SIMPTOMI DUHOVNIH BOLESTI I TERAPIJA Don Tomislav Ivani: Osnove hagioterapije O uzrocima duhovnih bolesti Grijeh je nutarnji nered.

To je djelatno poelo podijeljenosti izmeu ovjeka i njegova Stvoritelj, izmeu ovjeka i prirode, pojedinca i drutva. U dubini duhovne podsvijesti ukorijenjeni su etos i eros, savjest, ljubav i estetski senzibilitet. Viktor Frankl u dubini duhovne podsvijesti razlikuje etiki podsvjesno, estetski podsvjesno i erotski-podsvjesno. Iz ''transcendentne podsvijesti'' javlja se potisnuta transcendencija u obliku ''nemira srca'' koji moe osobu dovesti do neurotskih simptoma. Podsvjesna religioznost moe biti patogena, ''nesretno potisnuta''. Potisnuta vjera se izrouje u praznovjerje i neurotsku egzistenciju. Ateist ima latentnu religioznost (V. Frankl). Cilj psihoterapije je duevno zdravlje, a cilj religije je spas due. Smisao ivota se ne moe dati, nego se mora nai. Ne moe se izmisliti nego se mora otkriti. Savjest je organ smisla. Ali, savjest moe ovjeka zavesti u zabludu. ''Srce ima razloge to ih razum ne poznaje'' (B. Pascal). ovjekova konfliktnost se nalazi u vrijednosti. ovjek kao bie trudi se da nadvlada neko odreeno nutarnje stanje, primjerice kompleks manje vrijednosti, tako to razvija tenju za nadmoi. Tu motivaciju nazivamo ''volja za mo''. Volja za smislom danas je uvelike frustrirana. Dananjeg ovjeka spopada osjeaj besmisla rije je ''egzistencijalnom vakuumu'', manjku inicijative da se neto promijeni. Mladi najvie trpe od osjeaja besmisla koji nastaje kao plod otuenja. ''Religija je ispunjenje volje za posljednjim smislom'' istie Frankl. Krize identiteta su krize smisla. Forsirana tenja za samoostvarenjem odaje frustriranu tenju za ispunjenjem smisla. Bog je duevna injenica neposredne iskustvenosti. Kako spoznajemo Boga? 90-ih godina 20 st. sve vie se poelo govoriti o SQ (duhovnoj inteligenciji) nakon to je neuropsihijatar Michael Persinger proveo istraivanje o postojanju ''boanske toke'' u ljudskom mozgu. Neurolog Ramachandran je 1997. godine otkrio da se ''boanska toka'' nalazi meu ivanim spojevima sljepoonih renjeva u mozgu. Pozitivnom emisijskom tomografijom se pokazalo kako svi ovi skupovi ivaca zasvijetle im se ispitanik upusti u raspravu o duhovnim/vjerskim temama. Duhovna bolest i smanjenje SQ-a javlja se zbog nemogunosti uspostavljanja veze s dubokim sreditem u sebi. ''Bol due'' javlja se kad je pojedinac odsjeen ili u nesuglasju s najdubljim dijelovima sebe. Bol due se moe opisati kao osjeaj rascjepkanosti, otuenosti i besmisla. Duhovna patologija se vee uz nedostatak smisla, oaj, odbaenost, opsjednutost, zlo. Osjeaj otuenja je shizotipno stanje. ''Bolesti smisla'' su ovisnost, stres, depresija. Duhovne zaostalosti su: fanatizam, narcizam, mazohizam i sadizam, te sociopatska nemogunost osjeaja za druge. tu su jo opsesija, fobija (histerija), manina depresi ja, zloupotreba moi, nezdrava paranoja. Kljuni faktor ovih nezdravih reakcija je otuenje od nekog dijela sebe, kao kad se zavade dva prijatelja. O agresivnosti Agresivnost je znak da su se u ovjeku nagomilali konflikti, a oni se rjeavaju na tri naina : agresivnou, depresijom, rezignacijom. Agresivnost se javlja kad se ovjek lii sigurnosti. Zli (diabolos) je onaj koji razbacuje, smuuje. Ljudska egzistencija je ograniena. ovjek je stvorenje ontoloki ovisno o Stvoritelju. On je bie utemeljeno u bitku koje je vjeno. Nepoznavanje Boga, udaljavanje od njega i neprijateljstvo s njime ugroava ovjeka, stvara osjeaj besmisla, straha, tjeskobe, nesigurnosti. Sigurni korijeni ovjeka uvjet su mira, a bolesni nemira, agresije i autoagresije. Najvanija ovjekova duhovna struktura jest sposobnost povjerenja ili vjere. Izvor agresivnosti je u nepovjerenju, a ono raa strah. Agresivnost se prvo javlja kao trauma u kojoj ovjek doivljava bol, tjeskobu, strah.

Glavni uzronici egzistencijalnih, bazinih i aktualnih rana su zlo, pouda, uvrede. U enciklici Salvifici doloris se istie da je duhovna patnja daleko tea od psihike ili tjelesne. Uzronici duhovne patnje napadaju cjelokupnu duhovnu strukturu ovjeka pa se on moe osjeati svestrano izranjen, nemoa n. Ako smo voljeni, imamo povjerenjeu Zaetnika bitka. Zadaa terapijske teologije je posredovati smisao u pustinji besmisla! ovjeka treba dovesti do svijesti o njegovim unutraljim konicama i blokadama, a onda mu rei: ''Ti ne moe ba nita uiniti da te ja prestanem voljeti''. Svaki stav koji ne sadri ljubav ugroava drugu osobu, razara njezino povjerenje. O terapijskoj teologiji ''Ja sam Gospodin koji dajem zdravlje'' (Izl 15,26). Krist je Magister interior unutarnji uitelj srdaca, svjetlo koje rasvjetljuje svakog ovjeka. On je ozdravitelj egzistencijalne bolesti, PUT, ISTINA i IVOT. Putem se ide, istina se spoznaje, ivot se ivi! Program terapijske teologije saima se u rijeima: ''Trpljenje ima smisla'' (Usp. Lk 4,18-19; Jak 5,16). Logoterapija je lijeenje smislom, a hagioterapija je lijeenje svetim. Hagioterapija lijei posljedice nepotivanja ovjeka, boli i rana koje su pri tome nastale, te tako pomae ovjeku da moe vjerovati u povratak u izvornost svog bia. ovjek se oslobaa duhovne boli kada povjeruje da ga Bog voli i da mu je njeni otac. Pastoral oslobaa od grijeha a hagioterapija od patnje. Hagioterapija razlikuje psihiku i duhovnu strukturu due.

Simptomatika duhovnih bolesti Dua u ovjeku predstavlja supstancijalni ivotni princip. Duh je najdublji dio nae nutrine. On nije misao, ali je oblikuje. On nije kreativnost, ali je omoguuje. Duh stoji iza svega u naem biu. Duh oblikuje duu istinom i smislom. Svaka bolest koi, onemoguava funkciju pneumo -psiho-somatskog organizma, a istovremeno stvara bol. Duhovna bolest se suprotstavlja ivotu. Duhovna bolest djeluje u dva pravca: agresivno i autoagresivno. Strah je znak duhovne bolesti. Isto tako panika i nemir, kukaviluk, oklijevanje, oaj, zloa, nevjera, ludost, grubost, svaa, krtost, tuga, bestidnost, runoa, oholost. Poroci upuuju na bolesnu volju, ali i karakter. Potrebno je lijeiti savjest, intelekt, volju, srce i karakter. Isus rekapitulira ovjekov ivot od zaea do smrti i vraa mu sve u uskrsnoj preobrazb i. Kad imamo bolesnu savjest bjeimo i skrivamo se, hvataju nas strahovi, tjeskoba, nesigurnost, postajemo dvolini. Tko razori organ duhovne spoznaje ili intelekta postaje nesposoban spoznati istinu. Ako je ovjek emotivno ranjen ne moe u srcu prepoznati ni racionalnu spoznaju ni duhovne stvarnosti, ni Boga. Slobodna volja je bolesna ako postoji nered, samovolja, ovisnost. Sloboda nije biranje dobra i zla, nego mo biranja dobra. Ne trudi li se ovjek oko vrlina postaje plijenom poroka. Bolesna religioznost je izgubljenost (oituje se u lutanju po sektama). Izlaz iz takvog stanja je povratak prvoj ljubavi, Stvoritelju. Kultura ovdje znai ovjekovu sposobnost da duhom oblikuje svoje ponaanje, komunikaciju s drugima, svoj okoli i itav svoj ivotni stav. Cilj i bit kulture je ljepota ili sklad svega postojeeg. ovjek bolesne kulture je onaj koji je podloan alkoholu, drogi, sektama, ezoteriji, kako bi tu naao nadahnue za svoj rad. Nepatvorena ljepota dolazi samo od Boga, a sve drugo su imitacije i lai. Vrhunska kultura mogua je tek po molitvi. Bolesnu seksualnost karakterizira razdvajanje ljubavi od seksa, egoistino plijenjenje uitaka i samozadovoljstva. Nedostatak ljubavi u djetinjstvu uzrokuje da u ovjeku zakrlja neka vrsta antene za ljubav i simpatije drugih. Kad su nekome zaepljene ''duhovne ui'' tada taj ovjek vidi samo grubu materijalnu stvarnost, postaje materijalist, tri samo za profitom i u tome vidi smisao. Duhovno gluh ovjek je sveo svoju egzistenciju samo na psihosomatsku, imanentnu stvarnost. krtost i gramzljivost su bolesti ''duhovnih ruku''. Bolest ''duhovnih nogu'' se oituje u tome da netko slijedi druge na krivim putovima. ovjek sam sebe traumatizira kad ini grijeh. Devijacije su otklon od savjesti i sredita ivota. Takvi ljudi porok smatraju vrlinom, te ne razlikuju religiju od magije, formalnog kranina od svetog. Devijacije ovjeka ine slijepim, gluhim, glupim, nerazumnim.

Nije na ovjeku da se svojim snagama bori protiv zloga, pouda i uvreda, nego je na njemu da jaa svoje vrline, krjeposti i itav duhovni organizam kako bi ostao duhovno zdrav ovjek. Krjepost je snaga za dobro, a porok je snaga za zlo. Poude razaraju srce i karakter. Uvrede, odbaenost, neuspjeh, neljudsko ponaanje, mogu nekoga duboko povrijedit i i slomiti njegove nutarnje duhovne sile. Uvrede i patnje mogu pomutiti razum, savjest, intelekt i srce. Duhovna patnja takvog tipa moe ovjeka ostaviti cijeli ivot duhovnim invalidom. Neposlunost savjesti, lakoumnost, prihvaanje lai ranjavaju organ osobnosti, ivota, savjesti, intelekta i srca. Organ ljubavi ranjavaju oholost, mrnja, egoizam, duhovna kratkovidnost. Ovisnost kao duhovna bolest moe biti etverojaka: o ljudima, stvarima, idolima, strahovima. Somatizacija nastupa kad duhovna bol prouzroi tjelesnu ili psihiku traumu. Najdublje patnje nastaju iz nesklada spoznaje i volje. U hagioterapiji Isus je lijenik i lijek (Lk 9,1-2).

Neki primjeri sekundarnih simptoma duhovnih bolesti Osobnost je bolesna ukoliko se ovjek lako vrijea, ili se previe hvali. Savjest je bolesna kad netko eli sve promijeniti samo sebe ne, kad mrmlja,optuuje druge, ogoren je i rezigniran. Intelekt postaje bolestan ako su nekome novac, vlast i karijera bogovi (primjer faizma, nacizma) Slobodna volja je bolesna ako se netko ne moe otrgnuti od hrane, televizije, cigareta, alkohola, seksa, novca. Srce je bolesno ako netko pati od oaja, osjeaja beznaa, gubitka povjerenja, hladnoe, zloe, bezvoljnosti, potrebe za obranom. Bolestan karakter se oituje u nehumanom ponaanju, nevjernosti, nepravednosti, laganju, bogaenju na tui raun. Bolesna vjera se oituje u ateizmu i fanatizmu Bolesnu kulturu karakterizira psovka, vulgarnost, sklonost kiu, runoi, neurednosti, itd.

Put ozdravljenja Hagioterapija poznaje etiri vrste terapija:

1. Agape terapija

2. Pistis terapija 3. Eirene terapija 4. Dynamis terapija 5. Pneuma terapija

IZVOR:
http://www.prudencija.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=92:simptomi-duhovnih-bolesti-i-terapija&catid=2:duhovnost&Itemid=3

 ''Budi ti prvi koji e ubaciti penicu u svoj mlin prije nego to tvoj neprijatelj ubaci korov''. (s tim se lsae i
starac Pajsije Svetogorac, vidjeti link: http://sr.scribd.com/doc/45759193/Starac-Pajsije-Svetogorac-%C4%8Cuvajte-du%C5%A1uBorba-protiv-pomisli )

Nadam se da je sad malo jasnije ono kad Isus govori da e ovjek ivjeti od svake Rijei koja izlazi iz Bojih usta. Sveta rije se razlikuje od profane upravo po tome to je ljekovita. Hranei se Biblijom unosimo reda u svoje misli i ivot. U psihologiji se ova antiretika metoda kojom uvjebavamo i ponavljamo pozitivne poruke namjesto zabrana i prisila, zove ''translacijska metoda''. Predodba da runa misao dolazi od demona pomae monahu da se od nje distancira te da se s tom milju ophodi kao s izvanjskim neprijateljem. Ponavljati u sebi Boju Rije znai vjerovati i podsjeati se da je to istina. Vjera je vrsto stajanje u onome emu se nadamo. Vjera ivi od pozitivne projekcije. Ona nas oslobaa predbacivanja. Sloboda ovisi o ispravnom znanju. Zadaa askeze je da sprijeimo vanjskim stvarima pristup u posveeni prostor naeg ''ja''. Moj stvarni bitak i identitet je u Kristu. Neka nam Duh Sveti pomogne da ga otkrijemo i napredujemo u slobodi i duhovnoj spoznaji! Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne druge katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u naim duama. Mi moramo najprije u nama izgraditi tu katedralu, a onda pomoi graditi katedrale u duama naih blinjih. Bl. Ivan Merz