E pro li put ste imali priliku proitati pismo od mog prijatelja a umrli smo tu negd je, pribli no,

razmaka nekih dvije-tri sedmice. Uglavnom poslije ramazana. Sjeam se , nakon to su mene ukopali, nedugo zatim, ujem glas ljudi i zveckanje lopata. Pomi slih u sebi, ili e da iste greblje ili je sigurno jo neko umro. Ipak je neko bio um ro, poeli su sa kopanjem. Nedugo zatim zastado e da odmore, ustvari, sjeli su da jedu. ujem jedan od njih vel i: Bogami, gazda nam kupio po 15-tku i po kutiju cigara! Otvarajui evape u papiru, dr ugi ree: Nije valjda samo ovo, hoe li biti barem cener, vidi da je teren tvrd i pun k amena! Osjetih miris evapa i dim cigare, kao i njihovo mnjackanje u ustima. Ustado e , ujem pljuvanje u ake i reenicu, od koje se svaki ivi i mrtvi insan naje i: Hajmo ljudi , da mejit ne eka, ostalo je jo malo do d enaze! Jah, i poeo sam vam govoriti za ovog mog prijatelja to je ukopan pored mene nakon ramazana a meni i njemu je bio zadnji. Et, on vam je opisao kako i po emu da ga s e sjetite, pa kad se sjetim sebe i ljudi poput mene, osjetih potrebu da i ja vam prenesem kako zavr i moj zadnji ramazan u ivotu. Mo da ete se mene prije sjetiti nego mog prijatelja, jer ste mene sigurno vi e viali. i m bi nastupi mjesec ramazan, obuzmi bi me neka nervoza, neraspolo enje. Oni koji s u rano ranili da bi ne to prezalogajili kako bi izdr ali itav dan, osjeao sam prema nj ima sa aljenje. Kome gladuje , zbog koga se pati ? Spavao sam tamo negdje do podne. On da bih se ustani i naredi bi majci svojoj staroj da mi kafu napravi. Morala je, jer je znala kakve sam naravi. Vidio sam kako joj se ruke tresu dok je nosila d ez vu prema paretu. Mislim da je osjeala strah od Bo ije kazne. Iznesi bi kahvu vani, sjedi bi u hlad te polako uz cigaretu bi ejfio. Dok sam srk ao vrelu kahvu i razmi ljao gdje da odem u grad, zau se ezan za podne namaz. Pored moje kapije proe dedo Ibri im, imao je negdje oko 90 godina, sjeam ga se, uvijek za bajrame davao mi je bombone. Nikad vakta nije ispustio, nsvaki ramazan bi ispost i. Prolazei pored kapije, zastade i pogleda me. Gledao je u mene, ali mislim da j e gledao da vidi ko to sjedi u po bijela dana u po ramazana i pije kahvu. Kad sa m vidio da samo okree glavom, znao sam da me je prepoznao. Volio sam tada da sam u zemlju propao, jer odjednom je nestao sav taj neki moj ponos, sva ta moja sila ... Ustao sam, te jo vi e neraspolo en i oti ao do grada. Ulice su uglavnom bile puste, res torani, kafii i ba te takoer. Rekoh u sebi: ta je ovo, svi neki muslimani, svi poste... ! Sjeo sam u centralnu ba tu i opet naruio kahvu, kad vidi Bog nek vide i ljudi, bil o je moje pravilo. Dok su ljudi prolazili pored mene, svi su me udno gledali. Pog ledao sam oko sebe i vidio sam crvene stolice prazne, u ba ti sam sjedio ja SAM. P roe mi kroz glavu misao: ta ja sad ovim svojim postupkom dokazujem? Da li sam ja to ne to bolji od muslimana koji poste, da li sam ja ne to dokazao svojim inatom? Nisam ! Sam, neraspolo en, mrzovoljan, izgubljen, ak i onaj konobar me je udno i sa aljevanj em gledao. Vratio sam se taj dan kui pognute glave. Nisam tra io da mi majka napravi jesti, to sam uradio sam. Legao sam tu no razmi ljajui: musliman sam, vjerujem u Allaha, odem na bajram, nekad sam i ao i na d umme, ovo to radim bez imalo stida, to znai da u mom srcu nema trunke straha od Boga. ta ako ne doekam jutro, sa ime u da doem pred Allah a? Razmi ljajui, doekao sam sehur, uo sam kako jedni druge bude, hranu podgrijavaju, nakon toga uzimaju abdest i ekaju sabah. Zadnja sedmica ramazana, nisam vi e mogao odoljeti ljepotama i arima tog mjeseca. D ok su moji sehurili, pojavio sam se na vratima te uzeo ka iku da jedem. Svi ostali bez teksta, dr ali su zalogaje u ustima, nikako da ih progutaju. Ali sam vidio u majinim oima radost, radost tevbe. Ispostio sam zadnjih deset dana ramazana. Danju sam postio a nou plakao i kajao s e za svoje grijehe. Ovo je za moju majku bio najljep i bajram, ali srea nije dugo t rajala. Nedugo nakon bajrama, do ivio sam saobraajnu nesreu te poginuo.

Zato, ako me se sjeate dok sam tokom ramazana javno po gradu ispijao kahve i pu io cigare, nemojte me se vi e po tome sjeati, molim vas! Dovite sada za mene, da se Bo gdo mogu vratiti pa da u ivam u ljepotama ramazana, ali ne mogu, kasno sam se sjet io. Ali vi mo ete, niste ni svjesni kolika je Allahova blagodat prema vama. Saudin Cokoja