Moral: Srea bez Boga

Sam Harris

Albaniji je jo uvijek prisutno staro obiajno pravo krvne osvete. Ukoliko neki mukarac poini ubistvo, porodica njegove rtve moe kao odtetu traiti ivot nekog mukog srodnika ubice. Djeak kojeg je zadesila zla srea da je ubiin sin ili brat, prinuen je da se danonono skriva, da napusti kolu i da zaboravi na normalan ivot. I danas bezbroj albanskih mukaraca i djece ive kao zatvorenici u svojim vlastitim kuama. Znai li to, meutim, da su svi Albanci u moralnom smislu u krivu jer su svoje drutvo uredili na takav nain? Da li je njjihova tradicija krvne osvete jedan oblik zla? Da li su njihove vrijednosti podreene vrijednostima Zapada? Veina ljudi smatra da nauka ne moe dati odgovore na takva pitanja. Kako bi i mogli dokazati da je neki ivot bolji ili ispravniji od nekog drugog ivota? Koja definicija dobra bi trebala da bude vaea? Danas prirodoznanci, dodue, istrauju evoluciju morala, ali njihova istraivanja imaju za cilj samo opis ljudskog miljenja i ponaanja. Od neurobiologa se ne oekuje da nam kau kako trebamo razmiljati i raditi. Kontroverze o moralnim vrijednostima su kontroverze o kojima ne postoji oficijelno miljenje nauke. Smatram to u osnovi pogrenim. elim zagovarati ideju da etika pitanja o smislu, moralu i svrsi ljudskog ivota zaista budu pitanja o dobrobiti svjesnih bia. Vrijednosti se stoga mogu zasnivati na injenicama koje su pristupane naunom razumijevanju: na naem znanju o uzroku pozitivnih i negativnih
*

Za nau dobrobit nama ljudima nije potrebna religija. Ameriki filozof Sam Harris zastupa ideju svjetovnog morala. Izvor: Die Zeit, januar 2013, br. 02 258

Zenike sveske

osjeaja, o uticaju odreenih zakona na socijalne odnose, o neuropsihologiji sree i patnje. Velika odlika ovih injenica je njihov transkulturalni karakter. To je isto kao i s faktima o tjelesnom i duevnom zdravlju ljudi: rak u brdima Nove Gvineje je isto to i rak u Njujorku, kolera je kolera, izofrenija je izofrenija. Isto to, po mom miljenju, vai i za ljudski osjeaj kao to je saaljenje, a prije svega za nau dobrobit. Postoje nauno tani i pogreni odgovori na pitanja o moralu. Da bi ovo gledite bilo vjerodostojnije, moramo raistiti s nekim prastarim miljenjima o statusu moralnih istina. Religiozni ljudi vjeruju da je sam Bog ugradio moral u strukturu stvarnog svijeta. Ateisti pak smatraju da su nae predodbe o dobru i zlu proistekle iz razvoja nae kulture. U prvom poimanju je na moral u potpunosti zavisan od Boga, u drugom od kulturolokih predrasuda i filozofskih zabluda. Ja pak mislim da obje strane grijee. Moje vjerovanja u nauku koja moe formulisati vaei moral poiva na jednostavnoj premisi: ljudska dobrobit zavisi podjednako od dogaanja u svijetu kao i od stanja ljudskog uma. Tanije razumijevanje toga ta je to dobrobit moe nam pomoi da jasnije vrednujemo razliite forme drutvene zajednice, da ih razlikujemo kao bolje ili loije, vie ili manje etike. Nesumnjivo bi nam takvi uvidi mogli pomoi da poboljamo kvalitet ljudskog postojanja a to je taka na kojoj se zavrava akademska diskusija i predstoje politike odluke koje utiu na ivot miliona ljudi. Ni u kom sluaju ne elim sugerisati da za ba svaku moralnu kontroverzu moemo pribaviti nauna sredstva. Uvijek e biti razlika u miljenju ali miljenja se sve vie moraju odmjeravati na injenicama. Naa nesposobnost da odgovorimo na pitanje ne kazuje jo nita o tome da li na pitanje ima odgovora. Okolnost da moda nikada neemo biti u poziciji da rijeimo odreene moralne dileme govori jednako tako malo u korist iste valjanosti svih konkurirajuih stavova koji se o tome mogu imati. Moje mi iskustvo govori da do znatne konfuzije oko moralnih pitanja dovodi i to to se sam izostanak odgovora zamjenjuje s naelnom nemogunosti jednog odgovora. Navedimo jedan konkretan primjer: u kolama dvadest i jedne savezne amerike drave je jo uvijek dozvoljeno fiziko kanjavanje. Govorimo o tome
259

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

da je tamo zaista sasvim u redu kada nastavnik udara dijete linijarom, istue ga ili oamari. Na hiljade djece doivljava to svake godine, veinom na jugu SAD. Opravdavanje je, naravno, religiozne prirode: stvaralac univerzuma nas je upozorio da koristimo ibu i da kanjavamo dijete, ako ne elimo da ga razmazimo (Salomonove izreke 13,24; 20,30 i 23,13-14). Dakle, u Boije ime nanosimo bol, strah i ponienje naim kerima i sinovima. Ako nam je zaista stalo do djeije dobrobiti, moramo se zapitati da li je dobro da svoj moral izvodimo iz Biblije. Postoji li barem najmanja sumnja u to da na ovo pitanje postoji odgovor? Postoji li najmanja sumnja u to da je vano da li emo nai pravi odgovor? Ukupno nauno istraivanje zaista govori da je fiziko kanjavanje poguban obiaj koji prouzrokuje nasilje i socijalnu patologiju a na perverzan nain ak i poveava socijalnu prihvatljivost novih fizikih kanjavanja. U etici imamo posla sa ivotnim pitanjima. Odgovarajui na ta pitanja ne moemo sebi dopustiti da se jednastavno pozivamo na tradiciju, da toleriemo strane obiajei zadovoljimo se time da ne postiemo konsenzus. Nauka e sve vie pomagati da se odlui oko ovih pitanja. Zato? Zato to nezavisno od tradicije i nadilazee kulture moe dokazati da je, na primjer, nasilje destruktivno, da osveta i batine nanose tetu dobrobiti i pojedinca i zajednice. Govorimo li o moralu, govorimo o injenicama koje su meusobno povezane. Postoje konkretni uzroci tome kako se u ljudskom mozgu stvaraju misli i namjere; od faktikih okolnosti zavisi iz kakvog ponaanja e nastati odreene misli; nauno se moe istraiti kako nae ponaanje utie na svijet. Ako pomnije sagledamo uzroke naeg djelovanja, imamo fakte koji su potpuno u podruju etike, dakle onoga to obino oznaavamo kao dobro i loe. Dublje su ukorijenjeni nego religijska pripadnost nekog pojedinca. Moglo bi se rei: kao to nema hrianske fizike ili muslimanske algebre, tako nema ni hrianskog ili muslimanskog morala. ak zastupam stav da je moral jedna jo nerazvijena grana nauke. Od objavljivanja moje prve knjge pod naslovom Kraj vjerovanja posjedujem privilegovani uvid u kulturne borbe naeg doba. Vode se u SAD izmeu sekularnih liberala i hrianskih konzervativaca, a u Evropi izmeu nereligioznih zajednica i rastueg muslimanskog stanovnitva. Nakon to su na moju adresu i vjernici i ateisti uputili na desetine hiljada pisama i mailova,
260

Zenike sveske

ubijeen sam da na obje strane rova u ovom Kulturkampf-u prevladava fatalno vjerovanje u ogranienost razuma. Obje strane polaze od toga da nije u moi razuma da odgovori na najvanija pitanja ljudskog ivota. Neprijateljstvo prema razumu ima razliite politike konsekvence: religiozni konzervativci su skloni uvjerenju da postoje jasni odgovori na pitanja morala, ali samo zato to je Bog to tako uredio. Prema miljenju pravovjernih, obine injenice se, dodue, mogu saznati naunim istraivanjem, ali vrijednosti dolaze odozgo. Diskrepancija izmeu razuma i morala se u miljenju hrianske desnice pokazuje kao biblicizam, dakle kao doslovno razumijevanje Svetog pisma, kao netolerancija prema razliitosti miljenja, kao nepovjerenje naspram nauke i kao prezir prema istinskim uzrocima zemaljske patnje. Ljudi liberalnih i sekularnih stavova esto naginju miljenju da nema objektivnih odgovora na moralna pitanja. Dodue, ideale estitosti prosvijeenih zapadnih filozofa smatraju prihvatljivijim nego one koji dolaze od muslimanskih fundamentalista. Pa ipak bi veina sekularista rekla da prosvijeene predodbe o ispravnom i pogrenom ne moraju samo stoga da odgovaraju istini. Nesklad izmeu razuma i morala u miljenju ljeviara pokazuje se kao jeftin multikulturalizam, moralni relativizam, politika korektnost i tolerancija jo i naspram netolerancije. Znaajno je da moralizam obiju strana ne razvija istu snagu. Sekularni demokrati su sve vie nemoni naspram religioznih fanatika. Neravnotea snaga izmeu liberalnih skeptika i konzervativnih dogmatika je nama u SAD-u donijela deceniju koja je izgubljena u politikom smislu: zabranu istraivanja embrionalnih matinih elija, izbjegavanje jasnih stavova po pitanju prekida trudnoe i istopolnih brakova, zahtjeve za zabranom blasfemije od strane Ujedinjenih nacija (koja bi graanima zemalja lanica UN zabranjivala da kritikuju religije). Politiki razdor je oslabio Zapad u njegovom ratu protiv radikalnog islama i mogao bi dovesti do transformacije slobodnih evropskih drutava u nove kalifate. Uvjerenost da postoji jedan stvaralac univerzuma koji je objavio ta je ispravno, a ta pogreno, osnauje religiozne konzervativce. Neizvjesnost u pogledu toga da li je neto ispravno ili da li neto ikada moe takvo da bude, dovodi sekularne liberale do odustajanja od moralnih standarda, intelektualnih mjerila i politikih sloboda.
261

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Nauna zajednica je preteno sekularna i liberalna. Za ne povjerovati je, meutim, kakve koncesije religioznom dogmatizmu daju naunici, barem u SAD-u. Od toga nisu poteene ni visokorangirane institucije kao to su Nacionalna akademija nauka i Savezna zdravstvena agencija. ak i asopis Nature, najuticajnija nauna publikacija na svijetu, nije bio u stanju da ouva granicu izmeu racionalnog diskursa i licemjerno-pobonog fantaziranja. Ako se istrai kako je asopis u proteklih deset godina koristio izraz religija, ustanovie se da su urednici, meu njima i Stephen J. Gould, prisvojili staromodni koncept predmetnih podruja koja se ne preklapaju da nauka i relija uopte ne mogu doi u konflikt, jer se, kao, radi o razliitim podrujima znanja. Jedan uvodni lanak obznanjuje da problemi nastaju samo ako te discipline zalutaju na ono drugo podruje i tamo izazovu nemir. Nauka se smatra najviim autoritetom u pitanjima materijalnog univerzuma, ali religija ima zadnju rije u pitanjima vrijednosti i morala, sree i smisla. To je cijena koju plaamo zbog ustezanja naune zajednice da se izjasni po pitanjima morala. Sami naunici su pobudili dojam da je nauka nekompetentna za najvanija pitanja ljudskog ivota i da je samo jedan predstupanj tehnike. Dok nauna metoda ve stoljeima blamira religiju po pitanjima injenica, danas je uvrijeeno miljenje da nauka nema ta da kae o tome ta znai imati dobar ivot. U ovoj taki se susreu dogmatiari svih vrsta. Obrazloenje vjerovanja u Boga danas vie ne glasi da postoje ubjedljivi dokazi njegovog postojanja, ve da je vjera jedini pouzdan izvor orijentacije. Isti taj pogrean zakljuak izvlae pristalice meusobno oprenih religijskih tradicija. Stoga bi najsutinskija pitanja ivota morala konano postati predmetom nauke inae ne moemo izgraditi globalnu civilizaciju na temlju zajednikih vrijednosti. Samo jedan razuman koncept ljudske dobrobiti e milijardama ljudi omoguiti miroljubiv suivot i jedinstvo u pogledu politikih, ekonomskih i ekolokih ciljeva. Negdje u daljini se nazire nauka o ljudskom napretku ali nama je ona hitno potrebna. Da bi se zasnovala jedna takva nauka, prvo moramo priznati da je jedan intelektualni teren jo uvijek neobraen. Ovaj teren nazivam moral landscape moralni krajolik. To je hipotetiki prostor, a njegove krajnje take odgovaraju najveoj moguoj dobrobiti, njegove doline najdubljoj ljudskoj patnji. Iz razliitih naina miljenja, iz kulturnih praksi i
262

Zenike sveske

etikih normi, u ovaj krajolik se usijecaju razliiti putevi, a time i razliiti stupnjevi ljudskog napretka. Ne tvrdim da emo nuno nai pravi put kako treba da ive svi ljudi. Na neka pitanja moda postoji vie ispravnih odgovora. Postojanje razliitih najviih taaka u moralnom krajoliku ne ini isti manje vrijednim istraivanja. Trebamo znati da li se u ovom trenutku nalazimo na vrhu ili pak u dolini. Mnogi ljudi smatraju da univerzalni moral trai moralne principe koji vae bez izuzetka. Ako nije ispravno lagati, onda bi to moralo biti uvijek tako, a ako se moe nai jedan jedini izuzetak onda treba odustati od te istine. Vaei moral, meutim, ne trai da ga poimamo na nain nedodirljivih zapovijedi. Moral se moe porediti sa ahovskom igrom: nesumljivo je da u ahu postoje optevaea naela, ali ona dozvoljavaju i vane iznimke. U ahu se skoro uvijek isplati da se prihvati princip uvaj kraljicu. Ima, meutim, i izuzetaka. Ponekad je rtvovanje kraljice jedini potez koji je nekome jo preostao. Ako treba otkriti objektivne istine o ljudskoj dobrobiti ako je, recimo, za postizanje sree korisnija dobrota nego okrutnost onda nauci jednog dana treba biti mogue da sastavi precizne tvrdnje o tome koja od naih naina ponaanja su moralno dobra, a koja loa. Ali jedno trebamo najprije da pojasnimo: ljudsko znanje i ljudski moral ne treba odvajati jedno od drugog. Razlike u miljenjima po pitanjima morala samo razotkrivaju nepotpunost naeg znanja.O smislu ivota ne trebamo vie govoriti jezikom koji zaostaje za naim znanjem o svijetu. Pred velikim pitanjima ne trebamo bjeati u svete knjige i pradavna uda, ve imati hrabrosti da izaemo u otvoreni prostor moralnog krajolika koji oblikujemo s najboljim znanjem i savjeu. Budunost nam zavisi od nae hrabrosti za slobodno miljenje. Odabir i prevod s njemakog: Rada Staki

263