa CZSS Zagreb 4. da se na temelju lanka 130. Prekrajnog zakona odredi mjera opreza odnosno produlji mjera opreza
(navesti mjeru)
Obrazloenje: Ante Ani je pristupio u slubene prostorije I Policijske postaje Zagreb navodei kako ga biva supruga onemoguava u ostvarivanju kontakata sa maloljetnim kerkama. Provedenim izvidima utvreno je da je okrivljena Ana Ani onemoguavajui svojoj maloljetnoj djeci Ani, Anji i Tanji Ani susrete i komunikaciju s njihovim ocem Antom Antiem vrila nasilje u obitelji jer je takvim ponaanjem kod istih prouzroila osjeaj straha i uznemirenosti, uskratila im pravo na komunikaciju s drugim roditeljem, te nije postupala u najboljem interesu svoje djece. Od Centra za socijalnu skrb Zagreb probavljena je dokumentacija iz koje je vidljiva da se Ante Anti obraao Centru za pomo u ostvarivanju kontakata s djecom, te da okrivljenica svojim ponaanjem onemoguava kontakte oca s djecom to nepovoljno utjee na njihov razvoj. Za okrivljenu Anu Ani predlae se izricanje zatitne mjere psihosocijalni tretman, jer e se navedenom mjerom u cijelosti postii svrha kanjavanja i na taj nain djelovati na okrivljenu da u budunosti omogui djeci vianje s drugim roditeljem, ime se postie svrha ope i specijalne prevencije Provedenim izvidima prikupljeni su dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik poinio prekraj opisan u Optunom prijedlogu, te se predlae: 1. da se protiv okrivljenika provede prekrajni postupak; 2. da se izvri uvid u kaznene evidencije;
1 U lanku 20. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji NN 137/09 nisu predviene prekrajne odredbe za lana obitelji koji poini nasilje u obitelji na tetu djeteta ili maloljetne osobe- to e zasigurno biti ispravljeno izmjenama Zakona
;
( navesti mjeru )
5. da se okrivljeniku na temelju lanka 135. Prekrajnog zakona odredi zadravanje jer

( navesti jedan ili vie razloga )
6. da se okrivljenika proglasi krivim i kazni ,

( navesti vrstu, visinu i trajanje kazne )
te da se uz kaznu izrekne zatitna mjera psihosocijalni tretman poinitelja nasilja u obitelji ( navesti jednu ili vie zatitnih mjera iz lanka 50. Prekrajnog zakona ) jer bi se provedbom izreene mjere otklonile okolnosti koje pogoduju poinjenju novog prekraja, sprijeilo daljnje injenje nasilja u obitelji, te okrivljenici osigurala struna pomo u donoenju odluka u najboljem interesu djece
(obrazloiti razloge zbog kojih se predlae vrsta, visina i trajanje kazne, te predloena zatitna mjera )
7. da se okrivljenika obvee na naknadu tete od (slovima )
kuna
38
39
8. da se okrivljenika obvee na naknadu trokova postupka od kuna (slovima ); 9.
REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAKA
SERIJSKI BROJ: URUITI GRAANINU!
10. da se odluka o prekraju dostavi podnositelju optunog prijedloga. Broj: Prekraj utvrdio NAELNIK
(mjesto i datum)
Temeljem lanka 130. stavka 6. Prekrajnog zakona (Narodne novine broj 107/07) i lanka 111. stavka 3. Zakona o strancima (Narodne novine broj 79/07) izdaje se
NAREDBA O ODREIVANJU MJERE OPREZA osumnjieni-ku/ci ANTE ANI roen 03.01.1960. godine u
(dan, mjesec i godina roenja)
od oca/majke Ivana i Ane , Zagrebu ,

(mjesto roenja)
Republika Hrvatska
, s prebivalitem/boravitem u
Zagrebu
(mjesto)
(drava roenja)
grad/opina dravljanin
rnomerec RH
ulica
Zagrebaka
kuni broj
, osobni podaci provjereni uvidom u O.I. ser. br.
(naziv i ser. br. isprave, odnosno ime i prezime, naziv i ser. br. isprave osobe preko koje je identitet provjeren)
ako je maloljetan tko mu je zakonski zastupnik

,
(ime i prezime te adresa stanovanja)
kojim se temeljem lanka 130. Prekrajnog zakona nareuje se:
40
41
MJERA OPREZA M.P. a) bez odobrenja zabrana naputanja

(upisati mjesto prebivalita ili boravita )
POLICIJSKI SLUBENIK ; Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove Naredbe nije doputena alba ili drugo pravno sredstvo.
( ime i prezime ispisati tampanim slovima ) (vlastoruni potpis)
b) zabrana posjeivanja
(upisati objekt, mjesto ili podruje )
c) zabrana pribliavanja, uspostavljanja i odravanja veze s ANOM ANI, iz Zagreba, Zagrebaka 1

( ime i prezime osobe, adresa )
d) zabrana poduzimanja
( upisati odreenu poslovnu aktivnost )
e) zabrana prelaska dravne granice uz oduzimanje osobnih dokumenata ;

(putovnice, osobne iskaznice, druge isprave za prelazak dravne granice te njezin broj)
f) zabrana upravljanja

;
(navesti prijevozno sredstvo )
uz oduzimanje dozvole za upravljanje

( navesti vrstu dozvole za upravljanje i njen serijski broj )
zbog postojanja osnovane sumnje da je dana 12. 12.2009. godine u 07,30 sati u mjestu Zagreb, Zagrebaka br. 1 poinio prekraj iz lanka 4. kpl. 20 st. 2 Zakona o zatiti od nasilja u obitelji , protiv kojeg e ova organizacijska jedinica policije podnijeti Optuni prijedlog Prekrajnom sudu u Zagrebu
(naziv i sjedite tijela)
Naloena mjera opreza zapoinje dana 12.12.2009. u traje do dana 20.12.2009. godine u 11,00 sati.
11,00
sati i
42
43
Poduzete mjere i radnje: REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA POLICIJSKA UPRAVA
(policijska postaja)
a) Na mjesto dogaaja u
sati upueni policijski slubenici i upoznati sa svim okolnostima dojave2
b) Na mjesto dogaaja upuena ekipa za oevide DA-NE ; Broj: 511c) Uvidom u IS MUP-a utvreno je da lan obitelji posjeduje vatreno oruje DA-NE (ako DA, navesti koje) d) EF SMJENE
Zavedeno u Dnevnik dogaaja pod brojem
IZVJEE O PRUENOJ INTERVENCIJI POVODOM DOJAVE O NASILJU U OBITELJI Dojava je zaprimljena: a) telefonom, b) od Operativno-komunikacijskog centra policije, c) u policijskoj postaji, d) izvan slubenih prostorija policije, Dana
(datum)
UTVRENO INJENINO STANJE Dolaskom na mjesto dogaaja u sati, zateeni su:
godine u
(vrijeme)
sati, od strane
(ime i prezime osobe koja je dojavila dogaaj)
(svi osobni podaci zateenih osoba, srodstvo, sa naznakom na koji je nain utvren identitet,
iz
(adresa stanovanja/naziv i adresa ustanove)
posebno imajui u vidu nazonost dogaaju maloljetnih osoba)
U pojedinano obavljenim obavijesnim razgovorima dolo se do saznanja3: broj telefona dojavljeno je

1
(sadraj iskaza rtve/rtava, svjedoka i poinitelja)
DOJAVU ZAPRIMIO
Djelatnik centra za socijalnu skrb

(ime i prezime)
se ukljuio .
1 Prilikom zaprimanja dojave potrebno je pribaviti odgovore na zlatna pitanja kriminalistike (tko,to,ko ga,kako,gdje,kada,ime,zato); ukoliko intervenciju trai rtva, potrebno je utvrditi nalazi li se poinitelj nasilja u blizini i moe li rtva slobodno govoriti.Potrebno je pokuati utvrditi : - da li je netko ozlijeen (urno izvjeivanje zdravstvene ustanove), - da li su u dogaaju sudjelovala djeca i jesu li na bilo koji nain ugroena (urno izvjeivanje Centra za socijalnu skrb) - posjeduje li netko od sudionika oruje ili opasno orue (bez obzira da li je bilo upotrijebljeno prilikom izvrenja prekraja/kaznenog djela).
(datum i vrijeme) 2 Policijski slubenici trebaju biti upoznati: - sa sadrajem dojave u potpunosti, - s podacima o poinitelju i oteenima iz kriminalistikih i operativnih evidencija koje se vode na IS MUP-a (prethodna prijavljivanost), - s podatkom da li se u odnosu na poinitelja provodi zatitna mjera (l. 11. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji) ili mjera opreza (l. 90. Zakona o kaznenom postupku), - s podatkom da li poinitelj posjeduje legalno/ilegalno oruje ili opasno orue.
44
45
Da li je obitelj u tretmanu Centra za socijalnu skrb: DA-NE

(navesti kojeg centra)
zadrana na lijeenju: DA-NE

(navesti u kojoj ustanovi)
pristupila u slubene prostorije: DA-NE Neposrednim opaanjem utvreno: c) osumnjiena osoba6 a) mjesto dogaaja

4
(ime i prezime, opis vidljivih ozljeda, ope psiho-fiziko stanje )
(razbacani predmeti, oteen namjetaj i pokustvo, drugi tragovi nasilja)
lijenika pomo ponuena: DA-NE voena na lijeniki pregled

(navesti u koju zdravstvenu ustanovu, kvalifikacija ozljede od strane lijenika)
b) oteena osoba5
(ime i prezime, opis vidljivih ozljeda, stanje uznemirenosti, straha i sl.)
zadrana na lijeenju: DA-NE

(navesti u kojoj ustanovi)
lijenika pomo ponuena: DA-NE voena na lijeniki pregled

(navesti u koju zdravstvenu ustanovu, kvalifikacija ozljede od strane lijenika) 3 Prilikom obavljanja obavijesnih razgovora, potrebno je prvo obaviti obavijesni razgovor sa rtvom/ rtvama. Ukoliko je rtva maloljetna, potrebno je obaviti i razgovor s nezlostavljajuim roditeljem ili zakonskim zastupnikom. rtva u velikom broju sluajeva ne moe policijskim slubenicima u slobodnom govoru iskazati o svim onim okolnostima koje su znaajne za obradu prijavljenog prekraja/kaznenog djela, te je stoga nuno da policijski slubenici svojim pitanjima usmjere iskaz rtve na one okolnosti koje e omoguiti: a) utvrivanje prekraja/kaznenog djela u odnosu na dogaaj zbog kojeg je intervencija pruena i b) utvrivanje prekraja/kaznenog djela u odnosu na dogaaje koji su prethodili. Struktura ovog dijela izvjea trebala bi sadravati slijedee cjeline: Prvi dogaaj Potrebno je opisati prvi dogaaj nasilja u obitelji, kojeg se rtva moe sjetiti. rtve se takvih dogaaja obino dobro sjeaju. Pokuajte utvrditi kada, gdje i kako se dogaaj zbio, je li netko taj dogaaj uo ili vidio, je li netko opazio npr. tjelesnu ozljedu koju je rtva tom prilikom zadobila. Tipian/izraziti dogaaj Opiite dogaaj koji je tipian, u odnosu na prirodu i nain zlostavljanja. rtve esto govore da se nasilje dogaa u odreeno vrijeme, na odreenom mjestu ili kao posljedica nekih prethodnih dogaaja (po dolasku poinitelja s posla, tijekom vikenda, nakon to se poinitelj dovede u stanje alkoholiziranosti) Najtei dogaaj rtva e se gotovo uvijek sjetiti najteeg nasilja, kojem je bila izloena. Opiite taj dogaaj i pokuajte dobiti odgovore na zlatna pitanja kriminalistike. Bitno je smjestiti dogaaj u vrijeme i prostor. Pokuajte utvrditi je li netko znao za to nasilje, te je li netko primijetio ozljede rtve ili druge posljedice nasilja (izbacivanje rtve iz stana ili kue, oteenje ili unitavanje namjetaja) Posljednji dogaaj Opiite dogaaj zbog kojeg je rtva ili netko drugi zatraio intervenciju policije. Takoer pokuajte dobiti odgovore na zlatna pitanja kriminalistike i utvrditi zna li netko za ovo nasilje, ima li rtva saznanja o legalnom/ilegalnom oruju koje posjeduje poinitelj ili drugi lanovi kuanstva i gdje se ono nalazi, ima li rtva saznanja o drugim oblicima protupravnog ponaanja poinitelja koja nisu bila prijavljena policiji Izloenost djece nasilju Navesti osobne podatke djece i maloljetnika-rtava nasilja.U situacijama u kojima djeca nisu izravno izloena nasilju, potrebno je navesti da li su i kada bila nazona nasilju u obitelji Iskaz o budunosti Opiite kako rtva vidi svoju budunost i to oekuje od svog odnosa s poiniteljem
odreeno uzimanje uzoraka krvi i urina radi vjetaenja: DA-NE pristupila/dovedena u slubene prostorije policije: DA-NE
(ukoliko da, navesti vrijeme i datum)
upotrijebljena sredstva prisile: DA-NE

(navesti koja i prema kome)
d) sredstvo izvrenja pronaeno: DA-NE ; oduzeto

(navesti sredstvo i broj potvrde o privremenom oduzimanju predmeta uz koju je oduzeto i od koga)
e) saznanja o oruju: DA-NE ;

(navesti od koga potjee saznanje, radi li se o legalnom ili ilegalnom oruju, vrsta oruja) 4 Potrebno je kratko navesti promjene na mjestu dogaaja i tragove koji ukazuju na nasilje poinitelja prema osobama i/ili stvarima, a detaljan opis e biti sadran u Zapisniku o oevidu. Oevid se obavlja temeljem ovlasti iz l. 159. st. 2. Prekrajnog zakona. 5 Dunost policijskih slubenika je dokumentirati tjelesne ozljede rtve. Osim tjelesnih ozljeda na vidljivim dijelovima tijela (glava, ake), rtva moe imati i ozljede na dijelovima tijela pokrivenih odjeom ili na dijelovima glave pokrivenima kosom pa je od rtve potrebno traiti da kae na kojim je dijelovima tijela zadobila tjelesne ozljede. Postojanje tjelesnih ozljeda utvrditi e se: a) opisom tjelesnih ozljeda od strane policijskih slubenika u ovom dijelu izvjea, b) oevidom na tijelu rtve - l. 159. st. 2. Prekrajnog zakona, c) uvidom u lijeniku dokumentaciju. 6 Ukoliko prilikom pruanja intervencije osumnjienik nije pronaen na mjestu dogaaja dunost je policijskih slubenika od oteenika i drugih osoba prikupiti podatke temeljem kojih se odmah mogu poduzeti mjere traganja za poiniteljem.
46
47
oruje oduzeto: DA-NE ;

(navesti od koga, zakonsku osnovu oduzimanja i broj potvrde o privremenom oduzimanju predmeta)
upoznat/a sa zatitnim mjerama koje e biti predloene sucu za prekraje upoznat s razlozima uhienja O uhienju osumnjienika upoznati: roditelj ili skrbnik uhienog maloljetnika tijelo socijalne skrbi, radi mogueg zbrinjavanja lanova obitelji oteenih nasiljem Postupanje zavreno dana Podnesen optuni prijedlog: DA-NE; zakonska osnova10
(ukoliko je optuni prijedlog podnesen, navesti naziv zakona i kanjivu odredbu)
f) uputa oteenom/zakonskom zastupniku oteenika (ukoliko oteenik nije punoljetan ili mu je oduzeta poslovna sposobnost): prethodno upoznat/upoznata sa zatitnim mjerama iz l. 11. ZZNO-a, iskazuje da predlae slijedee zatitne mjere7 u odnosu na poinitelja: upoznat/a s mjerama koje e policija poduzeti u odnosu na poinitelja6: upoznat/a da e mu/joj policijski slubenici priopiti odluku suca za prekraje/istranog suca upoznat/a o vanosti samozatitnog ponaanja i suradnog odnosa rtve upoznat/a o adresaru ustanova koje pruaju pomo, zatitu i podrku rtvama nasilja u obitelji upoznat/a o mogunosti sklanjanja u sklonite za rtve obiteljskog nasilja8
,u
sati.
NAPOMENA
g) uputa osumnjienom: upoznat/a s mjerama i radnjama koje e policijski slubenici protiv njega poduzeti9
7 Sud moe poinitelju nasilja u obitelji izrei sljedee zatitne mjere: a) obveznog psihosocijalnog tretmana, b) zabrane pribliavanja rtvi nasilja, c) zabrane uznemiravanja ili uhoenja osobe izloene nasilju, d) udaljenja iz stana, kue ili nekog drugog stambenog prostora, e) obveznog lijeenja od ovisnosti, g) oduzimanje predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u poinjenju prekraja. 8 Navesti je li rtva zatraila smjetaj, te naziv ustanove koja je posredovala u organizaciji i pruanju smjetaja (naziv i adresa ustanove u koju je rtva smjetena nee se navoditi) 9 Uhienje - l. 134. st. 1. Prekrajnog zakona / uvjeti: a) zaticanje u poinjenju prekraja, b) prekraj vezan za nasilje u obitelji, c) postoje okolnosti koje upuuju na opasnost da e pobjei (krije se i dr.) i/ ili postoji opasnost da e unititi, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vane za prekrajni postupak i/ ili da e ometati prekrajni postupak utjecajem na svjedoke ili sudionike / Dovoenje sucu za prekraje - l. 134. st. 3. Prekrajnog zakon Smjetanje u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva - l. 137. Prekrajnog zakona
ODOBRIO EF SMJENE M.P.
IZVJEE SASTAVILI POLICIJSKI SLUBENICI
VIDIO NADREENI RUKOVODITELJ
10 lanak 4. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji Nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihikog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito: tjelesno nasilje, odnosno primjena fizike sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije, tjelesno kanjavanje i drugi naini poniavajueg postupanja prema djeci u odgojne svrhe, psihiko nasilje, odnosno primjena psihike prisile koja je prouzroila osjeaj straha, ugroenosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi nain grubo verbalno uznemiravanje, uhoenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektronikih i tiskanih medija ili na drugi nain ili komuniciranja s treim osobama, protupravna izolacija ili ugroavanje slobode kretanja (u daljnjem tekstu: uhoenje i uznemiravanje), spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oteenje ili unitenje osobne i zajednike imovine ili zabrana ili onemoguavanje koritenja osobne i zajednike imovine ili pokuaj da se to uini te
48
49
oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom steenom osobnim radom ili nasljeivanjem, onemoguavanje zapoljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraivanje sredstava za odravanje zajednikog kuanstva i skrb o djeci ili drugim uzdravanim lanovima zajednikog kuanstva. lanak 20. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji (1) Sud moe poinitelju nasilja u obitelji izrei kaznu zatvora ili novanu kaznu. (2) lan obitelji koji poini nasilje iz lanka 4. ovoga Zakona kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana. (3) lan obitelji koji ponovi nasilje u obitelji kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 15 dana. (4) Punoljetni lan obitelji koji u nazonosti djeteta, maloljetne osobe ili osobe s invaliditetom poini nasilje u obitelji kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana. (5) Punoljetni lan obitelji koji ponovi nasilje u obitelji iz stavka 4. ovoga lanka kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. (6) Ako je nasilje iz stavka 5. ovoga lanka poinjeno na tetu djeteta, maloljetne osobe ili osobe s invaliditetom, poinitelj e se kazniti za prekraj novanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. (7) Punoljetni lan obitelji koji ponovi nasilje u obitelji iz stavka 6. ovoga lanka kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od najmanje 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 60 dana.
Postupanje centra za socijalnu skrb

Blanka ic Grgat
Protokol o postupanju u sluaju nasilja u obitelji propisao je obveze svih tijela nadlenih za postupanje u sluajevima nasilja u obitelji, meu kojima su i centri za socijalnu skrb. Sukladno postojeim propisima, cilj postupanja centara za socijalnu skrb je unapreenje zatite rtava nasilja u obitelji, prevencija novog nasilja u obitelji, te razvoj mjera zatite prava i dobrobiti osoba izloenih nasilju u obitelji.
Saznanje o nasilju
Postupanje centra za socijalnu skrb zapoinje dobivanjem informacije o nasilju u obitelji. Nju centar moe dobiti izravno od rtve nasilja, od srodnika, susjeda, prijatelja, od drugih ustanova kao to su vrtii, kole i medicinske ustanove, te od policije. Saznanje o nasilju centar moe dobiti i tijekom nekog od postupaka koji se pred njim vode. Ovo se ee dogaa u postupcima posredovanja prije razvoda braka ili postupcima zatite interesa maloljetne djece, ali i u drugim postupcima u kojima se odluuje o nekom pravu iz socijalne skrbi. Praksa pokazuje da najee centar za socijalnu skrb o nasilju u obitelji saznaje kroz obavijest policije o intervenciji u obitelji zbog obiteljskog nasilja.
50
51
Prijava policiji
U svim situacijama kada centar za socijalnu skrb dobije informaciju o nasilju u obitelji, ukoliko nije pristigla od policije, duan je nasilje prijaviti policiji, bez obzira je li to ve uinila i sama rtva ili netko drugi. Takoer, u svakom sluaju saznanja o nasilju u obitelji centar je duan postupati urno. Obveza prijavljivanja saznanja o nasilju u obitelji propisana je Protokolom o postupanju u sluaju nasilja u obitelji, a proizlazi iz Zakona o zatiti od nasilja u obitelji (NN 137/09.), koji propisuje da su zdravstveni radnici, struni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zatite, odgoja i obrazovanja te struni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udrugama civilnog drutva u djelokrugu djece i obitelji obvezni prijaviti policiji ili dravnom odvjetnitvu poinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. U praksi se dogaa da je prijavljivanje nasilja u obitelji ponekad suprotno elji rtve nasilja, koja iz razliitih razloga nije spremna pokretati daljnji postupak. Naime, mnoge rtve nasilja ive u nadi da se nasilje nee ponavljati, emocionalno su vezane za nasilnika ije ponaanje ponekad opravdavaju posljedicom, na primjer, utjecaja alkohola, optereenosti na poslu i slino, a inae su dobri i brini suprunici, neke rtve boje se razvoja dogaaja u obitelji nakon prijave, neke situaciju nasilja umanjuju ili doivljavaju normalnom i slino. Bez obzira na elju rtve da se ne prijavljuje nasilje, obveza je strunih radnika centara za socijalnu skrb nasilje prijaviti, posebice kada su direktne ili indirektne rtve nasilja i malodobna djeca u obitelji. U takvim situacijama vano je rtvi nasilja objasniti razloge prijavljivanja nasilja, kao i cjelokupni postupak koji slijedi, te ponuditi svu raspoloivu pomo, na nain koji e najbolje zatititi rtvu i malodobnu djecu u obitelji. Obveza prijavljivanja svake informacije o obiteljskom nasilju ponekad izaziva dvojbe i kod strunih radnika centra. Naime, ponekad se javljaju situacije da se informacija o obiteljskom nasilju ini neosnovanom ili neistinitom, nainom da se pokuaju ostvariti odreene dobiti za jednu od sukobljenih strana
u postupcima koji se ve vode u centru. esto se radi o situacijama gdje su roditelji malodobne djece u sukobu oko skrbi za djecu ili oko susreta i druenja djece s roditeljem s kojim ne ive, kada na ovakav nain nastoje osigurati argumente koji e im dati prednost u skrbi za dijete. Meutim, bez obzira na vlastitu sumnju u vjerodostojnost prijave nasilja, struni su radnici obvezni po obavijesti stranke prijaviti sumnju na obiteljsko nasilje, budui da zadatak centra za socijalnu skrb nije dokazivanje je li dolo do nasilja u obitelji ili nije, niti dobiti priznanje od eventualnog poinitelja. Centar je sukladno Protokolu duan postupati po postojanju sumnje, to znai prijaviti nasilje. Prilikom prijave nasilja policiji, centar je duan dostaviti sve zaprimljene obavijesti o sluaju. Takoer, duan je izraditi slubenu biljeku u koju e se unijeti podaci o rtvi, poinitelju i poinjenom nasilju, te formirati spis. Formiranje spisa pokazuje da se postupanje centra u svakom sluaju prijavljenog nasilja nastavlja, odnosno rad s navedenom obitelji ne zavrava samo njegovim prijavljivanjem i predajom sluaja drugom tijelu. Centar je u svakoj situaciji obiteljskog nasilja duan intervenirati daljnjim praenjem obiteljske situacije, savjetodavnim radom i izricanjem potrebnih mjera socijalne i obiteljsko-pravne zatite.
Kontakt sa rtvom
Nakon prijave nasilja centar odmah zapoinje s aktivnostima usmjerenim prema pomoi rtvi u okviru nadlenosti centra. Prvi korak je svakako uspostava to urnijeg kontakta sa rtvom. Ukoliko prvi kontakt sa rtvom nije bio na nain da se rtva izravno obratila centru, ili je kontakt uspostavljen time da je policija zatraila trenutno zbrinjavanje rtve pozivanjem strunog radnika prilikom obavijesnog razgovora, kontakt sa rtvom e se uspostaviti urnim pozivanjem u centar, ili, ovisno o okolnostima sluaja, terenskim izvidom. Prilikom prvog kontakta rtvu se upoznaje s njezinim zakonskim pravima, prvenstveno o pravima djeteta na zatitu od svakog oblika nasilja i zanema-
52
53
rivanja, te s mjerama i radnjama koje e u daljnjem postupanju centar za socijalnu skrb poduzeti, a koje su osobito vane za zatitu sigurnosti rtve, odnosno sigurnosti djeteta. Svakoj rtvi nasilja koja se boji za vlastiti ivot i sigurnost, centar je duan ponuditi smjetaj u sklonitu ili domu za rtve nasilja, te u sluaju njezina pristanka osigurati taj smjetaj. Takoer, centar je duan posredovati i pomoi rtvi nasilja kod ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomo i zastupanje kod Hrvatske odvjetnike komore, te ukoliko je potrebno, posredovati i pomoi kod ostvarivanja prava na besplatnu zdravstvenu pomo.
rtve i osiguranju potrebne pomoi. Ukoliko rtva ne eli ili ne treba smjetaj u sklonitu, centar e je uputiti u odgovarajue savjetovalite, ili e se savjetodavni rad ostvarivati u okviru centra za socijalnu skrb ukoliko savjetovalite nije dostupno.
Postupanje sa rtvom obiteljskog nasilja

Protokol o postupanju u sluaju nasilja u obitelji posebno naglaava obvezu centra za socijalnu skrb da sa rtvom postupa osobitom osjetljivou za problem obiteljskog nasilja, njegove uzroke i razliite pojavne oblike, te da se tijekom svakog postupanja rtvi iskazuje osobito razumijevanje spram problema obiteljskog nasilja. Navedeno je sukladno zadai centra da zatiti rtve i prui im potrebnu pomo. Da bi se ovakav pristup rtvi ostvarivao, nuna je dobra osposobljenost i senzibilizacija strunih radnika centara za problem obiteljskog nasilja. Struni radnici trebaju imati dovoljno znanja o obiteljskom nasilju, a posebice o njegovim posljedicama na funkcioniranje rtava i obitelji. Iako posljednjih godina problem obiteljskog nasilja sve vie dolazi u fokus interesa javnosti, te se intenzivnije trae uinkoviti drutveni odgovori na ovakva ponaanja, jo uvijek je veliki dio stanovnitva, pa i strunjaka u sustavu socijalne skrbi, optereen predrasudama o uzrocima i nainima rjeavanja problema obiteljskog nasilja. Tako je, na primjer, jo uvijek esto miljenje da je alkohol glavni krivac nasilja, no injenica je da alkohol samo oslobaa neke mukarce za odreene nasilne postupke, dajui im ispriku za nasilniko ponaanje. Takoer, mnogi se ude zato ena naprosto ne prekine odnos u kojem je zlostavljana, te njezin ostanak u tom odnosu tumae kao izbor da i nadalje trpi zlostavljanje. Ovako pojednostavljeno gledanje na problem ukazuje na
Plan sigurnosti
Pored navedenog, obveza centra je zajedno sa rtvom izraditi plan njezine sigurnosti, i sigurnosti djece. On se izrauje sukladno procjeni opasnosti u svakom individualnom sluaju, a treba biti sastavljen za cijelo vrijeme boravka u sklonitu u sluaju da rtva trai ili prihvati smjetaj, ali i za sluaj da se rtva odlui vratiti svom partneru i dalje ivjeti s njim, te za sluaj da odlui ivjeti odvojeno od njega, sama ili s djecom. Plan sigurnosti obuhvaa postupke i mjere zatite od ponovnog nasilja, kao na primjer, pripremu potrebnih dokumenata i brojeva telefona, mjesta gdje se rtva moe skloniti i osoba kojima se moe obratiti, plan promjene nekih ivotnih navika i uobiajenih mjesta izlazaka, kupovine i slino. Takoer, plan sigurnosti treba obuhvatiti i sigurnost djece ukoliko ih ima u obitelji, odnosno njihovo upoznavanje s odgovarajuim postupcima u sluaju potrebe, o tome kome se i na koje telefonske brojeve mogu obratiti, obavjetavanje uitelja u koli o obiteljskoj situaciji, s ciljem obavjetavanja u sluaju da nasilnik doe po dijete i slino. Predloak za izradu sigurnosnog plana nalazi se u dodatku ovog lanka. U sluaju smjetaja rtve/i nasilja u sklonitu, centar treba redovito odravati kontakt sa rtvom i osobljem sklonita, te zajedniki raditi na rehabilitaciji
54
55
nedovoljno znanje o fenomenu obiteljskog nasilja. Postoji, naime, mnotvo praktinih, socijalnih i emocionalnih faktora koji za enu odlazak mogu initi izuzetno tekim. To su, na primjer, strah od daljnjeg i jo ozbiljnijeg zlostavljanja, pa i strah za ivot u sluaju naputanja zajednice, nedostatak znanja o tome gdje potraiti pomo i/ili nepovjerenje u slube koje bi joj pomo trebale pruiti, strah od gubitka posla i odgovornost za uzdravanje obitelji, stav da treba ostati u zajednici zbog djece, nedostatak podrke obitelji ili prijatelja, zbog stida i straha skriva istinu o nasilju koje doivljava, a ima i sluajeva da su osobe kojima se obratila za pomo odgovorile vrednovanjem i osudom. Pored svega toga, ivot sa zlostavljajuim partnerom unitava samosvijest do takvog stupnja da je rtva uvjerena da nije sposobna preivjeti sama, te ne vidi i ne vjeruje u postojanje drugih rjeenja. esto je i miljenje da u obiteljima gdje se dogaa nasilje svi lanovi obitelji sudjeluju u njegovoj dinamici, i prema tome, svi se moraju mijenjati da bi nasilje prestalo. Istina je, meutim, da samo nasilnik ima mo zaustaviti nasilje, i on ima odgovornost za nasilje. Mnoge rtve nasilja nastoje mijenjati svoje ponaanje u nadi da e time zaustaviti nasilje, no to ne daje eljene rezultate. U postupcima koji se vode pred centrom zbog nasilja vrlo je vano omoguiti rtvi da neometano iznese sve injenice vane za utvrivanje poinjenog nasilja. To znai da je potrebno osigurati zaseban prostor i vrijeme za iskaz rtve, uvijek odvojeno od poinitelja nasilja. U takvim je situacijama rtva najee preplavljena emocijama, boji se za sebe i djecu, te bi prisutnost poinitelja zasigurno utjecala na njezinu spremnost da iznese sve injenice. Iskaz rtve u kontekstu rada centra naroito je znaajan u pogledu injenica koje govore o nazonosti djece inu nasilja ili izloenosti djece nasilju, i sukladno tome, poduzimanja odgovarajuih mjera od strane centra za socijalnu skrb. Procjena urnosti zatite ovisit e i o okolnostima kao to su trajanje nasilja, nain izvrenja nasilja, eventualno ranije nasilje i raniju izloenost rtve nasilja i djece nasilju, te eventualno ve ranije postupanje upravnih tijela u sluaju nasilja u obitelji. Radi dodatnog utvrivanja injeninog stanja struni radnici centra za socijalnu skrb e izvidom i na drugi primjeren nain urno utvrditi relevantne injenice razgovorom s djelatnicima odgojno-obrazovnih
ustanova, obiteljskim lijenikom, te ostalim osobama koje mogu dati obavijest o okolnostima poinjenog nasilja. Ukoliko struni radnici uoe potrebu za urnom i cjelovitom zatitom djece, potrebno je odmah temeljem usmenog rjeenja poduzeti mjere za zatitu djece. Navedeno znai da e centar u sluaju potrebe odmah usmenim rjeenjem uputiti rtvu nasilja zajedno s djecom u sklonite ili dom za ene i djecu rtve obiteljskog nasilja. Ukoliko dijete zbog okolnosti sluaja ostaje bez roditeljske skrbi (npr. otac je pritvoren, a majka-rtva smjetena u bolnicu), centar e temeljem l. 103. Obiteljskog zakona dijete odmah povjeriti na uvanje i odgoj drugoj osobi, ili odgovarajuoj ustanovi. O svakoj poduzetoj radnji u sluaju nasilja u obitelji potrebno je sainiti slubenu biljeku, izvjee ili zapisnik. Zapisnik s oevida treba sadravati datum, mjesto i vrijeme oevida, imena i prezimena osoba prisutnih od strane centra za socijalnu skrb, imena i prezimena nazonih stranaka, imena i prezimena eventualno prisutnih svjedoka, odnosno drugih slubenih osoba, povod za izlazak na oevid, to detaljniji opis injeninog stanja bez interpretacija, potpis voditelja zapisnika, potpise stranaka i eventualno prisutnih svjedoka odnosno drugih slubenih osoba. Ukoliko stranka ne eli potpisati zapisnik, to se treba pismeno konstatirati. Nakon prikupljanja svih potrebnih injenica centar za socijalnu skrb provodi postupak radi ostvarivanja prava rtve nasilja i djece, sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi i Obiteljskom zakonu, a posebno mjera radi zatite prava i dobrobiti djeteta, uvaavajui najbolji interes djeteta.
56
57
Specifinosti postupanja kad su u obitelji malodobna djeca

Razgovor s djecom
U sluajevima kada se radi o prijavi nasilja u obitelji gdje postoje i malodobna djeca, nuno je obaviti razgovor i s djecom, na nain koji odgovara njihovoj dobi i mogunostima. Ovaj razgovor u pravilu obavlja psiholog, a u prikupljanju informacija o djeci, njihovim ivotnim prilikama i dogaajima kojima su bila izloena koristi se i psihodijagnostikim sredstvima, prvenstveno projektivnim i poluprojektivnim testovima i tehnikama. Razgovor s djecom slui utvrivanju njihove izloenosti nasilju i posljedicama koje je ono proizvelo. Ujedno, ovaj razgovor doprinosi odluci o tome kakve su daljnje intervencije potrebne za zatitu djece. Mnoge ene-rtve obiteljskog nasilja ostaju u zajednici sa zlostavljaem izmeu ostalog vjerujui da je ouvanje zajednice, ak i pod takvim uvjetima, uvijek u interesu djece te ne prepoznaju posljedice koje nasilje izaziva u razvoju djeteta. Iako neka djeca uspijevaju razviti relativno uspjene mehanizme noenja s nasiljem u obitelji, sva su djeca i adolescenti koji ive s obiteljskim nasiljem, njime na neki nain pogoena. Veina ove djece iskazuje strah i uznemirenost, kao i razliite stupnjeve fizikih, psiholokih i emocionalnih problema. Djeca koja su sama fiziki zlostavljana, ali i ona koja su svjedoci nasilja u obitelji, esto pokazuju znaajno slabije rezultate u razvoju i vie potekoa u ponaanju od djece koja ive bez nasilja. Djeca i adolescenti koji ive s obiteljskim nasiljem esto su anksioznija nego to se prepoznaje. Mnoga djeca zbog zabrinutosti za sigurnost majke i mlae brae izlau sebe riziku, a njihov je socijalni i obrazovni razvoj ugroen zbog podrke koju nastoje dati zlostavljanom roditelju. Takoer, veina djece ima potekoe u razumijevanju zato se nasilje dogaa, a istovremeno se izbjegava razgovor o tome od strane onih koji su u nasilje ukljueni.
Vano je stoga pomoi djeci da razumiju to se dogaa, treba ih se uti i pomoi im da razviju strategije noenja sa situacijom. Istraivanja pokazuju da djeca imaju potrebu govoriti o svom iskustvu obiteljskog nasilja, ali da bi to uinila, moraju se osjeati sigurnima, uvaavanima, i moraju doivjeti da ih se doista slua i razumije. Uloga je strunih radnika centra za socijalnu skrb da djeci olakaju izraavanje osjeaja, da im prenesu poruku da nasilje nije njihova krivnja, te da im pomognu u ojaavanju samosvijesti i planiranju budunosti. Takoer, vrlo je vano na primjeren nain upoznati i djecu s aktivnostima centra za socijalnu skrb u planiranju i pruanju pomoi obitelji i njima samima.
Mjere zatite interesa djece

Ukoliko se uoe elementi zlostavljanja i/ili zanemarivanja djeteta, struni tim centra treba procijeniti i izrei odgovarajuu mjeru obiteljsko-pravne zatite djeteta, primjerenu konkretnoj situaciji. U nekim situacijama dostatno je izricanje mjere upozorenja roditeljima na pogreke i propuste u skrbi i odgoju djeteta. U praksi se esto u ovim situacijama izrie mjera nadzora nad izvravanjem roditeljske skrbi za jednog ili oba roditelja, te se odreuje program nadzora kojim se nastoje ukloniti neprimjereni postupci roditelja i pomoi im u odgoju djeteta. Ukoliko situacija u obitelji zahtijeva poduzimanje mjera obiteljsko-pravne zatite koje nisu u nadlenosti centra (oduzimanje prava roditelju da ivi sa svojim djetetom i odgaja ga, lienje prava na roditeljsku skrb), centar e predloiti sudu donoenje odgovarajue odluke. Takoer, ukoliko se radi o nasilju u obitelji koje je poinio roditelj koji ne ivi s djetetom, centar e uputiti prijedlog sudu za donoenje odluke kojom se roditelju koji ne ivi s djetetom zabranjuju susreti i druenja radi zatite zdravlja i drugih vanih interesa djeteta, odnosno predloiti donoenje odluke o zabrani neovlatenog pribliavanja djetetu na odreenim mjestima ili na odreenoj udaljenosti, te uznemiravanje djeteta. O ovom prijedlogu centar e obavijestiti roditelja koji ne zlostavlja dijete te na primjeren nain i dijete.
58
59
U situacijama kada je pokrenut kazneni ili prekrajni postupak vezan uz nasilje, centar je duan osobito pozorno razmotriti jesu li interesi djeteta u potpunosti zatieni, te po potrebi djetetu imenovati posebnog skrbnika za potrebe tih postupaka.
Izvjetavanje i dostava podataka

Centar za socijalnu skrb e o svim aktivnostima koje poduzme u vezi s prijavom nasilja u obitelji izvijestiti policiju. Obavijest treba sadravati podatke o radnjama koje je centar poduzeo, kao i informacije o eventualno izreenim mjerama obiteljsko-pravne zatite. Takoer, na traenje dravnog odvjetnitva ili policije centar za socijalnu skrb duan je odmah dostaviti svu dokumentaciju koja je znaajna za razjanjavanje i dokazivanje kanjive stvari. Navedena dokumentacija moe ukljuivati izvjee socijalnog radnika, nalaz i miljenje psihologa, izvjea voditelja mjere nadzora nad vrenjem roditeljske skrbi, i drugu dokumentaciju o izvrenju poduzetih mjera.
socijalnoj skrbi, tijekom postupka za ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi izraditi plan i utvrditi svrhu koja se njime eli postii, te poduzeti odreene radnje da se osoba u nepovoljnom stanju osposobi za brigu o sebi i lanovima obitelji. Pri donoenju plana centar surauje s osobom koja se obratila za pomo i lanovima njezine obitelji, a pri izboru prava centar za socijalnu skrb uzima u obzir i odnose u obitelji, nastojei te odnose uvrstiti i razvijati u pozitivnom smislu.
Zakljuak
Prema podacima kojima raspolae Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi o provedbi Protokola u okviru sustava socijalne skrbi, uoljiv je velik broj obavijesti koje pristiu u centre za socijalnu skrb o nasilju u obitelji, te sukladno propisanim obvezama centara za socijalnu skrb, poduzet je niz aktivnosti u zatiti rtava obiteljskog nasilja, a posebice djece. Uoljivo je da su u najveem broju rtve nasilja ene u dobi od 30 do 50 godina ivota, srednje strune spreme, ali u visokom postotku nezaposlene. Poinitelji nasilja najee su mukarci iste dobne skupine, u najveem postotku srednje strune spreme i zaposleni, vlasnici stana ili kue u kojoj obitelj ivi. Obiteljskom nasilju izloen je velik broj djece oba spola. Podjednak je broj prijava koje se odnose na fiziko i psihiko nasilje, a prema iskazu rtava najvei broj prijava odnosi se na jednokratno nasilje (oko 50%), dok je znatno manji, ali jo uvijek velik broj prijava (oko 12%) koje se odnose na nasilje koje traje dulje od pet godina. Podaci ukazuju da su centri za socijalnu skrb u otprilike polovici sluajeva prijave nasilja u obitelji stupili u kontakt sa rtvom u roku do 7 dana. Izreen je velik broj upozorenja roditeljima na pogreke i propuste u skrbi i odgoju djeteta, te mjera nadzora nad izvravanjem roditeljske skrbi povodom nasilja u obitelji. Pored toga, centri za socijalnu skrb poduzeli su niz drugih radnji s ciljem zatite rtava nasilja u obitelji, no cjelokupna zatita i podrka rtvama moe se postii samo usklaenim i angairanim djelovanjem svih institucija koje djeluju na podruju obiteljskog nasilja.
Postupanje centra kada u obitelji nema malodobne djece

U situacijama kada je centar obavijeten o nasilju u obitelji u kojoj nema malodobne djece ni osoba s posebnim potrebama, duan je postupati sukladno svojim ovlastima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi, te obvezama po Protokolu o postupanju u sluaju nasilja u obitelji. Pored prijave nasilja policiji (ukoliko obavijest nije dobio od policije), centar e uspostaviti kontakt sa rtvom i upoznati je s njenim pravima s podruja socijalne skrbi, te o nadlenostima drugih slubi na podruju zatite od nasilja u obitelji. Uz savjetodavnu pomo, izradit e se zajedno sa rtvom plan njezine sigurnosti. Ukoliko okolnosti sluaja zahtijevaju, i rtva eli smjetaj u sklonite ili dom za rtve nasilja, centar je to duan osigurati rtvi temeljem l. 68. st. 3. Zakona o socijalnoj skrbi. Takoer, centar za socijalnu skrb treba, sukladno l. 146. Zakona o
60
61
Sigurnosni plan
Ako se nalazite u vezi koju karakterizira nasilje, vano je da napravite osobni sigurnosni plan. Na taj nain bit ete spremni pravilno reagirati u buduim kriznim situacijama, to poveava stupanj Vae sigurnosti i utjecaja na dogaaje.
Policija 92 Hitna pomo 94 Vatrogasci 93 U kriznoj situaciji moe se dogoditi da se ne sjetite brojeva koje inae znate napamet.
Plan za bijeg
Ako je mogue, napustite mjesto opasnosti im Vam se za to ukae prilika kako najbre napustiti stan? Razmislite o tome na koja mjesta u stanu se moete skloniti, da biste se zatitili. Koje prostorije moete zakljuati i pruaju li Vam mogunost da pobjegnete iz stana (npr. prozor kroz koji moete napustiti stan ili iz kojega moete zvati u pomo)? Funkcionira li Vam mobilni telefon i u ovim prostorijama? Moete li pozvati policiju? Izlazak iz kue mora biti paljivo isplaniran, da biste Vi i djeca bili sigurni. esto nasilnici, kada posumnjaju da ih rtva namjerava napustiti, postaju jo nasilniji. Zato paljivo isplanirajte kako ete izai iz kue. Dobro je iskoristiti svakodnevne situacije izlazaka iz kue, kao npr. kupovinu, bacanje smea, odlazak na posao
Podrka
Tko bi Vam mogao pomoi u Vaoj neposrednoj okolini? Imate li neku susjedu u koju imate povjerenja? Izloite joj Vau situaciju i zamolite je da ako uje galamu ili pozive u pomo pozove policiju. Moete dogovoriti s njom poseban signal za sluaj opasnosti (npr. kucanje ili neki predmet objeen na prozoru). S mnogim susjedama je ovo neophodno unaprijed dogovoriti, poto se inae ne ele mijeati u privatne stvari.
Djeca
Vano je da djeci, ovisno o njihovoj starosnoj dobi, objasnite situaciju. S djecom se dogovorite: da ocu ili ouhu ne otvaraju vrata; kako mogu u sluaju nude pozvati policiju u pomo; kako da reagiraju ako se otac/ouh pojavi pred vrtiem ili kolom (ne zaboravite informirati vrti i kolu); da e moda biti neophodno napustiti stan. Dogovorite s djecom lozinku ili signal koji ete upotrebljavati kada bude potrebno pozvati policiju. Pustite da Vam djeca ispriaju kako se ona osjeaju. Djeca vrlo esto vjeruju da su ona odgovorna za nasilje objasnite im da ona nisu kriva za to.
Telefon
Imate li mogunost u svakom trenutku pozvati pomo (mobitel)? Jesu li Vam telefonski brojevi za pomo u memoriji mobilnog telefona? Odakle jo moete telefonirati? Ima li nekoga u susjedstvu od koga biste mogli telefonirati? Nosite sa sobom uvijek telefonsku karticu, kako biste u nudi mogli telefonirati iz javne govornice.
Telefonski brojevi u nudi

Napravite listu telefonskih brojeva i adresa Vae rodbine, prijatelja i institucija za pruanje pomoi. Vani su i brojevi:
62
63
Kljuevi
Napravite duplikat svih vanih kljueva (npr. stana, auta) i uvajte ih na sigurnom mjestu izvan stana, npr. kod prijateljice na poslu.
Ukoliko ste pobjegli/otili od nasilnika

O svakom izlasku iz kue obavijestite ukuane o tome gdje ste, i kada bi se trebali vratiti. Pazite kome dajete telefon Vaeg sadanjeg boravita. Razmislite kojim putem ete ii na posao, i postoji li mogunost da svaki put idete nekim drugim ulicama. Vano je da ne odlazite na mjesta za koja nasilnik zna da su Vaa, npr. isti duani, ista pota, kod iste frizerke, itd. Ako se trebate vidjeti s nasilnikom, uinite to na javnom mjestu i u prisutnosti osobe u koju imate povjerenja. Recite kolegama na poslu o Vaoj situaciji.
Dokumenti, knjiice, druge vane stvari

Drite kopije svih vanih dokumenata kod sebe, a originale uvajte zajedno s drugim dragocjenim stvarima na sigurnom mjestu.
Torba za nudu
Pripremite torbu s najvanijim stvarima za Vas i Vau djecu i uvajte je na sigurnom mjestu. U torbi se trebaju nalaziti najnuniji dokumenti (osobna karta, zdravstvene iskaznice, vozaka dozvola, tedna knjiica, izvodi iz matine knjige roenih za Vas i djecu, djeje kolske knjiice, sudske odluke ukoliko postoje, lijeniki nalazi), mobitel, adrese i telefonski brojevi, kljuevi od stana (i drugi), novac, lijekovi, odjea, stvari za osobnu higijenu, igrake za djecu
Osobne ideje
to Vam jo pada na um od moguih sigurnosnih priprema? Uraunajte u planiranje Vau posebnu ivotnu situaciju, kao i situaciju stanovanja.
Dokazi
Zapiite sluajeve nasilja i napravite fotografske snimke Vaih povreda, odnosno onoga to je pri tome u stanu uniteno. Ovi dokazi mogu Vam biti od pomoi, ukoliko elite napraviti kaznenu prijavu.
Smjetaj
Dogovorite se s rodbinom i prijateljima bi li u nudi mogli boraviti kod njih. Pobrinite se da smjetaj bude siguran i da mu u svakom trenutku moete imati pristup. Bilo bi dobro, kad biste mogli dobiti klju.
64
65
Postupanje prekrajnog suda

Branka igante ivkovi
Sudionici i stranke u prekrajnom postupku

Stranke u prekrajnom postupku su ovlateni tuitelji u prekrajnom postupku, to prema ZZNO-u mogu biti dravni odvjetnik, tijelo dravne uprave (policija) ili oteenik. Sudionici u prekrajnom postupku su branitelj okrivljenika, zakonski zastupnik ili opunomoenik, oteenik i/ili druga osoba koje se tie voenje odreenog prekrajnog postupka. Dravni odvjetnik kao stranka u prekrajnom postupku moe podnijeti optuni prijedlog za sve prekraje. Tijelo dravne uprave koje je neposredno ovlateno provoditi ili nadzirati provoenje propisa kojim je predvien prekraj, pa tako i za prekraje propisane po ZZNO-u su policijske uprave ili Ministarstvo unutarnjih poslova. Tijelo dravne uprave u prekrajnim postupcima poduzima sve radnje putem ovlatene osobe. Oteenik kao tuitelj je osoba kojoj je prekrajem povrijeeno ili ugroeno kakvo imovinsko ili osobno pravo. Za oteenika-maloljetnu osobu ili osobu lienu poslovne sposobnosti sve radnje u postupku poduzima njihov zakonski zastupnik. Oteenik-stariji maloljetnik (osoba koja je navrila 16 godina ivota) moe sam poduzimati radnje u prekrajnom postupku. Prekrajni postupak protiv okrivljenika pokree se podnoenjem optunog prijedloga ovlatenog tuitelja kod prekrajnog suda. Optuni prijedlog dostavlja se sudu u onoliko primjeraka koliko ima okrivljenika i jedan primjerak za sud. Optuni prijedlog treba sadravati podatke o tuitelju i to naziv dravnog tijela te osobne podatke tuitelja (oteenika) kao to su ime, prezime i adresa, i poinitelja prekraja (okrivljenika), takoer ime i prezime s osobnim podacima; injenini opis radnje prekraja iz kojeg proizlaze njegova zakonska obiljeja (prema odredbama l. 4. ZZNO-a); opis i okolnosti poinjenja prekraja (vrijeme i mjesto poinjenja prekraja, sredstvo kojim se poinjen, je li prekraj ponovljen) koje su bitne za odreenje prekraja; zakonski naziv prekraja i propis kojim je odreen; prijedlog o dokazima koje je potrebno provesti na glavnoj raspravi, imena svjedoka, spise koje treba proitati, s kratkim obrazloenjem optunog prijedloga. Tuitelj moe u optunom prijedlogu predloiti vrstu, visinu i trajanje sankcije koja ne obvezuje sud.
Prekrajni sudovi kao sastavnica sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj nadleni su za voenje prekrajnih postupaka, pa tako i prekrajnog postupka protiv osoba koje se tereti za poinjenje prekraja propisanog Zakonom o zatiti od nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu ZZNO). Svi prekrajni postupci zbog djela prekraja propisanih ovim zakonom moraju se voditi u urnom postupku. Odredbom l. 93. Prekrajnog zakona (u daljnjem tekstu PZ, NN 107/07.) propisano je da u prekrajnim predmetima sude prekrajni sudovi i Visoki prekrajni sud Republike Hrvatske. Prekrajni sudovi nadleni su suditi i za prekraje propisane Zakonom o zatiti od nasilja u obitelji (NN 137/09.), dok je ostali dio nadlenosti propisan lankom 94. PZ-a. Visoki prekrajni sud RH nadlean je odluivati u drugom stupnju o albama protiv odluka prekrajnih sudova i tijela dravne uprave te o izvanrednim pravnim lijekovima u sluajevima propisanim PZ-om i ostalom propisanom odredbom lanka 95 PZ-a. U prekrajnim sudovima kao prvostupanjskim sudovima odluku donosi sudac pojedinac, dok u Visokom prekrajnom sudu odluku donosi vijee u sastavu od tri suca.
66
67
Naini voenja prekrajnog postupka

Odredbama Prekrajnog zakona propisana su dva naina voenja prekrajnog postupka protiv okrivljenika.
Na glavnu raspravu se dostavom pisanog poziva pozivaju tuitelj i njegov zakonski zastupnik ili opunomoenik; okrivljenik i njegov branitelj; oteenik i njegov zakonski zastupnik ili opunomoenik; svjedoci i vjetaci za koje sud smatra da ih treba pozvati te druge osobe ija je nazonost na raspravi potrebna. Nazonost okrivljenika u tijeku voenja prekrajnog postupka osigurava se njegovim pozivanjem. Sud e izdati dovedbeni nalog ukoliko se uredno pozvani okrivljenik bez opravdanja ne odazove pozivu ili ukoliko se zakljui da okrivljenik izbjegava primiti poziv na glavnu raspravu. Nakon to je podnesen optuni prijedlog, sud moe po slubenoj dunosti ili na prijedlog ovlatenog tuitelja obrazloenim rjeenjem odrediti da se protiv okrivljenika primijeni jedna ili vie mjera za osiguranje nazonosti okrivljenika i uspjeno provoenje postupka, ako je to potrebno i radi spreavanja okrivljenika da ini nove prekraje, to je najei razlog primjene propisanih mjera kod prekraja propisanih ZZNO-om. Neke od tih propisanih mjera su i mjere opreza, kojima se moe postii uinkovitija svrha zatite rtava-oteenika kod prekraja iz ZZNO-a, a to su: zabrana posjeivanja odreenog mjesta ili podruja; zabrana pribliavanja odreenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili odravanja veze s odreenom osobom; ograniavanje prava okrivljenika na vlastiti stan, nesmetane veze s ukuanima, branim, izvanbranim ili bivim branim drugom, s djecom svakog od njih, roditeljima, posvojenikom, posvojiteljem i s osobom s kojom ima zajedniku djecu, s istospolnim partnerom s kojim ivi u ivotnoj zajednici i s bivim istospolnim partnerom s kojim je ivio u ivotnoj zajednici. Mjere opreza mogu trajati dok za njima postoji potreba, ali najdulje do pravomone odluke suda, s tim da je sud svaka dva mjeseca od pravomonosti rjeenja o odreivanju mjere opreza duan po slubenoj dunosti ispitati postoji li potreba za njezinim produljenjem ili je treba ukinuti. Jedna od propisanih mjera je i zadravanje okrivljenika, koju sud moe odrediti sam ili po prijedlogu tuitelja ukoliko postoji opasnost da e okrivljenik pobjei,
Redovni postupak
Sudac prekrajnog suda kojem je predmet dodijeljen u rad najprije e ispitati je li nadlean za voenje postupka protiv okrivljenika i sadri li optuni prijedlog sve potrebne podatke. Ukoliko sudac utvrdi da nije nadlean za postupanje, ustupit e predmet nadlenom sudu. U situacijama kad je sud nadlean, ali sudac utvrdi da optuni prijedlog ne sadri sve podatke bez kojih nije mogue voditi postupak ili su podaci pogreni, pozvat e tuitelja da nedostatke otkloni u roku od 8 dana. Ukoliko tuitelj ne ispotuje rok od 8 dana, sudac prekrajnog suda odbacit e rjeenjem optuni prijedlog. Ukoliko je sudac prekrajnog suda prilikom ispitivanja optunog prijedloga utvrdio da je na osnovi istoga mogue voditi postupak protiv okrivljenika, sud e naredbom odrediti mjesto i vrijeme odravanje glavne rasprave i na taj nain zapoeti prekrajni postupak. Na glavnu raspravu pozvat e osobe ija je nazonost potrebna za pravilno i potpuno utvrenje injeninog stanja iz optunog prijedloga. Sud pred kojim se vodi prekrajni postupak u vezi s povredom nekog djetetovog prava duan je o pokretanju postupka obavijestiti centar za socijalnu skrb i sud koji je nadlean za izricanje mjera za zatitu prava djeteta (l. 108. st. 4. Obiteljskog zakona). To su sluajevi kada se prekrajni postupak vodi zbog prekraja iz lanka 18. st. 3., 4. i 5. ZZNO/03. te lanka 20. st. 4., 5. i 6. ZZNO/09. Za uspjeno provoenje prekrajnog postupka sud moe okrivljeniku tijekom trajanja postupka, ali i prije njegova pokretanja odrediti zakonom propisane mjere (poziv, dovoenje, mjere opreza).
68
69
ometati prekrajni postupak utjecajem na svjedoke ili postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da e ponoviti istovrsni prekraj. Zadravanje okrivljenika odreuje sud pisanim rjeenjem, a ono ne moe trajati dulje od 15 dana raunajui i vrijeme uhienja. Nakon donoenja nepravomone presude zadravanje se moe produljiti ako je doneseno rjeenje o zadravanju ili rjeenjem odrediti zadravanje ako je okrivljeniku izreena kazna zatvora, a osobite okolnosti opravdavaju bojazan da e okrivljenik poiniti istovrsni prekraj. U navedenim sluajevima zadravanje moe trajati najvie 15 dana. Glavna rasprava poinje njenim otvaranjem u vrijeme i na mjestu gdje je zakazana, te itanjem optunog prijedloga. Na glavnoj raspravi prvo se ispituje okrivljenika, i to usmeno. Okrivljenik moe imati branitelja tijekom cijelog prekrajnog postupka. O pravu na branitelja sud e upozoriti okrivljenika ukoliko je on uhien i doveden pred sud, dok u ostalim sluajevima ta obveza suda nije propisana zakonom. Okrivljenika prilikom prvog ispitivanja sud mora upozoriti da nije duan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Ukoliko okrivljenik ne iskoristi to svoje pravo, sudac ga ispituje, pri emu se okrivljeniku mora omoguiti da svoju obranu iznese u neometanom izlaganju. Kad okrivljenik zavri s izlaganjem, po potrebi mu se postavljaju pitanja da se popune praznine i razjasne nesuglasja, proturjeje ili nejasnoe u izlaganju. Nakon ispitivanja okrivljenika, prelazi se na dokazni postupak u kojem se po potrebi ispituju svjedoci i vjetaci, te izvode i svi drugi dokazi potrebni za donoenje pravilne odluke. Pri ispitivanje svjedoka i vjetaka primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku. Velike potekoe prilikom ispitivanja svjedoka uzrokuje injenica to su svjedoci najee rtve te se prilikom ispitivanja ponovno viktimiziraju. Prekrajni sudovi nemaju zaposlene psihologe, socijalne pedagoge ili osposobljene osobe drugih potrebnih struka koje bi bile podrka rtvama nasilja, a pogotovo djeci. Osim toga, velike potekoe javljaju se prilikom ispitivanja djece kao svjedoka. Osim izloenih nedostataka, prekrajni sudovi nisu opremljeni nikakvim tehnikim pomagalima kao npr. video-vezom. Navedeni nedostaci
esto uzrokuju nedobivanje pravog iskaza svjedoka, to moe dovesti do nedostatka dokaza i oslobaajue presude. Nakon zavrenog dokaznog postupka sudac daje rije strankama, oteeniku i branitelju ukoliko su nazoni glavnoj raspravi i nakon toga objavljuje da je rasprava zavrena, te se povlai radi donoenja presude, koja se donosi i objavljuje istog dana. U sloenijim predmetima, ukoliko sudac nije u mogunosti isti dan donijeti presudu, odgodit e njeno donoenje i objavu za tri dana, a o mjestu i vremenu priopavanja presude nazone stranke e se odmah po zavretku glavne rasprave izvijestiti. Sud moe u prekrajnom postupku donijeti presudu kojom optubu odbija, presudu kojom se okrivljenik oslobaa od optube ili se proglaava krivim. Objavljenu presudu sud mora napisati i otpremiti u roku od mjesec od dana objave. Ovjereni prijepis presude sud dostavlja strankama i sudionicima u postupku. Pravomona presuda zbog prekraja iz ZZNO-a uvijek se dostavlja oteenicima.
urni postupak u prekrajnim predmetima

Prekrajnim zakonom propisan je posebni postupak nazvan urni postupak, koji se vodi u prekrajnim predmetima protiv maloljetnih okrivljenika, protiv okrivljenika koji nemaju stalno prebivalite ili boravak u RH te protiv okrivljenika protiv kojih je odreeno zadravanje. U navedenom postupku ne primjenjuju se pravila o glavnoj raspravi, njezinom zakazivanju i voenju (opisano u prethodnom poglavlju), ve se u tim postupcima provode pojedine radnje kao to je ispitivanje okrivljenika, svjedoka i sl. Kada sud na osnovi izvedenih dokaza ocijeni da je stanje stvari dovoljno razjanjeno, donosi presudu.
70
71
Sankcije za prekraje odreene ZZNO-om

Presuda kojom se okrivljenik oslobaa od optube izrei e se ako djelo za koje se tereti nije prekraj prema ZZNO-u ili ako je okrivljenik postupao u krajnjoj nudi, nunoj obrani pod silom ili prijetnjom; ako ima okolnosti koje iskljuuju krivnju (neubrojivost, stvarna zabluda, nepostojanje namjere ili nehaja); ili ako nije dokazano da je okrivljenik poinio djelo za koje se optuuje. U presudi kojom se okrivljenik proglaava krivim, sud e izrei za koje se djelo proglaava krivim, naziv prekraja, kaznu ili drugu mjeru koja se primjenjuje, zatitnu mjeru, odluku o uraunavanju zadravanja ili drugom lienju slobode te odluku o trokovima postupka. Za prekraje propisane ZZNO-om okrivljeniku se mogu izrei kazna zatvora do 90 dana; novana kazna od najmanje 1 000 kn ili najvie 50 000 kn; zatitne mjere (obvezno psihijatrijsko lijeenje, obvezno lijeenje od ovisnosti, oduzimanje predmeta prekraja, obvezan psihosocijalni tretman poinitelja nasilja, zabrana pribliavanja rtvi nasilja u obitelji, zabrana uznemiravanja ili uhoenja osobe izloene nasilju u obitelji, udaljavanje iz stana, kue ili nekog drugog stambenog prostora i ostale zatitne mjere propisane odredbama Prekrajnog zakona (npr. protjerivanje stranca iz zemlje i drugo); mjere upozorenja (uvjetna osuda, uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom te odgojne mjere za maloljetne poinitelje prekraja). Izbor vrste i mjere sankcije poinitelju prekraja odreuje sud u granicama koje su propisane za odreene prekraje, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela, svrhe kanjavanja i svih utvrenih okolnosti koje utjeu na izbor vrste i mjere te trajanja i visine sankcije. ZZNO-om je propisana mogunost da se zatitne mjere mogu primijeniti i samostalno bez izricanje bilo zatvorske, bilo novane kazne. Prekrajnim zakonom ogranieno je ublaavanje propisanih kazni prema ZZNO-u tako da se za ta djela ne moe primijeniti opomena, a novana kazna moe biti ublaena najvie do jedne treine propisanog posebnog minimuma te kazne za prekraje iz lanka 20. stavka 2. do 6. ZZNO-a.
Djelovanje Visokog prekrajnog suda

Protiv presude prekrajnog suda moe se podnijeti alba Visokom prekrajnom sudu RH. albu podnose ovlatene osobe u roku od osam dana od dana dostave presude. Nakon to alba stigne na Visoki prekrajni sud, dodjeljuje se sucu izvjestitelju koji priprema izvjee o predmetu koje iznosi na sjednici vijea. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu koji se pobija albom, a po slubenoj dunosti sud pazi na povrede materijalnog prekrajnog prava i je li u predmetu nastupila zastara prekrajnog progona. Drugostupanjski sud moe na sjednici vijea rjeenjem odbaciti albu kao nepravodobnu ili nedoputenu, presudom albu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, rjeenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i dostaviti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suenje i odluku ili presudom preinaiti prvostupanjsku presudu. Ukoliko Visoki prekrajni sud ukine prvostupanjsku presudu, predmet se vraa prvostupanjskom sudu na ponovno suenje s detaljnom uputom o ponovnom suenju. Ukoliko albu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud e svoju presudu s cjelokupnim spisom predmeta dostaviti prvostupanjskom sudu. Dan sjednice vijea drugostupanjskog suda je dan pravomonosti presude i presuda ide u postupak izvrenja po posebnim propisima. Pravomona presuda, osim strankama, mora se dostaviti i oteenicima.
Zakljuak
Zakonska propisanost postupka veoma je detaljno obraena u svim zakonima, ali esto se ne potuje. Prekrajni postupak mora se voditi urno kako je propisano odredbama Sudskog poslovnika, pri emu treba naglasiti da se ta urnost odnosi na urno postupanje, a ne na urni postupak pro-
72
73
pisan odredbom lanka 221. PZ-a kojim je propisana posebnost u voenju postupka protiv uhiene osobe ili osobe kojoj je odreeno zadravanje, maloljetnika ili osobe koja ne spada u krug navedenih. U svakom sluaju, postoji niz mjera kojima se moe osigurati zatita osoba izloenih djelima nasilnikog ponaanja propisanim kao prekraj iz ZZNO-a i to i prije zapoinjanja prekrajnog postupka i za vrijeme njegovog trajanja. Sudu je takoer na raspolaganju cijeli katalog propisanih mjera, kao to su mjere opreza koje se po donoenju oslobaajue presude moraju uraunati u sankcije propisane ZZNO-om (npr. zatitna mjera zabrane uznemiravanja ili pribliavanja rtvi nasilja), mjera zadravanja, donoenja osuujue presude kojom se okrivljenik proglaava krivim i kojem se ne primjenjuje kazna ve samo jedna od zatitnih mjera samostalno. Prekrajnim sudovima uveliko bi pomoglo kada bi ovlateni tuitelji sudu dostavljali kvalitetne optune prijedloge sa svim potrebnim sadrajem, kada bi imali zaposlene strune osobe koje bi mogle provesti razgovore s posebno ugroenim i osjetljivim rtvama, kada bi imali pristup podacima o osobi okrivljenika (npr. o ranijoj osuivanosti). U tom smislu korisna bi bila umreenost sustava, povratne informacije o izvrenju zatitnih mjera (npr. lijeenja od ovisnosti), mogunost brze i financijski prihvatljive lijenike obrade okrivljenika za kojeg postoji vjerojatnost da je osoba kojoj bi trebalo lijeenje od ovisnosti.
REPUBLIKA HRVATSKA PREKRAJNI SUD U ZAGREBU DEURNI ODJEL Zagreb, I. Oraniki odvojak bb. U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA Prekrajni sud u Zagrebu, po sucu ___________ po nacrtu odluke sudskog savjetnika ___________uz sudjelovanje zapisniara ___________u prekrajnom predmetu protiv okrivljenice ___________ zbog prekraja iz l.18.st.1. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji, povodom optunog prijedloga PU Zagrebake, VI PP, broj: 511-19-32/5-P_2_10/09. od dana 07. sijenja 2009. godine, nakon provedenog postupka dana 15. sijenja 2009. godine, presudio je okrivljenica: ___________, ki ___________ i ___________ djevoj. ___________ roena 21.05.1989. godine u Zagrebu, dravljanka RH, nezaposlena, uzdrava se od povremenih radova, neudana, bez djece, prekrajno nekanjavana, ne vodi se drugi prekrajni niti kazneni postupak, s prebivalitem u Zagrebu, kriva je to je dana 07. sijenja 2009. godine u 18,30 sati u Zagrebu u stanu na adresi ___________ poinila nasilje u obitelji na nain da je u alkoholiziranom stanju verbalno napala svoju majku ___________ vrijeajui je rijeima ti si nikoristi, nakon ega ju je udarila nogom u njezinu lijevu nogu, te je takoer udarila brata ___________desnom rukom u predjelu lica, dakle, poinila nasilje u obitelji, ime je poinio prekraj iz l. 4 Zakona o zatiti od nasilja u obitelji, kanjiv po l. 18 st. 1. istog Zakona, pa joj se temeljem citiranog propisa uz primjenu l.37.to.3. PZ-a.
74
75
izrie kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) dana Temeljem l. 40. st. 3. PZ-a, okrivljeniku se uraunava vrijeme od smjetaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva dana 07. sijenja 2009. godine u 20,30 sati, te u zadravanju od uhienja po policiji dana 08. sijenja 2009. godine u 08,00 sati do dana 08. sijenja 2009. godine u 13,10 sati, dao i 1 (jedan) dan zatvora, pa ima za izdrat 6 (est) dana zatvora. Temeljem l. 41. u svezi s l. 44. St. 1,2,3 PZ-a, primjenjuje se uvjetna osuda te se kazna zatvora nee izvriti ako okrivljenica u roku od 3 (tri) mjeseca ne poini jedan ili vie prekraja za koje mu je izreena ista ili tea kazna od izreene uvjetnom osudom. Temeljem lanka 9. Zakona o zatit od nasilja u obitelji prema okrivljenici se primjenjuje zatitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 (est) mjeseci. Po pravomonosti i izvrnosti ove presude, okrivljenica e se uputiti na provoenje zatitne mjere pravnoj ili fizikoj osobi s kojom je Ministarstvo nadleno za poslove pravosua sklopilo Ugovor za pruanje takvih usluga. Temeljem l. 139. st.6. u svezi l. 138. st.2. to. 3. PZ-a, okrivljenica se oslobaa plaanja troka prekrajnog postupka u paualnom iznosu. Obrazloenje PU Zagrebaka, VI Policijska postaja, podnijela je ovom Sudu optuni prijedlog protiv okrivljenice, zbog prekraja injenino i pravno opisanog u izreci ove presude. Pozvana da se oituje na navode iz optunog prijedloga okrivljenica
je iskazala da je dana 07. sijenja 2009. godien u 18,30 sati u Zagrebu, bila u stanu na adresi, ___________. Navela je da ju je njen brat ___________ napao da mu je ukrala njegove novce, to nije istina te misli da je to uinila njegova djevojka ___________. Dodala je da ju je osim toga, napala i majka te ___________ zbog iste stvari s time da su je majka i brat i fiziki napali te ju je majka primila rukama i tresla, a zatim je pala na pod, te su je ona i brat pritiskali na pod. Iskazala je da ju je brat udario po desnoj nadlaktici te imam masnicu (to je sud utvrdio neposrednim opaanjem) u vidu masnice veliine cca 1,5 cm. Navela je da nije majku vrijeala rijeima: Kravo, ti si ni koristi, kurvo, smee niti ju je udarila nogom u njezinu lijevu nogu. Dodala je da je tono da je brata ___________ udarila desnom rukom u predijelu lica, nakon to se podigla s poda, smijao joj se u lice i dalje ju optuivao da je ukrala novce, a ___________ je takoer oamarila u predjelu lica, te su je tada bacili na pod. Iskazala je da je tono da je bila pod utjecajem alkohola, te da je prethodno bila na roendanu kod svoje prijateljice, pa da je konzumirala alkohol. Na kraju je iskazala da ima oslabljeni vid, da ju je majka odmalena psihiki i fiziki maltretirala i tukla, da je uvijek stajala na strani njenog brata ___________ ne uviajui da je on nasilnik. Sud je postupak sasluao u svojstvu svjedoka oteene ___________ majku okrivljenice, ___________ brata okrivljenice, te ___________ , te je izvrio uvid u spis, proitao izvjee o uhienju za okr., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola 0083971, utvrenja koncentracija kod okr iznosai 0,98 g/kg alkohola u organizmu. Okrivljenica nije imala primjedbi na proitano. Svjedokinja-oteenica ___________ je iskazala da je dana 07. sijenja 2009. godine dola popodne kui s posla, te se prvo porjekala sa suprugom oko ruka. Navela je da je ___________ dola popodne kui sa svojim dekom i poela im govoriti da tko im daje za pravo da se deru u kui, na to joj je suprug rekao da se ne mijea. Iskazala je da je tada poela prepirka izmeu njih dvoje, a da su oboje bili u alkoholiziranom stanju kojom prilikom joj je suprug rekao da ako joj ne pae da moe ii van iz stan, pa je ___________ ljutito poela uzimati stvari iz ormara. Dodala je da ju je pokuala smiriti rekavi joj da ne ide, jer nema posla i nema gdje biti i da se ponaa fer, te je otila u sobu i tamo je bio njezin
76
77
deko, a ona je otila iz stana te ga potom zvala na mobitel te je on otiao za njom. Navela je da je kasnije njen deko zvao da se ___________ baca po cesti i da je pijana, da ne moe hodati, a inae da ima suicidalne namjere u zadnje 3 godine. Dodala je da se vratila s dekom nakon nekog vremena u stan te su se njih dvoje neto svaali kad je on rekao da e otii, a nakon to je otiao molila ju je da ga ona nazove na mobitel, to je ona odbila, pa joj je tada rekla da je ubre i ni koristi. Iskazala je kako nije imala vie novaca na mobitelu pa je ila do fiksnog telefona, a u meuvremenu je doao i njen sin ___________ odnosno ___________ brat te ju je pitao to se dogaa i zato ___________ vie. Navela je da joj je on tada rekao da mu vrati 100,00 kn na to mu je ___________ odgovorila da nema i ponovno htjela zvati na telefon pa je ___________ isupao icu telefona iz zida. Iskazala je da se ___________ tada poela histerino ponaati te ju je nogom lupila u njenu lijevu nogu, da ju je ___________ primio s lea kako bi ju smirio, a ona se otrgla i lupila ga po licu gdje je zadobio oteklinu, te ga je dalje pokuala tui kojom prilikom je uskoila ___________, ___________ djevojka kako bi smirila ___________ koji je bio bjesan jer ga je ___________ udarila. Dodala je da je tada ___________ udarila u predjelu lica s otvorenim dlanom te se poela histerino ponaati, pa su je spustili na pod i drali je te je nakon toga klonula. Navela je da je pozvala hitnu pomo jer su rekli da e policija ponovno njih pozvati. Okrivljenica je iskazala da u cijelosti prigovara iskazu svjedoka, da nita od toga to je navela nije istina, da lae, da su upravo njih troje nju napali i bacili ju na pod, nakon ega da je ona oamarila brata i njegovu djevojku, a da majku ni na koji nain nije napala. Svjedokinja je na to iskazala da u cjelosti ostaje kod svojih tvrdnji, da sve to je iskazala pred sudom je istina, da kao majka svom djetetu eli sve najbolje. Svjedok-oteenik ___________ iskazao je da je dana 07. sijenja 2009. godine u 18,30 sati u Zagrebu, ___________, bio prvotno u podrumu zajedno sa svojom djevojkom ___________ i da je zauo gore u stanu viku. Iskazao je da je doavi gore vidio da su se ___________ i njezin deko svaali, pa joj je rekao da se smiri, na to se ona nije smirila ve ga je udarila rukom ispod lijevog oka u predjelu lica. Naveo je da se to dogodilo u hodniku i da su tada nazoni bili njegova majka ___________,
djevojka ___________, te sestra i on. Dodao je da je njezin deko tada ve otiao iz stana, a da je ___________ udarila prvo njega, a onda je poela napadati majku pa ju je obgrlio s rukama i tako stisnuo njene ruke, a ona je majku udarila s nogom u njezinu nogu, te da su tada zajedno njih dvoje pali na pod i nakon toga se ___________ onesvijestila. Iskazao je da ju je bio uhvatio napad. Dodao je da se ne sjea da li je ___________ rekla majci kakve pogrdne rijei, a da je njegova djevojka ___________ odmah dola sa njim u stan i da je i ona pokuala smiriti ___________ te je ___________ i nju udarila u lice. Naveo je da kada su pali na pod ___________ i on, majka i njegova djevojka su stajali sa strane i nitko ju nije pritiskao na pod. Na poseban upit okrivljenice svjedok je odgovorio da je tono da je isupao telefon iz zida kada je htjela zvati tatu. Na poseban upit suda svjedok je odgovorio da ne zna iz kojeg razloga joj je branio da nazove tatu. Naveo je da su, kada je on doao u stan, razgovarali o iznosu od 100,00 kn koji je traio od ___________ da mu vrati i ne zna da li ju je tada primio za ruke i tresao ju. Na poseban upit suda svjedoku, svjedok je pojasnio da je ___________ prvo fiziki napala njega, pa ju je on obgrlio rukama kada je poela napadati majku kojom prilikom je udarila majku s nogom i nakon toga su paliu na tlo, te se ona onesvijestila. Iskazao je da ne zna u kojem trenutku je ___________ oamarila njegovu djevojku, sa majkom i djevojkom je razgovarao o tom dogaaju samo u smislu da treba rei pred sudom istinu i to se dogodilo. Na kraju je iskazao da ne zna u kojem se trenutku ___________ podigla s poda jer u meuvremenu iao po led za nju i slino. Okrivljenica je iskazala da u cijelosti ostaje kod svoje obrane, te nije imala nikakvih pitanja za svjedoka. Svjedokinja-oteenica ___________ iskazala je da je dana 07. sijenja 2009. godine u 18,30 satu u Zagrebu, na adresi ___________, bila u podrumu sa svojim deko___________ te je ula kako ___________ neto vie pa je dola gore u stan, a prvo je tamo otiao njen deko___________. Navela je da je vidjela da ___________ vie u svojoj sobi dok je ona bila u hodniku i da se tamo raspravlja s ___________ oko nekih novaca, nakon ega je ona dola do nje i opalila joj amar po lijevom licu. Dodala je da je u stanu bila i gospoa ___________ te da su je oni tada pokuavali smiriti, te je
78
79
spustiti na pod kojom prilikom se ona otimala nogama i tako udarila gospou ___________ sa nogom u predjelu njezine noge dok ju je ___________ s lea obgrlio rukama. Navela je da nije vidjela da li je ona udarila ___________, jer je on prije nje doao u stan, te je ula da je ___________ vikala svojoj majci da je ubre, ni koristi. Na kraju je iskazala da je ___________ jedanput preda njom imala suicidalne namjere i misli da joj je potrebna pomo. Okrivljenica nije imala nita za iskazati. Okrivljenica je u svojoj zavrnoj rijei iskazala da u cijelosti ostaje kod svoje obrane, da je unajmila stan i pronala posao i eli srediti svoj ivot, a da je suicidalnu namjeru imala jedanput sa 15 godina kada joj se jako pogorao vid. Smatra da joj je potrebna psihijatrijska pomo zbog prijanjih dogaaja koje je pretrpjela, da se eli posavjetovati sa strunom osobom koja bi je usmjerila dalje kako da sredi ivot, jer je to odluila. Nakon ovako provedewnog postupka, analizirajui obranu okrivljenice, koja predstavlja djelomino priznanje djela prekraja te dokaze izvedene tijekom postupka, svaki zasebno i u meusobnoj vezi, sud smatra da je neprijeporno da je okrivljenica kritine zgode poinila nasilje u obitelji i to upravo na nain kako je to poblie opisano u izreci presude. Naime, ista je u svojoj obrani priznala da je kritine zgode udarila desnom rukom u predjelu lica svoga brata ___________ jer joj se smijao u lice i optuivao ju da mu je ukrala novce. Okrivljenica je u svojoj obrani porekla da bi kritine zgode vrijeala i fiziki napala svoju majku ___________ kako joj se to stavlja na teret u optunom prijedlogu, stoga je sud na te sporne injenice ispitao u svojstvu svjedoka oteenu ___________ majku okrivljenica, oteenog ___________ brata okrivljenice i ___________ . Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da se okrivljenice kritine zgode ponaala upravo na nain kako je to poblie opisano u izreci presude, a koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio, budui su isti po slobodnoj ocjeni suda iskazivali uvjerljivo, jasno i u bitnim dijelovima suglasno, a sud tijekom postupka nije naao razloga niti dokaza temeljem kojih bi posumnjao u vjerodostojnost. Cijenei gore navedene okolsnoti sud je okrivljenici izrekao teu
kaznu kaznu zatvora, budui smatra da je u konkretnoj situaciji nuno reagirati takvom kaznom, ime e se okrivljenici jasno staviti do znanja da je takvo njezino ponaanje, apsolutno neprihvatljivo, a time e se i svima ostalima dati do znanja da je injenje ovakvih djela prekraja zabranjeno, a da je kanjavanje poinitelja pravedno. Sud je pritom posebno cijenio injenicu da je okrivljenica kritine zgode pokazala upornost prilikom vrenja djela prekraja, te s obzirom na navedeno smatra da je visina izreene kazne primjerena utvrenim okolnostima. Meutim, Sud cijeni, izvrenje izreene kazne zatvora nije nuno za ostvarenje svrhe kanjavanja, ve je okrivljenici potrebno uputiti takvu vrstu prijekora kojom se ostvaruje svrha prekrajnih sankcija, izricanjem kazne bez njezina izvrenja, zbog ega je temeljem l. 41. u svezi s l. 44. st. 1,2,3, PZ-a, prema okrivljenici primjenjena uvjetna osuda na nain da joj se izreena kazna zatvora nee izvriti pod uvjetom da okrivljenica u roku od tri mjeseca ne poini djela prekraja za koje joj je izreena ista ili tea kazna od izreene uvjetnom osudom. Sud smatra, uzimajui u obzir naruenost odnosa okrivljenice s lanovima obitelji da je primjena uvjetne osude nuna i opravdana u cilju spreavanja ovakvog ili slinog ponaanja okrivljenice te da e se na taj nain postii svrha kanjavanja. Ova kazna ujedno predstavlja i drutvenu osudu za izvrena djela prekraja, isto tako, postie se svrha generalne i specijalne prevencije da okrivljenica shvati neprihvatljivost ovakvog ponaanja i da ubudue ova ili slina djela prekraja. Zatitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana je primjenjena da bi se dodatno postigla svrha prekrajnih sankcija, prvenstveno specijlnih prevencija da se otkloni okrivljeniino nasilniko ponaanje u obitelji. Sud je smatrao primjerenim primjeniti upravo navedenu zatitnu mjeru, nalazei da je ista adekvatna i potrebna radi poticanja poinitelja nasilja da usvoji obrasce nenasilnog ponaanja, a iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da se ista ponaala histerino uslijed ega su je trebali primirivati, pa je stoga potrebno utjecati na istu putem strunih osoba kako bi se otklonilo takvo ponaanje okrivljenice. Zatitna mjera e se temeljem lanka 9. stavka 2. Zakona o zatit od nasilja u obitelji izvriti u trajanju potrebnom ua uspjeno provoenje tretmana, odnosno prestanka razloga zbog kojeg je odreena,
80
81
ali najdulje est mjeseci. Okrivljenica je obvezna sudjelovati u provoenju ove mjere i dolaziti redovito na tretman, a osoba koja provodi tretman e izvjestiti sud o tome postupa li okrivljenica u skladu s mjerom. Sud nije oglasio krivim okrivljenicu da bi kritine zgode vrijeala svoju majku rijei,a: Kravo, kurvo, smee, budui te injenice tijekom postupka nisu nedvojbeno utvrene. Naime, iz obrane okrivljenice i ispitanih svjedoka ne proizlazi da bi se ista kritine zgode ponaala na opisani nain, stoga je sud u nedostatku drugih dokaza ispustio te dijelove optunog prijedloga iz izreke presude budui te injenice nisu nedvojbeno utvrene. Takoer, okrivljenica nije oglaena krivom da bi udarila otvorenim dlanom u predjelu lica ___________, djevojku njezinog brata. Naime, iako iz utvrenog injeninog stanja proizlazi da je okrivljenica to uistinu uinila, sud je nije oglasio krivim za takvo ponaanje budui ___________ i okrivljenica ne ine u smislu l. 3. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji, obitelj, pa stoga nisu ispunjena zakonska obiljeja nekog drugog dijela prekraja. Sukladno gore navedenom, sud je te dijelove iz optunog prijedloga ispustio iz izreke presude, ne dirajui pri tom u zakonska obiljeja djela prekraja. Odluka o oslobaanju okrivljenice obveze naknade troka prekrajnog postupka u paualnom iznosu, donijeta je iz razloga, okrivljenica je loeg imovnog stanja, pa bi plaanjem istog ugrozila svoju egzistenciju. U Zagrebu, 23. sijenja 2009. godine Zapisniar Sudac
Postupanje dravnog odvjetnika

Ana Ivanievi Ini, Lidija ai
Dravno odvjetnitvo je tijelo ovlateno i duno postupati protiv poinitelja kaznenih i drugih kanjivih djela i kao takvo zauzima vano mjesto u lancu suzbijanja obiteljskog nasilja. Svaka fizika ili pravna osoba koja ima saznanja o poinjenom kaznenom djelu i poinitelju moe dravnom odvjetnitvu podnijeti kaznenu prijavu protiv neke osobe da je poinila kazneno djelo, a moe dostaviti i samo obavijest ako se radi samo o sumnji na poinjenje kaznenog djela, a ne eli se podnositi kaznena prijava. Kada je u pitanju obiteljsko nasilje, najvei broj kaznenih prijava i izvjea dravno odvjetnitvo zaprima od strane policije i centara za socijalnu skrb, a ponekad i od samih oteenika-rtava ili drugih tijela koja su dola do saznanja o poinjenom kaznenom djelu. Te se kaznene prijave i izvjea najee odnose na kaznena djela zaputanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz lanka 213. i nasilnikog ponaanja u obitelji iz lanka 215.a Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu KZ), premda je mogue da pojedini oblici protupravnog ponaanja ostvaruju obiljeja i nekih drugih kaznenih djela iz KZ-a. Kaznenim djelom iz lanka 215. a KZ-a, inkriminira se ponaanje jednog lana obitelji prema drugom lanu obitelji koje predstavlja nasilje, zlostavljanje ili osobito drsko ponaanje i kojim se rtva (drugi lan obitelji) dovodi u poniavajui poloaj.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude okrivljenica i tuitelj imaju pravo albe Visokom prekrajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 (osam) dana nakon primitka ove presude. alba se podnosi pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, potom preporueno, putem ovog Suda ili na zapisnik ko suca. Za tonost otpravka ovlaten slubenik
82
83
Pojam lana obitelji definiran je, pak, odredbom lanka 89. stavak 30. KZ-a, s time da je od uvoenja ovog kaznenog djela u hrvatsko zakonodavstvo ta definicija doivjela odreene izmjene pa se tako do novele KZ-a iz listopada 2006. pod pojmom lana obitelji u smislu odredbi KZ-a, smatrao krug taksativno navedenih osoba u lanku 89. stavak 30. uz uvjet postojanja zajednikog kuanstva izmeu poinitelja i rtve, to je meutim isputeno u navedenim zakonskim izmjenama KZ-a.
nije pogrean jer ponavljanje prekraja u odreenom smislu upuuje na intenzitet nasilnikog ponaanja koji je nuan za postojanje kaznenog djela, ali nije i ne moe biti jedini kriterij po kojem se procjenjuje ima li kaznenog djela ili ne. Kada govorimo o razlici izmeu prekraja i kaznenog djela, treba spomenuti da ZZNO ire definira pojam nasilja nego to je to sluaj kod pojma nasilnikog ponaanja u smislu lanka 215.a KZ-a. Stoga neki oblici nasilja koji ulaze u prekraj iz lanka 4. predstavljaju radnje kojima bi se eventualno ostvarivala bitna obiljeja nekih drugih kaznenih djela, ali ne kaznenog djela nasilnikog ponaanja u obitelji iz lanka 215.a KZ-a. Tako se primjerice radnjama usmjerenim na prouzrokovanje straha ili osobne ugroenosti, a koje ulaze u definiciju nasilja prema lanku 4. ZZNO-a, mogu eventualno ostvariti bitna obiljeja kaznenog djela prijetnje iz lanka 129. KZ-a, radnje ograniavanja ili onemoguavanja kretanja mogu predstavljati kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz lanka 124. KZ-a, a razni oblici spolnog uznemiravanja mogu predstavljati neko od kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog udorea. S druge strane, kada se govori o kaznenom djelu nasilnikog ponaanja u obitelji, tada se pod njim smatra ono protupravno ponaanje koje se oituje u nasilju, zlostavljanju ili osobito drskom ponaanju jednog lana obitelji prema drugome koje je uinjeno s namjerom (izravnom ili neizravnom) te za posljedicu ima dovoenje rtve u poniavajui poloaj. Nasilje moe biti i fiziko i psihiko, kao i zlostavljanje, pri emu se zlostavljanjem ne zadire u tjelesni integritet druge osobe, to je kod nasilja sluaj, dok osobito drsko ponaanje znai poduzimanje oito netrpeljivih, bahatih i bezobzirnih postupaka prema rtvi koji znaajno odstupaju od uobiajenog. Kada govorimo o nasilju u obitelji, svakako treba istaknuti i kazneno djelo zaputanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz lanka 213. KZ-a jer se i njime takoer obuhvaaju protupravna ponaanja koja predstavljaju nasilje jednog lana obitelji nad drugim. To kazneno djelo, naime, u stavku 2. inkriminira zlostavu djeteta ili maloljetne osobe od strane roditelja ili druge osobe koja je duna skrbiti o njezinu zbrinjavanju i odgoju. Pritom je prema sadraju
Nasilje u obitelji kao kazneno djelo i prekraj

Ve na prvi pogled uoljivo je da postoji odreena podudarnost izmeu kaznenog djela iz lanka 215.a KZ-a i prekraja iz lanka 4. Zakona o zatiti od nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu ZZNO), no valja naglasiti kako meu njima ima i nekoliko bitnih razlika. Kao prvo, za postojanje kaznenog djela iz lanka 215.a KZ-a potrebno je da poinitelj radnjama izvrenja (nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponaanjem) rtvu dovede u poniavajui poloaj. Iako postoje neka razmiljanja da je poniavajui poloaj vezan iskljuivo uz subjektivni osjeaj rtve prema kojoj se kazneno djelo ini, prevladavajue je miljenje da je za poniavajui poloaj rtve potrebno da on proizlazi i iz svih okolnosti samog dogaaja koje ukazuju da je rtva omalovaena i obezvrijeena te da je poiniteljevim ponaanjem napadnuto njezino ljudsko dostojanstvo, a te se okolnosti utvruju i cijene i bez obzira da li se sama rtva izjasnila da se osjea ponieno. Nadalje, za postojanje kaznenog djela, za razliku od prekraja, potreban je vei intenzitet protupravnog postupanja koje se oituje u zlostavljanju, drskom ponaanju ili nasilju i taj se intenzitet prosuuje od sluaja do sluaja. Dosadanja uobiajena praksa policijskih postaja na podruju grada Zagreba bila je da se kaznene prijave za kazneno djelo iz lanka 215. a KZ-a podnose nakon tri ili vie ponovljena prekraja iz lanka 4. ZZNO-a. Ovakav kriterij
84
85
zakonskog teksta kanjiva i jednokratna zlostava djeteta ili maloljetne osobe. To bi znailo da se bitna obiljeja ovog kaznenog djela mogu ostvariti i jednokratnim ispadom nasilja, vrijeanja ili drugog oblika zlostavljanja. Meutim, bez obzira to zakon formalno doputa ovu mogunost, valja naglasiti da zlostavljanje ipak po svojoj sutini podrazumijeva neki kontinuitet pa bi se kao kazneno djelo trebalo eventualno uzimati ono jednokratno postupanje koje je izravno usmjereno na dijete ili maloljetnu osobu i u pravilu onda kada se radi o fizikoj zlostavi, dok je kod raznih oblika psihike ili emocionalne zlostave, ipak potreban odreeni intenzitet i ponavljanje da bi se radilo o kaznenom djelu. To posebno vrijedi za one situacije u kojima poinitelj ini ovo kazneno djelo na tetu djeteta ili maloljetne osobe posredno i to tako to verbalno ili fiziki u njihovoj nazonosti napada, odnosno zlostavlja drugog lana obitelji koji je ujedno djetetu ili maloljetnoj osobi bliska osoba (najee drugi roditelj, brat, sestra). Tu e se, u pravilu, ipak traiti da je dijete ili maloljetna osoba vie puta bila izloena nasilju ili zlostavljanju drugoga da bi se moglo govoriti o tome da takve situacije znae i njegovo posredno, emocionalno zlostavljanje, a sve u smislu kaznenopravne odgovornosti.
To znai da je za potrebe daljnjeg postupanja dravnog odvjetnika u kriminalistikoj obradi potrebno pribaviti sve podatke o policijskim intervencijama u obitelji zbog nasilja, odluke prekrajnih sudova ukoliko su voeni prekrajni postupci zbog nasilja u obitelji, izvjea i svu drugu dokumentaciju nadlenog centra za socijalnu skrb sa to iscrpnijim podacima o samoj obitelji. Uz to su potrebna i izvjea kole, vrtia ili drugih obrazovnih ustanova, medicinska dokumentacija koja se odnosi na poinitelja kad postoje naznake da je kod njega prisutna zlouporaba alkohola ili opojnih droga, da ima psihikih potekoa, odnosno da se eventualno ve negdje lijei, kao i dokumentacija o eventualnim ozljedama ili lijeenju rtve zlostavljanja i slino. Takoer, potrebno je obaviti razgovore s poiniteljem, rtvom i drugim lanovima obitelji, ali i susjedima, prijateljima i drugim osobama za koje se pokae da bi mogle imati saznanja o zlostavljanju u obitelji. Kriminalistika obrada provedena na ovaj nain omoguit e dravnom odvjetniku da donese odluku u predmetu, raspolaui svim relevantnim podacima za odreeno inkriminirano razdoblje u kojem se nasilje u obitelji ini. Nakon to zaprimi rezultate kriminalistike obrade u vidu kaznene prijave, dravni odvjetnik moe uiniti sljedee: odbaciti kaznenu prijavu ukoliko postoji neki od razloga iz lanka 174. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ( u daljnjem tekstu ZKP): pozvati pojedine osobe na razgovor u dravno odvjetnitvo radi davanja potrebnih obavijesti u svezi podnesene prijave ili radi eventualne primjene naela svrhovitosti iz l. 175. ZKP-a; zatraiti dopunu kriminalistike obrade od strane policije; istranom sucu uputiti prijedlog za provoenje pojedinih istranih radnji; podnijeti optuni prijedlog nadlenom sudu. Ako policija nakon provedene kriminalistike obrade utvrdi da nema osnove za podnoenje kaznene prijave, dostavit e dravnom odvjetniku samo izvjee o provedenoj obradi. Ono ne obvezuje dravnog odvjetnika prilikom ocjene postoje li elementi kaznenog djela pa on u svakom sluaju moe odluiti da, ako ocijeni da ima kaznenog djela, takav predmet upie u upisnik kaznenih prijava i po njemu dalje postupa kao da se radi o kaznenoj prijavi.
Suradnja dravnih odvjetnika i drugih tijela

Bez dobre suradnje s drugim tijelima u borbi protiv nasilja u obitelji, nema uspjenog rada dravnih odvjetnika. Naime, od velikog znaaja za rad dravnih odvjetnika u predmetima nasilja u obitelji u prvom redu jest rad policije u okviru kriminalistike obrade takvih predmeta, bilo da policija nakon toga podnosi kaznenu prijavu ili samo izvjee o utvrenim injenicama. Kvalitetan rad policije u ovakvim predmetima podrazumijeva da policijski slubenici nakon saznanja o nasilju u obitelji brzo i sveobuhvatno prikupe podatke o obitelji (poinitelju i rtvi), pribave dokumentaciju i izvjea od institucija koja raspolau relevantnim saznanjima te obave potrebne razgovore uz sudjelovanje specijaliziranih policijskih slubenika za maloljetniku delikvenciju koji su proli odgovarajuu obuku i raspolau specijalnim znanjima za rad na ovim predmetima.
86
87
Primjena naela svrhovitosti i posebne obveze

U predmetima blaeg stupnja krivnje u postupanju dravnog odvjetnika od velike je vrijednosti mogunost rjeavanja kaznenih prijava primjenom naela svrhovitosti predvienog lankom 175. ZKP-a1. Uvoenje ovog naela u kazneno zakonodavstvo kada su u pitanju odrasli poinitelji kaznenih djela u skladu je s meunarodnim smjernicama i preporukama Vijea Europe da se kazneni postupak u ovim predmetima poduzima kao posljednje sredstvo. U kojim sluajevima nasilnih delikata i u odnosu na koje poinitelje e dravni odvjetnik primijeniti ovo naelo ovisi o nizu imbenika, ali se u prvom redu radi o diskrecijskoj ocjeni utemeljenoj na njegovom iskustvu uz potivanje odreenih kriterija. Pritom je primjena ovog naela usko vezana s potivanjem naela legaliteta. To znai da se naelo svrhovitosti moe primijeniti samo u onim predmetima i u odnosu na one poinitelje kod kojih je udovoljeno svim uvjetima propisanim zakonom. Kao prvo, potrebno je da postoji osnovana sumnja da je poinjeno kazneno djelo i da ne postoji neki od razloga za odbacivanje kaznene prijave iz lanka 174. ZKP-a2. Nadalje, potrebno je da se radi o kaznenom djelu za koje je zaprijeena novana kazna ili kazna zatvora do 3 godine, da je djelo nieg stupnja krivnje te da razmjeri tetnih posljedica ne nalau javni probitak kaznenog progona. U takvim sluajevima dravni odvjetnik moe donijeti rjeenje o odgodi kaznenog progona, ali samo uz suglasnost oteenika i privolu osumnjienika te njegovu pripravnost da izvri jednu ili vie posebnih obveza. Ukoliko kroz praeni period osumnjienik uredno izvri naloenu mu obvezu ili obveze, dravni odvjetnik e na temelju lanka 175. st. 3 ZKP-a donijeti rjeenje o odbaaju kaznene prijave, u kojem sluaju oteenik vie nema pravo na preuzimanje kaznenog progona, s ime je bio upoznat prilikom potpisivanja suglasnosti za ovakav nain rjeavanja predmeta.
1 U Zakonu o kaznenom postupku donesenom 2008./09. (NN 152/08. i NN 76/09.), odredba o naelu svrhovitosti definirana je lankom 522. Ovaj zakon u cijelosti stupa na snagu 30. kolovoza 2011., a do tada se provodi Zakon o kaznenom postupku iz 2003. (NN 62/03.) s novelama iz 2006. (NN 115/06.). 2 U ZKP-u iz 2008./09. godine, ovi su razlozi odreeni lankom 521.
Kada je rije o deliktima nasilja u obitelji, vrlo ograniavajui faktor za primjenu ovog naela jest gornja granica propisane kazne zatvora kao kriterij teine kaznenih djela u odnosu na koje se ovo naelo uope moe primijeniti. Iako je primjena ovog lanka ZKP-a davala prilino dobre rezultate u praksi dravnog odvjetnitva, posebice u odnosu na kazneno djelo iz lanka 215. a KZ-a koje je poinjeno samostalno ili u stjecaju s kaznenim djelom iz lanka 213. KZ-a, izmjena KZ-a iz listopada 2006. onemoguila je njegovu daljnju primjenu jer je zakonski maksimum kazne kod ovog kaznenog djela povien s 3 na 5 godina zatvora. Meutim, Kazneni zakon (NN 152/08. i NN 76/09.) koji e u potpunosti stupiti na snagu 2011. godine doputa primjenu naela svrhovitosti i na kaznena djela za koja je maksimalna kazna 5 godina zatvora. Stoga se mogu oekivati ponovni dobri rezultati u primjeni naela svrhovitosti. U turom zakonskom opisu uvjetovane svrhovitosti temeljem lanka 175. ZKP-a s naznaenim osnovnim kriterijima nedostajali su koraci provedbe, no iskustvo u dotadanjem radu u pretkaznenom postupanju prema maloljetnim osobama na temelju lanka 64. Zakona o sudovima za mlade uveliko je pomoglo stvaranju modela primjene. Tijekom rada na sluajevima u nekoliko navrata mijenjani su koraci provedbe sve do strukturiranog protokola sainjenog u suradnji s drugim institucijama. U dosadanjoj dravno-odvjetnikoj praksi poiniteljima nasilja u obitelji najee su nalagane dvije vrste obaveza: da se podvrgne odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti sukladno posebnim propisima i da se podvrgne psihosocijalnoj terapiji radi otklanjanja nasilnikog ponaanja. S obzirom da je alkoholizam jedan od kriminogenih imbenika esto povezanih s nasiljem, osobama koje imaju problema s alkoholom nalagana je posebna obaveza lijeenja u nekoj od zdravstvenih ustanova. Obavezu psihosocijalnog tretmana provode iskljuivo educirani strunjaci i za tu obavezu potrebno je potovati i dodatne kriterije: da poinitelj nije ovisnik o alkoholu ili drogi, da nema akutnu psihiku bolest, da je nasilje ogranieno na obitelj, da se nasilniko ponaanje ne dogaa kroz dui niz godina i da od poinjenja kaznenog djela nije proteklo previe vremena. U odnosu na obje obaveze vano je priznanje osumnjienog da je poinio kazneno djelo u smislu samokritinosti i preuzimanja odgovornosti te motiviranost i spremnost na suradnju (dobrovoljnost). Nuan
88
89
preduvjet za uspjenost ovakvog postupanja je osiguranje dovoljnog broja specijaliziranih strunjaka, dostupnost institucija te osiguranje materijalnih sredstava za provedbu. Treba istaknuti da je svaki pojedinani sluaj nasilja u obitelji drugaiji i, kao to je vidljivo iz Protokola postupanja, iziskuje multidisciplinarni pristup. Tako i u dravnim odvjetnitvima pri procjeni osnovanosti ovakvog postupanja, praenju tijeka i evaluaciji uspjenosti tretmana aktivnu ulogu imaju i struni savjetnici-socijalni pedagozi. Osim brzog djelovanja na nasilje lana obitelji i spreavanje produbljivanja krize u obitelji uz rad na poboljanju odnosa, ovakvim se postupanjem stavlja naglasak na preuzimanju odgovornosti poinitelja i suoavanju s vlastitim ponaanjem. Ponekad se kaznenim postupkom moe uiniti velika teta u obitelji, posebno u obitelji kojoj je potrebna pomo i koja bi uz manju podrku i nadzor mogla uspjenije funkcionirati. Najvea dobit primjene naela svrhovitosti je injenica da se oteena osoba ukljuuje u odluivanje jer je njena privola nuna, a time se i mijenja njena pozicija iz svjedoka ili promatraa u poloaj aktivnog sudionika, suodluitelja, ime dobiva snagu, prije svega snagu da se obrani od nasilja bliske osobe.
Protokol postupanja kod primjene naela svrhovitosti

Kaznena prijava (detaljna obrada, prikupljanje dodatnih obavijesti )
Odabir sluaja za primjenu l. 175 ZKP-a (prema kriterijima)
Razgovor s oteenom osobom i uzimanje izjave o suglasnosti
Razgovor s osumnjienom osobom i uzimanje izjave o pristanku
Odabir institucije i upuivanje na tretman
Rjeenje o odgodi kaznenog progona
Praenje izvravanja posebne obaveze (kontakti, pismeno izvjetavanje, sastanak strunog tima po potrebi)
Evaluacija (procjena uspjenosti tretmana)
Uspjena provedba Pozitivno izvjee Odbaaj kaznene prijave
Neuspjena provedba
Negativno izvjee
Nastavak kaznenog postupka
90
91
Tekoe zbog blagodati nesvjedoenja

Kako je ve ranije navedeno, u fazi odluivanja o kaznenoj prijavi dravni odvjetnik moe predloiti istranom sucu provoenje pojedinih istranih radnji i to se u predmetima nasilja u obitelji dosta esto i ini. Naime, u predmetima gdje je prijavljeno samo kazneno djelo nasilnikog ponaanja u obitelji iz lanka 215.a KZ-a na tetu odraslog lana obitelji, veliki rizik za pozitivni ishod u postupku predstavlja mogunost koritenja blagodati nesvjedoenja od strane odreenog kruga osoba navedenih u lanku 234. stavku 1. ZKP-a koji se u bitnome podudara s krugom moguih rtava ovog kaznenog djela u smislu ranije spomenutog pojma lana obitelji iz lanka 89. stavka 30. KZa. Ovo pravo omoguava svjedocima koji su s okrivljenikom u odreenom, bliskom odnosu da uskrate svjedoenje i to se u kaznenim predmetima zbog kaznenog djela obiteljskog nasilja, naalost, dosta esto dogaa. Zato se esto, nakon zaprimanja rezultata kriminalistike obrade, od strane dravnih odvjetnika predlae istranom sucu provoenje istrane radnje ispitivanja u svojstvu svjedoka rtve koja je iz kruga osoba koje imaju pravo na blagodat, a sve kako neposrednim podnoenjem optunog prijedloga bez tog ispitivanja ne bi riskirali pokretanje kaznenog postupka protiv osobe u odnosu na koju njezini blinji nisu spremni svjedoiti. Ako ti svjedoci tijekom provoenja istranih radnji iskoriste svoje zakonsko pravo na blagodat nesvjedoenja, obino se dogaa da u predmetu ne ostane drugih materijalnih ili personalnih dokaza na kojima bi se mogla temeljiti optuba za kazneno djelo iz lanka 215.a KZ-a, te slijedi donoenje rjeenja dravnog odvjetnika o odbaaju kaznene prijave. Da bi bilo posve jasno, osim to tada nema iskaza same rtve o inkriminiranim dogaajima, u takvim predmetima nije mogue ni druge osobe koje nemaju pravo na blagodat ispitivati o onome to su saznale od osoba koje su imale i iskoristile to pravo. Te druge osobe mogu svjedoiti samo o onome to su neposredno opaale ili o onome to su saznale iz nekih drugih izvora. Stoga koritenje blagodati nesvjedoenja od strane rtve-lana obitelji najee znai negativnu dravno-odvjetniku odluku o daljnjem kaznenom progonu jer u predmetu izostaju korisni personalni dokazi iz ranije navedenih razloga, a ne moe se koristiti ni dokumentacija u kojoj su sadrani poda-
ci dobiveni od rtve. To sve bitno suava mogunost utvrivanja relevantnih injenica za daljnji postupak i eventualnu osudu za kazneno djelo. U procesnom smislu, povoljnija je situacija kada se nasilnikim ponaanjem prema odraslom lanu obitelji ini istovremeno i posredna, emocionalna zlostava djeteta ili maloljetne osobe, jer se u takvim predmetima radi o stjecaju kaznenih djela iz lanka 213. stavka 2. i lanka 215.a KZ-a. Naime, odredba lanka 234. stavka 6 ZKP-a propisuje da nitko ne moe uskratiti iskaz u predmetima kaznenih djela poinjenih na tetu djece ili maloljetnih osoba navedenih u lanku 117. Zakona o sudovima za mlade (u daljnjem tekstu ZSM), ak i kada bi na to po opim odredbama o blagodati nesvjedoenja imao pravo. To znai da i svjedoci iz povlatenog kruga osoba koje imaju pravo na blagodat moraju iskazivati o radnjama poinitelja kojima se ostvaruju bitna obiljeja kaznenog djela iz lanka 213. stavka 2. KZ-a. Pritom e se u pravilu raditi o radnjama kojima se istovremeno, budui da se radi o idealnom stjecaju kaznenih djela, ostvaruju i obiljeja kaznenog djela iz lanka 215. a KZ-a u odnosu na koje bi inae imale pravo iskoristiti tu zakonsku povlasticu. Ovakve procesne odredbe ipak su osigurale da u predmetima u kojima su rtve nasilja u obitelji djeca i maloljetne osobe daljnji ishod kaznenog postupka nije preputen dispoziciji odraslih povlatenih svjedoka koji bi uskratom svojih iskaza na njega bitno mogli utjecati, pri emu ni sama djeca ili maloljetne osobe ne mogu uskratiti iskaz o tim djelima poinjenim na svoju tetu. S obzirom na delikatnost kaznenih postupaka zbog nasilja u obitelji kod kojih je esto oteavajua okolnost za dokazivanje kaznenog djela sloen emocionalni odnos izmeu rtve i poinitelja, na ovaj se nain osigurala dodatna kaznenopravna zatita djece i maloljetnih osoba kao posebne kategorije rtava.
Podnoenje optunog prijedloga

Ukoliko nakon kriminalistike obrade, obavljanja razgovora u dravnom odvjetnitvu, prikupljanja izvjea ili provedenih istranih radnji dravni odvjet-
92
93
nik ocijeni da postoji relevantan stupanj osnovane sumnje da je osumnjiena osoba poinila inkriminirano joj kazneno djelo te ukoliko nije bilo uspjeha s primjenom naela svrhovitosti iz lanka 175. ZKP-a, tada e se nadlenom sudu podnijeti optuni prijedlog protiv te osobe. Pritom se optuni prijedlog za poinjeno kazneno djelo nasilnikog ponaanja u obitelji iz lanka 215.a KZ-a na tetu odraslog lana obitelji podnosi redovnom sudu, a onaj zbog poinjenog djela na tetu djeteta ili maloljetne osobe ili zbog stjecaja kaznenih djela iz lanka 213. i 215.a KZ-a, podnosi se sudu za mlade, u pravilu prema mjestu prebivalita djeteta ili maloljetne osobe koja je oteena kaznenim djelom. U optunom prijedlogu navode se osobni podaci osobe protiv koje se on podnosi, injenini i zakonski opis kaznenih djela, njihova pravna kvalifikacija kao i prijedlozi dravnog odvjetnika o tome koga treba sve ispitati na glavnoj raspravi, kao i koje sve druge dokaze treba provesti. U posebnoj toki predlae se i koju bi vrstu i mjeru kaznenopravne sankcije optuenoj osobi sud trebao izrei. U tokama koje nakon toga slijede dravni odvjetnik moe predlagati i odreivanje pritvora optuenika ili primjena neke od mjera opreza. Po zaprimanju optunog prijedloga, ako ocijeni da za to ima uvjeta, sud ga moe odbaciti. Ako sud smatra da je potrebno provesti jo neke dokaze prije zakazivanja glavne rasprave, moe predmet uputiti istranom sucu radi provoenja odreenih istranih radnji, a ako je optuni prijedlog ocijenjen utemeljenim, sud zakazuje glavnu raspravu. Na glavnoj raspravi koja se provodi po odredbama skraenog postupka, dravni odvjetnik zastupa optubu, predlae izvoenje dokaza, odreivanje ili produljenje pritvora, na temelju provedenih dokaza mijenja sadraj optunog prijedloga, a u zavrnom govoru apelira sudu na donoenje odreene odluke i na izricanje odreene sankcije. Dravni odvjetnik tijekom glavne rasprave moe i odustati od daljnjeg kaznenog progona, kada oteenik moe preuzeti progon protiv optuene osobe u zakonom predvienom roku. Za dravnog odvjetnika koji pred sudom zastupa optubu za kaznena djela iz lanka 215.a i lanka 213. KZ-a od velike je vanosti sadraj iskaza rtava
kaznenog djela, ali i njihova spremnost da svjedoe o onome to im se dogodilo jer su to najvaniji dokazi o onome to se dogaalo unutar obitelji i najee iza zatvorenih vrata i bez drugih svjedoka osim samih rtava. Kako bi im se osigurali to prihvatljiviji uvjeti za davanje iskaza rtava i smanjila njihova sekundarna viktimizacija, u kaznenom postupku njihovo ispitivanje nastoji se provesti na to obzirniji nain. Postoje i zakonske mogunosti da se rtve ispitaju pod posebnim uvjetnima. Primjerice, djeca i maloljetne osobe mogu se ispitati putem tehnikih ureaja za prijenos slike i zvuka (lanak 119. stavak 2. ZSM), a odrasli svjedoci-rtve mogu biti ispitani bez nazonosti optuenika na glavnoj raspravi tijekom njihovog ispitivanja sukladno lanku 338. ZKP-a. Od velike su vanosti za optubu na glavnoj raspravi i iskazi tzv. strunih svjedoka predstavnika centra za socijalnu skrb, voditelja mjera nad izvrenjem roditeljske skrbi, pedagokih djelatnika, terapeuta koji su radili s poiniteljem i rtvom i slino. Pritom je bitno da ti svjedoci iznesu to detaljnija saznanja o eventualnom zlostavljanju, ime potkrjepljuju iskaz rtve kao svjedoka. Nakon donoenja presude, dravni odvjetnik ima pravo kao stranka u postupku podnositi albu i to zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja te u pogledu odluke o sankciji i trokovima kaznenog postupka. Kada je u postupku optueniku izreena uvjetna osuda s ili bez primijenjene mjere sigurnosti ili uvjetna osuda sa zatitnim nadzorom, dravni odvjetnik sudjeluje i u postupcima opoziva uvjetnih osuda i to bilo da sam inicira pokretanje postupak opoziva, bilo podnoenjem albe na odluke suda o tome. U ovoj fazi postupanja, vano je da dravni odvjetnik prikupi sve relevantne podatke o nepotovanju uvjetne osude u smislu injenja novih kaznenih djela, o potekoama ili neprovoenju eventualno izreenih mjera sigurnosti obveznog lijeenja od ovisnosti, psihijatrijskog lijeenja, psihosocijalnog tretmana ili pak zatitnog nadzora. U tome su svakako dobrodola i jako vana saznanja kojima raspolau same rtve, ali i sluba socijalne skrbi i policija jer se na temelju tih saznanja sudu i predlae pokretanje postupka opoziva uvjetne osude kada se pojave rizini imbenici za ponavljanje obiteljskog nasilja ili
94
95
se ne potuju uvjeti lijeenja i psihosocijalnog tretmana odreenog upravo u svrhu daljnjeg preventivnog djelovanja na osuenika. I u onim predmetima u kojima je ocijenjeno da nema uvjeta za pokretanje kaznenog postupka, ali su od policije, centra za socijalnu skrb ili druge pravne ili fizike osobe zaprimljene obavijesti o sumnji na prisutno nasilje u obitelji, dravni odvjetnik moe uputiti prijedlog nadlenom centru za socijalnu skrb da poduzme mjere iz svoje nadlenosti i traiti izvjee o poduzetim mjerama. Dravni odvjetnik moe pokrenuti i prekrajni postupak ako nae da nema kaznenog djela, ali bi bilo elemenata prekraja iz lanka 4. ZZNO-a, a postupak ve nije pokrenut od strane policije. Zakljuno se moe rei da je uloga dravnog odvjetnika u borbi protiv nasilja u obitelji dominantno definirana njegovom ulogom u kaznenom postupku, ali se ostvaruje i kroz druge zakonske ovlasti i obveze koje ima, pri emu je od iznimne vanosti za njegov uspjean rad ostvarivanje kvalitetne suradnje s policijom, centrima za socijalnu skrb te drugim tijelima ukljuenim u suzbijanje obiteljskog nasilja.
Postupanje suda u suzbijanju nasilja u obitelji

Ilija Desnica
Pristup opinskog suda sluajevima obiteljskog nasilja

Postupanje suda (i suca) za mlade opinskog suda esto dolazi tek na kraju lanca, dakle kad ostale institucije sustava ve primijene sve mjere koje su u njihovoj nadlenosti, a kad su one dale nikakve ili vrlo slabe rezultate. Sudac za mlade svakodnevno se u svom poslu susree sa svim pojavnim oblicima obiteljskog nasilja. Obiteljsko nasilje nisu samo situacije u kojima je dijete ili maloljetna osoba rtva ili svjedok fizikog nasilja roditelja ili ukuana, ve i situacije u kojima su dijete ili maloljetna osoba rtve bilo kakvog protupravnog ponaanja roditelja, bliskih srodnika ili ukuana (bludne radnje, upoznavanje s pornografijom i sl.). Svjesni smo injenice da je ono to se sudu za mlade prezentira od strane dravnog odvjetnitva tek vrh ledenog brijega. Uz sav trud koji dravne institucije i pravosue, kao i nevladine organizacije, u posljednjih desetpetnaest godina poduzimaju u pogledu osvjeivanja rtava da prepoznaju
96
97
i prijave obiteljsko nasilje, jo uvijek postoji velika tamna brojka nasilja koje se ne prijavljuje i koje ostaje nekanjeno. Sudac mora svakom sluaju pristupati individualizirano i s ciljem da to manje povrijedi ve povrijeenu rtvu, ne izlaui je dodatnom viktimiziranju ili da se viktimizacija svede na to je mogue manju mjeru. U svakom sluaju radi se o hitnim postupcima da bi se nasilnika/icu sprijeilo u daljnjem protupravnom ponaanju. Sudac e u svakom sluaju polaziti od izvjea nadlenog centra za socijalnu skrb, socijalnog pedagoga suda i dravnog odvjetnitva. To su izvori informacija o socijalnoj i psiholokoj dinamici u odreenoj obitelji. Takoer je vrlo vano kako je voen istrani i predistrani postupak, te je li rtva sasluana tijekom istranog postupka. Potrebno je da se sudac prije rasprave savjetuje sa sudskim socijalnim pedagogom ili drugim slinim strunjakom o tome kako sasluati rtvu nasilja, saznati odbija li svjedoiti, ili je voljna i na taj nain pruiti potrebne informacije. Jednako tako, bilo bi poeljno da djelatnici policije kada izau na mjesto dogaaja fotografiraju i samo lice mjesta i rtvu, naroito ako rtva na sebi ima vidljive ozljede poput modrica, ogrebotina, rana i slino ili su na licu mjesta vidljive posljedice nasilnikog ponaanja (razbijen namjetaj, provaljena ulazna vrata i sl.). Takvo prikupljanje dokaza tehniki je lako ostvarivo, a policija ima iskustvo u koritenju ovakvih metoda u drugim djelima, kao to su prometne nesree. Fotografije mogu u daljnjem postupku pruiti vrijedne informacije, tim vie to su bolnike prijave esto nepotpune i povrne te u kasnijem toku postupka vjetaci-lijenici sudske medicine raspolau nedovoljnim informacijama za svoja vjetaenja (npr. dijagnoza ili teine ozljeda). Mnoge europske zemlje uvele su odavno takvu praksu, a i neke zemlje u regiji, te tim vie iznenauje da se ovaj postupak ne primjenjuje u Republici Hrvatskoj.
Praksa sasluanja putem video-veze

U naelu se rtve, kako djeca, tako i odrasli, sve vie odluuju svjedoiti. Zadaa je suca procijeniti hoe li rtvu sasluati neposredno u sudnici, hoe li pritom temeljem lanka 355. Zakona o kaznenom postupku privremeno udaljiti poinitelja iz sudnice ili e sasluavati rtvu (a po potrebi i druge svjedoke) putem video-veze. Otkad se prije est godina video-veza poela primjenjivati u Odjelu za mlade Opinskog kaznenog suda, vidljiv je trend rasta upotrebe ovog tehnikog rjeenja. Pri koritenju video-veze suradnik suda (za to obuen socijalni radnik ili socijalni pedagog) u prostoriji odvojenoj od sudnice, na lokaciji koja je nepoznata optuenome, vodi razgovor sa rtvom. Nakon to sudac odlui da e rtvu sasluati na ovaj nain, a prije glavne rasprave, struna suradnica ugovara sastanak sa rtvom, pokazuje joj sudnicu, mjesto na kojem sjedi sudac i vijee, mjesta za branitelja i dravnog odvjetnika te gdje e se projicirati njen iskaz, tako da svjedok bude osloboen treme prilikom sasluanja. Sasluanje se vri tako da sudionici ispitivanja postavljaju pitanja strunoj suradnici koja ih prenosi svjedoku, s tim da se posebna panja posveuje tome da svjedok ne zna tko mu od sudionika postupka postavlja pitanje, kako bi se dobili to objektivniji i vjerodostojniji odgovori. Sastavljanje zapisnika o sasluanju putem video-veze vri se na razliite naine. Neki suci unose odgovore u zapisnik poslije svakog pitanja ili grupe pitanja (metodom klasinog diktata), dok drugi snimaju na medij cijeli tijek ispitivanja i kasnije na temelju toga sastavljaju zapisnik poslije roita. Oba su naina zakonski dozvoljena i podjednako dobra. Kazeta ili CD sa snimkom ispitivanja predstavlja naravno sastavni dio sudskog spisa i ulae se kao dokazni materijal u sudski spis poslije zapisnika o sasluanju svjedoka putem video-veze.
98
99
Iz prakse suca za mlade sa sluajevima obiteljskog nasilja

U praksi se sud uglavnom susree s nasilnikim ponaanjem u obitelji (l. 215. KZ-a) i zaputanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe (l. 213. KZ-a), a vrlo esto su ta dva djela i povezana kako poiniteljem tako i rtvama. to se pak tie socijalne strukture poinitelja i rtava, ima ih u svim drutvenim skupinama od lijenika i sveuilinih profesora; osoba s dobrim primanjima pa do ljudi niske ili nikakve naobrazbe te osoba s drutvene margine. esto je s nasiljem u obitelji povezan alkoholizam ili zloupotreba alkohola, ali to nije pravilo, susreu se i naizgled normalni ljudi, cijenjeni strunjaci, omiljeni u svojim radnim i socijalnim sredinama i tek kombinirano psihijatrijsko-psiholoko vjetaenje pokae da se radi o ljudima koji pate ili od poremeaja osobnosti ili neke druge lake ili tee psihike bolesti. Prikazat emo etiri primjera obiteljskog nasilnika koji naizgled nemaju nita zajednikog, osim injenice da su sva etvorica obiteljski nasilnici. Prvi je sada umirovljeni vii asnik hrvatske vojske, drugi je lijenik, trei je zemljoradnik iz okolice Zagreba, a etvrti je radnik u proizvodnji. Svatko od njih imao je svoju metodu maltretiranja svojih ukuana i djece, no sve su bile podjednako bolne i za rtve poniavajue. Primjer iz prakse: umirovljeni asnik Poinitelj je prije rata bio pripadnik zrakoplovstva bive JNA, pilot-leta da bi se poetkom ratnih zbivanja odmah stavio na raspolaganje HV-u te je rasporeen na adekvatno radno mjesto. Supruga je takoer bila zaposlena, a imali su zadovoljavajue rijeeno stambeno pitanje. Naizgled je sve izgledalo u redu- djeca su pohaala kolu, obitelj se sastajala sa svojim krugom prijatelja i poznanika, ni po emu nije odskakala od normalne, boljestojee obitelji.
Optunim prijedlogom stavljeno mu je na teret viegodinje maltretiranje supruge i troje djece, s time da je uao i u fiziki obraun s najstarijim sinom koji je pokuao zatititi majku od zlostavljanja. Prema iskazu optuenika, on nikad nije maltretirao enu, ve je izmeu njih bilo manjih trzavica i to iskljuivo zbog njegove sumnje u branu nevjeru supruge. Dozvoljava da je moda bilo povienih tonova, ak i poneka svaa, no da to nikad nije prelazilo razmjere uobiajene brane svae. Fiziku agresiju u potpunosti je negirao, govorei da to nije u njegovom poimanju ivota. U braku je roeno troje djece i prema njegovom kazivanju, sva djeca su neproblematina i odlini uenici. Tijekom postupka sasluani su sljedei svjedoci: prijatelji obitelji, kolege optuenika i lanovi obitelji. Svi prijatelji obitelji obitelj su opisivali kao uzornu, u kojoj se suprunici odlino slau i mogu sluiti kao primjer drugima. Istu priu potvrdili su i kolege, te ga opisali kao uzornog kolegu, izvrsnog strunjaka, prijatelja koji e pomoi u svakoj prilici uglavnom, imali su samo rijei hvale za njega. Izvjee nadlenog centra za socijalnu skrb bilo je dosta turo i nije prualo mnogo korisnih informacija; samo da je supruga s djecom odselila na drugu adresu, a da se iz razgovora sa suprugom nije moglo mnogo vie saznati od onoga to je ispriao u svojoj obrani na sudu dakle, da se radi o manjim branim razmiricama, da bi suprug htio na svaki nain obnoviti zajednicu sa enom, da joj oprata sve njene izvanbrane izlete. Uglavnom, izvjee centra bilo je pozitivno intonirano. No kada su na sudu svoj iskaz davali supruga i djeca, pokazala se i druga strana medalje. Supruga je govorila o stalnom maltretiranju, fizikom obraunavanju, optuivanju od strane supruga da ima ljubavnike, o tome da i ona i djeca ive u stalnom strahu i da strepe svaki put kad uju klju u vratima, jer tada nastaje pakao. Najstariji sin je vie puta zatitio majku, ak se i fiziki sukobio s ocem, a kada to vie nije mogao trpjeti, odselio se u drugi grad, dok je majka s dvoje mlae djece iselila iz zajednikog stana i otila ivjeti na drugu adresu.
100
101
U ovakvoj situaciji s tako suprotstavljenim priama, bez ikakvih forenzikih tragova (budui da supruga nikad nije zatraila pomo policije niti centra za socijalnu skrb, ve se policiji obratila tek kad se odselila), sud je odredio psihijatrijsko vjetaenje optuenika. Rezultati vjetaenja pokazali su da je optuenik iznadprosjeno inteligentan, obrazovan i s izgraenim socijalnim vjetinama, no da se radi o osobi s poremeajem osobnosti, koji je godinama uspjeno krio. Okida za nasilno ponaanje u njegovom sluaju nastupio je kad nije proao na redovnom lijenikom pregledu, nije mu obnovljena letaka licenca i prebaen je na uredski posao. Optueni je to doivio kao svojevrsnu degradaciju i omalovaavanje te je tada poelo stalno i svakodnevno nasilje nad lanovima obitelji. Iste rezultate pokazalo je i psiholoko vjetaenje. Nakon ovako provedenog postupka sud je uvaavajui miljenje psihologa i psihijatra, a promatrajui ih u cjelini s iskazima svjedoka, optuenika proglasio krivim i osudio ga na zatvorsku kaznu. Mogunost unapreenja prakse Naalost, prvo je pogrijeila supruga koja je godinama tajila ovakvo stanje, mislei da e se situacija popraviti. Iskustvo pokazuje da se takve situacije nikad ne popravljaju, ve samo eskaliraju. Ona takvo stanje nije prijavila policiji niti se obratila za pomo i savjet centru za socijalnu skrb, te je godinama zajedno s djecom trpjela nasilje, koje je naravno postajalo sve gore i gore. Nadalje, kada je postupak ve poeo, centar za socijalnu skrb napravio je nepotpuno izvjee, uope nije razgovarao sa rtvama nasilja, ve s nasilnikom, interpretirajui njegove navode i osvrui se na to da je stan uredno odravan i ist to nema veze s onim zbog ega je sud zatraio miljenje centra. Dobro je sainjeno kombinirano psihijatrijsko-psiholoko vjetaenje, koje je tono ocijenilo poinitelja i iji je nalaz korespondirao s iskazima svjedoka.
Primjer iz prakse: lijenik Radi se o lijeniku zaposlenom u jednoj zagrebakoj zdravstvenoj ustanovi, osobi koja je dola na studij iz jedne bliskoistone zemlje i nakon studija je ostao u Hrvatskoj, specijalizirao, oenio se, zaposlio i osnovao obitelj. Optuni prijedlog teretio ga je za nasilje u obitelji te za zanemarivanje i zlostavljanje svoje djece. Njegova obrana bila je usmjerena na to da je on zapravo rtva, da ga supruga i djeca prikazuju nasilnikom i alkoholiarom i da je njihov krajnji cilj izbaciti ga iz stana na ulicu. Supruga i djeca opisali su ga kao osobu sklonu alkoholu, to je s vremenom eskaliralo te je optueni poeo konzumirati alkohol u sve veim koliinama. U takvom stanju razbijao je namjetaj, maltretirao ukuane, obraunavao se sa suprugom pred djecom, kanjavao djecu bez ikakvog razloga i uznemiravao susjede. Kada su mu se ukuani usprotivili, prijetio je samoubojstvom, pravio se da je u besvjesnom stanju, ostavljajui oko sebe kutije raznih sedativa i ostalih lijekova, da bi se dolaskom hitne pomoi koju bi pozvali ukuani, ustanovilo da je popio dvije-tri tablete za regulaciju probave. Pokuao je vjeati se, pravio se da e se baciti kroz prozor, a sakrivao se iza trosjeda u dnevnoj sobi, optuivao je suprugu da ga vara, iako je situacija bila upravo suprotna sam optuenik je osnovao paralelnu izvanbranu zajednicu i u toj zajednici imao i dijete, a to sam optuenik nije krio. Centar za socijalnu skrb reagirao je na vrijeme, sainio je kvalitetno izvjee, tako da se im je spis doao na red, moglo poeti s izvoenjem dokaza. Ukuani i susjedi potvrdili su navode optunog prijedloga. Radi utvrivanja ubrojivosti optuenika, provedeno je i u ovom sluaju kombinirano psihijatrijsko-psiholoko vjetaenje koje je utvrdilo da je optueni pasivno-agresivno strukturirana linost s takozvanim histrionikim sindromom i evidentiranom zloupotrebom alkohola. Ovaj sindrom je lijenik vjetak opisao kao grupu simptoma gdje osoba privlai panju ukuana ili svoje okoline tvrdei da je on rtva, glumei (histrion!) da e sebi uiniti neto naao kako bi time poluio neku korist za sebe.
102
103
Sud je optueniku izrekao kaznu zatvora i primijenio uvjetnu osudu i takva je odluka po drugostupanjskom sudu bila i potvrena. Mogunost unapreenja prakse Dobro je reagirao nadleni centar za socijalnu skrb, koji je odmah po dojavi supruge optuenog sainio temeljito izvjee, obradio cijelu obitelj, i tako pruio sudu cjelovit uvid u obiteljsku problematiku. Jednako tako, vjetaki nalaz sainjen je struno i profesionalno, i tako sudu pruio objanjenje ponaanja optuenika, naroito njegovih pokuaja samoubojstva i uvida u njegovu pasivno-agresivnu osobnost. Primjer iz praske: tvorniki radnik Radi se o tvornikom radniku, osobi skromnih primanja, koji je svoj kuni budet popunjavao i radom na zemlji i u umi, budui da je ivio u ruralnoj sredini u blizini Zagreba. Supruga je bila takoer osoba niske strune spreme, radila je kao istaica u jednoj osnovnoj koli, a povremeno je pomagala na svadbama. Optueni je ve ranije bio osuen na uvjetnu kaznu zbog obiteljskog nasilja jer se u nekoliko navrata zbog navodno nerijeenih imovinskih problema obraunavao s vlastitim ocem koji je ivio u istoj kui te mu nanio teke tjelesne ozljede. Optuenom se stavljalo na teret da se u alkoholiziranom stanju gotovo svakodnevno fiziki obraunavao sa suprugom i kerkom, tako da su se od njegovog nasilja morale sklanjati kod rodbine i susjeda; da je prilikom jedne svae supruzi drvenom cjepanicom slomio nogu, te da je ker vrijeao i vrio nad njom bludne radnje, kada je legao jedne noi u njen krevet i dirao je po grudima, stranjici i spolnom organu. Vano je naglasiti da je sve ovo trajalo godinama, pa i dok je optueni bio pod rokom provjere za ranije djelo poinjeno nad ocem. Optueni se tijekom postupka branio da je on zapravo jedini hranitelj obitelji, a da njegova supruga i ki ne valjaju; da on keri prua sve, a ona ga ne slua i zabavlja se s mladiima koji njemu nisu po volji te je to zapravo jedini razlog
sukoba u obitelji, jer majka brani i tolerira takvo ponaanje keri. Kazneno djela bludnih radnji optueni nije poricao, ve se branio da je tu veer bio na nekoj veselici gdje je malo vie popio, te da je zabunom legao u kerin krevet umjesto u brani, te da nije znao da je u krevetu s keri. Supruga i ker ispriale su sudu kako ih je optueni godinama fiziki terorizirao, da svakodnevno dolazi s posla pijan, takav ih maltretira, vrijea i fiziki se obraunava s njima, tako da su mnogo puta traile pomo brata optuenog, kao i susjeda kod kojih su se sklanjale. Tijekom jedne svae, kada mu supruga nije htjela dodati alkoholno pie jer je upravo pripaljivala pe, dohvatio je drvenu cjepanicu, izudarao je njome i tom prilikom joj slomio nogu. Ker je ispitana putem video-veze i potvrdila je da je optueni, iako u pripitom stanju vrlo dobro znao nad kim vri bludne radnje, jer joj je govorio da ako bude dobra tatina curica, kupit e joj neto lijepo i slino, a to je prestalo tek kad je ona poela vikati i probudila majku, te su ga zajedno sprijeile u njegovom daljem naumu. I u ovom sluaju provedeno je psihijatrijsko vjetaenje koje je pokazalo da je optueni alkoholiar. Na temelju opeg tjelesnog izgleda karakteristinog za alkoholiara, izraenog tremora ruku, injenice da je tijekom obrade u psihijatrijskoj bolnici doivio epileptiki napad uslijed prisilne apstinencije, te visokih vrijednosti jetrenih proba, nesporno je utvreno da je optueni osoba s razvijenom alkoholnom boleu koja uope nije osvijestila injenicu da je alkoholiar i da se mora lijeiti. S obzirom da je gore nabrojana djela poinio dok je bio pod rokom kunje, sud mu je uvjetnu kaznu opozvao i osudio ga na viegodinju zatvorsku kaznu uz mjeru sigurnosti obveznog lijeenja od alkoholizma i drugih ovisnosti. Mogunost unapreenja prakse Niti policija, niti centar za socijalnu skrb nisu imali saznanja o tome to se dogaa sve dok se supruga optuenog zbog prijeloma noge nije obratila za pomo traumatolokoj bolnici, koja je savjesno ispunila prijavu. Tada je policija izala na teren, a za njom i centar za socijalnu skrb. Odmah se uklju-
104
105
io i prekrajni sud koji je vrlo brzo intervenirao i udaljio nasilnika iz obitelji, odredivi mu zatvorsku kaznu. Dravno odvjetnitvo je vrlo brzo podnijelo optuni prijedlog, a budui da se radilo o ve evidentiranom nasilniku i specijalnom povratniku, i uz optuni prijedlog trailo i odreivanje pritvora zbog opasnosti od ponavljanja djela. To je vijee opinskog kaznenog suda i prihvatilo tako da mu je odredilo pritvor nakon izdrane kazne izreene od strane suda za prekraje. Zabrinjavajue je da iz socijalne sredine u kojoj je obitelj ivjela nitko nije reagirao, tako da se klupko poelo odmotavati tek nakon bolnike prijave. Primjer iz prakse: poljoprivrednik Radi se o obitelji koja ivi na selu u zagrebakoj okolici. Jedino suprug (oputuenik) radi kao poljoprivrednik, dok je supruga kuanica i brine za djecu, a potpomae ih i majka optuenog koja povremeno radi na crno u inozemstvu i alje novac po potrebi. Optuni prijedlog stavljao je optuenom na teret niz kaznenih djela iz podruja obiteljskog nasilja prema supruzi i djeci. Optueni je kratko vrijeme prije rata, koncem osamdesetih godina, otiao na odsluenje vojnog roka u Makedoniju i tamo upoznao svoju suprugu i poslije kratkog razdoblja sklopili su brak. Vano je naglasiti da je brak sklopljen uz veliko protivljenje obitelji optuenog, naroito majke. Nakon to je odsluio vojni rok, zajedno sa suprugom vratio se kui, gdje se supruga susrela s neprijateljski raspoloenom svekrvom. to god da je supruga uinila, nije bilo dovoljno dobro. Sin je vrlo brzo prihvatio vrijednosne sudove majke i on se poeo prema supruzi ponaati na slian ili isti nain. U poetku su to bili samo prigovori, koji su kasnije eskalirali u fiziko i psihiko nasilje. U braku je roeno troje djece, brigu o djeci vodila je supruga, kojoj je svekrva i tu stalno prigovarala, a koje je njezin sin bespogovorno prihvaao. S vremenom je optuenik poeo prekomjerno piti, pravdajui to na glavnoj raspravi time to cijeli dan provede u traktoru, da se znoji i da je normalno
da popije deset dvadeset boca piva dnevno, jer da mu to treba. Njegovo ponaanje eskaliralo je u stalno i svakodnevno fiziko maltretiranje i supruge i djece. Psiholoko vjetaenje pokazalo je da se radi o osobi koja je sklona zloupotrebi alkohola, s velikim poremeajima u ponaanju, a koja su posljedica toga to je i sam bio u djetinjstvu zlostavljana osoba od strane dominantne majke. Preslikao je njen obrazac ponaanja u cijelosti i tako se ponaao prema supruzi i djeci. Naravno da su susjedi znali kompletnu obiteljsku situaciju, no dugo vremena nitko nije reagirao, sve dok jedan od susjeda nije odluio prijaviti sluaj policiji, jer su djeca plava kao ljive. Nakon toga ukljuio se i centar za socijalnu skrb i ustanovio da je prijava susjeda osnovana. Po provedenom postupku (u kojem je sasluana i majka optuenog koja ni na glavnoj raspravi nije krila neprijateljstvo prema oteenoj, dok je prema djeci unucima, bila zapravo potpuno ravnoduna, no negirala je da je bila prisutna bilo kakvom nasilju, niti da ita znade o tome), sud je optuenog oglasio krivim i osudio na viegodinju kaznu zatvora, a ta je presuda potvrena po viem sudu. U cijelom sluaju upada u oi injenica da supruga uope nije bila svjesna da takvo ponaanje prema sebi i djeci mora prijaviti i tko zna do kada bi se optueni tako ponaao da nije dolo do prijave od strane susjeda. injenica je da je supruga potekla iz drugaije kulturne i socijalne sredine, slabo se sluila hrvatskim jezikom, s obitelji u Makedoniji je slabo ili nikako komunicirala, a u novoj sredini nije ni s kim sklopila poznanstvo, na odreeni nain je i pomagalo optuenom da se prema njoj i djeci ponaa na gore opisani nain, jer supruga zapravo ni od koga nije ni znala ni mogla zatraiti adekvatnu zatitu.
106
107
Zakljuak
Obiteljsko nasilje nije, kako jo uvijek prevladava ope miljenje, privilegija slabije obrazovanih i siromanijih slojeva drutva. Ima ga u svim slojevima drutva, bez obzira na obrazovanje, imovinske prilike i poloaj u drutvu. Obiteljsko nasilje javlja se u najrazliitijim pojavnim oblicima od prijetnji samoubojstvom, preko premlaivanja supruge i djece, pa sve do sluaja gdje je otac tjerao djecu da defeciraju po majci. Opisanim primjerima zajedniko je to to prolazi mnogo vremena od pojave prvog nasilja, pa do prijave policiji ili centru za socijalnu skrb, bez obzira na to je li rtva visokoobrazovana osoba ili osoba bez ikakve naobrazbe. Uz sve uloene napore iji se rezultati ne mogu osporiti, treba jo vie raditi na podizanju svijesti rtava obiteljskog nasilja da svako nasilje odmah prijave, a ne da se zanose iluzijom da e biti bolje. Nee biti bolje, moe biti samo gore. I svi mi koji se bavimo ovom problematikom svjesni smo ove injenice, naroito ako su rtve nasilja djeca, jer ako intervencija drutva i nadlenih institucija stigne kasno, teta je ve poinjena i to trajno kroz ivot obiljeava ivot rtava, a nije iskljuena ni mogunost da se rtve obiteljskog nasilja kasnije i sami pretvore u nasilnike. Sud je po prirodi stvari posljednja karika, i samo ako poalje snanu poruku da nikakvo nasilje nee biti tolerirano, ve da e biti procesuirano i kanjeno, to moe imati uinke kako na specijalnu tako i na generalnu prevenciju.
Postupanje odgojnoobrazovne ustanove

eljka olovi-Rodik
Nasilje u obitelji predugo se smatralo obiteljskim problemom. Tek posljednjih godina postoji zakonska obveza prijave i drugih postupanja u sluajevima saznanja o nasilju u obitelji. Djelatnici u odgojno-obrazovnom sustavu uglavnom nisu tijekom svog obrazovanja uili o prepoznavanju obiteljskog nasilja i reagiranju na njega. Zbog toga su esto ponaanja djece koja su zapravo simptomi i pokazatelji ovakvih dogaanja tumaili kao neposluh, neprilagoeno ponaanje i kao takvo kanjavali. Naravno da je to jo dodatno traumatiziralo djecu koja ive u stalnom strahu i stresu u obitelji u kojoj ima nasilja. S obzirom na vrstu nasilja, dijete moe biti rtva ili svjedoiti svim oblicima nasilja u obitelji: fiziko nasilje: batine, pljuske, guranja...; emocionalno nasilje: vikanje, vrijeanje, psovanje, pogrdna imena, prijetnje, ucjene, unitavanja emocionalno vanih predmeta...; seksualno nasilje: diranje intimnih dijelova tijela koje stvara neugodu, izlaganje seksualnim radnjama ili materijalima, spolni in s djetetom; zanemarivanje: uskraivanje ili nevoenje brige o materijalnim i psihikim potrebama djeteta - hrani, odjei, skrbi, sigurnosti, ljubavi....
108
109
Kako se kod djeteta mogu prepoznati znakovi nasilja u obitelji?

Djeci koja su izloena nasilju u obitelji, bilo da su sama rtve ili svjedoci nasilju nad drugim lanovima, pa ak i kad samo uju ili znaju da se nasilje dogaa, naruava se osjeaj sigurnosti i stabilnosti. Stvaraju lou sliku o sebi, gube povjerenje u sebe i druge, to loe utjee na njihove socijalne odnose. Stradaju emocionalno, ali i intelektualno, to esto rezultira loim obrazovnim rezultatima. esto ova djeca sama koriste nasilan pristup u rjeavanju problema, a s odrastanjem e se vjerojatnije izlagati razliitim oblicima rizinih ponaanja. U nekim situacijama relativno je lako prepoznati postojanje nasilja u obitelji: dijete koje esto ima modrice, udne ogrebotine ili lomove, svakako e pobuditi sumnju. Da se radi o nasilju, rijetko emo saznati od roditelja, no ponekad majke priznaju da netko u kui zna izgubiti ivce ili da je dijete tako neposluno da nekada nemaju drugih naina da ga kazne. No veini roditelja danas je jasno da je fiziko kanjavanje neprihvatljivo, pa to i sakrivaju. Tada nam preostaje prepoznavanje simptoma koji su vidljivi u svakodnevnom radu s djecom. Bit e navedena neka ponaanja djece koja mogu ukazivati na nasilje u obitelji. No treba naglasiti da ova ponaanja i simptomi mogu imati i druge uzroke, pa ih treba shvatiti samo kao mogue indikatore koji pobuuju sumnju. Strunjacima treba prepustiti da ustanove prave uzroke takvog ponaanja djeteta.
ih opasnosti za sebe ili njima vane osobe. Mogu imati tekoa s koncentracijom i odravanjem panje, nemirna su i oteavaju odravanje redovnih aktivnosti. Neki pokazuju stalnu ljutnju i nasilniko ponaanje prema drugoj djeci ili stvarima. Drugi se povlae u sebe, ne sudjeluju u zajednikim igrama, tuni su, izgledaju kao da ive u svom svijetu. U igrama se mogu prepoznati stereotipi o ulogama mukaraca kao agresora i ena kao rtvi.
Djeca kolske dobi

Postoje neke razlike u ponaanjima koja se mogu vidjeti kod djeaka i djevojica, koji u svojim reakcijama zapravo oponaaju uloge koje vide kao modele u vlastitim obiteljima. Tako djeaci ee postaju agresivni, probleme rjeavaju nasilno, nerijetko rano poinju eksperimentirati s cigaretama, alkoholom i drogama. Kod djevojica je ei sluaj da mnogo toga zadravaju za sebe, povlae se od drugih i postaju anksiozne i depresivne. Razvijaju lou sliku o sebi, nemaju samopouzdanja ni samosvijesti, ee se ale na psihike tekoe. Nerijetko imaju smetnje u hranjenju ili pokazuju sklonost samoozljeivanju. Takoer mogu rano poeti konzumirati zabranjena sredstva, ali i lijekove za umirenje ili stimulanse.
Adolescenti
Stariji uenici, osim navedenog, mogu pokazivati i ozbiljnije tekoe u ponaanju, usvajaju visokorizina ponaanja, sve do kriminalnih djela. Poinju izostajati iz kole i bjeati od kue, mogu imati samoubilake ideje i pokuaje samoubojstava. Neki postaju redoviti korisnici psihoaktivnih sredstava, negiraju drutvene norme, ne uvaavaju nikakve autoritete. U mladenakim vezama mogu se ponaati nasilniki ili ostaju u vezi u kojoj su rtve.
Predkolska djeca i djeca mlae kolske dobi

Mlaa djeca mogu biti nemirna, aliti se na bolove u trbuhu ili glavobolje, mokriti u krevet, imati tekoe uspavljivanja, ponaati se kao da su mlai nego to zapravo jesu. esto su umorni, iskazuju stalnu zabrinutost zbog mogu-
110
111
Sva ova ponaanja esto susreemo od vrtia do srednje kole, no rijetko ih povezujemo s moguim nasiljem u obitelji. Jo uvijek je veina djelatnika usmjerena na konkretna ponaanja djece, ne razmiljajui o uzrocima, no do promjena nee doi ukoliko ne prepoznamo ulogu obitelji u stvaranju tekoa u funkcioniranju djece. Primjer iz prakse Nela je bila uenica sedmog razreda kada mi ju je razrednica prvi puta uputila na razgovor. Dotada nije bilo veih tekoa; bila je dobra uenica, samo ponekad previe priljiva. Sada joj se poalila da joj deki ne daju mira, diraju je po prsima, pritiu u kut, svata joj govore. Meutim, razrednica nije vjerovala da je ona samo rtva, jer je po Nelinom ponaanju zakljuila da joj se to i svia: djevojica se smijuljila dok su joj to radili, voljela je biti u mukom drutvu, ponaala se kao da ih izaziva. U razgovoru sa mnom bila je vidno uznemirena, plakala je, iskazivala nelagodu i sram. Sloila se da se iz njenog ponaanju u razredu to ne moe vidjeti, nije eljela plakati pred drugima, ak niti rei da joj neto smeta, jer se bojala da se tada nitko ne bi s njom druio, da bi bila cinkaro i svi bi je osuivali. Tijekom daljnjih susreta saznala sam da roditelji piju, esto se svaaju, otac tue majku. Naravno, i ona sama esto je bila rtva verbalnog, fizikog i psihikog nasilja. Za sve je okrivljavala majku, dok je oca branila i opravdavala njegovo ponaanje majinim izazivanjem. Ovo je tipian primjer kako dijete koje raste u obitelji s nasiljem ne dobiva osnovne socijalne vjetine, ponaa se po modelu uloga u kui i usvaja obiteljske vrijednosti. Usvajajui sliku ene koja je zapravo za sve kriva, mora podnositi ponaanje mukarca koje joj ne odgovara, a idealizirala je sliku oca agresora. To je generalizirala na muki rod, ukljuujui i djeake koji su je maltretirali.
Zato je vano da odgojno-obrazovna ustanova reagira?

Prije svega, svi djelatnici u odgojno-obrazovnom sustavu imaju zakonsku obvezu reagirati i prijaviti saznanje o nasilju, no ta zakonska odredba nije smiljena s ciljem da se nametne jo jedan posao ili iznae mogunost za kanjavanje onih koji brinu o djeci. Vidjeli smo kakve sve kratkorone i dugorone posljedice nasilje u obitelji ostavlja, pa je u drutvenom interesu (znai interesu svih nas) da toga bude to manje. Pravovremenim reagiranjem moe se zatititi djecu, pomoi roditeljima da razumiju to se moe oekivati ako se takva situacija nastavi i upozoriti nadlene institucije koje e poduzeti daljnje mjere u svrhu zatite djece. Ukoliko se na nasilje ne reagira, nasilnici dobivaju poruku da je u redu to to rade. U tom uvjerenju odrastaju i djeca, koja kad odrastu, mogu postati nasilnici ili rtve, pa se cijeli obrazac prenosi s jedne na drugu generaciju. Primjer iz prakse Iz razgovora s Markovom majkom saznala sam da je njen tadanji suprug esto nasilan prema njoj i sinu. Traila je pomo, no nije bila spremna sama neto poduzeti. Osim fizikog straha od supruga, postojali su i drugi razlozi. Ona nije bila zaposlena, suprug je bio privatnik koji je jako dobro zaraivao. Tada je bila i trudna s drugim djetetom. Sin je bio u drugom razredu osnovne kole, neredovito uio i bio nemiran na satu. Intelektualno jako dobrih potencijala, zbog pomanjkanja koncentracije i tekoa pri usmjeravanju panje, obrazovni rezultati bili su slabiji od stvarnih sposobnosti. Pod odmorima je stalno zapadao u sukobe, svaku sitnicu tumaio je kao napad na sebe i reagirao agresijom. Majka je suraivala i razumjela povezanost situacije u kui s djeakovim ponaanjem. Uskoro su odselili, a javila mi se pet godine kasnije. Rastala se od supruga, bila je puno zadovoljnija, no sin je postajao sve sliniji ocu, ak je podigao ruku na nju. Dogodilo se zapravo to da je, iako se rastala od mua, ostala u ulozi ene-rtve koja ne zna zastupati sebe. Tako se ponaala i prema sinu, koji je poeo preuzimati ulogu odra-
112
113
slog mukarca i postavljati se kao glava obitelji, naravno po istom obrascu koji je u toj obitelji nauio.
Kako razgovarati s djecom o nasilju u obitelji?

ak i kad odgajatelji i uitelji/nastavnici mogu otkriti postojanje nasilja u obitelji, esto ne znaju kako dalje postupati i kako razgovarati s djetetom o tome. ak i struni suradnici ponekad ne znaju obaviti razgovor tako da se dijete otvori, osjeti potporu i nema osjeaj da izdaje obitelj time to govori o svojoj patnji i trpljenju nasilja. Prvo to je vano jest osigurati povjerenje djeteta, no istovremeno jasno rei koje informacije moramo proslijediti drugim institucijama npr. saznanje o nasilju, prijetnje, postupanja koja tete djetetu ili nekom lanu obitelji i slino. Kako emo to pojasniti, ovisi o dobi djeteta. Naravno da malom djetetu neemo govoriti o zakonskim obvezama, ve navesti konkretne primjere ponaanja na koja mislimo. Uz to moramo naglasiti da sve to poduzimamo ima namjeru zaustaviti ponaanja koja tete, a ne ugroziti njima vane osobe. ak i kada nas zgroze neka saznanja, treba naglasiti da znamo kako i roditelji nekada krivo postupaju iako vole svoju djecu te da elimo samo zaustaviti takva ponaanja i osigurati da se svi u obitelji osjeaju sigurno. Djetetu treba dopustiti da ispria svoju priu na svoj nain. Mlaa djeca e nekada to lake uraditi uz crte, kroz igru ili na neki drugi ekspresivni nain. U dobi do 7-8 godina djeca jo nisu svjesna drutvene osude takvih ponaanja pa je od njih i lake vie toga saznati. Starija djeca ve shvaaju da se to ne dogaa u svim obiteljima, ponu se sramiti i poricati postojanje nasilja u svojoj obitelji. Sumnju o postojanju nasilja tada se provjerava indirektno, kroz ponaanja, kolske sastavke, igre, radionice na satovima razredne zajednice. Na razgovor ne treba prisiljavati, prikupljanje konkretnih injenica, opisa dogaanja i zakonska istraga posao je drugih institucija. Djetetu treba netko da ga saslua, razumije i ohrabri u izraavanju njegovih osjeaja. Ne
pomae mu nae izraavanje vlastitih stavova, osude ili ljutnje jer e to dijete prepoznati kao napad na osobe koje voli, bez obzira to su nasilne. Razumijevanju i osvjeivanju njegovih osjeaja i razmiljanja pomau reenice poput: ini mi se da je tebi to teko gledati., Mene bi bilo strah., to bi najradije uinio u tom asu? i sl. Dijete mora biti sigurno da ga razumijemo, da smo na njegovoj strani, da ima pravo na svoje osjeaje i da nam je jasno kako se bespomono osjea, da ne oekujemo da ono moe samo neto promijeniti. Svakako je vano naglasiti da nasilje nije njegova krivica, da nitko ne bi trebao tako neto proivljavati. Kad se djeca povjere, mogu se osjeati lake, ali i ranjivo. Ve se u obitelji osjeaju bespomono, a sada su jo otkrili i obiteljsku tajnu, pa se zbog toga mogu osjeati loe. Zato je vano da ih obavijestimo o svemu to e se dalje dogaati, to emo poduzeti. Treba konkretno navesti koga emo o tome obavijestiti, uvjeriti ih da e to saznati samo odreene osobe, nikako njihovi prijatelji ili svi nastavnici. Razumije se da to stvarno i mora biti tako, jer o takvim situacijama ne treba raspravljati u zbornicama i po hodnicima. Djetetu nikako nee pomoi da ga svi malo udno gledaju ili u najboljoj namjeri ispituju o situaciji u kui. Ovakva saznanja ulaze u povjerljive informacije, a njihovo irenje zakonski je kanjivo. Ukoliko dijete nije sigurno da e od takvog razgovora biti stvarne koristi u smislu zatite i pomoi, odnosno ako daljnja dogaanja doivi kao izlaganje priama, osudama obitelji i doivi dodatnu traumu, ubudue nee vie ni od koga traiti pomo.
Kako razgovarati s roditeljima o obiteljskom nasilju?

Mnogi odgajatelji i uitelji izbjegavaju razgovarati s roditeljima o sumnjama na obiteljsko nasilje iz vie razloga. Kao prvo, ne ele otvarati tu temu ukoliko nisu posve sigurni u svoje sumnje. No i kad se dijete direktno poali odrasloj osobi u obrazovnom sustavu, mnogi ne ele obaviti razgovor za koji oekuju da e
114
115
biti neugodan ili se boje posljedica. Najee je to strah od verbalnih, nekada i fizikih napada roditelja i optubi da se mijea u obiteljske stvari ili da e naii na poricanje. Takoer, esto ne ele imati posla s daljnjom moguom istragom, pisanjem izvjea, razgovorom sa socijalnim radnicima, policijom ili eventualnim svjedoenjem na sudu. Primjer iz prakse Nedavno sam bila pozvana na sud u sluaju tube protiv majke jedne bive uenice zbog fizikog i psihikog nasilja. Bile su pozvane i bive razrednice. Jedna od njih bila je jako uzrujana, cijelo vrijeme je govorila da njoj ne treba pod stare dane hodati po sudovima, da danima zbog toga ne spava, razboljela se, ima glavobolje, ne moe jesti... a samo je trebala rei da joj se uenica poalila na situaciju u kui, da ju je uputila meni i da su poduzete daljnje mjere. Nekoliko savjeta iz prakse Kada pozivate roditelja u vrti ili kolu, pozovite onog roditelja koji ne vri nasilje; najee je to majka. Ne spominjite problem nasilja, ve radije samo napomenite da elite razgovarati o djetetu. Dogovorite vrijeme koje svima odgovara, kada nitko nee morati uriti, a za razgovor trebate osigurati prostor u kojem vas nitko nee ometati ni prekidati. Ukoliko niste sigurni da moete sami obaviti taj razgovor, pozovite nekoga od strunih suradnika da vam se pridrui. Iznesite roditelju simptome i ponaanja koja zapaate kod djeteta, njegov napredak u obrazovnim zahtjevima, ono to vas zabrinjava. Vano je iznositi injenice, bez prigovaranja ili optuivanja; iz vaeg izlaganja treba se vidjeti samo briga za dijete. Dobro je naglasiti da dijete ne optuuje roditelje, nije nelojalno, ne eli stvarati probleme u obitelji, nikoga ne okrivljuje. Roditeljima je teko uti da dijete ima tekoa. ak i kada su svjesni da dijete ne postie dobre obrazovne rezultate ili se ne ponaa prihvatljivo, esto to ne povezuju sa situacijom u kui. Budui da djeca svjesno i nesvjesno surauju s roditeljima, uinit e sve da ih opravdaju i zatite. Zbog toga se mogu
i kod kue ponaati posve drugaije nego u koli ili vrtiu. Neki roditelji tek ovakvim razgovorom osvijeste vezu djetetovog ponaanja i nasilja kojem su djeca izloena. Da bi se zadrala roditeljska suradnja, roditelji se trebaju osjeati sigurno i ne bojati se moguih posljedica. Nije zadatak odgajatelja/uitelja ili strunih slubi da daju savjete o tome to e netko raditi u svojoj obitelji i ivotu. Nikako ne treba davati savjete o rastavi, tubama, seljenju ili slino. Moe se informirati roditelja o institucijama koje mogu dati struni savjet i pomo, ali to nije osnovna tema razgovora. Cijeli razgovor treba biti usmjeren na dijete i njegovu dobrobit, no trebate obavijestiti roditelje o vaim zakonskim obvezama koga morate obavijestiti o razgovoru i svojim saznanjima.
Koga obavijestiti o svojim saznanjima?

Prema Zakonu o zatiti od nasilja u obitelji (NN, 137/09., lanak 8.) struni radnici odgojno-obrazovnih ustanova obvezni su prijaviti policiji ili nadlenom opinskom dravnom odvjetnitvu poinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Osobe koje ne postupaju u skladu s ovom obvezom ine prekraj i kaznit e se novanom kaznom od najmanje 3.000,00 kuna (lanak 21.). U kolama su imenovani koordinatori za postupanje u sluajevima nasilja meu uenicima, no ne i za sluajeve saznanja o nasilju u obitelji. To su najee struni suradnici, kojima se u praksi obino prosljeuju i ovakve informacije. Obavezno treba obavijestiti ravnatelja predkolske ili kolske ustanove, koji mora podnijeti prijavu policiji i obavijestiti nadleni centar za socijalnu skrb. Naroito hitno treba reagirati u sluajevima kada imamo saznanja da je netko ivotno ugroen, da postoje fizike prijetnje, u sluajevima spolnog nasilja te saznanja o dugoronom kontinuiranom nasilju u obitelji gdje je dijete rtva ili svjedok. Ukoliko dijete/uenik ima tjelesne povrede koje zahtijevaju lijeniku intervenciju ili pregled, treba pozvati slubu hitne medicinske pomoi, otpratiti ili
116
117
osigurati pratnju djetetu od strane strune osobe lijeniku/ci te priekati lijeniku preporuku o daljnjem postupanju. O dojavi nasilja i o poduzetim aktivnostima, razgovorima, izjavama i svojim opaanjima treba izraditi slubenu biljeku, koja e se dostaviti na zahtjev drugim nadlenim tijelima. No u nekim sluajevima nema sigurnih dokaza o postojanju vidljivog nasilja, mogu postojati indicije ali ne i sigurni dokazi. Tada treba obaviti razgovor s djetetom i roditeljem, a po procjeni o postajanju sumnje u obiteljsko nasilje, obavijestiti centar za socijalnu skrb koji e provjeriti situaciju u obitelji. Primjer iz prakse Jana mi se obratila kad je bila u sedmom razredu nakon sata razredne zajednice na kojem je tema bila nasilje. Povjerila mi je da je otac agresivan, pije, tue nju i majku, da ima noi kad ne spavaju kod kue. Majka se bojala bilo kome to prijaviti, jer joj je prijetio da e joj uzeti Janu, budui da bolje zarauje, a i stan je njegov. Dogovorila sam se s djevojicom da pozovem majku u kolu, te da zajedno porazgovaramo. Majka je situaciju u kui sakrivala od svih, ak i obitelji, jer je vjerovala da je to njena sramota. U razgovoru s majkom upoznala sam je s mogunostima zatite i gdje moe dobiti pomo, te je pristala podnijeti prijavu. Obavijestila sam centar za socijalnu skrb i strunu djelatnicu policijske uprave s kojima kola i inae surauje. Majka i dijete smjetene su u sigurnu kuu, majci se pomoglo da pronae posao. No nakon nekoliko mjeseci saznala sam da su se vratile u stan. Jana mi je tvrdila da se otac potpuno promijenio, da je sada sve idealno. Mada mi je bilo teko povjerovati da je tako, mogla sam samo pratiti djevojicu u koli i povremeno porazgovarati. Uskoro me poela izbjegavati, a kad bismo se srele, izjavila bi da je sve u redu. Zavrila je osnovnu kolu, a za godinu dana saznala sam da su se roditelji rastali, a ona s majkom odselila u drugi grad. Ovaj primjer ilustrira injenice da je nekada, iako sve poduzmemo kako treba, potrebno dosta vremena da se pokau rezultati. Obitelj ima svoju dinamiku koja je rezultat dugogodinjih obrazaca ponaanja pojedinih lanova, te nije lako prekinuti stare i uspostaviti potpuno nove odnose. Meutim,
treba reagirati, jer bar imamo mogunost neto pokrenuti prije nego nasilje ostavi trajne i nepopravljive posljedice.
to jo obrazovna ustanova moe i treba initi?

Nakon prvih razgovora i ispunjenja zakonskih obveza vano je ne prepustiti dijete samo sebi. Potrebno je da zna injenice o daljnjim dogaanjima, npr. posjetit e te..., moda e te pitati. Vano je naglasiti da bismo voljeli imati povratne informacije o tome kako je takav razgovor proao, vidjeti kako se dijete s time nosi i osigurati mu potrebnu podrku. Ukoliko se tako procijeni, dijete se moe uputiti i u tretman izvan kole. Ukoliko ostali uenici saznaju da se neto zbiva, treba ih umiriti rijeima da se pomae jednoj obitelji, da e sve biti u redu i da ne treba o tome dalje govoriti naravno bez ikakvih konkretnih detalja. Vrijeme provedeno u vrtiu ili koli za neku djecu moe biti jedini dio dana kad se osjeaju dobro, zatieno i sigurno od stresova kod kue. Takoer samo tu mogu stei neke socijalne vjetine, vidjeti i nauiti naine rjeavanja konflikata drugaije od onoga to vide u svom domu. Tu ue kako samokontrolirati agresiju i ljutnju, kao i druge emocije, na prihvatljiv nain. Stoga je ne samo zakonska obveza, ve i djeja potreba da svaki djelatnik u sustavu poduzme sve to moe da se djeca zatite od obiteljskog nasilja.
118
119
Nasilje u obitelji i lijenik obiteljske medicine

Irena Rukavina
Podaci o uestalosti nasilja u obitelji i posebno osjetljivim skupinama pokazuju da se radi o vrlo velikom dijelu ope populacije koja koristi usluge lijenika obiteljske medicine. Premda je nasilje u obitelji est i ozbiljan problem, zbog straha rtve da o svojem iskustvu govori i svojem lijeniku, te nespecifinih simptoma kao posljedica nasilje, ovaj problem esto ostaje neotkriven i u lijenikim ambulantama. Zbog toga je iznimno vano da kliniari simptome nasilja u obitelji trae meu specifinim grupama pacijenata. No injenica je da mnogi lijenici obiteljske medicine u praksi ne postavljaju takva pitanja koja bi pacijenticama pomogla da progovore o svojoj izloenosti nasilju u obitelji. Prema slubenim podacima o stanju, kretanju i obiljejima pojave nasilja u Republici Hrvatskoj, najee rtve nasilja su osobe enskog spola razliite ivotne dobi i obiteljskog statusa, a najei poinitelji punoljetne osobe mukog spola u statusu sadanjih ili bivih branih ili izvanbranih drugova, oeva i sinova1. Svjetska istraivanja potvruju da su ene daleko ee rtve kroninog fizikog nasilja od mukaraca one su rtve ak u 95% sluajeva fizikog nasilja u obitelji nakon kojih se vodi kriminalistika istraga
1 S obzirom na ovakvu rodnu raspodjelu obiteljskog nasilja, u ovom tekstu e se o rtvama nasilja pisati u enskom, a o poiniteljima u mukom rodu, iako, naravno, osobe oba spola mogu biti kako poinitelji/ ce, tako i rtve nasilja u obitelji.
(Bachman, 1994.). Stoga neki autori smatraju da bi probir za nasilje u obitelji trebalo vriti meu svim pacijenticama koje dolaze obiteljskom lijeniku, ali nema dokaza o uinkovitosti tog pristupa, niti je on postao praksa u radu lijenika obiteljske medicine. Nasilje je podjednako uestalo u homoseksualnim i heteroseksualnim parova (Renzetti, 1996.). Vrlo znaajan problem predstavlja i obiteljsko nasilje nad starijim osobama. ak 3-4% osoba starijih od 65 godina rtve su fizikog nasilja ili zanemarivanja u obitelji (Pillemer, 1998.), a u ak 2% navodi se i seksualno zlostavljanje (Zink, 2005.). Nasilje u ovoj dobnoj skupini povezano je s poveanom uestalou kronine boli, depresije i mortaliteta. Zlostavlja je i u ovim sluajevima obino u rodu sa rtvom (najee suprunik). Nasilje u obitelji esto poinje ili se intenzivira tijekom trudnoe rtve te u postpartalnom periodu. ene s neeljenom trudnoom imaju 3,3 puta vei rizik da postanu rtve fizikog nasilja od skupine ena sa eljenom trudnoom. rtve, kao i poinitelji nasilja u obitelji, mogu biti osobe bilo koje dobi i socioekonomskog statusa. Ipak, treba imati na umu da je prevalencija zlostavljanja vea meu siromanim enama, onima mlaima od 35 godina, neudatim ili rastavljenim enama, trudnicama, ovisnicama o alkoholu i drogama i onima koje pue cigarete, enama iji su partneri ovisnici o alkoholu ili drogama. Epizode zlostavljanja u obitelji obino se ponavljaju tijekom duljeg razdoblja, te prerastaju u kronino nasilno ponaanje. Jedno od istraivanja pokazalo je kako se u nasilnoj vezi u prosjeku dogaa est nasilnih epizoda godinje (Straus, 1990.). Dakle, oigledno je rije o segmentima populacije koji s lijenicima obiteljske medicine imaju relativno est kontakt, tako da zbog toga lijenici imaju priliku aktivno djelovati na razotkrivanju, prijavljivanju i suzbijanju obiteljskog nasilja.
Klinika prezentacija rtava obiteljskog nasilja

rtve obiteljskog nasilja ee od ope populacije imaju zdravstvene smetnje koje nisu samo izravna posljedica fizikog nasilja kojem su izloene. Tako
120
121
su, na primjer, studije provedene na dvije velike klinike za gastroenterologiju pokazale da je 40-50% ena s poremeajem gastrointestinalnog trakta imalo u anamnezi povijest seksualnog ili fizikog zlostavljanja u djetinjstvu ili odrasloj dobi. Prevalencija zlostavljanja bila je ak 31% meu pacijenticama s funkcionalnim poremeajima kao to su dispepsija, kronina abdominalna bol i sindrom iritabilnog crijeva, te 18% meu pacijenticama s organskim problemima kao to su ir eluca, upalne bolesti crijeva i bolest jetre (Drossman, 1995.) Kliniari, posebno lijenici obiteljske medicine koji dugo poznaju svoje pacijente, trebaju imati na umu odreene naznake u anamnezi bolesnika koje mogu uputiti na postojanje nasilja u obitelji. Neke od tih karakteristika su sljedee: nekonzistentna objanjenja nastalih ozljeda ili kasno traenje lijenike pomoi; poremeaji gastrointestinalnog trakta, kao to su dispepsija, kronina abdominalna bol i sindrom iritabilnog crijeva, kao i ir eluca, upalne bolesti crijeva; esti somatski problemi poput kronine boli u trbuhu, glavobolje i umora; poremeaji prehrane, tjeskoba, depresija te zlouporaba tvari ovisnosti; ei ginekoloki problemi poput predmenstrualnog sindroma, spolno prenosivih bolesti te kronine zdjeline boli; nekontrolirana trudnoa; ei posjeti hitnoj medicinskoj pomoi ili razliitim hitnim ambulantama (kako se rtva ne bi zbliila s jednim lijenikom); nesuradljivost (rtva esto ne dolazi na naruene preglede ili ne uzima propisanu terapiju jer je sprijeena od strane zlostavljaa); esti pobaaji (u sluaju seksualnog zlostavljanja); zlostavljanje u djetinjstvu ili adolescenciji poveava rizik ponovnog zlostavljanja u odrasloj dobi. Tijekom klinikog pregleda moe se ustanoviti da zlostavljana pacijentica izbjegava kontakt oima te moe biti ustraena ili neprijateljski raspoloena.
U sluaju da se radi o posttraumatskom stresnom poremeaju kao posljedica izloenosti nasilju, pacijentica moe biti sasvim bezizraajna ili rastresena. U sluaju da je partner prisutan pri razgovoru s pacijenticom, sumnjivo moe biti i njegovo uplitanje u odgovore pacijentice, kao i odbijanje da napusti prostoriju za vrijeme razgovora. Ozljede na tijelu jedan su od kljunih znakova koji upuuju na obiteljsko nasilje. Vrlo je vana sama lokacija ozljeda; rtve ovog tipa zlostavljanja obino imaju ozljede na centralnom dijelu tijela koji ukljuuje dojke, abdomen i genitalije. Treba takoer obratiti pozornost i na eventualne ozljede glave i vrata nastale pokuajem davljenja. Prema amerikim istraivanjima (Strack, 2001.), u 89% sluajeva davljenje je bilo oblik nasilja u obitelji. Veina rtava nije imala lako vidljive znakove davljenja, tako da u 50% sluajeva nije postojala vidljiva ozljeda ili je bila premala da bi se mogla fotografirati (u 35% sluajeva). Male ozljede oitovale su se kao crvenilo na vratu te male porezotine ili ogrebotine. Vidljive ozljede kao to su crveni trag na vratu, masnice ili trag od ueta, bile su prisutne u samo 15% sluajeva. Lijeniku pomo zatrailo je samo 3% rtava, a simptomi zbog kojih je pomo traena ukljuivali su: muninu, promjene glasa ili potekoe s gutanjem, rjee i gubitak svijesti, hiperventilaciju, nekontroliranu defekaciju, nekontrolirano drhtanje ili gubitak pamenja. Rane na nadlakticama obino nastaju dok se rtva pokuava obraniti. Masnice razliite boje odnosno starosti upuuju na postojanje ponavljanog nasilja.
122
123
Tablica 1. Znakovi pojedinih oblika zlostavljanja (prema Ajdukovi i Pavlekovi, 2004.)

Znakovi tjelesnog zlostavljanja ozljede na licu ozljede na prsnom kou, grudima i trbuhu, odnosno dijelovima tijela prekrivenim odjeom podljevi i ogrebotine na tijelu iaenja, napukline ili lomovi kostiju opekline razliitog stupnja ozljede noem ili drugim predmetima unutarnje povrede vidljivi tragovi guenja na vratu (prstima, icom, remenom, runikom) izbijeni zubi povreda bubnjia ozljede u genitalnom podruju Socijalni znakovi zlostavljanja povlaenje iz okoline prekid kontakata s drugim ljudima nedostatak socijalne mree Ostali znakovi koji upuuju na zlostavljanje napetost, nemir, osjeaj slabosti, osjeaj straha, srama i krivnje samozanemarivanje i gubitak samopouzdanja neurotske reakcije (depresivnost, anksioznost, napadi panike), poremeaji spavanja, poremeaji prehrane (anoreksija, bulimija, pothranjenost, dehidriranost) zlouporaba alkohola i droga problemi s koncentracijom, dezorijentiranost, rastresenost agresivnost prema sebi i drugima seksualne tekoe posttraumatski stresni poremeaj PTSP
Tablica 2. Specifini znakovi zlostavljanja u djece i adolescenata (prema Ajdukovi i Pavlekovi, 2004.)
Mogui znakovi zlostavljanja kod djece predkolske dobi Mogui znakovi zlostavljanja kod djece kolske dobi Mogui znakovi zlostavljanja kod adolescenata
tjelesne pritube (glavobolja, trbuhobolja) izuzetno velika tjeskoba kod odvajanja mokrenje u krevet neprimjereno dobi sklonost cviljenju i tome da se uhvati i prilijepi za neku osobu kao znak tjeskobe poremeaji spavanja (nesanica, povean strah od mraka, opiranje odlasku u krevet) povuenost pomanjkanje povjerenja prema odraslima strah od odreene osobe ili odreenog spola samodestruktivno ponaanje ili agresivnost u interakcijama je dominantna tema mo i kontrola pretjerana uslunost ili gorljivost da ugodi strah od ili odbijanje neugroavajueg odnosa
trajne pritube na tjelesne boli ponaanja kojima trai odobravanje povuenost, pasivnost, potpuna poslunost niska tolerancija na frustraciju ili beskonana strpljivost preesto djeluje kao mamin mali pomonik ili uiteljiin mali pomonik ispadi bijesa uestali sukobi s braom/sestrama i vrnjacima u razredu agresivno maltretiranje druge djece
bijeg u drogu ili alkohol bjeanje od kue (ili provoenje vrlo malo vremena kod kue) suicidalne misli i pokuaji homicidalne misli i pokuaji kriminalna djela poput prodaje droge ili krae pesimizam u pogledu zadovoljavanja temeljnih potreba za sigurnou, ljubavi i pripadanjem nisko samopotovanje potekoe u odnosima s vrnjacima smanjeno suosjeanje sa rtvama potekoe u kognitivnom i obrazovnom funkcioniranju bijeg u ranu trudnou
124
125
Kako razgovarati s pacijentom/icom kad postoji sumnja na nasilje u obitelji?

Rutinsko ispitivanje o eventualnom postojanju obiteljskog nasilja znaajno poveava uspjeh njegova otkrivanja u klinikim situacijama. Veina rtava podrava ideju rutinskog probira na obiteljsko nasilje, tako da bi ih polovica razgovarala o svojem iskustvu obiteljskog nasilja da ih je lijenik o tome pitao. Usmeni razgovor je pritom prihvatljiviji od pisanog upitnika. Stoga je preporuljivo sve pacijente/ice u rizinoj skupini ili s prisutnim klinikim simptomima pitati o postojanju nasilja u obitelji. Uz to, u svih bi novih pacijentica trebalo pri prvom posjetu uiniti probir na nasilje u obitelji, koji e se kasnije periodiki ponavljati. Razgovor o nasilju u obitelji ne bi trebao biti ogranien samo na fiziko zlostavljanje, s obzirom da takve veze sadravaju i druge oblike kontrole koji se tek kasnije oituju fizikim nasiljem. Paljivo uzimanje anamneze i prepoznavanje pacijentica koje su ranije bile zlostavljane moe njihovim pravovremenim upuivanjem na daljnje nadlene institucije sprijeiti ponavljanje takvih situacija u budunosti. Prije razgovora s pacijenticom lijenik mora osigurati odgovarajue okruje te da se pacijentica osjea sigurno i ugodno. S pacijenticom treba razgovarati nasamo, bez prisutnosti partnera ili rodbine. Vrlo je vano zadobiti povjerenje pacijentice te je uvjeriti u povjerljivost informacija koje e iznijeti. Lijenik najprije treba napraviti krai uvod osvrnuvi se openito na problem nasilja u obitelji. Jedan od moguih uvodnika je: Mnoge moje pacijentice nalaze se u nasilnim vezama te smo odluili poeti rutinski postavljati pitanja o ovom problemu. Na taj nain pacijentica se nee osjeati izdvojeno zbog razgovora o ovoj specifinoj situaciji. Za probir nasilja u obitelji korisnima su se pokazale sljedee teme i pitanja: stres/sigurnost: Osjeate li se sigurno u svojoj vezi? zastraivanje/zlostavljanje: Jeste li ikada bili u vezi u kojoj vam je partner prijetio, ozlijedio vas ili ste ga se bojali? prijatelji/obitelj: Zna li vaa obitelj i prijatelji da ste bili ozlijeeni?
Biste li im to mogli rei i bi li vam oni u tom sluaju dali podrku? plan u sluaju nude: Postoji li sigurno mjesto na koje moete otii i dobiti potrebnu skrb u sluaju nude? Specifino pitanje za probir, koje preporua Massachusetts Medical Society Commitee on Violence, glasi: Je li vas partner ikada udario ili utnuo, ili vas na drugi nain ozlijedio ili vam prijetio? Postavljanje ovog pitanja znaajno poveava stopu otkrivanja obiteljskog nasilja. Osjetljivost probira poveava i ciljano postavljenje detaljnijih pitanja kao to su sljedea: Je li vas tijekom prole godine itko udario, oamario ili na neki drugi nain ozlijedio? za trudnice: Je li vas itko udario, oamario ili na neki drugi nain ozlijedio otkad ste trudni? Je li vas netko tijekom prole godine prisiljavao na seksualnu aktivnost? Ako lijenik posumnja da je pacijentica zlostavljana, a ona to negira, lijenik treba prilikom idue posjete ponovno zapoeti razgovor o nasilju u obitelji.
Kako podrati pacijenticu-rtvu nasilja?

Ako pacijentica prizna zlostavljanje u sadanjosti ili prolosti, nuno je dati joj odgovarajuu potporu i potrebne informacije. Rijei podrke mogu biti: Zabrinut sam za vau sigurnost., Vi ne zasluujete biti uplaeni, kontrolirani, zastraivani ili ozljeivani., Dat u vam podrku bez obzira to odluili. Kad rtva obiteljskog nasilja odlui progovoriti o svojem iskustvu i patnji, lijenik joj treba omoguiti da detaljno iznese svoje iskustvo i kako doivljava svoju situaciju, da podijeli svoje strahove i brige. U sluaju ustanovljenog nasilja potrebno je utvrditi razinu sigurnosti pacijentice postavljenjem pitanja kao to su: Je li nasilje uestalije ili intenzivnije u posljednjih godinu dana?, Je li vam partner prijetio da e ubiti
126
127
vas, djecu ili sebe?, Postoji li oruje u kui?, Zna li partner da ga planirate ostaviti?. Sa rtvom je potrebno razgovarati o tome kako ona vidi mogunosti rjeavanja problema, uputiti je u mogunosti pomoi koje pruaju nadlene dravne institucije i nevladine organizacije, u njena zakonska prava, te na daljnju medicinsku obradu ovisno o potrebama. Lijenik je duan prijaviti sumnju na obiteljsko nasilje, te stoga treba biti u kontaktu s centrom za socijalnu skrb i policijom.
Formalni postupak lijenika u sluajevima obiteljskog nasilja

Paljiva i detaljna dokumentacija iznimno je vana u sluaju da pacijentica pokrene neki od zakonskih postupaka koji su joj na raspolaganju ili kad nadlene institucije prikupljaju dokaze o izvrenom obiteljskom nasilu. Svaka prijava zlostavljanja mora biti detaljno opisana. Jedan od primjera dobro dokumentiranog sluaja je: Pacijentica navodi da ju je njezin deko Ivan Ivanovi dva puta udario u glavu bejzbol palicom 4. svibnja 2004. u 17 h. Primjer nedostatne dokumentacije bio bi kada bi zapisano bilo sljedee: Pacijentica navodi da ju je udario njen deko. Pri opisu dogaaja vano je upotrijebiti odgovarajui izraz. Tako bi pravilan izraz bio: Pacijentica se izjasnila da ne pije alkoholna pia niti koristi droge., za razliku od Pacijentica negira konzumiranje droge ili alkohola. Razlog tome je to koritenje izraza negira ili tvrdi sugerira kako lijenik ne vjeruje pacijentu. Sve ozljede moraju biti detaljno opisane i, ako postoji mogunost, fotografirane nakon pacijentovog pisanog pristanka. U sluaju fotografiranja, fotografija mora obuhvaati lice pacijenta ili identifikacijski dokument s vidljivom ozljedom.
Lijenici i zdravstveno osoblje u Hrvatskoj moraju biti upoznati sa Zakonom o zatiti od nasilja u obitelji (NN, 137/09.) jer su oni obino prvi koji dolaze u kontakt sa rtvama. Osnovne odredbe ovog zakona naglaavaju obvezu prijavljivanja nasilja u obitelji te da su zdravstveni radnici, struni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, obiteljske prevencije i zatite, odgoja i obrazovanja te struni radnici zaposleni u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama, udrugama civilnog drutva u djelokrugu djece i obitelji, obvezni prijaviti policiji ili dravnom odvjetnitvu poinjenje nasilja u obitelji za koje su saznali u obavljanju svojih poslova. Osobe koje ne postupaju u skladu sa zadanim obvezama ine prekraj i bit e kanjene novanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kn. Zakon o lijenitvu (NN 121/03.) u lanku 22. navodi da je lijenik obvezan podnijeti prijavu policiji ili dravnom odvjetnitvu kada tijekom obavljanja lijenike djelatnosti posum nja da je smrt ili tjelesna ozljeda osobe nastala nasilnim putem. Lijenik je ovu prijavu obvezan podnijeti i kada posumnja da je malodobnoj ili nemonoj osobi zdravstveno stanje ozbiljno ugroeno zaputanjem ili zlostavljanjem. Unutar Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji, posebno je definiran i dio koji se odnosi na postupanja zdravstvenih ustanova odnosno zdravstvenih djelatnika. Cilj je ovog dijela Protokola pruanje rtvi sveukupne zdravstvene skrbi uz ouvanje tjelesnog i psihikog zdravlja rtve kao i sanaciju nastalih ozljeda i psihotrauma. U sluaju sumnje da je ozljeda ili zdravstveno stanje posljedica nasilja u obitelji, zdravstveni je djelatnik duan posebno obzirno razgovarati s osobom te je navesti da mu se kao zdravstvenom djelatniku povjeri o postojanju nasilja u obitelji i saznati to vie okolnosti u vezi s povredom ili zdravstvenim stanjem. U sluaju saznanja o poinjenom nasilju u obitelji, zdravstveni djelatnici/ce duni su to prijaviti policiji. Lijenici trebaju utvrditi uzroke i nain nastanka ozljeda te obaviti cjeloviti zdravstveni pregled. Ako se radi o tjelesnoj ozljedi nanesenoj od strane lana obitelji, lijenik je duan ispuniti Prijave ozljede/ bolesti br.: 030911 ili br.: 03055, te Prijavu oznaiti brojem koji sadri datum, mjesec i godinu nastanka ozljede, i voditi je u posebnom protokolu i bolesnikom kartonu (slika 1.). Navedenu prijavu lijenik mora podnijeti policiji i podrunom uredu HZZO-a prema prebivalitu osigurane osobe. Na zahtjev dravnog odvjetnitva ili policije zdravstvene su ustanove du-
128
129
ne odmah dostaviti svu dokumentaciju koja je znaajna za razjanjavanje i dokazivanje kanjive stvari.
Iz prakse lijenice obiteljske medicine

Primjer: dugogodinje nasilje zavrilo samoubojstvom Obitelj se sastojala od oca, 42-godinjeg nekvalificiranog radnika, nelijeenog alkoholiara, nezaposlene majke sa zavrenom osnovnom kolom i 17-godinje keri, uenice srednje kole. Majka je izvrila suicid, nakon ega se saznalo da je tijekom dvadeset godina braka bila izloena svakodnevnom zlostavljanju. Nije traila pomo od okoline zbog sramote i osjeaja izoliranosti od rodbine, prijatelja i drutva. Dolasci lijeniku bili su vrlo rijetki. Pri svakom dolasku bila je sputenog pogleda i u dugim rukavima. Na pitanje lijenika kako je, odgovori su uvijek bili vrlo kratki; svaki razgovor je prekidala ve u poetku s izlikom da joj se uri. Zadnjih nekoliko godina za sve je zdravstvene probleme lijeniku slala kerku, osobno nije dolazila. Nakon njenog suicida, pokrenule su se institucije, te je dijete kod privremenih udomitelja, a otac na lijeenju od alkoholizma. Primjer iz prakse: dugogodinje poricanje postojanja nasilja Obitelj je podrijetlom s Kosova. Otac je grafiki radnik star 38 godina, koji u Zagrebu ivi od svoje osamnaeste godine. Majka je 32-godinja domaica, za supruga se udala preko posrednika. Imaju etvero malodobne djece: tri sina i ker. Majka je vrlo esto dolazila s djecom u lijeniku ordinaciju i uvijek je bila puna masnica po vidljivom dijelu tijela (lice, ruke). Lijenik je svaki put pokuavao zapoeti razgovor o moguem zlostavljanju, ali na pitanja lijenika o podrijetlu ozljeda, ena je uvijek odgovarala da se lupila u vrata, pala niz stube ili se poskliznula na djeju igraku. Na direktan upit tue li je mu, vrlo je odrjeito odgovarala nijeno. To je bio izraz njenog dugogodinjeg prikrivanja nasilja u obitelji zbog straha od gubitka egzistencije i ucjene
djecom od strane mua. Kako su djeca rasla, shvatila su da se nad majkom vri obiteljsko nasilje te je na njihov poticaj potraila pomo u sigurnoj kui u drugom gradu. To je uinila nakon trinaest godina sustavnog nasilja koje je ukljuivalo ugrize, skrivanje osobnih stvari (novaca, putovnice), bacanje niz stepenice te uestalo amaranje pred djecom. Ipak, ni tamo nije bila posve sigurna od supruga nasilnika tako da je sada punoljetni najstariji sin kazneno prijavljen zbog napada na oca jer je branio majku. Iako je suprug-nasilnik prijavljen i proces protiv njega pokrenut na sudu, ni jedna rasprava nije odrana tijekom dvije godine usprkos redovnim zakazivanjima.
130
131
MKB broj
Obrazac prijave ozljede/bolesti koji je prema Zakonu o zatiti od nasilja u obitelji duan ispuniti lijenik/ca u hitnoj medicinskoj pomoi ili izabrani lijenik/ ca u sluaju tjelesne ozljede nanesene od lana obitelji
HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Podruni ured OIB Ime i prezime ifra zdr. ustanove ordinacije priv. prakse Broj osigurane osobe ZDRAVSTVENA USTANOVA ORDINACIJA PRIVATNE PRAKSE
3. OPIS OZLJEDE/BOLESTI I IFRA PO MKB
4. UPUENA NA DALJNJE LIJEENJE

(Naziv zdravstvene ustanove) ifra zdravstvene ustanove
5. OZLJEDU POINIO 6. NAPOMENA

Godina roenja i MB osigurane osobe Grad/naselje Ulica i broj (Potpis i faksimil doktora medicine) ifra doktora medicine
PRIJAVA OZLJEDE/BOLESTI
Osigurana osoba
(ime i prezime osigurane osobe)
1.PN PROMETNE NESREE** 2.TJO TJELESNE OZLJEDE OD STRANE DRUGE OSOBE *** Broj evidencije prijave / 0 g. , dana
ozlijeena je u
(mjesto i vrijeme ozljeivanja)
1. OSIGURANA OSOBA OZLIJEENA JE: a) u prometu b) u tunjavi c) na drugi nain 2. NAIN NASTANKA OZLJEDE/BOLESTI
UPUTA: *Obavezno upisati (pretiskati) podatke iz zdravstvene knjiice, jasno i itljivo. **lanak 116 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (samo za prometne nesree koje je prouzroilo vozilo inozemne registracije). ***Upisati broj evidencije prijave koji se obvezno sastoji od datuma nastanka uzroka ozljede/bolesti (primjer: 05 05 / 06 ) 1. Prijavu obvezno ispunjava ugovorni doktor medicine uposlen u ugovornoj zdravstvnoj ustanovi odnosno, odnosno zdravstveni radnik privatne prakse, koji je pruio zdravstvenu uslugu ozljeenoj osobi, ako na dokumentaciji osigurane osobe nema naznake evidencijskog broja prijave osobe. 2. Prijava se podnosi podrunom uredu Zavoda nadlenom prema prebivalitu osigurane osobe, a ifra toga podrunog ureda upisana je na iskaznici zdravstveno osigurane osobe u lijevom gornjem kutu i ima tri znamenke. ifre podrunih ureda Zavoda: 004-PU BJELOVAR, 010-PU AKOVEC, 018-PU DUBROVNIK, 026-PU GOSPI, 034-PU KARLOVAC, 037-PU KOPRIVNICA, 040-PU KRAPINA, 060-PU OSIJEK, 065-PU PAZIN, 072-PU RIJEKA, 078-PU SISAK, 079-PU POEGA, 080-PU SL. BROD, 082-PU SPLIT, 083-PU IBENIK, 088-PU VARADIN, 090-PU VINKOVCI, 091-PU VIROVITICA, 100-PU ZADAR, 114-PU ZAGREB HZZO Direkcija, Zagreb Prijava OzljBol V.1.1,. 28/12/09
132
133
Postupanje Poliklinike za zatitu djece Grada Zagreba

Tamara Gojkovi, Bruna Profaca
kontaktu s roditeljem s kojim dijete ne ivi, odnosno nekvalitetan razvod braka roditelja, izloenost nekom drugom traumatskom dogaaju, potekoe u procesu tugovanja, smetnje ponaanja, poremeaj panje i hiperaktivnost (ADHD) te izloenost vrnjakom nasilju. S obzirom da su iskustva iz slinih ustanova u svijetu pokazala kako je multidisciplinarni pristup djeci kod koje postoji sumnja na bilo koji oblik zlostavljanja najuinkovitiji, upravo je to model rada i u Poliklinici za zatitu djece Grada Zagreba. Rad je organiziran kroz dva multidisciplinarna tima koja ine psihijatri, psiholozi, socijalni pedagozi, socijalni radnici, medicinske sestre, pedijatar, defektolog i pravnik. Ovi timovi pruaju psiholoku, socijalnu, psihijatrijsku, defektoloku i pedijatrijsku pomo djeci s razliitim traumatskim iskustvima, kao i njihovim roditeljima, te djeci rizinoj za traumatizaciju, kako bi se bolje i uspjenije nosili s posljedicama ovih iskustava. Na ovaj je nain svakom djetetu osiguran pristup u najefikasnijem i najhumanijem rjeavanju njegovih potekoa. Osim direktnog rada s djecom, Poliklinika ima vanu ulogu u suradnji razliitih institucija ukljuenih u problem zlostavljane djece u svrhu njihove bolje zatite. Poliklinika je zbog velike zahtjevnosti izravnog rada s traumatiziranom djecom i ozbiljnosti svojeg pristupa postala trajno rjeenje unutar zdravstvenog sustava, pa su izraene potrebe za takvim ustanovama i u drugim dijelovima Hrvatske.
Poliklinika za zatitu djece Grada Zagreba za sada je jedinstvena zdravstvena ustanova u Hrvatskoj ija je svrha pruanje pomoi i podrke djeci s razliitim traumatskim iskustvima. To ukljuuje zanemarenu i zlostavljanu djecu kao i rad s njihovim obiteljima. Rad multidisciplinarnog tima odvija se kroz pet podruja djelatnosti: dijagnostiki i tretmanski rad s djecom i njihovim obiteljima, kontinuiranu edukaciju strunjaka, timski struni rad i superviziju, istraivaki i znanstveni rad te publikaciju djelatnosti i podizanje javne svijesti. Kroz sedam godina postojanja, u Poliklinici je u obradu ukljueno oko sedam tisua djece i njihovih obitelji. Vie od 70% djece ukljueno je u multidisciplinarnu obradu u kojoj sudjeluje etiri ili pet lanova tima. Preko 30% djece upueno je od strane centara za socijalnu skrb, jednu treinu djece samoinicijativno dovode roditelji, a ostala djeca dolaze po uputi lijenika, kole, vrtia, doma za djecu i dr. Iako je osniva Poliklinike Grad Zagreb, oko 40% ukljuene djece dolazi iz drugih dijelova Hrvatske. Glavni razlozi upuivanja djece su sumnja na tjelesno, emocionalno i spolno zlostavljanje i zanemarivanje, svjedoenje nasilju u obitelji, potekoe u
Suradnja s drugim ustanovama pri sumnji na nasilje nad djetetom

Budui da je Poliklinika zdravstvena ustanova, djeca dolaze s uputnicom nadlenog lijenika. Djeca za koju postoji sumnja na zlostavljanje, to ukljuuje i nasilje u obitelji, a procijenjeno je od strane onoga tko upuuje ili strunjaka Poliklinike da aktualno nisu zatiena (postoji opasnost od izloenosti viktimizaciji), imaju prednost kod prijema i postupa se po principu urnosti.
134
135
Tijekom provoenja obrade djece koja su bila izloena nasilju u obitelji prikuplja se i relevantna dokumentacija, najee u suradnji s centrom za socijalnu skrb. S ciljem zatite zlostavljane djece, strunjaci Poliklinike usko surauju i s policijom, dravnim odvjetnitvom te sa strunjacima iz zdravstvenih ustanova, kola, vrtia i djejih domova. Kad roditelj, uitelj ili djelatnici nadlenih institucija sumnjaju da je dijete svjedoilo ili bilo rtvom nasilnikog ponaanja u obitelji, obrada zapoinje prvim razgovorom s jednim ili dvoje lanova tima. lan tima izabran je prema specifinoj djetetovoj potrebi. Ovaj razgovor esto ukljuuje i pruanje psiholoke prve pomoi djetetu i roditelju zbog traumatske prirode dogaaja kojima je dijete izloeno. Razgovor se provodi tako da se razgovara s osobom koja je dola u pratnji djeteta (esto nezlostavljajui roditelj) te samim djetetom. Strunjak koji je proveo prvi razgovor upuuje na daljnju obradu te ukljuuje ostale lanove tima. Ukoliko je prilikom zapoete obrade djeteta strunjak doao do podataka koji ukazuju na sumnju da je dijete bilo izloeno nasilju u obitelji (direktno ili indirektno), o navedenom obavjetava policijsku postaju i centar za socijalnu skrb, a ponekad i dravno odvjetnitvo. Navedeno vrijedi i za sumnju na druge oblike zlostavljanja (zanemarivanje, emocionalno zlostavljanje, spolno zlostavljanje, tjelesno zlostavljanje izvan obitelji). Kod postavljanja sumnje strunjaci se vode podacima dobivenim primjenom svojih strunih znanja i kompetencija u radu s djetetom. Za svaku od pojedinih struka postoje razlike u nekim aspektima, ali openito govorei, uz kliniki rad, strunjaci provode i forenzini intervju i forenzinu evaluaciju, za to su educirani. Obavijest poslana nadlenim institucijama sadrava ope podatke o djetetu (ime i prezime, datum roenja, ime roditelja, mjesto stanovanja), razlog dolaska u Polikliniku te ime osobe ili naziv institucije koja je dijete uputila. Nadalje, u obavijesti opisujemo dotadanji tijek obrade, eventualne ranije kontakte s djetetom (ranije obrade u Poliklinici) te navodimo do kojih smo sumnji doli tijekom obrade i na temelju ega. Navodimo podatke iz iskaza djeteta, opisujemo nain na koji ih dijete iznos, neke od vanih izjava djeteta koje potkrepljuju postavljenu sumnju,
kao i eventualne ozljede ustanovljene pedijatrijskim pregledom. Ukoliko je uoeno, iznosimo psihijatrijsku ili psiholoku procjenu djetetove traumatiziranosti. Na temelju svega toga postavljamo sumnju na svjedoenje ili izloenost nasilnikom ponaanju u obitelji te molbu/preporuku za poduzimanje radnji iz nadlenosti institucija kojima obavijest aljemo s ciljem zatite djeteta ili djece. Kod 39% djece ukljuene u obradu dobili smo podatak da su svjedoila nasilju u obitelji, tako da je ovaj oblik izloenosti nasilju najzastupljeniji u naem dosadanjem radu. esto zbog sloenosti problema nije dovoljan jedan susret kako bi se postavila sumnja na zlostavljanje. To ovisi o dobi i razvojnim mogunostima djeteta, njegovoj spremnosti na iznoenje tekih sadraja, poricanju postojanja nasilja radi zatite roditelja, suradnji roditelja i dr. Ponekad nismo u mogunosti sa sigurnou postaviti sumnju je li dijete bilo rtvom nasilnikog ponaanja u obitelji. To moe omesti niska kronoloka dob djeteta to oteava provedbu intervjua s djetetom, djetetova razvojna ogranienja u iznoenju doivljenog i dosjeanju, sumnja na manipulaciju od strane jednog ili obaju roditelja, djetetov strah od posljedica na obitelj, osuda ili neprihvaanje okoline, psihopatologija djeteta ili roditelja i drugo. U takvim sluajevima nadlene institucije obavjetavamo o sluaju u kojem nismo u mogunosti iskljuiti sumnju da je dijete rtvom nasilnikog ponaanja u obitelji, no niti ju sa sigurnou postaviti. U takvim situacijama preporua se daljnje praenje razvoja i uvjeta odrastanja i od strane Poliklinike i u sustavu socijalne skrbi. Ukoliko ve tijekom prvog kontakta s djetetom i njegovom obitelji dobijemo podatak o eventualnoj daljnjoj izloenosti djeteta opasnosti kao i nezatienosti, to moe ukljuivati i nedovoljno pruanje zatite od strane roditelja s kojim dolazi u pratnji, uspostavljamo telefonski kontakt s nadlenim institucijama (prvenstveno CZSS) te traimo postupanje radi hitne zatite djeteta. O navedenom prosljeujemo i pisani dokument sa zahtjevom za povratnim informacijama. On sadrava ope podatke o djetetu, razlog obrade djeteta i saznanja dobivena tijekom dosadanje obrade, te molbu za suradnjom u daljnjoj zatiti djeteta.
136
137
No esto, a zbog sloenosti problema, nije dovoljan jedan susret kako bi se postavila sumnja na zlostavljanje. Navedeno ovisi o dobi i o razvojnim mogunostima djeteta kao i o djetetovoj spremnosti na iznoenje tekih sadraja, ambivalentnim utjecajem prema roditeljima, suradnji roditelja i dr.
Postupak multidisciplinarne obrade strunog tima

Prije nastavka daljnje obrade, strunjak koji je zapoeo obradu upoznaje s do tada dobivenim informacijama i provedenom obradom voditelja tima i ostale lanove tima. Tijekom zajednikog sastanka, uz voenje i koordinaciju voditelja tima, donose se zajednike odluke te postiu dogovori o daljnjem provoenju dijagnostike i planiranju tretmana za svako pojedino dijete. Svatko od lanova tima, sukladno svojim specifinim znanjima, pristupa daljnjoj obradi djeteta te razgovoru s obitelji. Budui da je Poliklinika jedinstvena ustanova za rad s traumatiziranom djecom kod nas, jo uvijek svojim djelovanjem pokriva neka podruja koja su u zemljama s duljim iskustvom rijeena na drukiji nain. Jedan od navedenih problema je preklapanje klinikog i forenzinog rada u obradi zlostavljane djece. Naime, u sadanjim uvjetima rada uz kliniku obradu nuno je provesti i forenzini intervju kako bi se odbacile ili potvrdile neke od postavljenih hipoteza s kojima se dijete ukljuuje u obradu: a) zlostavljanje se dogodilo kao to indicira prvotna pria; b) zlostavljanje se dogodilo, ali na drukiji nain; c) dolo je do pogrene percepcije ili interpretacija; d) zlostavljanje se nije dogodilo. Ve je ranije reeno da sumnju na zlostavljanje postavljaju strunjaci u skladu sa svojim specifinim strunim znanjima. Meutim, openito govorei, sumnja na izloenost nasilju i/ili zlostavljanju postavlja se i u skladu sa specifinim detaljima dobivenim od djeteta, razvojnim faktorima, rezultatima psihodijagnostike i medicinske dijagnostike, emocionalnim sadrajem dobivenim od djeteta, postojanjem alternativnih objanjenja i motivacije sudionika, o emu se dobivaju podaci tijekom obrade.
Po provedenoj obradi ili i tijekom njenog trajanja, roditelj (ukoliko je on nezlostavljajui) je upoznat s njenim tijekom i rezultatima kao i preporukama za daljnje postupanje. Svaki od lanova tima izrauje svoj nalaz i miljenje koje sadri ujedno i miljenje i preporuku za daljnje postupanje i eventualni tretman djeteta i njegove obitelji. Planira se najbolji mogui tretman za svako dijete i roditelja, koje e pomoi djetetu na svim razinama, pri emu sudjeluju svi lanovi multidisciplinarnog tima, kao i djetetov roditelj. Plan moe ukljuivati individualni tretman i terapiju, grupni tretman, savjetovanje, partnersku i obiteljsku terapiju, te terapiju lijekovima. Na kraju se postie dogovor o zajednikom nalazu i miljenju za svako dijete. Zajedniki nalaz i miljenje sadri informaciju o djetetovom zdravstvenom statusu, uvjetima i dinamici u kojoj dijete odrasta, njegovim razvojnim i intelektualnim karakteristikama te o dijagnostikom dobivenom psihikom profilu, karakteristikama socijalnog i emocionalnog razvoja djeteta i kompetencijama, stupnju traumatiziranosti, eventualnoj psihopatologiji, eventualnoj sumnji na svjedoenje ili izloenost nasilnikom ponaanju u obitelji kao i procjeni zatienosti. Miljenje sadri preporuku za daljnjom zatitom djeteta kao i ukljuivanjem u neki od tretmana (ili vie njih) u naoj ili nekoj drugoj ustanovi. Nalaz sadri i preporuku o potrebi za ukljuivanjem roditelja u savjetovanje ili tretman kao i za eventualnim ukljuivanjem u obradu brae i sestara obraivanog djeteta ukoliko je procijenjena mogunost da su i oni rtve nasilnikog ponaanja u obitelji. Ukoliko se postavi sumnja da je dijete svjedoilo nasilju u obitelji ili mu je i samo bilo izloeno, nalaz se upuuje nadlenom centru za socijalnu skrb, a policiji i sudu ukoliko to oni zatrae. Ovo se odnosi na situaciju kada smo ve tijekom obrade o sumnji na nasilniko ponaanje u obitelji obavijestili spomenute nadlene institucije. Ukoliko nismo, s obzirom da smo do sumnje doli tek po provedenoj obradi tada o tome CZSS obavjetavamo zajednikim nalazom i miljenjem, dok policiji i dravnom odvjetnitvu aljemo obavijest. Nalaz centru za socijalnu skrb alje se i kad se obitelj od ranije nalazila u njihovom tretmanu, s obzirom da procjenjujemo potrebu za radnjama i eventualnim daljnjim mjerama nadlenog centra. Nalaz i miljenje multidisciplinarnog tima izdaje se i djetetovim roditeljima ukoliko se tijekom zajednikog rada ne doe do zakljuka kako bi roditelji mogli nalaz
138
139
koristiti u svrhu daljnjeg pritiska na dijete. Ukoliko je roditelj izvor traumatizacije za dijete, nalaz primarno upuujemo nadlenom CZSS-u, vodei se najboljim interesom djeteta te etikim kodeksom ukljuenih struka.
Suradnja s drugim institucijama nakon dovrene obrade

esto se dogaa da djeca u nau ustanovu nisu upuena zbog sumnje na nasilniko ponaanje u obitelji ve zbog sumnje na neki drugi oblik zlostavljanja, traumatski dogaaj ili zbog uoenih rizinih faktora kod samog djeteta, njegove obitelji ili okoline. Naalost, i kod mnoge od navedene djece tijekom obrade ili kasnijeg tretmana dolazimo do podataka koji upuuju na sumnju da su djeca bila rtve nasilnikog ponaanja u obitelji. Tada postupamo na ranije opisan nain. Ponekad se dogaa da smo ve ranije o sumnji na jedan oblik zlostavljanja obavijestili nadlene institucije (npr. svjedoenje nasilju u obitelj) to ne iskljuuje (i obaveza nam jest) da o novim sumnjama (npr. direktna izloenost nasilju ili tjelesnom zlostavljanju) ili promijenjenim okolnostima, obavijestimo nadlene institucije. Jednako tako, za neku od djece ve su ranije nadlene institucije obavijetene o sumnji od strane roditelja ili kole, to ne iskljuuje nau obavezu da, na temelju zakljuaka multidisciplinarne obrade i mi poaljemo obavijest (koja esto sadri i dodatne elemente koji ukazuju na potrebu zatite djeteta). Tijekom provoenja obrade uspostavljamo kontakt i s drugim ustanovama za koje smatramo da posjeduju podatke koji e nam biti od koristi prilikom obrade djeteta ili im se obraamo s preporukama. Jednako tako im se obraamo s idejama o zajednikoj zatiti djeteta i planiranja daljnjeg postupanja. Budui da nisu svi roditelji jednako spremni suraivati prilikom obrade, povremeno je potrebna pomo u postupanju od strane nadlenog CZSS-a kako bismo uspostavili suradnju s obitelji i proveli obradu. Kvalitetnoj dijagnostici,
dakle, doprinosi i suradnja s nadlenim institucijama. Za samo dijete i njegovu daljnju zatitu pokazalo se vanim izbjegavanje opetovanog ispitivanja, koje doprinosi moguoj daljnjoj traumatizaciji, a umanjuje i vjerodostojnost djetetova iskaza. Stoga nije nuno da svi lanovi tima ukljueni u obradu dobiju iskaz o zlostavljanju od djeteta. Ponekad je neophodno donoenje odreenih mjera od strane nadlenog CZSS-a ili sudskih odluka kako bi se djetetu pruila potrebna zatita te stvorili sigurni i stabilni uvjeti za njegovo ukljuivanja u primjereni tretman. Nerijetko je suradnja potrebna i zato to sami roditelji odbijaju ukljuiti se u tretman ili savjetovanje, posebno u sluajevima kada uzrok potekoama vide u samom djetetu, a zanemaruju vlastitu ulogu i roditeljsku odgovornost.
Tretman djece izloene traumi

Dosadanje iskustvo pokazalo je da je upravo pristup s razliitih stanovita znanja i iskustava najpovoljniji model prilikom postavljanja sumnje na neki od oblika zlostavljanja kao i za utvrivanje potreba djeteta i njegovog daljnjeg tretmana. Dugotrajna izloenost traumi pogaa vie aspekata razvoja pa tretman usmjeren samo na jedan tip tekoa esto nije dovoljan (Buljan Flander i Kocijan Hercigonja, 2003.). Stoga se tretman planira sukladno potekoama koje dijete pokazuje. Pokazatelji iz literature i klinike prakse govore nam kako je vano procijeniti individualne potrebe svakog djeteta nakon traumatizacije. Osim oekivanih posttraumatskih reakcija, vano je procijeniti kako traumatsko iskustvo djeluje na sve aspekte djetetovog funkcioniranja. Nakon viestruke izloenosti traumatskim dogaajima kod djeteta dolazi do promjena u ponaanju i specifinih naina suoavanja: negiranja, disocijacije i identifikacije sa zlostavljaem (ukoliko se radi o izloenosti zlostavljanju) kao naina preivljavanja u traumatskim okolnostima. U kontekstu razumijevanja traume, ove su reakcije u funkciji prilagodbe. Meutim, dugorono gledano, kod zlostavljanog i dugotrajno traumatiziranog djeteta postoji vi-
140
141
sok rizik tetnih promjena u razvoju linosti i funkcioniranju (Terr, 1991.) te je ciljana i visoko struna intervencija neophodna. Ovakve promjene ne mogu se opisati uobiajenom klasifikacijom znakova koji se odnose na posttraumatski stresni poremeaj. Stoga se u radu s djecom koja su izloena dugotrajnom nasilju u obitelji vodimo pojmom sloena trauma, koji objanjava njegove uinke u vidu kratkoronih i dugoronih posljedica. Dakle, rije je o djeci koja su doivjela viekratne traumatske dogaaje unutar kruga skrbnika, tj. u onoj socijalnoj okolini za koju se pretpostavlja da bi trebala biti izvor sigurnosti i stabilnosti u djetetovom ivotu (Cook i sur., 2003.). Ovakvo iskustvo obino se odnosi na zlostavljanje djeteta koje zapoinje u ranom djetinjstvu, a posljedice su vidljive u nekoliko podruja razvoja djeteta: privrenosti, biolokom razvoju, regulaciji emocija, disocijaciji, kontroli ponaanja, spoznaji i slici o sebi. Dakle, ukoliko je dijete izloeno jednom ili ponovljenim traumatskim dogaajima, a skrbnik (roditelj) ne pomogne djetetu razumjeti to teko iskustvo, to je, naalost, est sluaj uslijed naruene obiteljske dinamike ili nasilja, dijete ne moe na prikladan nain organizirati i razumjeti to iskustvo i svijet u kojem raste. Za razliku od odraslih, djeca nemaju drugih mogunosti samozatite ve su ovisna o skrbniku/odrasloj osobi. Stoga dijete svoje ponaanje prilagoava kako bi preivjelo u zadanim okolnostima, to kod odraslih u djetetovoj okolini koji to ne razumiju dovodi do odbacivanja i osuivanja djeteta koje se ne ponaa kako treba (van der Kolk, 2005.). Navest emo jo jednu specifinost tretmanskog rada strunjaka Poliklinike koji rade s djecom traumatiziranom nasiljem. Dugo se smatralo da dijete ne treba biti ukljueno u tretman prije zavretka sudskog procesa protiv poinitelja nasilja. Meutim, to je dugotrajno razdoblje ak i u amerikim i zapadnoeuropskim uvjetima. Odgovor na tu dilemu daje nam Konvencija o pravima djeteta (1989.) i definiranje najboljeg interesa djeteta: Kad odrasli ili organizacije donose odluke koje mogu utjecati na djecu, primarno se moraju voditi najboljim interesom djeteta. Zato je u struci osmiljen forenzino osjetljiv tretman/terapija (Carnes, 2005.). Ovaj multidisciplinarni pristup usmjeren je na zapoinjanje oporavka djeteta kad je rezultat obrade sumnja da je dijete doivjelo zlostavljanje i pokazuje znakove traume. Tada
je opravdano da tretman zapone prije sudskog procesa jer je ekanje da se on zavri predug za dijete i obitelj koji trebaju to bru intervenciju kako se simptomi traume ne bi uvrstili, te kako bi dijete dobilo primjerenu pomo i podrku. Forenzino osjetljiv tretman nije istrani postupak to je terapijski proces koji je osjetljiv za forenzini proces. Dijete se ohrabruje u iznoenju svojih iskustava pri emu postoji povjerljivost izmeu strunjaka i djeteta, osim za informacije koje mogu posluiti na sudu. Budui su kod nas postupci na sudu dugotrajni, ovakav pristup pokazao se opravdanim. Osim toga, nerijetko tijekom tretmana dijete dobiva i dodatnu podrku zbog izloenosti stresorima koji prate postupak (ispitivanje na sudu, obiteljske tekoe povezane s djelovanjem sustava i dr.).
142
143
Uloga ustanove koja vodi sklonite za rtve obiteljskog nasilja

eljka Bari
Suradnja s policijom
Situacija 1
rtva je smjetena u sklonite temeljem poziva policiji za zaustavljanjem nasilja u obitelji, a poinitelj nasilja priveden je na sud. Prema Protokolu, obveza je policijskog slubenika koji je priveo poinitelja nasilja informirati rtvu o odluci suca. Prikaz problema Vrlo rijetko se opisana obveza policije izvrava na oekivani nain. Zbog toga rtva1 ne zna je li sigurna ili ne i u kojem vremenskom razdoblju. Naime, nije svejedno je li poinitelj nasilja u pritvoru ili je puten, to znaajno utjee na planiranje sadraja rada sa rtvom i organizaciju njenog ivota u narednom razdoblju.
Ustanova koja prua smjetaj i psihosocijalnu potporu rtvama nasilja u obitelji (sklonite), zapoinje i zavrava svoje djelovanje iskljuivo u suradnji sa svim drugim sudionicima navedenim u Protokolu o postupanju u sluajevima nasilja u obitelji: policijom, centrima socijalne skrbi, odgojno-obrazovnim i zdravstvenim ustanovama, te pravosudnim tijelima. Primjena Protokola u praksi pokazuje mnoge dobre, ali i neke manjkave naine njegove provedbe, to se odraava i na organizacije iz ovog poglavlja. Razlog tome je najee nedovoljan broj strunjaka u pojedinim sudionicima odgovornim za postupanje u sluajevima nasilja u obitelji i specijalistikim timovima koji se bave nasiljem. U ovom poglavlju e se na nizu opisa konkretnih situacija i s njima povezanih problema iz prakse nae ustanove Duga Dom za djecu i odrasle - rtve nasilja pokazati kako se iz perspektive rtava smjetenih u sklonite moe unaprijediti provedba protokola.
Unapreenje prakse Znatno bi olakalo rad sa rtvom nasilja smjetenom u sklonitu kad bi povratna informacija od suda policiji o svakom konkretnom sluaju bila standardizirana i koordinirana. To znai da bi sudovi trebali imati podatke o kontaktima u policiji (elektronske ili klasine) kamo e se dojaviti sadraj sudske odluke. Policija e zatim kontaktirati mjesno nadleni centar socijalne skrbi, koji e stupiti u kontakt sa rtvom direktno ili ako je rtva u organiziranom smjetaju preko strunih radnika u sklonitu. Ovakav postupak olakao bi planiranje mjesta i sadraja ivljenja rtve nasilja u obitelji. Ako je rtva smjetena s djecom, injenicu zadravanja roditelja u pritvoru odnosno zatvoru, nije nuno objaviti djetetu, posebno ako je ono u dobi
1 Napomena: imenice koje emo koristiti (rtva, poinitelj nasilja, djelatnik, sudac i dr.) napisane su u rodu koji je uobiajen, tj. na koji smo nauili u duhu naeg jezika. No, naglaavamo da rod za svaku imenicu treba percipirati dvojako: i kao enski i kao muki rod.
144
145
do 10 godina. Starijem djetetu slubena osoba objavit e takvu vijest na primjeren i pozoran nain u prisutnosti roditelja s kojim je u smjetaju.
Situacija 2
ena je smjetena u sklonite temeljem prijave centru socijalne skrbi koji je o kriznom dogaaju odmah obavijestio nadlenu policijsku postaju. Policija kontaktira organizaciju koja je pruila smjetaj rtvi kako bi uzela iskaz rtve o okolnostima kriznog dogaanja koji je uzrokovao smjetaj izvan obitelji. Prikaz problema Problem nastaje ako policijski slubenik inzistira da rtva osobno doe u policijsku postaju dati iskaz. Takvim zahtjevom dodatno se izlae rtvu opasnosti od kontakta s poiniteljem nasilja. Naime, rtva u prvim danima po smjetaju ne zna je li poinitelj zadran u pritvoru, je li zatvoren ili nita od toga, zbog problema iznesenog u opisu situacije 1. Policijska postaja esto se nalazi u mjestu stanovanja (ak i naselju) odakle rtva dolazi to dodatno poveava rizik susreta s poiniteljem. Odlazak i povratak u sklonite nije osiguran pratnjom slubene osobe bilo od strane organizacije u kojoj je rtva smjetena rtva, bilo od strane policije. Ovaj detalj nije opisan ni u Protokolu, stoga rtva mora sama otii u policijsku postaju i isto se tako vratiti. Zbog toga nam rtve esto iskazuju svoju uznemirenost i strah od mogueg susreta s poiniteljem nasilja, nepovjerenje u mo policije da ih zatiti, elju za ostankom u sklonitu gdje im je reeno da e biti sigurne samo ako su unutra. To posebno vrijedi u prvih desetak dana od trenutka poetka smjetaja. Unapreenje prakse Protokol je osmiljen i provodi se kako bi se rtvama nasilja sustavno pruila primjerena razina zatite, te kako bi se utjecalo na trajni prestanak injenja nasilja u obitelji. Zbog toga je potrebno da rtva moe dati iskaz na zapisnik u organizaciji gdje je smjetena kako bi se izbjegli navedeni proble-
mi i optereenja za rtvu. Ako policijska praksa pokazuje da je uvijek iznimno potrebno iskaz uzeti u prostoru policije, potrebno je definirati koje su to situacije kako bi se znalo koju mogunost je potrebno aktivirati: iskaz u prostoru organizacije za smjetaj rtve ili u prostoru policije. U ovom drugom sluaju nuno je da policija prati rtvu na putu do policije i na povratku tamo gdje je smjetena. Ako je rtva smjetena s djecom, davanju iskaza ne treba biti prisutno dijete. Ako je dijete malo, potrebno je organizirati da ga adekvatna osoba priuva za vrijeme dok roditelj daje iskaz policiji. Priuvati ga moe slubena osoba koja radi u sklonitu ili netko od drugih korisnika smjetaja za koje odgovorna osoba iz organizacije procjenjuje da moe obaviti takvu zadau. Iznimno od navedenog, dijete i samo treba dati iskaz ako ima saznanja o poinjenju nasilja. Tada uz dijete treba biti prisutan djelatnik/djelatnica centra socijalne skrbi, a iskaz treba dati u prostoru gdje je rtva s djecom smjetena.
Situacija 3
rtva nije bila u prilici ponijeti osobne stvari, stvari koje pripadaju djeci, kao ni dokumente, prilikom odlaska iz prostora gdje je ivjela s poiniteljem nasilja, pa je neophodno naknadno organizirati njihovo uzimanje. Primjer dobre prakse Prema dosadanjem iskustvu nadleni policijski slubenici uvijek se odazovu i omogue pratnju rtvi kako bi mogla ui u prostor gdje se nalaze njene osobne stvari i dokumenti. Policijska pratnja realizira se i za vrijeme dolaska do tog prostora, u prostoru za vrijeme prikupljanja stvari, kao i tijekom povratka u sklonite gdje je rtva privremeno smjetena. Ako je rtva smjetena s djecom, nije uputno da djeca prate roditelja kad odlazi po njihove stvari i dokumente u pratnji policije. Ako se radi o djetetu u mladenakoj dobi, te ako ono inzistira na odlasku, o tome e odluiti prisutni roditelj. Struni radnici u sklonitu mogu savjetovati roditelja, a prema
146
147
konkretnim okolnostima nasilja i odnosu djeteta prema poinitelju nasilja (tj. drugom roditelju) je li to uputno ili nije, jer u trenutku dolaska u prostor, poinitelj nasilja moe biti kod kue.
Unapreenje prakse Centri za socijalnu skrb trebaju uvesti standardiziranu i koordiniranu obavezu informiranja mjesne policijske postaje o injenici smjetaja izvan obitelji rtve s ili bez djece. Uputno je istovremeno dostaviti policiji i kontakt s organizacijom koja prua smjetaj u konkretnom sluaju kako bi policija mogla uzeti iskaz rtve te poduzeti daljnje radnje iz djelokruga svoje nadlenosti u cilju procesuiranja poinitelja nasilja.
Suradnja s centrom za socijalnu skrb

Situacija 1
rtva je smjetena u sklonite temeljem prijave centru za socijalnu skrbi. Praksa pokazuje da vrlo brzo nakon toga poinitelj nasilja prijavljuje policiji nestanak partnerice/partnera i zajednike djece ako ih imaju. U tim trenucima, poinitelji nasilja posebno istiu vlastitu ranjivost injenicom da su im nestala djeca! Policija pokree potragu za nestalim osobama te se prema steenom iskustvu prvo obraa mjesno nadlenom centru za socijalnu skrb. Na taj nain policija dobiva informaciju gdje se rtva i djeca nalaze. Prikaz problema Centar za socijalnu skrb esto ne prenosi mjesnoj policiji informaciju o injenici smjetaja rtve s ili bez djece. Prema Protokolu, u roku od 8 dana od dana podnoenja zahtjeva za skrb izvan vlastite obitelji ili obavijesti o urnom prihvatu korisnika, koje centru socijalne skrbi dostavlja, pravna osoba iz l. 93. i 105. Zakona o socijalnoj skrbi, centar je duan donijeti pisano rjeenje koje se dostavlja na znanje i policiji. No, kad to nije uinjeno, policija gubi vrijeme istraujui neto to treba biti rijeeno kao uhodana i standardizirana razmjena informacija izmeu dvaju nadlenih subjekata za postupanje u sluajevima nasilja u obitelji. U protivnom dolazi do apsurdne situacije da poinitelj nasilja trai i oekuje pomo policije, koja jo uvijek ne zna da je pozivatelj poinitelj nasilja u obitelji, jer centar za socijalnu skrb nije prijavio policiji injenicu smjetaja rtve u sklonite niti signalizirao tko je prema iskazu rtve poinio nasilje u obitelji, kako bi i policija mogla poduzeti radnje iz djelokruga svoje nadlenosti.
Situacija 2
rtva prijavljuje u centru socijalne skrbi da se boji za vlastiti ivot i ivot svoje djece te trai hitan smjetaj izvan obitelji. Djelatnici pronalaze gdje ima slobodnog mjesta te upuuju rtvu da javnim prijevozom krene u sklonite. Prikaz problema U praksi smo svjedoili situacijama kad je rtva bila upuena od djelatnika centra za socijalnu skrb da javnim prijevozom odnosno u vlastitoj organizaciji doe na adresu sklonita. rtve bi tada s papiriem na kojem pie ime i adresa organizacije dole do dijela grada gdje se ona nalazi, te zapitkivale prolaznike znaju li gdje je to. rtva nikako i nikada ne smije dolaziti u sklonite bez osiguranog prijevoza od strane slubenih osoba o emu su se prethodno djelatnici centra za socijalnu skrb i djelatnici organizacije koja prua smjetaj detaljno dogovorili. Sve drugo dovodi u pitanje sigurnost koju sklonite moe ponuditi, a i rtvu izlae nepredvidljivim okolnostima da naie na nekog poznatog ili nekog iz ue i ire obitelji to e vjerojatno omoguiti poinitelju nasilja informaciju gdje je rtva viena i kamo je ila.
148
149
Unapreenje prakse rtva dolazi u smjetaj tek kad je dogovoren nain njenog prijevoza do sklonita. To moe biti tako da rtvu vozi slubeni voza centra za socijalnu skrb (u radno vrijeme) ili ju vozi policija do sklonita (izvan redovnog radnog vremena, posebno u nonim satima) Ako je rtva smjetena s djecom, ta injenica dodatno pojaava vanost potivanja navedenih preporuka o nainu na koji rtva dolazi u sklonite.
njenom sluaju potreban da bi ojaala i racionalno pokrenula bitne promjene u svom ivotu, uz pomo strunih radnika u sklonitu. Unapreenje prakse Praksa pokazuje da je poeljno pri centrima za socijalnu skrb imati specijalizirane strune cjeline za problematiku nasilja u obitelji. To je standard kojem treba teiti ako se eli postii sinergijsko i uinkovito djelovanje svih sudionika sukladno Protokolu. U situacijama gdje postoji plan sigurnosti, neophodno ga je dati na uvid strunim radnicima u sklonitu kako bi se daljnji rad i osnaivanje rtve temeljilo na naelima proizalim iz stvarnih uvjeta i okolnosti konkretnog sluaja. Ako je rtva smjetena s djecom, to dodatno pojaava vanost izrade plana sigurnosti i njegovog prosljeivanja strunim radnicima u sklonitu.
Situacija 3
rtva prijavljuje centru socijalne skrbi da ivi u nasilnom obiteljskom okruenju i da eli temeljito promijeniti takvo stanje, te u tom smjeru trai pomo strunjaka u centru. Struni djelatnik prema Protokolu ima obvezu izraditi plan sigurnosti za rtvu nasilja u obitelji te odravanjem redovitih kontakata i uvida u stanje u obitelji pratiti obiteljsku dinamiku prevenirajui pojavu nasilja, odnosno pripravan je reagirati u kritinom trenutku tako da sukladno planu sigurnosti rtva zna gdje se moe skloniti, kome se moe javiti, to treba ponijeti, kako e postupati s djecom ako ih ima i sl. Prikaz problema Praksa pokazuje da ima malo pozitivnih primjera da se u centrima za socijalnu skrb izrauje plan sigurnosti. Oigledno je da to dodatno ugroava sigurnost rtve, te je prema Protokolu profesionalna dunost nadlenih subjekata da se ovo stanje temeljito promijeni na bolje. Ako je ipak plan sigurnosti izraen, zanemariv je broj sluajeva kada je on proslijeen strunim radnicima u organizaciji gdje je rtva upuena u smjetaj izvan obitelji. Time se uskrauju bitne informacije, a i dodatno produuje vrijeme sagledavanja ukupnosti problema koji prati rtvu pristiglu u smjetaj. To prvenstveno ne koristi rtvi jer ne dobiva tretman kakav je upravo u
Situacija 4
Prema Protokolu, centri socijalne skrbi duni su radi zatite dobrobiti djece, ukoliko se radi o nasilju u obitelji koje je poinio roditelj koji ne ivi s djetetom, bez odgode uputiti prijedlog sudu za donoenje odluke kojom se tom roditelju zabranjuju susreti i druenja radi zatite zdravlja i drugih vanih interesa djeteta, kao i neovlateno pribliavanje djetetu na odreenim mjestima ili na odreenoj udaljenosti te uznemiravanje djeteta. O tome je centar duan obavijestiti roditelja koji ne zlostavlja dijete, a na primjeren i pozoran nain i dijete. 2 Prikaz problema U praksi centri za socijalnu skrb vrlo rijetko koriste navedenu mogunost to iz perspektive sklonita potencijalno ugroava interese djece, jer tada rodi2 Napomena roditelj koji ne ivi s djetetom je roditelj koji je poinio nasilje, a roditelj koji je rtva je zajedno s djecom smjeten izvan obitelji.
150
151
telj koji ne ivi s djetetom od strane centra socijalne skrbi trai ostvarivanje svojih prava (najee se odnosi na susrete i druenja). Tu se nadovezuje i problem da sudovi zakazuju roita u vezi donoenja odluke o roditeljskoj skrbi s prevelikim vremenskim odmakom od trenutka kada to zatrai centar socijalne skrbi ili roditelj koji ivi s djecom. Tako nastaje, nazovimo to meuprostor, kad oba roditelja faktiki imaju jednako zakonsko pravo biti s djetetom. Zbog svega navedenog, biljeimo sluajeve kada roditelj-poinitelj nasilja prilikom susreta i druenja s djetetom iz prostorija centra za socijalnu skrb odvede dijete te ga do daljnjeg zadrava kod sebe. Navedeni sluajevi odnose se na brane i izvanbrane zajednice u kojima ne postoji odluka o roditeljskoj skrbi nakon stvarnog prekida zajednice jer je jedan partner smjetan u sklonite. Unapreenje prakse Centri za socijalnu skrb uvijek moraju bez odgode procijeniti okolnosti injenja nasilja u konkretnoj obitelji te prema tome uputiti ili ne uputiti prijedlog sudu za donoenje odluke kojom se roditelju koji je poinio nasilje u obitelji zabranjuju susreti i druenja radi zatite zdravlja i drugih vanih interesa djeteta. U takvoj je situaciji neobino vano brzo reagirati, to obvezuje i sudove. Uz to je potrebno da centri socijalne skrbi obavezno i bez odgode, po hitnom postupku i u svakom sluaju, upute prijedlog sudu za donoenje odluke o roditeljskoj skrbi kako bi se svjesno roditelj-rtva stavio u povoljniji poloaj od roditelja-poinitelja nasilja, a sve u interesu zatite interesa djeteta te prevencije njegovog daljnjeg traumatiziranja zbog naruenih partnerskih odnosa meu roditeljima. Ako je rtva primljena u smjetaj, neophodno je redovno i aurno o svim poduzetim mjerama obavjetavati i struni tim sklonita. Pristup djetetu koje je u sklonitu i organiziranje kontakata s drugim roditeljem posebno je osjetljivo pitanje. U opisanoj situaciji kada nema zabrane susreta i druenja djeteta s roditeljem koji je poinio nasilje, a nema ni odluke o roditeljskoj skrbi, jasno je da roditelj koji je poinio nasilje ima jednako pravo viati i druiti se s djetetom kao i roditelj s kojim je dijete smjeteno u sklonitu. Praksa pokazuje da je tehniki najprihvatljivije takve susrete or-
ganizirati u kontroliranim uvjetima i to u prostorima centara za socijalnu skrb ili u odgovarajuim udrugama ili ustanovama. Ako je centar socijalne skrbi u suradnji sa rtvom procijenio da ne treba donositi odluku o zabrani susreta i druenja, ali je ishoena odluka o roditeljskoj skrbi, kontinuirane kontakte djeteta i roditelja s kojim ono ne ivi nuno je i nadalje odravati u kontroliranim uvjetima. Navedeno je u interesu djeteta i odravanja prihvatljive emocionalne povezanosti s roditeljem s kojim ne ivi. Pri tom je osobito vano i potrebno razgovarati s djetetom, posebno ako ima 5 i vie godina te pristup prilagoditi dobi. Kod djece mlae od 5 godina neophodno je temu dotaknuti na posredan nain, registrirati reakciju te zajedno s roditeljem procijeniti bi li ti susreti bili dobri za dijete. Vano je i je li dijete direktna ili indirektna rtva nasilja u obitelji, kakav je odnos do dolaska u smjetaj razvilo s roditeljem-poiniteljem nasilja, koji nerijetko zna biti blizak, pa je potpuni prekid kontakata dodatna traumatizacija za dijete. Dakle, neophodna je dobra zajednika procjena centra za socijalnu skrb, roditelja-rtve i organizacije koja je smjestila rtvu s djecom o tome hoe li susret s drugim roditeljem pridonijeti pozitivno ili negativno djetetovom osjetljivom emocionalnom svijetu. Nije uputno pristupati rigidno: ne treba dijete prisiljavati niti da se vidi s roditeljem, niti mu braniti da ga vidi. Treba napraviti individualnu procjenu za svaki sluaj posebno, uzimajui u obzir sve relevantne injenice i okolnosti odnosa u konkretnoj obitelji.
Situacija 5
Centri za socijalnu skrb mogu uputiti rtve u smjetaj izvan obitelji na dva naina: 1. Temeljem rjeenja o smjetaju ako je organizacija koja prua uslugu smjetaja u mrei ustanova socijalne skrbi, te ima potpisan ugovor o meusobnim odnosima s nadlenim ministarstvom. 2. Ako organizacija nema potpisan takav ugovor, trokove smjetaja podmiruju razliiti izvori: lokalna zajednica, vjerska organizacija, upanija, inozemni fondovi za te namjene ili neki drugi izvor. Stoga centar upuuje zahtjev za smjetanje rtve, nakon kojeg, ako ima mjesta u takvom sklonitu, slijedi odobrenje, a ako nema mjesta alje se odbijenica.
152
153
Prikaz problema Rjeenjem o smjetaju aktiviraju se sredstva za podmirenje trokova smjetaja u organizacijama koje imaju potpisan ugovor o meusobnim odnosima s nadlenim ministarstvom. No, ako taj ugovor nije potpisan, te trokove podmiruju drugi izvori. Ima centara za socijalnu skrb koji to smatraju preprekom za smjetaj pa ne upuuju rtve u takve organizacije iako u njima ima mjesta, nego radije u one gdje trokove podmiruje nadleno ministarstvo koje je ujedno nadleno i za centre socijalne skrbi. Takav pristup moe biti tetan za rtve kojima zbog toga moe biti uskraena mogunost smjetaja. Unapreenje prakse Protokol je osmiljen i provodi se da bi se njegovom primjenom rtvama nasilja sustavno pruila zatita, te kako bi se utjecalo na trajni prestanak nasilja u obitelji. Imajui to u vidu, neracionalno je ne upotrijebiti sve mogunosti kojima zajednica raspolae za konkretnu ugroenu skupinu. Stoga je potrebno pojanjavati i informirati centre za socijalnu skrb da smjetaj rtava nasilja u obitelji jednako kvalitetno i uinkovito mogu realizirati i putem zahtjeva bez provoenja upravnog postupka i bez donoenja rjeenja o smjetaju. Stotine smjetaja koji su realizirani samo temeljem zahtjeva za smjetaj govore u prilog toj tvrdnji.
Prikaz problema Centar za socijalnu skrb ne alje policiji na znanje odobrenje o smjetaju koje slijedi nakon zahtjeva, jer se takvo pismeno odobrenje ne doivljava dovoljno slubenim dokumentom, kao to je to sluaj s rjeenjem o smjetaju. To usporava cijeli proces uinkovitog djelovanja u cilju zatite rtve, jer se policija zbog toga sporije ukljuuje, bez relevantnih podataka o konkretnom sluaju nasilja. Spomenuli smo takoer da ima dosta sluajeva kad centar za socijalnu skrb ne alje na znanje policiji ni rjeenje o smjetaju, to je jednako loe. Unapreenje prakse Bez obzira na vrstu dokumenta temeljem kojeg je rtva smjetena u sklonite, centar socijalne skrbi o toj injenici bez odgode treba obavijestiti mjesnu policijsku postaju. Tako stvaramo preduvjete za koordinirano i uinkovito postupanje svih sudionika prema Protokolu.
Situacija 7
Kada rtva osobno prijavi nasilje u obitelji, centar za socijalnu skrb je po obvezi iz Protokola duan prikupiti relevantne informacije o tome i kod odgojno-obrazovnih ustanova i zdravstvenih djelatnika, s ciljem utvrivanja injeninog stanja u konkretnom sluaju obiteljskog nasilja. Prikaz problema Centri za socijalnu skrb nemaju praksu provjeravati navode rtve u odgojno-obrazovnim i zdravstvenim ustanovama. Time se suuje izvor podataka to u konanici moe dovesti do iskrivljene slike o stvarnoj situaciji. Postupanje prema poinitelju nasilja, a i rtvi, tada moe biti manje uinkovito jer e centar donijeti i neke odluke temeljem nepotpunog prikaza injenica o vrenju nasilja u obitelji.
Situacija 6
rtva nasilja smjetena je u sklonite temeljem zahtjeva za smjetaj centra za socijalnu skrbi i obavijesti sklonita centru skrbi da ima mjesta te da se smjetaj moe realizirati. Da je rtva smjetena temeljem rjeenja, ono bi bilo upueno na znanje i mjesnoj policijskoj postaji, ali kako je smjetena na temelju zahtjeva, policija o tome ne dobiva obavijest.
154
155
Unapreenje prakse Samo ako centar prikupi sve relevantne informacije od mjerodavnih institucija i nevladinih organizacija (kola, predkolska ustanova, lijenik obiteljske medicine, lijenik pedijatar, savjetovalite za rtve nasilja i dr.) koje rtva navodi u svom iskazu o doivljavanju nasilja u obitelji, moe se dobiti vieslojna slika o konkretnom nasilnikom ponaanju i njegovim posljedicama koje su u drugim ustanovama u nekom vremenskom razdoblju uoavane kod rtve i lanova obitelji. Svaki podatak koji upotpunjuje ukupnu sliku temelj je za uinkovit struni rad sa rtvama obiteljskog nasilja tijekom njihova boravka u sklonitu.
Unapreenje prakse Odgajatelji u vrtiu, uitelji, nastavnici i lijenici ne trebaju procjenjivati ima li ili nema elemenata za zakljuak o prisutnosti nasilja u obitelji kod osobe. Dovoljno je da svoju sumnju prijave policiji ili centru za socijalnu skrb. Neophodno je putem edukativnih radionica, predavanja, kroz medije i putem prirunika, kao to je ovaj, neprekidno naglaavati da je dovoljno prijaviti sumnju. Sve dalje je posao policije i drugih sudionika u sustavu. Na taj nain e puno prije doi do otkrivanja nasilja u nekoj obitelji, ime poveavamo mogunost breg reagiranja i prekida kruga nasilja, te smanjenja traumatizacije svih lanova obitelji koji su direktne ili indirektne rtve.
Suradnja sa zdravstvenim i obrazovnim ustanovama

Situacija 1
rtva je smjetena u sklonite, a potrebno je urediti neka statusna pitanja: upis djece u vrti ili kolu te kontakte s lijenikom obiteljske medicine radi dobivanja uputnica i dr. Struni radnici sklonita koji kontaktiraju odgajatelje u vrtiu, uitelje, nastavnike i lijenike nailaze na uenje i nevjericu da su osobe za koje se trae podaci zapravo rtve nasilja u obitelji. Prikaz problema Iz detaljnijih kontakata s navedenim strunjacima obino se pokazuje da rtva nije otvoreno prikazivala situaciju kod kue, ali da su oni uoavali neke znakove i katkada sumnjali da bi se moglo raditi o nasilju u obitelji. No na upite o tome, rtve su redovito negirale takvu mogunost i tu je sve stalo. Tu dolazimo do kljunog pitanja: moraju li odgajatelji u vrtiu, uitelji, nastavnici i lijenici znati procijeniti radi li se o nasilju u obitelji u nekom konkretnom sluaju ili ne?
Situacija 2
Kod smjetaja djece u sklonite vano je da ona odmah budu ukljuena u odgojno-obrazovni ili predkolski proces s ciljem njihovog breg oporavka, kao i daljnjeg razvijanja socijalnih vjetina. Isto tako je neophodno moi koristiti usluge u ordinaciji obiteljske medicine, kao i kod pedijatra, stomatologa, ginekologa i sl. Unapreenje prakse U praksi se sreom puno ee susreemo s dobrim primjerima iz prakse jer postoji stalna i uhodana suradnja izmeu sklonita i vrtia, kola, ordinacija obiteljske medicine, pedijatra, stomatologa, ginekologa i slinih slubi, naroito na podruju gdje je smjeteno sklonite. No neophodna je stalna senzibilizacija ovih subjekata o vanosti neodgodive i uinkovite suradnje u trenutku kada je rtva u sklonitu i ima potrebu za nekom od usluga koje oni pruaju.
156
157
Suradnja sa sudom
Situacija 1
Sudske odluke potrebne su radi pravilnog kanjavanja nasilnog ponaanja u obitelji. Bez obzira je li pokrenut postupak radi zatite prava rtve, je li donesena sudska odluka na razini prekraja ili kaznenog djela, vrlo je vano da informacija o tome bude dostupna rtvi, i to na vrijeme. Prikaz problema rtve rijetko dobivaju podatke je li pokrenut postupak radi zatite njezinih prava te rijetko imaju pravovremeno saznanje o ishodu suenja ako je do njega dolo. Problem je to centar za socijalnu skrb kao pravna osoba koja je sukladno Protokolu direktno odgovorna za postupanje i poduzimanje mjera u sluajevima nasilja u obitelji, ne moe dobiti informaciju o ishodu suenja, niti je li uope pokrenut postupak. Stoga se rtve i organizacije u kojima su smjetene preko privatnih poznanstava snalaze kako bi doli do takvih informacija. Centri za socijalnu skrb ne trae uvijek podatak od suda o ishodu suenja. No i kada trae, nije obavezno i nije uhodana praksa da e taj podatak i dobiti. Unapreenje prakse Sudovi bi trebali informirati mjesno nadleni centar socijalne skrbi o ishodu suenja u konkretnom sluaju, kako bi drugi nadleni subjekti mogli izraditi plan postupnog izlaska rtve iz nasilja u obitelji. Odnosno, potrebno je uvesti praksu da centar socijalne skrbi ima obvezu traiti te podatke, a sud ih ima obvezu u kratkom roku dati.
Situacija 2
Kada je rtva smjetena u sklonitu, u njezino ime piu se razni podnesci (tube, albe, prijedlozi i sl.) u svrhu rjeavanja njezinog statusa, ali i statusa djece, a sud obavezno trai navoenje trenutnog boravita. Prikaz problema Upisivanjem trenutnog boravita u podneske direktno ugroavamo sigurnost rtve. O tome govore primjeri iz prakse u kojima se nije vodilo dovoljno rauna pa bi tijekom prepiske i poziva za roite podatak o boravitu rtve bio vidljiv i poinitelju nasilja. Problem je da ako nije naveden podatak o trenutnom boravitu, podnesak e na sudu biti odbaen. Unapreenje prakse Potrebno je kod tijela dravne uprave, ali i kod pravosudnih tijela ostvariti mogunost da se u ovakvim sluajevima napravi izuzetak s obzirom na obvezu navoenja adrese boravita. U sluajevima kada je u podlozi postupanja i dostave podnesaka nasilje u obitelji, iznimno ne treba biti navedeno trenutno boravite, u cilju zatite rtve.
Situacija 3
Prekrajni sud izrie mjeru zabrane pribliavanja poinitelja nasilja rtvi nasilja u obitelji, ali ne i mjeru zabrane pribliavanja djetetu ili djeci. Prikaz problema Praksa pokazuje da prekrajni sudovi urnim postupanjem izriu mjeru zabrane pristupa rtvi, ali puno rjee istu tu mjeru izriu u odnosu na dijete ili djecu. Djeca su uvijek indirektne rtve nasilja u obitelji, ako ne i direktne, pa se postavlja pitanje uinkovitosti mjere zabrane pristupa poinitelja nasilja samo prema rtvi-partneru ili partnerici.
158
159
Unapreenje prakse Prekrajni sudovi trebaju urnim postupanjem izrei mjeru zabrane pribliavanja u odnosu ne samo na odraslu rtvu nasilja nego i u odnosu na dijete bez obzira to ono nije direktna rtva. Na taj nain ne daje se prostor poinitelju nasilja da dok jo nije donesena sudska odluka o roditeljskoj skrbi oduzme dijete rtvi, emu u praksi, naalost, svjedoimo.
Situacija 4
Program ureda za podrku svjedocima i rtvama pri kaznenim sudovima pohvalna je novost u zatiti rtava obiteljskog nasilja. Prikaz problema Za sada se taj program odnosi samo na rtve i svjedoke na suenjima za kaznena djela na kaznenim sudovima. Unapreenje prakse Na potrebu podrke svjedocima i rtvama treba gledati ire i slijediti pokazatelje iz prakse, a to je da je veina sluajeva nasilja u obitelji procesuirana na prekrajnim sudovima. Stoga je neophodno proiriti ovaj program i na prekrajne sudove.
Djelovanje nevladine organizacije koja vodi sklonite za rtve nasilja u obitelji

Adrijana Bedrica
Na primjeru nevladine organizacije MiRTa pokazat emo nain djelovanja i pruanja usluga u sklonitu za rtve obiteljskog nasilja koju ona vodi, te iskustva suradnje s nadlenim institucijama i drugim organizacijama. Udruga MiRTa je nevladina, neprofitna udruga graana koja djeluje na podruju grada Splita i Splitsko-dalmatinske upanije od 1994. godine. Ona graanstvu nudi spektar psihosocijalnih usluga s podruja zatite od zlostavljanja djece i nasilja u obitelji, koje nedostaju na podruju lokalne zajednice. U skladu s tim, 1997. godine s radom poinju Savjetovalite i Telefon za rtve nasilja u obitelji, a 2004. g. otvara se i Sklonite za rtve nasilja u obitelji. Udruga je razvila niz aktivnosti u etiri osnovna podruja djelovanja: 1) podizanje javne svijesti o problemima obiteljskog nasilja, 2) edukacija, 3) izravna pomo rtvama obiteljskog nasilja i 4) suradnja s dravnim institucijama i nevladinim organizacijama.
160
161
Djelovanje Sklonita za rtve nasilja u obitelji

Prvenstvena funkcija Sklonita za rtve obiteljskog nasilja je pruanje privremenog smjetaja na tajnoj adresi ivotno ugroenim enama i djeci. Meutim, za vrijeme boravka u Sklonitu enama i djeci nudi se irok repertoar psihosocijalnih usluga te im se, kroz suradnju s razliitim dravnim institucijama i nevladinim organizacijama (centrima za socijalnu skrb, policijom, Hrvatskim zavodom za zapoljavanje, Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, zdravstvenim ustanovama, obrazovnim ustanovama, Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi (MZSS), drugim hrvatskim domovima i sklonitima za rtve nasilja u obitelji), pomae u ostvarivanju njihovih zakonskih prava, a sve s ciljem psihofizikog oporavka i stvaranja preduvjeta za to bri izlazak iz sklonita u drutveni ivot bez nasilja i zlostavljanja. Udruga MiRTa ima s MZSS-om sklopljen Ugovor o financiranju usluga stalnog smjetaja djece i odraslih osoba rtava obiteljskog nasilja. Tim ugovorom regulirana su meusobna prava i obveze. MZSS financira rad Sklonita putem glavarina. Sklonite pravno nema status doma socijalne skrbi, iako ima obvezu pridravati se Pravilnika o domovima socijalne skrbi u kojima su kao kategorija navedena i sklonita za rtve nasilja u obitelji Zaprimanje upita za smjetaj u Sklonite dio je usluga Savjetovalita i Telefona za rtve nasilja u obitelji kamo se javljaju potencijalne korisnice osobno, njihova rodbina, prijatelji, centri za socijalnu skrb, drugi domovi i sklonita za rtve nasilja u obitelji, te razliite dravne institucije i nevladine organizacije. Sklonite udruge MiRTa prima ene s djecom, ali i ene rtve nasilja u obitelji koje nemaju djecu ili koje zbog razliitih okolnosti moraju ili ele doi bez djece. Dijelu ena koje se obraaju sa eljom za smjetajem u Sklonite nije potreban hitan smjetaj te se prije primanja s takvim potencijalnim korisnicama obavlja intervju u Savjetovalitu kako bi se procijenila njihova ivotna ugroenost te samim time i stvarna potreba smjetaja u sklonite. Tom se prilikom potencijalnu korisnicu upoznaje s pravima i obavezama koje proizlaze iz
boravka u Sklonitu. Ukoliko strune djelatnice Sklonita obiteljsku situaciju potencijalne korisnice procijene prijeteom za njeno psihofiziko zdravlje ili zdravlje njezine djece te ukoliko se ona slae s uvjetima boravka u Sklonitu, dolazi do realizacije smjetaja. Ako je sluaj hitan, tj. postoji realna opasnost i ivotna ugroenost ene i djece (po preporuci centra za socijalnu skrb, policije ili drugih domova i sklonita za rve nasilja u obitelji) ne obavlja se intervju, ve se na temelju informacija dobivenih od inicijatora kontakta i telefonskog razgovora sa enom (ako ga je mogue ostvariti) procjenjuje potreba smjetaja te dogovara smjetanje u Sklonite. Djelovanje ovog i jo nekih sklonita specifino je po tome to se korisnice mogu i same prijaviti za smjetaj i to to djeluje u izvaninstitucionalnom okviru. Postoje i sklonita koja su autonomna (npr. Autonmna enska kua u Zagrebu) i sklonita koja imaju status domova socijalne skrbi (npr. Sv. Ana u Rijeci). Nakon dolaska ene i djece u Sklonite, nadlenom centru za socijalnu skrb i policijskoj upravi ili postaji alje se obavijest o smjetaju, a centar za socijalnu skrb izdaje slubeno rjeenje o smjetaju. Nakon uvodnih razgovora s korisnicom, nadlenim dravnim institucijama alje se i slubena prijava sumnje na zlostavljanje i nasilje u obitelji. Duljina boravka u Sklonitu ograniena je, prema Pravilniku o vrsti doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti te uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih strunih i drugih djelatnika doma socijalne skrbi, na 6 mjeseci, a u iznimnim sluajevima boravak moe biti produen do najvie godinu dana. Prema navedenom pravilniku organizirani su i ostali segmenti funkcioniranja Sklonita za rtve nasilja u obitelji Udruge MiRTa, a moraju ga se pridravati sva sklonita koja imaju ugovor s MZSS-om. Za vrijeme boravka u Sklonitu enama i djeci prua se irok repertoar psihosocijalnih usluga kroz direktan rad ili indirektno kroz suradnju s razliitim dravnim institucijama, s ciljem osnaivanja, proraivanja traumatskih iskustava, psihofizikog oporavka i unapreenja ivotnih uvjeta ena i djece te stvaranja preduvjeta za njihov to bri izlazak iz sklonita. Dakle, korisnicama i njihovoj djeci osigurava se fizika sigurnost i zatita koja se ostvaruje boravkom na tajnoj adresi u prostoru osiguranom razliitim zatitnim mehanizmima. Boravak u Sklonitu je za korisnice besplatan, a osigurava im se sva
162
163
potrebna hrana i namirnice te higijenske potreptine. Korisnice same brinu o kuhanju i pripremanju hrane kako bi, nakon poetne prilagodbe i eventualnih problema u prilagodbi, kroz dnevne aktivnosti i zaduenja ponovno poele stjecati samopotovanje, samopouzdanje te osjeaj korisnosti, efikasnosti i sposobnosti, ali i kako bi, kroz suradnju s drugim enama i djecom, stekle socijalne vjetine koje im moda nedostaju. U radu Sklonita mnogo se pozornosti poklanja i zatiti psihofizikog zdravlja djece i ena. Dio ena dolazi s tjelesnim ozljedama koje zahtijevaju lijeniku intervenciju, a velik dio njih i djece ima posljedice zlostavljanja i nasilja koje zahtijevaju intervenciju strunjaka koji nisu dostupni u Sklonitu. Dakle, korisnice i njihovu djecu upuuje se lijenicima, stomatolozima i strunjacima drugih specijalnosti, npr. psihijatrima, psiholozima ili logopedima. U praksi se kao problem pokazao nedovoljan broj spomenutih strunjaka koji su neizostavan dio tima potrebnog za potpunu i adekvatnu zatitu rtava zlostavljanja i nasilja u obitelji. Na primjer, u Splitu je nedostatan broj psihijatara, posebno djejih, koji bi mogli zadovoljiti potrebe korisnika Sklonita. Nadalje, ak ako se strunjaci drugih specijalnosti ukljue u rad s nekom od rtava koje borave u Sklonitu, zbog prevelikih obveza, njihova pomo uglavnom nije dostatna.
prava (zdravstveno i mirovinsko osiguranje, jednokratna ili druga novana pomo, prava i obveze iz nadlenosti odjela obiteljsko-pravne zatite centara za socijalnu skrb, odobravanje zatitnih mjera, upis u kolu ili vrti, dodatno obrazovanje, besplatna pravna pomo ...), ali se istodobno radi i na unapreenju uvjeta ivota nakon izlaska iz Sklonita. U praksi se pokazalo kako je suradnja s dravnim ustanovama sve bolja, meutim i dalje ima prostora za poboljanja. Prije svega, potrebno je postii potpuno pridravanje Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji i Zakona o zatiti od nasilja u obitelji od strane svih relevantnih institucija jer smo u mnogim situacijama bili svjedoci da su se pojedini struni djelatnici tih institucija nepotpuno ili neadekvatno pridravali ovih propisa. Takoer, problemom se pokazala i dugotrajnost pojedinih postupaka pri svim dravnim institucijama, a posebno u nadlenosti pravosua (prvenstveno postupaka koji slijede po prijavi sumnje na zlostavljanje i nasilje u obitelji, zatim brakorazvodnih postupaka i drugih postupaka putem kojih klijentice ostvaraju razliita prava, npr. skrbnitvo nad djecom ili imovinska pitanja). Neadekvatna primjena postojeih zakonskih propisa od strane pojedinih djelatnika dravnih institucija, kao i dugotrajnost samih postupaka rezultat su nedovoljnog broja strunjaka zaposlenih u dravnim institucijama, ali i njihove nedostatne educiranosti o problematici zlostavljanja i nasilja u obitelji te radu sa rtvama nasilja u obitelji. Dio rjeenja tog problema je edukacija strunjaka o problematici zlostavljanja i nasilja u obitelji. Na primjer, edukacija koju provodi udruga MiRTa ukljuuje sedam jednodnevnih radionica namijenjenih strunjacima u dravnim institucijama i aktivistima nevladinih udruga koji se u radu susreu s problemima zlostavljanja djece i nasilja u obitelji. Uz edukaciju organiziranje sastanaka tima strunih djelatnika raznih dravnih institucija i domova i sklonita za rtve nasilja u obitelji, ukljuenih u rjeavanje pojedinih sluajeva nasilja u obitelji te zbrinjavanje rtava, omoguilo bi razmjenu informacija o tijeku tretmana i poduzimanju daljnjih potrebnih radnji u cilju zatite interesa klijenata te poboljalo brzinu procesa i kvalitetu skrbi o rtvama nasilja u obitelji. Suradnja dravnih institucija i Sklonita doprinosi poboljanju uvjeta i okolnosti ivota rtava nasilja u obitelji, ali za psihofiziki oporavak neophodan je i neposredan rad s korisnicama dok su u Sklonitu. Za vrijeme boravka
Suradnja s drugim ustanovama

Nakon sanacije fizikih posljedica zlostavljanja i prilagodbe uvjetima ivota u Sklonitu, strune djelatnice informiraju korisnice o njihovim zakonskim pravima te im kroz suradnju s dravnim institucijama pomau ta prava ostvariti. Za adekvatno funkcioniranje Sklonita i ispunjavanje njegove svrhe, potrebna je iznimno kvalitetna i otvorena suradnja s centrima za socijalnu skrb, policijom, Hrvatskom odvjetnikom komorom, sudovima, Hrvatskim zavodom za zdravstveno, kao i za mirovinsko osiguranje, Hrvatskim zavodom za zapoljavanje, obrazovnim i zdravstvenim ustanovama i drugim institucijama. Kroz ovu suradnju pomae se enama u ostvarivanju svih njihovih zakonskih
164
165
u Sklonitu enama i djeci nuno je pruiti razliite informativne i savjetodavne usluge te usluge psiholokog tretmana. Takoer, s korisnicama je potrebno raditi na razvoju roditeljskih vjetina i poboljanju odnosa s djecom. U radu s ovom populacijom vano je znatnu pozornost posvetiti socijalnoj prilagodbi djece. Tijekom njihovog cijelog boravka u Sklonitu neophodno je raditi na proraivanju traumatskih iskustava, osnaivanju i razvoju razliitih socijalnih vjetina. Takoer, djecu je potrebno upisati u kolu, a mlau djecu u vrti. Meutim, pri upisu u vrti mogue su potekoe. Na primjer, u Splitu vrtia nema dovoljno, a postojei kapaciteti uglavnom su u potpunosti popunjeni. Zbog toga bi u ovakvim sklonitima korisno bilo zaposliti i osobu zaduenu za uvanje i odgoj djece koja bi nadopunjavala rad koji s djecom ostvaruju strune djelatnice Sklonita. Ovakva usluga bi i enama korisnicama Sklonita omoguila da ostave djecu u Sklonitu i rjeavaju svoje obveze prema dravnim institucijama u svrhu ostvarivanja zakonskih prava i rjeavanja svoje ivotne situacije. Takoer, uvanje djece od strane strune osobe olakalo bi enama traenje posla te eventualni rad u sluaju zaposlenosti, to je osnova za nastavak ivota izvan Sklonita.
nju nevladinih organizacija kao bitnih karika u zatiti rtava nasilja u obitelji. injenica je da svaka dravna institucija ima vanu i neupitnu zadau u zaustavljanju zlostavljanja i nasilja u obitelji, meutim resursi koje na tom podruju imaju nevladine organizacije iskoriteni su u vrlo maloj i nedovoljnoj mjeri. Stoga je vano da, uz potporu lokalnih zajednica, dravnih institucija i drutva openito, nevladine organizacije budu prihvaene kao nadopuna rada dravnih institucija, a ne kao njihova konkurencija. Time bi njihova meusobna suradnja bila sustavna i kvalitetnija, a s ciljem poboljanja sposobnosti cijele zajednice u zatiti rtava nasilja u obitelji.
Iskustva iz prakse
Financiranje izvaninstitucionalnih sklonita za rtve obiteljskog nasilja
Prikaz problema
Zavravanje boravka u Sklonitu

Po zavretku boravka u Sklonitu, nadlenom centru za socijalnu skrb i policijskoj upravi alje se obavijest o izlasku korisnice iz sklonita, a centar za socijalnu skrb izdaje rjeenje o prekidu smjetaja. U sluaju krenja pravila sigurnosti Sklonita za rtve nasilja u obitelji od strane korisnice, kao i teeg krenja pravila kunog reda, strune djelatnice Sklonita kontaktiraju nadleni centar za socijalnu skrb koji izdaje usmeno rjeenje o prekidu smjetaja te se za tu korisnicu smjetaj odmah prekida. Strune djelatnice Sklonita zatim alju pismenu obavijest o prekidu smjetaja nadlenom centru za socijalnu skrb, koji izdaje i pismeno rjeenje o prekidu smjetaja. Pismena komunikacija formalizira suradnju dravnih institucija i Sklonita kao dijela nevladine organizacije, to je odlian korak k potpunom prihvaa-
Sklonite za rtve nasilja u obitelji Udruge MiRTa, ulaskom u sustav direktnog financiranja od strane Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi od 2006. godine, moralo je zadovoljiti stroge kriterije organizacije, mnogobrojnosti usluga te strunosti rada i funkcioniranja. Meutim, podizanje razine profesionalnosti i strunosti u radu sa enama i djecom rtvama nasilja u obitelji, poveavanje obuhvatnosti posla kroz svakodnevnu komunikaciju s mnogobrojnim dravnim institucijama i nevladinim organizacijama te poveanje broja korisnica i djece zahtijeva stabilan i trajan model financiranja sklonita, jer neizvjesnost raspoloivih financijskih sredstava moe imati znatan negativan utjecaj na kvalitetu rada. Nevladinim organizacijama koje pruaju ovaj tip usluga osobit je problem financiranje odravanja hladnog pogona. To dovodi u pitanje svakodnevno funkcioniranje i rad kada nema smjetenih korisnica i njihove djece ili kada ih se u Sklonitu nalazi samo mali broj. Takoer, nesigurno financiranje ostavlja vrlo malo financijskih sredstava za kupovanje odjee i obue za ene i djecu te igraaka i ostalog didaktikog materijala, kao i strunog (prvenstveno psihologijskog) instrumentarija. Ono
166
167
takoer znatno smanjuje mogunosti za organizaciju slobodnog vremena, kao i popravke i kupnju potronog inventara i tehnikih pomagala, edukaciju strunih djelatnica i sudjelovanje na strunim skupovima. Unapreenje prakse Na primjeru udruge MiRTa vidljive su mogue posljedice nedostatnog i nesigurnog financiranja sklonita. Financijska neizvjesnost dovela je do privremenog zatvaranja Sklonita, a taj je problem rijeen dogovorom o financiranju od strane grada Splita i Splitsko-dalmatinske upanije. Ovaj primjer naglaava nunost stabilnog i trajnog financiranja Sklonita za rtve nasilja u obitelji ukoliko se eli postii, odrati i poboljati kvaliteta usluga koje se pruaju rtvama obiteljskog nasilja.
Unapreenje prakse Za rjeavanje problema nezaposlenosti ena i ekonomske ovisnosti o partnerima, potrebno je u znaajnijoj mjeri ukljuiti profitni sektor i ustanove koje se bave zapoljavanjem, educiranjem i dokolovanjem, a koje svojim uslugama znaajno mogu poveati konkurentnost ene na tritu rada. Takoer, potrebno je razviti mehanizme za stambeno zbrinjavanje ena i djece nakon izlaska iz Sklonita te ubrzati djelovanje dravnih institucija ukljuenih u proces zatite rtava nasilja u obitelji.
Provoenje zatitnih mjera iz obiteljsko-pravne zatite

Prikaz problema
Potrebe korisnica nakon zavretka smjetaja u Sklonitu

Prikaz problema U radu Sklonita mnogo se znanja, truda i energije ulae u psihosocijalnu pomo rtvama nasilja u obitelji i njihovom nastavku ivota bez nasilja. Ipak, nakon izlaska iz Sklonita rtve se u mnogo sluajeva opet vraaju zlostavljaima. Okolnosti ivota nakon izlaska iz Sklonita, esto prisiljavaju ene na povratak zlostavljaima jer nisu u mogunosti sebi i djeci osigurati najosnovnije materijalne uvjete za ivot. Naime, veina ena tijekom boravka u Sklonitu nije (ne svojom krivnjom) uspjela rijeiti stambeno pitanje, zaposliti se i postati ekonomski neovisna, dobiti skrbnitvo nad djecom, razvesti se, okonati podjelu brane steevine, osjetiti se sigurnom i slobodnom te nastaviti ivot bez zlostavljanja i nasilja sigurna da je zlostavlja adekvatno procesuiran i da ne moe vie nauditi ni njoj, ni djeci. U pravilu, ene se nakon izlaska iz Sklonita suoavaju s tekoama u zadovoljavanju najosnovnijih ivotnih potreba, a ako izostaje podrka obitelji i rodbine onda dolazi u pitanje zdrava budunost za te ene i djecu, kao i odrivost svega onoga to se u psihofizikom oporavku postiglo za vrijeme boravka u Sklonitu.
Zatitna mjera udaljavanja poinitelja nasilja iz obitelji odnosno stambenog prostora, a ne rtve, predviena je propisima, ali je ona nedovoljno kvalitetno definirana te se rijetko provodi u praksi. U pravilu poinitelj nasilja ostaje kod kue sa svim prednostima koje prua obiteljski dom, a ena i djeca bjee iz doma te moraju sebi osigurati smjetaj i najosnovnije materijalne uvjete za ivot. Dakle, nakon to se ena uspije rijeiti zlostavljanja i nasilja, javljaju se dodatni problemi koji onemoguavaju normalan ivot pa se ona zbog materijalnih okolnosti esto mora vratiti zlostavljau. To je izlae riziku od ponovnog zlostavljanja. Unapreenje prakse Zakonski definiranu mjeru udaljavanja poinitelja nasilja iz doma potrebno je moda nadopuniti kako bi bila praktino primjenjivija te kako bi sluila veoj zatiti i sigurnosti rtava nasilja u obitelji. Stvarnom prekidu zlostavljanja i nasilja pridonijelo bi istodobno i brzo ukljuivanje zlostavljaa u psihosocijalni tretman. Kako bi ukljuivanje poinitelja nasilja u tretman bilo praktino omogueno, potrebno je osposobiti dovoljan broj strunjaka koji e ga provoditi.
168
169
Formalizacija suradnje nevladine organizacije i dravnih institucija

Primjer dobre prakse Tijekom 2006. g. udruga MiRTa je kroz program CARDS formalizirala suradnju s Centrom za socijalnu skrb Split. Suradnja je ukljuivala timske sastanke strunih djelatnica udruge i strunih djelatnika centra na kojima su se razmjenjivala iskustva i informacije o radu s pojedinim klijentima te dogovarali daljnji koraci u njihovoj zatiti. Podaci Centra za socijalnu skrb Split pridonijeli su kvalitetnijem planiranju i prilagoavanju tretmana u sklonitu. Ovi su podaci prvenstveno ukljuivali informacije o obiteljskoj situaciji pojedinih klijentica, o funkcioniranju okoline u kojoj ivi, njenom socioekonomskom i pravnom statusu te uvid u rezultate timske procjene i psihodijagnostike obrade. Dostupnost podataka pridonosila je sigurnijoj procjeni potrebe smjetaja pojedine klijentice i njezine djece u sklonite te smanjivala rizik primanja u sklonite osoba ije psiholoko funkcioniranje predstavlja rizik za dobrobit samih tih osoba, ali i drugih osoba u Sklonitu. Ova je suradnja djelatnicama Sklonita omoguila uvid u tijek postupaka na sudu te omoguila bolje uvaavanje aktualnih psiholokih potreba klijentica. Centar za socijalnu skrb upuivao je klijentice u udrugu koja im je osiguravala kontinuiran savjetodavni i terapijski rad u savjetovalitu, te fiziku zatitu i sigurnost, ali i druge usluge smjetajem u Sklonite. Suradnjom s centrom za socijalnu skrb korisnice Sklonita su u kraem vremenskom roku mogle doi do usluga koje prua centar (npr. dobivanje rjeenja o smjetaju, isplate jednokratne novane pomoi, pomoi u rjeavanju razliitih egzistencijalnih problema, timske obrade cijele obitelji od strane strunog tima centra za socijalnu skrb). Ovaj primjer dobre prakse pokazuje da stvaranjem kvalitetne i formalizirane suradnje izmeu nevladinih udruga i dravnih institucija dolazi do uinkovitijeg koritenja raspoloivih (zajednikih) resursa i kvalitetnije zatite rtava obiteljskog nasilja. Ovakav model suradnje potrebno je proiriti i s drugim dravnim institucijama: policijom, sudstvom, ustanovama zdravstvene skrbi, odgojno-obrazovnim ustanovama i drugima.
Postupanje savjetovalita za rtve obiteljskog nasilja

Sanja Turinovi
Savjetovalita za rtve obiteljskog nasilja imaju za cilj prepoznati i zaustaviti nasilje u obitelji, zatititi rtve i sanirati ve nastale posljedice, sauvati i revitalizirati obitelj te pomoi u odgoju nove generacije za ivot bez nasilja i straha. Ona nastoje pomoi da obitelj postane mjestom sigurnosti, zatite, meusobne ljubavi i potovanja to je od interesa za sve lanove te obitelji, ali i iru zajednicu. Ostvarivanje ove misije prikazat emo na primjeru Savjetovalita za rtve obiteljskog nasilja u Slavonskom Brodu koje je osnovano 2004. godine kao projekt proirenja Caritasovog branog i obiteljskog savjetovalita u Slavonskom Brodu. Osim ovog, obiteljska savjetovalita djeluju jo u 12 gradova u Hrvatskoj, a osnivat e ih se jo. Popis savjetovalita koja su djelovala poetkom 2010. godine naveden je na kraju ovog prirunika. Njihova je svrha unapreenje kvalitete obiteljskog ivota, partnerskih odnosa i odnosa meu spolovima te obiteljskih vrijednosti. U svojem radu ona promiu razvijanje kulture traenja savjetodavne pomoi, a djeluju prema naelu ukljuivanja i povezivanja raspoloivih ljudskih i materijalnih resursa. Djelatnost savjetovalita za zatitu rtava nasilja u obitelji odvija se u dva smjera: iri drutveni rad usmjeren na senzibilizaciju strune i ire javnosti za problem nasilja u obitelji i njegovu prevenciju, te neposredni rad s korisnicima.
170
171
Neposredni rad ukljuuje strunu pomo rtvama i poiniteljima obiteljskog nasilja te savjetodavni, preventivni i edukativni rad s djecom i mladima. Njih provode struni timovi savjetovalita koji su za to educirani i ukljueni u superviziju. S obzirom na podruje rada, ova savjetovalita surauju s nadlenim tijelima iz Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji te drugim institucijama. Kako bi korisnicima pruila to obuhvatniju pomo, savjetovalita provode iroki raspon aktivnosti. U radu sa sudionicima obiteljskog nasilja prua se individualno i grupno savjetovanje i terapija rtava, kao i psihosocijalni tretman poinitelja nasilja. Po potrebi, ova savjetovalita mogu dati i pravne savjete. Savjetovanje korisnika se osim uivo, moe provoditi i putem telefona i Interneta. Budui da savjetovalita imaju vanu ulogu u lokalnoj zajednici u senzibilizaciji za obiteljsko nasilje i njegovu prevenciju, ona provode i preventivne i edukativne programe s djecom i mladima, ali rade i na informiranju i educiranju strune i ire javnosti. Pritom savjetovalita mogu preuzeti ulogu organiziranja skupova, seminara i tribina za strunjake, a sudjelovanjem u javnim kampanjama, izdavanja tiskanih informativnih materijala i suradnje s medijima djelovati i na osvijetenost javnosti o rairenosti i prepoznavanju obiteljskog nasilja. S obzirom da savjetovalita mogu snano djelovati u pokretanju lokalne zajednice na aktivan pristup borbi protiv obiteljskog nasilja, poeljno je da ona surauju s dravnim ustanovama, udrugama graana, ali i profitnim sektorom.
rasporedu dnevnih obaveza korisnika. U svom pristupu Savjetovalite za obiteljsko nasilje Caritasa akovako-osjeke nadbiskupije imaju vjersku dimenziju, a rad se ostvaruje kroz multidisciplinarni timski rad strunjaka koji u njima djeluju. Struni timovi savjetovalita za rtve obiteljskog nasilja sastavljeni su od osoba zaposlenih u njemu i od vanjskih suradnika. Tako, na primjer, u timu u Savjetovalitu u Slavonskom brodu djeluju socijalni radnik-savjetovatelj, psihijatar, kliniki psiholog i pravnik koji pruaju savjetodavne i terapijske usluge rtvama i poiniteljima obiteljskog nasilja razliite dobi. Rad se ostvaruje kroz individualni i grupni oblik rada s rizinim i ugroenim skupinama kao to su ene-rtve obiteljskog nasilja, sudionici Domovinskog rata oboljeli od PTSP-a, djeca s emocionalnim potekoama i djeca u razvodu braka roditelja. U dodatnim preventivno-edukativnim programima mogu sudjelovati i drugi strunjaci, na volonterskoj ili povremenoj osnovi. Budui da suradnici Savjetovalita obino rade u nadlenim institucijama iz Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji, to na lokalnoj razini olakava suradnju Savjetovalita s drugim relevantnim institucijama. U tretman strunog tima Savjetovalita u Slavonskom Brodu godinje je ukljueno od 130 do 150 obitelji iji lanovi ive u nasilnim obiteljskim ili partnerskim odnosima kao direktne i indirektne rtve ili trpe posljedice ranije poinjenog nasilja u primarnim ili sekundarnim obiteljima. Najei korisnici Savjetovalite su ene koje su nakon posljednje epizode nasilnog ponaanja njihovih partnera odluile prekinuti nasilan odnos ili zajednicu; djeca koja pokazuju psihosomatske smetnje, poremeaje u ponaanju ili emocionalne potekoe nastale kao posljedica svjedoenja nasilju u obitelji ili izravnog nasilja roditelja nad djetetom; brani parovi koji ele stabilizirati brak u kojemu je bilo elemenata nasilnog ponaanja ili hoe prevenirati tee oblike nasilnog ponaanja; te maloljetna djeca u razvodu braka roditelja. U savjetodavni rad klijenti se ukljuuju najee po preporuci centra za socijalnu skrb, Caritasovog branog i obiteljskog savjetovalita, zdravstvenih ustanova, samoinicijativno ili po preporuci korisnika koji su i sami ranije dolazili u Savjetovalite, a u manjem broju po preporukama iz dugih slubi.
Rad savjetovalita za rtve obiteljskog nasilja

S obzirom da je djelatnost savjetovalita izvaninstitucionalna, ona u nekim dijelovima svoga rada mogu biti osobito dobro prilagoena korisnicima koji su sudionici obiteljskog nasilja. Usluge savjetovalita za korisnike su besplatne, povjerljivost je zajamena, a radno vrijeme je mogue prilagoditi
172
173
Nakon poetnog intervjua s korisnikom kojeg obavi socijalni radnik, procjenjuju se potrebe te se, prema prioritetima, klijenti upuuju u savjetodavni/ terapijski rad pojedinog suradnika tima i/ili poduzimaju drugi koraci u svrhu zatite rtava. Oni mogu ukljuivati prijavu nasilja nadlenim slubama kao to su policija, centar za socijalnu skrb ili zdravstvene ustanove, uz usmene i pismene obavijesti o okolnostima poinjenog nasilja iz perspektive rtve ili iz drugih izvora.
razdoblju kada druenja i susreti s roditeljem s kojim dijete ne ivi nisu jo zakonski regulirani i roditeljska se kompetencija jo utvruje. Prijava nasilja u obitelji je rijetkost u praksi Savjetovalita, jer se ono uglavnom ukljuuje u rad nakon to je nasilje ve prijavljeno. Koji put ga prijave same rtve koje se tijekom savjetovanja osnae za izlazak iz nasilne zajednice i samostalan ivot. Pisane prijave nasilja podnose se u sluajevima nasilja roditelja nad maloljetnom djecom. U ovakvim sluajevima izuzetno je teko izbjei sekundarnu viktimizaciju jer nasilje nad djecom esto ini roditelj koji je i sam bio rtva nasilja u obitelji. Kad god je mogue, ovisno o prirodi i teini nasilnog djela, Savjetovalite nastoji i rtvu i poinitelja zadrati u procesu savjetovanja, budui da bez obzira na ishod postupka koji e se voditi pred nadlenim tijelima u nastavak, poinitelji u konanici najee ne gube roditeljsku skrb te ostaju u odnosu s djetetom. Priroda njihovog budueg odnosa ovisi o strunoj intervenciji i radu na promjeni ponaanja roditelja-poinitelja i saniranju posljedica nasilja kod djeteta-rtve. Suradnja s policijom prije svega odnosi se na obavijesti i konzultacije o okolnostima u pojedinom sluaju nasilja u obitelji, posebno kada je potrebna brza intervencija i zatita rtve. Policija se obavjetava kad postoji neposredna opasnost za rtvu: prijetnje, posjedovanje oruja, kad je rtva odluila napustiti zajednicu, te kad postoji potreba za izricanjem zatitne mjere ili nekog drugog oblika zatite. Suradnja s policijom ima i oblik razmjene informacija o pojedinom sluaju nasilja, provjere podataka i okolnostima poinjenog nasilnog djela i ranije izreenih zatitnih mjera, informacija o stanju cjelokupne obiteljske situacije, kao i pojanjavanja, informiranja i obavjeivanja o novonastalim okolnostima i spoznajama do kojih se dolo tijekom savjetovalinog rada. U radu Savjetovalita za rtve obiteljskog nasilja vrlo je vana dobra suradnja s centrom za socijalnu skrb. Ona je prije svega usmjerena na suradnju s strunim suradnicima koji se posebno bave brakom i obitelji u iju nadlenost ulazi i problematika nasilja u obitelji. Dobrim se pokazalo kad postoje struni djelatnici centra za socijalnu skrb koji se preteno ili iskljuivo bave sluajevima nasilja u obitelji. Postoji vie sluajeva u kojima centar preporu-
Suradnja s nadlenim tijelima i ustanovama

Suradnja s nadlenim tijelima iz Protokola o postupanju u sluaju nasilja odnosi se prije svega na konzultacije, obavijesti, savjetovanje voditelja Savjetovalita ili lanova strunog tima sa strunim suradnicima pojedinih slubi. Dio ove suradnje je neformalne prirode, a na zahtjev nadlenih tijela ili u sluajevima kada se procijeni da je to prikladno situaciji, nadlenim institucijama podnose se pismene obavijesti o tretmanu, promjeni obiteljskih okolnosti i prijave nasilja u obitelji. Obavijest o tretmanu alje se slubama koje su preporuile klijentima ukljuivanje u savjetovalini rad, kao povratnu informaciju o tome da je klijent ukljuen u tretman Savjetovalita, u koju vrstu tretmana i kod kojeg strunog suradnika, ukljuujui datum inicijalnog intervjua i datum prvog susreta s lanom strunog tima. Obavijest o tretmanu po potrebi se alje i kao informacija onim slubama kod kojih se istodobno vode postupci vezani uz istu obitelj. Obavijest o promjeni obiteljskih okolnosti alje se slubama koje trenutno vode postupke u vezi obitelji, kada se tijekom procesa savjetovanja doe do saznanja o bitnim promjenama obiteljskih okolnosti kao to su naputanje brane zajednice, pokuaj samoubojstva lana obitelji, novi nasilni dogaaji, hospitalizacija nekoga od lanova obitelji i druge okolnosti vane u postupcima skrbnitva nad djecom i brakorazvodnim parnicama, posebno u
174
175
a ukljuivanje u tretman. Centar za socijalnu skrb upuuje u Savjetovalite partnere koji ele raditi na stabilizaciji branih odnosa u kome je bilo elemenata nasilnog ponaanja, kad se u postupku posredovanja procjeni da postoje dovoljni kapaciteti i motivacija za ukljuivanje u partnersko savjetovanje/ terapiju. Nadalje, u Savjetovalite za rtve nasilja upuuju se rtve, najee, ene i djeca, radi osnaivanja, podrke i saniranja psiholokih posljedica trpljenja nasilja u obitelji. Centar za socijalnu skrb u Savjetovalite upuuje i poinitelje nasilja radi psihosocijalnog tretmana, kao i itave obitelji u sluajevima razvoda braka roditelja. Centar preporua ukljuivanje djece i mladih i u dodatne preventivno-edukativne programe Savjetovalita. Savjetovalite centru prua informacije znaajne u voenju postupaka skrbnitva nad djecom, brakorazvodnih parnica te odreivanja mjera obiteljskopravne zatite (nadzori nad obiteljskom skrbi, susreti i vianja; posebno u razdobljima kad ona jo nisu zakonski regulirana). U suradnji s pravosudnim tijelima iz Savjetovalita sudjeluje prvenstveno pravnik, struni suradnik Savjetovalita. Kao dio strunog tima pravnik pomae rtvama obiteljskog nasilja ostvariti pravnu zatitu, to se prije svega odnosi na savjetovanje u okviru ostvarivanja prava iz podruja Zakona o zatiti od nasilja u obitelji (prekrajne prijave i zatitne mjere), imovinsko-pravnih odnosa (razvod braka, podjela brane steevine), te obiteljsko-pravne zatite (skrbnitvo, oinstvo i sl.). Po potrebi ovaj lan tima upuuje korisnike drugim slubama ili ih poduava o drugim mehanizmima ostvarivanja pravne zatite. Struni suradnici Savjetovalita po potrebi svjedoe na sudu u postupcima iz kruga obiteljsko-pravnog zakonodavstva. Konano, Savjetovalite provodi mjere psihosocijalnog tretmana poinitelja nasilja u obitelji kad stekne odobrenje Ministarstva pravosua, kao to je to sluaj sa Caritasovim Savjetovalitem za rtve obiteljskog nasilja u Slavonskom Brodu. Suradnja sa zdravstvenim ustanovama odnosi se ponajvie na psihijatrijski i pedijatrijski odjel bolnice (u Slavonskom brodu to je Opa bolnica Dr. Josip Benevi), obiteljske lijenike te slubama zavoda za javno zdravstvo u sluajevima ovisnosti.
Korisnici Savjetovalita (rtve i poinitelji nasilja) upuuju se na odjel psihijatrije prema preporuci psihijatra-strunog suradnika Savjetovalita radi psiholoke obrade, psihijatrijskog lijeenja, obrade drugih specijalista zbog organskih bolesti, eventualne hospitalizacije ili, u sluaju oiglednog psihikog poremeaja, prema slubi za duevne bolesti. Suradnja se ostvaruje i pisanim obavijestima strunog suradnika-psihijatra lijenicima obiteljske medicine u kojima se preporua uvoenje terapije ije je propisivanje u njihovoj nadlenosti, koritenje autoriteta i pozicije obiteljskog lijenika u odnosu prema svojim pacijentima, te mogunost ulaska u obitelj kroz kune posjete. Primjer iz prakse Obiteljsku lijenicu zamolili smo da izae u kunu posjetu svojoj pacijentici, koja je otprije poznata kao psihijatrijski bolesnik, jer smo saznali da je prestala uzimati terapiju. Budui da je ova pacijentica bila majka koja je bez lijekova postajala nasilna prema svojoj malodobnoj djeci, odlazak lijenice u stan bio je kljuan u zatiti djece od obiteljskog nasilja. Lijenica je prilikom kunog posjeta majku motivirala na uzimanje terapije i hospitalizaciju. U suradnji s odjelom pedijatrije identificiraju se djeca koja se zatim zbog specifinih emocionalnih potekoa vezanih uz neki oblik nasilja u obitelji ukljuuju u individualni ili grupni rad Savjetovalita i dodatne preventivne programe. Djeca se nakon obrade u bolnici ukljuuju u psihologijski tretman Savjetovalita ili obrnuto, ukoliko se u sklopu savjetovalinog rada primijete ozbiljnije emocionalne tekoe, preporuuje im se psiholoka obrada u bolnici ili psihoterapijski rad s djejim psihijatrom. Suradnja s odgojno-obrazovnim ustanovama tipino zapoinje upuivanjem uenika i njihovih roditelja u Savjetovalite od strane strunih suradnika srednjih ili osnovnih kola. Tome prethodi usmena obavijest strunog suradnika kole o upuivanju djeteta ili roditelja. Po ukljuivanju djeteta u psiholoki tretman Savjetovalita, o tome se obavjetava kola, kako bi ono u koli imalo podrku i od strunih suradnika, razrednika ili uiteljice u naporima da
176
177
se postigne promjena ponaanja. U suradnji sa strunim suradnicima kola provodi se i preventivno-edukativni grupni rad s uenicima. U svojem radu Savjetovalite za rtve nasilja u obitelji po potrebi surauje i s drugim institucijama i osobama, kao to su domovi za djecu, upnici lokalnih upa, brana i obiteljska savjetovalita pri obiteljskim centrima, drugim nevladinim udrugama, kao i institucijama lokalne i regionalne samouprave.
Provedba psihosocijalnog tretmana poinitelja obiteljskog nasilja

Dragan Jusupovi
Svrha psihosocijalnog tretmana

Psihosocijalni tretman poinitelja nasilja u obitelji slui zaustavljanju i spreavanju nasilnikog ponaanja u obitelji. Ukljuivanje u tretman poinitelju nasilja pomae stei uvid i prihvatiti odgovornost za vlastito nasilno ponaanje, usvojiti samokontrolu ponaanja, nauiti socijalne vjetine i promijeniti uvjerenja koja pridonose uspostavljanju nasilnog odnosa. Veina poinitelja moe promijeniti svoja ponaanja i uvjerenja, te nauiti pozitivne, ravnopravne i nenasilne obrasce odnosa s lanovima obitelji i drugim osobama. Stoga je glavna svrha psihosocijalnog tretmana zatita lanova obitelji u kojoj ima nasilja i poveanje njihove sigurnosti. Psihosocijalni tretman poinitelja temelji se na sljedeim naelima: poveanje sigurnosti lanova obitelji ugroenih obiteljskim nasiljem; obiteljsko nasilje je neprihvatljivo i mora se zaustaviti; obiteljsko nasilje je esto izraz zlouporabe moi u nastojanju da se kontrolira druga osoba;
178
179
poinitelj je odabrao tako se ponaati i bez obzira na okolnosti nasilnog dogaaja on je odgovoran za svoje ponaanje; nasilno ponaanje moe se promijeniti; provedba tretmana mora biti uklopljena u suradnju s drugim ustanovama koje sudjeluju u suzbijanju nasilja u obitelji u zajednici. Pravni temelj za provedbu psihosocijalnog tretmana poinitelja kaznenih djela nasilja u obitelji odredba je Kaznenog zakona (l. 71.) koja se odnosi na posebnu obavezu koja se moe izrei uz uvjetnu osudu sa zatitnim nadzorom: sudjelovanje u postupku psihosocijalne terapije u specijaliziranim ustanovama u okviru nadlenih dravnih tijela radi otklanjanja nasilnikog ponaanja. Prema Zakonu o zatiti od nasilja u obitelji (l. 12.) sud moe izrei zatitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana radi otklanjanja nasilnikog ponaanja poinitelja ili ako postoji opasnost da bi poinitelj mogao ponovno poiniti nasilje prema lanovima obitelji, definiranim u lanku 3. ovog zakona. Nain i mjesto provedbe tretmana propisani su Pravilnikom o nainu i mjestu provoenja psihosocijalnog tretmana koji primjenjuje Ministarstvo pravosua. Osoblje koje provodi psihosocijalni tretman treba imati visoku strunu spremu (psiholog, psihijatar, diplomirani socijalni radnik, socijalni pedagog), dodatnu izobrazbu za rad s poiniteljima nasilja i najmanje tri godine radnog iskustva u struci u neposrednom radu s ljudima. Organizacija (u daljnjem tekstu tretmanski centar) koja provodi psihosocijalni tretman poinitelja obiteljskog nasilja ukljuuje se u postupanje u sluaju nasilja u obitelji kada od pravosudnog tijela koje izrie mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana (najee prekrajni sud ili opinsko dravno odvjetnitvo, te opinski kazneni sud) ili centra za socijalnu skrb dobije dva dokumenta: 1. uputnicu kojom se poinitelj obiteljskog nasilja upuuje u tretmanski centar radi provedbe tretmana; 2. kopiju rjeenja ili presude kojom se poinitelju obiteljskog nasilja izrie mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u svrhu otklanjanja nasilnikog ponaanja.
Na uputnici je naznaen rok do kojega se poinitelj nasilja obvezan javiti u tretmanski centar. U sluaju da se poinitelj nasilja ne javi do naznaenog datuma, tretmanski centar pisanim putem obavjetava o tome ustanovu koja ga je uputila. Nakon to se poinitelj nasilja javio u tretmanski centar, obavijest o njegovom javljanju alje se ustanovi koja ga je uputila, te zapoinje ulazni postupak, tj. postupak procjene klijenta o njegovoj (ne)prikladnosti za ukljuivanje u psihosocijalni tretman.
Procjenjivanje ispunjava li poinitelj kriterije za ukljuivanje u psihosocijalni tretman

Postupak procjene provodi se individualno sa svim poiniteljima nasilja u obitelji koji su upueni u psihosocijalni tretman radi otklanjanja nasilnikog ponaanja. Procjena se provodi tijekom dva do etiri susreta s klijentom, te barem jednim susretom sa rtvom nasilja. Ciljevi ovog postupka su: 1. procijeniti prikladnost ukljuivanja poinitelja u psihosocijalni tretman odnosno procijeniti ispunjava li poinitelj kriterije koji su vani za postizanje tretmanskih ciljeva, te kakva je njegova motivacija za promjenu nasilnog ponaanja; 2. informirati poinitelja o svrsi, sadraju i nainu provoenja programa, te ga upoznati s ugovorom o provoenju programa koji se potpisuje na poetku tretmana; 3. upoznati poinitelja o suradnji s ostalim institucijama, te o kontaktiranju rtve obiteljskog nasilja; 4. prikupiti poetne podatke za evaluaciju djelotvornosti tretmana. Uvjeti da bi poinitelj bio primljen u tretman su sljedei: a. da je nasilan samo ili uglavnom u obitelji; b. da nije ovisnik o alkoholu i/ili drogama i da je u stanju pratiti
180
181
i aktivno sudjelovati u tretmanu, te ispunjavati zadatke koji su sastavni dio tog procesa; c. da nema akutnu duevnu/mentalnu bolest koja bi onemoguila njegovo aktivno i uspjeno sudjelovanje u tretmanu; d. da postoji osobna spremnost i motivacija za promjenu, odnosno minimalni uvid u vlastitu odgovornost za nasilno ponaanje i minimalni kapacitet za postizanje promjene. Obavezan dio postupka procjene je susret sa rtvom nasilja. Nekoliko je glavnih ciljeva toga susreta: 1. procjena rizika kojemu je izloena rtva nasilja, odnosno ostali lanovi obitelji; ako postoji rizik ponavljanja nasilja, tada se zajedno sa rtvom procjenjuje to ona moe poduzeti da zatiti sebe i djecu, koje su mogunosti zatite i dobivanja zatite i pomoi u lokalnoj zajednici; 2. prikupljanje informacija o nasilnom dogaaju, oblicima, intenzitetu, teini i trajanju nasilja u obitelji; 3. informiranje rtve o psihosocijalnom tretmanu i to se realno moe oekivati od tretmana; 4. dogovor o buduim kontaktima s tretmanskim centrom u sluaju ukljuivanja ili neukljuivanja poinitelja nasilja u tretman. Nakon zavrenog postupka procjene tretmanski centar obavjetava poinitelja nasilja, rtvu, ustanovu koja je uputila poinitelja i nadlenu policijsku postaju o ukljuivanju ili neukljuivanju poinitelja nasilja u tretman. Ako u obitelji ima malodobne djece, obavjetava se i nadleni centar za socijalnu skrb. Uz obavijest o neukljuivanju poinitelja u tretman daje se obrazloenje i preporuka o daljnjem postupanju.
Provedba tretmana
Psihosocijalni tretman provodi se u grupnom ili individualnom obliku. Trajanje tretmana koji se provodi u Hrvatskoj je 16 tjedana, jednom tjedno 2 sata (grupni tretman) odnosno 1 sat tjedno (individualni tretman). Zajedno s postupkom procjene tretman traje 5 mjeseci. Zbog toga je vano da sudovi i druga nadlena tijela jasno navedu da je trajanje mjere est mjeseci a ne manje. Tijekom tretmana stalno se prati napredak poinitelja, a uinci tretmana provjeravaju se i u kontaktu sa rtvom nasilja. Uz aktivno sudjelovanje u proradi tema koje poinitelju pomae prekinuti nasilje, na susretima se od njega trai da iznese svaki in nasilja ili zlostavljanja koji je poelio uiniti ili je uinio tijekom proteklog tjedna. Za procjenu rizika koriste se i promjene ponaanja na susretima, poricanje, umanjivanje vlastite odgovornosti ili okrivljavanje rtve, informacije od rtve koje se tretiraju s najveim stupnjem povjerljivosti kako se njena sigurnost ne bi ugrozila, te podaci od ostalih slubi, kao to su policija i socijalna skrb. Sudjelovanje na svim tretmanskim susretima je obavezno, a poinitelju su doputena najvie dva opravdana izostanka tijekom cijelog tretmana. U sluaju da izostane tri ili vie puta, postupa se na jedan od dva naina: Ako su izostanci bili opravdani ozbiljnim razlozima (bolest, poslovne obaveze koje se nisu mogle odgoditi ili drugaije rijeiti), poinitelju se moe odobriti nastavak tretmana individualno ili u narednoj grupi. Ako su izostanci neopravdani, poinitelj se iskljuuje iz tretmana zbog nepridravanja rjeenja o upuivanju u tretman i ugovora koji je potpisao, a o tome se odmah obavjetava institucija koja ga je uputila, rtva nasilja i nadlene institucije. Budui da se u takvom sluaju radi o nepostupanju u skladu s primijenjenom zatitnom mjerom, tretmanski centar je duan o tome obavijestiti policijsku postaju koja e prekrajnom sudu podnijeti optuni prijedlog (l. 22. stavak 3., Zakona o zatiti od nasilja u obitelji).
182
183
Iskljuivanje iz tretmana mogue je i u sluaju kad kod poinitelja nema nikakvog napretka, ponajvie jer odbija aktivno sudjelovati u tretmanu i ispunjavati individualne zadatke koji su sastavni dio tretmanskog programa, pa zato izostaju pozitivne promjene u stavovima i ponaanju. Po zavretku tretmana, alje se obavijest instituciji koja je uputila klijenta uz miljenje voditelja tretmana o uspjenosti ili nedovoljnoj uspjenosti tretmana, te preporuku o moguim drugim mjerama. O ishodima tretmana obavjetava se i rtva, te nadleni centar za socijalnu skrb i policijska postaja.
Evaluacija nakon provedenog tretmana

Tretmanski centar provjerava uspjenost tretmana u dvije vremenske toke nakon zavrenog tretmana: 6 i 12 mjeseci. Provjera se provodi kontaktiranjem (telefonski) poinitelja i, neovisno o njemu, rtve nasilja. Tijekom kontakta pita se poinitelja i rtvu je li u meuvremenu bilo nasilnog ponaanja (ako jest, koliko puta i koja vrsta nasilja) te kako ocjenjuju uspjenost tretmana. U svrhu evaluacije mogu se, takoer, zatraiti i podaci od policije, suda i centra za socijalnu skrb o moguim ponovljenim prijavama odnosno presudama.
Iskustva iz prakse
U sluaju potrebe, tretmanski centar kontaktira nadleni centar za socijalnu skrb, zdravstvenu ustanovu, policiju, sud ili organizaciju koja pomae rtvi nasilja, radi prikupljanja dodatnih podataka vanih za provedbu tretmana ili radi konzultiranja odnosno traenja optimalnog rjeenja u konkretnom sluaju. Npr., kada neki akutni ili kronini problem u obitelji (u vezi sa rtvom nasilja, djecom ili drugim lanom obitelji) bitno ometa uspjeno sudjelovanje poinitelja u tretmanu.
Najvie klijenata - poinitelja nasilja u obitelji u PST upuuju prekrajni sudovi. Tekoe u suradnji tretmanskog centra i prekrajnih sudova svode se, uglavnom, na dva problema: Trajanje izreene zatitne mjere psihosocijalnog tretmana. Vano je da sudovi izriu ovu mjeru u trajanju od 6 mjeseci, a nikako krae, jer s postupkom procjene, tretman koji se trenutno provodi u Hrvatskoj, traje punih 5 mjeseci. Dogaalo se da su pojedini suci izricali mjeru psihosocijalnog tretmana u trajanju od 2, 3 ili 4 mjeseca, pa tretmanski centar nije mogao primiti takve poinitelje u tretman. Novim Zakonom o zatiti od nasilja u obitelji (NN, 137/09) ova tekoa e biti otklonjena jer je propisano da se zatitna mjera obveznoga psihosocijalnog tretmana moe odrediti u trajanju od najmanje est mjeseci. Upuivanje u tretman klijenata kod kojih postoji jasna kontraindikacija za ukljuivanje u psihosocijalni tretman. Rije je o ovisnicima o alkoholu/drogi i osobama s dijagnozom akutne duevne/mentalne bolesti (tj. s psihijatrijskom dijagnozom). Takve klijente treba uputiti na lijeenje kako bi se ublaio ili otklonio njihov primarni problem, a samo onda ako i nakon izljeenja doe do nasilnog ponaanja u obitelji, uputiti ih u psihosocijalni tretman. Optimalno rjeenje za takve poinitelje nasilja bilo bi upuivanje u zdravstvenu ustanovu u kojoj bi mogli, uz odgovarajue lijeenje, dobiti i psihosocijalni tretman nasilnog ponaanja. Objektivna je tekoa da prekrajnim sudovima nije lako prepoznati radi li se o poinitelju koji ima problema s alkoholom ili se radi o ovisniku o alkoholu. U prvom sluaju nema zapreke da se poinitelja uputi u psihosocijalni tretman jer moe drati pod kontrolom svoje konzumiranje alkohola, ali u drugom sluaju takva osoba jednostavno nije u stanju dolaziti trijezna na tretmanske susrete niti preuzeti odgovornost za promjenu svojeg ponaanja. Budui da je najvei broj nasilnih ponaanja povezan s alkoholiziranim stanjem poinitelja ili/i rtve, potrebno je procijeniti radi li se o povremenom uzimanju alkohola ili alkoholnoj ovisnosti. Kad bi prekrajni sudovi imali strune suradnike osposobljene za sudjelovanje u ovakvoj procjeni, znatno bi se unaprijedila efikasnost upuivanja poinitelja nasilja u odgovarajui tretman ili lijeenje.
184
185
Preporuke za unapreenje prakse

Osnovni nedostaci u provedbi Protokola o suradnji i meusektorskoj suradnji po naem su sudu sljedei: 1. nepostojanje jedne odgovorne osobe ili centra za provedbu Protokola i koordinaciju djelovanja svih ustanova koje se aktiviraju u sluajevima nasilja u obitelji; 2. evidencija svih bitnih podataka koji slue za planiranje individualiziranog postupanja u svakom sluaju obiteljskog nasilja na jednom mjestu; 3. nedovoljno praenje i evaluacija provedbe Protokola odnosno uspjenosti rjeavanja pojedinog sluaja obiteljskog nasilja. Iskustva nekih zemalja (kao to je Nizozemska) pokazuju vanost postojanja jedne organizacije (kriznog ili koordinacijskog centra) na razini grada ili upanije, u koju dolaze sve informacije u vezi sa sluajevima obiteljskog nasilja i iz kojega se koordiniraju svi postupci nakon to je prijavljeno obiteljsko nasilje. Takav centar u roku od dva dana dobiva i kompletira sve informacije od policije, slube socijalne skrbi i zdravstva, obavjetava ustanovu koja prua pomo rtvi nasilja i djeci, kontaktira tretmanski centar. Ovaj centar saziva redovite sastanke predstavnika svih ukljuenih ustanova na kojima se detaljno planiraju naredni koraci usmjereni na potrebe svih lanova obitelji u kojoj ima nasilja. Osim toga, u sustavu pravosua, u okviru probacijske slube, postoje strunjaci koji, u suradnji s koordinacijskim centrom procjenjuju svakog poinitelja nasilja, preporuuju (ne)ukljuivanje u tretman, prate sluaj i pripremaju izvjetaj za sud. Naime, u ovakvom modelu rada sve slube u zajednici odmah se aktiviraju nakon svakog sluaja prijavljenog nasilja i odmah zapoinju s intervencijama prema svim lanovima obitelji, ovisno o njihovim potrebama. Poinitelj nasilja je za to vrijeme najee izdvojen iz obitelji, ali ga se motivira za ukljuivanje u tretman. Tako, kad zapone suenje, sud ve ima informacije o poiniteljevom sudjelovanju u tretmanu ili pak o njegovom odbijanju da zapone proces promjene svojeg nasilnog ponaanja, to se uzima u obzir prilikom donoenja presude.
Koordinacijski centar omoguuje i prikupljanje svih bitnih podataka na jednom mjestu, te praenje i evaluaciju uspjenosti rjeavanja sluajeva obiteljskog nasilja i uinkovitosti cjelokupne drutvene reakcije. U nedostatku takvog koordinacijskog centra vano je da sve ustanove koje se ukljuuju nakon prijave obiteljskog nasilja razmjenjuju sve bitne informacije. Stoga, predlaemo da sud koji izrekne zatitnu mjeru psihosocijalnog tretmana, uputnicu kojom upuuje poinitelja nasilja u tretmanski centar istovremeno dostavlja i policijskoj postaji koja je podnijela prijavu, te nadlenom centru za socijalnu skrb. Na uputnici treba naznaiti kome se sve ona dostavlja. Sve daljnje obavijesti, vezane za provedbu psihosocijalnog tretmana, trebaju biti dostavljane, osim sudu, svim ustanovama/organizacijama navedenim na uputnici.
186
187
Zato je obiteljsko nasilje osjetljivo podruje rada?

Marina Ajdukovi
u kojem je u pravilu naglasak na primjerima neuinkovitog zbrinjavanja i zatite rtve, dok iskustva dobre prakse teko nalaze mjesto u medijima. To s jedne strane stvara dodatno nepovjerenje rtve i javnosti u sustave i dovodi do odgaanja traenja pomoi. S druge strane, briga o osobnoj izloenosti ako mediji pokau zanimanje za pojedini sluaj predstavlja dodatni stresor u radu strunjaka u ovom osjetljivom i tekom podruju rada.
Priroda nasilja u obitelji

Dosadanja iskustva pokazala su da je jedna od znaajnih pretpostavki djelotvornog pristupa obiteljskom nasilju sutinsko razumijevanje psiholokog poloaja rtve odnosno shvaanje doivljenog nasilja kao traumatskog dogaaja. Zbog ega je nasilje traumatski dogaaj? to znai biti rtva? Razumijemo li doista rtvu? Ovakva pitanja opravdana su jer mnoge reakcije ljudi s kojima rtva dolazi u kontakt pokazuju da oni esto zapravo rtvu ne razumiju. Pitanja koja pokazuju to nerazumijevanje su, npr.: Zbog ega niste otili? Kako dozvoljavate da vam on to ini? Smatra se da je osoba bila izloena traumatskom dogaaju ako je: (1) proivjela, bila nazona ili se suoila s dogaajima koji su predstavljali izravnu opasnost ili potencijalnu smrtnu opasnost, ranjavanje ili ugroenost osobnog ili tueg fizikog integriteta te se (2) kao odgovor na tu situaciju javio intenzivni strah, osjeaj bespomonosti ili uasnutosti (DSM IV, 1998.). Polazei od ovih dvaju kriterija mnogi primjeri iz prakse jasno pokazuju da je izloenost nasilju za mnoge lanove obitelji traumatski dogaaj. Nasilje u obitelji ne predstavlja samo izravnu opasnost za tjelesni integritet osobe koja mu je izloena, ve i nazonost tim dogaajima dovodi do traumatizacije. Upravo zbog toga treba voditi posebnu panju o djeci koja su izloena nasilju meu roditeljima odnosno drugih odraslih lanova obitelji. Iako se kod nas nasilje medu roditeljima odreuje kao posebni oblik ugroavanja odno-
Obiteljsko nasilje je podruje rada u kojem se kod strunjaka na vrlo suptilan nain ispreplie osobno (osobna iskustva i stavovi) i profesionalno (pravila struke i kontekst organizacije u kojoj djeluju) sa irim drutveno-politikim kontekstom koji je prevenciju obiteljskog nasilja stavio visoko na listu prioriteta. Strunjaci svake od slubi koje sudjeluju u suzbijanju obiteljskog nasilja suoavaju se s odreenim izazovima koji su specifini upravo za njihovu podruje, no neki od njih su im zajedniki. Oni proizlaze iz sljedeih razloga: Sama priroda nasilja u obitelji i susret strunjaka s lanovima obitelji u kojoj ima nasilja: pp raskorak izmeu oekivanja razliitih sudionika: rtve, poinitelja, strunjaka, pretpostavljenih u organizaciji u kojoj strunjaci rade, zakonodavca, javnosti; pp promjene zakona koje se odvijaju bre od organizacijskih promjena u pojedinim sustavima i koje ne prati odgovarajua priprema pojedinih sustava i strunjaka za nove ovlasti i uloge (brojnost sluajeva i nedovoljan broj strunjaka, neatraktivnost i nepriznatost zadatka, nedostatak dodatne strune obuke, nedostatak supervizije, upitnost uinaka pojedinih intervencija odnosno izostanak sustavne evaluacije planiranih i poduzimanih mjera) Medijsko tretiranje nasilja u obitelji na senzacionalistiki nain
188
189
sno zlostavljanja djece u obitelji, jo uvijek za tu djecu nisu razvijeni specifini programi pomoi. Praenje traumatiziranih osoba pokazalo je da postoji znaajna razlika u njihovim reakcijama i oporavku ovisno o vrsti dogaaja kojem su bili izloeni. Tako se razlikuju: traumatski dogaaji I. tipa - to su jednokratni, kratkotrajni, izuzetni i teki dogaaji kao npr. nesree, razbojstva, prirodne katastrofe; traumatski dogaaji II. tipa to su dogaaji koji se ponavljaju, traju due vrijeme i na taj nain postaju za pojedinca oekivani traumatski stres na kojeg se on ili ona pokuava priviknuti. To su npr. tjelesno ili spolno nasilje, zatoenitvo, tortura, ratna stradanja. Podaci jasno pokazuju da se u obiteljima u kojima ima nasilja ono ponavlja, pojaava po intenzitetu i ugroavanju ivota i da je dugotrajno. Strana istraivanja pokazuju da proe oko sedam godina prije nego se zatrai pomo. Na uzorku hrvatskih ena koje su boravile u sklonitu za rtve obiteljskog nasilja utvreno je da su one podnosile nasilje od 2 do 18 godina, s prosjekom od 10 godina do trenutka prijavljivanja (Masli Seri, 2009.). Zbog ega odrasla rtva ne prekida nasilnu vezu s partnerom ili ne trai pomo, odnosno kakva je dinamika razvoja nasilja u partnerskim odnosima opisano je u knjizi Nasilje nad enom u obitelji (Ajdukovi i Pavlekovi, 2004.). Stoga emo ovdje objasniti kakav traumatizacija ima uinak na ponaanje rtvi obiteljskog nasilja. Najtee psihike posljedice izazivaju traumatski dogaaji koje je namjerno izazvao ovjek, osobito s namjerom da povrijedi ili uniti druge ljude. Gubitak povjerenja koji nastaje povredom koju nanosi drugo ljudsko bie i egzistencijalna prijetnja koja dolazi iz bliskog okruenja duboko utjee na cjelokupnu linost rtve. Uobiajene emocionalne reakcije na traumatsko iskustvo u ovakvim sluajevima su strah da se dogaaj ne ponovi, sram i srdba zbog vlastite ranjivosti, srdba na ono to se rtvi ini da je uzrok ponaanja nasilnika (npr. nezaposlenost, siromatvo, alkohol), strah od gubitka kontrole nad vlastitom agresijom i osjeaj srama zbog svojih agresivnih poriva, tuga zbog gubitka normalnog ivota. Neke od ovih reakcija mogu potaknuti rtvu
obiteljskog nasilja da situaciju pokua promijeniti svojim nasilnim ponaanjem. Tako je npr. jedna ena, majka troje djece, koja je ivjela u dugogodinjem nasilnom braku, tek u trenutku kad je shvatila da u ruci dri no i da je spremna izbosti pijanog i nasilnog mua, smogla snage potraiti pomo i napustiti takvu zajednicu. Tipine posljedice dugotrajne izloenosti nasilju u obitelji brojne su i teke. To izmeu ostalog ukljuuje: 1. Potekoe u regulaciji osjeaja i teka emocionalna stanja kao tjeskoba, oajanje, agresija prema sebi i drugima, depresija i razmiljanje o samoubojstvu. S jedne strane, ova emocionalna stanja oteavaju rtvi djelovanje radi rjeavanja ivotno teke situacije, a s druge strane, predstavljaju opravdanje nasilniku da se nastavi nasilno ponaati. Ovakva emocionalna stanja rtve strunjacima oteavaju uspostavljanje kontakta i stvaraju kod njih osjeaj bespomonosti i nedjelotvornosti. 2. Izmijenjena sposobnost za odnose i razvijanje odreene vrste patoloke povezanosti rtve s nasilnikom. Postoje dva mehanizma razvoja takvog odnosa. Jedan je da nasilnik postepeno preuzima potpunu kontrolu nad rtvom, a ona razvija osjeaj ovisnosti o nasilniku i malo po malo gubi osjeaj kontrole nad svojim ivotom (poinje osjeati da je preputena na milost i nemilost te da nije sposobna bilo to promijeniti). Drugi put uspostavljanja nasilnikove kontrole je injenica da se radi o osobi koja je rtvi esto emocionalno vana osoba to je karakteristino za sluajeve obiteljskih odnosa, pa se rtva boji da e traenjem pomoi nanijeti tetu partneru ili ugroziti emocionalni odnos. Ovaj razvoj nasilnog obrasca ponaanja u obitelji objanjava zbog ega svi lanovi obitelji, a pogotovo djeca i starije osobe, teko prijavljuju nasilje i spremni su dugo trpjeti prije nego to trae pomo. Ako nasilje prijavi netko drugi, skloni su umanjivati znaaj nasilja ili ga prikrivati. Umanjivanje i poricanje nasilja, odustajanje od svjedoenja ili podnesene prijave redovito su posljedica psiholokog stanja rtve. To kod strunjaka obino izaziva sumnjiavost u prave rtvine motive, razoaranje u neuspjeh postizanja promjene nakon to su uloili puno napora da pomognu obitelji, a ponekad se javljaju ljutnja na rtvu i prezir.
190
191
3. Naruen osjeaj osobnog identiteta, slike o sebi i drugima. Prirodna je potreba svake osobe da o sebi misli dobro i da je po neemu vrijedna, a sustavno obezvreivanje koje ini nasilnik u obitelji snano naruava upravo osjeaj osobne vrijednosti rtve, tako da ona postaje sklona misliti o sebi kao bezvrijednoj i nesposobnoj da bilo to promijeni. Svijet oko sebe vie ne doivljava kao pozitivno nego kao opasno i ugroavajue mjesto. Pri tome postaje nepovjerljiva i prema drugim ljudima, poinje strahovati da opasanost prijeti i od ostalih ljudi iz okoline. Stoga druge ljude, pa i strunjake, prihvaa samo uvjetno i s nepovjerenjem, a ne doivljava ih unaprijed kao izvor zatite i podrke. Iz iskustva je poznato da prepoznavanje rtvinog nepovjerenja kod strunjaka izaziva podozrivost i brigu da e biti izmanipulirani. 4. Ponovna viktimizacija rtve oituje se u veoj sklonosti da nakon izlaska iz jedne nasilne partnerske veze ue u drugu. To je posljedica povezivanja razliitih okolnosti, kao to je smanjeni osjeaj samopotovanja zbog prethodno doivljenog nasilja, model nasilnog rjeavanja sukoba u obitelji koji moe nositi iz djetinjstva, potreba da nae partnera koji djeluje snano i zatitniki. U sluaju ponovnog ulaska rtve u nasilnu vezu nakon to su se angairali na njenom osnaivanju i osamostaljivanju, strunjaci se obino osjeaju iznevjereni, a znajui da e se vjerojatno ponovno susresti s istim poslom, katkada i bespomono. Sve opisane reakcije rtve mogu nam pomoi da razumijemo nevoljkost, sumnjiavost, pasivnost, promjenu iskaza, preuzimanje krivnje i mnoga druga ponaanja kod rtava nasilja u obitelji. Ako se vratimo na poetak ovog priloga, bit e jasnije zbog ega pitanja kao npr.: Zbog ega niste otili? ili Zbog ega niste ranije pozvali pomo? ili Kako to da opet imate nasilnog partnera? Pa zar se niste dosad opametili? pokazuju nerazumijevanje toga to znai biti rtva. Traumatizacija takoer pogaa i poinitelja nasilja. Ponaanje nasilnika koje dovodi do neije traumatizacije i kod njega samog razara sposobnost emocionalnog razumijevanja te osobe, potovanje prema njenom ivotu i doivljajima. Nasilno ponaanje unitava sposobnost odnosa s drugom osobom jer poinitelj postaje sposoban za neovjeno djelo tako to sebe iskljuuje
iz kontakta s drugim ljudskim biem. Zbog toga poinitelji nasilja u partnerskom odnosu esto nisu u stanju razumjeti da njihovo ponaanje prouzrokuje patnju djece za koju tvrde da su im vrlo znaajna i kojoj ele najbolje. Na temelju ovog saetog prikaza psiholokog stanja rtve jasno je zbog ega je vano pri prijavi ili/i procjeni obiteljskog nasilja utvrditi kad se dogodilo prvo zlostavljanje, kad najtee, kad posljednje i u emu se ono sastoji. Ukoliko se radi o tjelesnom nasilju, treba utvrditi koji su sve bili pratei psiholoki oblici nasilja, a vano je procijeniti i psiholoko stanje cijele obitelji, posebno djece. Razumijevanje psiholokog stanja rtve omoguuje strunjaku da prilagodi svoj pristup njezinim potrebama i mogunostima. Zbog svega navedenog pri intervenciji, pruanju pomoi i podrke nakon traumatskih dogaaja osobito je vano da se traumatizirani osjeaju sigurnima, da postupnu mogu vratiti povjerenje u svijet oko sebe i u ivot, te da integriraju taj strani doivljaj u svoje drugo ivotno iskustvo. Stoga se nakon traumatizacije prvo mora uspostaviti tjelesna, psihika i socijalna sigurnost, to je uloga policije, pravosua, socijalne skrbi, sklonita za rtve obiteljskog nasilja. Zatim se moe poeti s razradom starih sjeanja i stvaranje prostora za ivot u sadanjosti. To je uloga savjetovalita i strunjaka iz podruja mentalnog zdravlja. Niti jedan strunjak ne moe ponititi neko stvarno traumatsko iskustvo, ali moemo pomoi osobama koje su preivjele traumatsko nasilno iskustvo da s tim iskustvom drugaije postupaju. Rad s traumom je krajnje naporan i sloen. Suoavanje s traumatskim iskustvima preivjelih i kod strunjaka moe dotaknuti njihova vlastita ivotna iskustva i postaviti pitanje smisla vlastitog rada. To moe dovesti do strunjakove nesigurnosti i povlaenja od odnosa sa rtvom. To su sve razumljive reakcije, ali mogu traumatiziranu osobu ponovno vratiti u izolaciju i osjeaj da joj nitko ne moe pomoi.
192
193
Raskorak u oekivanjima razliitih sudionika od drutvene reakcije na nasilje u obitelji

Kad rtva nasilja u obitelji trai pomo, vano je imati na umu to ona oekuje od onoga od koga trai pomo policije, centra za socijalnu skrb, lijenika, djelatnika sklonita ili savjetovalita. Kad se obraaju policiji, oekuju zaustavljanje nasilja i zatitu, a kad se obraaju socijalnoj slubi ili zdravstvenom djelatniku, najee oekuju da im posveti odreeno vrijeme i saslua ih, te da ih uputi gdje bi mogle dobiti daljnju pomo i savjete (Rath i Jarratt, 1990., prema Ajdukovi i Pavlekovi, 2004.). Meutim, iskustva zlostavljanih ena pokazuju da se esto susreu s nedjelotvornim sustavom pomoi. Tako je istraivanje UNDP-a provedeno u veim gradovima Hrvatske s 27 rtava obiteljskog nasilja, s kojima su provedeni dubinski intervjui, pokazalo da ene navode niz primjedbi na djelotvornost sustava (Kraljevi, 2009.). Izmeu ostalog, navele su kako im je nedostajalo vie pomoi od centara za socijalnu skrb, da su esto bile izloene neprofesionalnom postupanju strunjaka u centrima, meu kojim dio njih istie da su savjetovane kako se radi o komunikacijskim problemima u obitelji, a ne nasilju, da su razgovore vodile u neodgovarajuim prostorima koji nije omoguavao privatnost, da su im bili izgubljeni dokumenti i slino. to se tie policije, manji dio sudionica navodi da je intervencija bila profesionalna, korektna i pravovremena, te da su se osjetile zatieno. Meutim, vei je broj sudionica smatralo da je policija vie pomagala poinitelju nasilja nego rtvi, a da unato nekoliko uzastopnih intervencija, nisu ni u jednom sluaju pritvorili ni udaljili poinitelja obiteljskog nasilja. Isto tako, dio sudionica je navodilo da je u nekim sluajevima policija bila nemona i bez suradnje s drugim nadlenim institucijama. Ni iskustva s pravosuem nisu ovim enama bila puno bolja. Veina sudionica je svjedoila na sudu i tom prigodom navode da su bile izloene sljedeim vrstama nelagode: (1) sutkinja je bila nervozna, (2) sudac mi nije vjerovao, (3) bilo me sram, (4) osjeala sam se kao kriminalac, (5) bojala sam se poinitelja, stalno sam mislila na to to e se dogoditi meni i djeci kad opet bude slobodan, (6) omalovaavanje od strane sutkinje je bilo toliko da je odvjetnica traila
izuzee i ostvarila ga, (7) ispitivanje sam doivjela kao muenje i zbunjivala su me pitanja koje je sutkinja postavljala. Slina iskustva pokazala su i istraivanja u drugim zemljama. Tako npr. ene koje su rtve nasilja u obitelji u Velikoj Britaniji navode da, iako je obiteljsko nasilje prepoznato kao prioritetni drutveni i politiki problem, usluge koje dobivaju su nepovezane, a same su esto izloene osuujuim stavovima. Najvie vjeruju sklonitima i enskim udrugama specijaliziranim za podrku enama. U ostalim kontekstima od strane strunjaka osjeaju nepovjerenje, optuivanje i okrivljavanje i esto se boje da e umjesto pomoi od sustava socijalne skrbi biti suoene s njihovom inicijativom za izdvajanje djece iz obitelji (Mullender, 2009.). Jako je vano da strunjaci zaista uju ova iskustva rtava i ne doive ih kao napad na sebe, te da ne posegnu za opravdanjima zbog objektivno tekih uvjeta u kojima rade ili da ne usmjere svoje nezadovoljstvo prema rtvama kao nezahvalnima. Ovakva istraivanja vana su ukoliko ih upravo mi, strunjaci o kojima rtve nasilja u obitelji govore, pretoimo u socijalnu akciju koja e promijeniti kontekst profesionalnog djelovanja i osigurati to dosljednije postupanje svih strunjaka. Pritisnuti velikim brojem sluajeva, zakonskim obavezama urnog djelovanja, a ponekad i nedovoljno osposobljeni za razumijevanje korisnike perspektive u podruju obiteljskog nasilja, strunjaci mogu svojim reakcijama poslati novi dio problema za samu rtvu. Naprotiv, zajedniki je cilj strunjaka da postanu dio rjeenja problema zlostavljanja u obitelji. Ukoliko preuzmu strategiju moi i kontrole nad rtvom, strunjaci su na najboljem putu da postanu novi dio problema za rtve. Osnovna poruka te strategije je: Ja znam to je za vas najbolje,a obiljeavaju je vrlo raznolike reakcije strunjaka od naruavanje povjerljivosti, umanjivanje nasilja i prihvaanja zlostavljanja kao normalnog (to su samo nesporazumi u svakom braku), osuivanje rtve za trpljenje nasilja do nepotovanja njezine samostalnosti odnosno njezinog prava na izbor onoga to misli da je najbolje za nju. Dio ovih reakcija pokazuje nestrpljenje i elju strunjaka da to prije rijee rtvinu situaciju koja ponekad traje godinama. Osjeaj strunjaka
194
195
da mora rijeiti sve njene probleme ne pridonose razumnom postupanju i ne ide uvijek rtvi u prilog. Otkud ta potreba? Je li to zbog pritiska zakona i oekivanja javnosti? Ili je to moda zbog toga to se kao strunjaci osjeamo vrijedno jedino kad se problem korisnika/stranke rijei brzo i na nama prihvatljiv nain? S druge strane, stoji strategija zastupanja rtve koja pridonosi njenom osnaivanju i koju najbolje opisuje potovanje povjerljivosti i njene samostalnosti u donoenju odluka, povjerenje u ono to rtva iskazuje, prihvaanje njezinih iskustava i prepoznavanje nepravde koja joj je nanesena, pruanje odgovarajuih informacija i podrka pri planiranju sigurnosti u budunosti. Osnovna poruka ove strategije je: Vidim to se dogaa u vaem ivotu. Ovdje sam da vam pomognem donijeti odluku koja e vama najbolje odgovarati 1. U situacijama kad su rtve nasilja djeca, neovisno jesu li bila prisutna nasilju meu roditeljima ili su i sama bila izravno izloena nasilju, uloga strunjaka i uloga odrasle rtve se mijenja. Polazei od naih zakonskih odreenja i razvojne ovisnosti djece od odraslih, djeca i njihov najbolji interes postaju prioritet. To umanjuje mogunosti bilo kojeg od roditelja, pa tako i onog koji je rtva nasilja, na slobodu izbora upravo zbog injenice da su odgovorni prema djeci i stavlja strunjaka u sloenu profesionalnu situaciju u kojoj treba istodobno voditi rauna i o potrebama odrasle rtve i najboljem interesu djece. U takvim situacijama postoji rizik da e strunjaci izgubiti iz fokusa najbolji interes odrasle rtve jer e se usmjeriti iskljuivo na najbolji interes djece. Na to upuuje istraivanje o reakcijama 109 socijalnih radnica na nasilje u obitelji (Bezenek Lali, 2007.). U istraivanju su koriteni kratki prikazi sluajeva iz prakse, a provjeravano je postoje li razlike u procjeni nasilja nad enom i djetetom s obzirom na vrstu ugroenosti djeteta (tjelesno nasilje nad djetetom i majkom nasuprot svjedoenju djeteta o nasilju nad majkom). Ugroenost djeteta procijenjena je veom kod tjelesnog nasilja od strane oca nego kad je dijete bilo nazono nasilju oca nad majkom. U svim sluajevima odgovornost oca za ugroavanje djeteta ocijenjena je znatno veom od odgovornosti
1 Kako razgovarati sa rtvom detaljno je opisano u knjizi Nasilje nad enom u obitelji (Ajdukovi, M. i Pavlekovi, G., 2004.).
majke, ali je njena odgovornost procijenjena veom kad je dijete bilo izloeno tjelesnom nasilju od strane oca nego kad je samo svjedoilo nasilju oca nad majkom. Iako je mukarac procijenjen odgovornijim za nasilje nad partnericom, i njoj je pripisana djelomina odgovornosti za vlastitu ugroenost kad je nasilje bilo dugotrajno. U istom istraivanju, socijalne radnice koje su i same bile tjelesno kanjavane u djetinjstvu, ocijenile su ugroenijim dijete izloeno tjelesnom nasilju u obitelji, a oca odgovornijim za ugroavanje djeteta nego to su to procijenile socijalne radnice koje nisu bile tjelesno kanjavane u svojem djetinjstvu. Socijalne radnice koje su u djetinjstvu svjedoile nasilju oca nad majkom, vie su okrivljavale ene za njihovu viktimizaciju u situacijama tjelesnog nasilja nad sobom i djetetom i svjedoenja djeteta nasilju, a u manjoj mjeri su smatrale oba roditelja podjednako odgovornima za ugroenost djeteta nego one socijalne radnice koje nisu doivjele nasilje oca nad majkom. Socijalne radnice s loim osobnim iskustvom iz djetinjstva takoer su bile manje sklone savjetodavnom radu u sluajevima oba oblika nasilja i kod dugotrajnog nasilja. U svim opisanim situacijama nasilja socijalne radnice koje su doivjele nasilje u partnerskom odnosu u znaajno manjoj mjeri okrivljavale su majke od socijalnih radnica koje nisu imale takvo iskustvo. Dakle, i ovo istraivanje potvrdilo je da se u podruju obiteljskog nasilja ispreplie osobno i profesionalno.
Uinak rada sa rtvama nasilja u obitelji na strunjake

Poznato je da su strunjaci koji rade s ljudima u vrenju svoje profesionalne uloge izloeni viestrukom djelovanju profesionalnog stresa (Ajdukovi i Ajdukovi, 1996.). Psiholoke posljedice rada s ljudima u nevolji i krizi, s onima koji su preivjeli traumatska iskustva, ukljuujui nasilje u obitelji, mnogo su sloenije i mogu se oznaiti s dva kljuna pojma - sagorijevanje na poslu i posredna odnosno vikarijska trauma.
196
197
Sagorijevanje na poslu (eng. burnout) jedan je od najnepovoljnijih ishoda kronine izloenosti profesionalnom stresu pomagaa. Christina Maslach (1993.) opisuje sagorijevanje kroz tri dimenzije: (1) emocionalnu iscrpljenost, (2) depersonalizaciji opisanu kao negativni stav prema korisnicima, osobnu iskljuenost ili gubitak ideala, (3) smanjenje postignua i posveenosti poslu. Radi se o procesu koji se ne dogaa preko noi, ve se poetno razumijevanje za korisnike/klijente postupno mijenja u cinizam i ravnodunost. Zvui na prvi pogled paradoksalno, no sagorijevanje je u najveoj mjeri posljedica nekih pozitivnih obiljeja strunjaka kao to su altruizam, idealizam i posveenost profesiji, tekoa da se postavi osobna granica i kae ne, nesposobnost delegiranja dijela posla drugima, prevelika oekivanja od poduzetih intervencija. S druge strane, sagorijevanje je takoer posljedica nekih situacija koje ovise o organizaciji rada i osobinama korisnika. Tako sagorijevanju pridonosi loa organizacija posla, nedostatna priprema za konkretan posao, preveliko radno optereenje, loi radni uvjeti i nedostatak potrebne opreme, izostajanje podrke, profesionalna izolacija i drugo. Strunjaci koji rade s traumatiziranim osobama mogu i sami pokazivati znakove posredne ili vikarijske traume. Radi se o tome da dogaaji to ih korisnici opisuju djeluju na strunjake kao da su ih i oni sami proivjeli, pa poinju oitovati iste ili sline traumatske reakcije kao i traumatizirane osobe s kojima rade. Posljedice posredne traume oituju se kako u osobnom tako i u profesionalnom ivotu. Najee se javljaju alost i depresivnost, razdraljivost, osjeaj bespomonosti, kronini umor, probavne smetnje, vea podlonost nezgodama i infekcijama i slino. No posljedice posredne traume su i zaboravljanje dogovora, nesposobnost uivanja u poslu, neprijateljstvo ili nepovjerenje prema kolegama koji vole svoj posao, osjeaj otuenosti od kolega koji ne rade isti posao, pretjerana osjetljivost u razgovoru o sluaju, izbjegavanje supervizora ili/i kolega s kojima bi mogli priati o sluaju, nemir i potekoe s koncentracijom, gubitak profesionalnog samopouzdanja i slino. Zanimljivo je da su istraivanja pokazala da intenzitet posredne traumatizacije nije povezan s intenzitetom sagorijevanja na poslu, to znai da se radi o dva razliita negativna uinka profesionalnog rada (Bell, Kulkarni i Dalton, 2003.). Ipak, uinci sagorijevanja i posredne traume vrlo su slini
za strunjake. I jedno i drugo vodi do problema s koncentracijom, apatije ili hiperaktivnosti, izolacije, otuenja i naglih promjena raspoloenja. Tjelesni simptomi kao npr. glavobolje, umor, vrtoglavice dio su fenomena. Kljuna je razlika u tome to je sagorijevanje posljedica prevelikog radnog optereenja, slabih radnih uvjeta i loe organizacije posla koji dovode do emocionalnog i mentalnog zamora, a posredna traumatizacija je posljedica blisko vezana s traumatskim iskustvima korisnika. Kao to visoka razina radnog stresa dovodi vremenom do sagorijevanja, tako i dugotrajna izloenost posrednoj traumatizaciji dovodi do tzv. zamora pomaganja odnosno zamora suosjeanja (Groen, 2005.). Sve to dovodi do krivih procjena na poslu i nerealnih oekivanja. Cijeli timovi i organizacije mogu patiti od sagorijevanja i posredne traumatizacije. To dovodi do udnih sukoba koji nekada izmiu kontroli i do neproduktivnog usmjeravanja na odnose meu slubama i organizacijama i uzajamnog optuivanja, a korisnik ostaje u drugom planu. Ukoliko strunjak nije svjestan na koje sve naine rad sa rtvama obiteljskog nasilja moe profesionalno i osobno utjecati na njega, nee poduzeti potrebne mjere samozatite. No, s obzirom da se radi o izuzetno tekom poslu, spontano se javljaju neki obrambeni mehanizmi koji pomau da se lake nosi s tim tekim podrujem rada premda mogu biti tetni za profesionalni rad. Kad briga za mentalno zdravlje strunjaka nije sustavna i osvijetena ili/i nije dio strategije organizacije u kojoj radi, tada mu ne preostaje nita drugo nego koristiti razliite mehanizme preivljavanja na poslu, a koji u pravilu nisu djelotvorni ni za korisnike, ali ni za osobni profesionalni identitet i razvoj. U podruju obiteljskog nasilja najee se javljaju sljedee strategije preivljavanja: 1. Spaavanje Strunjak intervenira i prua pomo i u stvarima koje rtva moe uraditi i sama, potpuno preuzimajui odgovornost za sluaj, te pretjerano zatiuje i stalno uva traumatiziranu osobu. 2. Povlaenje Da bi emocionalno preivio, strunjak intelektualizira, upuuje traumatiziranu osobu drugom strunjaku ili u drugi sustav, kategorizira/dijagnosticira i ponaa se s pozicija profesionalne moi.
198
199
3. Suosjeanje Strunjak je pretjerano suosjeajan i poistovjeen tako da poinje imati osjeaj da je sam rtva. Izrazito je angairan, ali su aktivnosti esto neprikladne i konfuzne. 4. Umanjivanje i potiskivanje Da bi izbjegao preplavljenost osjeajima, strunjak ne vidi odnosno porie ili umanjuje problem (Ima i puno teih sluajeva.), premjeta problem (Sve je to zbog siromatva/alkohola.), povlai se i udaljava, okrivljuje traumatiziranu osobu (Mogla bi se i ona malo potruditi.). Naa iskustva s poetka 2000-ih pokazala su da su sve navedene strategije preivljavanja strunjaka prisutne kod nas. U skupini od 100 strunjaka, lijenika, medicinskih sestara, socijalnih radnika, psihologa i drugih najprisutnije je bilo: spaavanje (uz izostanak korisnike perspektive) - Nastojim da se odmah pokua nai bilo kakvo rjeenje. (46%) okrivljavanje rtve - Naljutim se na enu ako ne poduzme nita da se zatiti. (39,5%) premjetanje problema - Ne upliem se dublje u takve sluajeve jer veina zlostavljanih ena zapravo nije spremna promijeniti svoju situaciju. (33%) pretjerana identifikacija - Osjeam se bespomono u susretu sa zlostavljanom enom. (31%). Sve navedeno jasno pokazuje da je nuno razvijati strategije (samo)pomoi kako na osobnoj tako i na organizacijskoj razini. Na osobnoj razini vano je da sami sebi osiguramo vrijeme za relaksacija, vjebanje i rekreaciju; da brinemo o svojim fiziolokim potrebama (dobra i zdrava ishrana, dovoljno sna), da provedemo odgovarajue vrijeme s dragim osobama, da njegujemo hobije, ali prije svega, da pratimo svoje stavove i vrijednosti vezane uz rad s nasiljem i njihovu eventualnu primjenu. No, vano je imati na umu da takav pristup nije samo i iskljuivo naa odgovornost kao pojedinih strunjaka. Organizacije u kojima radimo trebaju
osigurati vrijeme i resurse za spreavanje sagorijevanja i posredne traumatizacije. Naime, ukoliko se na organizacijskoj razini pokae odgovarajua osjetljivost za potrebe strunjaka, i oni e moi pokazati veu osjetljivost za potrebe korisnika (Bell, Kulkarni i Dalton, 2003.). Organizacija iji djelatnici rade u podruju nasilja u obitelji trebali bi osigurati njihovo sustavno obrazovanje i stvaranje mogunosti za kontinuirano uenje, skrb za nove zaposlenike, ravnomjerno rasporeivanje tekih sluajeva, razvijanje timova i sustava zajednikog rada, osiguravanje psiholokih kriznih intervencija kad to situacija zahtijeva, superviziju kao dio radnog vremena i obaveza, otvorenost prema drugim sustavima i uvid u njihove potekoe i resurse. Ukoliko se to ne poduzima, strunjaci se nau u zaaranom krugu: traumatizirane rtve koje teko uspostavljaju povjerenje s iscrpljenim strunjacima, koji da bi preivjeli koliinu i teinu radnog optereenja, umanjuju nasilje rtve ili po kratkom postupku odreuju to je za rtvu najbolje, to se dogaa u organizacijskom kontekstu koji je sumnjiav prema drugim slubama i institucijama, ali istodobno ima cilj proslijediti rtvu to bre nekom drugom. Kad se uspostavi ovakav zaarani krug niti najbolje strategije, niti najbolji protokoli, niti najsuvremenija sklonita nee omoguiti rtvi obiteljskog nasilja ono to joj treba suradni odnos meu strunjacima2, suradni odnos strunjaka i korisnika, osnaivanje rtve, njezinu sigurnost i prekidanje nasilja u obiteljskom okruenju.
2 Vie o konceptu suradnog odnosa i njegovom uspostavljaju moe se nai u knjizi Gabi ainovi Vogrini i suradnika (2006.).
200
201
Zato je nuna suradnja svih sudionika ukljuenih u proces suzbijanja nasilja u obitelji?
Antonija iak
treba ukljuenih sustava da bolje upoznaju potencijale zajednice i naine i djelokrug rada drugih sustava, poveaju uinkovitost intervencija uz manji financijski izdatak te da se meusobno podre u tom tekom i zahtjevnom podruju rada. Izostanak suradnje openito ili izmeu pojedinih sektora i slubi (primjerice, sektora za zatitu rtava obiteljskog nasilja, sektora za zatitu djece, za tretman ovisnosti (poinitelja i rtava), za psihosocijalni tretman poinitelja nasilja ili radne organizacije poinitelja nasilja, itd.) navodi se kao jedan od moguih razloga nedovoljne uinkovitost u suzbijanju nasilja u obitelji (Hickman i Davis, 2003.; Klevens i sur., 2008.; Rindels i sur., 2009.). Prvi pokuaji da se rijee problemi rascjepkanosti intervencija koje se poduzimaju u sluaju nasilja u obitelji vezuju se uz reforme u podruju pravosua i nastojanja da se u proces suzbijanja nasilja u obitelji ukljui i rjeavanje cijelog niza drugih psihosocijalnih i zdravstvenih problema koji uzrokuju i/ili prate nasilje u obitelji. Ta nastojanja uobiajeno se nazivaju koordiniranim ili cjelovitim (sveobuhvatnim) odgovorom zajednice1 na probleme nasilja u obitelji, a ostvaruju se kroz razliite oblike suradnje kljunih sudionika tog procesa policije, pravosua, socijalne skrbi, zdravstva, institucija i organizacija za zastupanje, zatitu i pomo rtvama (Shepard, Falk i Elliott, 2002.). Tri su izvorna i jo uvijek najee prisutna oblika suradnje, odnosno zajednikog rada na suzbijanju nasilja u obitelji: intervencije u zajednici, reforme kaznenog pravosua i uspostavljanje koordinacijskih tijela ili povjerenstava (Shepard, 1999.). Intervencije u zajednici su organizirani i institucionalizirani postupci usmjereni na postizanje koordiniranog odgovora zajednice na nasilje u obitelji. Najpoznatiji takav projekt nastao je u okviru Duluth modela2, a na razini koordinacije ukljuuje osam komponenti: sigurnost rtve, protokol o postupanju u svrhu sigurnosti rtve, umreavanje davatelja socijalnih i zdravstvenih usluga obitelji, sustav praenja i nadzora poinitelja, zastupanje ena rtava nasilja
1 U engleskom govornom podruju u literaturi se koriste nazivi coordinated community response i comprehensive community response. 2 The Duluth Domestic Abuse Intervention Project (DAIP).
Zato je potrebna i kako se odvija suradnja?

Promiljanja i uvjeravanja o potrebi suradnje sudionika ukljuenih u proces suzbijanja nasilja u obitelji uobiajeno ukljuuju tvrdnju da se radi o vrlo sloenom problemu s tekim individualnim i drutvenim posljedicama. Nemogue ga je cjelovito zahvatiti unutar jedne drutvene djelatnosti, odnosno sektora. Tome se pridruuje i konstatacija da rtve obiteljskog nasilja, najee ene i djeca, imaju raznolike potrebe ije zadovoljavanje trai ukljuivanje veeg broja institucija iz razliitih sektora (Gregg, 2007.). Jedan od prvih meunarodnih dokumenata u kojem se kao najprikladniji pristup suzbijanju nasilja u obitelji zagovara interdisciplinarni pristup i zajedniki rad razliitih sektora je dokument UN-a pod nazivom Strategies for confronting domestic violence: A resource manual iz 1993. godine. U tom dokumentu se, osim ve navedenih, kao razlozi za suradnju i zajedniki rad navodi po-
202
203
pred zakonom i u zajednici, sankcije i rehabilitaciju poinitelja, umanjivanje tete nanesene djeci kroz nasilje u obitelji, te evaluaciju koordiniranih odgovora iz perspektive sigurnosti rtve i odgovornosti poinitelja. Za razliku od povjerenstava (koordinacijskih tijela), projekte intervencija u zajednici vode neprofitne, nevladine organizacije locirane izvan pravosudnog sustava. Voenje i koordiniranje zajednikog odgovora zajednice na probleme nasilja u obitelji u projektima usmjerenim na reformu kaznenog pravosua u pravilu se povjerava odvjetnitvu, sudu ili probacijskoj slubi. Reforma se provodi kroz uspostavljanje novih programa unutar sektora pravosua u koje se mogu ukljuivati drugi sektori. Tako su, primjerice, neki od programa koji su nastali u okviru ovakve koordinacije vertikalni progon (jedan sudac prati sluaj od uhienja preko sankcioniranja do izvrenja) i savjetovalite za rtve nasilja u okviru odvjetnitva. Family Violence Project jedan je od najpoznatijih koordiniranih odgovora zajednice ovog tipa (Shepard, 1999.). Koordinacijska tijela ili povjerenstva za suzbijanje nasilja u obitelji u zadnjih su petnaestak godina jedan od najeih zajednikih odgovora na probleme nasilja u obitelji (Allen, 2006.). Nastaju kao zajedniki odgovor nadlenih dravnih tijela na probleme nasilja u obitelji. Pritom se svrha njihovog formiranja prepoznaje na tri razine: (1) unapreenje prakse svih sektora ukljuenih u proces suzbijanje nasilja u obitelji, (2) intenziviranje i podizanje kvalitete komunikacije meu sektorima (pravosue, policija, socijalna skrb, zdravstvo, udruge za zastupanje, zatitu i pomo rtvama, organizacije za tretman poinitelja, pravobraniteljskih institucija itd.) i (3) poveanje osjetljivosti i odgovornosti zajednice za nasilje u obitelji. Evaluacija procesa i ishoda suradnje sudionika ukljuenih u taj proces nije nimalo lagana (Shepard, 1999.). Dostupna istraivanja pokazuju kako koordinacijska tijela ije je djelovanje usmjereno na druga problemska podruja (primjerice, sveobuhvatnu skrb o djeci, probleme ovisnosti i sl.) igraju vanu ulogu u integriranju intervencijskih nastojanja zajednice. Kad je suzbijanje nasilja u obitelji u pitanju, unato njihovoj vanosti i postojanju formalizirane suradnje razliitih sektora, koordinacijska tijela ne uspijevaju do potrebne razine ostvariti ciljeve zacrtane na planu suradnje i promjena u zajednici
(Allen, 2006.; Klevens i sur., 2008.; Banks i sur., 2009.). Kao mogui razlozi navode se tekoe u voenju takvih povjerenstava i u sadraju njihovog rada (Shepard, 1999.), tekoe u izgradnji zajednikog pristupa (Allen, 2006.), te nedostatak podataka o stvarnom sadraju i kvaliteti zajednikog odgovora zajednice na probleme nasilja u obitelji (Klevens i sur., 2008.), odnosno injenice da se naprosto nedovoljno radi zajedniki. S ovime su sukladne i kljune poruke iz strune literature (Duigan i Felus, 2002.; Shepard, Falk i Elliott, 2002.; Gregg, 2007.; Robinson i Tregidga, 2007.; Malik, Ward i Janczewski, 2008.; Rindels i sur., 2009.), prema kojima se u svijetu intenzivira suradnja svih sudionika procesa suzbijanja nasilja u obitelji. Taj oblik suradnje naziva se suradnjom integriranih timova3. Svrha suradnje podie se na razinu integriranog, odnosno zajednikog odgovora svih sektora na sloeni problem nasilja u obitelji i njegove posljedice. Slijedi se ideja istovremenog podizanja kvalitete postojeih usluga pojedinih sektora/organizacija te zajednikog kreiranja i provoenja novih (integriranih) usluga obitelji.
Svrha i sadraj suradnje

Na temelju analize literature (Centre for social Development and Humanitarian Affairs, 1993.; Duigan i Felus, 2002.; Shepard, Falk i Elliott, 2002.; Robinson, 2006.; Gregg, 2007.; Robinson i Tregidga, 2007.; Lowry i Trujillo, 2008.; Rindels i sur., 2009.; Banks i sur., 2009.) moe se rei da je opa svrha suradnje sudionika ukljuenih u proces suzbijanja nasilja u obitelji pronalaenje zajednikih odgovora razliitih sektora na probleme nasilja u obitelji. Takva se svrha temelji na cijelom nizu prednosti suradnje ili zajednikog rada, pri emu se najee navode sljedee prednosti: poveava se i produbljuje razumijevanje opsega i dinamike nasilja u
3 Za ovaj oblik suradnje u literaturi na engleskom se koriste nazivi poput: multi-agency collaboration; domestic violence team; integrated services.
204
205
obitelji od strane strunjaka i javnosti; poveava se broj otkrivenih sluajeva nasilja u obitelji te vei broj poinitelja postaje odgovoran za svoje nasilniko ponaanje; proiruje se prostor za nove, zajednike ciljeve i podruja djelovanja sektora i slubi s razliitim odgovornostima i podrujima djelovanja; znaajno se smanjuje ponovna viktimizacija dugogodinjih rtava nasilja u obitelji; znatno se poveava osjetljivost za rtve nasilja u obitelji i njihove potrebe te se sukladno tome pojavljuju novi oblici zagovaranja, zatite i pomoi rtvama; zagovaranje i samo-zagovaranje prava i potreba rtve humanije je i potpunije; unapreuju se naini procjene rizika od ponovljenog nasilja; zahtjevi koji se iz razliitih sektora postavljaju za lanove obitelji u kojoj se dogaa nasilje manje su nerealni, preklapajui i kontradiktorni; postupanje s poiniteljima nasilja uinkovitije je te je stopa recidivizma nia; razvijaju se integrirani individualni planovi postupanja u pojedinanim sluajevima nasilja; strunjaci dobivaju veu podrku za svoj rad te raste njihov radni moral i odgovornost; razumijevanje meu sudionicima procesa suzbijanja nasilja u obitelji bolje je; poveavaju se mogunosti strune konzultativne podrke Vladi i drugim odgovornima za rjeavanje problema nasilja u obitelji. Usklaeno zajedniko djelovanje veeg broja sektora naviknutih na izolirano djelovanje unutar svojih odgovornosti izuzetno je zahtjevno. U tom se smislu kao najee prepreke ili izazove uspjenoj suradnji izdvaja sljedee: U pojedinim sektorima postoje razliite radne definicije, koncepcije i pristupi problemu nasilja u obitelji. vrsto zacrtana odgovornost za djelovanje iz pozicije rada s odreenim lanom obitelji (dijete ili odrasla osoba), odnosno pozicije rada s rtvama ili poiniteljima nasilja.
Praenje pojave nasilja u obitelji u pojedinim sektorima odvija se uz pomo specifinih metoda, to na razini zajednice oteava praenje pojave, odnosno onemoguava usporedbu podataka te zatim planiranje zajednikog odgovora na problem. Nastojanja strunjaka (izravna ili neizravna) da zadre poziciju moi (prvenstva odluivanja) tijekom zajednikog rada (suradnje) obino dravne institucije imaju vie moi od nevladinih organizacija, pa su stoga sklone dominirati suradnjom. Uvjerenje da e suradnja s drugima ugroziti postojeu unutarnju strukturu i nain rada pojedinog sektora/slube. Uloge i odgovornosti lanova tijela odreenog da koordinira suradnjom (povjerenstva/tima) nisu jasno definirane. Naini i sadraji suradnje nisu jasno dogovoreni, definirani i formalizirani. Fokus i svrha suradnje pomaknuti su s potreba obitelji ugroenih nasiljem i poinitelja na potrebe odreenog sektora/agencije/ udruge. Strunjaci su preoptereeni poslom, imaju velik broj sluajeva, ne postoji vrijeme predvieno za suradnju i zajedniki rad, uz istovremeni nedostatak podrke kroz edukaciju, konzultacije, superviziju. Nerazumijevanje problema nasilja u obitelji i poricanje da je to problem u drutvu, odnosno u odreenoj zajednici. Nedostatak resursa za djelovanje (strunjaka, vremena, opreme, programa, dokumenata...). Meusobno natjecanje za ista, ograniena financijska sredstva, to umanjuje mogunost suradnje izravnih konkurenata. Istraujui suradnju razliitih dionika u procesu suzbijanja nasilja u obitelji na Novom Zelandu, Gregg (2007.) je utvrdila da je za autentinu suradnju kljuno meusobno uvaavanje i povjerenje razliitih sektora te njihova ravnopravnost, nain voenja za suradnju zaduenog tijela i uloga koordinatora, aktivna ukljuenost u proirivanje znanja o drugim sektorima, njihovom radu i samom procesu suradnje, te koncept dvostruke odgovornosti (za svoj sektor i za suradnju u timu). Kako ene-rtve nasilja u obitelji procjenjuju
206
207
zajedniki rad razliitih sektora? Robinson i Tregidga (2007.) pokazali su da rtve procjenjuju da je zajedniko djelovanja vie sektora rezultiralo njihovim zadovoljstvom zbog usklaenosti informacija i postupanja razliitih slubi, zadovoljstvom zbog injenice da agencije imaju cjelovitu sliku njihove obitelji i da temeljem toga bolje razumiju njihove stvarne potrebe te svijeu rtve o tome da razliite slube raspolau informacijama o njihovom problemu kao i da zajedniko postupanje slubi moe biti djelotvorno samo uz njihov (rtvin) pristanak i puni angaman. Saimanje poruka iz dostupne literature (Centre for Social Development and Humanitarian Affairs, 1993.; Duigan i Felus, 2002.; Shepard, Falk i Elliott, 2002.; Robinson, 2006.; Allen, 2006.; Gregg, 2007.; Robinson i Tregidga, 2007.; Malik, Ward i Janczewski, 2008.; Rindels i sur., 2009.; Banks i sur., 2009.) pokazuje da uspjena suradnja na planu suzbijanja nasilja u obitelji ukljuuje nekoliko elemenata. Opis tih elemenata prikazan je u tablici 1.
Tablica 1. Kljuna obiljeja uspjene suradnje razliitih sudionika procesa suzbijanja nasilja u obitelji.
Zajednika filozofija i pristup Zajednika filozofija neophodna je kako bi se moglo odrediti ciljeve zajednikog djelovanja. Ti su ciljevi u pravilu fokusirani na zatitu i sigurnost rtve, odgovornost poinitelja nasilnikog ponaanja u obitelji te mijenjanje stavova lanova zajednice o nasilju u obitelji. Izgradnja zajednike filozofije i na njoj utemeljenog djelovanja kljuni je i jedan od najtee ostvarivih elemenata suradnje. Teak je zbog toga to razliiti sudionici najee imaju razliito razumijevanje nasilja u obitelji te ga razumiju preteito iz perspektive nekog od lanova obitelji. Nadalje, razliiti sudionici, temeljem razliitog razumijevanja te pojave, pruaju razliite intervencije te imaju razliita iskustva i procjene kako svoje, tako i uinkovitosti drugih sudjelujuih sektora. Zajedniki odgovor razliitih sektora na sloenu pojavu nasilja u obitelji zahtijeva usklaeno djelovanje utemeljeno na jasnim smjernicama postupanja svakog pojedinog sudionika. Usklaeno djelovanje podrazumijeva nadopunjujue i konzistentno (predvidljivo drugim sudionicima) postupanje. Svrha, ciljevi i okvir takvog djelovanja opisuju se u stratekom dokumentu, a konkretne smjernice za postupanje svakog pojedinog sudionika u protokolima i prirunicima. Za takve dokumente kljuno je da su doneseni u demokratskoj proceduri uz mogunost sudjelovanje to veeg broja sudionika ukljuenih u proces suzbijanja nasilja u obitelji.
Zajedniki strateki (eng. policy) dokument i protokol o postupanju
208
209
Umreenost, razmjena informacija i meusobno povjerenje
Suradnja meu sudionicima procesa utemeljena je na razmjeni informacija i otvorenoj komunikaciji. Nakon to se sudionici poveu i utemelje meusobne odnose na uvaavanju i povjerenju, razmjena informacija postaje daleko laka i djelotvornija. U tom se smislu posebice naglaava posveenost sudionika odravanju stalnog dijaloga. Openito je poznato da se povezivanje utemeljeno na uvaavanju i povjerenju lake postie u manjim skupinama. Pokazalo se da su najuinkovitija povjerenstva/timovi veliine oko pet lanova. Zauzimanje pozicije moi od strane predstavnika nekog sektora u rjeavanju zajednikog zadatka pokazalo se jednom od glavnih prepreka suradnji. Stoga se za uinkovitu suradnju predlae dogovor o sadrajima i nainu suradnje, izrada smjernica o suradnji te jasno definiranje uloga voditelja, koordinatora suradnje. Korisno je odravanje sastanaka i zajednikog rada svaki put na drugom mjestu u prostoru drugog sektora, kao i pismeno pripremanje za sastanke.
Strunost i autoritet strunjaka
Rijeeno pitanje moi i dominacije
Za uspjenu suradnju izuzetno je vano da lanovi tijela koje je od svih sudionika ukljuenih u proces suzbijanja nasilja ovlateno da rukovodi suradnjom budu strunjaci koji istovremeno: dobro poznaju svakodnevnu praksu svog sektora/udruge i imaju mo odluivanja u ime svog sektora/udruge. To je dobar put za razvijanje koncepta dvostruke odgovornosti, to jest odgovornosti za svoj i za zajedniki rad. U tom smislu posebno je vana edukacija svih strunjaka iz svih ukljuenih sektora. Pokazalo se da kad je oko 75% djelatnika educirano za interdisciplinarni pristup i zajedniki rad u podruju nasilja u obitelji, dolazi do promjene u profesionalnoj kulturi organizacije i do znaajnog smanjivanja prepreka suradnji s drugim sektorima. Postojanje cijelog niza usluga lanovima obitelji kako onih u okviru pojedinih sektora, tako i onih koji se razvijaju kao rezultat meusektorske suradnje od posebnog je znaaja jer poveava izglede za pojedinanu i zajedniku uinkovitost u zadovoljavanju potreba lanova obitelji u kojima ima nasilja. Radi se kako o onim mjerama/uslugama koje su namijenjene rtvama nasilja u obitelji (na podruju zastupanja, zatite, savjetovanja, obrazovanja, zapoljavanja, skrbi o djeci i sl.), tako i onima za poinitelje nasilja u obitelji (sankcije, psihosocijalni tretman). Pritom je posebno vano postupanje u najboljem interesu djeteta te sukladno tome postojanje adekvatnih oblika skrbi i podrke djeci rtvama, svjedocima te poiniteljima nasilja.
Oblici pomoi i podrke lanovima obitelji
210
211
Praenje
Praenje kvalitete i uinkovitosti rada pojedinih sudionika utemeljeno je na perspektivi sigurnosti rtve nasilja u obitelji. U tom smislu prati se: postupanje pojedinih sudionika suzbijanja nasilja u obitelji u pojedinanim sluajevima, posebno u odnosu na brzinu i djelotvornost postupanja; kretanje pojave, te stavovi i odnos zajednice prema nasilju u obitelji. Kljuni indikator uspjenosti suradnje je sigurnost rtve. Kao i praenje, tako i evaluacija procesa i uinaka suradnje ukljuenih u suzbijanje nasilja u obitelji, odraz je etinosti postupanja ukljuenih.
Iz toke 6. i 7. poglavlja o suradnji slijedi da su kao vrijednosni okvir te suradnje odreeni najbolji interes djeteta i interesi rtvi obiteljskog nasilja sukladno odgovarajuim meunarodnim dokumentima. Suradnja je svoje mjesto dobila i u dokumentu pod nazivom Standardi za provedbu psihosocijalnog tretmana poinitelja nasilja u obitelji (NN, 78/06.). Pristupajui suradnji iz perspektive psihosocijalnog tretmana poinitelja, dokument naglaava vanost suradnje izmeu organizacija/osoba koje provode psihosocijalni tretman i drugih sudionika procesa suzbijanja nasilja u obitelji. Nacionalna strategija zatite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2008. do 2010. (NN, 126/07.) suradnju die na razinu cilja u dva4 od est podruja na kojima se mjere postavljaju. Takoer, strategija predvia osnivanje vladinog Povjerenstva za unapreenje zatite od nasilja u obitelji. Time je oblik i vrsta suradnje propisana, a injenica da su i neka tijela lokalne uprave i samouprave donijela svoje strategije5 te osnovala svoja povjerenstva, govori da je suradnja formalizirana i na lokalnoj razini. Meutim, slijedom ranijih navoda, moe se zakljuiti da i kod nas sadraji i kvaliteta same suradnje nisu propisani te ostaju kao izazovi u svakom pojedinanom sluaju. Na opoj razini, polazei od stranih iskustava, ima smisla veu panju posvetiti edukaciji za meusektorsku suradnju i zajedniki rad te ju stalno pratiti i evaluirati u smislu stvaranja preduvjeta za njeno unapreenje.
Evaluacija suradnje
Zakljuak
Na pitanje iz naslova zato je nuna suradnja razliiti programi, projekti pa i istraivanja odgovarali su tako da suradnja danas vie nije upitna, ali istovremeno tako da su otvorena brojna nova pitanja o oblicima, sadrajima i kvaliteti suradnje. Procjenjujui prema vaeim dokumentima, suradnja sektora, organizacija pa i pojedinaca ukljuenih u proces suzbijanja nasilja u obitelji u Hrvatskoj takoer vie nije upitna. Primjerice, Protokol o postupanju u sluaju nasilja u obitelji (MOMBS, 2008.) propisuje obvezu da se to urnije uspostavi suradnja meu nadlenim tijelima kroz: praenje i izvjetavanje o provedbi Protokola; suradnju i razmjenu podataka meu nadlenim tijelima na razini lokalne samouprave i suradnju nadlenih tijela s drugim imbenicima koji se bave problematikom nasilja u obitelji.
4 Radi se o sljedeim ciljevima: (1) unaprijediti strune kompetencije i odgovornost djelatnika sustava obrazovanja, policije, socijalne skrbi, zdravstva, pravosua i organizacija civilnog drutva, za prepoznavanje, primjereno interveniranje, meuresornu suradnju i suzbijanje obiteljskog nasilja; (2) uspostaviti sustav tretmana poinitelja nasilja u obitelji kao dijela cjelovite skrbi za rtve obiteljskog nasilja i suzbijanja obiteljskog nasilja u Republici Hrvatskoj. 5 Primjerice, Grad Zagreb - Zagrebaka strategija jedinstvene politike za zatitu od nasilja u obitelji u razdoblju od 2008. do 2010. (Slubeni glasnik Grada Zagreba, 9/08.)
212
213
Primjer uinkovite suradnje u zatiti lanova obitelji izloenih nasilju

Marina Ajdukovi
Strunjaci centra za socijalnu skrb (CZSS), policije i voditeljica NIRS-a surauju, razmjenjuju informacije i po potrebi se susreu na sastancima u koje je ukljuena i Sanja. Cilj sastanaka je jasno dogovaranje i usklaivanje djelovanja radi zaustavljanja nasilja u obitelji i promjene rizinih okolnosti koje mogu pridonijeti nasilju, te brza provedba dogovorenih koraka. Kako se razvilo ovakvo usklaeno djelovanje? Prvo fiziko nasilje u braku Sanja je doivjela jo prije 16 godina. U tom razdoblju Ivan je poeo intenzivno konzumirati alkohol. Kako Sanja kae, tada je policiji bilo teko dokazati ak i fiziko nasilje, no vojna policija reagirala je brzo i efikasno na dojave Ivinog razbijanja po kui i maltretiranja lanova obitelji. No, nasilje se nastavilo. Najtee nasilje dogodilo se prije dvije godine kad je Ivo nasrnuo na Sanju noem i ona i danas ima oiljak u predjelu grudnog koa. Zbog nasilja obitelj je u tretmanu CZSS-a od 2001. godine. Od tada do 2009. godine Ivi su zbog nasilja prema djeci i supruzi u vie navrata bile izreene sankcije. Temeljem Kaznenog zakona bila mu je izreena uvjetna zatvorska kazna od godinu dana s rokom kunje od tri godine i sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog lijeenja. Temeljem Zakon o zatiti od nasilja u obitelji bila mu je u dva navrata izreena kazna zatvora u trajanju od 35 odnosno 30 dana i zatitna mjera obaveznog lijeenja od ovisnosti-alkoholizma u trajanju od jedne godine. Ove je zatvorske kazne Ivo izdrao, ali lijeenje od ovisnosti od alkoholizma, iako vie puta zapoinjano, nije bilo niti jedanput dovedeno do kraja, a Ivo za to nije snosio nikakve posljedice. U meuvremenu je sin bio evidentiran u CZSS-u zbog nasilja meu vrnjacima i tada je CZSS po prvi put donio mjeru NIRS. Obitelji su razliite slube sustava zdravstva i socijalne skrbi predlagale obiteljsku i partnersku terapiju, no ona se nije nikada realizirala niti su Sanja i Ivo ikada bili upueni u neko konkretno savjetovalite. Uz to, ni jedan ni drugi nisu vidjeli svrhu partnerske terapije, a kerka je jasno odbila ideju sudjelovanja u obiteljskoj terapiji zbog nepovjerenja prema ocu i zbog toga to nije vidjela svoju ulogu u tome. Iako su slube djelovale, one nisu meusobno suraivale na rjeavanju ovog problema, niti su ukljuivali aktivno Sanju ili/i Ivu u planiranje koraka procesa promjene.
Sanja i Ivo u braku su 20 godinu. ive u vrlo skuenom prostoru s dvoje djece - kerkom od 18 godina i sinom od 14 godina. Ivo je kao dragovoljac Domovinskog rata bio aktivan od 1991. do 1996. godine na liniji bojinice. Nakon rata Ivi je dijagnosticiran PSTN, no nikada se nije elio sustavno lijeiti (iako je u vie navrata bio hospitaliziran) niti je elio bilo kakva prava temeljem svog braniteljskog statusa. Oboje rade kao slubenici u jednom javnom poduzeu. Brane financije optereene su razliitim kreditima koje je Ivo dizao zbog kupnje skupe elektronske opreme koju je kupovao bez dogovara sa Sanjom. U trenutku pisanja ovog prikaza, Ivo ne ivi s obitelji jer mu je zbog nasilnikog ponaanja izreena zatitna mjera zabrane pribliavanja lanovima obitelji u trajanju od 40 dana, temeljem Zakona o zatiti od nasilja u obitelji. Obitelji je izreen i nadzor nad izvravanjem roditeljske skrbi (NIRS) zbog nasilnog ponaanja u obitelji i ugroenog najboljeg interesa djece. Sanja u suradnji s centrom za socijalnu skrb intenzivno radi na izradi plana koji bi osigurao njoj i djeci veu ekonomsku neovisnost i rjeavanje stambene situacije uz pomo Grada Zagreba. Takoer ide u savjetovalite Centra za djecu, mlade i obitelj Modus u cilju osnaivanja i uinkovitog planiranja budunosti svoje obitelji.
214
215
U navedenom razdoblju Sanja nikada nije bila ukljuena niti je bila upuena kao rtva u neki program psihosocijalne podrke. Tek poetkom 2009. godine kad je Ivo po drugi put bio na odravanju kazne zatvora, te kad je CZSS po drugi put izrekao NIRS, Sanja je upuena u savjetovalini tretman za ene rtve obiteljskog nasilja u centar Modus. Nakon Ivinog povratka iz zatvora, Sanjino psihofiziko stanje naglo se pogoravalo jako je smravjela, bila je stalno umorna, neispavana, osjeala se vrlo beznadnom i bespomonom, suoena s novim oblikom nasilja kojem su ona i djeca bili izloeni. Naime, Ivo je kroz zatvorske kazne nauio da ne smije biti fiziki nasilan, ali je poeo teror druge vrste. Pljuvao je u jelo eni kako bi obitelji zgadio hranu, u sobi u kojoj su svi spavali esto je cijelu no glasno putao glazbu, a kada bi mu ukuani prigovorili, govorio bi: Ja sam Bog. Biti e po mom. Vi ste nia. Vi ste smee., redovito je po stanu hodao odjeven samo u prljavo donje rublje. Nastavio je s alkoholiziranjem i esto je vrlo grubo vrijeao lanove obitelji, pogotovo kerku i suprugu optuivao ih je da su ene lakog morala. Sanja je u jednoj od takvih situacija nazvala policiju, no slubenica joj je rekla da dok on nije fiziki nasilan (Neka barem razbije jedan tanjur.), policija ne moe nita. U tom trenutku, kad je Sanja bila na rubu snaga i vrlo iscrpljena, te oajna do te mjere da je izjavila da bi mogla ubiti supruga, a voditeljica NIRS-a predloila izdvajanje sina iz obitelji (to je Sanji bilo strano), Sanjina savjetovateljica iz Modusa inicirala je zajedniki sastanak predstavnice CZSS-a, voditeljice NIRS-a, savjetovateljice i Sanje. Poeli su zajedniki i sustavno razvijati program planiranih promjena iji je cilj bilo zaustavljanje nasilja i osnaivanja Sanje, a koji je pretpostavljao koordinirano djelovanje svih relevantnih institucija. Prvo je razmotrena mogunost odlaska Sanje s djecom u neku od sigurnih kua. CZSS je dogovorio razgovor u sigurnoj kui, no suoena s injenicom da su pravila ivota u sigurnoj kui takva da sin ne bi mogao nastaviti trenirati sport u kojem je postajao vrlo uspjean, Sanja je otklonila tu mogunost. Tu su Sanjinu odluku strunjaci ukljueni u problem razumjeli kao njeno nastojanje da kao majka dobro zastupa neke interese svoje djece i da to za njenu obitelj nije dobro rjeenje, a ne kao njeno izbjegavanje preuzimanja odgovornosti ili nespremnost da poduzme konstruktivne promjene. No, problem intenzivnog psihikog nasilja i dalje je bio prisutan.
Prema dogovoru i s konkretnim uputama, Sanja se obratila specijaliziranom i educiranom policijskom slubeniku (koji je ve od prije poznavao ovu obitelj zbog viestrukih intervencija policije), a koji je paljivo sasluao Sanju i ozbiljno shvatio razinu psihikog nasilja kojem je obitelj bila izloena. On joj je pomagao da sastavi optuni prijedlog prekrajnom sudu. Na temelju dobro pripremljenog, obrazloenog i dokumentiranog optunog prijedloga, prekrajni sud je Ivi hitno izrekao zatitnu mjeru zabrane pribliavanja lanovima obitelji na 40 dana, bez izricanja kazne zatvora ili novane kazne. Time se otvorila mogunost da Sanja i djeca bez pritiska krivnje to je Ivo u zatvoru ponu sreivati svoj ivot uz nastavak angairanja strunjaka iz CZSS-a i savjetovalita. Ovime je Ivo Istodobno po prvi put dobio jasnu poruku da ni psihiko nasilje nije prihvatljivo, ve je zabranjeno. Ivini otac i majka, koji su godinama ignorirali injenicu da im je sin nasilan u obitelji, shvatili su da se ne mogu distancirati od toga to se dogaa u Ivinoj obitelj jer im je sin zakucao na vrata traei smjetaj. Takoer je identificiran problem da Sanja nema novaca platiti pristojbe za pokretanje brakorazvodne parnice, pa je CZSS sa Sanjom razradio korake planirane promjene i u tom smjeru, uputivi je kako da ostvari financijsku pomo za takve sluajeve. U ovom trenutku Sanja je i psihofiziki znaajno bolje. Po prvi put u zadnjih 15 godina ima osjeaj da kontrolira svoj ivot i da se moe brinuti za dobrobit svoje djece. Njen je dojam da su sustavi i institucije konano prepoznali teinu situacije u njenoj obitelji i da su upotrijebili mehanizme koji im stoje na raspolaganju. Ivini roditelji su zajedno s Ivom poeli ureivati alternativni stambeni prostor za Ivu pokazujui tako da vjeruju da im se sin moda nee vratiti u svoju obitelj. Vano je to su strunjaci nakon izricanja zatitne mjere nastavili redovito kontaktirati i dogovarati svoje aktivnosti, a Sanja je i dalje bila ukljuena u itav proces planiranja i definiranja ishoda njihovog rada. Na taj nain podrka obitelji i njeno osnaivanje nije stalo ili prestalo izricanjem sudske mjere, ve je razdoblje trajanja zabrane pribliavanja iskoriteno za niz konkretnih koraka s jasnim ciljem koji je uspjela definirati Sanja.
216
217
Komentar
Iz ovog sluaj lako je uoljiv napredak koji je postignut u podruju drutvenog djelovanja u sluajevima nasilja u obitelji u posljednjih 15 godina. No takoer je uoljivo da su tijekom proteklih nekoliko godina gotovo svi sustavi pokuavali neto uraditi, no da je izostala njihovo koordinirano i usklaeno djelovanje s pozicije zastupanja rtve/i i njihovog najboljeg interesa. Dakle, iako su sustavi radili i ulagali napor, nita se nije bitno mijenjalo obitelj je i dalje bila izloena nasilju, a strunjaci su postajali sve nezadovoljniji. Dio toga moe se pripisati nedovoljnom znanju dijela strunjaka o dinamici i uincima nasija u obitelji (npr. pogreno upuivanje u obiteljsku ili partnersku terapiju branog para u kojem je ena dugogodinja rtva nasilja i koja nije u ravnopravnom poloaju moi s poiniteljem nasilja) i njihovom usmjerenju na posljedice, a ne na uzroke problema (npr. inzistiranje da sin polazi dnevnu bolnicu zbog injenja vrnjakog nasilja). Kljuna promjena nastala je kad su se tek ove godine strunjaci iz nekoliko sustava (policija, socijalna skrb, pravosue, savjetovalite organizacije civilnog drutva) stvarno povezali i poeli djelovati po modelu zastupanja rtve i suradnikog uvaavanja korisnike perspektive. Ova perspektiva strunjaka ili njihov pristup od poetka ukljuuje sluanje rtve s uvaavanjem i uvjerenjem da ona uvijek ima kapacitete da zna procijeniti to je za nju i njezinu obitelj u tom trenutku najvanije, ali da to esto ne moe jasno artikulirati, a jo manje samostalno zapoeti promjenu. To je osnailo Sanju i dalo joj snage da pone na novi nain zastupati interese svoje djece i sebe i uz pomo strunjaka mijenjati svoje nepovoljne ivotne okolnosti to je proces koji traje i u kojem joj je i nadalje potrebna podrka, ali u sve manjoj mjeri.
Literatura
Ajdukovi, M., Ajdukovi, D. (1996) Pomo i samopomo u skrbi za mentalno zdravlje pomagaa. Zagreb: Drutvo za psiholoku pomo. Ajdukovi, M., Pavlekovi, G. (2004) (ur.) Nasilje nad enom u obitelji. Zagreb: Drutvo za psiholoku pomo. Allen, N.E. (2006) An Examination of the effectiveness of domestic violence coordinating councils. Violence Against Women, 12(1), 47-67. Banks, D., Hazen, A.L., Coben, J.H., Wang, K., Griffith, J.D. (2009) Collaboration between child welfare agencies and domestic violence service providers: Relationship with child welfare policies and practices for addressing domestic violence. Children and Youth Services Review, 31(5), 497-505. Bell, H., Kulkarni, S., Dalton, L. (2003) Organizational prevention of vicarious trauma. Families in society. The Journal of Contemporary Human Services, 463 470. Bezenek Lali, O. (2007) Reakcije socijalnih radnica na nasilje u obitelji. Magistarski rad. Zagreb: Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada. Buljan Flander, G., Kocijan Hercigonja, D. (2003) Zlostavljanje i zanemarivanje djece. Zagreb: Marko M. Carnes, C.N. (2005) Forensically sensitive therapy. Washington: The National Childrens Advocacy Center.
218
219
Centre for Social Development and Humanitarian Affairs, United Nations Office at Vienna (1993) Strategies for confronting domestic violence: A resource manual. Preuzeto 23. studenog 2009. s http:// www.unodc.org/pdf/youthnet/tools_strategy_english_domestic_ violence.pdf. Cook, A., Blaustein, M., Spinazzola, J., van der Kolk, B. (2003) Complex trauma in children and adolescents. National Child Traumatic Stress Network, http://www.NCTSNet.org ainovi Vogrini, G., Kobal, L., Mel, N., Moina, M. (2006) Uspostavljanje suradnog odnosa i osobnog kontakta u socijalnom radu. Zagreb: Pravni fakultet, Biblioteka socijalnog rada. Drossman, D.A, Talley, N.J., Leserman, J. (1995) Sexual and physical abuse and gastrointestinal illness: Review and recommendations. Annals of Internal Medicine, 123, 782. DSM IV (1998) Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne poremeaje. Jastrebarsko: Naklada Slap. Duigan, B., Felus, J. (2002) The central violence intervention program A model of collaboration. Sydney: The Australian Domestic and Family Violence Clearinghouse Newsletter, 5, 4-6. Gregg, L. (2007) Collaboration in family violence intervention: A process evaluation of the Hamilton Family Safety Team. Master Thesis, University of Waikato. Preuzeto 23. studenog 2009. s http://waikato. researchgateway.ac.nz. Groen, M. (2005). The war within the care worker. U: M. Mulders (ur.) Speaking of war. Utrecht: Admira Foundation, 75 86. Hickman, L.J., Davis, L.M. (2003) Formalizing collaboration, establishing domestic violence memorandums of understanding between military
installations and civilian communities. Preuzeto 23. studenog 2009. s http://www.rand.org/pubs/issue_papers/2005/IP254-1.pdf. Klevens, J., Baker, C.K., Shelley, G.A., Ingram, E.M. (2008) Exploring the links between components of coordinated community responses and their impact on contact with intimate partner violence services. Violence Against Women, 14(3), 346-358. Konvencija o pravima djeteta (1989) www.dijete.hr Kraljevi, R. (2009) Dubinski intervjui sa rtvama obiteljskog nasilja. Izvjetaj za UNDP Zagreb (neobjavljeni materijal). Lowry, S.M., Trujillo, O. (2008) Cross-system dialogue: An effective strategy to promote communication between the domestic violence community, child welfare system, and the courts. A report for the National Council of Juvenile and Family Court Judges. Preuzeto 23. studenog 2009. s http://www.thegreenbook.info/documents/crosssystemdialogue.pdf. Malik, N.M., Ward, K., Janczewski, C. (2008) Coordinated community response to family violence: The role of domestic violence service organizations. Journal of Interpersonal Violence, 23(7), 933-955. Maslach, C. (1993) Burnout: A multidimensional perspective. U: W.B. Schaufeli, C. Maslach, T. Marek (ur.) Professional burnout: Recent developments in theory and practice. Washington: Taylor & Francis. Masli Seri, D. (2009) Ekonomski aspekti nasilja nad enama i njihovom djecom: ene i zapoljavanje Utjecaj nasilja na djecu. Izlaganje na skupu Obiljeavanje Meunarodnog dana borbe protiv nasilja nad enama. Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti. Massachusetts Medical Society Committee on Violence (1996) Partner violence: How to recognize and treat victims of abuse. Waltham, MA: Massachusetts Medical Society.
220
221
Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti (2008) Protokol o postupanju u sluaju nasilja u obitelji. Preuzeto 23. studenog 2009. s http://www.mobms.hr/media/2014/ protokolopostupanjuusluajevimanasiljauobitelji.pdf Mullender, A. (2009) Persistent oppressions: the example of domestic violence. U: R. Adams, L. Dominell, M. Payn (ur.) Practising social work in a complex world. Hampshire: Palgrave Macmillan, 33-41 Nacionalna strategija zatite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2008. do 2010. godine (2007) Narodne novine, 126. Pillemer, K, Finkelhor, D. (1998) The prevalence of elder abuse: A random sample survey. Gerontologist, 28, 51. Renzetti, C.M., Miley, C.H. (1996) (ur.) Violence in gay and lesbian domestic partnerships. New York: Haworth. Rindels, B., Atkinson, C., Jones, M.B., Ziemann, K.M., Downs, W.R. (2009) The integrative services project: Fostering collaboration between domestic violence programs and substance abuse agencies. Preuzeto 23. studenog 2009. s http://www.counselormagazine.com/columnsmainmenu-55/27-treatment-strategies-or-protocols/942-the-integrativeservices-project-fostering-collaboration-between-domestic-violence-programs-and-substance-abuseagencies. Robinson, A. L. (2006) Reducing repeat victimization among high-risk victims of domestic violence: The benefits of a coordinated community response in Cardiff, Wales. Violence Against Women, 12(8), 761-788. Robinson, A.L., Tregidga, J (2007) The perceptions of high-risk victims of domestic violence to a coordinated community response in Cardiff, Wales. Violence Against Women, 13(11), 1130-1148.
Shepard, M. (1999) Evaluating coordinated community responses to domestic violence. National Electronic Network on Violence Against Women. Preuzeto 23. studenog 2009. s http://new.vawnet.org/category/ Main_Doc.php?docid=379. Shepard, M.F., Falk, D.F., Elliott, B.A. (2002) Enhancing coordinated community responses to reduce recidivism in cases of domestic violence. Journal of Interpersonal Violence, 17(5), 551-569. Standardi za provedbu psihosocijalnog tretmana poinitelja nasilja u obitelji (2006) Narodne novine, 78. Strack, G.B., McClane, G.E., Hawley, D. (2001) A review of 300 attempted strangulation cases. Part I: Criminal legal issues. Journal of Emergency Medicine, 21(3), 303-309. Straus, M.A., Gelles, R.J. (1990) Physical violence in American families. New Brunswick, NJ: Transaction Publishers. Terr, L.C. (1991) Childhood traumas: An outline and overview. American Journal of Psychiatry, 148 (1), 10-20. Van der Kolk, B.A. (2005) Developmental trauma disorder Toward a rational diagnosis for children with complex trauma histories. Psychiatric Annals, 35(5), 401-408. Zagrebaka strategija jedinstvene politike za zatitu od nasilja u obitelji u razdoblju od 2008. do 2010. (2008) Slubeni glasnik Grada Zagreba, 9/08. Zink, T., Fisher, B.S., Regan, S., Pabst, S. (2005) The prevalence and incidence of intimate partner violence in older women in primary care practices. Journal of General and Internal Medicine, 20, 884.
222
223
Adresar ustanova, organizacija i ostalih institucija koje pruaju pomo, podrku i zatitu rtvama nasilja u obitelji
Osijek Adresa: etalite kardinala Franje epera 6, 31000 Osijek Tel: 031/213-098 Fax: 031/213-098 E-mail: info@dijete.hr Rijeka Adresa: Trpimirova 2, 51000 Rijeka Tel: 051/311-121 Fax: 051/311-121 E-mail: info@dijete.hr Split Adresa: Brae Kaliterne 10, 21000 Split Tel: 021/490-022, kuni 125 i 126 Fax: 021/488-462 E-mail: info@dijete.hr
Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova Gordana Luka Koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Adresa: Preobraenska 4/1, 10000 Zagreb Tel: 01/4848-100 Fax: 01/4844-600 E-mail: ravnopravnost@prs.hr Web: www.prs.hr Ured pravobranitelja/ice za djecu Mila Jelavi, pravobraniteljica za djecu Zagreb Adresa: Andrije Hebranga 4/1, 10000 Zagreb Tel: 01/4929-669, 01/4929-278 Fax: 01/4921-277 E-mail: info@dijete.hr Web: www.dijete.hr
Grad Zagreb i Zagrebaka upanija

Autonomna enska kua Zagreb ene protiv nasilja nad enama Adresa: p.p. 19, 10001 Zagreb Savjetovalite: 0800 55 44 E-mail: azkz@zamir.net enska pomo sada SOS Telefon za ene i djecu rtve nasilja Adresa: p.p. 992, 10001 Zagreb Tel: 01/4655-222 Fax: 01/4658-389 E-mail: sos@zamir.net Web: www.zenskapomocsada.hr Caritas Zagrebake nadbiskupije Uprava Caritasa Zagrebake nadbiskupije Adresa: Kaptol 31, 10000 Zagreb
224
225
Tel: 01/4817-716 Fax: 01/4852-864 Web: www.czn.hr Caritasova socijalna sluba Adresa: Selska 165, 10000 Zagreb Tel: 01/3668-824 Fax: 01/3636-123 E-mail: caritas-nadbiskupije-zg@zg.htnet.hr B.a.B.e. Budi aktivna, Budi emancipirana Grupa za enska ljudska prava Adresa: Ilica 16, 10000 Zagreb Tel: 01/4663-666 Fax: 01/4662-606 Legalina: 01/4611-351 SOS telefon: 0800 200 144 E-mail: babe@babe.hr Web: www.babe.hr Drutvo za psiholoku pomo (DPP), Zagreb Adresa: Gjure Deelia 27, 10000 Zagreb Tel: 01/4826-111, 01/4826-112 Fax: 01/4826-113 E-mail: spa@dpp.hr Web: www.dpp.hr Modus - Savjetovalite Centra za djecu, mlade i obitelj u sklopu DPP-a Adresa: Kneza Mislava 11, 10000 Zagreb Tel: 01/4621-554 Fax: 01/4621-552 enska soba Centar za seksualna prava Adresa: Maksimirska 51a, 10000 Zagreb Tel: 01/6119-174
Fax: 01/6119-175 E-mail: zenska.soba@zenskasoba.hr Web: www.zenskasoba.hr Centar za rtve seksualnog nasilja Tel: 01/6119-444 E-mail: savjetovaliste@zenskasoba.hr Udruga Plavi telefon Adresa: Ilica 36, 10000 Zagreb Tel: 01/4833-888 Fax: 01/4831-677 E-mail: plavi-telefon@t-com.hr Web: www.plavi-telefon.hr Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba Adresa: Argentinska 2, 10090 Zagreb Tel: 01/3457-518 Fax: 01/3436-577 E-mail: info@poliklinika-djeca.hr Web: www.poliklinika-djeca.hr Hrabri telefon telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu Adresa: Argentinska 2, 10090 Zagreb Tel: 01/3793-000 Fax: 01/3793-300 E-mail: info@hrabritelefon.hr Web: www.hrabritelefon.hr Savjetodavna linija za zlostavljanu i zanemarenu djecu: 0800 0800 E-mail: savjet@hrabritelefon.hr Savjetovalite za roditelje i djecu Adresa: Ulica Boe i Nikole Bionde 32, 10000 Zagreb Tel/fax: 01/6112-758 E-mail: djecjakuca@hrabritelefon.hr
226
227
Psiholoki centar TESA Adresa: Trg bana Josipa Jelaia 1 , 10000 Zagreb Tel: 01/4828-888 Fax: 01/4828-800 E-mail: psiho.centar@tesa.hr Web: www.tesa.hr Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske SOIH SOIH SOS telefon za ene s invaliditetom rtve nasilja Adresa: Savska cesta 3, 10000 Zagreb Tel: 01/4813-999 Fax: 01/4812-551 E-mail: soih@zg.t-com.hr Web: www.soih-sos.hr Dom za djecu i odrasle - rtve obiteljskog nasilja Duga Zagreb Adresa: p.p. 133, 10000 Zagreb Tel: 01/3831-770 Fax: 01/3830-500 SOS telefon: 091/3831-770 E-mail: info@duga-zagreb.hr Savjetovalite za djecu i odrasle rtve obiteljskog nasilja Adresa: Ninska 10/II, 10360 Sesvete - Zagreb Tel: 0800 8898 E-mail: mirna-zona@zagreb.hr Psihosocijalni tretman poinitelja nasilja u obitelji Adresa: Ulica Baruna Trenka 7, 10000 Zagreb Tel: 01/4590-560 Fax: 01/4577-217 Dugin telefon Tel: 0800 87 88
Dubrovako-neretvanska upanija
Feniks - Udruga za zatitu djece i mladei od zanemarivanja, zlostavljanja i nasilja u obitelji Adresa: Vukovarska 30, 20000 Dubrovnik Tel/fax: 020/358-560 E-mail: feniks@du.t-com.hr
Splitsko-dalmatinska upanija
Udruga MiRTa Split Adresa: Kraj Sv. Marije 1/III, 21000 Split Tel/fax: 021/360-076 E-mail: mirta@mirta.hr Web: www.mirta.hr
ibensko-kninska upanija
Caritas biskupije ibenik Prihvatilite za zlostavljane ene i majke s djecom Adresa: Teaka 106, 22000 ibenik Tel: 022/216-447 Fax: 022/216-668 E-mail: caritas-biskupije-sibenik@si.t-com.hr Pomo putem telefona moe se dobiti svaki radni dan od 7.30 do 15.00 sati.
Zadarska upanija
DUGA Udruga za pomo eni i djetetu Adresa: Ivana Gundulia 2D, 23000 Zadar Tel/fax: 023/332-059
228
229
E-mail: duga.zd@zd.t-com.hr Web: www.duga-zadar.hr
Web: www.gord.hr E- mail: gordcodd@inet.hr
Osjeko-baranjska upanija
Centar za profesionalnu rehabilitaciju Sklonite za rtve obiteljskog nasilja Adresa: p.p. 162, 31000 Osijek Tel: centrala 031/208-308 Fax: 031/208-310 Savjetovalite: 031/215-199, 099/588-2619 E-mail: cpr@cpr.hr SUNCE Drutvo za psiholoku pomo Adresa: A. Waldingera 11, 31000 Osijek Tel: 031/368-888 E-mail: sunce@os.t-com.hr enska udruga Izvor Tenja Adresa: V. Maeka 20, 31207 Tenja Tel/fax: 031/290-433 SOS telefon: 0800 200 151 E-mail: zenska.udruga.izvor@inet.hr Web: www.inet.hr/~izvor_os Udruga ena Dalj Adresa: Bana J. Jelaia 12, 31226 Dalj Tel/fax: 031/591-053 E-mail: vtatomir@inet.hr GORD, Graanska organizacija razvoja Dalj Adresa: Slavka Kolara 2, 31226 Dalj Tel/fax: 031/591-195, 031/591-258 SOS telefon: 0800 200 008
Vukovarsko-srijemska upanija
Sigurna kua VUKOVARSKO SRIJEMSKE Adresa: p. p. 80, 32000 Vukovar Tel/fax: 032/414-910 Mob: 098/9824-641 E-mail: b.a.b.e@vu.t-com.hr Udruga ena Vukovar Adresa: Brune Buia 74, 32010 Vukovar Tel: 032/424-880 SOS telefon: 032/421-191 E-mail: udruga-zena-vukovar@vk.t-com.hr Web: www.udzvu.org
Virovitiko-podravska upanija
S.O.S. telefon POZIV U POMO Virovitica Adresa: Trg fra Bonifacija Gerbera bb, 33000 Virovitica Tel: 033/721-500 Fax: 033/721-922 E-mail: info@sosvt.hr Web: www.sosvt.hr
Poeko-slavonska upanija
Centar za podrku i razvoj civilnog drutva DELFIN Adresa: Brae Radi 13, 34550 Pakrac
230
231
Tel/fax: 034/411-780 E-mail: delfin@zamir.net Klub ena Pakrac Adresa: Bolnika 47, 34550 Pakrac Tel/fax: 034/412-561 E-mail: kzp@zamir.net
Bjelovarsko-bilogorska upanija
Udruga za zatitu ena i djece rtava obiteljskog nasilja Iris Adresa: J. J. Strossmayera 2, p.p. 48, 43000 Bjelovar Tel: 043/252-114 Mob: 091/506-7009, 091/406-7009 E-mail: udruga.iris@bj.t-com.hr
Brodsko-posavska upanija
Udruga Brod grupa za enska ljudska prava (enska grupa Brod) Adresa: 35000 Slavonski Brod Tel: 035/449-726 Fax: 035/449-180 E-mail: udruga-brod@sb.htnet.hr Web: www.udruga-brod.hr Caritas biskupije akovo Savjetovalite za rtve obiteljskog nasilja Adresa: Eugena Kumiia 14, 35000 Slavonski Brod Tel/fax: 035/416-116 E-mail: caritas-savjetovaliste@sb.t-com.hr
Sisako-moslavaka upanija
Centar za ene Adela Adresa: S. S. Kranjevia 6, 44000 Sisak SOS telefon: 044/888-888 Mob: 091/881-3309 E-mail: centar.za.zene.adela@sk.t-com.hr Web: www.centar-adela.org Agencija lokalne demokracije SOS telefon za rtve obiteljskog nasilja Adresa: 44000 Sisak SOS telefon: 0800 357-357
Varadinska upanija
Dom za rtve obiteljskog nasilja Utoite Sveti Nikola Varadin Adresa: p.p. 80, 42000 Varadin Tel/fax: 042/234-050 Mob: 091/1133-333
Karlovaka upanija
enska grupa Karlovac Korak Adresa: Vladka Maeka 6, 47000 Karlovac Tel: 047/600-392 Tel/fax: 047/616-120 SOS telefon: 047/655-925 E-mail: zeka@ka.t-com.hr Web: www.grupakorak.hr
232
233
Koprivniko-krievaka upanija
Udruga ena Hera Krievci SOS telefon i Savjetovalite za ene i djecu rtve obiteljskog nasilja Adresa: Ivana Zakmardija Dijanovekog 5, 48260 Krievci SOS telefon : 048/711-077 Savjetovalite: 048/271-335 Mob: 091/953-3190, 091/788-5522 E- mail: udruga.hera.krizevci@kc.t-com.hr Web: www.hera-krizevci.hr
Mob: 099/502-7553 SOS telefon: 0800 333 883 (od 00.00 do 24.00 sata) SOS telefon Grad Rijeka Udruga za pomo rtvama nasilja Adresa: Verdijeva 11, 51000 Rijeka Tel: 051/211-888 Fax: 051/211-611 Mob: 091/211-8885 E-mail: savjetovaliste@sos-telefon.hr Web: www.sos-telefon.hr
Primorsko-goranska upanija
Caritasov dom za ene i djecu rtve obiteljskog nasilja Rijeka Adresa: p.p. 76, 51000 Rijeka Tel/fax: 051/672-607 Mob: 098/852-633 E-mail: suzana.samardzic@ri.t-com.hr Web: www.sv-ana.org Savjetovalite Caritasovog doma Sv. Ana Adresa: Osjeka bb, 51000 Rijeka Tel: 051/211-146 Dom za dnevni boravak djece Ti Rijeka /Savjetovalite Ti/ Adresa: Beli Kamik bb, 51000 Rijeka Tel: 051/215-670 Fax: 051/215-678 E-mail: tic@tic-za-djecu.hr Dom radi svaki radni dan od 8.00 do 19.00 sati Udruga za zatitu obitelji, Rijeka U.Z.O.R. Adresa: Blaa Polia 2/1, p.p. 154, 51000 Rijeka Tel/fax: 051/673-649
Istarska upanija
Udruga Sigurna kua Istra Adresa: Koparska 58, 52100 Pula Tel: 052/500-148 E-mail: sigurna.kuca.istra@inet.hr Web: www.sigurnakucaistra.hr Drutvo Naa djeca Pula Adresa: 52100 Pula Tel: 0800 334 400 SOS telefon ISTARSKE UPANIJE Adresa: 52100 Pula Tel: 0800 84 84
234
235
Uredi za podrku rtvama i svjedocima Zagreb

Ured za podrku svjedocima i rtvama Opinski kazneni sud u Zagrebu Ilica 207, 10 000 Zagreb Tel.: +385 (0)1 3477-381 upanijski sud u Zagrebu Trg Nikole ubia Zrinskog 5, 10 000 Zagreb soba 84/II Tel.: +385 (0)1 480-1062 e-mail: Podrska-svjedocima-zg@pravosudje.hr
Zadar
Ured za podrku svjedocima i rtvama upanijski sud u Zadaru Adresa: Borelli 9, 23 000 Zadar Tel.: +385 (0)23 203-640 Fax: +385 (0)23 203-641 e-mail: Podrska-svjedocima@pravosudje.hr
Obiteljski centri
OC Bjelovarsko - bilogorske upanije, Masarykova 8, PP 126, 43 000 Bjelovar tel: 043/277-060; fax: 043/277-061 e-mail adresa: renata.sedlanic@oc-bbz.hr; web adresa: www.oc-bbz.hr OC Dubrovako - neretvanske upanije, Mata Vodopia 30, 20 000 Dubrovnik tel: 020/358-731; fax: 020/358-732 e-mail adresa: dario.kulisic@obiteljskicentar-dnz.hr web adresa: www.obiteljskicentar-dnz.hr OC Grada Zagreba, Ulica grada Chicaga 13, Preobraenska 4/IV, 10 000 Zagreb tel: 4577-194; fax: 4833-086 e-mail adresa: ljerka.lackovic@ocgz.hr web adresa: www.ocgz.hr OC Istarske upanije, Vidikovac 7, 52 010 Pula tel: 052/391-425; fax: 052/391-302 e-mail adresa: ines.puhar@ociz.hr
Osijek
Ured za podrku svjedocima i rtvama upanijski sud u Osijeku Europska avenija 7, 31 000 Osijek soba 35 Tel.: +385 (0)31 228 500 e-mail: Podrska-svjedocima@zsos.pravosudje.hr
Vukovar
Ured za podrku svjedocima i rtvama upanijski sud u Vukovaru upanijska 33, 32000 Vukovar Tel: +385 (0)32 452-529 Fax.: +385 (0)32 452-529 e-mail: Podrska-svjedocima-vu@pravosudje.hr
236
237
OC Karlovake upanije, Ivana Metrovia 10, 47 000 Karlovac tel: 047/411-429; fax: 047/411-459 (C) 047/411-429 e-mail adresa: obiteljski-centar.karlovac@oc-karlovac.hr web adresa: www.oc-karlovac.hr OC Koprivniko - krievake upanije, Ulica brae Radi 7, 48 000 Koprivnica tel: 048/641-272; fax: 048/641-274 e-mail adresa: info@obiteljskicentarkc.hr web adresa: www.obiteljskicentarkc.hr OC Krapinsko - zagorske upanije, Frana Galovia 1c, 49 000 Krapina tel: 049/371-193; fax: 049/371-319 e-mail adresa: obiteljskicentar-kzz@hi.t-com.hr web adresa: www.obiteljskicentar-kzz.hr OC Liko - senjske upanije, Jurie Orlovia 2, 53 270 Senj tel: 053/882-122; fax: 053/882-122 e-mail adresa: obiteljski.centar.licko-senjske.zupanije@gs.t-com.hr OC Poeko - slavonske upanije, Vukovarska 14, 34 000 Poega Tel: 034/276-162;166;165;164; fax: 034/276-165 e-mail adresa: obiteljski.centar@po.t-com.hr OC Primorsko - goranske upanije, Kreimirova 12, 51 000 Rijeka tel: 051/338-526; fax: 051/311-107 ; ravnateljica 051/338-533 e-mail adresa: ravnatelj@oc-pgz.hr web adresa: www.oc-pgz.hr
OC Sisako - moslavake upanije, Ulica Ivana Metrovia 30, 44 000 Sisak tel: 044/525-051; 050; fax: 044/525-055 e-mail adresa: ocsmz@sk.t-com.hr OC Splitsko - dalmatinske upanije, Trg dr. Franje Tumana 3, 21 000 Split tel: 021/384-364; fax: 021/315-388 e-mail adresa: marija.jelinovic@obiteljskicentar-sdz.hr web adresa: www.obiteljskicentar-sdz.hr OC ibensko - kninske upanije, Prvika 2, 22 000 ibenik tel: 022/200-280; fax: 022/200-405 ; (C) 022/200-280 e-mail adresa: ocsibenik@si.t-com.hr web adresa: www.obiteljskicentar-sibenik.hr OC Varadinske upanije, Vodnikova 6, 42 000 Varadin tel: 042/303-075 (tel. i fax.) e-mail adresa: obiteljskicentar-vz@vz.t-com.hr web adresa: www.ocvz.hr OC Virovitiko - podravske upanije, Trg kralja Zvonimira 2, 33 000 Virovitica tel: 033/800-055; fax: 033/800-001 (Fax) e-mail adresa: obiteljski.centar.viroviticko-podravske.zupanije@vt.t-com. hr; web adresa: www.obiteljskicentar.hr OC Vukovarsko - srijemske upanije, etalite Dioniza vagelja 2, 32 100 Vinkovci tel: 032/336-082; fax: 032/336-084 e-mail adresa: obiteljski-centar@vk.t-com.hr; web adresa: www.obiteljskicentar-vsz.hr
238
239
OC Zadarske upanije, Put Murvice 14, 23 000 Zadar Tel: 023/ 309-142; fax 023/309-143 e-mail adresa: obiteljski.centar.zadarske.zupanije@zd.t-com.hr
Napomene:
Podaci iz adresara podloni su promjenama. Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti tiska ovaj adresar svake godine s aktualnim izmjenama i dopunama. (http://www.mobms.hr/media/9383/adresar-ustanova_mobms.pdf) Obrasci za izvjetavanje o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji za za policiju, centre za socijalnu skrb, zdravstvene i odgojno-obrazovne ustanove, pravosudna tijela, koordinatore/ice za ravnopravnost spolova u uredima dravne uprave u upanijama, te organizacije civilnog drutva koje tite rtve nasilja u obitelji i koje rade s poiniteljima nasilja u obitelji takoer su dostupni su na mrenoj stranici www.mobms.hr/obavijesti/sprjecavanje-nasilja-u-obitelji.aspx .
240

Prirucnik Policijski

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prirucnik Policijski

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Nakladnik: Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj Drutvo za psiholoku pomo, Prilaz Gjure Deelia 27, Zagreb

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Postupanje policije u sluaju nasilja u obitelji

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Postupanje na mjestu dogaaja

Specifinosti postupanja u sluajevima kada su djeca rtve i/ili svjedoci nasilja

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Postupanje prema rtvi nasilja u obitelji

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Postupak prema poinitelju nasilja u obitelji

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Optuni prijedlog u sluaju obiteljskog nasilja

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA POLICIJSKA UPRAVA Broj:

(ime, prezime i nadimak ako ga ima)

Ivana i Ane, dj. prezime Ivani

(dan, mjesec i godina roenja) (mjesto roenja)

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

dani u tjednu petak u 07,30 sati, blia

( dan, mjesec i godina izvrenja )

Zagrebaka cesta Zagreb-rnomerec

Zagrebu, Zagrebaka cesta br. 1

( ophodni, kontaktni, pozorniki )

ako je maloljetan tko mu je zakonski zastupnik , Okrivljenik je

gradska etvrt rnomerec Zagreb / rnomerec ,

sati, nakon ega je

sati u sati odreena

( navesti vrstu mjere opreza )

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

ime je poinjen prekraj iz lanka o zatiti od nasilja u obitelji

4 kpl. 20 st. 2 Zakona

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

Branka i Kate, dj. prezime Kati

(dan, mjesec i godina roenja)

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

, dana dani u tjednu u sati,

blia oznaka mjesta

gradska etvrt ako je maloljetan tko mu je zakonski zastupnik , Okrivljenik je

sati, nakon ega je

dana Okrivljenik je dana

sati. u sati odreen

( navesti vrstu mjere opreza )

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

5. da se okrivljeniku na temelju lanka 135. Prekrajnog zakona odredi zadravanje jer

6. da se okrivljenika proglasi krivim i kazni ,

7. da se okrivljenika obvee na naknadu tete od (slovima )

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

8. da se okrivljenika obvee na naknadu trokova postupka od kuna (slovima ); 9.

REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAKA

SERIJSKI BROJ: URUITI GRAANINU!

od oca/majke Ivana i Ane , Zagrebu ,

, osobni podaci provjereni uvidom u O.I. ser. br.

ako je maloljetan tko mu je zakonski zastupnik

kojim se temeljem lanka 130. Prekrajnog zakona nareuje se:

Prirunik o provedbi Protokola o postupanju u sluaju nasilja u obitelji

MJERA OPREZA M.P. a) bez odobrenja zabrana naputanja

c) zabrana pribliavanja, uspostavljanja i odravanja veze s ANOM ANI, iz Zagreba, Zagrebaka 1

e) zabrana prelaska dravne granice uz oduzimanje osobnih dokumenata ;

uz oduzimanje dozvole za upravljanje