Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
SIMPTOMI DUHOVNIH BOLESTI I TERAPIJA

SIMPTOMI DUHOVNIH BOLESTI I TERAPIJA

Ratings: (0)|Views: 137 |Likes:
Don Tomislav Ivančić: Osnove hagioterapije

O uzrocima duhovnih bolesti
Don Tomislav Ivančić: Osnove hagioterapije

O uzrocima duhovnih bolesti

More info:

Published by: Molitvena zajednica sv. Mihaela arhanđela on May 30, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/30/2013

pdf

text

original

 
SIMPTOMI DUHOVNIH BOLESTI I TERAPIJA 
Don Tomislav Ivančić
: Osnove hagioterapije
O uzrocima duhovnih bolesti
Grijeh je nutarnji nered. To je djelatno počelo podijeljenosti izmeĎu čovjeka i njegova Stvoritelj,izmeĎu čovjeka i prirode, pojedinca i društva. U dubini duhovne podsvijesti ukorijenjeni su etos i eros,
savjest, ljubav i estetski senzibilitet. Viktor Fr
ankl u dubini duhovne podsvijesti razlikuje etički
-podsvjesno, estetski podsvjesno i erotski-podsvjesno.
Iz ''transcendentne podsvijesti'' javlja se potisnuta transcendencija u obliku ''nemira srca'' koji moţe
osobu dovesti do neurotskih simptoma. Podsvjes
na religioznost moţe biti patogena, ''nesretnopotisnuta''. Potisnuta vjera se izroĎuje u praznovjerje i neurotsku egzistenciju. Ateist ima latentnureligioznost (V. Frankl). Cilj psihoterapije je duševno zdravlje, a cilj religije je spas duše.
 
Smisao ţivota se ne moţe dati, nego se mora naći. Ne moţe se izmisliti nego se mora otkriti. Savjest je organ smisla. Ali, savjest moţe čovjeka zavesti u zabludu. ''Srce ima razloge što ih razum nepoznaje'' (B. Pascal). Čovjekova konfliktnost se nalazi u vrijednosti. Čovjek kao biće trudi se danadvlada neko odreĎeno nutarnje stanje, primjerice kompleks manje vrijednosti, tako što razvijateţnju za nadmoći. Tu motivaciju nazivamo ''volja za moć''. Volja za smislom danas je uvelikefrustrirana. Današnjeg čovjeka spopada osjećaj besmisla –
 
riječ je ''egzistencijalnom vakuumu'',manjku inicijative da se nešto promijeni. Mladi najviše trpe od osjećaja besmisla koji nastaje kao plodotuĎenja. ''Religija je ispunjenje volje za posljednjim smislom'' –
 
ističe Frankl. Krize id
entiteta su krize
smisla. Forsirana teţnja za samoostvarenjem odaje frustriranu teţnju za ispunjenjem smisla. Bog jeduševna činjenica neposredne iskustvenosti. Kako spoznajemo Boga? 90
-
ih godina 20 st. sve više sepočelo govoriti o SQ (duhovnoj inteligenciji) nakon što je neuropsihijatar Michael Persinger proveoistraţivanje o postojanju ''boţanske točke'' u ljudskom mozgu. Neurolog Ramachandran je 1997.godine otkrio da se ''boţanska točka'' nalazi meĎu ţivčanim spojevima sljepoočnih reţnjeva u mozgu.
Poz
itivnom emisijskom tomografijom se pokazalo kako svi ovi skupovi ţivaca zasvijetle čim se ispitani
upusti u raspravu o duhovnim/vjerskim temama. Duhovna bolest i smanjenje SQ-a javlja se zbog
nemogućnosti uspostavljanja veze s dubokim središtem u sebi. ''Bol duše'' javlja se kad je pojedinacodsječen ili u nesuglasju s najdubljim dijelovima sebe. Bol duše se moţe opisati kao osjećajrascjepkanosti, otuĎenosti i besmisla. Duhovna patologija se veţe uz nedostatak smisla, očaj,odbačenost, opsjednutost, zlo. Osjećaj otuĎenja je shizotipno stanje. ''Bolesti smisla'' su ovisnost,
stres, depresija. Duhovne zaostalosti su: fanatizam, narcizam, mazohizam i sadizam, te sociopatska
nemogućnost osjećaja za druge. tu su još opsesija, fobija (histerija), manična depresi
 ja, zloupotreba
moći, nezdrava paranoja. Ključni faktor ovih nezdravih reakcija je otuĎenje od nekog dijela sebe, kao
kad se zavade dva prijatelja.
O agresivnosti
 Agresivnost je znak da su se u čovjeku nagomilali konflikti, a oni se rješavaju na tri načina
:
agresivnošću, depresijom, rezignacijom. Agresivnost se javlja kad se čovjek liši sigurnosti. Zli(diabolos) je onaj koji razbacuje, smućuje. Ljudska egzistencija je ograničena. Čovjek je stvorenjeontološki ovisno o Stvoritelju. On je biće utemeljeno u bitku koje je vječno. Nepoznavanje Boga,udaljavanje od njega i neprijateljstvo s njime ugroţava čovjeka, stvara osjećaj besmisla, straha,tjeskobe, nesigurnosti. Sigurni korijeni čovjeka uvjet su mira, a bolesni nemira, agresije i autoagresije.Najvaţnija čovjekova duhovna struktura jest sposobnost povjerenja ili vjere. Izvor agresivnosti je unepovjerenju, a ono raĎa strah. Agresivnost se prvo javlja kao trauma u kojoj čovjek doţivljava bol,
tjeskobu, strah.
 
Glavni uzročnici egzistencijalnih, bazičnih i aktualnih rana su zlo, poţuda, uvrede. U enciklici Salvificidoloris se ističe da je duhovna patnja daleko teţa od psihičke ili tjelesne. Uzročnici duhovne patnjenapadaju cjelokupnu duhovnu strukturu čovjeka pa se on moţe osjećati svestrano izranjen, nemoća
n.
 Ako smo voljeni, imamo povjerenjeu Začetnika bitka. Zadaća terapijske teologije je posredovatismisao u pustinji besmisla! Čovjeka treba dovesti do svijesti o njegovim unutrašljim kočnicama iblokadama, a onda mu reći: ''Ti ne moţeš baš ništa učiniti da
te ja prestanem voljeti''. Svaki stav koji
ne sadrţi ljubav ugroţava drugu osobu, razara njezino povjerenje.
O terapijskoj teologiji
''Ja sam Gospodin koji dajem zdravlje'' (Izl 15,26). Krist je Magister interior
 –
 
unutarnji učitelj srdaca,
svjetlo koje
rasvjetljuje svakog čovjeka. On je ozdravitelj egzistencijalne bolesti, PUT, ISTINA i ŢIVOT.Putem se ide, istina se spoznaje, ţivot se ţivi! Program terapijske teologije saţima se u riječima:
''Trpljenje ima smisla'' (Usp. Lk 4,18-19; Jak 5,16). Logotera
pija je liječenje smislom, a hagioterapija je liječenje svetim. Hagioterapija liječi posljedice nepoštivanja čovjeka, boli i rana koje su pri tomenastale, te tako pomaţe čovjeku da moţe vjerovati u povratak u izvornost svog bića. Čovjek seoslobaĎa duhovne boli kada povjeruje da ga Bog voli i da mu je njeţni otac. Pastoral oslobaĎa odgrijeha a hagioterapija od patnje. Hagioterapija razlikuje psihičku i duhovnu strukturu duše.
Simptomatika duhovnih bolesti
Duša u čovjeku predstavlja supstancijalni ţivotni princip. Duh je najdublji dio naše nutrine. On nijemisao, ali je oblikuje. On nije kreativnost, ali je omogućuje. Duh stoji iza svega u našem biću. Duhoblikuje dušu istinom i smislom. Svaka bolest koči, onemogućava funkciju pneumo
-psiho-somatskogor
ganizma, a istovremeno stvara bol. Duhovna bolest se suprotstavlja ţivotu. Duhovna bolest djeluje u
dva pravca: agresivno i autoagresivno. Strah je znak duhovne bolesti. Isto tako panika i nemir,
kukavičluk, oklijevanje, očaj, zloća, nevjera, ludost, grubost, svaĎa, škrtost, tuga, bestidnost, ruţnoća,oholost. Poroci upućuju na bolesnu volju, ali i karakter. Potrebno je liječiti savjest, intelekt, volju, srcei karakter. Isus rekapitulira čovjekov ţivot od začeća do smrti i vraća mu sve u uskrsnoj preobrazb
i.
Kad imamo bolesnu savjest bjeţimo i skrivamo se, hvataju nas strahovi, tjeskoba, nesigurnost,postajemo dvolični. Tko razori organ duhovne spoznaje ili intelekta postaje nesposoban spoznatiistinu. Ako je čovjek emotivno ranjen ne moţe u srcu prepoznati
ni racionalnu spoznaju ni duhovnestvarnosti, ni Boga. Slobodna volja je bolesna ako postoji nered, samovolja, ovisnost. Sloboda nije
biranje dobra i zla, nego moć biranja dobra. Ne trudi li se čovjek oko vrlina postaje plijenom poroka.
Bolesna religiozno
st je izgubljenost (očituje se u lutanju po sektama). Izlaz iz takvog stanja jepovratak prvoj ljubavi, Stvoritelju. Kultura ovdje znači čovjekovu sposobnost da duhom oblikuje svojeponašanje, komunikaciju s drugima, svoj okoliš i čitav svoj ţivotni stav.
Cilj i bit kulture je ljepota ili
sklad svega postojećeg. Čovjek bolesne kulture je onaj koji je podloţan alkoholu, drogi, sektama,ezoteriji, kako bi tu našao nadahnuće za svoj rad. Nepatvorena ljepota dolazi samo od Boga, a svedrugo su imitacije i laţi.
 
 Vrhunska kultura moguća je tek po molitvi.Bolesnu seksualnost karakterizira razdvajanje ljubavi od seksa, egoistično plijenjenje uţitaka isamozadovoljstva. Nedostatak ljubavi u djetinjstvu uzrokuje da u čovjeku zakrţlja neka vrsta antene
za ljubav i s
impatije drugih. Kad su nekome začepljene ''duhovne uši'' tada taj čovjek vidi samo grubumaterijalnu stvarnost, postaje materijalist, trči samo za profitom i u tome vidi smisao. Duhovno gluhčovjek je sveo svoju egzistenciju samo na psihosomatsku, imanentnu stvarnost. Škrtost i gramzljivostsu bolesti ''duhovnih ruku''. Bolest ''duhovnih nogu'' se očituje u tome da netko slijedi druge na krivimputovima. Čovjek sam sebe traumatizira kad čini grijeh. Devijacije su otklon od savjesti i središtaţivota. Takvi
 
ljudi porok smatraju vrlinom, te ne razlikuju religiju od magije, formalnog kršćanina odsvetog. Devijacije čovjeka čine slijepim
, gluhim, glupim, nerazumnim.
 
Nije na čovjeku da se svojim snagama bori protiv zloga, poţuda i uvreda, nego je na njemu da jačasvoje vrline, krjeposti i čitav duhovni organizam kako bi ostao duhovno zdrav čovjek. Krjepost jesnaga za dobro, a porok je snaga za zlo. Poţude razaraju srce i karakter. Uvrede, odbačenost,neuspjeh, neljudsko ponašanje, mogu nekoga duboko povrijedit
i i slomiti njegove nutarnje duhovne
sile. Uvrede i patnje mogu pomutiti razum, savjest, intelekt i srce. Duhovna patnja takvog tipa moţečovjeka ostaviti cijeli ţivot duhovnim invalidom. Neposlušnost savjesti, lakoumnost, prihvaćanje laţi –
 ranjavaju orga
n osobnosti, ţivota, savjesti, intelekta i srca. Organ ljubavi ranjavaju oholost, mrţnja,egoizam, duhovna kratkovidnost. Ovisnost kao duhovna bolest moţe biti četverojaka: o ljudima,
stvarima, idolima, strahovima. Somatizacija nastupa kad duhovna bol prou
zroči tjelesnu ili psihičkutraumu. Najdublje patnje nastaju iz nesklada spoznaje i volje. U hagioterapiji Isus je liječnik i lijek (Lk 
9,1-2).
Neki primjeri sekundarnih simptoma duhovnih bolesti
Osobnost je bolesna ukoliko se čovjek lako vrijeĎa, ili se previše hvali.
 
Savjest je bolesna kad netko ţeli sve promijeniti samo sebe ne, kad mrmlja,optuţuje druge, ogorčen
 je i rezigniran.
Intelekt postaje bolestan ako su nekome novac, vlast i karijera bogovi (primjer fašizma, nacizma)
 Slobodna volja je
bolesna ako se netko ne moţe otrgnuti od hrane, televizije, cigareta, alkohola,
seksa, novca.
Srce je bolesno ako netko pati od očaja, osjećaja beznaĎa, gubitka povjerenja, hladnoće, zloće,
bezvoljnosti, potrebe za obranom.
Bolestan karakter se očituje u nehumanom ponašanju, nevjernosti, nepravednosti, laganju, bogaćenjuna tuĎi račun.
 
Bolesna vjera se očituje u ateizmu i fanatizmu
 
Bolesnu kulturu karakterizira psovka, vulgarnost, sklonost kiču, ruţnoći, neurednosti, itd.
Put ozdravljenja
Hagioterapija
poznaje četiri vrste terapija:
 
1
. Agape terapija 2. Pistis terapija 3. Eirene terapija 4. Dynamis terapija 5. Pneuma terapija
 
IZVOR:

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->