Die Kunst des Liebens

Erich Fromm

Umjetnost voljenja
prijevod: Mladen Kvaternik

(nelektorirano)

LJUBAV U SVIM SVOJIM ASPEKTIMA

Ljubav je kae dr. Fromm jedini zadovoljavajui odgovor na probleme ljudske egzistencije. Pa ipak veina nas nije sposobna razviti svoje kapacitete za voljenje do jedine razine, koja stvarno zadovoljava do ljubavi koja je sloena od zrelosti, znanja o sebi i hrabrosti. Uiti voljeti, kao i uenje drugih umjetnosti, zahtijeva praksu i koncentraciju. ak i vie od bilo koje druge umjetnosti zahtijeva iskreni uvid i razumijevanje. U svojoj ekstremno neobinoj i iznenaujuoj knjizi dr. Fromm diskutira o ljubavi sa svih njenih aspekata; ne samo romantinu ljubav, ve i ljubav roditelja prema djeci, ljubav prema brai i sestrama, erotsku ljubav, osjeaju vanosti vlastite sree i elja, te Bojoj ljubavi.

Sadraj Uvod Predgovor

I. Je li ljubav umjetnost?

II. Teorija ljubavi 1. 2. 3. a. b. c. d. Ljubav odgovor na problem ljudske egzistencije Ljubav izmeu roditelja i djeteta Objekti ljubavi Bratska ljubav Majinska ljubav Ljubav prema samom sebi Boja ljubav

III. Ljubav i njena dezintegracija u suvremenom Zapadnom drutvu

IV. Praksa voljenja

Predgovor
ITANJE knjige bi moglo biti razoarajue za itatelje, koji oekuju lagane instrukcije u umjetnosti voljenja. Suprotno tomu, ova knjiga eli pokazati kako ljubav nije sentiment kojim si netko moe lagano zadovoljiti neku od elja ili neki interes, nezavisno o dosegnutoj zrelosti. Knjiga eli uvjeriti itateljstvo kako e svi pokuaji voljenja propasti ukoliko se ne pokua najaktivnije razviti vlastitu totalnu osobnost, za postizanje uinkovite orijentacije; jer nije mogue postii zadovoljstvo u individualnoj ljubavi bez kapaciteta za voljenjesvojih najbliih, bez istinske poniznosti, hrabrosti, vjere i discipline. U kulturi, u kojoj su te kvalitete rijetko doseu, ostvarivanje kapaciteta za voljenje je takoer rijetko postignue. A svatko se moe pitati koliko je voljenih osoba poznavao. Da tekoe tog zadatka ne smije biti razlogom uzdravanja od pokuaja njihovog spoznavanja, ali i uvjeta za postizanje kapciteta za voljenje. Kako bi izbjegao nepotrebno prevoenje, pokuao sam se baviti problemima s jezikom koji nije struan koliko je to bilo mogue. Iz istog sam razloga minimalno referencirao izvore o ljubavi. Za drugi problem nisam naao potpuno zadovoljavajue rjeenje, jer nisam uspio izbjei ponavljanje ideja iz svojih ranijih knjiga. itateljstvo upoznato s Bijegom od slobode, Sam ovjek, te Zdravo drutvo e u ovoj knjizi nai mnoge ideje izraene iz tih ranijih radova. Meutim, Voljeti je umjetnost nije ni u kom sluaju neka rekapitulacija. Predstavlja mnoge ideje onkraj onih ranije iznesenih i potpuno prirodno ak i one starije ideje katkada dobivaju novu perspektivu samom injnicom da su okupljene oko teme kao to je umjetnost voljenja. E.F.

Tko nita ne zna, nita ne voli. Tko ne moe nita, ne razumije nita. Tko ne razumije nita je bezvrijedan. No tko zna taj i voli, uoava, vidi .. to je vie znanja inherentno u voljenom entitetu, to je vea ljubav.. Svatko tko zamilja da svo voe sazrijeva u isto vrijeme, kao na primjer jagode, ne zna nita o grozu . Paracelzus

I. I. Je li ljubav umjetnost? Je li LJUBAV umjetnost? Ako je, onda zahtijeva znanje i napor. Ili je ugodan osjeaj, koji da bi se iskusio predstavlja stvar anse, neto to se dogaa, ako imate sreu. Ova mala knjiga je temeljena na prvoj premisi, iako nesumnjivo danas veina ljudi vjeruje u drugu. Pri tomu ljudi1 ne misle da je ljubav nevana. eznu za njom; gledaju beskrajni broj filmova2 sa sretnim i nesretnim ljubavnim priama, sluaju stotine loih pjesama o ljubavi pa ipak teko itko ramilja kako postoji neto to bi trebalo nauiti o ljubavi. To neobino stajalite je temeljeno na nekoliko premisa, koje ga pojedinano ili kombinirano podupiru. Veina ljudi primarno vidi problem u kako biti voljen, kako biti vrijedan ljubavi a ne u voljenju, u svom kapacitetu za voljenje. Dakle njihov je problem kako biti voljen i vrijedan ljubavi. U nastojanju ostvarivanja tog cilja ti ljudi slijede razliite putove. Jedan kojeg specijalno koriste mukarci, je put uspjenosti, ostvarivanja moi i bogatstva koliko to drutveni slobodni prostor vlastite pozicije dozvoljava. Drugi put, kojeg specijalno koriste ene, je uiniti se atraktivnim kultiviranjem tijela, oblaenjem, itd. Taj drugi put ostvarivanja atraktivnosti, kojeg koriste i mukarci i ene, trai razvijanje ugodnih navika, interesantnost konverzacije, spremnost pomaganja drugima, umjerenost i neagresivnost. Mnogi od naina kojima ovjeka stvaraju voljenim su isti s onima kojima se postaje uspjena osoba u utjecanju na ljude i pridobivanju prijatelja. U stvari, veina ljudi u naoj kulturi misli pod biti vrijedan ljubavi je u biti mjeavina popularnosti i seksualne privlanosti. Druga premisa iza stajalita kako o ljubavi ne treba nita uiti pretpostavlja da je problem ljubavi problem objekta, a ne problem sposobnosti. Ljudi misle kako je ljubav jednostavna, a da je problem nai pravi objekt ljubavi ili osobu koja e ih voljeti. To stajalite ima nekoliko razloga ukorjenjenih u razvoju modernog drutva. Jedan razlog je velika promjena nastala u dvadesetom stoljeu vezano za izbor objektaljubavi. U viktorijansko doba, kao i u mnogim tradicionalnim kulturama, ljubav najee nije spontano osobno iskustvo koje bi onda moglo voditi braku. Ba suprotno, brak je bio ugovaran po konvencijama bilo respektivnih obitelji2 ili meetarima vjenanja ili pak bez posrednika na temelju drutvenog ugleda, pretpostavljajui razvijanje ljubavi nakon zakljuivanja braka. U zadnjih nekoliko generacija koncept romantine ljubavi je postao skoro univerzalnim u Zapadnom svijetu. U SAD-u, gdje iako statusne konvencije nisu u potpunosti odsutne, veliki je broj1 ljudi u potrazi za romantinom ljubavi, osobnim iskustvom ljubavi koje bi onda trebalo voditi braku. Ovaj novi koncept slobode u ljubavi morao je uveliko promijeniti vanost objekta na tetu2 funkcije. Usko povezano s tim faktorom je druga tipina karakteristika suvremene kulture. Cijela naa kultura je temeljena na elji za kupovanjem, na ideji povoljne meusobne razmjene. Srea se modernog ovjeka sastoji od ushita gledanja izloga i kupovanja svega to se nudi, bilo za gotovinu ili kredit. On (ili ona) gledaju i na ljude na slian nain. Za mukarca je atraktivna djevojka a za enu atraktivan mukarac nagrada u konkurentskom natjecanju3. Atraktivnost obino znai privlaan paket kvaliteta,

koji je popularan (pomodan) i traen na tritu osoba. to specifino ini osobu atraktivnom zavisi o modi vremena, fiziki kao i mentalno. Tijekom dvadesetih, bila je atraktivna djevojka koja pije i pui i koja je otra; danas moda zahtijeva vie prisnosti i orijentiranosti na dom/obitelj, skromnost i ednost. Na kraju devedesetih i poetkom ovog stoljea, mukarac je morao biti agresivan i ambiciozan dok danas mora biti drutven i tolerantan kako bi bio atraktivan paket. Nezavisno o prolosti ili budunosti, svrhza zaljubljivanja se razvijala obino samo vezano za takvu ljudsku robu, koja je bila unutar dosega vlastitih mogunosti razmjene. Nisam za cjenkanje; objekt mora biti poeljam sa stajalita svoje drutvene vrijednosti i u isto vrijeme bi me trebao eljeti, glede mojih oitih i skrivenih vrijednosti i potencijaliteta. Dvije osobe se dakle zaljubljuju1 kada osjeaju da su pronale najbolji raspoloivi objekt na tritu, uzimajui u obzir ogranienja svojih razmjenskih vrijednosti. esto kao kod kupovanja nekretnina, skriveni potencijaliteti koji se mogu razviti igraju znaajnu ulogu u pogodbi. U kulturi u kojoj u kojoj prevladava marketinka orijentacija i u kojoj je materijalni uspjeh od izvanredne vrijednosti, malo je razloga za iznenaenje2 to ljudski odnosi ljubavi slijede istu mustru razmjene, koja vlada tritima roba i rada. Trea pogreka koja vodi pretpostavci da nema nita to bi se trebalo nauiti o ljubavi lei u zbrci izmeu poetnog iskustva padanja u ljubav (falling in love zaljubljivanja) i trajnog stanja zaljubljenosti ili bi moda mogli bolje rei trajnosti u ljubavi. Ako se kod dvoje ljudi koji su bili stranci, kao to smo svi, odjednom omogui pad zida koji ih je razdvajao i ponu se osjeati bliskim, osjeaju jednost; taj trenutak jednosti je jedno od najugodnijih i najuzbudljivijh iskustava u ivotu. To sve je jo divnije i udesnije za osobe koje su bile iskljkuene, izolirane, bez ljubavi. udo iznenadne intimnosti esto je olakavano ako je kombinirano ili inicirano seksualnom privlanou i konzumacijom seksa. Meutim taj tip ljubavi po svojoj samoj prirodi nije dugotrajan3 Dvije osobe koje su postale dobro meusobno upoznate, gube sve vie karakter udesnosti, sve dok antagonizam, njihova razoaranja, meusobna dosada ne ubije sve ono to je preostalo od poetnog uzbuenja. Ne oekujui sve to na poetku, ne znajui da su to injenice, prihvaaju intenzitet zanesenosti, to meusobno ludilo, kao dokaz intenziteta njihove ljubavi, iako bi to jedino moglo pokazati stupanj njihove ranije uasamljenosti. Takvo stajalite da nita nije lake od ljubavi se nastavlja sve dok ne postane prevladavajua ideja o ljubavi uprkos poraavajue evidentnosti upravo suprotnog. Praktiki nema niti jedne aktivnosti ni velikih pothvata koja poinju s toliko velikim nadama i oekivnjima a koja ipak tako redovito propadaju kao to je ljubav. Kada bi to bio sluaj s bilo kojom drugom aktivnou, ljudi bi eljeli znati razlog neuspjesima i nauiti kako djelovati bolje ili bi odustajali od aktivnosti. Kako je ovo drugo nemogue u sluaju ljubavi, ini se jedino primjerenim nainom za prevladavanje neuspjele ljubavi istraiti razloge tih neuspjeha i nastaviti prouavati znaenja ljubavi. Prvi je korak svjesnost da je ljubiti umjetnost, jednako kao to je i ivljenje umjetnost; pa ako elimo nauiti kako voljeti, moramo nastaviti na isti nain kojim elimo nauiti bilo koju drugu umjetnost, recimo glazbu, crtanje, tkanje ili umijee medicine il ininjerstva.

Koji su nuni koraci u uenju bilo koje umjetnosti? Proces uenja bilo koje umjetnosti se moe podijeliti uobiajeno na dva dijela; prvi dio je usavravanje teorije; drugi usavravanje prakse. Ako elim nauiti umjetnost medicine, moram prvo znati injenice o ljudskom tijelu i razliitim bolestima. Kada usvojim svo to teorijsko znanje, ni u kojem sluaju nisam kompetentan u umjetnosti medicine. Postat u majstor u toj umjetnosti tek nakon impresivne prakse, koja e se moda integrirati sa znanjem u jednost moju intuiciju1, bit savrenstva bilo koje umjetnosti. No uz uenje teorije2 i praksu, postoji i trei faktor nuan za majstorsvo u bilo kojoj umjetnosti to ostvareno majstorstvo umjetnosti mora biti u konanici predmet nae brige; nita nam na svijetu ne smije biti vanije od te umjetnosti. To vrijedi3 i za glazbu, i za medicinu, tesarstvo, pa i za ljubav. I ovdje moda lei odgovor zato ljudi u naoj kulturi tako rijetko pokuavaju uiti upravo tu umjetnost, uprkos svojih oitih neuspjeha: uprkos duboko u sebi usaene udnje za ljubavlju; skoro je sve drugo vanije od ljubavi: uspjeh, presti, novac, mo skoro sva naa energija se koristi za uenje postizanja tih grijehova a skoro nita za uenje umjetnosti voljenja. Zar je mogue da se samo stvari smatraju vrijednima uenja, kojima se moe zaraditi novac ili presti jer od ljubavi profitira samo dua, a bez profita u modernom smislu je to ak i luksuz, pa nemamo pravo troiti toliko energije na ljabav. Ma kako god bilo slijedi diskusija, koja e tretirati umjetnost voljenja u smislu prethodnih podjela: Prvo u diskutirati teoriju voljenja a to e initi vei dio knjige; a onda u kao drugo diskutirati prakticiranje voljenja malo, koliko se uope moe rei o toj praksi kao i praksi u drugim poljima umjetnosti.

II. Teorija voljenja 1. Ljubav, odgovor na problem ljudske egzistencije BILO KOJA TEORIJA o voljenju (ljubavi) mora poeti s teorijom o ovjeku, teorijom o ljudskoj egzistenciji. Dok nalazimo ljubav ili bolje reeno, ekvivalent ljubavi kod ivotinja, njihova je privrenost uglavnom dio njihova instinkta; dok samo ostaci instinkt strukture mogu jo djelovati kod ovjeka. to je bitno u postojanju ovjeka je injenica da je emergirao iz ivotinjskog kraljevstva, iz instinktivne adaptacije, da je transcendirao prirodu iako ju nikada nije napustio - ovjek je dio prirode a ipak jednom otrgnut od prirode ne moe joj se vratiti; jednom izbaen iz raja stanja izvorne jednosti s prirodom aneli s plamteim maevima blokiraju svaki pokuaj vraanja. ovjek moe ii samo naprijed razvijajui potencijal promiljanja svog uma, nalazei novu harmoniju, ljudsku umjesto predljuske harmonije koja je nepovratno izgubljena. Kada je roen ovjek, kao ljudska rasa i pojedinano, izbaen je iz situacije koja je bila definitivna kao instinktna, u situaciju koja je neograniena, neizvjesna i otvorena. Postoji izvjesnost samo o prolosti a za budunos je jedina izvjesnost smrt. ovjek je obdaren razumom; on je ivot svjestan samog sebe; bie svjesno sebe i svojih blinjih, svoje prolosti i potencijaliteta budunosti. Ta svjesnost sebe kao odvojenog entiteta, svjesnost kratkoe ivotnog vijeka, injenica daje roen protiv svoje volje i da e protiv svoje volje umrijeti, da e umrijeti prije onih koje voli ili oni prije njega, svjesnosti svoje samoe i odvojenosti, svoje bespomonosti pred silama prirode i drutva, sve to ini njegovu odvojenu razjedinjenu egzistenciju nepodnoljivim zatvorom. Postao bi umobolan ukoliko se ne bi mogao osloboditi iz tog zatvora i izai, ujediniti se u nekoj od formi s ljudima, sa svijetom izvan zatvora. Iskustvo izoliranosti stvara anksioznost (brigu, strah i tjeskobu op. prev.); to je stvarno izvor svih anksioznosti. Postojati odvojeno znai postojati s prekinutim odnosima, bez bilo kakvog kapaciteta za koritenje ljudskih moi. Dakle odvojenost znai bespomonost, nemogunost aktivnog shvaanja svijeta stvari i ljudi; znai kako svijet moe provaliti u osobu bez mogunosti njene reakcije. Dakle odvojenost je izvor intenzivnih strahova. Onkraj toga1 anksioznost pobuuje sram i osjeaj krivnje. To iskustvo krivnje i srama u izoliranosti izraeno je u Biblijskoj prii o Adamu i Evi. Nakon to su Adam i Eva jeli s drveta znanja o dobru i zlu, nakon ne pokoravanja (nema ni dobra ni zla ukoliko nema slobode neposluha), nakon to su postali ljudi emancipirajui se od1 izvorne ivotinjske harmonije s prirodom, tj.2, nakon svog roenja kao ljudska bia vidjeli su da su bili goli i bijahu posramljeni. Trebamo li pretpostaviti da bi takav mit, tako star i elementaran, imao licemjeran moral 19. stoljea, te da je vana poanta, koju nam eli prenijeti pria, nelagoda zbog vidljivih genitalija? Takvo stajalite je teko prihvatljivo i shvaajui priu u viktorijanskom duhu, proputamo centralnu misao, koja bi izgledala ovako: nakon to su mukarac i ena postali svjesni sebe i jedan drugog, postaju svjesni svoje odvojenosti i svojih razlika, koliko4 pripadaju razliitim rodovima. No prepoznavajui svoje razliitosti, ostaju stranci, jer jo nisu nauili voljeti jedan drugog (to vrlo jasno

pokazuje onjenica da se Adam branio optuujui Evu, umjesto da ju je pokuao braniti.) Svjesnost o ljudskoj izoliranosti, bez ponovnog ujedinjenja ljubavlju je izvor srama i ujedno izvor i krivnje i anksioznosti. Najdublja je dakle ljudska potreba za prerastanjem izoliranosti, naputanjem zatvora svoje osamljenosti. Potpun neuspijeh u postizanju tog cilja znai ludilo, jer panika5 zbog potpune izolacije se jedino moe prevladati radikalnim udaljavanjem od vanjskog svijeta, nakon ega e izoliranost nestati jer e time i vanjski svijet od kojeg smo odvojeni nestati. Ljudsko bie svih doba i kultura je konfrontirano s rjeenjem uvijek jednog te istog pitanja: pitanja kako prevladati odvojenost, kako postii sjedinjenje, kako prijei granice uobiajenih iskustava svog ivota i nai jednost. Pitanje je isto i za primitivnog ovjeka koji je ivio u spilji, nomada koji je brinuo za svoja stada, za seljaka u Egiptu, fenikog trgovca, rimskog vojnika, srednjovjekovnog sveenika, japanskog samuraja, modernog inovnika i tvornikog radnika. Pitanje je isto, jer potjee iz istog izvora: ljudske situacije, uvjeta ljudskog postojanja. Odgovor varira. Pitanje se moe odgovoriti oboavanjem ivotinja, ljudskim rtvovanjem ili vojnim osvajanjem, popuitanjem eljama za luksuzom, asketskim samoodricanjem, opsjednutou radom, umjetnikom kreacijom, ljubavlju prema Bogu i ljubavlju prema ovjeku. I dok postoji mnogo odgovora koje je zabiljeila povijest ovjeanstva oni ipak nisu bezbrojni. ak suprotno, im se zanemare manje razlike koje pripadaju vie periferiji1 nego centru, otkriva se postojanje samo ogranienog broja danih odgovora i koji su mogli biti jedino dani u odgovarajuim kulturama ivljenja. Povijest religije i filozofije, je povijest tih odgovora, njihove raznovrsnosti, kao i njihovog ogranienog broja. Odgovor zavisi, do odreene mjere, o dostignutom stupnju individuacije (U Jungovoj psihologiji, postupna integracija i unificiranje sebstva razrjeavanjem slijednih slojeva psiholokih konflikata op. prev.). Kod novoroenog djeteta sebstvo je slabo razvijeno, no ipak ono osjea jednost s majkom i nema osjeaj razdvojenosti sve dok je majka prisutna. Njegovo osjeanje osamljenosti je prouzroeno fizikom odsutnou majke, njenih grudiju, njene koe. No na odrenom stupnja razvoja osjeaja odvojenosti i individualnosti, vie nije dostatno samo fiziko prisustvo majke, nastankom potreba za prevladavanjem razdvojenosti drugim nainima. Slino i ljudska rasa u svom ranom djetinjstvu1 jo uvijek osjea jednost s prirodom. Zemlja, ivotinje, biljke su jo uvijek svijet ovjeka. Identificira se sa ivotinjama, to se izraava noenjem ivotinjskih maski, oboavanjem ivotinja kao totema i kao bogova. No to vie ljudska rasa emergira iz svojih primarnih veza, to se vie odvaja od prirodnog svijeta i sve intenzivnijom postaje potreba pronalaenja novih naina za bijeg iz razdvojenosti. Jedan od naina da se to postigne lei u svim vrstama orgijskih stanja.1 Ta stanja mogu imati formu samo-induciranih transeva, katkada uz pomo droga. Mnogi rituali primitivnih plemena nude ive slike tog tipa rjeenja. U prijenosnim stanjima zanosa vanjski svijet nestaje a s njim i osjeaj odvojenosti od njega. Obzirom na to da se ti rituali prakticiraju u zajednici, dodatno se stvara iskustvo fuzije1 s grupom to ini to rjeenje jo uinkovitijim. Usko povezano i esto mijeano s tim orgijskim rjeenjem, je seksualna veza. Seksualni orgazam moe stvoriti slino stanje onom proizvedenom

transom ili uinkom odreenih droga. Obiaji grupnih seksualnih orgija su bili dio mnogih primitivnih rituala. Izgleda da nakon orgijastinih iskustava, ovjek moe neko vrijeme ivjeti bez vee patnje zbog svoje odvojenosti. No napetost anksioznosti polagano raste i onda se opet reducira ponavljanjem iskustva rituala. Dokle su god ta orgijska stanja stvar zajednike prakse u plemenu, ne stvara se anksioznost ili osjeaj krivnje. Djelovanje na taj nain je ispravno, jer je to nain koji koriste svi i koga odobravaju i zahtijevaju vraevi i sveenici; stoga nema razloga za osjeaj krivnje ili srama. Potpuno je drugaije, kada isto rjeenje izabire individua u kulturi, koja je ostavila iza sebe2 takve zajednike obiaje. Alkolizam i ovisnost o drogama su forme koje pojedinci biraju u ne-orgijastinim kulturama. Za razliku od onih koji sudjeljuju u rjeenjima drutvenim mustrama, ove individue pate od osjeaja krivnje i grinje savjesti. I dok pokuavaju pobjei od izolacije pribjegavanjem alkoholu ili drogama, osjeaju se izoliranijim nakon zavretka takvog orgijastikog iskustva, to ih tjera na sve ee ponavljanje sa sve jaim intenzitetom. Poneto drugaiju formu ima seksualno orgijastiko rjeenje. Do odreene mjere radi se o prirodnoj i normalnoj formi prevladavanja izoliranosti koja je djelomini odgovor na taj problem. Ali kod mnogih individua kod kojih izoliranost nije prevladana drugim nainima, potraga za seksualnim orgazmom pretpostavlja funkciju, koja tu potragu ini slinom alkoholizmu i ovisnosti o drogi. Pretvara se u oajniki pokuaj bijega od anksioznosti zbog ugroenosti izoliranou, zato to seksualni in bez ljubavi nikada ne moe trajno premostiti jaz izmeu dva ljudska bia, ve samo trenutno. Sve forme sjedinjenja orgijama imaju tri karakteristike: one su intenzivne ak i nasilne; dogaaju se u ukupnosti osobnosti, umu i tijelu; prolazne su i periodike, Potpuno suprotno vrijedi za one forme sjedinjenja, koje je najee ovjek odabirao u prolosti i sadanjosti: sjedinjenje temeljeno na usaglaenosti1 s grupom; njenim obiajima, praksama i vjerovanjima. I ovdje opet nalazimo na znaajan razvoj. U primitivnom drutvu grupa je mala; sastoji se od onih s kojima se dijeli krv i tlo. S ubrzavajuim razvojem kulture, grupa se poveava; postaje graanstvo polisa, graanstvo velike drave, pripada crkvi. ak su i siromani Rimljani osjeali ponos to bi mogli rei civis romanus sum; Rim i Carstvo su bili njihova obitelj, njihov dom, njihov svijet. I u suvremenom drutvu je sjedinjavanje s grupom najei nain prevladvanja odvojenosti. To je sjedinjavanje u kojem sebstvo individue uglavnom nestaje s ciljem pripadnosti gomili. Ako sam kao i svi drugi, ako nemam osjeaja ili misli koje me ine drugaijim, ako se pridravam obiaja, oblaenja, ideja i mustrom grupe, spaen sam; spaen od zastraujueg iskustva samoe. Diktatorski sustavi koriste strah i teror za induciranje poslunosti; demokratske zemlje koriste sugestije i propagandu. Postoji stvarno velika razlika izmeu ta dva sustava. U demokracijama ne-poslunost je mogua i u stvari, nikakvim sredstvima nije u potpunosti izostala; u totalitarnim sustavima, moe se oekivati, samo nekoliko neobinih heroja i muenika1, koji odbijaju pokoravanje. Pa ipak uprkos te razlike, demokratska drutva pokazuju veliki stupanj poslunosti. Razlog lei u injenici nunosti postojanja odgovora na pitanje potrage za sjedinjenjem pa ako nema drugog ili boljeg naina, onda skladno sjedinjenje gomile postaje dominantno2. Moe se jedino razumjeti razliitost moi straha od razliitosti, straha od postojanja i samo nekoliko stopa od gomile, ukoliko se razumije dubina potrebe za nerazdvajanjem (odnosno sjedinjenjem).

Katkada je taj strah od neusklaenosti racionaliziran kao strah praktinih (stvarnih) opasnosti, koje bi mogle prijetiti nekonformistima. No u stvari ljudi se ele uskladiti, pokoriti to je vie mogue, ne zbog toga to ih se tjera na pokonost, barem ne u Zapadnim demokracijama. Veina ljudi ak i nije svjesna svojih potreba za usklaivanjem (pokoravanjem). ive u iluziji da slijede vlastite ideje i sklonosti, da su individualisti, da su uspjeli doi do vlastitog promiljanja i da se radi samo o sluajnosti da se vlastite ideje podudaraju s onima veine. Konsenzus svih slui kao dokaz istinitosti vlastitih ideja. Kako jo uvijek postoji potreba za osjeajem neke individualnosti, onda se ona zadovoljava s minornim razlikama; inicijalima2 na runoj torbici ili vesti, ploici s imenom na radnom mjestu, pripadanju demokratima a ne republikancima, dobrotvornim organizacijma a ne masonima, to postaje izraavanje individualnih razlika. Reklamna krilatica to je drugaije pokazuje tu patetinu potrebu za razlikovanjem, iako je u realnosti jedva neto razliitiji od ostalih. Ta rastua tendencija za eliminiranjem razliitosti je usko povezana s konceptom i iskustvom jednakosti, kako se ona razvija u najnaprednijim industrijskim drutvima. Jednakost je znaila, u religijskom kontekstu3 da smo svi Boja djeca, kako svi dijelimo istu ljudsko-boansku supstanciju i da smo svi jedno. To je takoer znailo nunost respektiranja svake razliitosti izmeu jedinki, jer ako je istina da smo svi jedno, jednako je tako istina da je svatko od nas jedinstveni entitet4, sam po sebi u svemir. Takvo uvjerenje jedinstvenosti jedinke je izraeno na primjer izrekom u Talmudu: Bilo tko spasi jedan ivot, to je kao da je spasio cijeli svijet; tko god uniti jedan ivot, to je kao da je unitio cijeli svijet. Jednakost kao uvjet za razvoj individuanosti je takoer bilo znaenje koncepta prosvijetljenja u filozofiji Zapada. Ona je znaila (najjasnije formulirano kod Kanta), da niti jedan ovjek ne smije biti sredstvo za ostvarivanje ciljeva drugog. Da su svi ljudi utoliko jednaki, koliko su ciljevi i samo ciljevi, a nikada sredstvo jedan drugom. Slijedei ideju prosvijetljenja, socijalistiki mislioci razliitih kola su definirali jednakost kao ukidanje eksploatacije, iskoritavanje ovjeka od ovjeka, nezavusno o tomu je li iskoritavanje bilo okrutno ili humano. U suvremenom kapitalistikom drutvu1 znaenje jednakosti je transformirano. Pod jednakou se podrazumijeva jednakost automata; ljudi koji su izgubili svoju individualnost. Jednakost danas znai istost, a ne jednost. Radi se o istosti apstrakcija ovjeka koji radi na istom poslu, koji ima istu zabavu, koji ita iste novine, koji ima iste osjeaje i iste ideje. S tog se stajalita i s odreenim skepticizmom2 mora gledati na neka postignua koja se uglavnom slave kao znaci naeg napredovanja, kao na primjer jednakost ena. Nepotrebno je naglaavati3 da ne govorim protiv jednakosti ena; no pozitivni aspekti te tendencije ne smiju osujetiti bit. To je dio trenda prema eliminiraju razlika. Jednakost se kupuje po bilo kojoj cijeni; ene su jednake jer se vie ne razlikuju. Propozicija filozofije prosvijetljenja, lame na pas de sexe4, dua nema spola, postala je uobiajenom. Polaritet spolova nestaje, a s njim i erotska ljubav, koja je temeljena na takvoj polarizaciji. Mukarci i ene postaju isti, ne jednaki u suprotnosti spolova. Suvremena drutva propovijedaju taj ideal neindividualizirane jednakosti jer treba ljudske atome, sve jednake, kako bi funkcionirali u masovnim skupinama, glatko, bez trenja; pokoravajui se svi istim zapovijedima, pri emu su svi uvjereni da slijede svoje elje. Kao to moderna

10

proizvodnja zahtijeva standardizaciju roba, tako drutveni proces zahtijeva standardizaciju ovjeka i ta se standardizacija naziva jednakou. Unija podudarnom slinou nije intenzivna i nasilna; podudaranje je mirno, diktirano rutinom1 i upravo zbog toga, esto nedovoljno za umirivanje2 straha od samoe. Pojavnost alkolizma, ovisnosti o drogama, silovanja i samoubojstava u suvremenom drutvu su simptomi tog relativno pogrenog prilagoavanja gomili. Osim toga, to se rjeenje bavi uglavnom umom a ne tijelom, pa je i stog razloga manjkavo u usporedbi s orgijastikim rjeenjima. Podudaranje s gomilom ima samo jednu prednost: ono je trajno i nije grevito. Jedinka se uvodi u mustru prilagoenosti u treoj ili etvrtoj godini starosti i nakon toga nikada vie ne gubi kontakt s gomilom. ak je i njen pogreb, koji se anticipira kao zadnji veliki drutveni dogaaj, u striktnom podudaranju s tom mustrom. Dodatno prilagoavanju kao nainu ublaavanja straha od samoe (odvojenosti), mora se razmotriti dodatni faktor suvremenog ivota: ulogu rutine rada i rutine zadovoljstva. ovjek postaje od devet do pet, dijelom radne snage ili birokratske1 sile inovnika i upravitelja. Ima malo inicijative, njegovi su zadaci propisani od strane organizacije rada; u stvari postoji vrlo mala razlika izmeu onih gore visoko na ljestvici i oni na njenom dnu. Svi oni izvravaju zadatke propisane strukturom organizacije, propisanom brzinom i propisanim nainom. ak su i osjeaji propisani: veselost, tolerantnost, pouzdanost, ambicionznost i sposobnost suradnje sa svina bez trzavica (trenja). Zabava je rutinizirana na slian, no ipak ne na takp drastine naine. Knjige su selektirane klubovima prijatelja knjige, filmovi su diktirani od vlasnika kino dvorana i kazalita i reklamnim sloganima plaenih upravo za njih, ostalo je sve takoer uniformno: nedjeljna vonja autom, televizijske emisije, kartanje, drutvenia okupljanja (party). Od roenja do smrti, od ponedjeljka do ponedjeljka, od jutra do veeri - sve su aktivnosti rutinizirane i montirane2. Kako ne bi ovjek uhvaen u tu mreu rutina trebao zaboraviti da je ovjek, jedinstvena individua, komu je dana samo ta jedna ansa ivljenja, s nadama i razoarenjima, s tugom i strahom, eljan ljubavi u u tom strahu od ostajanja bez iega u osamljenosti. Trei nain ostvarivanja usaglaenosti lei u kreativnoj aktivnosti, ili kao umjetnik ili obrtnik1. U bilo kojoj vrsti kreativnog rada, kreativna se osoba sjedinjuje s materijalom, koji predstavlja svijet izvan njega. Bilo da stolar izrauje stol ili zlatar komad nakita, ili seljak uzgaja svoje itarice ili slikar slika sliku, u svim tipovima kreativnog rada radnik i njegov objekt postaju jedno, ujedinjuju sebe sa svijetom u procesu kreacije. To meutim vrijedi samo za proizvodan rad, u komu ovjek planira, stvara, vidi svoj rezultat rada. U modernom je procesu rada, inovniku, radniku na tekuoj vrpci ostalo malo od te sjedinjujue karakteristike rada. Radnik postaje malim dodatkom stroju ili birokratskoj organizaciji. Prestao je biti osoba jer nema sjedinjenja onkraj onog u prilagoavanju. Jedinstvo ostvareno u proizvodnom radu nije interpersonalno3; jednost postignuta u orgijskoj fuziji je privremena; jednost postignuta prilagoavanjem je samo pseudojednost. Dakle, postoje samo parcijalni odgovori na problem postojanja. Puni odgovor lei u postizanju meu(o)sobne jednosti, fuziji s drugom osobom u ljubavi. Ta elje za interpersonalnom fuzijom je najmonija tenja u ovjeku. Radi se o najtemeljitijoj strasti, o sili koja odrava cjelinu ljudske vrste, klan5, obitelj, drutvo.

11

Neuspijeh u ostvarivanju te temeljne strasti znai bezumlje ili unitenje samounitenje ili unitenje drugih. Bez ljubavi6, ovjeanstvo ne bi postojalo niti jedan dan. Pa ipak ako nazovemo ostvarivanje interpersonalnog sjedinjenja ljubav, nai emo se u ozbiljnoj potekoi. Fuzija se moe ostvariti na razliite naine a razlike nisu nita manje znakovite od onog to je zajedniko razliitim formama ljubavi. Treba li ih sve nazivati ljubavlju? Ili moramo rezervirati rije ljubav samo za specifinu vrstu sjedinjenja, onu koja je bila idealna vrlina u svim velikim humanistikim religijama i filozofskim sustavima zadnja etiri tisuljea Zapadne i Istone povijesti? Kao kod svih semantikih potekoa1, odgovor moe biti samo proizvoljan2. Vano je nae znanje vrste sjedinjenja kada govorimo o ljubavi. Referenciramo li se na ljubav kao zreli odgovor na problem egzistencije ili govorimo o onim nezrelim formama ljubavi, koje bi se mogle zvati simbiotikim3 sjedinjenjem? U nastavku teksta, zvat u ljubavlju samo prvo referenciranje. Poet u diskusiju o ljubavi s drugim referenciranjem. Simbiotiko sjedinjenje ima svoju bioloku mustru u odnoenju trudne majke i fetusa. Oni su dvoje a ipak jedno. ive zajedno (simbioza), trebaju jedno drugo. Fetus je dio majke; prima sve to mu treba od nje; majka je u stvari njegov svijet, hrani ga, titi, ime je ujedno poboljana kvaliteta njena vlastita ivota. U psihiko simbiotikom sjedinjenu, dva su tijela nezavisna, no postoji ista vrsta psiholoke povezanosti. Pasivna forma simbiotikog sjedinjenja je forma pokoravanja ili ako koristimo kliniki termin, mazohizam. Mazohistika osoba bjei iz nepodnoljivog osjeaja izoliranosti i odvojenosti i postaje bitnim dijelom druge osobe, koja njome upravlja,, vodi ju, titi; koja je njen ivot, kisik. Mo se osobe, kojoj se druga pokorava, poveava, kao osoba ili kao bog; ona je sve; a pokoravajua osoba je nita, osim onog sjedinjenog dijela. Zbog tog dijela pokoravajua osoba je dio veliine, moi i izvjesnosti. Mazohistika osoba ne moraq odluivati, ne mora riskirati; nikada nije sama no nije nezavisna; nema integritet; jo nije u potpunosti roena. U religijskom kontekstu objekt oboavanja se naziva idolom; u svjetovnom kontekstu mazohistikog ljubavnog odnosa, temeljni mehanizam3, oboavanje, je isti. Mazohistiko odnoenje se moe mijeati s fizikalnom, seksualnom eljom: u tom sluaju u pokoravanju ne sudjeluje samo um ve i cijelo tijelo. Moe postojati mazohistiko pokoravanje vjeri, bolesti, ritmikoj glazbi, orgijastikom stanju stvorenom drogama ili pod hipnotikim transom u svim tim sluajevima osoba se odrie svog identiteta, pretvarajui se u neiji instrument ili neto drugo izvan sebe; no zato ne mora rjeavati probleme ivljenja proizvodnim aktivnostima. Aktivna forma simbiotike fuzije je dominacija, odnosno odgovarajuim psiholokim terminom reeno, sadizam4. Sadistika osoba eli pobjei od svoje samoe i svog osjeaja utamnienja: pretvarajui drugu osobu bitnim dijelom sebe. Poveava se i uzdie ukljuivanjem druge osobe, koja ga oboava. Sadistika osoba je zavisna o podlonoj osobi jednako kao i podlona osoba o sadistikoj; niti jedna ne moe ivjeti bez druge. Razlika je samo u tomu to sadistika osoba zapovijeda, eksploatira, vrijea, poniava, dok je dakle mazohistika osoba ona,

12

kojoj se zapovijeda, koju se eksploatira, vrijea i poniava. To je znaajna razlika u realistinom smislu1; s dubljeg emocionalnog smisla, razlika nije tako velika, jer to obje osobe imaju zajedniko je fuzija bez integriteta. Kada se to razumije, onda i ne iznenauje to osoba reagira i na sadistiki i mazohistiki nain, no obino razliito prema razliitim objektima. Hitler je primarno reagirao sadistiki prema ljudima, a mazohistiki prema sudbini, povijesti, vioj moi prirode. Njegov kraj samoubojstvo u okviru ope destrukcije2 je jednako karakteristian kao to je bio i njegov san o uspjehu totalnoj dominaciji1. Suprotno simbiotikom sjedinjenju, zrela ljubav je zajednitvo pod uvjetima ouvanja pojedinanog integriteta, individualiteta svake osobe. Ljubav je aktivna mo u ovjeku; mo koja probija zidove koji razdvajaju ovjeka od svojih blinjih, mo koja ujedinjava ovjeka s drugima; ljubav ovjeku omoguava prevladavanje izoliranosti i odvojenosti, a pri tomu dozvoljava ovjeku zadravanje svoje osobnosti, zadravanje integriteta. U ljubavi se dogaa paradoks u kojem dvoje postaju jedno a ipak ostaju dvoje. Ako kaemo da je ljubav aktivnost, suoavamo se s potekoom nejasnog znaenja1 rijei aktivnost. U modernom smilsu rijei aktivnost obino znai akciju koja dovodi do promjene postojee situacije troenjem energije. Tako se aktivnim smatra ovjek koji posluje, studira medicinu, radi na beskonanoj vrpci, izrauje stolove ili je angairan u nekom sportu. Zajedniko svim tim aktivnostima je njihovo usmjerenje prema vanjskom cilju, koga se eli ostvariti. Ono to nije uzeto u obzir je motivacija neke aktivnosti. Uzmimo na primjer ovjeka poticanog na neprekidni rad zbog duboke nesigurnosti i osamljenosti ili nekog drugog poticanog ambicijom ili pohlepom za novcem. U oba sluaja je ovjek rob strasti a njegova je aktivnost u stvari pasivnost zato to je potican; on je rtva a ne izvritelj. S druge strane, ovjek koji mirno sjedi i razmilja, bez svrhe ili cilja osim iskustva samog sebe i svoje jednosti sa svijetom se takoer smatra pasivnim, jer nita ne radi. A u stvari ta je pozicija koncentrirane meditacije najvea aktivnost koja postoji, aktivnost due, omoguena samo pod uvjetom unutarnje slobode1 i nezavisnosti. Jedan moderni koncept aktivnosti referira na koritenje energije za postizanje vanjskih ciljeva, a drugi koncept aktivnosti referencira koritenje ljudskih unutranjih moi, nezavisno o tomu hoe li se dogoditi bilo kakva vanjskavog promjena. Ovaj je drugi koncept jasno definirao Spinoza (Spinoza, Ethics IV, Def. 8). On je razlikovao uinke kao aktivne i pasivne, akcije i strasti. U izvoenju aktivnog uinka, ovjek je slobodan, on je gospodar svog uinka; u izvoenju pasivnog uinka, ovjek je potican, on je objekt motivacije ega nije svjestan. Tako Spinoza zakljuuje da su moralno ponaanje i mo jedno te isto. Zavist, ljubomora, ambicija, bilo koja vrsta pohlepe su strasti; ljubav je akcija, prakticiranje ljudske moi, to je mogue jedino u slobodi a nikada kao rezultat prisile. Ljubav je aktivnost, ne pasivni uinak; ona je podupirajua (kokreativna koevolucija op. prev.) a ne divljenje. Najopenitije aktivni se karakter ljubavi moe opisati tvrdnjom kako je ljubav primarno davanje, ne uzimanje (primanje). to je davanje? Iako odgovor na to pitanje izgleda jednostavan, u stvarnosti je pun vieznanosti i kompleksnosti. Najrairenije pogreno razumijevanje je da je davanje naputanje neeg, da je neto oduzeto, da se neto rtvovalo. Osoba iji se karakter nije razvio onkraj stanja uzimanja, eksploatacijske ili kolekcionarske orijentacije, e

13

tako doivjeti akt davanja. Marketinki karakter je voljan za davanje no samo u razmjeni tj. uz istovremeno primanje; davanje bez primanja je za njega varanje.3 Ljudi kojima je glavna neproizvodna orijentacija, osjeat e davanje kao osiromaenje. Veina individua tog tipa stoga odbija davati. Neki davanje pretvaraju u moralnu vrlinu na isti nain kao i rtvovanje. Kako je davanje bolno, osjeaju da bi trebalo davati; vrlina davanja za njih lei u samom inu prihvaanja rtvovanja. Prema njima, norma po kojoj je bolje davati nego primati znai da je bolje patiti uskraivanjem nego iskusiti radost. Za proizvodni karakter, davanje ima potpuno drugaije znaenje. Davanje je najvii izraaj potentnosti. U samom inu davanja, osjeam svoju snagu, bogatstvo i mo. To iskustvo poveava vitalnost i potentnost, ispunjava radou, dajui samospoznaju karaktera odnosno identiteta, to osobu preplavljuje, a trenucima daje posebnost, ivotnost, te stoga veliku sreu.4 Davanje je vea srea nego primanje, ne zato to nas liava neeg, ve zato to u inu davanja lei izraavanje ivotnosti osobe. Nije teko prepoznati vrijednost tog principa, primjenjujui ga na razliite specifine fenomene. Najelementarniji primjer lei u domeni seksa. Kulminacija muke seksualne funkcije lei u inu davanja; mukarac daje eni sebe, svoj seksualni organ. U trenutku orgazma daje joj svoje sjeme. Ne moe sprijeiti davanje ako je potentan. Ako ne moe dati, onda je impotentan. Za ene proces nije drugaiji iako je kompleksniji. Ona takoer daje sebe; otvara vrata centru enstvenosti; u aktu primanja ona daje. Ukoliko nije sposobna za taj in davanja, ukoliko moe samo primati, ona je frigidna. U ponavljanju ina, ne u svojoj funkciji ljubavnice, ve kao majka, daje se za rast djeteta; djeteta u sebi, dajui kasnije dojenetu mlijeko i svoju tjelesnu toplinu. Ne davanje bi bilo bolno. U podruju materijalnih stvari davanje znai bogatstvo. Nije bogat onaj koji ima puno, ve onaj koji daje puno. Sakuplja (zaliha) koji se zastraeno brine zbog gubitka neega je, psiholoki reemo siromaan, oslabljen ovjek nezavisno o tomu koliko ima. Bilo tko, ako je sposoban davati od sebe je bogat. Doivljava sebe kao osobu koja se moe dijeliti s drugima. Samo bi osoba koja je liena svega onkraj gole nunosti egzistencije bila nesposobna uivati u inu davanja materijalnih stvari. No svakodnevno iskustvo pokazuje kako minimalna nunost imanja zavisi kako o karakteru osobe, tako i o aktualnom posjedovanju.2 Dobro je poznato da siromani radije daju od bogatijih. U svakom sluaju siromatvo ispod odreene toke onemugoava davanje i toliko je degradirajue1, ne samo zbog zbog patnje koju izravno uvjetuje, ve i zbog injenice uskraivanja radosti davanja siromanima. Najvanije podruje davanja nije u materijalnom (materijalnim stvarima), ve u specifinoj domeni ovjenosti. to to jedna osoba daje drugoj? Daje joj sebe, najdragocjenije to ima, svoj ivot. To nuno ne znai rtvovanje ivota za druge daje se ono to je ivo u osobi; osoba daje svoju radost, svoju zainteresiranost, svoje razumijevanje, svoje znanje, svoj humor, svoju tugu - svoje izraavanje i manifestiranje2 onog to ivi u toj osobi. Dajui tako svoj ivot, osoba obogauje drugu osobu, proirujui smisao druge osobe o ivotu, proirujui istovremeno i svoj smisao ivota. Ne daje da bi primala; davanje je samo po sebi izvanredna3 radost.
usporedite definiciju radosti, koju je dao Spinoza detaljnija studija sadizma i mazohizma u E. Fromm: Bijeg od slobode, Rinehart & Company, new York, 1941
4 3

14

Davanjem se ne moe izbjei donoenje neeg u ivot druge osobe, a to to se donijelo u ivot4 se i njoj povratno reflektira; u istinskom davanju, ne moe se izbjei povratno davanje. Davanje implicira da i osoba primatelj postaje davateljem i da obje osobe dijele radost koju su oivjele. U inu davanja je neto roeno u obje ukljuene osobe i one su zahvalne na doivljenom iskustvu. Specifino vezano za ljubav to znai: ljubav je mo koja stvara ljubav; impotencija je nesposobnost za stvaranje ljubavi. Tu je misao prekrasno izrazio Marx: Pretpostavimo kae on, ovjeka kao ovjeka i njegovo odnoenje sa svijetom kao humano, (kokreativno koevolucijsko op. prev.) gdje moete dati ljubav samo za ljubav, povjerenje samo za povjerenje, itd. Ako elite uivati u umjetnosti, morate biti osoba pouena o umjetnosti1; ako elite utjecati na druge ljude, morate biti osoba koja stvarno ima stimulirajui i koevolucijski (razvojni, promocijski, ohrabrujui, pomaui) utjecaj na druge. Svako vae odnoenje s ovjekom i prirodom mora biti konano izraavanje vaeg stvarnog, pojedinanog ivota usklaenog s objektom vae volje. Ako volite bez pobuivanja2 ljubavi tj. ako vaa ljubav kao takva ne potie ljubav, ako pomou izraavanja ivota kao osoba ljubavi niste sebe uinili voljenom osobom (osobom koju treba voljeti), onda je vaa ljubav impotentna, ona je nesrea.5 Davanje ne znai i primanje samo u ljubavi Uitelj ui i od studenata, glumac je stimuliran gledateljstvom, psihoanalitiar3 se lijei svojim pacijentom pod pretpostavkom da se meusobno ne tretiraju kao objekt, ve se odnose jedno prema drugom istinski isto i kreativno (plodonosno). Jedva da je potrebno naglasiti injnicu da je sposobnost voljenja kao in davanja zavisna o razvoju karaktera osobe. Ona pretpostavlja postizanje preteno5 kreativne orijentacije; u toj orijentaciji osoba je nadrasla zavisnost, narcisoidnu svemo, elju za iskoritavanjem ili okupljanja drugih, te stekla vjeru u vlastite ljudske moi, hrabrost za oslanjanje na te moi u postizanju svojih ciljeva. Do mjere u kojoj te kvaliete nedostaju, osoba se boji sama sebe pa tako i voljenja. Onkraj elementa davanja, aktivni karakter ljubavi postaje oit u injenici implicitnog zadravanja odreenih temeljnih elemenata, zajednikih svim formama ljubavi. To su brinost, odgovornost, respektiranje i znanje. Da ljubav implicira brinost je najoitije, u majinoj ljubavi prema svom djetetu. No nikakva obeanja njene ljubavi ne bi nas pogodila tako ozbiljno, kao stvarni nedostatak njene brige za djetece, ukoliko ignorira njegovo hranjenje, kupanje, davanje fizikalne ugode; a impresionirani smo njenom ljubavlju ukoliko vidimo da se brine za svoje dijete. Nema ak ni razlike spram ljubavi prema ivotinjama ili cvijeu. Ako nam ena kae da voli cvijee a vidimo kako ga zaboravlja zaliti, neemo vjerovati u njenu ljubav prema cvijeu. Ljubav je aktivna briga za ivot i rast objekta kojeg volimo. Tamo gdje ta aktivna briga nedostaje, nema ljubavi. Taj je element ljubavi prekrasno opisan u knjizi o proroku Joni. Bog je poslao Jonu u Ninivu i kae stanovnicima da e biti kanjeni ako ne isprave zla usmjerenja. Jona je pobjegao od svoje misije, jer se bojao da e se ljudi Ninive pokajati i da e im Bog oprostiti. On je ovjek s jakim osjeajem za red i pravednost no bez ljubavi. Meutim u svom se pokuaju bijega naao u trbuhu kita, simbolizirajui stanje izoliranosti i uhienosti narinutom mu zbog nedostatka ljubavi i solidarnosti1. Bog ga spaava i Jona odlazi u Ninivu. Propovijeda stanovnicima kako mu je rekao Bog pa se dogodila upravo stvar koje se plaio. Ljudi Ninive pokajahu svoje grijehe, krenue pravim putom, pa im Bog onda oprosti i odlui nerazoriti njihov grad. Jona je jako ljut i razoaran; htio je provedbu pravde a ne milost. Na kraju nae malo utjehe u sjeni drveta, koje je Bog

15

zasadio za njega i koje je raslo titei ga od sunca. No kada je Bog uvenuo drvo, Jona je bio depresivan i ljutito se alio Bogu. Bog odgovori: Ti koji si gajio simpatije prema drvetu, a za koje nisi ni radio niti mu omoguio rast; ono je izraslo i nestalo nou. A da nisam potedio Ninive, taj veliki grad, gdje ivi vie od stotinudvadeset2 tisua ljudi, koji nisu mogli razlikovati svoju desnu od lijeve ruke, kao ni mnogo stoke? Boji odgovor treba shvatiti smboliki. Naime Bog je rekao Joni da je bit ljubavi u radu za neto i omoguiti neiji rast, kako su ljubav i rad nerazdvojivi. Voli ono za to se radi, a radi se za ono to se voli. Briga i sklonost impliciraju drugi aspekt ljubavi; odgovornost. Danas se odgovornost esto smatra dunou, neto narinuto izvana. No odgovornost, u svom istinskom znaenju, je potpuno dobrovoljni in; to je odziv na potrebe, izraene ili neizraene, drugog ljudskog bia. Biti odgovoran znai biti sposoban i spreman se odazvati. Jona se nije osjeao odgovornim prema stanovnicima Ninive. On bi kao i Kain mogao upitati Jesam li uvar svog brata? A osoba koja ljubi se odziva, reagira. ivot njegova brata nije samo bratov posao, ve i njegov vlastiti: On bi trebao osjeati odgovornost za svoje sunarodnjake, kao to je osjea za sebe samog. Ta odgovornost, u sluaju majke i dojeneta referencira uglavnom brigu za fizikalne potrebe (naalost op. prev.). Kod odraslih odgovornost se odnosi na psihike potrebe druge osobe. Odgovornost bi se mogla lagano izroditi u dominaciju i posesivnost (i materijalnu), ako nema tree kompnente ljubavi, potovanja (respekta). Respekt nije strah ili plahost; on denotira, u skladu s korjenom rijei (respicere = obazirati se na, uvaavati), sposobnost sagledavanje osobe onakvom kakva je, te svjesnosti o njenoj jedinstvenoj individualnosti, Respekt znai brigu da bi se i ta osoba trebala razvijati i rasti, upravo kao takva. Dakle respekt implicira odsustvo iskoritavanja1. elim da voljena osoba raste i da se razvija za i zbog sebe, na vlastite naine a ne sa svrhom sluenja meni. Ako volim drugu osobu, osjeam jednost s njim ili s njom, ali s njim ili njom kakvi jesu, a ne kakvim osobama ih trebam kao objekt za moju korist. Jasno je kako je respekt mogu samo ako sam Ja ostvario nezavisnost; ako stojim i hodam bez taka2, bez nude za dominacijom i eksploatiranjem bilo koga. Uvaavanje postoji samo na temeljima slobode: lamour est lenfant de la liberte! kako kae jedna stara francuska pjesma, ljubav je dijete slobode, nikada dominacije. Respektirati osobu nije mogue bez znanja o njoj; briga i odgovornost bi bili slijepi, ako ih ne bi vodilo znanje. Znanje bi bilo prazno, ukoliko ne bi bili motivirani odnoenjem. Postoji mnogo slojeva znanja; znanje s aspekta ljubavi, nije znanje koje ostaje na preiferiji3, ve prodire do samog srca. To je jedino mogue kada mogu transcendirati brigu o sebi i za sebe i vidjeti drugu osobu pomou njenih (vlastitih) termina. Mogu na primjer znati da je druga osoba ljuta, ak iako to javno4 ne pokazuje; no kako ju mogu poznavati dublje od toga vanjskog prikaza; onda mogu znati da je prestraena i zabrinuta; da se osjea usamljenom i osjea se krivom. Tada znam da je njena ljutnja manifestacija neeg dubljeg i vidim ju kao uznemirenu i zbunjenu, odnosno kao osobu koja pati, a ne kao sobu koja je ljuta. Znanje ima jo jednu i temeljniju relaciju s problemom ljubavi. Temeljnu potrebu za stapanje5 s drugom osobom, kako bi se transcendirao zatvor neije izoliranosti, to je pak usko povezano s drugom specifino ljudskom eljom, tj. eljom za znanjem osobnih tajni. I dok je ivot sam po sebi s biolokih aspekata udo i tajna, ovjek je u svojim ljudskim aspektima neshvatljiva1 tajna ne samo sebi ve i svojim

16

blinjima. Svjesni smo sebe no ipak ma kako se trudili, ne znamo sebe ni svoje blinje, jer niti smo mi, a ni oni stvari. to dublje poseemo u dubinu svog ili tueg bia, to nas traeno znanje vie izbjegava2. Ne moemo si pomoi ni prodiranjem u tajnu ljudske due, u najdublju jezgru koja ini njegovo sebstvo. Postoji jedan nain, oajniki, za saznavanje tajne: onaj kojim se preuzima kompletna mo nad drugom osobom; moi kojom e initi to mi hoemo, osjeati to mi hoemo; misliti to mi hoemo; koja ga transformira u stvar, nau stvar, na posjed. Krajnji stupanj takvog pothvata za znanjem lei u ekstremnom sadizmu; ellji i sposobnosti nanoenja patnje ljudskom biu; muiti ga, siliti ga da izda svoju tajnu u toj svojoj patnji. U tom nastojanju prodiranja do tajne ovjeka, njegove a time i nae vlastite, lei osnovna motivacija za dubinom i intenzitetom okrutnosti i destruktivnosti. Na vrlo jezgrovit nain je tu ideja izrazio Issac Babel. Citirao je suvremenika oficira u Ruskom civilnom ratu, koji je oznaio svog biveg majstora mrtvim, rekavi: Sa strijeljanjem rei u to na ovaj nain sa strijeljanjem se samo rjeavate ovjeka1 . . . . Sa strijeljanjem neete nikada doi do due, do njenog mjesta u ovjeku i naina na koji se ona pokazuje. No ne tedim se i vie sam puta gazio2 neprijatelja vie od sata. Vidite, nastojao sam saznati to je stvarno ivot, kakav je ivot na naem putu.6 Kod djece esto javno vidimo taj put do znanja. Djete neto rastavlja, razbija to neto kako bi ga spoznalo; ili trga ivotinju3, okrutno otkidajui krila leptira kako bi ga upoznalo, silom dolo do njegove tajne. Sama je okrutnost motivirana neim dubljim eljom za saznavanjem tajne stvari i ivota. Drugi nain saznavanja tajne je ljubav, ljubav je aktivno prodiranje u drugu osobu, pri emu je moja elja za znanjem umirena spajanjem. U inu fuzije, znam Tebe i Ti zna mene, znam svakoga a nita ne znam. Znam na jedini nain kako ono to je ivo mogue za ovjeka iskustvom jednosti ne bilo kojim znanjima koje nam moe dati promiljanje. Sadizam je motiviran eljom za spoznavanjem tajne, no ipak ostajemo neznalicama, kakvim smo bili i ranije. Rastrgavi udove od tijela, jedino to sam uinio je unitavanje objekta. Stoga je ljubav jedini nain spoznavanja, kao unija skupova, koja odgovara mom istraivanju. inom voljenja, davanja sebe u inu prodiranja u drugu osobu, pronalazim sebe, otkrivam sebe, otkrivam obje osobe, otkrivam ovjeka. Tenja za samospoznajom i spoznajom svojih blinjih je bilo izraeno u Delfijskom motu1 Spoznaj sebe. To je glavni poticaj2 cijele psihologije. No ma koliko velika bila elja za spoznajom svega o ovjeku, njegovo najdublje, elja se nikada ne e ispuniti miljenjem. ak kada bi znali i tisuu puta vie o sebi, nikada ne bi doli do dna. Jo uvijek bi sebi bili enigma. Jedini put do potpunog znanja lei u djelovanju ljubavi: to djelovanje (voljenje - op. prev.) transcendira misli, transcendira rijei. To je hrabro ronjenje u iskustvo jednosti. Meutim, znanje u mislima, to je psiholoko znanje, je nuan uvjet za puno znanje voljenja. Moram znati sebe i drugu osobu objektivno, kako bi mogao sagledati realitet ili bolje reeno prevladati iluziju, iracionalnost iskrivljene slike o drugoj osobi. Samo ako drugo bie spoznam objektivno, mogu ga spoznati do krajnje biti, dakle voljenjem7.
6 7

I. Bable, Collected Stories, Criterion Books, New York, 1955.) Gornja tvrdnja ima jednu vanu implikaciju na ulogu psihologije u suvremenoj Zapadnoj kulturi. I dok velika popularnost psihologije sigurno ukazuje na interes za znanje o ovjeku,

17

Problem spoznaje ovjeka je paralelan religijskom problemu spoznaje Boga. U konvencionalnoj Zapadnoj teologiji je postojao pokuaj spoznavanja Boga mislima, iskazima o Bogu. Pretpostavka je bila mogunost spoznaje Boga u mislima. U misticizmu1, koji je konkretan rezultat monoteizma2 (kako u pokuati kasnije pokazati), dan je pokuaj naputanja mogunosti spoznaje Boga u mislima pa je spoznavanje Boga pokuavano kroz iskustvo sjedinjenja s Bogom u kojem vie nema mjesta - i ne postoji potreba - za spoznajom Boga (znanjem o Bogu). Iskustvo sjedinjenja s ovjekom ili religijski govorei, s Bogom, ni u kojem smislu nije iracionalno. Ba suprotno, kao to je naglasio Albert Schweitzer, to je posljedica racionalizma, njegova najsmionija i najradikalnija posljedica. Bazira se na naem znanju temeljnog, a ne sluajnog ogranienja naeg znanja. Znanja kako nikada ne emo shvatiti tajnu ovjeka i svemira, pri emu to moemo ipak znati u inu voljenja. Psihologija kao znanost ima svoja ogranienja, a kako je misticizam logina posljedica teologije, pa je stoga konana posljedica psihologije ljubav. Brinost, odgovornost, respekt i znanje su meusobno zavisni3. Oni su sindrom4 stajalita koja se nalaze u prirodi osobe; tj. u osobi, koja stvaralai razvija svoje vlastite moi, koja eli posjedovati ono za to je radila, koja je odbacila narcisoidne snove svekolikog znanja5 (sveznanja) i svemoi6, koja je stekla poniznost temeljenu na unutarnjoj snazi koju jedino moe dati izvorna, istinska kreativnost. Do sada sam govorio o ljubavi kao prevladavanju ljudske izoliranosti, kao ispunjenja tenje za sjedinjenjem. No iznad univerzalne, egzistencijalne potrebe za sjedinjenjem izdie se specifinija, bioloka potreba: elja za sjedinjenjme mukog1 i enskog spola. Ideja polarizacije2 je najupadljivije izraena u mitu, po kojem su mukarac i ena bili jedno, pa su bili podijeljeni na polovice, pa od tada svaki mukarac tei za svojim izgubljenim enskim dijelom, ne bi li se opet sjedinili. (Ista ideja izvorne sjedinjenosti spolova je sadrana u biblijskoj prii o Evi, koja je stvorena od Adamovog rebra, iako je u toj prii, u duhu patrijarhalizma3, ena prikazana sekundarnom obzirom na mukarca). Znaenje mita je dovoljno jasno. Seksualna polarizacija vodi ovjeka u potragu za sjedinjenjem na specifian nain, onaj unije s drugim spolom. Polaritet izmeu mukih i enskih principa postaji dakle i unutar svakog mukarca i svake ene. Kao to fizioloki4 ovjek i ena imaju hormone suprotnog spola, oni su biseksualni i u psiholokom smislu. Nose u sebi principe primanja i penetriranja (proimanja), materije i duha. Mukarac - i ena pronalaze sjedinjenje unutar sebe samo sjedinjenjem svog enskog i mukog polariteta. Taj je polaritet osnovica sve kreativnosti. Polaritet muko ensko je i osnovica odnoenja izmeu osoba (interpersonalno odnoenje). To je oito i biloki u injenici, da je sjedinjenje spermatozoida i jajeta osnovica za raanje djeteta. No ni u isto psihikom kraljevstvu nije drugaije; u ljubavi izmeu mikarsca i ene, svatko se od njih dvoje ponovno raa. (Homoseksualna devijacija je neuspjeh u postizanju tog polariziranog sjedinjenja, pa stoga homoseksualac pati od boli nikada razrijeene razdvojenosti, neuspjeha, meutim, koga dijeli s prosjenim heteroseksualcem, koji ne moe voljeti.

istovremeno e iznevjeriti nedostatak ljubavi u dananjim meuljudskim odnosima. Psiholoko znanje supstituira puno znanje u inu voljenja, umjesto da je korak prema njemu.

18

Isti polaritet mukog i enskog principa postoji i u prirodi; ne samo oito kod ivotinja i biljaka, ve i u polaritet dviju temeljnih funkcija, primanja i penetriranja. To je polaritet tla i kie, rijeke i mora, noi i dana, tame i svijetla, materije i duha. Tu ideja je predivno izrazio muslimanski pjesnik i mistik, Rumi: Nikada, uistinu2, ljubavnik ne trai, ukoliko i njegova ljubavnica ne trai. Kada u neko srce udari munja ljubavi, znaj da i u njemu ima ljubavi. Kada Boja ljubav Tvoje srce proima3, bez svake sumnje Bog za njega ljubavi ima. Nikakav zvuk pljeska ruku ne dolazi iz jedne ruke ukoliko druge nema. Uzviena mudrost je sudbina i zapovjed 4, koja od nas ljubavnike stvori. Jer zbog takvog prethodnog odreenja svaki je dio svijeta je udvojen svojim parom. Sa stajlita mudraca, Nebo je muko, a Zemlja ena; to s Neba padne briga je njena. Kada toplina Zemlji nesta, Nebo se aljui toplinu javlja; kada izgubi svjeinu i vlagu, Nebo sve obnavlja Nebo cirkulira, kao suprug koji hranu trai da se ena osnai Zemlja odrava kuu, brinui za sve, to porodi i neroeno2, to nosi trai. Smatraj Zemlju i Nebo proetim inteligencijom, jer obavljaju posao inteligentnih bia. Ukoliko taj par ne doivljavaju meusobno zadovoljstvo, zato gmiu kao ljubavnici? Bez Zemlje, kako bi cvijee i drvee cvalo? to bi onda voda i toplina Neba stvarala? Bog je stvorio udnju u mukarci i eni da uine sve kako bi svijet bio ouvan njihovim sjedinjenjem, pa je implantirao u svaki dio postojanja elju za drugim dijelom. Dan i no su oito neprijatelji; pa ipak slue jednoj svrsi, da svatko zaljubljen u nekog moe usavriti meusobno napredovanje, bez noi, priroda mukarca ne bi primila nikakav prihod, pa se danju nita ne bi moglo troiti.8

Problem polariteta muko ensko vodi daljnjim diskusijama na temu ljubavi i seksa. Govorio sam ranije kako je Freud pogrijeio promatrajui ljubav ekluzivno kao izraz ili sublimaciju1 seksualnog instinkta, ne prepoznavajui da je seksualna elja jedna manifestacija potrebe za ljubavlju i sjedinjenjem. Ta pogreka see i dublje. U sklau s njegovim fiziolokim materijalizmom, vidi u seksualnom instinktu rezultat kemijski proizvedenih napetosi u tijelu, koje su bolne i tee oslobaanju od te napetosti. Cilj je seksualne elje u otklanjanju te bolne napetosti; a seksualno zadovoljavanje lei u ostvarivanju tog otklanjanja. To stajalite vrijedi sve dok seksualna elja djeluje na isti nain kao glad ili e u sluaju pothranjenosti organizma. Seksualna je elja u toj koncepciji kao neki svrbe2, koga seksualno zadovoljavanje otklanja. U stvari, to se ovog koncepta seksualnosti tie, masturbacija3 bi bilaidealna seksualna satisfakcija. Ono to Freud paradoksalno ignorira je psiho-bioloki aspekt seksualnosti, muko enski polaritet i elju za premotavanjem tog polariteta. Ta udna pogreka je vjerojatno omoguena Freudovim ekstremnim patrijarhalizmom, koji ga je vodio do pretpostavke da je seksualnost, sama po sebi,

19

muka, te da je u tom kontekstu ignorirao specifinu ensku seksualnost. Izraava tu ideju u Tri priloga za teoriju seksa, govorei kako je libido uobiajeno muke prirode, nezavisno o tomu radi li se o libidu mukarca ili ene. Ista je ideja izraena i u racionaliziranoj formi u Freudovoj teoriji, po kojoj mali djeak doivljava enu kao kastriranog mukarca, pa da ona u svojoj osobnosti tei raznim kompenzacijama za gubitak mukih genitalija. No ena nije kastrirano muko i njena seksualnost je specifino enska i nije neka vrsta muke prirode. Seksualna privlanost izmeu spolova je samo djelomino motivirana uklanjanjem napetosti; ona je uglavnom potreba za sjedinjenjem s drugim spolom. U stvari erotska privlanost nije ni na koji nain samo izraena u seksualnoj privlanosti. Postoji muevnost i enstvenost i u karakteru i u seksualnoj funkciji. Karakter muevnosti se moe definirati kao postojanjem kvaliteta penetracije, voenja, aktivnosti, discipline i avanturizma; enstveni karakter pak kvalitetama prihvaanja plodnosti, zatite, realizma, trajnosti, majinstva. (Mora se uvijek biti svjestan da svaka individua ima stopljene obje karakteristike, no s prevagom2 onih koji pripadaju odgovarajuem spolu). Vrlo esto, ukoliko su znakovitosti karaktera mukosti oslabljeni jer je emocionalno jo uvijek ostao dijete, on e pokuati kompenzirati taj nedostatak ekskluzivnim naglaavanjem svoje muke uloge u seksu. Rezultat je Don Juan, koji treba dokazivanje svoje mukosti3 u seksu, jer je nesiguran u svojoj mukosti u kategorijalnom smislu. Kada je paraliza mukosti jo ekstremnija, sadizam (koritenje sile) postaje glavna pervertirana zamjena za mukost. Ako je enska seksualnost oslabljena ili pervertirana, ona se transformira u mazohizam ili elju za posjedovanjem. Freuda su kritizirali zbog precjenjivanja seksa. To kritiziranje je esto bilo potaknuto eljom za eliminiranjem elemenata iz Freudova sustava, koji su budili kritiku i odbojnost kod ljudi konvencionalnog uma. Freud je snano osjeao tu motivaciju i samo se zbog tog razloga borio protiv svakog pokuaja promjene svoje teorije o seksu. I stvarno, u ono doba je Freudova teorija imala stimulirajui i revolucionarni karakter. I dok je to bila istina oko 1900. godine, to vie nije istina pedeset godina kasnije. To vie nije istina pedeset godina kasnije. Seksualni su se obiaji1 toliko promijenili, tako da Freudove teorije vie ne okiraju Zapadnu srednju klasu i radi se o donkihotskoj3 vrsti radikalizma, kada danas ortodoksni analitiari jo uvijek misle da su hrabri i radikalni ako brane Freudovu seksualnu teoriju. U stvari, njihova je vrsta psihoanalize konformistika a uz to niti ne pokuavaju postavljati pitanja, koja bi vodila kritici suvremenog drutva. Moja kritika Freudove teorije nije zbog prenaglaavanja seksa, ve zbog neuspijela dovoljno dubokog razumijevanja seksa. Poduzeo je prvi korak u otkrivanju znaaja interpersonalnih strasti; koje je u skladu sa svojim filozofskim premisama objasnio fizioloki.. U daljnjem razvoju je psihoanaliza nuna kako bi se korigirao i produbio Freudov koncept preslikavanjem njegovih uvida iz psiholoke u bioloku dimenziju.9

Fromm je sam napravio prvi korak u tom smjeru u kasnijem konceptu instinkta ivota i smrti. Njegov koncept ivota (eros) kao princip sinteze i unificiranja je na potpuno drugaijoj razini od onog njegova koncepta libida. No uprkos tomu to je teorija instinkta ivota i smrti bila prihvaena od ortodoksnih analitiara, tao prihvaanje nije vodilo fundamentalnoj reviziji koncepta libida, posebno vezano za relevantni kliniki rad.

20

2. Ljubav izmeu roditelja i djeteta Novoroeno dijete bi osjealo strah od umiranja, ukoliko li ga milostiva sudbina ne bi sauvala od bilo kakve svjesnosti straha ukljuenog u odvajanju od majke i od intrauterine egzistencije.1 ak i nakon roenja, novoroeno dijete se jedva razlikuje od onog to je bilo prije roenja; ne moe raspoznavati objekte, jo nije svjestan samog sebe i svijeta koji postoji izvan njega. Jedino osjea pozitivne stimulacije topline i hrane i ne razlikuje2 toplinu i hranu od svog izvora; majke. Majka je toplina, majka je hrana, majka je euforino stanje3 zadovoljstva i sigurnosti. To je stanje narcisoidnosti, da koristimo Freudov termin. Vanjski realitet, osobe i stvari, imaju znaenje samo ukoliko zadovoljavaju ili frustriraju unutarnje stanje tijela. Stvarno je samo ono unutra; ono to je izvana je stvarno samo u terminima mojih potreba nikada u terminima svojih vlastitih kvaliteta ili potreba. S rastom i razvojem djeteta, ono se osposobljava za percipiranje stvari onakvima kakve jesu; zadovoljstvo hranjenjem se diferencira od bradavice, grudi se diferenciraju od majke. Dijete eventualno doivljava svoju e, mlijeko koje ga zadovoljava, dojke i majku kao razliite entitete. Ui percipirati razliitost mnogih drugih stvari, kao da imaju samostalno postojanje. Tada poinje davati imena. U isto vrijeme ui kako s njima baratati; ui da je vatra vrua i bolna, da je majino tijelo toplo i puno uitaka, da je drvo tvrdo i teko, da je papir lagan i da se moe trgati. Ui kako upravljati ljudima; da e se majka smjekata kada jede; da e ga uzeti u naruje ako plae; da e biti zadovoljna ako isprazni crijeva. Svi se ti doivljaji kristaliziraju i integriraju u iskustvo: voli me. Voljen/a sam zato to sam majino dijete. Vole me jer sam bespomoan. Voljen/a sam zato to sam lijep, vrijedan divljenja. Voljeno sam dijete, jer me majka treba. Ako to stavimo u openitiju formulu2: voljeno sam dijete zbog toga to postojim ili moda tonije reeno: voljeno sam dijete, zato to postojim. Iskustvo majinog voljenja je pasivno. Nita ne mora dijete uiniti da bi bilo voljeno ljubav majke je bezuvjetna (osimm u sluajevima odbacivanja djeteta nakon poroda op. prev.). Jedino to moram raditi je biti njezinim djetetom. Ljubav majke je blaenstvo, mir, ne mora se stjecati, ne treba se zasluiti. No postoji i negativna strana kvalitete bezuvjetnosti1 majineljubavi. Ne samo da se ne mora zasluiti ne moe se stei, kreirati, kontrolirati. Ako postoji, ona je blagoslov; ukoliko je nema to je kao da je sva ljepota otila iz ivota i nema niega, to dijete moe uiniti da bi ju kreiralo. Za veinu djece prije starosti izmeu osam i pol do deset10, problem je skoro ekskluzivno u biti voljen voljen za ono to dijete je. Do tog vremena dijete jo ne voli; odziva se zahvalnou, veseljem zato to je voljeno. U tom dobu djetetovog razvoja javlja se novi faktor u slici: onaj novog osjeaja kreiranja ljubavi vlastitom aktivnou. Po prvi put dijete promilja o davanju neega majci (ili ocu), kreiranja neeg pjesme, crtea ili bilo ega drugog. Po prvi put u djetetovom ivotu, ljubav se transformira iz biti voljeno u voljenje; u kreiranje ljubavi. Potrebno je mnogo godina od tih prvih poetaka do sazrijevanja ljubavi. Eventualno je dijete, koje bi u to doba moglo biti adolescentom2, prevladalo svoj egocentrizam3; druga osoba nije vie primarno sredstvo zadovoljavanja svojih vlastitih potreba. Potrebe druge osobe su jednako vane, kao i vlastite u stvari, postaju vanijim. Davati postaje veim zadovoljstvom, veom radou, od primanja; voljeti je vanije od biti voljen,
CL Sullivan-ov opis tog razvoja u Interpersonalnoj teoriji psihijatrije, W.W. Norto & Co., New York, 1953.
1 0

21

Voljenjem dijete naputa samou i izolaciju zatvorske samice, konstituiranu stanjem narcizma i centriranosti na samog sebe. Osjea smisao novog sjedinjenja, dijeljenje jednosti. A vie od toga, osjea potencijal kreiranja ljubavi voljenjem a ne zavisnosti o primanju kada je voljeno zbog ega je moralo biti malo, bespomono, bolesno ili dobro. Djetinja1 ljubav slijedi princip Volim zato to sam voljen. Zrela ljubav slijedi princip: Voljen sam jer volim. Nezrela ljubav kae: Volim Te jer Te trebam. Zrela ljubav kae: Trebam Te jer Te volim. Usko povezano s razvojem sposobnosti voljenja je i razvoj objekta voljenja. U prvim mjesecima i godinama, dijete je usko privreno majci. Ta emocionalna veza poinje prije trenutka roenja, kada su majka i dijete jo uvijek jedno, iako ih je dvoje. Roenje mijenja donekle situaciju, no ne toliko koliko to izgleda. Dijete je, iako sada ivi izvan maternice, jo uvijek potpuno zavisno o majci. No nezavisnost svakodnevno raste; ui hodati, govoriti, samostalno istraivati svijet; odnoenje s majkom gubi svoj ivotni znaaj a umjesto toga odnoenje prema ocu postaje sve vanije. Za razumijevanje tog pomaka od majke prema ocu, moramo razmotriti bitnu razliku u kvaliteti izmeu majinske i oinske ljubavi. Ve smo govorili o majinskoj ljubavi. Majinska je ljubav (ako postoji op. prev.) po samoj prirodi stvari bezuvjetna. Majka voli novoroeno dijete, jer je to njeno dijete, ne zato to je dijete ispunilo neke specifine uvjete ili je ivjelo prema nekim specifinim oekivanjima. (Naravno kada govorim o majinskoj i oinskoj ljubavi, govorim o idealnim tipovima u smislu Max Webera ili u smislu arhetipa Junga to ne implicira da svaka majka i svaki otac vole na taj nain. Referenciram na majinske i oinske principe, koji su predstavljeni u osobama majke i oca). Bezuvjetna ljubav odgovara onoj najdublje enje za pripadanjem, ne samo djeteta ve i svakog ljudskog bia; s druge strane, biti voljen zbog neije vrijednosti, zato to to netko zasluuje, uvijek ostavlja sumnju; moda nisam zadovoljio osobu, koja bi me trebala voljeti u skladu s mojim eljama; moda ovo ili ono - uvijek postoji strah od mogunosti nestanka ljubavi. Nadalje, zasluena ljubav uvijek ostavlja gorak osjeaj nevoljenosti zbog onog to jesmo, odnosno u krajnjoj analizi uope nevoljeni ve iskoritavani. Nije udno to se svi drimo majinske ljubavi, i kao djeca i kao odrasli. Veina djece ima sreu to moe primiti majinsku ljubav (o emu e se kasnije diskutirati). Kada odrastu. ta im se enja mnogo tee ispunjava. Kod najispunjenijeg razvoja to ostaje komponentom normalne erotske ljubavi i esto nalazi iskaz u religijskim formama, a ee u neurotinim formama. Odnoenje s ocem je potpuno drugaije. Majka je kao izvor od kuda smo doli, priroda, tlo, ocean; otac ne predstavlja nikakav slian dom. Slabo je povezan s djetetom u prvim godinama ivota pa se njegova vanost ne moe usporeivati s onom majke. No kako otac ne predstavlja prirodni svijet, on predstavlja drugu stranu ljudske egzistencije; svijet misli i od ljudi kreairanih stvari, zakon i red, disciplinu, putovanja i pustolovine. Otac pouava dijete, on pokazuje djetetu put u svijet. Usko povezan s tom funkcijom je i drutveno-ekonomski razvoj. Kada je nastalo privatno vlasnitvo i kada su ga kao takvo mogli sinovi naslijeivati, oevi su poinjali istraivati kojem bi sinu mogli ostaviti svoje vlasnitvo. Naravno, to je bio onaj koji za koga je otac mislio da je najprilagoeniji njegovoj ideji o nasljedniku, sin koji mu je najvie sliio i koga je posljedino najvie volio. Oinska ljubav je

22

uvjetovana ljubav. Njen je princip Volim Te jer ispunjava moja oekivanja, jer ispunjava svoje dunosti i zato to si jednak meni. U uvjetnoj ljubavi oca, kao i kod bezuvjetne ljubavi majke, nalazimo negativni i pozitivni aspekt. Negativni aspekt je sama injenica da se oevu ljubav mora zasluiti, da se ona moe izgubiti ako se ne ini oekivano. U prirodi ljubavi oca lei injenica da je poslunost glavna vrlina, a neposluh glavni grijeh a kazna za to je povlaenje oinske ljubavi. Pozitivna strana je jednako vana. Kako je ljubav oca uvjetovana, sin moe initi stvari da bi ju stekao, moe za nju raditi; njegova ljubav nije van moje kontrole to je sluaj s ljubavlju majke (ako je ima op. prev.). Stajalite majke i oca prema djetetu je usklaeno s (vlastitim) potrebama djeteta. Dojene treba bezuvjetnu majinu ljubav i brigu kako fizioloku1 tako i psiholoku2. Dijeta iza este godine starosti, poinje trebati ljubav oca, njegov autoritet i voenje. Majka treba ostvariti sigurnost djeteta u ivotu, dok otac ima funkciju pouavanja, te voenja kako bi se dijete moglo konfrontirati i nositi s3 problemima drutva u kojem je roeno. U idealnom sluaju, majina ljubav ne pokuava ometati odrastanje djeteta, ne pokuava izriito naglavati4 bespomonost. Majka bi trebala vjerovati u ivot, pa stoga ne bi trebala biti pretjerano zastraena i prenositi svoju anksioznost na dijete. Dijelom njenog ivota bi trebala biti elja o nezavisnosti djeteta i vjerojatnom odvajanju od majke. Ljubav oca bi trebala biti voena principima i oekivanjima; strpljiva i tolerantna, a ne prijetea zastupanjem principa poslunosti. Trebala bi rastuem djetetu davati jaajui osjeaj kompetentnosti i eventualno mu dozvoliti ostvarivanje vlastitog autoriteta i oslobaanja od veza prema ocu5. Tako e vjerojatno zrela osoba doi do toke kada e i sama biti vlastitom majkom i ocem. Izgledat e kao ima savjest majke i oca. Majina savjest kae: Nema nedjela, zloina koji bi te mogli rjeiti moje ljubavi, mojih elja za Tvoj ivot i sreu. Oeva savjest kae: Pogrijeio si i ne moe izbjei prihvaanje odreenih posljedica svog neprimjerenog djelovanja i prije svega mora promijeniti svoje naine i putove, ukoliko eli biti kao ja. Zrela osoba se oslobaa vanjskih likova no ugrauje ih u svoju unutranjost. Nasuprot Freudovom konceptu super-ega, zrela osoba ne preuzima u sebstvo inkorporiranjem majke i oca, ve nadogranjom svog kapaciteta za voljenje u skladu s majinom savjesti dok svoje rezoniranje i prosuivanje nadograuje oevom savjesti. Nadalje zrela osoba voli i pomou obje savjesti, uprkos injenici to one izgledaju suprostavljane jedna drugoj. Ako bi osoba zadrala samo oevu savjest, mogla bi postati tvrdom i nehumanom. U sluaju zadravanja samo majine savjesti ta bi osoba bila pogodna za gubitak kapaciteta prosuivanja i za sprijeavanje vlastitog razvoja i razvoja drugih. U tom razvoju od centriranosti na majinu ljubav prema centriranosti na oca (oevu ljubav), uz eventualnu sinteza tih ljubavi lei temelj mentalnog zdravlja i postizanja zrelosti. U neuspjenosti takvog razvoja lei pak temeljni uzrok neurozama. I dok je izvan dosega ove knjige potpunije razvijanje tog trenda misli, neke kratke primjedbe mogu posluiti za pojanjenje takve tvrdnje. Jedan uzrok neurotinog razvoja moe biti kod djeaka, ija ga majka voli, no pri tomu ga pretjerano razmazila ili je pretjerano dominantna uz slabog i nezainteresiranog oca. U takvom sluaju djeak moe ostati fiksiran na ranu privrenost majci, razvijajui se u osobu zavisnu o majci s osjeajem bespomonosti i s karakteristikama teenja prema receptivnoj osobi, tj. na primanje, da bude zatien,

23

da se o njemu brine i komu nedostaju oinske kvalitete disciplina, nezavisnost, te sposobnost samostalnog vladanja svojim ivotom. Moe pokuavati traiti majke i svakomu, katkada u enama no katkada u mukarcima koji predstavljaju poziciju autoriteta i moi. Ako je, pak s druge strane, majka hladna, neresponsivna1 i dominirajua, djeak moe prenijeti potrebu za majinom zatitom na svog oca i druge figure oeva u takvom je sluaju krajnji rezultat slian prethodnom primjeru. ili e se razviti u jednostrano na oca orijentiranu osobu, potpuno predanu principima zakona, reda i autoriteta, bez sposobnosti da oekuje ili prima bezuvjetnu ljubav. Takav se razvoj u nastavku pojaava, ukoliko je otac autoritaran i u isto vrijeme jako privren sinu. Ono to je karakteristika svih takvih neurotinih razvoja je injenica da se ne razvije ili princip majinstva ili princip oinstva ili a to je tei sluaj neurotinog razvoja da uloge majke i oca postanu pobrkane i vezano za odnoenje osobe prema okolini i obzirom2 na utjecaj tih uloga u unutranjem ivotu osobe. Dalnje ispitivanje bi moglo1 pokazati kako se odreeni tipovi neuroza, kao to je opsesivna neuroza, razvijaju vie na osnovi jednostrane privrenosti ocu, dok druge kao histerija, alkoholizam, nesposobnost izraavanja i realnog noenja sa ivotom, te depresija, koja rezultira zbog centriranosti na majku.2 (kao posljedica pomanjkanja majine ljubavi ?!? op. prev.).

3. OBJEKT LJUBAVI Ljubav nije primarno odnoenje prema specifinoj osobi; ona je stajalite, orijentacija karaktera koje odreuje odnos osobe prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi. Ako osoba voli samo drugu osobu i ravnoduna je prema ostalim sunarodnjacima, njegova ljubav nije ljubav, ve simbiozna povezanost ili proireni egoizam. No veina ljudi vjeruje da je ljubav (voljenje) konstituirana od objekta, a ne od sposobnosti. U stvari ljudi vjeruju kako je upravo to dokaz veliine njihove ljubavi, ako ne vole nikoga drugog osim voljene osobe. To je ista zabluda, koju smo ve ranije spomenuli. Zato to netko ne vidi da je ljubav aktivnost, mo due, vjeruje da je jedino nuno nai pravi objekt pa e sve nakon toga ii samo po sebi. Ovo se stajalite moe usporediti s3 ovjekom, koji eli crtati, no koji ne eli uiti umjetnost slikanja, tvrdei da samo mora ekati pravi objekt pa e onda naslikati prekrasnu sliku. Ako istinski volim neku osobu, volim sve osobe, volim svijet, volim ivot. Ako mogu nekomu rei Volim Te, moram moi rei i Volim Te u svakomu, kroz Tebe volim cijeli svijet, volim i sebe u Tebi. Rei da je ljubav orijentacija koja referencira na sve, a ne na jednu osobu ne implicira meutim ideju o nepostojanju razlika izmeu razliitih tipova ljubavi, zavisno o vrsti objekta koje se voli. Temeljna vrsta ljubavi, koja je u podlozi svih tipova ljubavi je bratska ljubav . Pod tim mislim osjeaj odgovornosti, brige, respekta, znanja o svim ljudskim biima, elji za podupiranjem i unaprijeivanjem ivota. To je vrsta ljubavi o kojoj Biblija govori, kada kae ljubi blinjega svoga kao samog sebe. Bratska ljubav je ljubav prema svim ljudskim biima; karakterizirana1 samim nepostojanjem ekskluzivnosti. Ako sam razvio sposobnost voljenja, onda volim brau bez svoje volje. U bratskoj je ljubavi
U originalu, na njemakom, je izraz "Nchstenliebe", to znai ljabav prem blinjem, a kako je u ovoj knjizi koriten termin "brotherly love"na hrvatskom je ostavljena intencija prijevoda na engleski, tj. sueno znaenje, spram blinjega svoha - op. prev.

24

iskustvo sjedinjenja svih ljudi, ljudske solidarnosti, ljudske jednosti. Bratska je ljubav temeljena na iskustvu da smo svi jedno. Razlike u talentima, inteligenciji, znanju su zanemarive u usporedbi s identificiranjem sa zajednitvom svih ljudi. Kako bi iskusili taj identitet, potrebno je penetrirati od periferije prema sreditu. Ako se uglavnom povrno percipira druga osoba, onda se percipiraju samo razlike, koje nas razdvajaju. Ako se prodire u sr, percipira se naa jednost, injenica naeg bratstva. To je odnos od centra s centrom umjesto samo perifernog s perifernim to je temeljno odnoenje. Ili kako je to tako lijepo rekao Simon Well: Iste rijei (na pr. mukarac kae svojoj supruzi Volim Te) su otrcane ili neto izvanredno u skladu s nainom kojim je to ireeno. A nain zavisi o dubini podruja ljudskog bia iz koje proizlazi bez volje sposobne izrei neto drugo. A udesnom usklaenou dosee se isto podruje druge osobe, koja ih slua. Dakle sluatelj moe prosuditi, ima li bilo kakvu mo razotkrivanja vrijednosti rijei.11 Bratska je ljubav ljubav izmeu jednakih; no stvarno iako jednaki nismo uvijek jednaki; ukoliko smo humani, svi trebamo pomo. danas ja, sutra Vi. No ta potreba za pomoi ne znai neiju bespomonost, mo drugog. Bespomonost je tranzicijsko stanje; sposobnost stajanja i hodanja na "vlastitim nogama" je permanentna i opa. Pa ipak je ljubav nekog bespomonog, siromanog i uz to stranca, poetak bratske ljubavi. Voljeti svoje po mesu i krvi nije nikakvo postignue. ivotinja voli svoje mlado i brine za njega. Bespomoan voli svog gazdu, jer njegov ivot zavisi o gazdi; dijete voli svoje roditelje jer ih treba. Jedino se ljubav koja ne slui nekoj svrsi poinje razvijati. Znakovito je u Starom zavjetu1, da je centralni objekt ljudske ljubavi siromah, stranac, udovica i siroe, te eventualno nacionalni neprijatelj, Egipanin i Edomit. Samilou prema bespomonim, poinje se razvijati ljubav za brata; a u svojoj ljubavi prema samom sebi, ovjek voli i onog komu je potrebna pomo, krhkom, nesigurnom ljudskom biu. Samilost implicira element znanja i identificiranja. Ti zna srce stranca, kae se u Starom zavjetu, jer ste bili stranci u zemlji Egiptu; ....... stoga voli stranca!12

b) Majinska ljubav Ve smo se bavili s prirodom majinske ljubavi u prethodnom poglavlju2 gdje smo diskutirali razliku izmeu ljubavi majke i ljubavi oca. Ljubav majke, kao to sam tamo rekao, je bezuvjetna afirmacija djetetovog ivota i njegovih potreba. No potreban je vaan dodatak tom opisu. Afirmacija1 djetetovog ivota ima dva aspekta; jedan je briga i odgovornost, koji su apsolutno potrebni za ouvanje ivota djeteta i njegov rast. Drugi aspekt ide dalje od samog ouvanja ivota. Odnosi se na stajalite kojim se djetetu usauje ljubav za ivljenjem iz kojeg dobiva openitu svijest i njena razliita stanja; da je dobro biti iv, te da je dobro biti malim djeakom ili djevojicom i to upravo na ovoj Zemlji! Ta dva aspekta majinske ljubavi su vrlo jezgrovito izraena u Biblijskoj prii o kreaciji. Bog je kreirao svijet i ovjeka. To odgovara2 jednostavnoj brizi i afirmiranju postojanja. Svakim danom nakon to je stvorio prirodu - i ovjeka - Bog kae: To je dobro. Majinska ljubav u tom drugom koraku omoguava djetetu osjeanje, da je dobro biti roen, usaujui djetetu
Simon Well, Gravity and Grace, G.P. Putmans Sons, New York, 1982., p. 117 Istu je ideju izrazio Hermann Cohen u svojoj Reliji razuma iz izvora Judaizma, 2. izdanje, J.Kaufman Verlag, Frankfurt am Main, 1929, p. 168 ff.
1 2 1 1

25

ljubav za ivotom a ne samo elju za preivljavanjem. Ista se ideja moe prepoznati i u drugom biblijskom simbolizmu. Obeana zemlja (zemlja je uvijek simbol majuke) je opisana kao zemlja u kojoj tee mlijeko i med. Mlijeko je simbol prvog aspekta ljubavi, onog brige i afirmacije. Med simbolizira slatkou ivota, ljubavi prema ivotu i sreu ivljenja. Veina je majki sposobna davati mlijeko, no samo manjina moe davati i med4. (a to ako majka svjesno ne daje ni mlijeko op. prev.). No da bi bila sposobna davati med, majka mora biti ne samo dobra majka, ve mora biti i sretna osoba a taj cilj ne ostvaruje mnogo majki. O veliini utjecaja na dijete se teko moe pretjerati.5 Majinska ljubav prema ivotu je jednako zarazna (prijelazna) kao i njena anksioznost (kao i nezadovoljstvo novim stanjem op. prev.). Oba stajalita imaju duboke posljedice na djetetovu osobnost; stvarno se moe razlikovati meu djecom i odraslima one, koji su dobili samo mlijeko i one koji su dobili mlijeko i med. (ali postoje i oni koji nisu dobili ni mlijeko niti med , a njih je najlake prepoznati, jer su najee izgbubljenje ADHD osobe - op. prev.) Suprotno bratskoj ljubavi i erotskoj ljubavi, kao ljubavima izmeu jednakih, odnoenje majke i djeteta je po samoj prirodi1 jedna od nejednakosti, u kojoj jedno treba svu pomo a drugo ju daje. Po tom altruistikom2, nesebinom karakteru je i majinska ljubav smatrana najviom vrstom ljubavi i najsvetijom od svih emocionalnih veza. Izgleda meutim da stvarno postignue majinske ljubavi ne lei u majinskoj ljubavi prema malom djetetu, ve u njenoj ljubavi prema razvoju djeteta. U stvari u velikoj veini sluajeva, radi se o majkama koje vole tako dugo dok je dijete malo i jo uvijek potpuno zavisno o njima. Veina ena eli djecu i sretne su s novoroenim djetetom udei se brinuti za njih. To se deava uprkos injenici da ne dobiju nita zauzvrat od djeteta, osim smjeka ili izraaja zadovoljstva na njihovom licu. Izgleda kako je to stajalite djelomino ukorjenjeno u instinktima, koji se mogu nai i kod enki ivotinja, jednako kao i u ena kod ljudi. Ma koliko bila jaka teina tog faktora instinkta, radi se i o specifino ljudskim psiholokim imbenicima, odgovornima za taj tip majinske ljubavi. Ukoliko majka svoje malo dijete jo uvijek osjea dijelom sebe, njena ljubav i zasljepljenost, mogu biti zadovoljenje njenog narcisoizma. Druga se motivacija moe nai u majinoj volji za mo ili udnji za posjedovanjem. Dijete, koje je bespomono i potpuno zavisno o njenoj volji, je prirodni objekt zadovoljavanja dominirajue i posjedovanja eljne ene. Ma kako este bile te motivacije1, one su vjerojatno manje vane i manje univerzalne od one koja se moe nazvati potrebom za transcendiranjem. Ta potreba za transcendencijom pripada grupi najtemeljnijih potreba ovjeka i ukorjenjena je u injenici postojanja svoje samo-svjesnosti., u injenici njenog nezadovoljstva ulogom marionete i ne prihvaanjem sebe kao bia kockom baenog iz alice. Mora se osjeati kreatorom, kao netko tko je transcendirao pasivnu ulogu kreiranog. Postoji mnogo naina za postizanje tog zadovoljstva kreativnosti; najprirodniji i ujedno najlaki za postizanje je majina briga i ljubav za svoju kreaciju. Transcendira sebe u malom djetetu, svojom ljubavlju jer ona daje njenom ivotu znaenje i vanost. (U samoj nesposobnosti mukarca da zadovolji svoju potrebu za transcendencijom raanjem djeteta, lei njegov poriv za samotranscendencijom kreiranjem umjetnih stvari i ideja). No dijete mora rasti i razvijati se. Mora izai iz maternice, odvojiti se od majinih grudiju; mora eventualno postati potpuno odvojeno ljudsko bie. Sama bit majinske ljubavi je briga za rast i razvoj, a to znai i elju za odvajanjem djeteta od majke. I tu lei osnovna razlika prema erotskoj ljubavi. U erotskoj ljubavi, dvoje ljudi, koji su bili razdvojeni postaju jedno. U majinoj ljubavi, dvoje ljudi koji su bili jedno postaju

26

dvoje. Majka mora ne samo tolerirati, ve mora to i eljeti te podrati djetetovo odvajanje. Samo u toj fazi, majina ljubav postaje tekim zadatkom jer zahtijeva nesebinost, sposobnost svekolikog davanja, ne elei nita drugo do sree voljenog bia. I u toj fazi mnoge majke neispunjavaju zadatak majine ljubavi. Nacisoidne, dominirajue, posesivne ene uspijevaju biti majke koje vole dijete sve dok je ono malo. Samo majke koje stvarno vole, ene koje su sretnije u davanju nego u primanju, ene koje su izrazito ukorjenjene u vlastitoj egzistenciji, mogu biti majke koje vole i onda kada je dijete u procesu odvajanja. Majina ljubav za rastue dijete, ljubav koja ne trai nita za sebe, predstavlja moda najteu formu ljubavi koju bi trebalo postii, a koja je i varljivija zbog lakoe s kojom majka moe voljeti svoje malo dijete. No upravo zbog te tekoe, ena moe ostvariti istinsku majinsku ljubav samo ako stvarno moe voljeti; ako je sposobna voljeti svog mua, drugu djecu, strance, sva ljudska bia. ena koja nije sposobna voljeti u tom smislu moe hiniti majinsku ljubav dok je dijete malo, no ne moe biti majka koja voli; to se najbolje testira voljnou podnoenja razdvajanja kada majka ne moe nastaviti niti s hinjenjem.

c. Erotska ljubav Bratska ljubav je ljubav izmeu jednakih; majina ljubav je ljubav za bespomone. Ma koliko meusobno razliite, zajedniko im je to po svojoj prirodi nisu ograniene na jednu osobu. Ako volim svog brata, volim svu svoju brau; ako volim svoje dijete, volim svu svoju djecu, a onkraj toga volim i svu djecu i sve one koji su potrebiti moje pomoi. U suprotnosti s oba ta tipa ljubavi stoji erotska ljubav; to je uenje za kompletnom fuzijom, za sjedinjenjem s drugom osobom. Po svojoj je prirodi ekskluzivna i nije univerzalna; moda je i najvarljivija forma ljubavi, koja uope postoji. Prije svega ona se esto brka s eksplozivnim iskustvom zaljubljivanja, nenadanog kolapsa barijera koje su postojale sve do tog trenutka izmeu dva stranca. No kao to smo ve naglasili ovo iskustvo iznenadne intimnosti je po svojoj prirodi vrlo kratkog trajanja1. Nakon to su stranci postali intimno znane osobe, vie nema barijera koje treba prevladati, nema iznenadne bliskosti koju se tek moe postii. Voljena osoba postaje jednako dobro poznata, kao to poznamo i sami sebe. Moda je bolje rei slabo poznata. Kada bi bilo neistraene dubine u iskustvu s drugom osobom, ovjek bi mogao doivljavati beskonanost osobnosti te osobe zbog tolike nepoznata pa bi se udo prevladvanja barijera moglo dogaati svakog dana iznova. No za veinu ljudi se njihove osobnosti vrlo brzo istrae pa ubrzo postaju istroene, jer je njihova intimnost utemeljena primarno seksualnim kontaktom. Zato to doivljavaju izoliranost od drugih primarno kao fizikalno razdvajanje, fizikalno spajanje znai prevladvanje te izoliranosti. Uz to postoje i drugi faktori, koji za mnogo ljude oznaavaju prevladavanje izoliranosti. Govoriti o svom vlastitom osobnom ivotu, svojim nadama i strahovima, pokazivati se s djeci slinim1 ili djetinjastim2 aspektima, uspostaviti zajedniki interes naspram3 svijeta sve se to smatra prevladavanjem izoliranosti. ak se i pokazivanje svoje ljutnje, mrnje, potpunog nedostatka inhibicija smatra intimnou, to moe objasniti meusobnu pervertiranu privlanost kod vjenanih parova, koji su intimni samo kada su u krevetu a inae se ispuhavaju svojom meusobnom4 mrnjom i

27

bijesom. No svi ti tipovi bliskosti tendiraju sve veoj redukciji kako vrijeme prolazi. Posljedica je traenje ljubavi s drugom novom osobom, s novim strancem. I opet se stranac transformira u intimnu osobu, opet je iskustvo zaljubljivanja stimulirajue i intenzivno, pa se opet polagano taj intenzitet smanjuje i zavrava sa eljom za novim osvajanjem, novom ljubavlju uvijek s iluzijom da e nova ljubav biti drugaija od prethodnih. Te iluzije su uveliko potpomognute varljivim karakterom seksusalne elje. Seksualna elja tei spajanju i nikako ne znai samo fiziki apetit, oslobaanje od bolnih napetosti. Seksualnu elju moe stimulirati strah od usamljenosti, elja za osvajanjem ili elja za podjarmljenou, ispraznou, no i elja da se nekog povrijedi ili ak uniti, moe jednako tako stimulirati tu vrstu ljubavi. Izgleda da se seksualna elja moe lagano stopiti s i biti stimulirana jakim emocijama, u koje se ubraja i ljubav. I kako je seksualna elja u umovima veine ljudi spregnuta s idejom ljubavi, moe se pogreno zakljuiti da se meusobno vole, kada ele jedno drugo fiziki. Ljubav moe inspirirati elju za seksualnim spajanjem; u tom sluaju fiziko odnoenje nema poude, elje za osvajanjem ili porobljenou, no proeto je njenou1. Ako elja za fizikim sjedinjenjem nije stimulirana ljubavlju, ako erotska ljubav nije bratska ljubav, ona e uvijek voditi sjedinjenu samo u orgijskom, prolaznom smislu. Seksualna privlanost kreira, za trenutak iluziju spajanja, no bez ljubavi to sjedinjenje ostavlja strance jednako razdvojene, kakvima su bili ranije katkada se srame jedno drugog ili se ak i mrze, jer kada privid proe, osjeaju svoju otuenost jo vie neprijteljskom. Njenost nikako nije, kako je Freud vjerovao, sublimacija3 seksualnog instinkta; radi se o izravnom rezultatu bratske ljubavi, koji postoji u fizikalnoj formi jednako kao i u nefizikalnoj formi ljubavi. U erotskoj ljubavi postoji ekskluzivnost, koja nedostaje u bratskoj i majinoj ljubavi. Ta ekskluzivna karakteristika erotske ljubavi trai1 daljnju diskusiju. esto se ekskluzivnost erotske ljubavi krivo interpretira u znaenju sklonosti prema posesivnosti. esto je mogue nai dvoje ljudi u ljubavi, koji ne osjeaju nikakvu ljubav prema bilo komu drugom. Njihova je ljubav u stvari egotizam (egoizam) u dvoje2; oni su dvoje ljudi koji se identificiraju kao jedno i koji rjeavaju problem odvojenosti uveavanjem svake jedinke u dvostruku osobu. Doivljavaju prevladvanje samoe, no ipak, budui su odvojeni od ostatka ovjeanstva, ostaju i odvojeni i jedan od drugog i otueni od sebe; njihovo iskustvo ujedinjenosti je privid. Erotska ljubav je ekskluzivna, ne voli u drugoj osobi cijelo ovjeanstvo, sve to je ivo. Ekskluzivna je samo u smislu mogunosti potpunog intimnog sjedinjenja samo s jednom osobom. Erotska ljubav iskljuuje ljubav za druge samo u smislu erotskg sjedinjenja, potpune predanosti u svim aspektima ivota no ne i u smislu dubine bratske ljubavi. Erotska ljubav, ako je ljubav, ima jednu premisu. Da ja volim iz biti svog bia i doivljavam drugu osobu kroz njenu bit. U sutini su sva ljudska bia identina. Svi smo mi Jedno, mi jesmo to Jedno. Kada bi to bilo tako, ne bi trebalo biti nikakve razlike volimo ovu ili onu osobu. Ljubav bi u biti trebala biti in volje, odluka o predaji svog ivota potpuno ivotu druge osobe3. To je u stvari logiki temelj4 iza ideje o nemogunosti raskidanja braka5, kao da stoji iza mnogih formi tradicionalnog braka u kojem se partneri nikada nisu meusobno izabrali, ve su odabrani jedno drugom - a ipak se oekuje da se meusobno vole. U suvremenim Zapadnim kulturama ta se ideja ini potpuno krivom. Za ljubav se pretpostavlja1 da je rezultat spontane, emocionalne reakcije kao iznenadne obuzetosti neodoljivim osjeajima. S

28

tog stajalita, sagledavaju se samo osobitosti dviju ukljuenih osoba a ne injenica da su svi muki dijelovi Adama a sve ene dijelovi Eve. Zanemaruje se vaan faktor u erotskoj ljubavi, a to je volja. Voljeti nekoga nije samo jaki osjeaj - to je i odluka i prosudba i obeanje. Kada bi ljubav bila samo osjeaj, ne bi bilo osnovice za obeanje meusobnog voljenja zauvijek. Osjeaj doe i moe proi. Kako mogu procijeniti da e ostati zauvijek, ako moj in ne ukljuuje prosudbu i odluivanje? Ako bi tako usko gledali2 mogli bi zakljuiti da je ljubav ekskluzivni in volje i obevezivanja i da je stoga u biti sasvim svejedno o kojim se osobama radi.3 Svejedno radi li se o araniranom braku ili rezultatu individualnog izbora, nakon zakljuivanja braka in volje bi trebao garantirati kontinuiranost ljubavi. Takvo stajalite vjerojatno zanemaruje paradoksalni karakter ljudske prirode i erotske ljubavi. Svi smo mi Jedno a ipak svatko je jedinstveni, nekopirljivi entitet. U naim odnoenjima s drugima ponavlja se isti paradoks. Ma koliko god bili Jedno, moemo voljeti svakoga na isti nain u smislu bratske ljubavi. No ukoliko smo svi i razliiti, erotska ljubav zahtijeva odreene specifine, izrazito individualne elemente koji egzistiraju izmeu odreenih ljudi no ne izmeu svih. Oba stajalita, ono o erotskoj ljubavi kao kompletno individualnoj privlanosti, jedinstvenoj izmeu dvije specifine osobe i ono drugo, da erotska ljubav nije nita drugo do in1 volje, su onda istinita ili ako se izrazimo primjerenije, nije istinito ni jedno niti drugo stajalite. Stoga je ideja da bi se brak mogao lagano razvrgnuti ukoliko nije uspjean jednako pogrena2 kao i ideja o nemogunosti razvrgavanja braka u bilo kojim okolnostima. d. Voljenje samog sebe13 I dok nema nikakvog prigovora3 primjeni koncepta ljubavi na razliite objekte, raireno je uvjerenje, da je vrlina voljeti druge a grijeh voljeti samog sebe. Pretpostavlja se da koliko volim samog sebe, toliko manje volim druge, da je voljenje samog sebe isto to i sebinost. To stajalite dolazi iz daleke prolosti1 Zapadne misli. Calvin govori o voljenju samog sebe kao zlu (poasti, bijedi)14 Freud govori o voljenju samog sebe u psihijatrijskim pojmovima, no ipak i on prosuuje jednako kao i Calvin. Za njega je voljenje samog sebe isto kao i narcisizam, preusmjeravanje libida prema samom sebi. Narcisizam postoji u najranijoj fazi ljudskog razvoja; a osoba koja se u kasnijoj fazi ivota vratila u tu narcisoidnu fazu nije sposobna voljeti; u ekstremnim je sluajevima takva osoba umobolna. Freud pretpostavlja ljubav kao manifestiaciju libida a on je okrenut ili prema drugima to je ljubav ili prema sebi to je voljenje samog sabe. Ljubav i voljenje samog sebe su tako meusobno
1 3

Paul Tillich, je u prikazu Razborito drutvo u Pastoral Psychology, rujan, 1955, sugerirao odbacivanje vieznanog pojma self-love - voljenja samog sebei zamjenu s prirodnom samoafirmacijom ili paradoksnim samo-prihvaanjem. Ma koliko dobrog vidim u toj sugestiji, ne mogu se sloiti s njim sloiti. U pojmu voljenja sebe paradoksni element je upravo jasnije sadran u voljenju samog sebe. Izraena je injenica da je ljubav sentiment koji je jednak prema svimobjektima, ukljuujui i samog sebe. Ne smije se zaboraviti da termin voljenja samog sebe u smislu u kojem se ovdje koristi, ima svoju historiju. Biblije govori o voljenju samog sebe u zapovijedi Voli susjeda kao samog sebe a i Meister Eckhart govori o voljenju samog sebe naisti nain.
1

John Calvin, Instituti Kristijanske religije translated by J. Albau, Presbytarian Board of Christian Education, Philadelphia, 1928, Chap.7, pra. 4, p.622.

29

iskljuivi u smislu to je vie za jednog to je manje za druge. Ako je voljenje samog sebe loe, slijedi da je2 nesebinost moralnost. Postavlja se pitanje: da li psiholoka ispitivanja podravaju tu tezu o osnovnoj kontradikciji izmeu ljubavi prema samom sebi i ljubavi za druge? Je li ljubav prema samom sebi isti fenomen kao i sebinost ili su to suprotnosti? Nadalje, je li sebinost modernog ovjeka stvarno briga za sebe kao jedinke, sa svim svojim intelektualnim, emocionalnim i senzualnim potencijalitetima? Nije li on postao slijepo crijevo3 svoje drutveno.ekonomske uloge? Je li njegova sebinost identina voljenju samog sebe ili nije li ona prouzroena nedostakom tog voljenja? Prije nego ponemo diskusiju o psiholokim aspektima sebinosti i voljenja samog sebe, treba naglasiti logiku zabludu u poimanju da su ljubav prema drugima i ljubav prema samom sebi meusobno iskljuive. Ako je vrlina voljeti svoje susjede kao ljudska bia, onda mora biti vrlina a ne grijeh voljeti samog sebe, jer sam i sam ljudsko bie. Nema koncepta ovjeka u kom sam ja isljuen. Doktrina koja proklamira takvo iskljuivanje1 sama dokazuje intrinsinu kontradikciju. Ideja izraena u biblijskom "Ljubi svoje susjede kao samog sebe!" implicira respektiranje vlastitog integriteta2 i jedinstvenosti, voljenja i razumijevanja svog vlastitog sebstva, to je nemogue odvojiti od drugih individua. Voljenje sebe samog je nerazdvojno povezano s voljenjem bilo kojeg drugog bia. Doli smo tako do osnovnih psiholokih premisa nad kojima su izgraeni zakljuci naeg argumenta. Openito bi to bile slijedee: nisu samo drugi, ve smo i mi sami "objekti" naih osjeanja i stajalita; stajalita prema drugima i prema samima sebi nisu kontradiktorna ve su u temelju spregnuta.3 Vezano za problem koji diskutiramo, to znai: voljenje drugih i voljenje samog sebe nisu alternative. Ba suprotno, postojanje voljenja sebe emo nai kod svih koji su sposobni voljeti druge. Ljubav je u principu nedjeljiva to se tie povezanosti "objekata" s naim sebstvom. Prava (izvorna) ljubav je izraaj kreativnosti (plodonosnosti) i implicira brigu, respektiranje, odgovornost i znanje. To nije stanje u smislu uzbuenosti drugom osobom, ve aktivno teenje razvoju i srei voljene osobe ukorjenjeno u vlastitom kapacitetu voljenja. Voljeti nekog je aktualizacija i koncentriranje moi voljenja. Temeljna afirmacija sadrana u ljubavi je usmjerena prema voljenoj osobi kao inkarnacija bitnih ljudskih kvaliteta. Voljenje neke osobe implicira voljenje ovjeka kao takvog. Vrsta "podjele rada", kako je to nazvao William James, kojom netko voli neiju obitelj no nema osjeaja za "strance", je znak osnovne nesposobnosti voljenja. Ljubav ovjeka nije, kako se to esto pretpostavlja, apstrakcija koja dolazi nakon voljenja specifine osobe, nego je njena premisa, iako se genetski stjee voljenjem specifine individue. Iz toga slijedi da moje vlastito sebstvo mora biti jednako tako objektom moje ljubavi kao i druga osoba. Afirmacija vlastitog ivota, sree, rasta, slobode je ukorjenjena u vlastitoj sposobnosti voljenja, tj. u brizi, respektiranju, odgovornosti i znanju. Ako je osoba sposobna voljeti plodonosno i kreativno, ona voli i sebe; ako moe voljeti samo druge, onda uope ne moe voljeti. Ako postoji danost principjelne spojenosti ljubavi prema sebi i prema drugima, kako onda objanjavamo sebinost, koja oito iskljuuje bilo kakvu istinsku brigu za

30

druge? Sebina je osoba zainteresirana samo za sebe, eli sve za sebe, ne osjea zadovoljstvo u davanju, ve samo u uzimanju. Izvanjski se svijet promatra samo sa stajalita onog to se moe od svijeta izvui; nema interesa za potrebe drugih niti respektiranja njihovog dostojanstva i integriteta. Ne moe vidjeti nita drugo osim samog sebe; prosuuje druge i drugo prema koristi za sebe; u biti nije sposoban voljeti. Ne potvruje li to da su briga za druge i briga za sebe neizbjene alternative? To bi tako bilo, kada bi sebinost i voljenje samog sebe bili identini. No ta je pretpostavka duboka zabluda, koja je dovela do mnogih pogrenih zakljuaka u vezi naeg problema. Sebinost i voljenje samog sebe, nisu identini, ve su u stvari suprotnosti. Sebina osoba ne voli previe sebe, ve premalo; u stvari se ona mrzi. Nedostatak ljubavi i brige prema sebi, to predstavlja samo jedan izraaj nedostatka kreativnosti inei ju praznom i frustriranom. Ta je osoba nuno nesretna i anksioznno zabrinuta hoe li uspjeti dohvatiti zadovoljstvo od ivota, ije ostvarenje sama blokira. Izgleda kao da previe brine za sebe, no radi se u stvari o neuspjenom pokuaju prikrivanja1 i kompenzacije svoje neuspjele brige za vlastito stvarno sebstvo. Freud smatra kako je sebina osoba narcisoidna; kao da je povukla svoju ljubav prema drugima i preusmjerila ju perma sebi. Stvarna je istina da sebine osobe nisu sposobne voljeti druge, no nisu sposobne voljeti ni sami sebe. Lake je razumjeti sebinost kompariranjem s prevelikom brigom za druge, kakvu nalazimo, na primjer, kod pretjeano brine1 majke. I dok svjesno vjeruje da je posebno ludo zaljubljena u svoje dijete, ona zapravo duboko potiskuje neprijateljstvo prema objektu svoje brige. Ona je previe zabrinuta ne zbog toga to toliko voli svoje dijete, ve zato to mora kompenzirati svoj potpuni manjak kapaciteta za njegovo voljenje. Teorija prirode sebinosti je upravo roena iz psihoanalitikog iskustva s neurotinom "nesebinou", simptomom neuroze koji se moe uoiti kod mnogo ljudi, no ne kao problem s tim simptomom, ve s drugima simptomima poveznaim s tim, kao depresivnost, umor, nesposobnost za rad, neuspjesi u ljubavnim odnosima itd. Ne samo da se nesebinost ne osjea kao "simptom", ve je esto iskupljujua karakterna crta, kojom se takvi ljudi ponose. "Nesebina" osoba "ne eli nita za sebe", ivi "samo za druge", ponosna je to se ne smatra vanom. Zaintrigirana je to uprkos svoje nesebinosti nije sretna, a njeni odnosi s bliskima nisu zadovoljavajui. Analize pokazuju kako ta nesebinost nije neto odvojeno od drugih simptoma, ve zapravo jedan od simptoma; esto i najvanijeg; osoba je paralizirana u svom kapacitetu za voljenje ili za uivanje u bilo emu; obuzeta je neprijateljstvom prema ivotu i da je iza fasade2 nesebinosti skrivena suptilna, no ne manje intenzivna sebinost. Takva se osoba moe izlijeiti samo ako zavoli samu sebe. Te se ideje o voljenju samog sebe ne mogu bolje saeti od citata Majstora Eckhart-a na tu temu: "Ako volite sami sebe, volite i sve druge kao to volite sebe. Tako dugo dok volite drugu osobu manje od samog sebe, ne ete stvarno uspjeti u voljenju samog sebe, no ako volite sve jednako, ukljuujui i samog sebe, voljet ete ih kao jednu osobu, a ta je osoba i Bog i ovjek. Dakle to je velika i pravedna osoba, koja voli samog sebe i sve druge jednako."15

15

Meister Eckhart, translated by R.B.Blakney, Harper & Brothers; New York, 1941, p. 204

31

e. Boja ljubav - ljubav prema Bogu Ranije smo konstatirali kako osnovica nae potrebe za ljubavlju lei u iskustvu odvojenosti i rezultirajuoj potrebi prevladavanja straha od separiranosti iskustvom sjedinjenja. Religiozna forma ljubavi, koja se naziva Bojom ljubavlju, nije psiholoki gledano drugaija. Javlja se iz potrebe prevladvanja odvojenosti i ostvarivanja sjedinjenja. U stvari, Boja ljubav ima mnogo razliitih kvaliteta i aspekata kao i ljubav ovjeka a uglavnom nalazimo i iste razlike. U svim teistikim1 religijama, bilo da su politeistike2 ili monoteistike3 Bog predstavlja najvie vrijednosti, najpoeljnije dobro. Dakle specifino znaenje Boga zavisi o tomu to je najpoeljnije dobro za osobu. Shvaanje koncepta Boga mora stoga poeti s analizom strukture karaktera osobe koja tuje Boga. U skladu s bilo kojim znanjima o razvoju ljudske rase do sada, taj se razvoj moe karakterizirati kao emergencija ovjeka iz prirode, iz majke, iz krvnih veza i veza s rodnom grudom. U poetku ljudske povijesti ovjeka, iako je izbaen iz izvorne jednosti s prirodom, ostaje blizak tim primarnim vezama. Svoju sigurnost pronalazi upravo u vraanju tim vezama ili dranju za te veze. Jo se uvijek osjea identifikacija sa svijetom ivotinja i drvea, kao i pokuaji pronalaenja jednosti s ostatkom prirodnog svijeta. Mnoge primitivne religije svjedoe toj1 fazi razvoja. ivotinje se transformiraju u toteme; netko nosi ivotinjske maske u sveanim religijskim dogaajima ili u ratu ili se oboava ivotinja kao Bog. U kasnijoj fazi razvoja, kada se razvijaju ljudske obrtnike i umjetnike vjetine, kada ovjek vie ekskluzivno ne zavisi o darovima prirode vou koje nalazi i ivotinje koje ubija ovjek transformira proizvode vlastitih ruku u Boga. To je faza tovanja idola napravljenih od gline, srebra ili zlata. Projicira vlastite moi i vjetine u stvari2 koje kreira, te tako to postaje nekom otuenom vrstom tovanja sposobnosti koje su u negovu posjedu. U jo kasnijoj fazi ovjek daje svojim bogovima formu ljudskih bia. Izgleda kako se to dogaa, kada postaje jo svjesnijim samog sebe, otkrivajui ovjeka kao najviu i najdostojniju "stvar" na svijetu. U toj fazi tovanja antropomorfnog1 Boga nalazimo razvoj u dvije dimenzije. Jedna referencira ensku ili muku prirodu bogova, a druga na stupanj zrelosti kojeg je ovjeg ostvario i koji odreuje prirodu njegovih bogova i naina na koji ih voli. Progovorimo najprije o razvoju od religija centriranih na majku do religija centriranih na oeve. U skladu s velikim i presudnim otkriima Bachofen-a i Morgan-a sredinom 19. stoljea i uprkos odbijanju njihovih nalaza od strane veine akademskih krugova, moe biti malo sumnje u postojanje majinske faze koja je prethodila patrijarhalnoj fazi, barem u velikom broju kultura. U matrijarhalnoj fazi je najvie bie majka. Ona je Boica i istovremeno autoritet u obitelji i drutvu. Za razumijevanje biti matrijarhalne religije, moramo se samo prisjetiti to je reeno o biti majinske ljubavi. Ona je bezuvjetna, svekoliko zatiujua, sveobuhvatna; zato to je bezuvjetna ne moe se njome upravljati niti se ona moe stei. Njeno postojanje daje voljenoj osobi osjeaj blaenstva a njeno odsustvo stvara osjeaj izgubljenosti i vidljivog beznaa. Budui da majka voli svoju djecu zato to su to njena djeca a ne zato to su "dobra", posluna ili ispunjavaju njene elje i naredbe, ljubav je majke utemeljena na jednakosti. Svi su ljudi jednaki, jer su svi djeca majke, jer su svi djeca Majke Zemlje.

32

Slijedea je faza ljudske evolucije, jedina o kojoj imamo temeljito znanje i ne moramo se oslanjati na zakljuivanja1 i rekonstrukcije, je patrijarhalna faza. U toj je fazi majka detronizirana2 sa svoje vrhovne pozicije, a otac postaje Vrhovno bie, kako u religiji tako i u drutvu. Priroda ljubavi oca je postavljanje zahtjeva, utemeljivanje principa i zakona a njegova ljubav prema sinu zavisi o sinovljevoj poslunosti glede tih zahtjeva. Najvie voli sina, koji mu ujedno i najvie slii, koji je najposluniji i koji je najprimjereniji za njegova nasljednika. (razvoj patrijarhalnog drutva ide paralelno s razvojem privatnog vlasnitva.) Posljedino je patrijarhalno drutvo hijerarhijsko; jednakost brae otvara konkurenciju i meusobne sukobe. Bilo da mislimo na kulture u Indiji, Egiptu ili Grkoj ili na idovsko-Kristijansku religiju ili Islamsku religiju, odmah smo u sri patrijarhalnog svijeta, s mukim bogovima nad kojima vlada glavni bog ili samo s jednim bogom Bogom, jer su ostali eliminirani. No kako se ne moe izbrisati elja za ljubavlju majke iz srca mukarca, ne iznenauje to se figura majke koja voli ne moe u potpunosti istisnuti iz pantheona.1 U idovskoj religiji se majinski aspekti Boga ponovno uvode, posebno u razliitim strujanjima misticizma. U Katolikoj religiji, Majka se simbolizira Crkvom i Djevicom. ak i u Protestantizmu nije figura Majke u potpunosti izbrisana,2 no ostaje skrivena. Luther3 je utemeljio kao svoj glavni princip da sve to ovjek radi moe priskrbiti ljubav Boga. Boja je ljubav blagoslov (milost, oprost) a religijsko stajalite govori o vjeri u tu milost, te nunoj poniznosti i bespomonosti; nikakavo dobro djelo ne moe utjcati na Boga ili izazvati Boju ljubav, kako postulira Katolika doktrina.4 Prepoznaje se u Katolikoj doktrini da su dobra djela dio patrijarhalne slike; mogu zadobiti ljubav oca poslunou i izvravanjem njegovih zapovijedi. Lutheranska doktrina, s druge strane, uprkos manifestiranju patrijarhalnog karaktera, nosi u sebi skriveni matraijarhalni element. Ljubav majke se ne moe stei; ona postoji ili ne postoji; sve to mogu uiniti se svodi na imati vjeru (kako kau Psalmisti5 "Omogui mi vjeru u grudi moje majke")16 da bi se transformirao u bespomono, nemono dijete. udno je u Lutheranskoj vjeri da je figura majke eliminirana iz slike stvarnostii zamijenjena figurom oca, umjesto sigurnosti voljenosti od strane majke, postoji intenzivna sumnja, beznadno nadanje u bezuvjetnu ljubav od strane oca, koja je postala najvia6 osobina. Moram prodiskutirati razliku izmeu matrijarhalnih i patrijarhalnih elemenata u religiji, kako bi pokazao da je karakter Boje ljubavi zavisan o pojedinanoj teini matrijarhalnih i patrijarhalnih aspekata religije. Patrijarhalni aspekt daje ljubav prema Bogu kao svom ocu; pretpostavljajui da je pravedan i strog, da nagrauje i kanjava, te da e me eventualno izabrati za svog favoriziranog sina. Kada je Bog izabrao Abrahama od Izraela, kao to je Isaac izabrao Jakoba, kao to je Bog odabrao svoju omiljenu naciju. U matrijrarhalnom aspektu religije, volim Boga kao sve prigrljujuu majku. Imam vjeru u njenu ljubav, da nezavisno o mom siromatvu i nemoi, nezavisno o tomu jesam li grijeio, ona e me voljeti, ne e preferirati bilo koje drugo dijete, ma to god se meni dogodilo, izbavit e me, spasiti, oprostit e mi. Nepotrebno je rei da se moja ljubav prema Bogu i boja ljubav prema meni ne mogu odvojiti. Ako je Bog otac, on me voli kao sina a ja ga volim kao oca. Ako je Bog majka, njena i moja ljubav su odreene ve samom tom injenicom. Razlika izmeu aspekata ljubavi majke i ljubavi oca je samo jedan faktor u odreivanju prirode te ljubavi; drugi je faktor dosegnuta zrelost jedinke u koncipiranju Boga i njene ljubavi prema Bogu.
16

Psalm22: 9.

33

Kako se evolucijom ljudske rase centriranost strukture pomicala od centriranosti na majku prema centriranosti na oca1, u strukturi drutva i religije moemo pratiti razvoj sazrijevanja ljubavi uglavnom kroz razvoj patrijarhalne religije.17 U poetku razvoja nalazimo despotskog1, ljubomornog Boga, koji smatra mukarca, kojeg je stvorio svojim vlasnitvom i ovlatenim da s njim radi to mu se svia. To je faza religije u kojoj Bog istjeruje mukarca iz raja, puta ga jesti s drveta znanja kako bi tako i sam postao Bog; u toj fazi Bog odluii i unititi ljudsku rasu potopom2, jer nitko nije ispunjavao njegove elje osim favoriziranog sina Noe; to je faza u kojoj Bog zahtijeva od Abrahama da ubije svog jedinog i voljenog sina Issaca, kako bi dokazao svoju ljubav prema Bogu inom krajnje poslunosti. No istovremeno poinje i nova faza; Bog sklapa ugovor s3 Noom u kojem obeava da nikada vie ne e ponovno unititi ljudsku rasu, obvezujui ugovorom i samog sebe. Ne samo to se obvezao obeanjima, ve i vlastitim principom, principom pravednosti, pa je na toj osnovici Bog morao ispuniti Abrahamov zahtjev za potedom Sodome, ukoliko postoji najmanje 10 pravednih ljudi.4 No razvoj se nastavlja onkraj transformiranja Boga iz lika despotskog plemenskog poglavice u oca koji voli, u oca koji se obvezao s principima, koje je sam postulirao; daljnji razvoj ide u smjeru transformiranja Boga iz lika oca u simbol njegovih principa; onih pravde, istine i ljubavi. Bog je istina, Bog je pravda. Bog prestaje biti osobom, ovjekom, ocem; postaje simbolom principa sjedinjenja onkraj kvalitete raznovrsnosti1 fenomena, kao vizije cvijeta koji raste iz duhovnog sjemena unutar ovjeka. Bog ne moe imati ime. Ime uvijek oznaava stvar ili osobu, neto konano. Kako stoga moe Bog imati ime, ako nije niti osoba ni stvar? Najupadljivije ozbiljne posljedice ove promjene lee u biblijskoj prii Bojeg prikazanja Mojsiju. Kada Mojsije govori Bogu kako idovi ne e vjerovati da ga je Bog poslao, ukoliko mu ne kae ime Boga (kako bi tovatelji mogli shvatiti bezimenog Boga, jer je sama bit idola, njegovo ime?), Bog uini ustupak. Rekao je Mojsiju da je njegovo ime "Postajem ono to postajem", "Postajem u svoje ime". "Postajem" znai da bog nije konaan, nije osoba, nije "bie". Najprimjereniji prijevod reenice bi bio: reci im da "je moje ime bezimeni". Zabrana stvaranja slike Boga, izgovaranja njegova imena uzalud, eventualno zabrana i izgovaranja njegova imena uope, tei istom cilju, cilju oslobaanja ovjeka od ideje da je Bog otac, da je osoba. U daljnjim fazama teolokog razvoja, ideja se pronosi dalje i kroz princip da se Bogu ne smiju dodjeljivati bilo koji pozitivni atributi. Rei o Bogu da je mudar, jak, dobar implicira da je Bog osoba; najvie to se smije je rei ono to bog nije, ustvrditi negativne atribute1, postulirati da Bog nije ogranien, nije neljubazan, nije nepravedan. to vie znam o tomu to Bog nije, to vie znam o Bogu.18 Slijeenje sazrijevajue ideje monoteizma u svojim daljnjim posljedicama, moe voditi samo jednom zakljuku: uope ne spominjati ime Boga i isto tako uope ne govoriti o Bogu. Onda Bog postaje u monoteistikoj religiji ono to je potencijalno, bezimena Jednost, neizreciva utnja2, referencirajui jednost fenomenalnog svemira,

To je istina posebno kod monoteistikih religija Zapada. U Indijskim religijama, lik majke je zadrao velik udjel utjecaja ; na primjer Boica Kali; U Budizmu I Taoizmu koncept Boga ili Boice je bio bez bitne vanosti, ako nije bio I potpuno eliminiran. 18 Cf. Maimonides-ov koncept negativnih atributa je Vodi za zbunjenje The Guide for the perplexed

17

34

temelja svekolikog postojanja; Bog postaje istina, ljubav, pravda. Bog je Ja, ukoliko sam ljudsko bie. Oito je da ta evolucija od antropomorfinog3 do istog monoteistikog principa pridruuje sve razlike prirodi ljubavi Boga. Abrahamovog Boga se moe voljeti ili bojati kao oca; katkada oprata a katkada je njegova ljutnja dominantni aspekt. Koliko je Bog otac, toliko sam i ja dijete. Nisam u potpunosti emergirao iz autistikog ve iz sveznajueg i svemonog. Jo nisam stekao objektivnost kako bi shvatio bilo koja ogranienja ljudskog bia, svoj neznanje, svoju bespomonost. Jo uvijek tvrdim, kao dijete, da mora postojati otac, koji me spaava, koji me motri i koji me kanjava, otac koji me voli kada sam pokoran, kome laska moje slavljenje i koji se ljuti zbog moje neposlunosti. Oito veina ljudi nije u svom osobnom razvoju prerasla to infantilno stanje, pa je stoga vjerovanje u Boga za veinu ljudi zapravo vjerovanje u oca koji pomae a to je djeja iluzija. Uprkos injenici da su neki veliki uitelji ljudske rase prevladali taj koncept religije kao i manjina ljudi, radi se jo uvijek o dominantnoj formi religije. Ukoliko je to tako, kritiziranje ideje Boga, kako je to izrazio Freud, je potpuno korektno. Pogreka je meutim bila u injenici da je ignorirao drugi aspekt monoteistike religije i stvarnu jezgru1, logiku koja upravo vodi negaciji2 takvog koncepta Boga. Istinski religiozna osoba, ako slijedi bit monoteistike ideje, ne moli za bilo to, ne oekuje bilo to od Boga; ne voli Boga kao to dijete voli svoga oca ili majku; stekao je poniznost osjeajui svoja ogranienja, do stupnja spoznaje da nita ne zna o Bogu. Bog mu postaje simbol u kojem je ovjek, u nekoj ranijoj fazi svoje evolucije, izraavao totalitet onog emu je teio, prostor duhovnog svijeta, ljubavi, istine i pravde. Vjerovao je u principe, koje je "Bog" predstavljao; misli istinu, ivi ljubav i pravdu, te paljivo razmatrajui cjelinu svog ivota kao jedinu dragocjenost ukoliko mu je dana ansa za prosperiranje pri sve punijem razotkrivanju svojih ljudskih moi jedinoj signifikantnoj realnosti, jedinom objektu "krajnjeg interesa" a da eventualno ne govori o Bogu niti ak spomene njegovo ime. Voljeti Boga, ako e ovjek koristiti tu rije, bi znailo teiti postignuu punog kapaciteta za voljenje za realiziranje onog to Bog sam po sebi predstavlja (totalitet potencijaliteta - op. prev.), S tog stajalita1, slijedi kao logina posljedica da je monoteistika misao negacija cijele "teologije", cijelog "znanja o Bogu". Pa ipak, ostaje razlika izmeu takvog radikalnog neteolokog stajalita i sustava u kojima nema Boga2, kakve nalazimo u ranom Budizmu ili u Taoizmu. U svim teistikim sustavima, ak i ne-teolokim, mistinim, postoji pretpostavka realiteta duhovnog prostora, koji transcendira ovjeka, dajui znaenje i legitimitet duhovnim moima ovjeka i njegovoj tenji za spasenjem unutarnjim raanjem. U neteistikim sustavima, nema duhovnog prostora izvan ovjeka, koji ga transcendira. Prostor ljubavi, razuma i pravde postoji u realnosti samo zato da bi sposoban ovjek mogao razviti te moi u sebi tijekom procesa svoje evolucije1. Prema takvom stajalitu nema opeg smisla ivota osim znaenja kojeg mu ovjek sam daje; ovjek je potpuno sam osim do mjere u kojoj pomae drugima. Nakon govora o ljubavi prema Bogu, elim pojasniti da osobno ne mislim u terminima teistikog koncepta, te da je za mene koncept Boga samo povijesno uvjetovan koncept, u kom je ovjek izraavao iskustvo svojih viih moi, svoje tenje

35

za istinom i sjedinjenjem kako je dano u nekom povijesnom periodu. No isto tako vjerujem da posljedice striktnog monoteizma i neteistikog krajnjeg interesa za duhovni realitet, kao dva razliita stajalita, ne moraju biti u sukobu. Na ovom se mjestu meutim javlja druga dimenzija problema Boje ljubavi, koju moramo prodiskutirati kako bi dubinski shvatili kompleksnost problema. Referenciram na temeljnu razliku religioznog stajalita izmeu Istoka (Kina i Indija) i Zapada; ta se razlika moe izraziti logikim konceptima. Od Aristotela, zapadni je svijet slijedio logike principe Aristotelove filozofije. Ta je logika temeljena na zakonu identiteta1 koji tvrdi da je A jednako A, zakonu kontradikcije2 (A nije ne-A) i zakonu iskljuenja treeg3 (A ne moe biti A i ne-A, niti A ili ne-A). Aristotel vrlo jasno objanjava svoje stajalite slijedeom reenicom: "Nemogue je da ista stvar u isto vrijeme pripada i ne priprada istoj stvari i prema istom aspektu; i bilo kakve druge distinkcije koje bi dodavali za zadovoljavanje dijalektikih prigovora. To je onda najsigurniji od svih principa . . . . 19" Taj aksiom1 Aristotelove logike je duboko proeo nae uobiajeno miljenje, koje se smatra "prirodnim" i oiglednim, dok s druge strane iskaz da je X jednako A a ne neA izgleda besmislenim. (Naravno iskaz referencira na subjekt X u dano vrijeme, a ne na X sada i X kasnije ili jedan aspekt od X protiv drugog aspekta od X). Nasuprot Aristotelovoj logici je ono to bi mogli nazvati logikom paradoksa2, koja pretpostavlja da se A i ne-A meusobno ne iskljuuju kao predikati X-a. Logika paradoska je prevladavala u kineskom i indijskom miljenju; u filozofiji Heraklita, i onda je opet pod imenom dijalektika postala filozofija Hegela i Marx-a. Opi princip logike paradoksa je jasno opisao Lao-tse3. "Rijei koje su striktno istinite izgledaju kao paradoksalno".20 A kod Chuang-tzu-a4 "Ono to je jedno je jedno. Ono to je nejedno, je takoer jedno." Ove formulacije logike paradoksa su pozitivne: neto je i neto nije. Druga je formulacija negativna: neto nije niti ovo ni ono. Prethodnu misao nalazimo kod Taoistikog5 miljenja, kod Heraklita i opet u Hegelijanskoj dijalektici; dok je posljednja formulacija esta u indijskoj filozofiji. Iako bi izlaganje detaljnijeg opisa razlika Aristotelove logike i logike paradoksa prelazilo prostor ove knjige, spomenut u nekoliko primjera kako bi princip bio razumljiviji. Logika paradoksa u Zapadnoj misli ima svoje najranije filozofske ekspresije u Heraklitovoj filozofiji. Heraklit pretpostavlja sukob izmeu suprotnosti kao osnovicu svekolikog postojanja. "Ne razumiju", kae on, "da je i sve (je) jedno"1 konfliktno samo u sebi, identino sa samim sobom; konfliktna harmonija kao kod luka i lire.2"21 Ili jo jasnije: "Idemo u istu rijeku a ipak ne u istu; radi se o nama i ne nama."22 Ili "Jedno(st op. Prev.) i isto se manifestira u stvarima i kao ivo i kao mrtvo, budno i spavajue, mlado i staro."23

Aristotel, Metaphysics, Book Gamma, 1005b. 29. Citirano iz Aristotle's Mataphysics, novi prijevod Richard Hope, Columbia University Press, New York, 1952. 20 Lao-tse, The Tao The King, The Sacred Books of the East, ed. By F.Max Mueller, Vol. XXXIX, Oxford University Press, London, 1987, p. 120. 21 W. Capelle, Die Vorsokratier, Alfred Krner verlag, Stuttgart, 1953, p. 134. (prijevod E.F.)
22 23

19

Ibid., p. 132 Ibid., p. 133

36

U Lao-tse-ovoj filozofiji ista je ideja izraena u poetinijoj formi. Karakteristian je primjer Taostikog promiljanja u paradoksima u slijedeem iskazu: "Gravitacija je korjen (izvor) laganosti; tiina je vladar kretanja."24 Ili "Tao na svom redovnom teaju ne radi nita i tako nema nieg to ne radi.25 Ili "Moje je rijei vrlo lagano znati i vrlo lagano prakticirati, ali na svijetu ne postoji nitko sposoban znati i korisititi ih 26 U taoistikom miljenju, kao i u indijskom i sokratovom miljenju, najvii razina do koje moe voditi misao je znati da ne znamo. "Znati a ipak (misliti) ne znati, je najvie [postignue]; ne-znati [a ipak misliti] da znamo je bolest."27 Jedina je posljedica te filozofije da se Bogu ne moe dodijeliti ime. Krajnji realitet, krajnja jednost se moe razumjeti rijeima ili mislima. Kao to je rekao Lao-tse "Tao do koga bi se moglo brzo doi nije trajan i nepromjenjiv Tao. Ime kojim se me imenovati nije trajno i nepromjenjivo ime."28 Ili u drugaijoj formulaciji, "Gledamo ga a ne vidimo ga i dajemo mu ime nevidljivi1. Sluamo ga i ne ujemo ga i dajemo mu ime "neujni". Pokuavamo ga shvatiti no ne nalazimo znaenje i nazivamo ga "neshvatljivi".4 S te tri kvalitete ne moe postati subjektom opisa a kako ih stapamo zajedno, dobivamo Jedno.29 I jo jedna formulacija iste ideje: "Onaj koji zna [Tao] ne [eli] govoirti [o njemu]; onaj koji [je spreman] govoriti o njemu ne zna ga.30 Brahmanska se filozofija bavila odnosom izmeu viestruke razliitosti (fenomena) i jednosti (Brahman-a). No filozofiju paradoksa ne treba ni u Indiji niti u Kini, brkati s dualistikim1 stajalitem. Harmonija (jednost) se sastoji u konfliktnoj poziciji iz koje je sastavljena. Brahmansko miljenje je od poetka bilo centrirano na paradoks simultanih antagonizama2 uprkos identitetu sila manifestiranja i formi fenomenalnog svijeta......"31 Krajnja mo Svemira jednako kao i ovjeka transcendira i konceptualnu i osjetilnu sferu. Stoga se ne radi "ni o ovom niti o onom". Ve kao to primijeuje Zimmer, "nema antagonizma izmeu "realnog i nerealnog" u striktno ne-dualistikom ostvarenju."32 U njihovom traenju jednosti iza multipliciteta stanja ili kvaliteta, Brahmanijansko promiljanje zakljuuje kako percipirani par suprotnosti reflektira prirodu ne samih stvari ve pericipirajueg mozga. Percipirajua misao mora transcendirati samu sebe, ukoliko eli postii istinski realitet. Opozicija kao kategorija3 ovjekova uma, nije samo po sebi element realiteta. U Rg vedama4 princip se iskazuje u slijedeoj formi: "Ja sam dvoje (dvojnost), sila ivota (ivotna sila) i materijal ivota, istovremeno dvoje." Krajnja posljedica ideje da misao moe jedino percipirati u kontradikcijama, nala je jo drastiniju5 sekvenciju u Vedantskom mjiljenju, gdje se postulira da je misao sa svim svojim finim distinkcijama - bila "samo suptilniji horizont neznanja, u stvari najsuptilnije od svih zavaravajuih1 sredstava iluzornog svijeta maya" (maya - Hindu koncept iluzornog

24 25 26 27 28 29 30 31 32

Mller, op. Cit., p. 69. Ibid., p. 79. Ibid., p. 112 Ibid., p. 113. Ibid., p. 47 Ibid., p. 57 Ibid., p. 100 H.R.Zimmer, Philosophies of India, Pantheon Books, New York, 1951. Ibid.

37

osjetilnog svijeta, ali i mo slina Bojoj za stvaranje iluzija u Hinduizmu - op. prev.)."33 Logika paradoksa ima znakovit odnos prema konceptu Boga. Ukoliko Bog predstavlja krajnji realitet i ukoliko ljudski um percipira realitet u kontradikcijama, ne moe se izrei pozitivna tvrdnja sama po sebi o Bogu. U Vedantama se ideja sveznajueg i svemonog Boga smatra krajnjom formom ignorancije34. U tomu vidimo povezanost s bezimennou Tao-a, s bezimenim imenom Boga koji se sam razotkrio Mojsiju i "apsolutnom prazninom"3 Majstora Eckhrata. Moe se jedino znati negacija, nikada pozicija krajnjeg realiteta. "U meuvremenu, ovjek ne moe znati to Bog je, ak kada bi ikada bio dobro svjestan o tomu to Bog nije ....... I tako zadovoljan s nepostojanjem (znanja), um buno zahtijeva najviem svekolikom dobru dobru."35 Za Majstor Echkarta, "Boansko je negacija negacije i nepriznavanje zanijekanog. ....... Svako stvorenje sadri negacije, koje nijeu jedna drugu."36 To je samo daljnja posljedica postojanje Boga za Meister Echkarta. "Apsolutna praznina (nitavilo)", ba kao to je i krajnji realitet, je "En Sof"3 (prikrivena stvarnost op. prev.), beskrajna Jednost za Kabalu.4 Prodiskutirao sam razlike izmeu Aristotelijanske logike i loogike paradoksa kao pripremu terena za vanu razliku u konceptu Boje ljubavi. Uitelji logike paradoksa govore o jedino moguoj ljudskoj percepciji realiteta u suprotnostima, te kako je mislima nemogue percipirati krajnju jednost realiteta, Jedno samo po sebi. Posljedino ovjek nije ni pokuavao taj krajnji grijeh traenja odgovora u mislima. Misao moe jedino voditi znanju, koje nam ne moe dati konani odgovor. Svijet misli ostaje zatoen u paradoksu. Jedini nain kojim bi se svijet mogao shvatiti u cjelosti (konanici) je u djelovanju a ne promiljanju. Tako logika paradoksa vodi zakljuku da Boja ljubav nije ni znanje o Bogu u mislima niti misao o ljubavi prema Bogu, ve u inu iskuenja jedinstva s Bogom. To pak vodi naglaavanju ispravnog naina ivota. Cijeli ivot, svako malo i svako vano djelovanje treba biti posveeno znanju o Bogu, no znanje ne u ispravnim mislima ve u ispravnom djelovanju. U orijentalnim religijama je to jasno vidljivo. U Brahmanizmu kao i u Budizmu i Taoizmu, krajnji cilj religije nije ispravno vjerovanje, ve ispravno djelovanje. Isto je naglaeno i u idovskoj religiji. Praktiki nikada nije postojao raskol1 o vjerovanju u idovskoj tradiciji (jedini veliki izuzetak, je razlika izmeu Farizeja i Saduceja2, koji su predstavljali dvije surpostavljene drutvene klase). Naglasak idovske religije je bio (posebno od poetka nae ere3) na ispravnom nainu ivljenja, Halacha (ova rije u stvari ima isto znaenje kao i Tao). U modernoj povijesti, isti princip izraavaju u svojim mislima Spinoza, Marx, i Freud. U Spinozinoj filozofiji je naglasak pomaknut od ispravnog vjerovanja na ispravno voenje ivota. Marx je utvrdio isti princip rekavi: "Filozofi su interpretirali svijet na razliite naine zadatak je transformirati ga." Freudova logika paradoksa vodi procesu psihoanalitike terapije2, stalno produbljujuim iskustvima samog sebe.

33 34

Ibid., p. 424. Cf. Zimmer, ibid., p. 424 Meister Echkart, prijevod R.B.Blakney, Harper & Brothers, New York, 1941. p. 114 Ibid., p. 247, Cf. Negativna teologija Maimonidesa

35 36

38

Sa stajalita logike paradoksa, naglasak nije na mislima ve na djelovanju. Takvo stajalita ima nekoliko posljedica. Prije svega, vodi toleranciji koju nalazimo u religijskom razvoju u Indiji i Kini. Ako ispravna misao nije krajnja istina i nije put spasenju3, nema se smisla sukobljavati s drugima, ije je promiljanje dolo do drugaijih formulacija. Ta je tolerancija prekrasno izraena s priom o nekolicini ljudi koji su zamoljeni opisati slona u mraku. Jedan je dodirujui surlu, rekao "ova je ivotinja slina vodovodnoj cijevi", drugi, dodirujui uho je rekao "ova ivotinja slii lepezi", trei je dirajui nogu opisao ivotinju kao stup. Nadalje, kao drugo, stajalite logike paradoska vodi naglaavanju transformiranja ovjeka, a ne razvoja dogme s jedne strane i znanosti s druge. S indijskih, kineskih i mistikih stajalita, religijski zadatak ovjeka nije ispravno miljenje, ve ispravno djelovanje i/ili postajanje jednosti s Jednim u aktu koncentrirane meditacije. Suprotno vrijedi za prevladavajua kretanja Zapadne misl. Kako se oekuje pronalaenje krajnje istine u ispravnoj misli, glavni je naglasak na misao, iako se i ispravno djelovanje smatralo vanim. U religijskom razvoju: to je vodilo formuliranju dogmi1, beskrajnim argumentima o dogmatskim formulacijama, te netolerantnosti prema "nevjernicima" ili "hereticima"2. Nadalje, to vodi naglaavanju "vjerovanja u Boga" kao glavni cilj religioznih stajalita. To je naravno ne znai da nije postojao i koncept potrebe ipravnog ivljenja. Uprkos tomu, osoba koja je vjerovala u Boga iako nije ivjela Boga osjeala se superiornijom od osobe koja je ivjela Boga, a nije u njega vjerovala. Naglasak na promiljanje imalo je i drugu i povijesno vanu posljedicu. Ideja o mogunosti pronalaenja istine u mislima, vodila je ne samo dogmi ve i znanosti. U znanstvenoj misli jedino je bitna korektna misao, kako s aspekta intelektualnog potenja, tako i s aspekta primjene te misli u praksi - tj. tehnici. Ukratko paradoksna misao je vodila toleranciji i novom naporu prema samotransformaciji. Aristotelijansko stajalite je vodilo dogmi i znanosti, Katolikoj crkvi i otkriu atomske energije. Posljedice te razlike izmeu dva stajalita vezano za problem Boje ljubavi su ve bile objanjene implicitno pa je potreban samo kratki saetak. U dominantnim religijskim sustavima Zapada, Boja ljubav je u biti isto to i vjerovanje u Boga, postojanje Boga, pravednost Boga, Boju ljubav. Boja je ljubav u biti iskustvo promiljanja. U istonim religijama i misticizmu, Boja je ljubav intenzivno osjeanje jednosti, nerazdvojivo vezano s izraavanjem te ljubavi u svakom inu ivljenja. Najradikalniju formulaciju tog ina je dao Meister Eckhart: "Ako sam se stoga promijenio u Boga i On me sjedinio sa sobom, onda u ivljenju Boga nema razlike meu nama. . . . Neki si ljudi zamiljaju da idu vidjeti Boga, vidjeti ga kao da negdje stoji a oni su ovdje, no nee biti tako. Bog i ja mi smo jedno. Znajui Boga, uzimam ga k sebi. Volei boga, prodirem u njega."37 Moemo se sada vratiti jednoj vanoj paraleli izmeu ljubavi prema jednom roditelju i ljubavi prema Bogu. Dijete poinje sa stvaranjem povezanosti sa svojom majkom "kao temeljem svekolikog postojanja." Ono se osjea bespomono i treba svu
37

Meister Eckhart, op. cit.., pp. 181-182

39

okruujuu ljubav majke1. Onda se okree prema ocu, kao novom centru svog iskazivanja ljubavi, ocu koji postaje principjelni savjetnik - usmjeriva misli i akcija; u toj je fazi dijete motivirano potrebom za stjecanjem oevih pohvala i izbjegavanjme njigova nezadovoljstva. U fazi potpune zrelosti dijete se oslobaa od osoba majke i oca kao izvora moi zatite i nareivanja; ono je utemeljilo majine i oeve principe u sebi. Postaje svojim ocem i majkom; ono i jest i majka i otac. U povijesti ljudske rase vidimo - i moemo anticipirati isti razvoj; od poetka ljubavi prema Bogu smo povezani ovako bespomoni s majkom Boicom, pa smo onda povezani poslunou s Bogom ocem, do zrele faze kada Bog prestaje biti vanjska mo, kada je ovjek inkorporirao1 naela ljubavi i pravde, kada se sjedinio s Bogom pa moda i do trenutka kada poinje govoriti o Bogu2 samo u poetskom, simbolikom smislu. Iz tih razmatranja slijedi nemogunost razdvajanja ljubavi prema Bogu od ljubavi prema roditeljima. Ako osoba ne emergira iz incestoidne3 privrenosti majci, obitelji, naciji, ukoliko zadri djetinjastu zavisnost o ocu koji kanjava i nagrauje ili o bilo kojem drugom autoritetu, onda ne moe razviti zrelu ljubav prema Bogu; tada njegova religija odgovara ranijoj fazi religije, u kojoj se doivljava Boga kao majku koja ga titi od svega i oca koji kanjava i nagrauje. U suvremenim religijama nalazimo jo uvijek prisutnim sve faze, od najranijih i najprimitivnijih do najviih. Rije "Bog" oznaava i plemenskog poglavicu i "apsolutno Nita". Na isti nain svaka individua zadrava u sebi, u svojoj podsvijesti, kako je to Freud pokazao, sve te faze od bespomonog malog djeteta. Pitanje je do koje se toke razvio. Jedno je sigurno: priroda njegove ljubavi prema Bogu korespondira s prirodom njegove ljubavi prema ovjeku a povrh toga, stvarna kvaliteta njegove ljubavi prema bogu i ovjeku je esto nesvjesna prikrivena i racionalizirana zrelijim mislima o svojoj ljubavi. Ljubav za ovjeka iako izravno utjelovljena1 u svojem odnoenju s obitelji je u krajnjoj analizi odreena strukturom drutva u kojem voli. Ako struktura drutva potie pokoravanje autoritetu oiti ili anonimni2 autoritet trita i javnog mnijenja i njegov koncept Boga mora biti infantilan i daleko od zrelog koncepta, ije zaetke nalazimo u povijesti monoteistikih religija.

III.

40

Ljubav i njena dezintegracija u suvremenom Zapadnom drutvu

AKO JE LJUBAV kapacitet zrelog i djelotvornog (plodnog) karaktera, slijedi da je kapacitet voljenja u nekom individalnom ivljenju i nekoj danoj kulturi zavisan o utjecaju te kulture na karakter prosjene osobe. Ako govorimo o ljubavi u suvremenoj Zapadnoj kulturi, onda mislimo pitati da li drutvene strukture Zapadne civilizacije i duha koji rezultira iz nje pogoduju razvoju voljenja Na postavljanje takvog pitanja znai i negativni odgovor. Niti jedan objektivni promatra naeg Zapadnog ivota ne moe sumnjati da je ljubav bratska ljubav, majina ljubav i erotska ljubav relativno rijetki fenomen te da njihovo mjesto zauzima itav niz formi pseudo-ljubavi koje su u stvari velik broj formi disintegracije ljubavi. Kapitalistiko drutvo je temeljeno na naelu politike slobode s jedne strane, te trita kao regulatora svih ekonomskih pa stoga i drutvenih odnosa s druge strane. Trite roba utvruje uvjete razmjene roba, trite rada regulira usvajanje i prodaju rada. I korisne stvari i korisna ljudska energija i vjetine se transformiraju u robe razmjenjivane bez koritenja nasilja i prijevare po uvjetima trita. Cipele, korisne i potrebne kakvima mogu biti, nemaju ekonomsku vrijednost (razmjensku vrijednost), ako za njima nema potranje na tritu; ljudska energija i vjetina nemaju razmjensku vrijednost ukoliko i za njih nema potranje po postojeim trinim uvjetima. Vlasnik kapitala moe kupiti rad i narediti rad za profitabilno investiranje svog kapitala. Vlasnik rada mora ga prodati vlasniku kapitala po postojeim1 trinim uvjetima, ukoliko se ne eli moriti glau. Takva se ekonomska struktura reflektira na hijerarhiju vrijednosti. Kapital zapovijeda2 radu; nagomilane stvari, koje su mrtve, imaju superiorniju vrijednost od rada, ljudskih moi, dakle onog to je ivo. To je bila osnovna struktura kapitalizma od samog poetka. No iako je jo uvijek karakteristika modernog kapitalizma, niz se faktora promijenio, dajui suvremenom kapitalizmu specifikne kvalitete, to ima duboki utjecaj na strukturu karaktera modernog ovjeka. Kao rezultat3 razvoja kapitalizma, svjedoimo trajno rastuem procesu centraliziranja i koncentriranja4 kapitala. Velika poduzea istovremeno se poveavaju, dok se manja istiskuju. Vlasnitvo kapitala investiranog u ta poduzea se sve vie odvaja od funkcije upravljanja. Stotine tisua dioniara "posjeduju" poduzee; dobro plaena upravljaka birokracija ne posjeduje poduzee, no upravlja njime. Ta je birokracija manje zainteresirana za ostvarivanje maksimuma profita a vie za ekspanziju poduzea a time i njihove vlastite moi. Poveana koncentracija kapitala i emergencija mone upravljake birokracije se odvija paralelno razvoju radnikog pokreta. Kroz sindikalizaciju rada, pojedinani se radnik ne mora pogaati na tritu rada samostalno i samo za sebe; on je ujedinjen u velike sindikate, koji su takoer optereeni monom birokracijom koja ga predstavlja nasuprot industrijskih divova. Inicijativa se pomaknula, na bolje ili loije, u polju kapitala kao i u polju rada, od pojedinca prema birokraciji. Rastui broj ljudi prestaje biti nezavisan tj. postaje zavisan o managerima velikih ekonomskih imperija. Druga presudna karakteristika koja je rezultat te koncentracije kapitala i karakteristika modernog kapitalizma, lei u specifinom nainu organizacije rada. Prekomjerno centralizirana poduzea s radikalnom podjelom rada vodi k organizaciji u kojoj

41

pojedinac gubi svoj indvidualitet, gdje postaje potroni zupanik u stroju. Problem humanosti modernog kapitalizma se moe formulirati na slijedei nain: Moderni kapitalizam treba ljude koji mirno i u velikom broju surauju; koji ele konzumirati sve vie i iji su ukusi standardizirani, pa se moe na njih lagano utjecati i lagano ih je predvidjeti. Potrebni su ljudi koji se osjeaju slobodni i nezavisni; koji nisu podloni nekom autoritetu ili naelu ili savjesti a ipak voljni sluati zapovijedi, initi ono to se od njih oekuje, uklapati se u drutveni stroj bez trenja1; koga se moe voditi bez sile, voditi bez lidera, poticati bez svrhe izuzev kada ini dobro, kada se treba pokrenuti, funkcionirati, ii naprijed. ime to rezultira? Moderni je ovjek otuen od samog sebe, od svojih sunarodnjaka i od prirode.1 Transformiran je u robu, doivljava svoje ivotne sile kao investiciju koja mu mora donijeti maksimalan profit koji se moe ostvariti pod postojeim trinim uvjetima. Ljudska odnoenja su u biti odnoenja otuenih automata, koji svaki zasniva svoju sigurnost na ostajanju u blizini krda a ne u razliitosti miljenja, osjeaja i djelovanja. I dok svi pokuavaju biti to je mogue blie ostalima, svatko ostaje potpuno sam, proet dubokim osjeajem nesigurnosti, straha i krivnje, to je uvijek posljedica nemogunosti prevladavanja odvojenosti ovjeka. Naa civilizacija nudi mnoga ublaavanja2 simptoma koja pomau ljudima u svjesnoj nesvjesnosti o toj usamljenosti; prije svega striktna rutina birokratiziranog, mehanikog rada, koji pomae ljudima da ostanu nesvjesni svoje najtemeljitije ljudske elje, tenje za transcendiranjem i skladom jednosti. Ukoliko sama rutina u tomu ne uspije, ljudi prevladvaju svoj nesvjesni oaj rutinskom zabavom1, pasivnim konzumiranjem zvuka i slika koje nudi industrija zabave2; nadalje zadovoljstvom kupovanja stalno novih stvari koje brzo mijenja za druge. Moderni je ovjek u stvri blizu slike, koju Huxley opisuje u svom Novom vrlom svijetu3: dobro nahranjen, dobro odjeven, seksualno zadovoljen, a ipak bez svog sebstva, bez bilo kakvih dubljih umjesto povrnih kontaka sa svojim blinjima,voen parolom koju je Haxley formulirao tako jezgrovito u: "Kada individua osjea, zajednica posre"; ili "Nikada ne odgaaj za sutra zabavu koju moe imati danas", ili krunska izjava: "U dananje vrijeme su svi sretni". Ljudska se srea sastoji danas od "zabavljanja". Zabava lei u zadovoljstvu konzumiranja ili "apsorpcije" roba, glupe zabave, hrane, pia, cigareta, ljudi, prezentacija (predavanja), knjiga, filmova sve se to konzumira, guta. Svijet je jedan veliki objekt za na apetit, velika jabuka, velika boca, velika prsa a mi smo dojenad, oni koji vjeito oekuju, koji se nadaju i koji su vjeito razoarani. Na se karakter pogoni prema razmjeni i primanju, trampi i potronji svega, duhovnih kao i materijalnih objekata, dok i sami ne postanemo objektom razmjene i potronje. Situacija to se tie ljubavi odgovara, kao to to mora po nunosti, takvom drutvenom karakteru modernog ovjeka. Automati ne mogu voljeti; mogu razmjenjivati svoje "pakete osobnosti"5 i nadati se fer pregovorima. Jedan od znaajnijih izraavanja ljubavi a posebno braka s tom otuenom strukturom je ideja "tima". U mnogobrojnim lancima o sretnom braku, ideja je opisana kao tim koji funkcionira bez problema. Taj se opis ne razlikuje previe od ideja o besproblemskom funkcioniranju zaposlenika; on bi trebao biti "razumno samostalan", kooperativan, tolerantan i u isto vrijeme ambiciozan i agresivan. Stoga nam brani savjetnici1
1

CL. Detaljnija diskusija problema alijenacije te utjecaju modernog drutva na karakter ovjeka u Zdravo drutvo, E. Formm, Rinehart and Company, New York, 1955.

42

govore, da bi suprug trebao "shvaati" svoju suprugu i biti od pomoi. Trebao bi pohvalno komentirati njenu novu odjeu i ukusno jelo. Ona bi za uzvrat2 trebala razumjeti njegov umor i neraspoloenost po dolasku kui, sluati ga paljivo dok govori o svojim poslovnim problemima, ne ljutiti se ako zaboravi njen roendan. Svo odnoenje takve vrste koje se dodatno pojavljuje je dobro podmazano odnoenje izmeu dvije osobe, koji ostaju stranci cijelog ivota i nikada ne stignu do "centalnog odnosa "ponaajui se uljudno3 jedan prema drugom, pokuavajui da se druga osoba osjea bolje. U tom je konceptu ljubavi i braka glavni je naglasak na pronalaenju utoita4 od inae nepodnoljivog osjea samoe. U "ljubavi" se konano nalo svetite u kom nema samoe. Jedinka formira savez od dvoje protiv svijeta i taj egoizam u dvoje6 se brka s ljubavlju i intimnou. Naglasak na timskom duhu, meusobnoj toleranciji itd. je relativno nedavni razvoj. Prethodio mu je u godinama nakon 1. svjetskog rata koncept ljubavi u kojem je seksualno zadovoljstvo bilo pretpostavljeno kao osnovica zadovoljavajuih ljubavnih odnosa i posebno sretnog braka. Vjerovalo se da je razlog este nesretnosti u braku trebalo traiti u branim partnerima, koji se nisu koretno "seksualno prilagodili"1; razlog toj greci se smatrala ignorancija glede "korektnog" seksualnog vladanja, odnosno u pogrenoj seksualnoj tehnici jednog ili oba partnera. Da bi "izlijeili" nedostatak i pomogli nesretnom paru koji se nije mogao meusobno voljeti, mnoge su knjige nudile instrukcije i teajeve u vezi s korektnim seksualnim ponaanjem, obeavajui implicitno ili eksplicitno da e srea i ljubav uslijediti nakon toga. Ideja u podlozi je kazivala da je ljubav dijete seksualnog zadovoljstva i ako se dvoje ljudi mogu meusobno seksualno zadovoljiti, oni se meusobno vole. Ako se prilagodimo openitoj iluziji tog vremena, pretpostavljalo se da je koritenje prave tehnike rjeenje ne samo za tehnike probleme industrijske proizvodnje, ve jednako tako i svih ljudskih problema. Ignorirala se injenica istine upravo suprotne pretpostavljanom. Ljubav nije rezultat primjerennog seksualnog zadovoljavanja, ve je seksualna srea ak i znanje takozvanih2 seksualnih tehnika rezultat ljubavi. Ako je potrebno dokazivati tu tezu i pokraj svakodnevnih3 promatranja, dokaz se moe nai u opirnoj psihoanalitikoj dokumentaciji. Studij najeih seksualnih problema frigidnost ena i vie ili manje ozbiljne forme psihike impotencije mukaraca pokazuju da uzrok ne lei u nedostatku pravih tehnika, ve u inhibicijama, koje onemoguavaju voljenje. Strah ili mrnja drugog spola je u osnovici takvih potekoa, koje sprijeavaju osobu u svom potpunom predavanju, spontanom djelovanju, vjerovanju seksualnom partneru u neposrednost i usmjerenost fizike bliskosti. Ako seksualno blokirana osoba moe izroniti iz straha ili mrnje i time postati sposobnom voljeti, onda su njegovi ili njeni seksualni problemi rjeeni. Ako ne, onda nikakvo znanje seksualnih tehnika nee pomoi. I dok podaci psihoanalitikih terapija ukazuju na zabludu glede ideje da znanje korektnih sueksualnih tehnika vodi seksualnoj srei i ljubavi, temeljna pretpostavka da je ljubav popratna pojava meusobnog seksualnog zadovoljavanja je pod utjecajem teorija Freuda. Za Freuda je ljubav u osnovici bila seksualni fenomen. "ovjek, koji je spoznao iskustvom da mu je seksualna (genitalna) ljubav1 priutila najvee zadovoljenje2, pa mu je stoga postala prototipom3 svekolike sree, natjeravi ga trai svoju daljnju sreu tim putom seksualnog odnoenja, postavivi genitalni eroticizam

43

kao centralnu toku svog ivota."2 Iskistvo bratske ljubavi je za Freuda, rezultat seksualne elje, pri emu je seksualni instinkt transformiran u impulse s blokiranom namjerom (aspiracijom). "Ljubav s blokiranom namjerom je stvarno izvorno bila puna senzualne ljubavi i takva je jo uvijek u ljudskom nesvjesnom umu".3 Sve to se tie osjeaja fuzije, jednosti ("oceanic feeling"1 - osjeaj beskrajnosti), to je u biti mistino iskustvo i korjen najintenzivnije svjesnosti sjedinjenja s drugom osobom ili sa svojim blinjima, Freud je interpretirao kao patoloku pojavu2, kao regresiju3 u stanje ranog " beskrajnog narcisizma".4 To je samo jedan korak udaljeno od Freudove tvrdnje da je ljubav sama po sebi iracionalna pojava. Razlika izmeu iracionalne ljubavi i ljubavi kakva se oekuje kao ekspresija zrele osobnosti za njega ne postoji. Ukazivao je u svom tekstu o prijenosu ljubavi,5 da takva ljubav4 nije u biti razliita od "normalne" pojave ljubavi. Zaljubljivanje uvijek granii s abnormalnim, uvijek je popraeno sljepoom za realitet, nekontroliranou i prijenosom od voljenih objekata u djetinjstvu. Ljubav kao racionalna pojava, kao krunsko postignue zrelosti, nije Freudu bila predmetom istraivanja, jer nije ni postojala u realitetu. No bila bi pogreka precijeniti utjecaj Freudovih ideja o konceptu ljubavi kao rezultata seksualne privlanosti ili ak izjednaavanja sa seksualnim zadovoljavanjem, preslikanim u svjesni osjeaj. U biti kauzalna povezanost tee obratno. Freudove ideje bile su djelomino pod utjecajem duha 19. stoljea; a djelomino su stekle popularnost kroz prevladavajui duh u godinama nakon Prvog svjetskog rata. Neki od faktora koji su utjecali na popularne i Freudove koncepte su bili, prvo - reakcija protiv striktnih obiaja1 Viktorijanskog doba; drugo - to je odreivalo Freudove teorije proizlazilo je iz prevladavajueg koncepta ovjeka, temeljenom2 na strukturi kapitalizma. Da bi se dokazalo da je kapitalizam korespondirao s prirodnim potrebama ovjeka, moralo se pokazati njegovu prirodnu kompetitivnost i svu punou neprijateljskih i agresivnih osjeaja prema drugima. I dok su ekonomisti to "dokazali" u terminima nezasitne elje za dobiti a Darwinisti u terminima biolokog zakona o preivljavanju najsposobnijih3, Freud je doao do istog rezultata, pretpostavljajui da je mukarac potican neogranienom eljom za seksualnim osvajanjem svih ena4 a samo ga drutveni pritisak prijei u realiziranju svojih elja. Posljedica je meusobna ljubomora mukaraca, a natjecanje bi se nastavilo ak i onda, kada bi svi drutveno ekonomski razlozi za to nestali.6 Moda je Freudovo promiljanje bilo uveliko pod utjecajem tipa materijalizma, koji je prevladavao u 19. stoljeu. Vjerovalo se da je osnovica1 svih mentalnih pojava trebalo traiti u fiziolokim procesima; pa je stoga ljubav, mrnju, ambiciju, ljubomoru Freud objanjavao rezultatima razliitih formi seksualnog instinkta. Nije prepoznao temeljni realitet u totalitetu ljudske egzistencije, prije svega u ljudskim situacijama koje su zajednike svima ljudima te u prakticiranju ivota odreenog specifinom strukturom
2

S. Freud, Civilization and Its Discontents, prijevod J. Riviere, The Hogarth Press, Ltd.,

London, 1953, p. 69. Ibid. p. 69. 4 Ibid. p. 21. 5 Freud, Gesamte Werke, London, 1940-52, Vol. X. 6 Jedini Freudov uenik, koji se nikada nije odvojio od svog uitelja i koji je ipak u zadnjim godinama svog ivota promijenio svoje poglede na ljubav, bio je Sandor Ferenczi, Izvrsna se diskusija na tu temu moe nai u The Leaven of Love by Izette de Forest, Harper & Brothers, New York, 1954.
3

44

drutva. (Presudan korak onkraj tog tipa materijalizma je ostvario Marx u svom "historijskom materijalizmu", u kom ni tijelo niti instinktu slina potreba za hranom ili posjedovanjem ne slue kao klju razumijevanju ovjeka, ve ukupni procesi ivota ovjeka, njegova "praksa ivota"). Prema Freudu, potpuno i neblokirano zadovoljenje svih instinktnih elja bi kreiralo mentalno zdravlje i sreu. No oite klinike1 injenice demonstriraju kako mukarci - i ene - koji posveuju svoj ivot neogranienom seksualnom zadovoljavanju ne postiu sreu i vrlo esto pate od ozbiljnih neurotskih konflikata ili simptoma. Kompletno zadovoljavanje svih instinktnih potreba ne samo da nije osnovica za sreu, ve ne garantira ni zdravi razum. Ipak je Freudova ideja mogla postati toliko popularna u periodu nakon Prvog svjetskog rata, zato to je dolo do promjena poticanih duhom kapitalizma; od naglaska na tednju na naglasak na potronju, od samo-frustracije kao sredstva za ekonomski uspjeh do potronje kao osnovice za svekoliko irenje trita te kao glavno zadovoljavanje anksiozne, automatizirane individue. Ne odlaganje zadovoljavanja bilo koje elje, postala je glavna tendencija u sferi seksa kao i u sferi materijalne potronje. Interesantno je usporediti Freudove koncepte, koji korespondiraju duhu kapitalizma i kakvi su postojali jo nepromijenjeni, poetkom ovog stojea, s teorijskim konceptima jednog od najbriljantnijih suvremenih psihoanalitiara, pokojnog H.S. Sullivana. Nasuprot Freudovoj psihoanalizi Sallivan u svom psihoanalitikom sustavu striktno odvaja seksualnost od ljubavi. to je znaenje ljubavi i intimnosti u Sallivanom konceptu? "Intimnost je takav tip situacije u kojoj je ukljueno dvoje ljudi, koj dozvoljavaju provjeru valjanosti svih komponenata vrijednosti osobe. Provjera1 valjanosti vrijednosti osobe razhtijeva tip odnoenja, koga nazivam suradnjom, pod ime mislim jasno formulirana usklaenja neijeg ponaanja prema izraenim potrebama druge osobe u tenji za rastuom identinou - tj. sve vie i vie skoro zajednikih zadovoljstava (zadovoljavanja) i u odravanju sve slinijih operacija sigurnosti."7 Ako oslobodimo Sallivanove tvrdnje poneto zamrenog jezika, za bit ljubavi se smatra situacija suradnje, u kojoj dvoe ljudi osjea; "Igramo prema pravilima igre kao bi ouvali presti i osjeaje superiornosti i vrijednosti."8 Kao to je i Freudov koncept ljubavi opis iskustava patrijarhalnog mujaka1 u terminima kapitalizma 19. stoljea, Sullivanov opis referencira na iskustvo otuene, marketing osobnosti 20. stoljea. To je opis neke vrste "egotizma u dvoje", dvoje ljudi koji udruuju zajednike interese i stoje zajedno nasuprot neprijateljskog i otuenog svijeta. Njegova definicija intimnosti u principu vrijedi za osjeaje bilo kojeg kooperirajueg tima, u kom svatko "prilagoava svoje vladanje tako da izrazi potrebe drugih osoba u stremljenju k3 zajednikim ciljevima" (znaajno je to Sullivan ovdje
7

H.S. Sullivan, The Interpersonal Theory of Psychiatry, W.W. Norton Co. New York, 1958. p. 246. Mora se napomenuti, kako uprkos tomu to Sullivan daje svoju definiciju kroz povezivanje s predpubertetskim tenjama, govori o njima kao integrirajuim tendencijama, koje se pojavljuju u tom dobu, koje kada se potpuno razviju, nazivamo ljubav i kae da ta ljubav u predpubertetu predstavlja poetak neeg vrlo slinog kompletnoj psihijatrijskoj definiciji ljubavi. 8 Ibid., p. 246. Druga Sullivanova definicija ljubavi kae da ljubav poinje kada osoba osjea potrebe druge osobe jednako vanim kao to su i vlastite; manje j eobojena marketinkim aspektom od gornje formulacije.

45

govori o iskazanim potrebama, no skoro nitko ne govori da ljubav implicira reakciju na neiskazane potrebe izmeu dvoje ljudi). Ljubav kao meusobno seksualno zadovoljavanje i ljubav kao "timski rad" i kao nebo nasuprot samoi su "normalne" forme dezintegracije ljubavi u modernom Zapadnom drutvu, socioloki stvorena patoloka mustra ljubavi, to rezultira svjesnom patnjom a to psihijatri smatraju neurotinim kao i sve vei broj laika. Neki od eih su saeto opisani u primjernima koji slijede. Temeljno stanje neurotine ljubavi lei u injenici da jedno ili drugo "zaljubljeno" ostaje vezano za lik roditelja i prenosi osjeaje, oekivanja i strahove, koje je neko osoba osjeala prema ocu ili majci na voljenu osobu u odraslom ivotu; takva osoba nikada ne emergira iz3 mustre infantilnog odnoenja i trai tu mustru u svojim uvstvenim zahtjevima u zrelosti. U tim sluajevima, osoba je ostala, uvstveno, dijete od dvije ili od pet godina ili 12 godina, dok je intelektualno i drutveno na razini svoje kronoloke dobi. U ozbiljnijim sluajevima, ta emocionalna nezrelost vodi poremeaju drutvene uinkovitost, a u manje ozbiljnim, sukob je ogranien na sferu intimnih osobnih odnosa. Referencirajui se na nau prethodnu diskusiju osobnosti centrirane ili na majku ili na oca, sllijedei je primjer za takav tip neurotinog ljubavnog odnosa, koji se danas moe esto nai, a bavi se mukarcima, koji su u svom emocionalnom razvoju zapeli na infantilnoj povezanosti s majkom. Ti se mukarci nikada nisu odviknuli od majinih grudiju. Oni se jo uvijek osjeaju djecom; hoe zatitu majke, ljubav, toplinu, brigu i divljenje; ele bezuvjetnu ljubav majke, ljubav, koja nema drugog razloga osim potrebe za njom, jer su oni djeca majke, te su zato bespomoni. Takvi su mukarci esto prilino njeno odani i armantni ako pokuavaju inducirati ljubav prema njima kod ena, ak i nakon to im je i uspjelo. No njihovo odnoenje prema eni (kao i prema svim ljudima) ostaje povrno i neodgovorno. Njihov je cilj biti volojen, a ne voljeti. Obino kod tog tipa mukaraca postoji u velikoj mjeri samodopadnost, te vie ili manje skrivenih grandioznih ideja. Ako su pronali pravu enu, osjeaju se sigurno, na vrhu svijeta1 i mogu pokazivati svu silu uvstvenosti i arma iako je to u isto vrijeme i razlog za njihovu estu prevrtljivost. No kada, nakon nekog vremena ena prestaje ivjeti po njihovim fantastinim2 oekivanjima, poinju se razvijati sukobi i neraspoloenje. Ako im se ena uvijek ne divi, ako zahtijeva vlastiti ivot, ako eli biti voljena i zatiena, a u ekstremnim sluajevima ukoliko ne eli vie opratati njegove ljubavne afere s drugim enama (ili samo pokazuje oboavajui interes za njih), mukarac se osjea duboko povrijeenim i razoaranim, te obino racionalizira taj osjeaj s idejom da ga "ena ne voli, da je sebina ili dominirajua." Bilo to manje od stajalita majke koja voli svoje armantno dijete se uzima kao dokaz o nedostatku ljubavi. Ti mukarci obino brkaju svoje uvstveno ponaanje, svoju elju za udovoljavanjem, s istinskom ljubavi, pa tako dolaze do zakljuka da nisu dovoljno fer tretirani; zamiljajui se velikim ljubavnicima ogoreno se ale zbog nezahvalnosti svojih ljubavnih partnera. U rijetkim sluajevima1 takva na majku centrirana osoba moe funkcionirati bez ikakvih smetnji. Ako ga je majka u stvari "voljela" na pretjerano zatitniki nain (moda i dominirajui, no nije bila destruktivna), ako mukarac nae suprugu istog tipa orijentiranosti na majku, te ako mu njegova darovitost i njegovi talenti dozvoljavaju koritenje arma (to je katkada sluaj s uspjenim politiarima), onda je

46

"dobro prilagoen"2 u drutvenom smislu, bez da ikada dostigne viu razinu zrelosti, No pod povoljnim uvjetima - a ti su prirodno ei - njegov e ljubavni ivot, ako ne i socijalni biti ozbiljno razoaranje; uz pojavu sukoba i esto intenzivne anksioznosti i depresije, kada taj tip osobnosti ostane sam. U jo ozbiljnijoj formi patologija fikasacije na majku moe biti dublja i iracioalnija. Na toj razini simboliki reeno nema elje za vraanjem majinim zatitnikim rukama niti hraneim prsima, u njenu sve-primajuu i sve-razarajuu - maternicu. Ako je priroda duevnog zdravlja izrastanje u svijet iz maternice, onda je priroda ozbiljne mentalne bolesti osjeanje privlanosti maternice, kako bi bili ponovno u nju usisani to znai izmjetanje iz ivota. Takva vrsta fiksacije se uglavnom dogaa kada se radi o majci, koja se odnosi prema djeci na prodrljiv - unitavajui nain. Katkada u ime ljubav, katkada zbog dunosti, one ele zadrati dijete, adolescenta, mukarca kod sebe; ne treba samostalnost disanja, ve reba disati kroz majku; ne treba biti sposoban voljeti, osim na povrnoj seksualnoj razini - degradirajui sve ostale ene; ne treba biti sposoban za slobodu i nezavisnost, ve samo neki vjeni kripl ili kriminalac. Taj aspekt majke, destruktivan, gutajui, je negativni aspekt lika majke. Majka moe dati ivot i ona moe uzeti ivot. Ona oivljava i ona unitava; moe ljubavlju initi uda - a nitko ne moe toliko povrijediti kao to moe majka. U religioznim slikama (kao ona Hindu boice Kali) i u simbolizmu snova moemo esto nai ta dva suprotna aspekta majke. U takvim sluajevima treba traiti i drugaiju formu neurotine patologije jake povezanosti s majkom. Sluaj u fokusu je mukarac ija je majka hladna i ostaje po strani, a njegov se otac (djelomino kao rezultat hladnoe svoje ene) svekoliko fokusira i maksimalno brine za sina. On je "dobar otac", no u isto je vrijeme i autoritaran. Kada je zadovoljan sa djelovanjem sina, on ga hvali, nagrauje i oduevljen je, a kada ga iritira stvarajui neprilike, povlai se ili ga grdi. Sin, komu je oeva naklonjenost jedino to ima, postaje privren ocu na ropski nain. Njegov je glavni cilj u ivotu ugoditi ocu - kiada to uspije osjea se sretnim, sigurnim i zadovoljnim. No kada pogrijei, zataji ili ne uspije ugoditi ocu, osjea se manje vijrednim, odbaenim. U kasnijem ivotu takav e mukarac pokuti nai lik oca uz koga e se vezati na slian nain. Njegov cijeli ivot postaje sekvencija uspona i padova, zavisno o tomu je li uspio dobiti pohvalu. Takvi su mukarci esto vrlo uspjeni u svojim drutvenim karijerama. Oni su savjesni, pouzdani, zainteresirani - pod uvjetom da su odabrali lik oca koji razumije kako se prema njima odnositi (s njima postupati). No u svom odnoenju sa enama ostaju po strani pa i na udaljenosti. Njima ena nije centralnog znaaja; uglavnom osjeaju blagi prezir, esto maskiran kao briga oca za malu djevojicu. Mogu u poetku impresionirati enu svojom kvalitetom mukosti2 , no ubrzo razoaravaju kada ena koju su oenili shvati da joj je sudbina igrati sekundarnu ulogu iza primarne naklonosti liku oca, koji je u bilo koje vrijeme nadmoan; to znai ukoliko se nije dogodilo da je i supruga vezana za lik svog oca, pa je onda sretna to ju suprug tretira kao kapriciozno dijete. Kompliciranija je vrsta neurotikog poremeaja u ljubavi temeljenog na drugaijoj vrsti situacije s roditeljima, tj. kada se roditelji ne vole, ali se uspijevaju kontrolirati glede javnih svaa ili davanja bilo kakvih znakova nezadovoljstva. U isto vrijeme

47

njihova udaljenost od djece ini ih nespontanim u odnosu sa svojom djecom. Kada mlada djevojka iskusi atmosferu "korektnosti", koja nikada ne dozvoljava bliski kontakt bilo s majkom ili s ocem, postaje zbog toga zbunjena i prestraena. Nije nikada sigurna to roditelji osjeaju ili misle; uvijek postoji element nepoznatog, misterioznog u atmosferi. Posljedino se djevojka povlai u vlastit svijet, dnevne snove, ostaje izoliranom i zadrava to stajalite i u kasnijim ljbavnim odnosima. Uz to, povlaenje rezultira razvojem intenzivne anksioznosti, osjeaja nepostojanja primjerenog temelja u svijetu to esto vodi mazohistikim tendencijama kao jedinom nainu doivljavanja intenzivnih uzbuenja. esto e takva ena preferirati supruga koji zbog toga radi scene i galami2 umjesto odravanja normalnijeg i osjeajnijeg ponaanja, jer e time barem skinuti teret napetosti i straha koje te tendencije nose; nije rijetkost da ene nesvjesno provociraju takvo ponaanje, kako bi zavrile agonizirajuu napetost uvstvene neutralnosti. Druge este forme iracionalne ljubavi emo opisati u slijedeim paragrafima, bez analize specifinih faktora razvoja u djetinjstvu, odnosno njihovih korjena. Forma pseudo ljubavi koja je esta a doivljavana (i jo je ee opisivana) u filmovina i romanima kao "velika ljubav" je idolopoklonika ljubav. Ako osoba nije dosegla razinu na kojoj osjea identitet, Ja-stvo4, ukorjenjeno u produktivnom razotkrivanju svojih vlastitih moi, ona nastoji "idolizirati" voljenu osobu. Otuena je od svojih moi, koje projicira na voljenu osobu, oboavanu kao summum bonum,1 nositelja svekolike ljubavi, svog svijetla, svog blaenstva. U tom procesu se takva osoba liava svih osjeaja snage, gubi se u voljenom umjesto da trai sebe. Kako obino niti jedna osoba, za due vrijeme,2 ne moe ivjeti s3 oekivanjima njenog (ili njegovog) idolopoklonikog oboavanja, mora se pojaviti4 razoaravanje i kao lijek se trai novi idol, katkada u beskrajnom krugu. Za taj tip idolopoklonike5 ljubavi je karakteristian poetni intenzitet i naglost iskustva ljubavi. Ta idolopoklonika ljubav je esto opisivana kao istinska velika ljubav; promiljqna kao primjer intenziteta i dubine ljubavi, ona samo demonstrira glad i oaj oboavatelja. Nije potrebno ni rei da se mogu nai dvije osobe u meusobnom idolopoklonstvu, koje katkada u ekstremnim sluajevima, daju sliku paranoidnog stanja folie deux. Druga forma pseudo-ljubavi je ona koju moemo nazvati "sentimentalnom ljubavi", Njena je bit u injenici da se ljubav doivljava samo u fantaziji a ne u ovdje-i-sada odnoenju prema drugoj osobi, koja je stvarna. Najrairenija forma tog tipa ljubavi je ona koju nalizimo u iskustvu zadovoljenja zamjenskom ljubavlju konzumiranjem filmova, magazina s ljubavnim priama i ljubavnim pjesmama. Sve neispunjenje elje za ljubavlju, sjedinjenjem i bliskou nalaze zadovoljenje u konzumaciji takvih proizvoda. Mukarac i ena koji su u branom odnosu i koji su nesposobni probiti zid odvojenosti, su dirnuti do suza, kada participiraju u sretnoj ili nesretnoj ljubavnoj prii para na filmskom platnu. Za mnoge je parove gledanje takvih pria na filmu je jedina situacija u kojoj doivljavaju ljubav - ne jedno za drugo, ve zajedno kao gledatelji "ljubavi" drugih ljudi. Tako dugo dok je ljubav poeljna imaginacija u budnom stanju, oni mogu participirati; im se vrate u realnost odnoenja izmeu dvoje stvarnih ljudi oni postaju hladni. Drugi aspekt sentimentalne ljubavi je apstrakcija ljubavi u terminima vremena. Par moe biti duboko dirnut sjeanjima na njihovu prolu ljubav, no kada ta prolost

48

postane sadanjost nema iskustva ljubavi - ili fantazije o budunosti njihove ljubavi. Koliko zaruenih ili novo vjenanih parova1 sanja o svom ljubavnom blaenstvu u budunosti, dok se u tretnutku koje proivljavaju poinju meusobno dosadaivati? Tendencija se poklapa s2 opom karakteristikom stajalita modernog ovjeka. On ivi ili u prolosti ili u budunosti, no ne u sadanjosti. Sentimentalno se prisjea svog djetinjstva i majke - ili kreira sretne planove za budunost. Bilo da se ljubav doivljava posredno participiranjem u zamiljenom3 iskustvu drugih ili se iz sadanjosti izmjeta u prolost ili u budunost, pa kao takva nestvarna i otuena forma lljubavi slui kao opijat koji ublaava bol realiteta, samou i odvojenost individue. Jo jedna forma neurotine ljubavi dolazi koritenjem projekcijskog mehanizma sa svrhom izbjegavanja vlastitih problema umjesto zabrinutosti s defektima i krhkosu "voljene" osobe. S te toke gledanja se jedinke ponaaju vrlo slino grupama, nacijama ili religijama. Posjeduju sposobnost finog procjenjivanja za ak neznatne nedostatke druge osobe i blaeno kreu dalje ignorirajui vlastite nedostatke - uvijek zaposleni pokuavanjem optuivanja i mijenjanja druge osobe. Ako to ine obje osobe - to je esto sluaj2 - ljubavni se odnos transformira u meusobno projiciranje. Ako sam dominirajui ili neodreen ili pohlepan, optuujem za to svog partnera, a zavisno o mom karakteru, elim ga izlijeiti (promijeniti) ili kazniti. Druga osoba to isto tako ini - i tako oboje uspijevaju ignorirati vlastite probleme pa kao par ne uspijevaju poduzeti nikakve korake, koji bi im pomogli u vlastitom razvoju. Druga forma projiciranja je projiciranje svojih problema na djecu. Prije svega takva se projekcija dogaa esto u elji za djecom. U takvim je sluajevima elja za djeco primarno odreena projiciranjem vlastitih problema egzistencije na postojanje djece. Kada osoba osjea da nije bila sposobna dati smisao vlastitom ivotu, pokuava dati smisao u terminima ivota svoje djece. No to je osueno na neuspijeh kako svojih projekcija tako i ivota djece. Prvi, jer se problem egzistencije moe rijeiti samo za svakog pojedinano, a ne preko opunomoenika; ovaj drugi zato to nema prave kvalitete, potrebne za voenje djece u njihovom vlastitom traenju odgovora. Djeca slue za svrhu projiciranja i onda kada se pojavi pitanje razvrgavanja nesretnog braka. Uobiajeni argument roditelja u takvoj situacije je nemogunost rastavljanja jer bi time djeci uskratili blaenstvo zajednikog doma. Svaka bi detaljna studija meutim pokazala da je atmosfera napetosti i nesretnosti unutar "zajednikog doma" tetnija za djecu od javnog prekida - koji ui djecu u najmanju ruku, da je ovjek sposoban dokrajiti netolerantnu situaciju hrabrom odlukom. Na ovom mjestu treba spomenuti drugu estu pogreku. Naime, vjerovanje da ljubav nuno znai odsustvo sukoba. Jednako tako kao to ljudi uobiajeno vjeruju da je potrebno izbjegavati bol i tugu u bilo kojim okolnostima, vjeruju i da ljubav znai odsustvo bilo kakvih sukoba. Nalaze dobre razloge za takvu ideju u injenici da bi izgledno borbe oko njih bila desrtuktivna razmjena, koji ne bi donosila nikakvo dobro svim zainteresiranima. No razlog tomu lei u injenici da su "sukobi" veine ljudi u stvari pokuaji izbjegavanja stvarnih sukoba. To su neslaganja o manje vanim ili povrnim stvarima, koje po svojoj prirodi nisu podesni za rasiavanje1 ili rjeavanje. Stvarni sukobi izmeu dvoje ljudi, oni koji ne slue za prikrivanje1 ili projiciranje, a koji se osjeaju na dubokoj razini unutarnjeg realiteta kom pripadaju, nisu destrutivni. Oni vode razjanjavanju, proizvode katarzu iz koje obje osobe emergiraju s vie znanja i vie snage. To nas vodi naglaavanju neeg to je reeno ranije.

49

Ljubav je mogua samo ako dvije osobe meusobno komuniciraju iz centra svojeg postojanja, dakle morale bi se obje osobe doivljavati iz centra svog postojanja. Samo u tom "cetralnom iskustvu" postoji ljudski realitet, samo je tu ivotnost, samo tu lei osnovica za ljubav. Doivljena ljubav je dakle konstantno pozivanje na angairanost, na provjeru sposobnosti voljenja; to nije mjesto mirovanja, ve mjesto kretanja, rasta, razvoja, zajednikog djelovanja; nezavisno o postojanju harmonije ili sukoba, radosti ili tuge, ona je podreena temeljnoj injenici da dvoje ljudi doivljava sebe iz biti svoje egzistencije, da su meusobno jedno time to su jedno sa svojim sebstvima, a ne u bijegu od sebe (svojih sebstva). Postoji samo jedan dokaz za postojanje (prisutnost) ljubavi;2 dubina odnoenja te ivotnost i snaga u svakoj ukljuenoj osobi; to je rezultat po kojem se ljubav prepoznaje. Kao to automati ne mogu voljeti jedan drugog, ne mogu voljeti ni Boga. Dezintegracija voljenja Boga je dosegla iste proporcije kao i dezintegracija ovjekove ljubavi. Ta je injenica oita kontradikcija ideji3 da svjedoimo religioznoj renesansi u ovoj epohi. Nita ne bi moglo biti dalje od istine. Svjedoimo (iako postoje iznimke) regresiji na idolopokloniki1 koncept Boga i transformaciji Boje ljubavi u odnoenje koje se uklapa u otueni karakter strukture. Regresiju na idolopokloniki koncept Boga lagano uoavamo. Ljudi anksiozni (prestraeni i zabrinuti), bez principa i vjere, nemajui cilja osim kretanja prema naprijed; ostaju i dalje djecom, u nadi da e im doi u pomo otac ili majka, kada e ju zatrebati. Istina, u religijskim je kulturama Srednjeg vijeka prosjeni ovjek pogledavao za pomo i na Boga kao i na osca i majku. No u isto je vrijeme uzimao Boga i ozbiljno, u smislu najvieg2 cilja svog ivota glede ivljenja svog ivota prema Bojim zakonima, ne bi li realizirao "spasenje" kao krajnji interes, komu su podreene sve druge aktivnosti. Danas, takvi napori nisu prisutni. Dnevni je ivot striktno odvojen od bilo kakvih religijskih vrijednosti. Posveen je tenji prema materijalnom komforu, te uspijehu na tritu osobnosti. Principi na kojima su izgraeni nai svjetovni napori su ravnodunost i egotizam (kasnije oznaavan kao "individualizam" ili " individualna inicijativa"). ovjek u istinski religioznim kulturama se moe usporeivati s djecom oko osma godina starosti, koja trebaju oca kao pomagaa, koji je poeo prilagoavati pouavanje i principe njihovim ivotima. Suvremeni ovjek slii vie djetetu iz doba kada plae za ocem dok ga treba, a inae, kada se igra, dovoljno je sebi samom1. S tog stajalita, infantilne zavisnosti o antropomorfnoj2 slici Boga, a bez transformacije ivota u skladu s Bojim zakonima, blii smo primitivnom idolopoklonikom plemenu nego religijskoj kulturi Srednjeg vijeka. S drugog aspekta, naa religijska situacija pokazuje karakteristike, koje su nove i pridruene samo suvremenom Zapadnom kapitalistikom drutvu. Mogu se referencirati na tvrdnju iz ranijeg dijela ove knjige. Moderni je ovjek sam sebe transformirao u robu; doivljava svoju ivotnu energiju kao investiciju s kojom bi trebao ostvariti najvei profit, uzevi u obzir svoju poziciju i situaciju na tritu osobnosti. Otuio se od samog sebe, od svojih blinjih i od prirode. Glavni mu je cilj profitabilna razmjena svojih vjetina, znanja i samog sebe, iji je "paket osobnosti" s drugima s istim namjerama na fer i profitabilnom tritu. U ivotu nema drugog cilja osim stalnih poteza (nastojanja), nema principa osim onog fer razmjene, nema zadovoljstva osim onog pri troenju. to moe znaiti koncept Boga u takvim okolnostima? Znaenje je transformirano iz originalno religioznog znaenja u neko koje se uklapa u otuenu kulturu uspijeha. U

50

nedavnom oivljavanju religije3, vjerovanje u Boga se transformiralo u psiholoku mustru kojom bi se moglo bolje uklapati u konkurentsku borbu. Religija se i sama povezuje s autosugestijom1 i psihoterapijom kako bi pomogla ovjeku u poslovnim aktivnostima. U dvadesetim (prolog stoljea) nitko nije prizivao Boga s ciljem "poboljavanja svoje osobnosti." Bestseler 1938. godine, Dale Carnegie: "Kako zadobiti prijatelje i utjecat i na ljude", ostao je na potpuno svjetovnoj razini. Ono to je trebala biti funkcija Carnegijeve knjige u ono vrijeme, je funkcija dananjeg najveeg bestselera, "Mo pozitvnog miljenja", autora Reverend N.V. Peale. U toj religioznoj knjizi nije ak ni propitivana usklaenost nae dominantne brige za uspijeh s duhom monoteistike religije. Ba suprotno, u taj se najvii cilj nije ni posumnjalo, no ipak je preporuena vjera u Boga i molitva kao sredstvo poveavanja sposobnosti za ostvarivanje uspjeha. Kao to i moderni psihijatri preporuaju sreu zaposlenika, kako bi bili privlaniji za potroae, neki propovijedaju Boju ljubav za veu uspjenost. "Neka Bog bude Va partner", znai uiniti Boga partnerom u poslovanju, a ne sjedinjenje u ljubavi, pravdi, istini. Kao to je bratska ljubav bila zamijenjena neosobnom korektnou, Bog je transformiran u udaljenog generalnog direktora poduzea Svemir d.d.; znate da je ovdje, on vodi show (iako bi ga vodio i bez Vas), nikada ga ne vidite, no priznajete njegovo voenje dok "radite svoj dio".

IV.

51

Prakticiranje voljenja
Nakon bavljenja teorijskim aspektom umjetnosti voljenja, konfrontirani smo sada s mnogo teim problemom, tj. s prakticiranjem umjetnosti voljenja. Moe li se bilo to nauiti o prakticiranju neke umjetnosti, osim ponavljanjem aktivnosti kako bi se poboljalo izvoenje? Tekoa problema je proirena injenicom da veina ljuda dananjice, dakle i mnoge itateljice i itatelji oekuju da e im se dati recept tipa "kako to uiniti sami" (kod nas je poznat termin - "uradi sam"), a to znai u naem sluaju da se poue kako voljeti. Bojim se, da e svatko tko se pribliio ovom zadnjem poglavlju u tom duhu biti teko razoaran. Voljeti je osobno iskustvo, koje svi mogu imati iskljuivo sami po sebi i za sebe; u stvarine postoji nitko tko nije imao to iskustvo barem u rudimentarnom obliku1, barem kao dijete, adolescent ili odras/la/tao. Ono to diskusija prakticiranja voljenja moe uiniti, je razmotrati premise umjetnosti voljenja, pristupe umjetnosti kakvi postoje te prakticiranja tih premisa i pristupa. Korake prema cilju moe svatko prakticirati sam za sebe, a diskusija zavrava prije poduzimanja odlunog koraka. Pa ipak vjerujem da i diskusija pristupa moe biti korisna za ovladavanje umjetnou - za one koji su se oslobodili oekivanja "recepata". Prakticiranje bilo koje umjetnosti ima odreene ope zahtjeve, potpuno nevezano radi li se o tesarstvu, medicini ili o umjetnosti voljenja. Prije svega1, prakticiranje neke umjetnosti zahtijeva disciplinu. Nikada neu biti dobar u bilo emu, ako ono to radim ne radim na discipliniran nain; bilo to da radim inim to "ukoliko sam raspoloen" to moe biti i zabavan hobby, jer inae neu nikada postati majstorom u toj umjetnosti. Problem nije sama disciplina u prakticiranju odreene umjetnosti (recimo prakticiranje svakog dana odreeni broj sati), ve disciplina za cijeli ivot. Moglo bi se misliti kako nita nije lake nauiti modernom ovjeku od discipline. Zar ne provodi osam sati dnevno na najdiscipliniraniji nain na poslu, koji je strogo rutiniziran? injenica je meutim da moderni ovjek ima izrazito malo samodiscipline izven sfere rada. Kada ne radi, eli biti nemaran, opustiti se ili ako koristimo ljepu rije, eli se "relaksirati." Sama ta elja za nemarnou je uveliko reakcija na rutinizaciju ivota. Samo zato to je prisiljen osam sati dnevno troiti svoju energiju za svrhu, koja nije njegova, na naine koji nisu njegovi, ve su mu propisani ritmom rada, on se buni i njegova buna poprima formu infantilnog samopratanja za samo-udovoljavanja. Dodatno tomu u borbi protiv autoritarizma postaje nepovjerljiv prema svim disciplinama, koje su ojaavane iracionalnim autoritetima, kao i prema racionalnim disciplinama, koje si sam pokuava nametnuti. Meutim bez takve discipline, ivot postaje razmrskan, kaotian i bez koncentracije. Ta je koncentracija nuni uvjet za majstorstvou nekoj umjetnosti, to nije potrebno ni dokazivati. Tko je ikada probao nauiti neku umjetnost to zna. ak i vie od samodiscipline, koncentracija je rijetka u naoj kuluturi. Naa kultura ba suprotno tomu vodi nekoncentriranom i difuznom nainu ivljenja, kojeg je nemogue usporediti s bilo im drugim. ine se mnoge stvari istovremeno; itate, sluate radio, govorite, puite, jedete, pijete. Potroa ste otvorenih usta koji spreman ezne gutanju bilo ega - slika, pia, znanja. Taj nedostatak koncentracije jasno pokazuje nau tekou da budemo sami sa sobom. Sjediti mirno, bez razgovora, puenja, itanja i pia je nemogue za veinu ljudi. Postaju ivani i uzvrpoljeni jer moraju raditi neto

52

s ustima ili rukama. (puenje je jedan od simptoma tog nedostatka koncentracije; okupira ruke, usta, oi i nos.). Trei je faktor strpljenje. I opet ako je bilo tko pokuao postati majstorom neke umjetnosti zna da je strpljenje nuno, ako elite neto postii. Pa ipak je modernom ovjeku teka strpljivost kao to su mu teki i disciplina i koncentracija. Cijeli industrijski sustav forsira tono suprotno - urbu. Svi su strojevi dizajnirani za urbu (brzinu): automobil i avion nas brzo dovode na destinaciju - to br to bolje. Stroj koji moe proizvesti istu koliinu za polovicu vremena i dobro kao i stari i sporiji, je dva puta bolji. Naravno za to postoje vani ekonomski razlozi. No kao i kod drugih aspekata, ljudske su vrijednosti postale odreene ekonomskim vrijednostima. Ono to je dobro za stroj mora biti dobro i za ovjeka - takva je logika. Moderni ovjek misli kako gubi neto - vrijeme - ako ne radi stvari brzo; ipak ne zna to e raditi s vremenom kada dobije, osim 'ubiti' ga.1 Vjerojatno je stanje uenja bilo koje umjetnosti najvea briga za postizanje majstorstva. Ako umjetnost nije neto od izuzetne vanosti, poetnik ju ne e nikada nauiti. Ostat e, u najmanju ruku2, dobar diletant, no nikada majstor. Taj je uvjet nuan za umjetnost voljenja, kao i za bilo koju durugu umjetnost. Uprkos tomu izgleda da je omjer izmeu majstora i diletanta u umjetnosti voljenja procijenjen u korist diletanta kao i kod svih drugih umjetnosti. Jo se neto mora razmotriti u vezi s3 opim uvjetima uenja neke umjetnosti. Ne poinje se uiti neka umjetnost izravno, ve indirektno, tako rei. Mora se uiti veliki broj drugih - i esto naizgled nepovezanih stvari - prije poetka sa samom umjetnosti. Poetnik u tesarstvu poinje s uenjem kako ravnati drvo; poetnik u umjetnosti sviranja klavira poinje sviranjem ljestvica; poetnik u Zen umjetnosti strijeljanja lukom i strijelom poinje s vjebama disanja. Ako netko eli postai majstorom bilo koje umjetnosti, mora tomu posvetiti svoj ivot ili ga barem vezati za umjetnost. Vlastita osobnost postaje instrumentomu prakticiranju umjetnosti i mora se odravati spremnom, prema1 odreenim funkcijama koje je potrebno ispuniti. Vezano za umjetnost voljenja, to znai da svatko tko tei majstorstvu u toj umjetnosti poinje prakticirati disciplinu, koncentraciju i strpljivost tijekom svake faze svog ivota. Kako neko vjeba disciplinu? Nai bi djedovi bili daleko bolje opremljeniji za odgovor na to pitanje. Njihova bi preporuka bila ustajati rano ujutro, ne uputati se u nepotrebne luksuze, naporno raditi. Ovaj tip discipline je oito imao nedostatke. Bio je krut i autoritaran, centriran oko skromnosti i tedljivosti i na mnogo je naina bio neprijateljski prema ivotu. No u reakciji na ovakvu vrstu discipline, pojavila se rastua tendencija sumnjiavosti prema bilo kojoj vrsti discipline te pojavljivanja nediscipline, poputanja i odgaanja do karaja ivota vjebanje discipline, kompenzirajui i nadopunjavajui te balansirajui rutinizirani nain ivota koji mu je narinut tijekom osam sati rada. Ustati u ubiajeno vrijeme, posveivati uobajeni iznos vremena tijekom dana za aktivnosti kao to su meditiranje, itanje, sluanje glazbe, etanje; ne preputati se, barem ne preko odreenog minimuma, aktivnostima bjeanja od stvarnosti kroz mistine prie i filmove, ne prejesti se i ne napiti se su samo neka oita i rudimentalna pravila. Meutim, bitno je ne prakticirati disciplinu
1

za dobiivanje slike o koncentriranju, disciplini, strpljenju i znaenju potrebnom za uenje neke umjetnosti, elim referencirati na Zen u umjetnosti o streljatvu , E.Herrigel, Pantheon Books, Inc., News York, 1953.

53

kao mjeru narinutu izvana, ve tako da postane izraz vlastite volje; da ju se osjea kao neto ugodno i da se postupno navikavamo na takvu vrstu ponaanja, kojom bi u sluaju prestanka izgubili. Radi se o nesretnom aspektu nae Zapadne discipline (kao i svake vrline) da se pretpostavlja kako je takvo prakciranje poneto bolno i samo ako je bolno, moe biti "dobro". Istok je ve odavno prepoznao kako ono to je dobro za ovjeka - za njegovo tijelo i za njegovu duu - mora biti i ugodno iako se u poetku mora prevladati neki otpor. Koncentracija je daleko najtea za vjebanje u naoj kulturi, u kojoj sve izgleda djelujue protiv sposobnosti koncentriranja. Najvaniji korak u ovladavanju koncentracijom je nauiti biti sam sa sobom bez itanja, sluanja radija, puienja i pia. I stvarno, sposobnost koncentriranja kao sposobnost egzistiranja samog sa sobom je upravo uvjet za sposobnost voljenja. Ako sam pridruen1 drugoj osobi zato to ne mogu biti sam i nisam nezavisan te se ne mogu brinuti sam za sebe, onda ona ili on mogu biti spasitelji ivota, no to nije odnoenje voljenja. Paradoskalno, sposobnost biti sam je uvjet za sposobnost voljenja. Bilo tko kada pokua biti sam sa sobom e otkriti koliko je to teko. Poet e se osjeati uznemirenim, ivan i ak se osjeati anksioznim. Bit e sklon racionaliziranju svoje nesklonosti za nastavak vjebanja te prakse, promiljanjem kako je to bez ikakve vrijednosti, ba glupo, da uzima preive vremena itd.1, itd. Takoer e primijetiti da mu se javljaju kojekave misli, koje ga ele kontrolirati. Ubrzo e shvatiti da razmilja o svojim planovima za kraj dana ili o nekoj potekoi u poslu kojeg treba obaviti ili gdje izai naveer ili o bilo kojim stvarima koje pune njegov um - umjesto da dozvoli njegovo pranjenje. Pomagalo bi prakticirati nekoliko vrlo jednostavnih vjebi, kao na primjer, sjediti u oputenom poloaju (ni mlitavom niti krutom), zatvoriti oi i pokuati gledati u bijelo platno ispred vlastitih oiju te pokuati otkloniti sve interferirajue slike i misli, onda pokuati pratiti svoje disanje; ne razmiljati o njemu, niti ga forsirati, samo slijediti - i inei to pokuati u nastavku dobiti osjeaj "Ja"; Ja = sebstvo, kao centar mojh moi, kao kreator mog svijeta. Trebalo bi barem takve vejbe koncentriranja raditi svako jutro dvadeset minuta (ako je mogue i due) te svake veeri prije spavanja.2 Uz takve vjebe mora se nauiti koncentraciji u svemu to se radi, sluanju glazbe, itanju knjige, razogovorima, u razgledavanju. Aktivnost u sadanjem trenutku mora biti jedina vana stvar, kojoj se treba potpuno predati. Ako smo koncentrirani, nije vano to radimo; jednako je za vane kao i1 za nevane stvari, koje dobivaju novu dimenziju realiteta, zato to su dobile neiju punu panju. Za uenje koncentrriranja potrebno je izbjegavati, koliko je god mogue, trivijalne razgovore, tj. konverzacije koje nisu o stvarnosti (prirodne). Ako dvoje ljudi razgovara o rastu drveta kojeg obje znaju ili o okusu kruha kojeg upravo zajedniki jedu ili o zajednikom iskustvu na svom poslu, takva konverzacija moe biti relevantna, ukoliko su iskusili ono o emu razgovaraju i ne bave se temom na apstraktni nain; s druge strane3, konverzacija se moe baviti politikim stvarima ili religijskim a da ipak bude trivijalna; to se dogaa ako obje osobe govore u stereotipima i opim frazama, kada njihova srca nisu u temi razgovora. Dodao bi na ovom mjestu da jedanku vrijednost izbjegavanja trivijalnih konverzacija ima i izbjegavanje loeg drutva. Pod loim drutvom ne referenciram
2

I dok postoji znatna koliina teorije i prakse o toj temi na Istoku, posebno u Indijskim kulturama, na Zapadu se tek u zadnjim godinama moe slijediti ista tematika. Najvanija je, prema mom miljenju, kola Gindler, iji je cilj osjeanje svog tijela. Za razumijevanja Gindler metode, cf. i rad Charlotte Selver u njenim predavanjima i teajevima u Novoj koli (New School), u New Yorku.

54

samo na ljude koji su zli i destruktivni ije drutvo zbog njihove sfere djelovanja koja je otrivna i depresivna treba izbjegavati. Mislim i na drutvo zombija, ljudi ije su due mrtve, iako su tijela iva; ljude ije su misli i konverzacije trivijalne; koji brbljaju umjesto da govore i koji iznose stereotipna miljenja umjesto svog razmiljanja. Meutim, nije uvijek mogue izbjei drutvo takvih ljudi, a nije niti nuno. Ako se ne reagira na oekivani nain - a to znai s kliejima i trivijalnostima ve izravno i ovjeno, esto e takvi ljudi promijeniti ponaanje, potpomognuto iznenaenjem prouzroenim okom neoekivanog. Koncentriranje u odnoenju s drugima primarno znai sposobnost sluanja2. Veina ljudi slua druge ili daje savjet a da stvarno uope ne sluaju. Ne uzimaju za ozbiljno ni govor druge osobe niti njene odgovore. Posljedica je njihov umor razgovorom. Postoji iluzija o jo veem umoru ako bi se drugu osobu koncentrirano slualo. No ba je suprotno istina. Bilo koja aktivnost, ako se koncentrirano izvodi, ini ovjeka budnijim (premda nakon toga nastupa prirodni i blagotvorni umor3), dok svaka nekoncentrirana aktivnost uspavljuje - istovremeno4 oteavajui mogunost poetka spavanja na kraju dana. Biti koncentriran znai ivjeti potpuno u sadanjosti, ovdje i sada i ne misliti na slijedee stvari koje treba uraditi, dok se neto upravo radi. Nije potrebno govoriti da koncentraciju moraju prakticirati ljudi koji se meusobno vole. Moraju nauiti biti meusobno blizu bez urnog odvajanja na mnoge uobiajene naine. Poetak prakticiranja koncentriranja e biti teak; izgledat e1 kao da se cilj ne moe nikada dostii. Da to implicira nunost strpljenja takoer nije potrebno govoriti. Ako ovjek ne zna da sve ima svoje vrijeme i eli forsirati stvari, onda stvarno nikada ne e uspijeti u koncentriranju - a niti u umjetnosti voljenja. Da bi dobili ideju o potrebnom strpljenju samo gledajte dijete koje ui hodati. Ono pada, pada opet i opet, a ipak nastavlja s pokuavanjem, poboljavajui se sve dok jednog dana ne prohoda bez padanja. to bi sve odrasli ovjek mogao postii u svojim nastojanjima, kada bi imao strpljenje i koncentraciju djeteta! Ne moe se nauiti koncentrirati bez osjetljivosti na samog sebe! to to znai? Treba li se konstantno misliti o sebi, "analizirati" sebe ili neto drugo? Ako bi govorili o osjetljivosti prema stroju, ne bi bilo teko objasniti to to znai. Svatko je, na primjer, tko vozi auto je osjetljiv na njega. Uoava se i najmanji um, kao i svaka promjena u ubrzanju motora. Na isti nain, ofer reagira i na promjene na povrini ceste, na kretanja automobila ispred i iza sebe. Da, on ne misli o svim tim faktorima; njegov je um u statusu oputene budnosti (opreznosti), otvoren na sve relevantne promjene u situaciji na koju je koncentriran - onu sigurne voenje automobilom. Ako pogledamo situaciju osjetljivosti na drugo ljudsko bie, nalazimo najoitiji primjer u osjetljivosti i odzivnosti majke prema svojoj bebi. Ona uoava odreene tjelesne promjene, zahtjeve, strahove i prije nego se manifestiraju. Budi se jer njeno dijete plae, a ne budi se na druge i mnogo glasnije zvukove. Sve to znai da je ona osjetljiva na manifestacije u ivotu djeteta; nije anksiozna ili zabrinuta, ve u stanju uravnoteenog opreza, receptivna na bilo kakvu znaajnu komunikaciju koja dolazi od djeteta. Na isti nain se moe biti osjetljiv prema samom sebi. Svjesnost na primjer o osjetu umora ili depresije, pa umjesto predavanja tom osjetu i njegovom podravanju depresivnim mislima koje su uvijek pri ruci1, treba se pitati "to se deava?" Zato sam depresivan? Isto se ini nakon uoavanja iritiranosti ili ljutnje, ili tendenciji

55

preputanja ugodnim mislima ili drugim aktivnosti bijega (iz stvarnosti). U svakom od tih primjera vana je stvar postojanje svjesnosti o stanju, koje ne treba racionalizirati na tisuu i jedan mogui nain; nadalje potrebno je biti otvoren prema unutarnjem glasu, koji nam govori - esto trenutno - zato smo anksiozni, depresivni, iritirani. Prosjena osoba osjetljiva na tjelesne procese, uoava promjene ili vrlo slabe bolove; tu vrstu tjelesne osjetljivosti je realtivno lagano2 doivjeti zato to veina ljudi ima sliku o tomu kako se osjea kada je sve u redu. Ista osjetljivost prema mentalnim procesima je znatno tea, jer mnogi ljudi nisu nikada upoznali osobu koja funkcionira optimalno. Uzimaju kao normu psihiko funkcioniranje svojih roditelja i roaka ili drutvene grupe u kojoj su roeni pa se tako dugo dok se ne razlikuju od njih osjeaju normalno i bez interesa za promatranjem bilo ega. Postoji mnogo ljudi, na primjer, koji nikada nisu vidjeli osobu koja voli ili osobu s integritetom ili hrabrou ili sa sposobnou koncentriranja. Prilino je oito da je za2 osjetljivost prema samom sebi, potrebno imati sliku kompletnog, zdravog ljudskog funkcioniranja - i o tomu kako se stjee takvo iskustvo ako ga ovjek nema iz vlastitog djetinjstva ili kasnije dobi ivota? Sigurno ne postoji jednostavan odgovor na to piranje; no to pitanje ukazuje na jedan vrlo kritian faktor u naem edukacijskom sustavu. I dok pouavamo znanje, gubimo ono pouavanje koje je vrlo vano za ljudski razvoj: pouavanje koje moe ostvariti samo jednostavnim prisustvom zrele osobe koja voli. U ranijim epohama vlastite kulture ili one u Kini i Indiji, najvrijedniji ovjek je bio onaj s izvanrednim duhovnim kvalitetama. ak ni uitelj nije bio jedini a ni primarni izvor informacija, ve je njegova funkcija bila prenositi odreena ljudska stajalita. U suvremenom kapitalistikom drutvu - a isto vrijedi i za ruski komunizam - ljudi koje se sugerira za divljenje i imitiranje su sve samo ne nositelji znaajnih duhovnih kvaliteta. To su u biti u oima javnosti1 oni koji daju prosjenom ovjeku osjeaj zamjenskog (nadomjesnog) zadovoljstva. Filmske zvijezde, radio zabavljai, kolumnisti, vani poslovni ili vladajui likovi - su modeli za oponaanje. Njihova je glavna kvalifikacija u tome to njihova funkcija esto uspijeva stvarati vijesti. Pa ipak situacija ne izgleda potpuno beznadna. Ako razmotrimo injnicu da je ovjek kao Albert Schweitzer mogao postati slavan u Sjedinjenim Amerikim Dravama, kao i ako vizualiziramo mnoge mogunosti upoznavanja nae mladei sa ivotom i biografijama poznatih povijesnih osoba, koje pokazuju to ljudsko bie moe postii kao ljudsko bie, a ne kao zabavlja (u irokom zmaenju rijei), pa ako mislimo na velika djela literature i umjetnosti svig vremena, izgleda da postoji ansa kreiranje vizije dobrog funkcioniranja ljudi, pa time i osjetljivost na pogreno, loe, funkcioniranje. Ukoliko ne bi uspjeli odravati na ivotu2 viziju potpunog zrelog ivota onda bi stvarno bili suoeni s vjerojatnou sloma nae kulturalne tradicije. Ta tradicija nije primarno utemeljena na prijenosu odreenih vrsta znanja, ve i odreenih vrsta obiljeja ljudskog karaktera. Ako nadolazee generacije vie ne e viati ta obiljeja, pet tisua godina stara kultura e se raspasti, ak i ako e se njena znanja nastaviti prenositi i dalje razvijati. Do sada sam diskutirao potrebe za prakticiranjem bilo koje umjetnosti. Sada u diskutirati one kvalitete koje su specifino znaajne za sposobnost voljenja. Prema onom to sam rekao o prirodi voljenja, glavni je uvjet za ostvarivanje voljenja, prevladvanje vlastitog narcisizma (pretjeranog voljenja samog sebe). Narcisistika orijentacija je ona u kojoj se jedno iskustvo osjea realnim samo ako postoji unutar sebstva, dok fenomeni u vanjskom svijetu nemaju realitet sami po sebi, ve se

56

doivljavaju samo sa stajalita njihove korisnosti ili opasnosti za osobu. Suprotna strana narcisizmu je objektivnost; to je sposobnost sagledavanja ljudi i stvari onakvima kakve jesu, objektivno, te mogunost odvajanja objektivne slike od slike koja se formira vlastitim eljama i strahovima. Sve forme psihoza pokazuju nesposobnost za objektivnost, ak do ekstremnog stupnja. Za umobolnu osobu jedina realnost koja postoji je unutarnja realnost njegovih strahova i elja. Ona vidi vanjski svijet kao simbole svog unutarnjeg svijeta, kao svoju kreaciju. Svi mi inimo isto u svojim snovima. U snovima stvaramo dogaaje, postavljamo (prireujemo) drame koje su izraaj naih elja i strahova (iako smo dok spavamo, uvjereni da je rezultat naih snova jednako realan kao i stvarnost koju percipiramo u budnom stanju). Umobolna osoba ili sanjar uope ne uspijevaju postaviti objektivno stajalite o vanjskom svijetu; a kako smo svi mi manje ili vie1 mentalno bolesni ili vie ili manje sanjari, svi imamo neobjektivno stajalite o svijetu, iskrivljeno naom narcisistikom orijentacijom. Trebate li primjere? Svatko ih moe lagano nai promatrajui sebe, svoje susjedstvo i itajui novine. Variraju u stupnju narcisistikog izoblienja stvarnosti. ena, na primjer, nazove doktora i kae kako ga hoe posjetiti u ordinaciji istog popodneva. Doktor odgovara, kako je nemogue tog istog popodneva, no da ju moe primiti slijedeeg dana. Na to ona odgovara: "Ali doktore ivim samo pet minuta udaljena od vae ordinacije." Ne moe shvatiti njegovo objanjenje da time ne tedi doktoru vrijeme, zato to je udaljenost do ordinacije tako mala. Ona proivljava situaciju narcisistiki; budui ona tedi vrijeme i on tedi vrijeme; jedina njena stvarnost je ona sama. Manje ekstremna - ili moda samo manje oita - su svakodnevna izoblienja i meuosobnim odnoenjima. Koliko roditelja doivljava djetetove reakcije u terminima njegove1 poslunosti, pruanja zadovoljstva, zavrijeivanja respekta itd.2, umjesto percipiranja ili ak zainteresiranosti za ono to dijete osjea za sebe i o sebi? Koliko supruga ima sliku svojih supruga kao dominirajuih osoba, jer ih njihova privrenost majkama vodi k interpretiranju bilo kojeg zahtjeva kao ogranienja svojih sloboda? Koliko ena misli da su njihovi supruzi neuinkoviti ili glupi, jer ne ive prema fantazirajuim slikama blistavih viteza, kakve su izgradile3 u djetinjstvu? Nedostatak4 objektivnosti, to se tie stranih zemalja je na zlu glasu. Iz dana u dan, druga se zemlja pretvara u izrazito izopaenu i neljudsku, dok vlastita nacija predstavlja1 sve to je dobro i plemenito. Svaku akciju neprijatelja sudi druga strana po jednom standardu. Svako dobro djelo neprijatelja je znak vrajeg s namjerom zavaravanja kako nas tako i svijeta, dok su naa opaka djela nuna i opravdana naim plemenitim ciljevima kojima slue. Stvarno ako se istrauje odnoenje nacija, kao i pojedinaca, moe se zakljuiti da je objektivnost iznimka, a u veoj ili manjoj mjeri je pravilo narcisistiko izoblienje. Sposobnost oobjektivnog razmiljanja je razum; a poniznost je emocionalno stajalite koje stoji iza razuma. Biti objektivan znai koristiti svoj razum, a to je mogue samo ako se usvojila poniznost, ako je osoba emergirala iz snova svekolikog znanja i svemoi koji prevladavaju u djetinjstvu. U terminima takve diskusije prakticiranja umjetnosti voljenja, to znai da je ljubav zavisna o relativnoj odsutnosti narcisizma, da voljenje zahtijeva razvoj poniznosti, objektivnosti i razuma. Svoj cijeli ivot se mora posvetiti tom cilju. Poniznost i

57

objektivnost su individualne kao i ljubav. Ne mogu biti potpuno istinski objektivan o svojoj obitelji ako ne mogu biti objektivan prema strancima i obratno. Ako elim nauiti umjetnost voljenja, moram teiti objektivnosti u svakoj situaciji i prepoznavati svoju neobjektivnost. Moramo pokuavati vidjeti razliku izmeu svoje slike osobe i njenog ponaanja, je li narcisistiki izoblien realitet osobe kakva egzistira nezavisno o naim interesima, potrebama i strahovima. Stjecanje kapaciteta za objektivnost i razum tek su polovica puta do nae umjetnosti voljenja, koju moramo razviti i prema svima s kojima dolazimo u kontakt. Ako bi netko elio rezervirati svoju objektivnost samo za voljene osobe, mislei kako mu nije potrebna1 u odnoenju s ostatkom svijeta, ubrzo e otkriti da nije uspio ni u jednoj grupi. Sposobnost voljenja zavisi o kapacitetu osobe za emergiranjem iz narcisizma i incestne fiksacije na majku i obitelj (klan); ona zavisi o2 naem kapacitetu za rast, razvoj uspjene orijentacije u naim odnoenjima prema svijetu i nama samima. Proces emergencije, raanja, buenja, zahtijeva jo jednu kvalitetu kao nuan uvjet: vjeru. Prakticiranje umjetnosti voljenja zahtijeva prakticiranje vjere. to je vjera? Je li vjera nuno stvar vjerovanja u Boga ili u religiozne doktrine? Je li nunost vjere u suprotnosti s razumom ili je odvojena od razuma i racionalnog miljenja? Ve za sam poetak razumijevanja problema vjere, mora se razlikovati racionalna od iracionalne vjere. Pod iracionalnom vjerom razumijevam vjerovanje (u osobu ii ideju), koje je temeljeno3 na neijem podvrgavanju iracionalnom autoritetu. Suprotno tomu racionalna vjera je uvjerenje ukorjenjeno u vlastitom iskustvu ili osjeajima. Racionalna vjera nije primarno vjerovanje u neto, ve kvaliteta izvjesnosti i odlunosti naih uvjerenja. Vjera je crta karaktera koja prevladva totalitetom osobnosti, a ne neko specijalno vjerovanje. Racionalna je vjera ukorjenjena u uspjenim intelektualnim i emocionalnim aktivnostima. U racionalnom miljenju, u kojem se pretpostavlja da nema vjere, racionalna je vjera vana komponenta. Kako na primjer znanstvenik dolazi do novog otkria? Poinje li s nizom eksperimenata, prikupljajui injenice jednu za drugom, bez vizije oekivanog nalaza? Rijetko je mogue istinski vano otkrie u bilo kojem podruju na taj nain. Niti su ljudi doli do vanih zakljuaka, ako su samo slijedili fantaziju. Proces kreativnog miljenja u bilo kojem podruju ljudskog pregnua esto poinje s onim to se naziva "racionalnom vizijom", koja je sama po sebi rezultat poprilinih prethodnih studija, refleksivnog miljenja i motrenja. Kada znanstvenik uspije prikupiti dovoljno podataka ili kada matematikim formulacijama njegova vizija postane izrazito plauzibilna, moe se rei da je doao do privremene hipoteze. Paljivom analizom hipoteze s ciljem perpoznavnja njenih implikacija i daljnjeg prikupljanja podataka koji ju podupiru, dolazit e do primjerenije hipoteze i moda njenog ukljuivanja u iru teoriju. Povijest znanosti je puna pojava vjere u razum i vizije istine. Kopernik, Kepler, Galileo i Newton su bili nadahnuti nepokolebljivom vjerom u razum. Zbog toga je Bruno bio spaljen na lomai a Spinoza je izopen. Na svakom je koraku od koncepcije racionalne vizije do formuliranja teorije vjera nunost; vjera u viziju kao racionalno nesporan cilj komu treba teiti, vjera u hipotezu jednako kao u vjerojatnu i plauzibilnu tvrdnju, te vjera u konanu teoriju, barem do postizanje ope suglasnosti o njenoj valjanosti. Ta je vjera ukorjenjena u vlastitom iskustvu, u pouzdanju u vlastitu mo miljenja, motrenja i prosuivanja. I dok je iracinalna vjera prihvaanje neeg kao

58

istinitog samo zbog autoriteta ili zato to veina tako govori, racionalna je vjera ukorjenjena u nezavisno uvjerenje temeljeno na vlastitom plodnom promatranju u miljenju, uprkos miljenju veine. Miljenje i prosuivanje nisu jedini prostor iskustva u kojem se manifestira racionalna vjera. U prostoru ljudskog odnoenja je vjera apsolutno nuna karakteristika bilo kojeg vanog prijateljstva ili ljubavi. "Imati vjeru" u drugu osobu znai sigurnost u pouzdanost i nepromijenjivost njenih fundamentalnih stajalita, jezgre njene osobnosti i ljubavi. Pod tim ne mislim da ta osoba ne moe mijenjati svoja uvjerenja, ve da njene osnovne motivacije ostaju iste, tako na primjer su respekt prema ivotu i ljudskom dostojanstvu njen dio1, koji nije predmet promjene. U istom smislu imamo vjeru u sebe. Svjesni smo1 postojanja sebstva, jezgre osobnosti koja je nepromijenjiva i koja ustraje tokom ivota uprkos promijenjivim okolnostimma i nezavisno o2 odreenim promjenama u miljenju i osjeajima. U toj je jezgri realitet koji stoji iza rijei "JA" i na kojem su temeljena naa uvjerenja vlastitog identieta. Ukoliko nemamo vjere u svoje sebstvo, nai su osjeaji identiteta ugroeni i postajemo zavisni o drugim ljudima ija odobravanja i pohvale postaju onda osnovica za osjeanje identiteta. Samo osoba koja vjeruje u sebe, moe biti vjerna drugima, jer samo kao takva moe biti ista i u buduem vremenu kakva je danas, pa e stoga osjeati i djelovati kao to se i danas to od nje oekuje. Vjera u sebe je stanje nae sposobnosti za obeavanje i od tada, kako je rekao Nitzsche, ovjek se moe definirati svojim kapacitetom obeavanja, a vjera je jedan od uvjeta ljudskog postojanja. Ono to je vano za ljubav je vjera u vlastitu ljubav; i svoju sposobnost poticanja ljubavi u drugima i svoje pouzdanosti. Drugo znaenje imanja vjere u osobu odnosi se na nau vjeru u potencijalitete3 drugih. Najrudimentarnija forma u kojoj postoji vjera, je vjera koju majka ima prema novoroenoj bebi; da e ivjeti, rasti, hodati i govoriti. Meutim razvoj djeteta s tog aspekta se odvija s takvom regularnou, da oekivanja izgleda ne trebaju vjeru. Drugaije je s onim potencijalitetima koji se moraju razviti: djetetovi potencijali za voljenje, za sreu, za koritenje razuma i jo specifiniji potencijaliteti kao to je darovitost za umjetnost. Oni su sjemenke koje rastu i poinju se manifestirati ako su dani primjereni uvjeti za njihov razvoj, a mogu sei uguiti ako takvi uvjeti ne postoje. Najvaniji je uvjet postojanje znaajne osobe1 u djetetovom ivotu, koje ima vjeru u te potencijalitete. Prisustvo te vjere2 ini razliku edukacije i manipulacije. Edukacija je identina s pomoi djetetu da realizira svoje potencijalitete.3 Suprotno edukaciji je manipulacija, koja se temelji na odsutnosti vjere u rast potencijaliteta i na uvjerenju da e dijete biti dobro jedino ako odrasli nude djetetu samo ono to je poeljno a potiskuju ono to im se ini nepoeljnim. Nema potrebe za vjerom u robota, jer u njemu nema ni ivota (danas bi Fromm sigurno robotima dodao idiote i zombije. - op. prev.). Vjera u druge kulminira u vjeri u ovjeanstvo. U Zapadnom svijetu ova je vjera izraena u religioznim terminima kroz idovsko - Kristijansku religiju, a u svjetovnom jeziku je nala svoj najjai izraaj u humanistikim politikim i drutvenim idejama u zadnjih 150 (gledano iz dananjeg doba i preko 200) godina.
Korjen rijeu edukacija je e-ducere, doslovno, voditi naprijed ili razviti neto to je potencijalno prisutno.
3

59

Kao i vjera u dijete, vjera u ovjeanstvo je temeljena na ideji da su potencijaliteti ovjeka dani kao takvi i da e se uz prave uvjete moi1 izgraditi drutveno ureenje kojim vladaju principi jednakosti, pravde i ljubavi. ovjeku jo nije uspjelo izgraditi takvo ureenje pa stoga uvjerenje da to moe uiniti zahtijeva vjeru. No kao i sve racionalne vjere ni ova nije promiljanje eljenog2, ve je utemeljeno na dokazima prolih postignua3 ljudske rase i na unutarnjem iskustvu svake individue, na njenom iskustvu razuma i ljubavi. I dok je iracionalna vjera ukorjenjena u4 pokornosti moi, koju doivljava (osjea) kao izrazito prevladavajuu, sveznajuu i svekoliko potentnu, a odrekavi se vlastite moi i snage, racionalna vjera je temeljena na suprotnom iskustvu. Tu vjeru imamo u mislima jer je ona rezultat naih promatranja i miljenja. Imamo vjeru u potencijalitet drugih, nas samih i ovjeanstva zato to smo, samo do odreenog stupnja, proivjeli rast vlastitih potencijaliteta, realitet rasta u nama, snagu vlastite moi razuma i ljubavi. Osnovica racionalne vjere je kreativnost; ivjeti svojom vjerom znai ivjeti kreativno. Slijedi kako je vjerovanje u mo (u smislu dominacije) i koritenje moi suprotno vjeri. Vjerovati u postojeu mo je identino sumnji u rast potencijaliteta koji jo nisu realizirani. Predvianje budunosti je temeljeno iskljuivo na manifestiranju sadanjosti to se pokazalo kao kritno kriva prosudba, duboko iracionalna u svom previdu ljudskih potencijaliteta i ljudskog razvoja. Nema racionalne vjere u mo. Postoji podvrgavanje moi ili na strani onih koji ju umaju, elja za zadravanjem moi. I dok je izgleda mnogima mo najrealnija od svih stvari, povijest ovjeka je dokazala da je mo najnestabilnija od svih ljudkih postignua. Zbog injenice da su vjera i mo meusobno iskljuive, sve religije i svi politiki sustavi koji su izvorno bili izgraeni na racionalnoj vjeri postaju korumpirani i vjerojatno gube snagu koju imaju, ako se isljuivo na nju oslanjaju ili s njom sklapaju savez. Vjerovati zahtijeva hrabrost, sposobnost riskiranja1, ak i spremnost prihvaanja boli i razoaranja. Tko god inzistira na sigurnosti i zatiti kao primarnim uvjetima ivota ne moe vjerovati; tko god se iskljui iz sustava obrane, gdje su udaljenost i posjedovanje njegova sredstva zatite, pretvara sebe u zatvorenika.2 Biti voljen i voljeti, treba hrabrost za prosuivanje odreenih vrijednosti kao krajnju brigu - zbog kojih treba preskoiti zapreke i za koje sve riskirati. Ta je hrabrost znatno drugaija od hrabrosti o kojoj je govrio poznati hvalisavac Mussolini kada se koristio krilaticom "ivjeti opasno". Njegova vrsta hrabrosti je hrabrost nihilizma.Ona vue korjen iz destruktivnog stajalita pema ivotu, u volji za odbacivanjem ivota zato to ga nije sposoban voljeti. Hrabrost oaja je suprotna hrabrosti za voljenje, kao to je i vjera u mo suprotna vjeri u ivot. Ima li neto to bi trebalo vjebati glede vjere i hrabrosti? Dakako, vjera se moe prakticirati svakog trenutka. Potrebna je vjera za podizanje djeteta1; potrebna je vjera da ovjek zaspe; potrebna je vjera za poetak bilo kakvog posla. No svi smo naviknuti imati tu vrstu vjere. Tko god je nema, pati od prevelikog straha za dijete ili od nesanice ili od nesposobnosti za bilo kakav kreativni rad, ili je sumnjiv prema drugima to ga ograniava da im se priblii, ili je hipohondar ili nesposoban za bilo kakvo dugorono planiranje. Drati se svoje prosudbe o nekoj osobi iako ju javno miljenje i neke nepredviene injenice osporavaju; drati se svog uvjerenja ak i ako je to nepopularno - sve to zahtijeva vjeru i hrabrost. Preuzimanje potekoa, prepreka

60

i tuga ivota kao izazove koje treba svladati, ini nas jaim zahtijevajui vjeru i hrabrost umjesto isprike kako nam se nepravedna kazna nije trebala ni dogoditi. Prakticiranje vjere i hrabrosti poinje s malim detaljima svakodnevnog ivota. Prvi je korak uoavanje gdje se i kada gubi vjera, zatim provjeravanje2 racionalizacije koja je koritena za prikrivanje tog gubitka vjere kako bi prepoznali svoje kukavike ine i naine racionalizacije. Zatim da bi spoznali kako nas svaka izdaja vjere slabi i kako poveana slabost vodi novim izdajama itd, u beskrajnom krugu. Tada e se razotkriti da dok se svjesno bojimo kako nismo voljeni, u stvarnosti se uobiajeno nesvjesno bojimo voljeti. Voljeti znai da se obvezujemo bez garancije, da se potpuno predajemo u nadi da e nae voljenje potaknuti ljubav voljenje osobe. Ljubav je in vjere i tko god ima malo vjere, malo i voli. Moemo li rei vie o prakticiranju vjere? Moda netko drugi; da sam pjesnik ili propovjednik mogao bi pokuati rei neto vie o prakticiranju vjere, no siguran sam da bilo tko stvarno zabrinut moe nauiti vjerovati kao to dijete naui hodati. Jedno stajalite, nuno za prakticiranje umjetnosti voljenja, to je do sada bilo spominjano samo implicitno, treba prodiskutirati eksplicitno, jer se radu o osnovici prakse voljenja: aktivnosti. Rekao sam ranije kako se pod aktivnosti ne misli na "raditi neto", ve o unutarnjoj aktivnosti, kreativnoj uporabi vlastitih moi. Ljubav je aktivnost; ako volim, stalno sam u stanju aktivne zabrinutosti za voljenu osobu, no ne samo za nju ili njega. Jer u postati nepsosoban za aktivno odnoenje s voljenom osobom, ako bi bio nemaran, ukoliko nisam stalno u stanju svjesnosti, budnosti, aktivnosti. Spavanje je jedina situacija svojstvena neaktivnosti; u stanju budnosti nema mjesta nemarnosti. Dananja paradoksalna situacija s velikim brojem ljudi je u tomu to su poluzaspali dok su budni i polubudni dok spavaju ili kada ele spavati. Puna budnost je uvjet da nam nije dosadno niti da gnjavimo druge - i stvarno nepostojanje dosade ili dosaivanja drugima je glavni uvjet za voljenje. Aktivno misliti, osjeati, promatrati oima i uima tijekom dana, izbjegavanje unutarnje dosade a ne bilo koja forma receptivnosti, izdvojenoati ili jednostavnog gubljenja vremena, je prijeko potreban uvjet za prakticiranje voljenja. Iluzija je vjerovati u mogunost podjele ivota na takav nain da je kreativan u prostoru ljubavi a nekreativan u svim ostalim prostorima. Kreativnost ne dozvolajva takvu podjelu rada. Kapacitet voljenja zahtijeva stanje intenzivne budnosti, proirene vitalnosti, to jedino moe biti rezultat kreativne i aktivne orijentacije u mnogim podrujima ivota. Ako nema kreativnosti u drugim podrujima, ne moe biti kreativan niti u ljubavi. Razmatranje umjetnosti voljenja ne moe biti ogranieno na osobni prostor stjecanja i razvijanja karakteristika i stajalita opisanih u ovom poglavlju. Osobni je prostor neodvojivo vezan za drutveni prostor. Ako voljeti znai stajalite voljenja prema svima, ako je voljenje karakterna crta, nuno mora postojati osim u odnoenju osobe prema obitelji i prijateljima i u odnoenju s kojima je u kontaktu kroz svoj rad, poaslovanje, profesiju. Nema "podjele rada" izmeu voljenja svojih ili stranaca. Ba suprotno, uvjet za voljenje blinjih je postojanje voljenja ostalih. Ako se takvo stajalite stvarno ozbiljno prihvati, onda to znai prilinu odnosno drastinu promjenu1 u odnoenju osobe od uobiajenih. I dok je veliki dio laskanja posveen religioznim idealima voljenja svoji blinjih, naa su odnoenja u stvari odreena, u najboljim sluaju, principom nepristranosti. Nepristranost znai ne koritenje prijevare i lukavtina u razmjeni roba i usluga, pa i u razmjenu osjeaja. "Dat u Ti koliko i ti meni da", kako u materijalnim dobrima tako i u ljubavi, je prevladavajue

61

etiko naelo2 u kapitalistikom drutvu. ak bi se moglo rei da je razvoj etike nepristranosti stanoviti etiki doprinos kapitalistikog drutva. Razlog toj injenici lei u samoj prirodi kapitalistikog drutva. U predkapitalistikim drutvima, razmjena roba je bila odreena ili izravnom silom, tradicijom ili osobnim vezama ljubavi i prijateljstva. U kapitalizmu je svekoliko odreujui3 faktor, to se razmjena odvija na tritu. Bilo da se radi o tritu roba, tritu rada ili tritu usluga, svaka osoba razmjenjuje ono to eli prodati kako bi stekla to eli, pod uvjetima trita bez koritenja silie ili prijevare. Etika nepristranosti/pravednosti vodi sama po sebi do brkanja s etikom Zlatnog pravila4, naelom "ini drugima ono to bi elio da drugi rade tebi", koje se moe interpretirati sa znaenjem "budi fer u svojoj razmjeni s drugima". No u stvari to je izvorno formulirano kao popularnija Biblijska verzija "Voli bllinjeg svog kao samog sebe". I stvarno je idovsko-kristijanska norma bratske ljubavi1 potpuno drugaija od etike nepristranosti/pravednosti. Ona znai voljenje svog susjeda, tj. osjeati dogovornost za njega i jednost s njim, dok etika nepristranosti znai ne osjeati odgovornost i jednost, ve odvojenost i udaljenost; znai respektiranje prava susjeda no ne voljeti ga. Nije sluajno Zlatno je pravilo postalo najpopularnija religijska maksima dananjice, jer se moe interpretirati u terminima etike nepristranosti, jer se radi o religijskom naelu koga svi razumiju i koga su voljni prakticirati. No prakticiranje voljenja mora poeti prepoznavanjem razlike izmeu nepristranosti/ pravednosti i voljenja. To pak pokree vano pitanje. Ako je naa cijela drutvena i ekonomska organizacija2 temeljena na ostvarivanju tenje za prednou svake osobe, ako njome vlada princip egotizma ublaavanog jedino etikim principom nepristranosti, kako onda poslovati, kako djelovati unutar okvira postojeeg drutva i u isto vrijeme prakticirati ljubav? Zar ovo drugo ne implicira odustajanje od svih svjetovnih interesa i dijeljenje ivota najsiromanijih? To su pitanje postavili i odgovorili kristijanski sveenici2 i osobe kao Tolstoj, Albert Schweitzer i Simone Weil. Postoje i drugi4 koji dijele miljenje o osnovnoj nekompatibilnosti ljubavi i normalnog svjetovnog ivota unutar naeg drutva. Doli su do zakljuka da danas govoriti o ljubavi znai samo sudjelovati u opoj prijevari; tvrde kako samo muenik i luda osoba mogu voljeti u dananjem svijetu, jer se sve diskusije o ljubavi samo propovijedanje. To vrlo respektabilno stajalite vodi samo po sebi spremno u racionalizaciju cinizma 2. U stvari to miljenje dijele i sve prosjene osobe, koje osjeaju "elio bi biti dobrim kristijanom - no tada bi morao gladovati, ako mislim ozbiljno." Taj radikalizam"3 rezultira moralnim nihilizmom.4 I "radikalni mislioci" i prosjene osobe su nevolei roboti i jedina razlika izmeu njih je to ovi potonji nisu toga svjesni, dok prvi to znaju i prepoznaju "povijesnu nunost"5 te injenice. Uvjeren sam kako je rjeenje apsolutne nekompatibilnosti ljubavi i "normalnog" ivota jedino korektno u apstraktnom smislu. Princip u podlozi kapitalistikog drutva i princip ljubavi nisu kompatibilni, No moderno je drutvo konkretno gledano kompleksni fenomen. Prodava beskorisne robe, na primjer, ne moe funkcionirati ekonomski bez laganja; vjet radnik, kemiar ili lijenik mogu. Slino tomu i farmer i radnik i uitelj i mnogi drugi tipovi poslovnih ljudi mogu pokuati prakticirati ljubav
Cf. Herbert Marcuse lanak The Social Implications of Psychoanalytic Revisionism, Dissent, New York , summer, 1955.
4

62

bez prestanja funkcioniranja na ekonomski nain. ak iako se uoava princip kapitalizma kao nekompatibilan principu ljubavi, mora se priznati da je "kapitalizam" samo po sebi kompleksna i stalno mijenjana struktura, koja jo uvijek doputa dobar dio za neslaganje s konvencijama kroz svojie osobne slobode. Meutim, kada to kaem, ne elim implicirati oekivanje neogranienog nastavljanja postojeeg sustava, a u isto se vrijeme nadati realizaciji ideala ljubavi za svoju brau. Ljudi sposobni voljeti pod dananjim sustavom su nune iznimke; ljubav je po nudi marginalni fenomen u dananjem Zapadnom drutvu. Ne toliko zbog mnotva zanimanja1, koja ne bi omoguila stajalite voljenja, ve zbog duha profitne centriranosti2, robne pohlepe drutva, od koga se jedino uspjeno mogu braniti nekonformisti. Oni su ozbiljno zabrinuti jer smatraju da je ljubav jedini racionalni odgovor za probleme ljudske egzistencije pa stoga moraju zakljuiti kako je nuna vana i radikalna promjena nae drutvene strukture ukoliko se eli da ljubav postane drutveni a ne izrazito individualistiki, marginalni fenomen. Smjer takvih drutvenih promjena moe se unutar prostorno ovakve knjige samo naznaiti4. Naim drutvom upravlja managerska birokracija5, profesionalni politiari, pa se ljudi motiviraju masovnim sugestijama na sve veu proizvodnju i veu potronju, kao njihove svrhe postojanja. Sve su aktivnosti podreene ekonomskim ciljevima, sredstvo je postalo ciljem; ovjek robotom1 - dobro hranjen, dobro odjeven no bez bilo kakvog krajnjeg interesa za ono to je njegova osobna ljudska kvaliteta i funkcija. Ako ovjek mora biti sposoban voljeti, onda se mora postaviti na najvanije mjesto. Njemu mora sluiti ekonomski stroj, umjesto obratno, da on njemu slui. Mora mu se omoguiti dijeljenje iskustva, dijeljenje rada, a ne u najboljem sluaju dijeljenje samo profila. Drutvo mora biti organizirano na takav nain da ljudska drutvena i puna ljubavi priroda nije odvojena od njegove drutvene egzistencije, ve da se s njom sjedini, Ako je to istina, to sam pokuao pokazati, da je ljubav jedini zdravi i zadovoljavajui odgovor na probleme ljudske egzistencije, onda bilo koje drutvo koje iskljuuje, komparativno, razvoj ljubavi, mora na dugu prugu2 eliminirati svoju vlstitu kontradikciju s osnovnom nunosti ljudske prirode. Stvarno govoriti o voljenju nije "propovijedanje" iz jednostavnog razloga, ve znai govoriti o krajnjoj i stvarnoj potrebi svakog ljudskog bia. Ne znai da iako je ta potreba bila zasjenjena, ona nije postojala. Analizirati prirodu ljubavi je otkrivanje njene dananje ope odsutnosti3 i kritiziranje drutvenih uvjeta koji su odgovorni za tu odsustnost. Imati vjeru u vjerojatnost voljenja kao drutvenog, a ne samo egzistencijalno-individualnog fenomena4, je racionalna vjera temeljena na uvidu u samu prirodu ovjeka.

U zdravom drutvu, Rinehart & company; New York, 1955, pokuao sem se baviti detaljno s tim problemom.

63

O nastanku ovog prijevoda

Ove, 2012. godine za Valentivo sam elio pokloniti svojoj unuci Lani Fromm-ovu knjigu o umjetnosti voljenja. No u knjiari su me uputili da je hrvatsko izdranje rasprodano i da je imalo naslov "Umijee ljubavi" i da se vjerojatno novo izdanje ne e pojaviti niti u doglednoj budunosti. Sam naslov, kako je vidljivo temeljem ovog prijevoda sadri dvije katastrofalne semantike pogreke, jer izjednaava 'umjetnost' s 'umijeem' i voljenje s 'ljubavlju'. Nakon itanja, nadam se da e to svima biti jasno. I ta me injenica potakla na prevoenje, naalost s jednog engleskog teksta, kojeg sam besplatno skinuo s Interneta, a iju sam naslovnicu pokazao na poetku ovog prijevoda. Ovo "naalost" jer sam kasnije naao i besplatnu verziju na izvornom njemakom jeziku, to bi bilo u smislu prijevoda tonije, no za udo, ta je verzija bila neto sadrajno drugaija i neto kraa, pa sam nastavio i zavrio prijevod s engleskog. Iako su izvori besplatni i javno dostupni bez naknade, molim sve itatelje da nastoje zadrati prijevod u kontroliranom krugu svojih prijatelja, dok prijevod ne dobije slubenu dozvolu. Na kraju elim svima bogatstvo potencijaliteta voljenja i beskrajnu, trajnu ljepotu voljenja u okviru kokreativne koevolucije postkvantne paradigme, kako to kae i Fromm samo jezikom svog vremena. Mladen Kvaternik

64