TEWBA

POKAJANJE
PROPISI I NJENA STVARNOST

Priprema i obrada: Safet Sulji Fakultet erijatskih Nauka ISLAMSKI UNIVERZITET U RIYADU

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Hvala Allahu, azze ve delle, koji je uinio da Tewba Pokajanje bude prva faza kroz koju prolaze svi oni koji ele da se vrate Allahu, azze ve delle, kao i oni koji nastoje poboljati svoj odnos spram Allah, azze ve delle. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je imao obiaj da kae: "Ljudi, pokajte se Allahu, jer zaista ja Mu se kajem po stotinu puta dnevno!" (Hadis biljei imam Muslim). Neka je salavat i selam na Njegovu asnu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. Uzvieni Allah na mnogim mjestima u svojoj knjizi podstie na Tewbu, pa kae:

[:]
"O vi koji vjerujete, uinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar va preko runih postupaka vaih preao i da

bi vas u dennetske bae, kroz koje rijeke teu uveo, na Dan u kojem Allah nee osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali; svjetlo njihovo e ii ispred njih i s njihove desne strane. "Gospodaru na" govori e oni "uini potpunim svjetlo nae i oprosti nam jer Ti, doista, sve moe." (Prijevod znaenja, sura Et-Tahrim, ajet broj8) Stoga, neophodno je da se osvrnemo na jeziko i terminoloko znaenje rijei Et-Tewba (Pokajanje).

JEZIKO ZNAENJE RIJEI ET-TEWBA

U jezikom znaenju Tewba oznaava povratak ili vraanje od grijeha u pokornost i poniznost Allahu, azze ve delle, dok se za ovjeka koji se vraa od grijeha kae da je pokajnik (ar. Taiib). Allah, azze ve delle, je TEWWAB, odnosno onaj koji praata svojim robovima koji mu se povrate i pokaju. Allah Uzvieni Sebe opisuje kao Onoga koji puno oprata pokajnicima. Pa kae Uzvieni:
[:]

"Ja u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na Pravome putu ustraje." (Prijevod znaenja, sura Ta-Ha, ajet broj 82).

TERMINOLOKO ZNAENJE RIJEI ET-TEWBA

U terminolokom znaenju rije Et-Tewba oznaava ostavljanje grijeha radi Allaha, azze ve delle, i to na najljepi (adekvatni) nain. Tako da Tewba biva najbolji i najpotpuniji vid izgovora (opravdanja) za odreeni postupak ili djelo koje se nije trebalo (nije smjelo) da uini, a sam izgovor moe da bude na jedan od tri naina: - Da kae onaj koji se pravda: Nisam to uradio. - Ili pak da kae: Uradio sam to zbog toga i toga! - Ili da kae: Uradio sam to, pogrijeio sam i loe sam postupio i sada se kajem za to i ovo je ustvari trei i najbolji vid izgovora koji je i ima znaenje Tewbe. Mnogo je erijatski tekstova koji govore i podstiu na Tewbu (Pokajanje), od njih su: Kae Allah, azze ve delle:

[:]

"O vi koji vjerujete, uinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar va preko runih postupaka vaih preao i da bi vas u dennetske bae, kroz koje rijeke teku uveo, na Dan u kojem Allah nee osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali; svjetlo njihovo e ii ispred

njih i s njihove desne strane. "Gospodaru na" govori e oni "uini potpunim svjetlo nae i oprosti nam jer Ti, doista, sve moe." (Prijevod znaenja, sura Et-Tahrim, ajet broj8). I Kae Uzvieni:
[:]

"On je poslije i njima oprostio da bi se i ubudue kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je." (Prijevod znaenja, sura Et-Tewba, ajet broj118). I kae Uzvieni:
[:]

"A onaj ko se bude pokajao i dobra djela inio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio!" (Prijevod znaenja, sura Furqan, ajet broj 71). Nakon ovoga izloenog sigurno e se zapitati dragi brate i cijenjena sestro pitanje koje e biti sljedeeg konteksta:

ALI, TA JE TO USTVARI TEWBA?

Tewba je, dragi moj brate i cijenjena sestro, povratak Uzvienom Allahu, ostavljanje svega, javnog i tajnog, svega to Uzvieni mrzi i ime nije zadovoljan, a zatim injenje samo onoga ime je On zadovoljan, onoga to On voli i trai od Svojih robova. Tewba je, zatita od oaja i beznaa!

Tewba je izvor svakog dobra i svake sree na Dunjaluku i Ahiretu. Poetak, sredina i kraj vjernikog puta ispunjen je Tewbom. Tewba je ostavljanje grijeha iz straha od Uzvienog Allaha, spoznaja prezrenosti grijeha, kajanje za injenje istog, vrsta odluka da se nee vratiti istom grijehu, kajanje za ono to je prolo i okretanje Allahu, subhanehu ve te'ala, u onome to je preostalo. Takoer, nakon to si dragi brate i cijenjena sestro dobio/dobila odgovor ti i tvoja dua ete poeti da se obraunavate sve dok ne doete do sljedeeg pitanja koje e glasiti:

ZATO DA UINIM TEWBU?

Pita me: Zato da ostavim harame kada u tome osjeam smiraj? Zato da obaram pogled, ne gledam u mlade djevojke, kada je slast mojih oiju u tome? Zato da se veem za namaz i post, kada ne elim da budem svezan i sputavan? Zato i zato? Zar ovjek ne treba da radi onoto e ga uiniti sretnim, ono u emu e osjetiti smiraj i rahatluk, u emu e pronai svoju sreu? Zato da se pokjem od svega toga?" Prije nego li ti odgovorim na tvoja pitanja, elim da zna da ti ja ne elim nita drugo do sreu, smiraj i rahatluk, spas i dobro, ali kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu.

Ne zaboravi a poslije ovoga svijeta ima drugi svijet koji eka svakog od nas. Ne zaboravi da nakon ovog mejdana sjetve doi e mejdan etve, a, doista, neemo ponjeti osim ono to smo svojim rukama posijali. Zato, odgovarajui na tvoja pitanja, kaem ti: Pokaj se, dragi moj brate i cijenjena sestro pa uini Tewbu, jer je Tewba: Pokornost Allahovoj naredbi, jer je On Uzvieni naredio i meni i tebi i svim vjernicima da Mu se iskreno kajemo:
[:]

O vjernici, iskreno se Allahu pokajte!" (Prijevod znaenja Et-Tahrim, 8.) Uini Tewbu jer je Tewba razlog tvog uspjeha na Dunjaluku i Ahiretu. Zar nije Uzvieni rekao:
[:]

I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono to elite!" (Prijevod znaenja En-Nur, 31.) A sloit emo se da ono to najvie prieljkujemo jeste spas i uspjeh na oba svijeta.

Uini Tewbu jer je Tewba razlog Allahove ljubavi prema tebi. Zar Svevinji nije rekao:
[:]

Doista, Allah voli one koji se mnogo kaju i one koji se mnogo iste." (Prijevod znaenja El-Bekara, 222.) Da li postoji vea srea i da li vjernik moe biti vie sretan od onoga trenutka kada sazna da ga njegov Gospodar voli?! A to e saznati onoga trenutka kada Mu se iskreno okrene, skrueno i ponizno, visoko podignutih ruku, traei oprosta za svoje grijehe.

Uini Tewbu jer je Tewba razlog tvoga ulaska u Dennet i spas od Vatre. Svevinji je rekao:

A njih smjenie zli potomci, koji molitvu napustie i za poudama pooe, oni e sigurno zlo proi, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobro budu inili njima se nee nikakva nepravda uiniti; oni e u Dennet ui."(Prijevod znaenja Merjem, 59-60.)

[ :] [:]

Uini Tewbu jer je Tewba razlog sputanja bereketa, jaanje snage, poveavanja imetka, poroda i drugog. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

[:]

O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti i pokajte Mu se, On e vam slati kiu obilnu i dat e vam jo veu snagu uz onu koju imate i ne odlazite kao mnogoboci." (Prijevod znaenja Hud, 52.) Takoer je rekao:

I govorio sam: 'Traite od Gospodarasvoga oprosta, jer On, doista, mnogo prata. On e vam kiu obilnu slati i pomoi vas imanjima i sinovima, i dat e vam bae i rijeke e vam dati." (Prijevod znaenja Nuh, 1012.) Pokaj se svome Gospodaru jer je Tewba razlog brisanja tvojih loih djela i njihova pretvaranja u dobra djela. Zar ne uje rijei Sveinjeg Allaha:

[ :] [:] [:]

[:]
O vjernici, pokajte se Allahu iskreno, da bi Gospodar va preko runih postupaka vaih preao i da bi vas u dennetske bae, kroz koje rijeke teku, uveo." (Prijevod znaenja Et-Tahrim, 8.)

Takoe je rekao:

Ali onima koji se pokaju i dobra djela ine, Allah e njihova loa djela u dobra promijeniti, a Allah prata i samilostan je." (Prijevod znaenja El-Furkan, 70.) Pa, zar ove blagodati i mnoge druge, ne podstiu nas da se pokajemo svome Gospodaru?! Zbog ega da krtarimo i uskrauemo svojim duama ono u emu je srea za njih?! Zbog ega da upropatavamo i ostavljamo svoje due u tminama grijeha, zabranjujui im Allahovo zadovoljstvo?! Doista, spomenute blagodati trebale bi da nas podstaknu da pourimo s Tewbom Allahovu oprostu i Njegovoj milosti. Nakon to ti je Allah, azze ve delle, dao snagu i razboritost da doe do faze u kojoj si shvatio i prihvatio ono to ti se ponudilo u dva prethodna pitanja i odgovora, odmah nakon toga se namee pitanje koje je ustvari plod prethodna dva pitanja a ono je:

[:]

KAKO DA SE POKAJEM ZA SVOJE GRIJEHE I VRATIM SVOME GOSPODARU?

Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, mnogi od nas shvataju da nema drugog izlaza i puta do sree na obadva svijeta osim u povratku Allahu, subhanehu ve te'ala, shvataju da se srea ne moe postii slijeenjem strasti i slasti, uivanjem i naslaivanjem, koje kad - tad mora proi! I ta poslije toga?!

Kaem, mnogi to od nas shvataju ali ne znaju kako da uine pokajanje, kako da se vrate svome Gospodaru, odakle da ponu. Svevinji Allah, doista, kada eli Svome robu dobro, olaka mu puteve i naine koji vode do toga dobra. Ovom prilikom spominjem nekoliko stvari koje e nam pomoi u injenju iskrene Tewbe, iskrenog pokajanja i vraanja Allahu, subhanehu ve te'ala. 1. Popravimo svoj nijjet-namjeru. Iskreno se pokajmo Uzvienom Allahu. Doista, ovjek, ukoliko oisti svoje srce prema Allahu i bude iskreno traio povratak Njemu, Allah e ga potpomoi u tome, sauvat e ga svega to ga odvraa od iskrene Tewbe. Doim, onaj koji ne bude iskren prema svome Gospodaru, Allah e ga prepustiti ejtanu koji e mu uljepavati zlo i poroke sve dok ne ode sa ovoga svijeta bez da se prethodno pokaje svome Gospodaru za svoje grijehe. 2. Obraunavajmo se sa svojom duom, jer, doista, obraun podstie ovjeka na injenje dobrih djela, postizanje onoga to ga je prolo, to je propustio u svome ivotu. Obraun podstie ovjeka na Tewbu i njeno uvanje. 3. Podsjeajmo i podstiimo svoju duu. Opominjimo je i prijetimo joj, straimo je. Recimo svojoj dui: Duo moja, pokaj se prije nego li ti smrt doe. Doista, smrt e ti doi iznenada! Zar ne zna da te smrt eka?! Zar ne zna da je kabur tvoja druga kua?! Zemlja tvoja druga postelja! Crvi tvoji drugi prijatelji! Zar se ne boji da ti Melek smrti doe dok si u grijehu?!

Hoe li ti tada koristiti kajanje?! Tvoj pla i izgovor, hoe li ti biti primljeni?! ta ti je, o duo moja, okree se od Ahireta a on ti je svaki dan blii, dok udi za Dunjalukom a on ti je svaki dan dalji?!" 4. Udaljimo se od mjesta grijeenja. Ne pribliujmo im se! Sjetimo se hadisa o ovjeku koji je ubio devedeset devet ljudi. Sjetimo se kada mu je uenjak rekao: Idi u tu i tu zemlju. U njoj stanuju ljudi koji iskreno robuju Allahu pa im se i ti pridrui i nipoto se ne vraaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena." (Muttefekun alejh)Napustimo loe drutvo. Promijenimo broj telefona, mjesto stanovanja, ulicu i put kojim smo uobiavali odlaziti i vraati se. Znajmo da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:ovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda s kim se drui." (Ebu-Davud i Tirmizi a ejh Albani ga je ocijenio dobrim) 5. Razmiljajmo o posljedicama grijeha 6. Svojoj dui priajmo o Dennetu i dennetskim ljepotama koje je Uzvieni Allah obeao i pripremio pokornima, a priajmo joj i o Dehennemu i njegovoj patnji koja eka nepokorne. 7. Zaposlimo svoju duu korisnim radom. uvajmo se slobodnog vremena kojeg obino uljepa ejtan. Znajmo da ukoliko ne zaposlimo svoju duu u hajru (dobru), ona e nas uposliti u erru (zlu). 8. Dobro upoznajmo svoje strasti, kontroliimo ih i suzbijajmo, suprostavljajmo im se. Doista, nema nita opasnije po ovjeka od njegovih strasti.

Svevinji Allah je rekao:

[:]

Vidi li onoga koji je svoju strast za svoga boga uzeo!" (Prijevod znaenja El-Furkan, 43.) 9. Pridravajmo se i svih drugih stvari koje e nam pomoi u naem iskrenom pokajanju, poput: dove Allahu, estog spominjanja Njega Uzvienog i traenja oprosta od Njega, uenja Kur'ana sa razmiljanjem o njegovim poukama i porukama, naoruavanja strpljenjem, posebno na samom poetku.

USLOVI (ARTOVI) ISKRENE TEWBE POKAJANJA

1. Iskreno se pokajati Uzvienom Allahu za poinjene grijehe. 2. Priznati da je dotino loe djelo grijeh. 3. Ostaviti odmah djelo koje je grijeh. 4. aljenje za vremenom koje je provedeno u grijesima i nepokornosti Allahu. 5. vrsto odluiti da se istom grijehu vie nikada nee vratiti, jer, kako da pokajanje bude ispravno i iskreno, ako ovjek namjerava da se nekada u budunosti vrati istom grijehu. 6. Ukoliko je grijeh uinjen prema nekome od ljudi, potrebno je od iste osobe zatraiti halala i ukoliko je uzurpirano njegovo pravo, neophodno je da mu se isto nadoknadi.

7.

Da se pokajanje uini na vrijeme, tj. prije smrti, prije nego to ovjek ugleda Meleka smrti ili prije nego li se Sunce pojavi sa zapada. Rekao je imam Kurtubi, rahmetullahi alejhi: "Nije dovoljno da bi Tewba bila ispravna kod naih uenjaka i uleme da samo kae: Ja sam se pokajao, sve dok se na njemu ne bude vidjelo ono to je suprotno prvim postupcima, pa tako ako bi recimo ovjek bio Murted (otpadnik od vjere) znak njegove tewbe bi bio da se vrati Islamu ispoljavajui sve njegove oznake i propise, a ako bi pak ta osoba bila od grjenika na njoj bi se nakon tewbe trebalo da vide znaci dobrih djela i tako dalje u svim stvarima u kojima ovjek nakon tewbe pokae suprotno onome na emu je bio prvi puta (prije tewbe)." Rekao je Sufjan Ibn Ujejne, rahmetullahi alejhi: "Tewba je milost kojom je Allah poastio samo ovaj Ummet mimo drugih Ummeta, dok je Tewba kod sinova Israilovih (Benu Israil) bila ubistvo."

PROPISI KOJI SE VEU ZA TEWBU (POKAJANJE)

Rekao je imam Kurtubi, rahmetullahi alejhi, u Tefsiru (komentaru) rijei Allaha, azze ve delle:

[ :]


[:]

"Allah prima pokajanje samo od onih koji uine kakvo hravo djelo samo iz lakomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima e Allah oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji ine hrava djela, a koji, kad se nekom od njih priblii smrt, govore: "Sad se zaista kajem!", a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." (Prijevod znaenja sura An-Nisa, ajet broj 17-18). Ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je sloan da je Tewba (Pokajanje) FARD AJN (Stroga obaveza svakog pojedinca) shodno rijeima Allaha, azze ve delle:
[:]

"I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono to elite." (Prijevod znaenja sura An-Nur, ajet broj 31). Kao i rijeima Uzvienog:

[:]

"O vi koji vjerujete, uinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar va preko runih postupaka vaih preao i da bi vas u dennetske bae, kroz koje rijeke teu uveo, na Dan u kojem Allah nee osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali; svjetlo njihovo e ii ispred njih i s njihove desne strane. "Gospodaru na" govori e oni "uini potpunim svjetlo nae i oprosti nam jer Ti, doista, sve moe." (Prijevod znaenja, sura Et-Tahrim, ajet broj8) Dakle, naredba na pokajanje je stroga obaveza (Fard ajn) u svakom vremenu i svakom prostoru, i ona biva ispravna tj. Tewba, ukoliko se ovjek pokaje od grijeha a pri tome ini ili je poinio neki drugi grijeh koji nije iz istoga domena i iste vrste grijeha od kojeg se kaje u odreenom momentu, i ovo je ispravan stav Ehli Sunneta (koji su kazali da nema razlike od grijeha do grijeha kada se ovjek kaje i treba da pokaje jer je Tewba obaveza za sve grijehe bili oni veliki ili mali) koji je u suprotnosnosti sa stavom Mu'tezila (koji su kazali da ovjek ne moe biti pokajnik ako ima pri sebi ili ini neki drugi grijeh mimo onoga za koji se kaje). Ovdje je lijepo da se napomene da ovjek ukoliko hoe da se pokaje za svoje grijehe to e uiniti odjedanput bez da mora da nabraja i sjea se svih pojedinanih grijeha kroz vrijeme koje je proivio a za njih se nije pokajao, naprotiv ovjek e da se kaje za grijehe pojedinano ukoliko ih se sjea i zna, no ukoliko bi se pokajao za sve grijehe koje je poinio to mu ina'Allah biva dovoljno.

Primjer reenom: ovjek je inio grijeh ili uzimao Kamatu (ar. Riba) zato to nije znao da je to Kamata, no kada je uo rijei Allaha, azze ve delle:

"O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici." (Prijevod znaenja sura Al-Beqara, ajet broj 278).

[:]

Taj grijeh u njegovim oima postane veliki, pa ovjek zastane i opet razmisli dobro pa uvidi da je on mnogo puta zapadao i uzimao Kamatu u ovom sluaju biva ispravno da se on pokaje odjedanput za sve ono to je uzimao i jeo od kamate i nije obavezan da striktno odredi vrijeme i prostor upranjavanja dotinog grijeha. Na ovakav nain e ovjek da se kaje i od svih ostalih grijeha koje se nau pri njemu kao to je: Gibet, Nemimet kao i svi drugi grijesi koje je Allah, azze ve delle, zabranio a koje ovjek nije u vremenu injena znao da su Haram ili pak nije imao snage da im se odupre.

ISKRENO POKAJANJE (TEWBETU ENNASUH)

Rekao je imam Kurtubi u komentaru (tefsiru) ajeta:

 [:]
"O vi koji vjerujete, uinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar va preko runih postupaka vaih preao i da bi vas u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, uveo, na Dan u kojem Allah nee osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali; svjetlo njihovo e ii ispred njih i s njihove desne strane. "Gospodaru na" govori e oni "uini potpunim svjetlo nae i oprosti nam jer Ti, doista, sve moe." (Prijevod znaenja sura AtTahrim, ajet broj 8). Osnova rijei Tewbetu En-Nasuh se vraa i ima znaenje El-Hulus tj. Iskrenost. Dok islamski uenjaci i Ulema ovoga Ummeta imaju podijeljeno miljenje ta se misli pod rijeju Et-Tewbetu En-Nasuh na dvadeset i tri miljenja, neka od njih su: 1. Nema povratka na ono prije zbog ega se Tewba ini. 2. Iskreno i istinsko pokajanje, ovo miljenje zastupaju: Omer Ibn Hattab, Ibn Mesud, Ubej Ibn Kab i Muaz Ibn Debel koji ovu predaju i miljenje podie i pripisuje Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. 3. Iskreno i potpuno pokajanje. Rekao je Hasan El-Basri: "Iskreno pokajanje je ono pri kojem ovjek mrzi grijeh koji je poinio a kojeg je prethodno volio, i svaki puta kada se sjeti toga grijeha on Allaha, azze ve delle, moli da mu oprosti taj prijestup."

4. To je ono pokajanje za koje ovjek nije siguran da li je primljeno ili ne, odnosno ovjek je stalno u strepnji zbog bojazi da ne bude primljena. 5. Neki su kazali, to je ono pokajanje koje ne zahtjeva da se ovjek iznova kaja odnosno da bude druga Tewba uz dotino pokajanje. 6. Rekao je El-Kelbi: Tewbetu En-Nasuh je pokajanje i aljene srcem, traenje oprosta jezikom (rijeima), prezir i ne vraanje na dotini grijeh, i potpuna sigurnost (samopouzdanost) da se nee nikada vratiti tome grijehu. 7. Rekao je Seid Ibn Musejjeb, rahmetullahi alejhi: Iskreno pokajanje je ono kojim se ovjek sam kaje odnosno na koje ovjek sam sebe savjetuje i primorava. 8. Rekao je Kurtubi, rahmetullahi alejhi: "Iskreno pokajanje je ono koje pri sebi objedini etiri stvari: Traenje oprosta jezikom, udaljavanje od toga grijeha udovima i tijelom, srana odlunost da se ovjek nee vratiti istoimenom grijehu i ostavljanje loeg drutva i prijatelja koji navode na grijeh." 9. Rekao je Sufjan Es-Sevri, rahmetullahi alejhi: "etiri su znaka iskrenog pokajanja: Da se ovjek osjea malim, poniznim, slabanim i otuenim (stranim)." 10. Rekao je Fudajl Ibn Ijjad, rahmetullahi alejhi: Iskreno pokajanje je ono pri kome ovjek stalno i uvijek vidi pred sobom grijeh koji je poinio kao da je on uvijek tu pred njegovim oima.

11. Dok od Ibn Semaka, rahmetullahi alejhi, se prenosi da je kazao: Iskreno pokajanje je ono pri kome ovjek osjea stid od Allaha, azze ve delle, kao da je grijeh stalno pred njegovim oima. 12. Rekao je Ebu Bekr El-Verrak, rahmetullahi alejhi: "Iskreno pokajanje je ono pri kome ovjek osjeti da mu je Zemlja postala tijesna zbog ono to je poinio, ba onako kako se navodi od one trojice o kojima Kur'an govori." 13. Rekao je Ebu Bekr El-Vasitij, rahmetullahi alejhi: "Iskreno pokajanje je ono pokajanje koje se ini da bi ovjek sebe zatitio na ahiretu, a iskreno pokajanje nema nikakva udjela na dunjaluku, dakle to je Tewba da bi sebe ovjek sauvao od grijeha." 14. Rekao je Zu En-Nun: "Tri su znaka iskrene Tewbe: Skromnost (mala koliina) u govoru, hrani i spavanju." 15. Rekao je E-ekik, rahmetullahi alejhi: "Iskrena Tewba je ona u kojoj ovjek stalno kori sam sebe, neprestano se kaje za poinjeno djelo i kloni se svega runog kako bi spokojno uspio."

KADA OVJEK DA SE POKAJE?

Rekao je imam Kurtubi, rahmetullahi alejhi, komentariui rijei Allaha, azze ve delle:

[ :]

[:]

"Allah prima pokajanje samo od onih koji uine kakvo hravo djelo samo iz lahkomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima e Allah oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji ine hrava djela, a koji, kad se nekom od njih priblii smrt, govore: "Sad se zaista kajem!", a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." (Prijevod znaenja sura An-Nisa, ajet broj 17-18). Znaenje rijei Allah, azze ve delle: " i koji se ubrzo pokaju", po Ibn Abbasu i Suddiju ima znaenje: "Prije smrtne bolesti (bolesti od koje ovjek preseli), odnosno prije nego li ovjek zapadne u smrtne muke." Prenosi se od Dahaka, rahmetullahi alejhi, da je kazao: "Svako pokajanje koje biva prije smrti ima znaenje i smatra se pokajanjem na koje se odnose rijei Allaha, azze ve delle: " i koji se ubrzo pokaju"." Rekao je El-Hervi, rahmetullahi alejhi: Znaenje rijei Allaha, azze ve delle: " i koji se ubrzo pokaju" jeste da se ovjek pokaje ubrzo nakon to poini grijeh koji za sobom povlai obavezu tewbe."

DA LI JE TAIB (POKAJNIK) OBAVEZAN DA SE PRILIKOM INJENJA TEWBE OKUPA?

Nije propisano ovjeku pokajniku da se prilikom injenja tewbe okupa (to nije vadib a niti mustehab), osim ukoliko

bi pokajnik bio ovjek koji je murik (nevjernik) pa primi Islam u tom sluaju propisano je da se ovjek okupa, no i po ovom pitanju Islamski uenjaci su se razili da li je to kupanje vadib (obavezno) ili mendub (pohvalno). U hadisu Kajsa Ibn Asima, radijjallahu anhu, se biljei: "Da je on primio Islam na rukama Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se okupa vodom i sidrom." (Hadis biljee petorica osim Ibn Made, a takoer isti hadis zabiljeili su Ibn Hibban i Ibn Huzejme). Od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, se prenosi da je kazao: "Sumame, radijjallahu anhu, primio je islam pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da otprate Sumamu do kue (zida) nekog od ljudi i da mu narede da se tamo okupa." (Hadis biljee imami Ahmed, Abdurrezak, Bejheki, Ibn Huzejme i Ibn Hibban). Svi ovi hadisi su dokaz da je propisano da ovjek kada primi Islam da se okupa, dok je imam Ahmed stava da je osoba koja prima Islam obavezna u svakom sluaju da se okupa, dok je pak imam afija, rahmetullahi alejhi, kazao: "Nevjernik koji prima Islam, ako nije dunub onda mu biva mustehab (pohvalno) da se okupa, a ako je dunub onda mu je obaveza da se okupa i ovo je ono to je blie istini kada govorimo o kafiru koji prima Islam po prvi put, a dok je drugaiji propis za murteda (otpadnika) od vjere."

DA LI INJENJE ISTOG GRIJEHA VIE PUTA SPREAVA TEWBU (POKAJANJE)?

Rekao je imam Kurtubi, rahmetullahi alejhi, u komentaru rijei Allaha, azze ve delle:

[:]

"I za one koji se, kada grijeh poine ili kad se prema sebi ogrijee, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole a ko e oprostiti grijehe ako ne Allah? i koji svjesno u grijehu ne ustraju." (Prijevod znaenja sura Ali-Imran, ajet broj 135). Rijei Allaha, azze ve delle: "i koji svjesno u grijehu ne ustraju", mnogo je predaja po pitanju znaenja ovih rijei. Rekao je El-Hasan Ibn El-Fadl: "Znaenje rijei: i koji svjesno u grijehu ne ustraju to znai da su oni spoznali da imaju Gospodara koji grijehe prata i koji takoer za iste kanjava." Rekoh (imam Kurtubi): "Ovo znaenje je ustvari ono to je dolo u hadisu od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, u kome stoji: Od Allahova Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je kazao, rekao je Allah, azze ve delle: "Moj rob poini grijeh pa kae Gospodaru moj oprosti mi grijeh, a Allah, Uzvieni kae: Moj rob poini grijeh pa zatrai oprosta jer on zna da ima Gospodara koji prata i koji uzima (kanjava) za grijehe. Potom se opet vrati grijehu pa kae Gospodaru moj oprosti mi grijehe i to

je spomenuo dva puta, i na kraju kae: Radi ta hoe jer sam ti ja ve dosita oprostio." (Hadis biljei imam Muslim). I u ovome hadisu je dokaz ispravnosti tewbe nakon to je ovjek poniti vraajui se istom grijehu (bez namjere prethodno da se vrati grijehu, no ejtan ga obmane pa poini isti grijeh).

PRIMANJE TEWBE OD STRANE ALLAHA, AZZE VE DELLE

Rekao je imam Kurtubi, rahmetullahi alejhi, u komentaru (Tefsiru) ajeta:

[ :]
[:]

"Allah prima pokajanje samo od onih koji uine kakvo hravo djelo samo iz lakomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima e Allah oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji ine hrava djela, a koji, kad se nekom od njih priblii smrt, govore: "Sad se zaista kajem!", a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." (Prijevod znaenja sura An-Nisa, ajet broj 17-18).

Kada se ovjek pokaje, Allah, azze ve delle, je u izboru da oprosti i primi njegovu Tewbu ako hoe, ili pak da mu njegovo pokajanje odbije ako to hoe Allah, azze ve delle, ima potpuni izbor u svemu bez da bude pitan zato je ta uinio. Stoga, Allah, azze ve delle, je tvorac svega to postoji i vlasnik njegov, i zbog svoje neograniene moi i vlasti Uzvieni ini ta hoe, kada hoe i kome hoe. No, Allah, azze ve delle, nas je obavijestio da je On taj koji prima pokajanje i koji prata kao to se navodi u ajetima:

[:]
"On prima pokajanje od robova Svojih i prata hrave postupke i zna ta radite." (Prijevod znaenja sura Aura, ajet broj 25). I rijeima:

[:]
"Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaa milostinje, i da je samo Allah onaj koji prata i da je On milostiv?!" (Prijevod znaenja sura At-Tewba, ajet broj 104). I rijeima:

[:]

"Ja u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na Pravome putu istraje." (Prijevod znaenja sura Ta-Ha, ajet broj 82). U svim spomenutim ajetima Allah, azze ve delle, je obavijestio nas da je On taj koji prima i prata grijeha, a kada Allah neto propie sebi i obavijesti nas o tome onda ta stvar biva Vadib (obaveza) i Allah, azze ve delle, iz svoje pravednosti e je sigurno ispuniti. A ispravna Akida i ono na ta razum upuuje jeste da Allah nita nije obavezan i nita ne mora, no kako smo kazali ono to nam je dolo od naeg Gospodara, azze ve delle, ukazuje da e Uzvieni oprostiti onome ko mu se iskreno pokaje.

DA LI TEWBA SPREAVA IZVRENJE ERIJTASKE KAZNE?

Rekao je imam Kurtubi, rahmetullahi alejhi, u komentaru rijei Allah, azze ve delle:

[ :]
[:]

"Allah prima pokajanje samo od onih koji uine kakvo hravo djelo samo iz lakomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima e Allah oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji ine hrava djela, a koji, kad se nekom od njih priblii smrt, govore: "Sad se zaista kajem!", a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." (Prijevod znaenja sura An-Nisa, ajet broj 17-18). Nema razilaska kod islamskih uenjaka da Tewba (pokajanje) nije razlog da se ne izvri neka erijatska kazna, stoga su nai uenjaci kazali da ovjek kradljivac ili onaj koji nekoga potvori ukoliko uini tewbu to je izmeu njega i Allaha, no njegov status na dunjaluku biva da se nad njemu izvri adekvatna erijatska kazna (sjea ruke, ili bievanje).

KADA SE TEWBA (POKAJANJE) NE PRIMA

Biljei imam Tirmizi predaju od Ibn Omera, radijjallahu anhuma, da je kazao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah prima tewbu (pokajanje) roba sve dok mu dua ne doe do grkljana." (Hadis je Hasnu Garib). Kada su u pitanju rijei Allah, azze ve delle, iz sure AliImran:
[:]

"Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, i koji postanu jo vei nevjernici, kajanje im se doista nee primiti, i oni su zbilja zalutali." (Prijevod znaenja sura Ali-Imran, ajet broj 90).

Rekao je imam Kurtubi, rahmetullahi alejhi: "Rekao je Katade, Ata' El-Harasani i Hasan El-Basri: Ovaj ajet je

sputen povodom Jevreja koji nisu povjerovali u Isa'a, alejhi selam, i Indil, pa su jo nakon jasnih ajeta i dokaza poveali svoje nevjerstvo spram Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i spram Kur'ana. Dok znaenje rijei Allaha, azze ve delle: " kajanje im se doista nee primiti" biva da im Allah nee primiti pokajanje njihovo prilikom smrti." Dakle, Allah, azze ve delle, nee primiti tewbu u tri sluaja: Kada dua doe do grkljana, kada Sunce izae sa zapada i kada nevjernicima smrtni as nastupi, tj. kada vide da je istina bila neto drugo to su konstantno poricali."

UVAJ SE ODGAANJA TEVBE

Dragi moj brate i cijenjena sestro, uistinu, ovjek ne zna kada e mu doi njegov edel, kada e mu doi smrt, koliko je jo ostalo od njegova ivota. To nijedan ovjek ne zna. Znajui ovo, pametan ovjek nee rei: Ima jo vremena da doem do tevbe, da se pokajem. Pusti me da uivam u ivotu. Kada ostarim, pokajat u se." Pametan ovjek, vjernik, dobro se uva nemara i odgaanja tevbe. Dobro se uva dugih nada. uri sa tevbom. Zna da je odgaanje tevbe takoe grijeh za koji opet treba da se pokaje. Zna da je obavezno uiniti tevbu odmah po poinjenom grijehu.

Zna da ne smije dopustiti tminama grijeha da se jedna nad drugom nadvijaju, nosei na kraju smrt i prekidanje svake nade u povratak. Budimo od onih koji dobro poznaju sutinu i obaveznost tevbe.

NE OBMANJUJ SE LIJEPIM I UGODNIM IVOTOM

Nemoj da te zavara i obmane to to neki ljudi svakodnevno prkose Uzvienom Allahu svojim grijesima a i dalje ive lijepim i ugodnim ivotom. Ne zaboravi da Uzvieni Allah daje dunjaluk onome koga voli ali i onome koga ne voli, meutim, iman - vjeru daje samo onome koga On, subhanehu ve te'ala, voli. Zato znaj da takvima Svevinji Allah samo postepeno poveava zabludu, sve dok im smrt iznenada ne doe. Ne zaboravi rijei Allaha, subhanehu ve te'ala:

I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili."(Prijevod znaenja ElEn'am, 44.) Dragi moj brate, plemenita i cijenjena sestro, pourimo sa tevbom!

[:]

Pourimo svome Gospodaru, Allahu, subhanehu ve te'ala, Njegovom oprostu i milosti! Bjeimo od svojih strasti! Od grijeha! Od zavodljiva dunjaluka naslaivanja! Okrenimo se svome Gospodaru skrueno i ponizno! Pokucajmo na vrata tevbe prije nego li se ona zatvore! Odmah veeras, ma koliki na grijeh koji smo danas poinili bio, odmah veeras zatraimo oprosta za njega kod Uzvienog Allaha. Ne zaboravimo da e On Svevinji veeras pruiti Svoju ruku da primi pokajanja onih koji su danas grijeili. Ne zaboravimo da se Uzvieni Allah raduje naem pokajanju vie nego mi samom naem boravku i opstanku na ovome svijetu! Pourimo prije nego li doe onaj koji prekida sve slasti, onaj koji sve nade i oekivanja ini beskorisnim i uzaludnim! Pourimo prije nego li bude kasno i vrata tevbe se zatvore! Neka je sva hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahova poslanika, Muhammeda i sve njegove ashabe.