From:Vesna Jankovic <vesna.jankovic@wl.htnet.hr> To:forca@zamir.

net Date:Sun, 23 May 2004 19:10:13 +0200 Subject:inspirirano GRAK-om Okrugli stol: "Nevladine udruge i politicka elita", cetvrtak, 20.05.2004.

A gdje je tu utopija?
Nakon dugo vremena, ponovo se dogodio jedan okrugli stol koji je pokusao na konceptualnoj razini promisljati do kuda je stiglo civilno drustvo u Hrvatskoj. Ipak, bilo mi je pomalo nejasno zasto je kampanja kojoj je cilj povecanje vidljivosti civilnog drustva za temu okruglog stola izabrala odnos prema politickoj eliti? Tijekom svih ovih godina NVO-i su dokazali da su uspjesno svladali razlicite metode zagovaranja i utjecaja na politicku elitu! (upravo ide GRAK-ov jingle na 101-inici! dobro zvuci...) Nakon gotovo dva desetljeca iskustva, uistinu imamo o cemu razgovarati, i cule su se zanimljive i vazne diskusije. Gordana Sobol dobro je rekapitulirala odnos vlasti prema civilnom drustvu u posljednjih petnaestak godina: od otvorenog neprijateljstva do partnerstva. Suzana Kunac upozorila na ovisnost o donatorima i cinjenicu da smo bili politicki instrumenti razvoja neinstitucionalne demokracije (na sto smo uglavnom svjesno pristali, jer su se ciljevi stranih donatora dijelom preklapali s nasim vrednotama). Na sto je Vesna Kesic dodala da su NVO-i razvijajuci poduzetnicki duh, djelovali u funkciji globalnog kapitala. Munir Podumljak konstatirao da bi jedina obrana od buducih instrumentalizacija bila da civilno drustvo samo definira svoje prioritete i pravila. I upravo u toj dimenziji samo-odredjenja, meni se cini da je posljednjih godina civilno drustvo zaspalo. Ne samo da nije zavrsen posao na doradi zakona o udrugama - jos uvijek nisu razdvojene udruge koje rade za "opce dobro" od udruga koje prvenstveno zadovoljavaju potrebe svog clanstva, kao sto je i pitanje financiranja tek dijelom otvoreno (a trenutna prica s PDV-om to zorno dokazuje), nego je i prekinut proces zapocet definiranjem "vrednota civilnog drustva". Proces koji je imao za cilj odrzati i dalje razviti siri pogled na to sto, kako i zasto radimo... Jesmo li socijalni poduzetnici ili aktivisti/ce? Jesmo li 3. sektor ili civilno drustvo ili...??? Sto u svemu tome znaci profesionalizacija? Gdje je solidarnost, tolerancija, uvazavanje individualnog misljenja i prostora? Mozda je nakon desetljeca herojskih napora da se u neprijateljskom okruzenju razviju osnovne strukture civilnog drustva, i bilo za ocekivati da ce se procesi usporiti, scena utisati, i igrati "na sigurno"? Ljudi su umorni i trebaju sporiji tempo, manje stresa, manje herojstva... Medjutim, cinjenica da se u diskusiji neprestno ponavljala rijec "partnerstvo" izmedju NVO-a i drzave, te cinjenica da proteklih godina svjedocim zatvaranje "udruga", perpetuiranje postojecih modela moci i komunikacije, ne-propitivanje organizacijskih struktura... izaziva mi los osjecaj u zelucu. Osnovna premisa civilnog drustva "power to the people" - smjesta to sto radimo u kontekst novih drustvenih pokreta, kontrakulture, alternative... a time i u znatno siri povijesni kontekst emancipatorskih pokreta od pobuna robova, seljackih buna i krscanskih heretickih pokreta do moderne borbe za radnicka prava, zenska prava, ljudska prava, prava zivotinja i planete Zemlje...

Svi ti pokreti, osim neposrednih i konkretnih ciljeva, na dubljoj razini suprotstavljali su se principu dominacije, vladavine, "moci nad" i razvijali drugaciji set vrijednosti i praksi. Praksi utemeljenih u onome sto jos nije, u utopijskom! Umjesto toga, mi pisemo natjecaje za radna mjesta, sjedimo u dobro opremljenim uredima, trudimo se biti sto bolji partneri drzavnim institucijama i lose prikrivamo kompeticiju prema svim drugim udrugama i pojedincima. Zivio 3. sektor i trijumf principa realiteta! vesna j. ********************************** Date:Mon, 24 May 2004 22:49:27 +0200 Subject:Fwd: RE: inspirirano GRAK-om From: "cms" <cms@zamir.net> Draga Vesna Zahvaljujem ti na osobnoj razini na ovome pismu koje je izvrsno artikuliralo pitanja koja mi (a vjerujem i mnogima oko nas) sjede negdje na glavi. Voljela bih da mi potvrdis da li sam dobro razumjela tvoje stavove: mislis li da je inzistiranje na partnerstvu sa drzavom svojevrsna izdaja principa koje bi trebali zagovarati; kompromisno rjesenje (odraz principa realiteta) na koje nismo/ ne trebamo pristajati- da li smatras da je to nacelno tako, samo u pojedinim situacijama, ili naprosto da nas je pojam partnerstva toliko zanio da i ne propitujemo sto to znaci u pojedinoj situaciji i da li ponekad treba nastupiti drukije?? Drugo, ja nikako ne mislim da su udruge mjesta koja osiguravaju (ili da uope mogu osigurati) power to the people, jer i udruge, kao i politike stranke daju mo nekima, onima koji su lanovi, onima koji su na vlasti, onima koji znaju kako; uope onima koji posjeduju neku prednost pred drugima da djeluju. Meni se nekako cini da jedino sto bi udruge civilnog drutva mogle napraviti za odmak od koncepta mo nad nekim je za poetak isti ne primjenjivati u svome krugu; no kao sto i sama znas takvim ima vrlo malo ili nimalo; a hijerarhijski modlei upravljanja opravdavaju se efikasnou, profesionalnou i slinim. Ali gle, s druge strane kada dignemo stvar na apstraktniji nivo mislim da dolazimo do elementarnog pitanja odnosa ljudi; sigurnost ili sloboda. Sigurnost (osobna, profesionalna kao i sigurnost organizacija) je koncept koji za sada sigurno prevladava na nasoj nazovi sceni. Po meni sigurnost nije nebitan element, samo je

pitanje postizanja ravnoteze i uope volje da se ona postigne. Valjda je to openito stvar sa utopijom; nije vazno da li cemo ili ne u potpunosti ostvariti zeljeno stanje, nego da li uope na njegovom ostvarenju radimo. Odustajanje zbog nemogucnosti sigurno nije nesto na sto civilna scena treba pristat; ali me to osobno ne tangira toliko jer ne mogu vjerovati scenama, organizacijama i sl. ; vjerujem pojedincima i dok ih jos nekolicina postoji, moj gastritis ostaje na podnosnjivom nivou. Ono tree sto me muci je situacija u kojoj neke nevladine organizacije imaju moc predlagati, mijenjati, donositi nova rjeenja na drzavnom i institucionalnom nivou; za mnoge je to stanje koje prizeljkujemo; medjutim tko kaze da medju ngo-ima nema razlicitih stavova, ili da stavovi ngo-a odgovaraju stavovima drugih gradjana; tko je taj koji na toj razini rjeava konflikt razliitih interesa, i zar guranje jednog rjeenja ne predstavlja isto nasilje nad onima iji se stavovi nisu uzeli u obzir, najcesce iz razloga sto organizacijski, financijski ili znanjem nisu na istim pozicijama. Da li smo dovoljno odgovorni da pri promjenama koje elimo ili inimo sami ograniavamo svoju mo i ne koristimo je nad nekim nego sa nekim....ne bih rekla ( ovo govorim u svoje ime). Hvala jos jednom; bilo bi super da o ovome razgovaramo na nasoj trening listi Pozdrav Sandra **************************** Webmail Poruka 28 od 28 From:Vesna Jankovic <vesna.jankovic@wl.htnet.hr> To:"cms" <cms@zamir.net> Cc:forca@zamir.net Date:Mon, 24 May 2004 23:21:40 +0200 Subject:RE: sandri FORCA draga sandra, hvala na reakciji! i otvaranju novih pitanja... i meni se jos puno toga motalo po glavi, ali sam nastojala sazeti (postujuci medij kojim se koristim), pa sam puno toga preskocila...

imam potrebu replicirati na neke od stvari koje si otvorila. prvo, pitanje partnerstva: nisam za koncept neprijateljstva i otpora po svaku cijenu i mislim da je odlicno sto su NGO-i uspjeli posljednjih godina izgurati izmjene nekih bitnih zakona i natjerati (barem djelomicno i uz podrsku medjunarodnih aktera) politicare i dio medija da uvazavaju gradjanske inicijative... ali politika je "umjetnost moguceg", i ako se pretvorimo i zanesemo iskljucivo partnerskom ulogom, postat cemo politicari/ke izvan parlamenta, kalkulirajuci sto je realno, manipulirajuci i sve sto s tim ide... ili cemo se svesti na ne-vladine socijalne sluzbe, koje vidaju rane i gase pozare, umjesto da postave pitanja o uzrocima tih rana i pozara i pokusaju nesto uciniti da se prestane vjecno vracati isto... mislim da je uloga civilnog drustva da ide barem korak ispred postojecih odnosa, standarda gradjanskih prava i sloboda, da ostane zasanjano, idealisticno, vizionarsko, ne-realno... (i same ove rijeci je "postojece" stigmatiziralo i gotovo izjednacilo s ludim!!!). znam da je uzasno tesko balansirati izmedju potrebe za efikasnoscu i istrazivanja drugacijih modela i struktura, kao sto je teska i prica o financiranju, i mnostvu drugih stvari - ali, mislim da je vazno ne praviti se da sve ta pitanja ne postoje, pomesti ih pod tepih i uzivati u svom komadicu moci. mislim da istinska zrelost (i pojedinacna i grupna) znaci biti u stanju pogledati si otvoreno u lice i barem povremeno propitati vlastitu motivaciju... (uostalom, nisu li evaluacije dio NGO-ovskih rituala?) a sto se tice "power to the people" - nije li misija civilnih grupa i famozno "osnazivanje" gradjana/ki? motiviranje i ohrabrivanje da artikuliraju svoje potrebe, misljenja i ucine nesto... i kao sto je srdjan dvornik u diskusiji dobro rekao - "mi" ne zastupamo druge gradjane, niti je na nama da artikuliramo tudje price, nego vlastite stavove - ali mi jesmo gradjani, i nadamo se da ce takvih biti sve vise! huh! vesna