IZMIJENJENA STANJA SVIJESTI Desiderio Valacco

Desiderio Valacco & IZMIJENJENA STANJA SVIJESTI _____________________________________________________________________________________________
Desiderio Valacco
IZMIJENJENA STANJA SVIJESTI
SADRAJ 1. UVOD ............................................................ 2. TEHNIKE PROMJENA STANJA SVIJESTI ....... 3 6
3. PROMJENA STANJA SVIJESTI POD UTJECAJEM OPOJNIH SREDSTAVA ......... 18 4. PROMJENA STANJA SVIJESTI USLIJED PSIHIKIH POREMEAJA .................. 27 5. PROMJENA SVIJESTI U ESP I SNOVIMA ....... 41 6. ZAKLJUNO RAZMATRANJE ......................... 50
UVOD Mada postoje definicije svijesti, u osnovi ovaj je fenomen ipak do sada nerazjanjen u potpunosti, a i prilino fluidan budui se na moe jednoznano odrediti. Kao to kae Boran Beri u predgovoru knjige Kognitivizam i svijest, injenica je da ne postoji opeprihvaena teorija svijesti. ee se definira kao proces nego zasebni entitet u smislu izjednaavanja sa duhom ili umom. Neki alternativni znanstvenici poput amerikog endokrinologa Dupaka Chopre, smatraju da duh ili svijest proimaju svaki dio univerzuma. Oni poistovjeuju zapravo svijest i inteligenciju (inteligencija i svijest na najjednostavnijem nivou ne mogu se razdvojiti). Po njima, na vlastiti duh (svijest) predstavlja izraz te inteligencije. Svijest bi dakle, u irem smislu postojala ne samo kod ivotinja i biljaka, ve i na razini minerala. A ovjekova je svijest prisutna ne samo u njegovom mozgu, ve u itavom tijelu, budui da se u svakoj stanici tijela odvijaju inteligentni procesi. Procjenjuje se da se u svakoj stanici ljudskog tijela tijekom svake sekunde zbiva est milijardi reakcija. Kada bi se ovi procesi odvijali nasumce, stanice uope ne bi ni mogle opstati, jednostavno bi se raspale. Ovo upuuje na postojanje jedne inteligencije, koja proima sve stanice, dakle na postojanje svijesti; drugim rijeima na postojanje duhovnog tijela unutar fizikog tijela. Ovakav je dualizam zastupao Rene Deseartes u 17. stoljeu. Danas, tri i pol stoljea kasnije moemo rei, zahvaljujui otkriima kvantne fizike, da ovjeje tijelo i nije tako kompaktno, kao to je izgledalo znanstvenicima prije nekoliko stotina godina. Poznata je i injenica da 99,9999 posto ovjejeg tijela ispunjava prazan prostor, a kada bi se ono svo skupilo na gustou atomske jezgre, ne bi bilo vee od glave pribadae. I fiziko tijelo se dakle sastoji od estica, a koje se ponaaju ponekad i kao valovi, dakle imaju dualnu prirodu. Radi se o snopovima vibrirajue energije. Kod fizikog tijela estice vibriraju na niim frekvencijama, a kod duhovnog na viim. Rene je Descartes smatrao da se veza izmeu fizikog i duhovnog tijela nalazi u epifizi ili u pinealnoj lijezdi. On je naziva mala lijezda i uvjeren je da upravo ona predstavlja organ za
3
interakciju duha i tijela, iz razloga to su svi ostali dijelovi naeg mozga odvojeni. Budui da se osjetni dojmovi primaju putem udvojenih osjetila, epifiza mora sluiti za zdruivanje dojmova u jedan, smatra Descartes. Danas znamo da se dojmovi oblikuju u osjetnim centrima u korteksu mozga, no funkcija epifize je jo uvijek nedostatno objanjena. Zna se ipak da ivane stanice u hipotalamusu stimuliraju epifizu na sekreciju melatonina, tvari koja nas uspavljuje, i koja se izluuje pojaano tijekom noi, a slabi tijekom dana, u pravilnim vremenskim ciklusima. Ova lijezda zajedno sa drugih pet sudjeluje u reguliranju protoka energije u fizikom tijelu. Na finijoj razini duhovnog tijela, ovu zadau imaju energetski centri akre. akre su po teozofu Ch. Leadbeateru toke povezivanja kojima energija struji od jednog nosaa ili ovjekovog tijela k drugom. Ne mogu se izmjeriti mjernim instrumentima i dostupne su jedino vidu vidovitih osoba. One se pojavljuju na povrini eterikog tijela (ili suvremeno, bioenergetskog tijela) koje se neznatno ocrtava izvan granice fizikog tijela. ovjekovo je duhovno tijelo, dakle slojevito. Smatrao je to i Descartes, koji razlikuje nii dio due, senzitivni i vii, razumni. Ovo odgovara podjeli kod teozofa H. P. Blavatske i C. W. Leodbeatera na astralno i mentalno tijelo. Eteriko bi pak tijelo predstavljalo bioenergiju, koja omoguava opstanak i neraspadanje ovjekovog tijela. Kod velike veine osoba eteriko se tijelo odvaja od fizikog ubrzo nakon smrti i zapoinje proces raspadanja. U onim iznimnim sluajevima kad ono i nakon smrti ostane u unutar fizikog tijela, prouzroit e njegovu neraspadljivost. Ovaj fenomen je poznat u svijetu, a kod nas ima takoer takvih prirodnih mumija u crkvi sv. Blaa u Vodnjanu. Dakle, bioenergija sama po sebi ovjeku ne daje ivot, kao to neki pogreno smatraju. ivot fizikog tijela ne prestaje ni u trenutku prestanka disanja, ni prestanka rada srca, ve samo kada nestane odvajanja viih (astralnog i mentalnog) od nieg, fizikog tijela. Mada suvremeni filozofi i znanstvenici veinom odbacuju dualizam tijela i duha, zbog njegove znanstvene nedokazivosti isto je tako neosporno da se ni fenomen svijesti ne moe objasniti na iskljuivo pozitivistiki nain. Kao to je ranije navedeno, ne postoji
4
openito prihvaena teorija svijesti, a i sam je pojam neto to je teko u potpunosti definirati. Stoga je jo tee govoriti o neemu kao to su izmijenjena stanja svijesti. Ipak, ini se da upravo ta izmijenjena stanja svijesti upuuju na slojevitost ovjekova tijela i sudjelovanje tih finijih razina u promjenama uobiajenog budnog stanja svijesti. Izmijenjena stanja svijesti mogli bi u grubo podijeliti na: 1. voljne promjene svijesti (tehnike promjena stanja svijesti i promjena stanja svijesti pod utjecajem opojnih sredstava) 2. spontane promjene svijesti (promjena stanja svijesti uslijed psihikih poremeaja te ekstrasenzorna percepcija i snovi)
TEHNIKE PROMJENA STANJA SVIJESTI Meu tehnikama promjene svijesti istaknuto mjesto zauzima hipnoza. Definira se obino kao umjetni san praen suenjem svijesti i pojaanom svjestibilnou. Pred stotinjak godina, za objanjenje hipnotikih fenomena postojalo je nekoliko teorija. Jednu je zastupao njemaki lijenik Franz Anton Mesmer, osniva teorije animalnog magnetizma. Ona govori o prelasku fluida s organizma hipnotizera na organizam hipnotiziranog. Fluid, po Mesmeru predstavlja hipnotiku energiju, koja se moe apsorbirati i prenositi. Francuski neurolog i psihijatar Jean Charcot hipnozu smatra izmijenjenim fiziolokim stanjem ivanog sustava, koje moe izazvati vanjski stimulans. Trea teorija kae da su svi hipnotiki fenomeni psihiki efekti, efekti ideja koje vie ili manje djeluju na hipnotiziranog. Ovu teoriju zastupao je francuski psihijatar A. Liebeault i pripadnici njegove kole. Ovo je miljenje zastupao i otac psihoanalize Sigmund Freud, mada je prihvaao i Charcotovu teoriju. Sam Charcot je u poetku bio protivnik Liebeaultove teorije, no kasnije je promijenio miljenje, kada su njegovi studenti izveli pokus hipnotiziravi jednu normalnu enu i doveli je do stanja histerije. Kada je ova ena probuena, simptomi histerije su nestali i Charcet je morao dopustiti mogunost i nefiziolokih objanjenja hipnoze. Uoivi slinosti izmeu ove tehnike promjene stanja svijesti i psihikog poremeaja on je ustvrdio kako je hipnoza samo umjetno izazvana histerija. Freud je histeriju smatrao pokuajem potiskivanja poriva (najee seksualnih i agresivnih). Praktiki, histerija (ili suvremeno, konverzivni poremeaj) predstavljala bi na neko nain autohipnozu. Francuski psihijatar Pierre Janet (Charcetiv uenik) zastupao je tezu o hipnozi kao disocijaciji svijesti. Disocijacija bi bila proces izdvajanja skupine psiholokih aktivnosti i njihova funkcioniranja nezavisno od ostatka linosti. O hipnozi i danas ne postoji dovoljno uvjerljivo i opeprihvaeno objanjenje, dakle naprijed navedene teorije iz 19. stoljea i dalje dijela znanstvenike i obine ljude koji o hipnozi pokuavaju spekulirati. Slino je i sa vrlo srodnim fenomenom
6
bioenergije. Fenomeni promjene svijesti ponekad se nazivaju i paranormalnim ili natprirodnim. Drim da je ovo pogreno i da se radi o prirodnim fenomenima, no znanstveno neprotumaenima. Budui da se te pojave odvijaju na vrlo suptilnim razinama, ne postoje dovoljno sofisticirane naprave koje bi ih mogle izmjeriti. Iz kvantne fizike znamo da je nemogue izmjeriti tono u isto vrijeme poloaj i brzinu subatomskih estica (Heisenbergove relacije neodreenosti) i to zbog meuproimanja subjekta i objekta mjerenja. Pitanje je dakle, hoe li se i u budunosti iznai mjerni instrumenti kojima e se mjeriti suptilne promjene ljudske svijesti. Teorija o hipnozi koja je moda najuvjerljivija po mom miljenju ipak je ona Franza A. Mesmera. Ovaj njemaki lijenik je ve svojom doktorskom disertacijom naslovljenom Utjecaj planeta na ljudsko tijelo uzburkao znanstvenu javnost, a od dobrog dijela kolega znanstvenika bio je smatran arlatanom. Po njegovoj teoriji animalnog magnetizma cjelokupni je svemir ispunjen univerzalnim magnetskim fluidom, koji se moe apsorbirati i prenositi. Bolesti, po Mesmeru nastaju iz nedostatka razdiobe tog fluida u ljudskom tijelu, a ozdravljenje se postie ponovnim uspostavljanjem ravnotee. Dakle, u lijeenju hipnozom (kao i bioenergijom) radi se o emanaciji energije. Ovo je miljenje zastupao poetkom 20. stoljea britanski teozof Charles W. Leadbeater. Pri hipnotiziranju, operator skuplja dio vlastitog magnetizma i prenosi na subjekt, jednovremeno odbacujui dio njegovog fluida, smatra on. Ako je mozak primatelja lien vlastitog magnetizma, a ispunjen operaterovim, tada prvi misli i djeluje samo onako kako to drugi eli. Teozofi su svoja saznanja crpili dobrim dijelom iz budistike i hinduistike tradicije, no o kolanju energije ljudskim organizmom govori i taoizam. Dr. Stephen T. Chung, ameriki znanstvenik veli da energija krui tijelom kroz kanale koje nazivamo meridijanima. Svaki osnovni meridijan ima svoju mreu. Mjesta na kojima pojedini ogranci meridijana dodiruju povrinu koe nazivaju se akupunkturnim tokama. I dr. Chang, poput Mesmera, kae da se bolest razvija samo kad je kruenje energije u organizmu poremeeno. Kod lijeenja akupunkturom, igle djeluju kao male antene koje omoguuju da se u organizam dovede vie energije.
7
Charles W. Leadbeater u svojoj knjizi Snovi daje jo jedan primjer djelovanja bioenergije kod hipnoze. Hipnotizer moe jednostavnim prelaskom ruku preko dijela tijela subjekta uiniti ga neosjetljivim, primjerice na ubod igle ili plamen svijee. Razlog tomu je, tumai Leadbeater, prestanak protjecanja etera du ivanih okonina. On je naime supstituiran hipnotizerovim eterom, a budui da samo vlastiti eter prenosi informaciju mozgu, dolazi do prekida kontakta. Eterika i zgusnuta materija (tkivo) pripadaju mozgu, a dijelovi su jednog i istog fizikog organizma. Stoga ne moemo djelovati na jednog od njih, a da pritom ne utjeemo na onog drugog. Izrazi eter, fluid i magnetizam u modernom govoru odgovaraju pojmu bioenergije. Tehnika promjena svijesti srodna hipnozi jest i autogeni trening. Ova tehnika samoproizvedenog specifinog autogenog stanja svijesti predstavlja zapravo primjenu joga uenja u psihoterapiji, koja je prilagoena zapadnom ovjeku. Autogeni trening temelji se na uzajamnoj sprezi tijela i duha. Za razliku od ostalih naina psihoterapija, ovdje se ne djeluje direktno na psihu, ve na pojedine simptome, kao to su nepravilnost u radu srca, isprekidano i povrno disanje, miina napetost i drugo. Izumitelj autogenog treninga dr. Johannes Heinrich Schultz je tehniku praktiki preuzeo iz hinduizma, iz sustava hatha joge, s naglaskom na postupku autohipnoze, odnosno autosugestije. Autohipnoza je u stvari duboka autosugestija s potpunim suenjem svijesti na sugerirani sadraj. Autosugestija jest utjecanje snagom vlastite volje na sadraje u svijesti, ali i u podsvijesti. Kod psihikih poremeaja javlja se negativna autosugestija, kada se primjerice predoavanjem iritirajuih ili depresivnih slika proizvode simptome nervoze ili depresija. I histerija je jedan negativan oblik autosugestije, kada se samouvjeravanjem u postojanje neka bolesti proizvode njeni simptomi. Sugestije i autosugestije (ponekad ih je teko razlikovati) imaju znatan upliv na psihiki ivot ovjeka. Naime, sugerirane se misaone slike utiskuju u podsvijest i odatle se nameu svijesti i samim time utjeu na nae postupke. Princip djelovanja autosugestije kod autogenog treninga se temelji na stvaranju
8
mentalnih slika osjeaja teine tijela, topline, mirnoe i oputenosti u pojedinim dijelovima tijela, to prouzrokuje konkretne fizioloke efekte, kao primjerice jau pokretljivost koe, mirnije i jednolinije disanje, mirnije i sporije kucanje srca. Fizioloki efekti vrlo su slini efektima prakticiranja transcendentalne meditacije, to upuuje da se radi u oba sluaja o tehnikama koje proizvode stanje razliito od obinog budnog stanja svijesti. Transcendentalna meditacija jest zapravo jedna od mnogih vrsta meditacije, a potjee iz hinduizma (filozof Shankara, glavni predstavnik Vedante, 8-9 stoljee). Razne vrste meditacije razlikuju se po formi, ali ne i po sutini, jer se prakticiranjem bilo koje od njih dolazi do razine iste svijesti. Do te razine dolazi se vrlo jednostavno, naprosto subvokalnim ponavljanjem odreene zvune vibracije mantre. Laboratorijskim istraivanjima utvreni su brojni fizioloki korelati etvrtog stanja svijesti, kao primjerice hipersinkronizacija modanih valova, poveanje galvanskog otpora koe, snienje metabolizma uz istovremeno stanje poinka dublje od sna, smanjenje rada srca i drugo. Kod meditacije je proces obrnut u odnosu na autogeni trening. Naime, dok kod autogenog treninga promjena fiziologije uzrokuje promjenu u svijesti, kod meditacije promjena stanja svijesti uzrokuje konkretne fizioloke efekte. No ono najbitnije i primarno ipak se odvija na razini bioenergetskog tijela i omotaa koji se naziva aura. Ljudski organizam predstavlja zapravo akumulator (prikuplja energiju iz vanjske okoline, tzv. kozmiku energiju ili pranu), a tjelesne tekuine elektrolit, koji proizvodi elektrinu struju. I same ljudske stanice su u odreenom smislu organizmi, pa je tako i stanina tekuina elektrolit. U ljudskom organizmu imamo stalnu pretvorbu energije, s niih razina na vie i obrnuto. Tako se bioenergija pretvara u elektrinu energiju a ova opet u kemijsku. Taj se proces odvija i kod meditacije. Iako je sam postupak ponavljanja mantre vie nego jednostavan, on uzrokuje neobino kompleksne reakcije, na nekoliko razina. Kozmika energija (prana) ulazi u ljudski organizam preko kotaolikih virova na bioenergetskom omotau (auri). U pojedinim organima, pa tako i mozgu, javljaju se tzv.
9
akcione struje, tj. Razlika potencijala izmeu dva pola. Te su struje izvanredno malene, npr. u mozgu od 5-100 mikro volta. Radi se o pulsirajuem naponu, koji varira, a i razlikuje se od jedne do druge osobe. Iako je taj napon mali, ipak je dovoljan da potakne jaanje bioenergetskog omotaa, a i protonosti bioenergetskih kanala (meridijana) u organizmu. Prana cijelo vrijeme ulazi u na organizam i izlazi iz njega, samo to je taj proces kudikamo snaniji za vrijeme prakticiranja tehnika poput meditacije ili pranajame (vjebe disanja). Budui su akre povezane s odgovarajuim centrima u lenoj modini, imat emo zatim pretvorbu elektrine energije u kemijsku. ivane stanice, naime lue endogene opijate endofine, koji se potom vezuju za receptore u kori velikog mozga. Zanimljivo je da se slino stanje moe postii s dva posve oprena naina disanja. Meditacijom se disanje usporava za oko 50 posto ili prosjeno na 6 udisaja u minuti, a kod tzv. carske pranajame (najefikasnija vjeba disanja) se poveava na tridesetak udisaja u minuti. U oba sluaja oponaamo disanje kod poinka: kod meditacije je sporo poput onog u dubokom snu, a ritmiko disanje kod carske pranajame slino je onom kada se organizam oporavlja nakon tjelesnog napora, upijajui poveane koliine prane. Ameriki psiholog i filozof William James tvrdio je poetkom prolog stoljea kako je naa budna svijest tek jedan od tipova svijesti: a svud oko nje odvojeni tek najtananijom opnom lee potencijalni oblici svijesti koja je potpuno drukija. Nadalje, smatrao je kako poimanje univerzuma ne moe biti cjelovito ukoliko se zanemare ti drugi oblici svijesti. Pored stanja iste svijesti, kao etvrto, u literaturi sreemo i peti oblik, kozmiku svijest. James u djelu Raznolikosti religioznog iskustva (1902.) navodi definiciju kanadskog psihijatra Buckea. Po njemu kozmika svijest bila bi nadodavanje funkcije koja se od funkcija u prosjenom ovjeku razlikuje upravo kao to se svijest o sebi razlikuje od svake funkcije u viih ivotinja. Opisujui svojstva kozmike svijesti, Bucke govori o svijesti o kozmosu, intelektualnom prosvjetljenju, moralnoj uznesenosti, osjeaju oduevljenja, poletnosti i radosti, potom o osjeaju besmrtnosti i svijesti o vjenom ivotu. Indijski filozof i fiziar Maharishi Mahesh Yogi kozmiku svijest vidi kao proirivanje svijesti uz neprekidno istraivanje neograniene
10
energije, inteligencije i zadovoljstva izvora na kojem se temelji svijest osobe. To bi znailo da se ista svijest osjea ne samo tijekom meditacije, ve da se stanje odrava neprekidno 24 sata dnevno, dakle i za vrijeme sna. James je bio skeptik u pogledu duljeg trajanja mistinog stanja svijesti, pa tako kao jednu od njegovih glavnih oblika navodi prolaznost. Po Jamesu mistina stanja ne mogu se due zadrati. Osim u rijetkim sluajevima ini se da je pola sata ili najvie sat, dva granica iza koje blijede u uobiajenoj svakodnevici tvrdi on. Maharishi smatra da kozmika svijest ne predstavlja vrhunac u razvoju svijesti, ve da postupno evoluira u dva via stanja svijesti. U estom stanju ili profinjenoj kozmikoj svijesti, po njemu, potpuno se razvija spontana percepcija finih vidova stvarnosti u blioj okolini. Maharishi kae da je esto stanje ekspanzija srca zahvaljujui kojoj s ljubavlju sudjelujemo u svemu to doivljavamo. U sedmom stanju svijesti jedinstva dolazi do spoznaje o kreativnoj inteligenciji kao temelju naeg jamstva. Po Maharishiju na toj najvioj razini svijesti premoten je jaz izmeu onoga koji spoznaje i objekta spoznaje. Osoba praktiki gubi sposobnost razlikovanja sebe od objekata svog iskustva. Meditacija je dakle, utoliko kompleksnija kao tehnika promjene svijesti nego primjerice autogeni trening, budui da omoguava nekoliko viih stupnjeva svijesti. Pored toga, kod meditacije (transcendentalne) postoji i jedna naprednija, tzv. Sidhi tehnika, koju je Maharishi razvio na temelju starih spisa Rig Vede i Patanjalijevih joga sutri. Kod ovog oblika meditacije dolazi do kratkotrajnog efekta odvajanja od tla, levitacije, uz istodobni subjektivni osjeaj strujanja energije kraljenicom, osjeaj lakoe i ugode, te ispunjenosti. Ovo skakutanje u lotos poloaju jednostavno je neobjanjivo postojeim fizikalnim zakonima u prvom redu jer proturjei zakonu gravitacije. Tijelo se naime bez ikakvog odraza nogama ili stranjim dijelom, jednostavno samo od sebe odvaja od podloge, ponekad i za 50 cm, pa i vie. Zanimljivo je da ni sami pripadnici TM pokreta nemaju plauzibilnu teoriju o ovome fenomenu. Tako se u djelu Levitacija M. Hozzela (1984.) tak navodi hipoteza, da je za pojavu takvog iskustva potreban veliki broj kortikalnih neurona koherentnoj interakciji. Koherencija
11
sveukupnih EEG signala moda jest nuan inilac, ali po mom miljenju doista nije pravo objanjenje sidhi fenomena. Objanjenje opet valja potraiti u protoku bioenergije (prsne) kroz ovjekovo tijelo. Ovaj put radi se o posve specifinoj vrsti energije, u indijskoj literaturi nazvanoj Kundalini, to bismo mogli prevesti kao zmijolika vatra. Kundalini jest visoko koncentrirana prana u latentnom stanju, a sjedite joj je u korijenskoj akri, na donjem kraju kraljenice. Ta se energija aktivira pri prakticiranju ranije spomenute Sidhi tehnike, i protjee kanalom koji se nalazi u lenoj modini (sushumna), te druga dva koja se oko ovog zmijoliko isprepleu. Ogromna energija pri podizanju kroz kanale snano ubrzava akre, od najnie, korijenske do najvie, na tjemenu, krunske akre. ini se da nije pogreno usporediti djelovanje akri sa efektom propelera, jer se kao i kod recimo helikoptera, tijelo podie u zrak tom energijom. C. W. Leadbeater, u djelu akre veli da se ubrzavanjem akri otvaraju vrata koja povezuju fiziki i astralni svijet, budui se astralni i eteriki centri podudaraju. Slino kao i Deseartes, Leadbeater smatra da je hipofiza ta koja dovodi u vezu fiziko tijelo s viim, astralnim. Postoje jo dvije tehnike srodne meditaciji i autogenom treningu. Oba se temelje na autosugestiji. Bio-feedback tehnika se sastoji u praenju aktivnosti tjelesnih funkcija neovisnih o ovjekovoj volji. Ta tehnika omoguuje povratne informacije o funkcijama poput sranog bila, krvnog tlaka, modanih valova, konoj temperaturi i drugima. Pomou osjetljivog elektronskog pisaa odreeni fizioloki proces se odmah detektira, a osoba koja tehniku prakticira, pomou svjetlosnih ili zvunih signala saznaje je li proces pojaan ili oslabljen. Shodno tomu, ona nastoji kontrolirati odreenu funkciju, npr. moe tako sniziti svojom voljom krvni tlak. ini se da je sam proces posve analogan onome kod autogenog treninga. Osobe koje prakticiraju biofeedback kontroliraju tjelesne funkcije pomou autosugestije. Tako se recimo moe povisiti temperatura u akama, to drugim rijeima znai da je u tom dijelu tijela dolo do poveanog protoka bioenergije. Na fizikoj razini doi e do smanjenja ope pobuenosti simpatikog ivanog podsistema te pozitivnih efekata vezanih uz smanjenje ili uklanjanje pojedinih zdravstvenih tegoba.
12
Autosugestiju smatram, iako je ranije bila definirana kao utjecanje na sadanje u svijesti, ne bi trebalo smatrati postupkom ili procesom, budui da ona predstavlja samo onaj poetni impuls, ili okida kojim zapoinje proces samoizljeenja organizma, tj. poveanje protoka bioenergetskih kanala i jaanje aure, odnosno uspostavljanje bioenergetske ravnotee u organizmu. Ovaj postupak zbiva se kod veine tehnika promjene svijesti, pa tako i kod tehnike vizualizacije. Ovo je varijacija ve opisanih tehnika, a pri njenom prakticiranju subjekt vizualizira zatvorenih oiju mirnu i vedru sliku. I ova tehnika primjer je utjecaja duha na tijelo, a koristi se najee kod sluajeva blagog povienog krvnog tlaka. Meutim, postoje u praksi evidentirani sluajevi kada su pacijenti u poodmaklom stadiju raka bili u potpunosti izlijeeni ovom jednostavnom metodom. U osnovi poetni impuls daje uvijek autosugestija pacijenta, vjerujem, u svim sluajevima tzv. spontane remisije, poduprta odgovarajuim pozitivnim stvarima i vjerom u djelotvornost metode i izljeenje. Spontana remisija dakle ne predstavlja povlaenje bolesti samo od sebe, ve prisiljava organizam na borbu sa boleu i efikasno samoizljeenje pomou supstanci prisutnih u samom organizmu. Isti je sluaj, dakako, i sa mnogobrojnim evidentiranim religijskim iscjeljivanjima. I u ovom sluaju potie se organizam oboljelog da se izlijei sam. Molitve, u raznim religijama, moda se ne mogu smatrati tehnikom izmijenjenog stanja svijesti, ali kod odreenog broja vjernika, prvenstveno onih na viem spiritualnom nivou, zacijelo do takve promjene dolazi. Praksom molitve mogu se postii vie razine mistinog iskustva, tvrdio je William James. Govoreio djelovanju molitve, navodi kako se energija koja bi bez molitve ostala vezana, molitvom oslobaa te djeluje u nekom dijelu svijeta injenica, bio taj dio objektivan ili subjektivan. U nastavku James pak citira psihologa Frederica W. H. Myersa. Iz spiritualnog svemira dolazi energija koja odrava materijalni svemir, energija od koje je ivot svakog pojedinanog duha. O molitvi Myers kae da ona nije iskljuivo subjektivna, a to znai da dok se molimo sposobnost upijanja spiritualne moi ili milosti stvarno raste. Ovo miljenje o kozmikoj energiji ili prani potpuno je sukladno s indijskom
13
filozofskom tradicijom, po kojoj je prana ta energija koja oivljava i proima materiju. Vidi se i slinost s postupkom meditacije u kojoj se takoer upija energija iz spiritualnog svemira. Ja bih jo dodao da postoji analogija i u autosugestiji, kojom taj proces pokree. Dok kod meditacije taj okida predstavlja mantra, u molitvi je to samo molitveni tekst, ili pak predstavlja predodba nekog sveca, Isusa ili samog Boga. Po ovom mehanizam djelovanja molitve ne bi bio u naelu bitno drugaiji od onog u drugim tehnikama promjene stanja svijesti. Razlika jest u tome to na molitvu molbu vjernici relativno esto dobiju odgovor u vidu ispunjenja njihovih zamolbi. James navodi interesantan sluaj izvjesnog Georgea Mulera, kao ekstremnog naina na koji se moe voditi molitveni ivot. Muler je imao iznimno uspjenu karijeru, kao organizator rasparavanja Biblije, misionarskog rada, osnivanja sirotita i kola. Tijekom vrlo duge duhovne slube uspio je prikupiti ogromne novane priloge, koji su omoguili tako plodnu djelatnost. Da bi ostvario svoje elje, uvijek se molio izravno Bogu, a zanimljivo je da su primjerice sredstva za sirotita poput hrane i ogrijeva uvijek stizala na vrijeme. Muler je govorio kako vjeruje da ga Bog uje. Ovdje se namee pitanje, o kakvom se mehanizmu tu radi, tj. kod ovakvih uestalih odgovora na molitve. U skladu s recentnom teorijom kaosa, ini se da su u pitanju tzv. udni atraktori, dakle oni koji ureuju odnose u nekom neureenom procesu, koji unato naizgled sluajnim dogaajima ima znaajke stabilnosti i samoorganiziranosti. Trans ili ekstaza jo je jedno promjenjivo stanje svijesti najee vezano uz prakticiranje religioznih obreda. U kranskoj mistici, u platonskoj i indijskoj filozofiji to je stanje neposrednog sjedinjenja s Bogom, praeno uivanjem beskrajne radosti. James veli: U stanju to ga teolozi nazivaju raptus ili ushit, disanje i krvotok su tako smanjeni da se uitelji pitaju nije li moda dua privremeno odvojena od tijela. Postoji izvjesna slinost religioznog transa, sa stanjem u psihozama, o kojima e biti rijei kasnije. Primjerice, kod histerika nalazimo sline znaajke poput ukoenosti pogleda, utonulosti u razmiljanje, nepokretnosti, neosjetljivosti. Razlika je, naravno u tome to se oni u religioznom transu kasnije vraaju u normalno stanje svijesti. Ipak ima nekih mistika, ponajprije indijskih, koji mogu ui u stanje transa za jedno dulje
14
razdoblje. Tako primjerice Leadbeater u djelu akre navodi sluaj jogina pronaenog na otoku blizu Kalkute, koji je bio zarastao u granje i korijenje okolnog drvea, te drugog, koji je ivio u okolici Allahabada, koji je na jednom kamenu prosjedio pedeset i tri godine. Znaajke ekstaze ima i sljedea vrst tehnike promjene stanja svijesti, tantrika joga. Ima hinduistike korijene, no posebice se razvijala u budizmu, tonije nakon to je prodrla u Tibet, u 13. stoljeu. Tantrika je joga usmjerena prema samom tijelu, koja postaje mjestom svih viih spoznaja, kako navodi njemaki religiolog Hans Kung u djelu Kranstvo i svjetske religije. Pomou akri i psihikih sila koje u njima prebivaju, dolazi do identificiranja makro i mikro kozmosa. Praktiki tjelesnim sjedinjenjem jogina i jogine proizvodi se misao osloboenja i ostvaruje jedinstvo sebstva i pojavnog svijeta. Na razini fiziologije, suvremena je znanost prilino detaljno opisala to se dogaa u tijelu tijekom spolnog odnosa. Dolazi do aktivacije dijelova i perifernog i sredinjeg ivanog sustava. Autonomni ivani sustav, tonije parasimpatiki podsustav sudjeluje, putem neurotransmitora duinog oksida u reakciji mukog spolnog organa i klitorisa. Simpatiki podsustav regulira izljev sjemene tekuine iz prostate u mokrani kanal, a u ejakulaciji glavnu ulogu imaju somatski ivci u lenoj modini. Oni su smjeteni od 2. sakralnog 4. sakralnog ganglija, kao i parasimpatiki, u razini korijenske akre. Simpatiki ivci proteu se od 11. torakalnog do 2. lumbalnog ganglija, to odgovara razini od pupane do slezenske akre. Dijelovi sredinjeg ivanog sustava najodgovorniji za spolne reakcije u oba spola su hipotalamus (glavni centar za regulaciju spolnog ponaanja) i amigdala, tvorba u mozgu zaduena za uvstvene reakcije. Centri za orgazam u lenoj modini povezani su s centrima u mozgu (jednako kao i akre), to upravo i omoguuje kontrolu nad orgazmom u tantrikoj jogi. Cilj tantrikog spolnog odnosa jest dakle, ne samo produenje samog odnosa (kao i odgaanje ejakulacije) ve i produljenje trajanja orgazma, tj. dovoenje tijela u ekstazu, to predstavlja ulazak u vie stanje svijesti. Bit ovakvog spolnog odnosa jest o uvanju energije. Naime, istjecanjem sjemene tekuine dolazi do gubitka energije neproporcionalno velikom u
15
odnosu na mali utroak fizike energije samim spolnim odnosom. Mada se u literaturi ne navodi, ini se da bi se moglo raditi o istjecanju naprijed navedene kundalini energije iz korijenske akre. Kao to smo ranije vidjeli kod prakticiranja sidhi tehnike ta je energija u stanju podii tijelo u zrak. Budui da je u istonjakim filozofskim sustavima seksualnost bila tretirana poput umjetnosti ili znanosti, takoer i u taoizmu susreemo analogno tantri, tao seksualne mudrosti. Dr. Stephen Chang tako navodi da taoizam predvia uporabu te (seksualne op. a.) energije da bi se uzvisila duhovnost, kako bi ovjek ispunio svoje tjelesne, mentalne i duevne aspiracije. Navedene tehnike promjena stanja svijesti temelje se na manje-vie prirodnim nainima. U najnovije vrijeme od kraja minulog stoljea sve se vie koristi i naprava za alteraciju svijesti, u anglosaksonskom govornom podruju zvana Mind machines. Radi se najee o naoalama, koje proizvode posebne stroboskopske, tj. svjetlosne efekte emitirane u pravilnim vremenskim razmacima. Ovakva titranja u odreenom ritmu djeluju na elektrine ritmove mozga, usklaujui se u frekvenciji. Istraivanja su pokazala da ovakva svjetlosna stimulacija ima daleko snaniju uinak od relaksirajue glazbe. Drugi tip modanih strojeva jesu slualice, kojima se emitiraju odreeni zvukovi, koji takoer utjeu na funkcioniranje mozga. Jedna od varijanti ovoga ureaja jest da se na svako uho putaju razliite frekvencije, te onda u mozgu dominira ona frekvencija, koja predstavlja njihovu razliku. Na razini fiziologije, dogaaju se sline promjene kao kod prakticiranja meditacije i drugih metoda relaksacije. Tako je zabiljeen i porast supstanci povezanih s osjeajem zadovoljstva, poput neurotransmitora endorfina, dopamina i acitilkolina. Dakako, sline su promjene i na finijim razinama bioenergetskih kanala, akri i aure. Ovim pregledom razliitih tehnika za postizanje viih stanja svijesti moglo bi se dodati i niz drugih, no u osnovi se ipak radi samo o varijantama ve navedenih. Osnovna nit koja povezuje ove metoda jest da se mogu inducirati po volji osobe koja ih prakticira.
16
PROMJENA STANJA SVIJESTI POD UTJECAJEM OPOJNIH SREDSTAVA U voljne promjene stanja svijesti, pored tehnika promjena svijesti, moemo ubrojiti i promjene stanja svijesti uslijed uzimanja razliitih opojnih sredstava. Pod opojnim sredstvima podrazumijevamo one supstance koje se koriste kako bi se njima utjecalo na sredinji ivani sustav u svrhu uklanjanja bola i postizanja euforinog stanja, koje mogu uzrokovati ovisnost. Openito govorei, ljudi su skloniji posegnuti za opojnim sredstvima nego prakticirati neku od tehnika promjena stanja svijesti. Razloga ima vie, a moda su najvaniji vrlo brzi uinak i produeno djelovanje opojnih sredstava, vei stupanj ekscitazije ili pak oputenosti i mogunost primjene u objektima za zabavu (barovi, disco-klubovi i dr.). Na alost mnogi konzumenti ovo pretpostavljanje opojnih sredstava tehnikama promjene svijesti plaaju fatalnim posljedicama nuzuinaka, osobito nakon dugotrajnog koritenja. Opojne droge obino se dijele, obzirom na njihov uinak na lake i teke. Lake droge u pravilu izazivaju laki oblik ovisnosti, psihiku ovisnost. Osoba koja pokazuje psihiku ovisnost, jo uvijek je u stanju apstinirati, za razliku od onih s fizikom ovisnou, kod kojih je metabolizam naviknut na drogu, pa je apstinencija povezana sa itavim nizom simptoma, i oni u veem broju sluajeva uzrokuju nemogunost odvikavanja od opojnih sredstava. Jo je jedna znaajka vezana za drogu openito tj. stalno povienje praga tolerancije, to znai da su organizmu potrebne sve vee koliine kako bi se postigao isti uinak, odnosno stupanj uinka. Karakteristino je za sve vrste opojnih droga postizanje euforinog raspoloenja u veoj ili manjoj mjeri, a svaka od njih ima svoje vlastito, specifino djelovanje, koje se opet moe razlikovati i od osobe do osobe, ovisno o njenoj psihikoj i tjelesnoj konstrukciji. Marihuana je droga koja se dobiva od biljke kanabis, tonije od njegovih suenih listova i cvjetnih vraka. Uivanje droge, pored euforinog raspoloenja, uzrokuje i osjeaj sree i oputenosti, drueljubivosti i govorljivosti, disocijaciju ideja i poremeaj u
17
doivljavanju vremena, pri kojem se ini kao da vrijeme stoji ili prolazi vrlo sporo. Ova posljednja znaajka upuuje na vezu izmeu izmjenjivih stanja svijesti. U trenutku oslobaanja od fizikih ogranienja, veli on, bez obzira da li se to dogaau snu, transu ili smrti, poinje se koristiti transcendentalno mjerenje vremena koje nema nita zajedniko s uobiajenim fiziko logikim vremenom. O vremenu, Leadbeater postavlja pitanje postoji li ono uope, ili pak predstavlja samo ogranienje nae nie svijesti. Sve ono to nazivamo vremenom prolost, sadanjost i budunost predstavlja iskljuivo vjeno SADA, zakljuuje on. Moda bi mogli postaviti hipotetiko pitanje, specifino za koritenje marihuane, ali i druge droge, LSD-a, ne dolazi li sa njihovim koritenjem u vezu s naim finim razinama astralnim i mentalnom? Za stanje izmijenjene svijesti konzumiranjem (puenjem) marihuane odgovoran je kemijski sastojak THC (tetrahidrokanabinol). Ova tvar zasluna je i za negativne uinke koritenja droge. Od trenutanih to su: suha usta, ubrzani rad srca, poremeaj koordinacije pokreta i gubitak ravnotee, te produeno vrijeme reagiranja, kao i irenje krvnih ila i crvenilo u oima. Dugorone posljedice konzumiranja marihuane ukljuuju smanjenje razine testosterona u mukaraca i njihovo poveanje kod ena, tetan utjecaj na kratkorono pamenje, smanjivanje sposobnosti T-stanica za obranu organizma od infekcija. Ovdje imamo paradoksalnu situaciju da iako konzumenti marihuanu rabe (izmeu ostalog) i kao sredstvo za smanjenje stresa, u konanici ona oteuje imunitetni sustav upravo poput samog dugotrajnog djelovanja stresa. Smetnje u pamenju uzrokuju oteenja na hipokampus djelu mozga ukljuenog u procesu pamenja. Ponovno se namee analogija s dugotrajnom izloenosti stresu, budui da i on izaziva takoer oteenja hipokampusa. O tetnom utjecaju droga pisao je i Leadbeater, jo pred stotinjak godina, kada jo nije bilo nikakvih znanstvenih istraivanja s njima u vezi. On je smatrao da prilikom razgradnje opojnih supstanci u organizmu, oni prelaze na finije razine i oteuju ih, te smanjuju protok bioenergije kroz tijelo. Slino djelovanje kao marihuana, mada u veem omjeru, ima droga hai, zbog vee koncentracije THC-a.
18
Djelom podudareno djelovanje s marihuanom ima droga LSD (dietilamidlizerginska kiselina). Ovu supstanciju prvi je sintetizirao vicarski farmaceut Albert Hofmann 1938. a istom je pet godina kasnije ustanovio njeno halucinogeno djelovanje, sluajno progutavi malo od te tvari. Droga se dakle dobiva sintetikim putem, od lizeriginske kiseline, produkta koji se dobiva hidrolizom alkaloida raene glavice, gljiva-parazita na rai. Konzumiranje LSD-a izaziva osjeaje snane uznemirenosti i blage oamuenosti; delirij s uzbudljivim fantazijama i fantastine vizije izvanredne uvjerljivosti, s intenzivnom kaleidoskopskom igrom boja; potpuno izoblienje stvarnosti, poremeaj rada osjetila i gubitak svijesti o prostoru; doivljavanje vremena je izmijenjeno tako da se ini da protjee ekstremno polagano. Vizije u LSD seansama sadre vrlo lijepe slike koje po svojoj strukturi podsjeaju na tzv. Mandelbrotov skup u fraktalnoj geometriji. Fritjof Capra u djelu Mrea ivota (1996.) pretpostavlja da su fraktalni obrasci karakteristini za LSD iskustva uroeni ljudskom mozgu. Budui da su se pojavili na sceni priblino u isto vrijeme 60-tih godina prolog stoljea, fraktalna geometrija i LSD, mogli bi predstavljati pojavu sinkroniciteta kakvih je bilo esto u pojavi ideja, smatra Capra. Detaljna istraivanja u vezi djelovanja LSD-a proveo je sedamdesetih godina ameriki psihijatar Stanislav Grof i doao do zakljuka kako ova droga djeluje kao pojaiva ili katalizator uroenih mentalnih procesa. Ovaj je znanstvenik ispitivao djelovanje LSD-a kod neizljeivih bolesnika, u kontekstu psihoterapije. Primijenio je etiri razliita stadija u seansama. U prvome dolaze do izraaja sinestetiki efekti i percepcija svakojakih oblika i boja, zatim u drugome proivljavanje epizoda autobiografskog karaktera, proete fantazijom. U treem stadiju su iskustva vezana uz bioloko roenje, proces starenja i smrti. etvrti stadij donosio je neobino iskustvo proirivanja svijesti i nadilaenja ogranienja vremena i prostora, te doivljavanja jedinstva s kozmosom. Ovdje je jasna paralele s izmijenjenim stanjem svijesti kod meditacije, a kao to emo kasnije vidjeti, i s nekim oblicima psihoze, te ESP fenomenima, primjerice doivljaj tik do smrti. Mada Capra govori o obrascima uroenim ljudskom mozgu, smatram da se ipak radi o suptilnim razinama nesvjesnog,
19
odnosno mentalnog tijela, s kojima dolazimo u dodir koritenjem LSD-a. Uivanje ove droge ima i negativne efekte. Zanimljivo je da, iako se brzo izluuje iz organizma (u roku od dva sata) djelovanje na ponaanje traje i do 10 sati, dok se pojedini efekti mogu manifestirati tjednima i mjesecima nakon uzimanja (tzv. flash back). Od kratkotrajnih negativnih posljedica moemo spomenuti ubrzano bilo, povieni krvni tlak, drhtanje, nepravilno disanje, gubitak teka, strah od gubitka razuma, a od dugotrajnih ve spomenuti flash back, koji moe biti vrlo uznemirujui. Ova pojava je za sada znanstveno nerazjanjena, a ini se da bi mogla biti rije o povremenim provalama iz nesvjesnog, ba kao i u psihotinim stanjima. Djelovanje srodno LSD-u imaju i drugi halucinogeni, primjerice meskalin (djelatni sastojak biljke pejatl) i psilocibin (alkaloid iz gljive: Psylocibe mexicana). Jo jedna droga novijeg datuma, ecstasy, takoer ima halucinogeno djelovanje, meutim, samo ovisno o dodacima u tabletama, a u naelu je ipak psihostimulativna droga. Pronaena jo prije prvog sv. rata nije se iroko primjenjivala sve do 80-tih godina prolog stoljea. Kao i ostale droge i ecstasy dovodi konzumenta u stanje euforije, zatim poveava prisnost, poboljava interpersonalni odnos, potie svjesnost o estetskom. Tijekom djelovanja droge svijest cijelo vrijeme ostaje bistro budna, ne gubi se kontrola nad vlastitim postupcima i osjeajem realnosti. Osjeaji ekstatine ugode traju od etiri do est sati. Amfetaminski dio droge dovodi do oslobaanja energije, dok eventualni halucinogeni dodatak pojaava zvunu i svjetlosnu percepciju. Zbog svojstva poticanja drueljubivosti i prisnosti koristi se meu mladima na tzv. rave zabavama inei da se konzumenti osjeaju kao dio velikog plemena, a njegov ples podsjea na plemenski ritual. Ovdje se ipak namee usporedba s istraivanjima Levy-Bruhla. Primitivni ovjek, veli on, ivi u svom svijetu sa svojim participation mystique gdje meu subjektom i objektom ne postoji ona posvemana odjelitost kao u naem racionalnom intelektu. Tako i suvremenim rave zabavama na neki nain odie na praiskonska sjedinjenost, kao u plemenskim ritualima. Drugim rijeima, postie se ekstaza, osjeaj ljubavi i emocionalne povezanosti s ostalim
20
sudionicima. Repetitivni i hipnotiki utjecaj glazbe, s naglaenim ritmom, uvelike tome pridonosi, tako da se proimaju uinci droge i muzike na rave partyjima, neobino popularnim meu dananjom mladei. Ova droga ima dakako i svoju tamnu stranu. Nakon prestanka djelovanja dolazi do depresije, anksioznosti konfuzije. Ekstasy moe prouzroiti i napetost miia, muninu, nesvjestice. Izrazito znojenje moe dovesti i do dehidracije. Nakon dugotrajne uporabe javlja se i nesanica, zaboravljivost, smetnje pri razmiljanju, srana aritmija, impotencija ili problemi s ejakulacijom. Na kemijskoj razini, koritenje estasyja potie prekomjerno emitiranje neurotransmitora serotonina, to dovodi do stvaranja peroksida i oteenje modanih stanica. Djelovanje srodno ovoj drogi imaju razne vrste amfetamina, kao to su benzedrin, deksedrin i metedrin. Psihostimulativnim drogama pripada i kokain. Ovo je glavni alkaloid iz lia koke, junoamerike biljke porijeklom iz Perua. Kokain djeluje vrlo brzo, gotovo trenutano nakon umrkavanja. Ima reducirajui uinak na bol, donosi konzumentu poveanu senzornu svjesnost i doivljaj 30-minutne euforije. Zatim utjee i na poveanje seksualne elje, daje osjeaj samopouzdanja, dobrog raspoloenja i nepobjedivosti. Ukupno djeluje izmeu jednog i dva sata, ovisno o dozi, a vrlo brzo dovodi do psihike, a i fizike ovisnosti budui da se radi o tekoj drogi. Prekomjerna doza uzrokuje osjeaj hladnoe, muninu i nesanicu. Moe dovesti do paranoinog sloma, te karakteristinih halucinacija insekata koji mile ispod koe. Kronina uporaba ove droge uzrokuje povienu iritabilnost, slabljenje drutvenih veza, paranoidno miljenje, te poremeaje spavanja i hranjenja. Po svoj prilici najopasnija vrst droge danas jest heroin. Pripada skupini opijata zajedno sa drugim supstancijama i preparatima narkotikog djelovanja koji se dobivaju iz opijuma, produkta iz nezrelih plodova bijelog maka, Papaver somniferum. Njemaki farmaceut Serturner je 1805. godine izolirao iz opijuma morfin, djelotvorno analgetiko sredstvo. Postupkom acetiliranja (grijanjem s octenom kiselinom) morfin se kemijskom reakcijom pretvara u heroin, to je bilo otkriveno jo 1874. godine. U poetku
21
se nije znalo za tetne uinke droge, tako da je heroin primjerice koriten u sirupima protiv kalja ili lijeku protiv zubobolje, kao i u brojnim drugim lijekovima koji su se dobivali bez recepata. Kao i veina ostalih opojnih droga i heroin se poeo masovno koristiti tek u 60-tim godinama prolog stoljea. Svi opijati imaju uinak euforije, pospanosti, sanjarenja i ponekad manjak koordinacije. Heroin odmah nakon intravenoznog ubrizgavanja donosi osjeaj tople, preplavljujue ekstaze (tzv. flash). Zatim dolazi do olakanja, potpunog oslobaanja od boli i ravnodunosti prema svemu. Osoba pod djelovanjem heroina je pospana, zjenice su joj jako suene i nije voljna biti tjelesno aktivna. No ubrzo se pojavljuju i negativni efekti uivanja heroina, tako da se unutar osam sati od ubrizgavanja injekcije javljaju bolovi u miiima, kihanje, znojenje, suzenje oiju i zijevanje. U slijedeih 36 sati javljaju se simptomi apstinencijske krize, kao trzaji miia, grevi, zimica koja se izmjenjuje s prekomjernim crvenjenjem i znojenjem, povienju pulsa i krvnog tlaka. Ovisnik nije u stanju spavati, povraa, ima proljev. Ako konzument uspije izdrati desetak dana, moe prestati fizika ovisnost, no onda se u pravilu javi psihika ovisnost koja ga primorava da ponovno uzme drogu. U skupini sedativa, pored organskih narkotika opijuma i njegovih derivata, pripadaju i sintetiki barbiturati primjerice pentobarbital, sekobarbital i amobarbital. Oni se u medicini koriste kao sredstva s izrazitim hipnotikim i sedativnim djelovanjem. Otkriveni su 1862. godine, a u lijeenju se koristi od 1903. godine. Barbiturati oputaju miie i u malim dozama proizvode blago stanje euforije. Prekomjerne doze mogu izazvati nerazgovjetan govor, nesiguran hod, naruenost prosuivanja koncentracije i sposobnosti za rad. Konzument moe izgubiti emocionalnu kontrolu i postati razdraljiv i borben prije nego padne u duboki san. Jako velike doze mogu biti smrtonosne, osobito u kombinaciji sa alkoholom. Dugotrajna prekomjerna uporaba moe otetiti mozak i dovesti do deterioracije linosti. Meu mladima, osobito pukokolcima rairen je oblik ovisnosti inhaliranjem, umrkavanjem, prvenstveno ljepila, ali i drugih sredstava koja se primjenjuju u tehnici, kao: boja, lakovi,
22
aceton, plin za upaljae, benzin i dr. Udisanje ovih tvari u veoj ili manjoj mjeri utjee na svijest i mijenja je. Efekti ovakvog inhaliranja su: povieno uzbuenje, lagana euforija u ponaanju, veselost i osjeaj snage i svemoi. No, nakon otprilike pola sata jave se i negativni efekti poput omamljenosti, suzenja oiju, slabijeg vida, zujanja u uima, poremeene ravnotee. Sve opojne droge, kao to smo vidjeli, proizvode odreeno izmijenjeno stanje svijesti s veim ili manjim stupnjem euforinog raspoloenja, ovisno o jaini i sastavu narkotika. ini se takoer da sve droge dovode konzumenta u dodir sa suptilnim razinama mentalnog tijela nesvjesnog, proizvodei uinke prividno drukijeg protjecanja vremena ili pak mistinog jedinstva s okolinom, pa i cijelim svemirom. No, osim to djeluje kao sredstvo za promjenu stanja svijesti, opojne droge su ujedno i otrovi, po porijeklu biljni ili sintetiki, a po nainu djelovanja nervni otrovi. Ako usporedimo djelovanje nervnih bojnih otrova (suenje zjenica, pojaan rad suznih lijezda, znojenje, kaalj, grevi, slabost miia, ubrzani rad srca i povienje krvnog tlaka) s onima ve navedenim simptomima sustezanja od heroina vidimo da nema bitne razlike, mada bojni otrovi u pravilu bre pokazuju svoje negativne uinke i nemaju onih pozitivnih, stimulativnih ili sedativnih efekata poput opojnih droga. Veliki dio droga po svom su sastavu alkaloidi, dakle kemijski srodnici neurotransmitora, koji su velikim dijelom aminokiseline. Kratkotrajni uinak tih tvari, graenih od najee etiri osnovna elementa koja ine ljudsko tijelo (ugljika, vodika, kisika i duika) jest pozitivan. Budui da djeluju u sinergiji s neurotransmitorima, tj. alkaloidi postiu relativno brzo euforino izmijenjeno stanje svijesti, kakvo uglavnom nije mogue postii tehnikama promjene svijesti. No, dugorono te tvari oteuju osjetljive neurone u mozgu, osobito zavrne kvrice aksona i dendrite, dakle mjesto djelovanja neurotransmitora. Receptori (na poutsinaptikom neuronu) uglavnom se oteuju prekomjernom transmisijom neurotransmitora ili pak vezivanjem za njih neprirodnih molekula alkaloida THC-a, MDMA i drugih kemijskih tvari koje ine opojne droge, a po sastavu su, kao to smo rekli, slini samim
23
neurotransmitorima. Budui su neuroni jedine stanice u organizmu koje se ne obnavljaju, oteenja su ireverzibilna, i upravo je to ono fatalno za konzumenta. Naravno, dolazi i do oteenja niza organa, a u prvom redu jetre koja metabolizira otrovne sastojke droga. Alkohol se rijetko smatra drogom, no on uistinu jest droga i djeluje kao depresor na sredinji ivani sustav, smatraju ameriki psiholozi Gerald C. Davison i John M. Neale. Obino se pod alkoholom podrazumijevaju pia iji je glavni sastojak etanol, bezbojna tekuina ugodna mirisa. Alkohol se dobiva vrenjem pomou kvasca, iz eernih i krobnih sirovina. I alkohol, kao i druge vrste droge, za vrlo kratko vrijeme proizvodi izmijenjeno stanje svijesti. Osoba se osjea ugodno oputeno, samouvjereno. Anksioznost se smanjuje, poveava drueljubivost i nestaju inhibicije u ponaanju. Alkohol se vrlo brzo apsorbira u krvi, manji dio direktno kroz stjenku eluca, a vei dio iz tankog crijeva. Krvnim ilama alkohol dolazi do mozga, ulazi u ivane stanice, utjee na metabolizam neurona, a dugorono oteuje modane neurone. Ugodno stanje izmijenjene svijesti postie se vezivanjem neurotransmitora neuropeptida na receptore u kori velikog mozga. Mada se u literaturi obino govori o suenoj svijesti, uslijed konzumiranja alkohola mislim da se ovo odnosi samo na racionalni dio svijesti, dok se onaj emocionalni zapravo iri, omoguavajui izraavanje inae inhibiralnih emocija. Kao to kae W. James: Treznoa umanjuje; razluuje i kae ne; pijanstvo iri, sjedinjuje i kae da. O stanju svijesti uslijed konzumiranja alkohola on veli da je dio mistine svijesti, te da nae miljenje o njoj mora biti smjeteno unutar naeg miljenja o toj veoj cjelini. Recentno je otkriveno da, na kemijskoj razini, sklonost k alkoholu uzrokuje niska razina tzv. GABA neurotransmitora, to se emocionalno oituje kao stanje tjeskobe. Ove osobe sklone su alkoholu, koji razine ovog neuroprijenosnika ponitava i na taj nain uklanja osjeaj tjeskobe. Dugorono, redovito konzumiranje veih koliina alkohola donosi niz oteenja ivanog sustava, jetre, oteenje endokrinih lijezda i pankreasa, zatajenje srca, hipertenziju, kapilarne hemoragije te reducira uinkovitost imunolokog sustava, kao to je potvreno u mnogobrojnim studijama. U tijeku alkoholizma, moe se javiti psihiki poremeaj delirium tremens,
24
koji zapravo ve pripada skupini o kojoj e biti govora u slijedeem odjeljku. Kod ovog psihikog oboljenja, pored ostalih simptoma, javljaju se i halucinacije, vrlo sline onima kao kod konzumiranja kokaina. Uz slune halucinacije, este su i halucinacije u obliku malih ivotinjica i insekata koji plaze po koi bolesnika ili ga okruuju sa svih strana. Halucinacije su karakteristine za sve etiri skupine izmjenjivih stanja svijesti, i u pravilu se radi o provalama iz nesvjesnog.
25
PROMJENA STANJA SVIJESTI USLIJED PSIHIKIH POREMEAJA Psihiki poremeaji, i to u pravilu oni tei, psihoze, dovode do spontanih promjena u stanjima svijesti, za razliku od onih opisanih u prethodnim poglavljima, gdje do promjene svijesti dolazi vlastitom voljom. Do ovakvih poremeaja dolazi preteno u adolescentnoj ili mlaoj odrasloj dobi, mada ponekad kao primjerice kod autizma, on moe nastati ve u ranom djetinjstvu. Zajednika crta svih ovakvih, pomaknutih stanja jest da su bila uzrokovana provalama iz nesvjesnog, po miljenju psihoanalitiara, sljedbenika Freuda i Junga. esto citirani William James govori o provalama iz podsvijesti, meutim na prijelazu iz 19. na 20. stoljee ova dva pojma jo nisu bila izdiferencirana. Uglavnom, on smatra da vjerski misticizam i onaj u psihozi, izviru na istoj mentalnoj razini, u subliminalnom podruju, kako je on naziva. Ove provale iz nesvjesnog koje izazivaju psihotina stanja, dakako ne nastaju sama od sebe. Istraivanja su otkrila da su geni i nasljee samo disponirajui, a ne i determinirajui imbenik. Ono to je potrebno za pretvaranje dispozicije u opaljivu patologiju jest stres. Ovisno o jaini stresa i (ne)otpornosti organizma doi e do poremeaja. Miljenja sam da se otpornost ne odnosi samo na tjelesni supstrat, ivani i endokrini sustav ovjeka, ve u prvom redu na protok bioenergije i auru, energetski omota tijela. Drugim rijeima, osobe niske razine bioenergije i oteene aure nee biti otporne na stres. C. W. Leadbeater u djelu akre navodi da bilo koja iznimno jaka emocija moe otetiti suptilnu razinu astralnog tijela i na taj nain dovesti ovjeka do ludila. Shizofrenija je psihotini poremeaj s vrlo velikim kognitivnim, emocionalnim i bihevioralnim smetnjama. U miljenju, ideje nisu povezane, percepcija je manjkava, motorika aktivnost poremeena, a osjeaji su povieni ili neprimjereni. Shizofreni se bolesnici veoma razlikuju meu sobom, jer imaju vrlo heterogene simptome. Simptomi su podijeljeni i u dvije skupine; pozitivne i negativne. Pozitivni simptomi ine ispade, poput halucinacija, deluzija i bizarnog ponaanja. Halucinacije, osjetna iskustva u odsutnosti bilo kakvog izvanjskog podraaja, ima veina shizofreniara, i one
26
su u prvom redu slune. Neke su vrlo karakteristine, kao primjerice one ujnih misli, glasova koji raspravljaju i komentiraju. Mada je ranije reeno da do ovakvih kognitivnih poremeaja dolazi zbog provale iz nesvjesnog, osobno mislim da su slune halucinacije izuzetak i da nastaju ukljuivanjem na frekvenciju modanih valova osoba koje ih odailju. Ne radi se naravno, o namjernom usaivanju misli u mozak subjekta, ve se to zbiva pomou kaotinih atraktora. Prema teoriji kaosa, oni ureuju procese u naizgled potpuno kaotinim dogaajima. A takvi i jesu uglavnom procesi na subatomskoj razini. Razlika izmeu shizofrene osobe i osobe s ESP sposobnostima jest to je ova potonja u stanju vratiti se u normalno budno stanje svijesti. Slinost je pak u tomu to su i jedna i druga osoba hipersenzitivne. Kod smetenog govora ili poremeaja miljenja shizofrenih bolesnika rije je, naprotiv, o provalama iz nesvjesnog. Upravo kao to kod snova dolaze nekoherentni nizovi slika, tako u ovom sluaju dolazi do nekoherentnog govora, zbrkanog, nesuvislog i naizgled besmislenog. Mislim da je usporedba sa snovima prikladna, jer je zapravo isti mehanizam po kojem se slike iz nesvjesnog pretvaraju u simbolike snove, a kod shizofrene osobe, u simboliki govor. Naime, drim da se ovaj govor mora analizirati po istim naelima kao i snovi, kako bi se dolo do njegova nesvjesnog znaenja. Iz nesvjesnog dolaze i deluzije poput ideja proganjanja, somatske pasivnosti, poremeenih misli, te nametnutih osjeaja, ina i poriva. to se tie negativnih simptoma, radi se o deficitima ponaanja. Avolicija jest gubitak energije i nedostatak zanimanja za uobiajene rutinske aktivnosti. Alogija se izraava u siromatvu govora, te njegova sadraja. Anhedonija jest nesposobnost doivljavanja zadovoljstva. Osjeajna otupljenost odnosi se na isprazan pogled, mlohav izraz lica, monoton govor. Meutim, bolesnikova unutarnja iskustva ne moraju biti osiromaena. Od ostalih simptoma valjalo bi spomenuti primjerice poveanje aktivnosti ili pak katatoniku nepokretljivost, neprimjereni afekt ili druge ili druge oblike bizarnog ponaanja. Postoji nekoliko podtipova shizofrenije. Kod rastrojene ili dezorganizirane shizofrenije simptomi obuhvaaju halucinacije i deluzije. One mogu biti spolne, hipohondrijske, religijske ili ideje
27
proganjanja. Osobito su zanimljive religijske ideje u shizofreniji. Pojedini su psihijatri u 19. stoljeu pripisivali sve vjerske mistine ideje sferi patolokih pojava, i psihotinim stanjima. No, W. James smatra kako vii mistini uzleti sa svojom pozitivnou i neoekivanou zacijelo nisu izazvani samo takvim negativnim stanjima. Religiolog Mircea Eliade veli pak da su se kod modernog ovjeka, koji se proglaava za areligioznog, religija i mitologija sklonile u tmine nesvjesnog. Dakle, sadraj nesvjesnog dijela nae psihe sadri arhetipove koje pripadaju kolektivnoj prolosti, pa tako i religijskoj. Neki su se psihoanalitiari pozabavili upravo tematikom religijskog preobraaja u shizofrenih bolesnika. Psihijatar Duan Jevti tako u djelu Religiozna shvatanja duevno bolesnih obradio je iskaze kronino shizofrenih osoba, s oskudnim obrazovanjem. Neki od iskaza doista zauuju svojom dubinom, a jedan od njih ak od u mnogome nalikuje stihovima iz Rgvede zbirke himni bogovima drevne indijske religije. Problematiku religioznog obraenja u psihozi obradio je i njemaki psihijatar H. J. Weitbrecht. U djelu Beitrage zur religionspsychopathologie. On pravi takoer znaajnu razliku izmeu patolokog i abnormalnog. Patoloki, po njemu jest abnormalno, no ne i obrnuto. Psihoanalitiar V. Jeroti smatra kako bi psihopatologija morala biti odvojena od psihologije abnormalnosti, budui da u potonje spadaju i primjerice mistiki doivljaji ili parapsiholoki fenomeni. U iskazima religiozno obraenih shizofrenih pacijenata Jeroti vidi i pozitivnu crtu i pojanjava kako je pokuaj ponovnog buenja ovih sadraja iz arhetipskih dubina nesvjesnog zapravo pokuaj pruanja samopomoi. Osim dezorganizirane ili rastrojene shizofrenije, postoje jo dva podtipa. Za katatonu shizofreniju karakteristini su motoriki poremeaji koji variraju izmeu ukoene nepokretnosti i divlje uzbuenosti. Ovi su bolesnici negativistiki nastrojeni i esta su ekscitirana stanja u kojima pacijent nesuvislo govori, vie, a istodobno neprekidno i vrlo uzbuen hoda. Obiljeje paranoidne shizofrenije jesu razne vrste deluzija. Vrlo esto radi se o idejama proganjanja, no zastupljene su i ideje veliine, ideje referencije, te sumanuta ljubomora. Freud je pokuao objasniti i deluziju proganjanja i deluziju veliine nesvjesnim potiskivanjem
28
homoseksualnog poriva. Ideje referencije takoer su zanimljive. Shizofreni bolesnici esto povezuju beznaajne koincidencije, te ih ugrauju u svoju sumanutu konstrukciju, a tako pripisuju i osobno znaenje trivijalnim aktivnostima drugih ljudi. Ove bi se ideje, bar dijelom, moda mogle razumjeti jungovskim pojmom sinkroniciteta. Po Jungu, sinkronicitet jest vremensko podudaranje dvaju ili vie uzrono nepovezanih dogaaja koji imaju isto ili slino znaenje. Shizofrenici takoer povezuju uzrono nepovezane dogaaje ili koincidencije, ugraujui ih u svoj sustav. A rije je u stvari u djelovanju kaotinih atraktora, koje shizofrene osobe jednostavno pogreno interpretiraju. Etiologija shizofrenije ve se dugo pokuava objasniti i biokemijskim imbenicima. Istraivanjima se do sada ustanovilo kako je ovaj psihiki poremeaj povezan s aktivnou neurotransmitora dopamina. Do dopaminske terapije dolo se na poseban nain,. Promatranjem uinaka tijeka fenotijazina. Primijeeno je da lijek smanjuje aktivnost dopaminskog sustava vezujui se na postsinaptike receptore dopaminskih putova, blokirajui ih na taj nain. Induktivno se dolo tako do zakljuka da je shizofrenija posljedica pretjerane aktivnosti dopaminskih modanih putova. Fenotijazin takoer slui kao antidot u amfetaminskoj psihozi, blokirajui vezivanje amfetamina na dopaminske receptore. Ovo je dodatni, mada opet neizravni dokaz u prilog dopaminskoj teoriji. Novija su pak istraivanja dovela teoriju do svojevrsne dihotomije. Naime, ispostavilo se da do pretjerane dopaminske aktivnosti dolazi samo u sredinjem dijelu mozga, mezolimbikom putu, dok je kod neurona prefrontalne modane kore uoena naprotiv dopaminska hipoaktivnost. Ovo pokazuje da dopaminska hiperaktivnost u mezolimbikom putu uzrokuje pozitivne simptome, a dopaminska hipoaktivnost u prefrontalnoj modanoj kori negativne simptome shizofrenije. Ipak, ova teorija ne uspijeva objasniti neke raskorake izmeu bihevioralnog i farmakolokog uinka fenotijazina, dakle relativno brzog blokiranja dopaminskih receptora u odnosu na ublaivanje simptoma tijekom razdoblja od nekoliko tjedana. Takoer, lijek je uinkovit, kad se koncentracija dopamina i aktivnost receptora smanjuje na vrijednosti manje od normalnih. Prema teoriji, ve bi smanjivanje
29
na normalne vrijednosti trebalo imati uinak. Ameriki kliniki psiholozi Gerald C. Davison i John M. Neale zakljuuju, shodno tome da vjerojatno nije potpuna teorije biokemijskih zbivanja u shizofreniji, napomenuvi uzgred da se dopaminska aktivnost moda promijeni nakon, a ne prije pojave poremeaja. Osim ovog poremeaja neurotransmitora, shizofrenici takoer pokazuju abnormalnosti u odnosu na luenje nekoliko hormona hipofize, kao to su hormon rasta, gonadotropin i prolaktin. Ovo se dogaa upravo zbog dopaminske hiperaktivnosti u mezolimbikom putu, projiciranjem u hipotalamus. Preko hipotalamusa, naime, ivani sustav openito utjee na endokrini sustav, a hipotalamus je i neposredno povezan s glavnom endokrinom lijezdom hipofizom. Osoba smatra da su svi navedeni biokemijski procesi ipak samo posljedica, a da primarne uzroke treba potraiti na suptilnijim razinama. James Gleick u svom poznatom djelu Kaos navodi prijepor koji je nastao u publici nakon predavanja fiziara Bernarda Hubermana na prvom znaajnom skupu posveenom teoriji kaosa u biologiji i medicini. Huberman je u svom predavanju izloio model nasuminih pokreta oka kod shizofrenika. Njegovo, pomalo mehanicistiko objanjenje, izazvalo je podozrivost kod jednog od sudionika, biologa koji je iznio svoje vienje modela, potanko izloivi svoj realistiki model funkcioniranja motornog aparata oka. Sukladno teoriji kaosa, postoje univerzalna svojstva sustava, no ini se, kod ivih organizama ipak su nedostatna kako mehanistika,, tako i iskljuivo fizioloka objanjenja. Ba kao u cijelom tijelu, tako i u mozgu, a i u podruju oka postoji fina isprepletena mrea bioenergetskih kanala i svaki zastoj i poremeaj nuno e se odraziti i na disfunkciji pojedinog organa, u ovom sluaju oka. Bioenergija se kree u skladu s teorijom kaosa, po naelu ureenog nereda. Potrebno je naglasiti dakle, da se poremeaj na vioj razini neminovno odraava na niu, fiziku razinu. Uostalom, i stav poznatog fiziara Roberta Shawa kako navodi Gleick, jest da kaotini i gotovo kaotini sustav premouju jaz izmeu makrorazmjera i mikrorazmjera. Autistini poremeaj ima odreenih slinosti sa shizofrenijom, no ipak dovoljno vlastitih obiljeja da bi se smatrao samosvojnim. Poremeaj karakterizira ekstremna osamljenost i ignoriranje bilo
30
kakvih izvanjskih utjecaja, poetak u vrlo ranom djetinjstvu i istovremenu pojavu mentalne retardacije i epileptikih napadaja. Ovaj sindrom prvi je identificirao ameriki psihijatar Leo Kanner 1943. godine kod skupine od jedanaestero djece, koja su imala ponaanje atipino za srodne poremeaje mentalne retardacije i shizofrenije. Usprkos ranim opisima Kannera i drugih psihijatara poremeaj nije uao u slubenu dijagnostiku nomenklaturu sve do 1980. godine. Do tada se koristila dijagnoza djeja shizofrenija, koja je sugerirala da se radi jednostavno o obliku shizofrenije s ranim poetkom. Naime, smatralo se da su simptomi autizma tek mala varijacija negativnih simptoma shizofrenije. No, tijekom vremena dolo se do spoznaje da autistina djeca kad odrastu nee pokazivati primjerice simptome halucinacija i deluzija. Autizam je vrlo specifini poremeaj i autori ranije navedenog dijela Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Davison i Neale vele da je od kad je prvi puta zapaen, kao da ima neku mistinu auru. Radi se doista o iznimno zagonetnom i zanimljivom poremeaju, a u prvom redu pojedine izdvojene intelektualne sposobnosti autistinih osoba i pored njihovog niskog koeficijenta inteligencije, naprosto zapanjuju. Tako je primjerice relativno esto prisutan matematiki talent, poput brzog mnoenja etveroznamenkastih brojeva ili pamenje brojeva sa mnogo znamenka. Jedan takav osebujan primjer navode Davison i Neale, citirajui psihijatra Olivera Sacksa i njegov rad Twins. U njemu je Sacks opisao sluaj autistinih blizanaca Johna i Miceala koji su unato niskom koeficijentu inteligencije (svega 60) pokazivali nekoliko vrsta intelektualnih sposobnosti usporedivih valjda jedino s raunalima. U vie su navrata tako nastupali na amerikoj televiziji demonstrirajui svoju vjetinu brzog odgovora na pitanje kojeg e dana u tjednu pasti odreeni datum u dalekoj budunosti, a isto tako i za daleku prolost. Nadalje, oni su mogli opisati tono kakvo je bilo vrijeme ili koja su bila dogaanja u bilo kojem danu njihova ivota, od njihove etvrte godine na dalje. Sacks opisuje takoer jednu scenu, vrlo slinu onoj iz filma Kini ovjek, kada je sa stola pala kutija ibica i rasula se po podu. Blizanci su u jedan glas uskliknuli 111, i ne samo to, ve su nakon toga naizmjenino izgovorili tri puta broj 37, to je bio faktorirani broj ibica. No to
31
nije sve. Oni su imali jo jednu zaudnu sposobnost. Naime, meusobno su vodili takve numerike razgovore u kojima su izmjenjivali tzv. primarne brojeve (brojevi koji se mogu podijeliti samo sa jedan ili samo sa samim sobom), i to brojevi od est pa sve do dvadeset znamenaka. Davison i Neale vele da autistini poremeaj usmjerava postojee mentalne sposobnosti prema unutarnjim mentalnim igrama koje zaokupljaju vrijeme i usmjeravaju koncentraciju. No, na koji nain autistini uenjaci dolaze do fantastinih podataka za svoje matematike igre, velika je zagonetka. Zbrajanjem i mnoenjem zacijelo ne, jer oni nisu u stanju obaviti ni najjednostavniju raunsku operaciju. Na Sacksovo pitanje blizancima kako su uspjeli tako brzo prebrojiti ibice, oni su jednostavno odgovorili da su to vidjeli. Malim induktivnim korakom moglo bi se zakljuiti kako autistinim savantima njihovo stanje svijesti u stvari omoguava jednu posebnu vrst vidovitosti, koja prodire do njihovog vlastitog, a i kolektivnog nesvjesnog. A kolektivno nesvjesno, jednostavno zna sve, pa tako i broj rasutih ibica, datum, proli ili budui ili bilo koji drugi broj. Kolektivno nesvjesno je po C. G. Jungu, spremite svih iskustava koje su ljudi imali do sada kroz povijest i iri je pojam Freudovog nesvjesnog, koje obuhvaa impulse i energiju ida, kojih ego nije svjestan. Naravno da se sada postavlja i pitanje mehanizma prijenosa informacija sa suptilnih razina, mentalnog tijela (koje je istovjetno individualnom nesvjesnom, a u najizravnijoj vezi s kolektivnim nesvjesnim, jer na toj razini vlada jedinstvo i razlike izmeu individualnog i kolektivnog nestaju) na razinu fizikog mozga, odnosno strukture limbikog sustava zvane hipokampus, zaduene za proces pamenja. Poznata je injenica da su autistine osobe emocionalno daleke i ignoriraju oitovanje privrenosti. Oni tako i svoje doivljaje iznose jednolinim i monotonim tonom, bez i najmanje primjese emocija. Slinu emocionalnu ravnodunost pokazuju i osobe kojima je odstranjena bademasta tvorba u mozgu, amigdala, zaduena za emocionalno pamenje. No, autistinim je osobama amigdala uglavnom neoteena. Mogli bi daljom analogijom
32
zakljuiti kako je upravo preko amigdale fiziki mozak povezan s astralnim tijelom, tijelom emocija. Kako je autistima na neki nain omoguen direktan uvid u informacije iz mentalnog tijela, odnosno nesvjesnog, ne radi li se zapravo o oteenju na astralnom tijelu, odnosno pukotinama u njemu koje doputaju takoreko kompjuterski dotok informacija? C. W. Leadbeater u djelu Vidovitost navodi kako najnie astralne razine ulaze u izravan dodir s najviim fizikim razinama, jednako kao to i najnie mentalne stvaraju izravnu vezu s najviim astralnim razinama. Po njemu, sve vie emocije, poput ljubavi, devocije, simpatije, koriste finije djelie astralnog tijela, i shodno tomu, moglo bi se hipotetiki pretpostaviti da kod autistinih osoba dolazi do oteenja viih astralnih razina. U uvodu je ve reeno da svaka iznimno jaka emocija moe nanijeti povredu astralnom tijelu. Pojedini psihijatri, primjerice Bruno Bettelheim pretpostavili su da dijete ve u najranijem djetinjstvu, ak i svega nekoliko tjedana po roenju, moe percipirati neprihvaanje i openito negativne emocije roditelja. Ovakvi rani emocionalni okovi, ini se oteuju suptilne razine i konzektivno uzrokuju disfunkciju amigdala na razini fiziologije. Dakako, do oteenja dolazi i na druge naine, primjerice boleu majke. Davison i Neale tako navode da je zastupljenost autizma kod djece ije su majke prebolijevale rubeolu tijekom trudnoe oko deset puta via u odnosu na opu populaciju djece. Opa je karakteristika svih psihikih poremeaja, pa tako i autizma, poremeaj u radu neurotransmitorskog sustava. Tako je kod autistinih osoba primijeena povezana razina serotonina u krvi. Kao i kod shizofrenije moe se pretpostaviti da je neurotransmitorska aktivnost tek posljedica, a ne primarni uzrok poremeaja. Disocijativni poremeaji, slijedea skupina, predstavljaju poremetnje u svijesti, pamenju, kao i identitetu osobe. Osoba sa disocijativnim poremeajem linosti ima dvije ili vie posve razliitih linosti, a svaka od njih ima zasebne uspomene, oblike ponaanja i odnose. Ovi entiteti djeluju kao da postoje neovisno jedan o drugome, pojavljujui se i upravljajui svijeu u razliitim razdobljima. Obino su dvojnici unutar osobe posve razliite linosti, ak ponekad uzajamne suprotnosti. Tako primjerice, jedna
33
moe biti ljevak, a druga denjak, mogu nositi naoale sa razliitom dioptrijom i biti alergine na razliite tvari. Glasovi drugih linosti (dvojnika) mogu se katkad odjekivati u njihovoj svijesti. Ovaj poremeaj ima zaetke jo u ranom djetinjstvu, no najee se dijagnosticira tek u adolescenciji. Radi se o rascjepu linosti, gdje se ona disocira na dva ili vie odvojena sustava, za razliku od shizofrenije, gdje dolazi do rascjepa izmeu spoznaje i efekata. Iako je DPI uvrten u slubeni dijagnostiki prirunik, pojedini znanstvenici su pokuali osporiti da se radi o stvarnom poremeaju zauzevi stav da je rije zapravo o simuliranju bolesti. Postojanje ovog poremeaja, naime, proturjei uvrijeenom shvaanju o samo jednoj osobi unutar fizikog tijela. Primijeeno je kako je psihoanalitika terapija vjerojatno najrasprostranjeniji oblik lijeenja u sluaju disocijativnih poremeaja, kako to navode Davison i Neale. A prema psihoanalitikoj teoriji, svi su disocijativni poremeaji primjeri masovnog potiskivanja, obino vezani uz neprihvatljive infantilne spolne elje edipalne faze. Ustanovljeno je da je veliki postotak pacijenata s disocijativnim poremeajem pretrpjelo tjelesno zlostavljanje i bilo prisiljeno na incest. Ovi traumatski dogaaji se, shodno tomu, moraju izbaciti iz svijesti, a to se dogaa odvajanjem od svjesnog doivljavanja itavog jednog dijela linosti. Objasniti mehanizam nastajanja viestruke linosti nije ni malo jednostavan zadatak. Jesu li dvojnici unutar jednog fizikog tijela doista druge osobe? ini se i opet da nije mogue dati zadovoljavajui odgovor na ovo pitanje bez zalaenja u mistine sfere. Meksiki psiholog i filozof Samael A. Weor, obnovitelj gnostikog pokreta, smatra kako je glede njegova unutarnjeg stanja ovjek zapravo psiholoki multiplicitet zbroj njegovih jastava. Ova se razliita jastva oblikuju mislima. Tako se i u teozofskom uenju (C. W. Leadbeater) smatra kako misli koje se esto ponavljaju mogu oblikovati forme, iji vijek moe varirati od nekoliko minuta do mnogo dana. Vidimo tako i na primjeru snova, da nae misli i elje oblikuju razna bia, mukarce i ene, koji ih onda simboliki predstavljaju. Kod disocijativnog poremeaja identiteta, dakle, oteenje astralnog tijela uslijed traume omoguuje provalu formi, naih drugih jastava iz nesvjesnog, iz mentalnog tijela. Te forme bile su oblikovane jo
34
prilikom izvorne traume, obino u djetinjstvu. Ameriki psihijatar E. L. Bliss smatra kako se disocijativni identitet, jo u djetinjstvu uspostavlja procesom autohipnoze. Dakle praktiki, traumatski se doivljaji registriraju u hipoidnom stanju, to je tvrdio jo u 19. stoljeu Freudov uitelj Josef Breuer. Mada je Freud napustio hipnozu i okrenuo se tehnikama poput slobodnih asocijacija, drugi su terapeuti psihoanalitike orijentacije nastavili koritenjem hipnoze, za regresiju u raniju dob, djetinjstvo, u potrazi za uzronim imbenicima problema. Meutim, neki od njih bili su ne malo iznenaeni kada su njihovi pacijenti, umjesto da se regresijom vrate u djetinjstvo, vratili u proli ivot. O ovome izvjeuje parapsihologija Florence Wagner Mc Clain, u knjizi Reinkarnacijske terapija. Mada o ovoj vrsti terapije, kojom se pacijent vraa u hipnotike bive ivote, veina psihijatara nema visoko miljenje, ipak zauuje njena uspjenost, u prvom redu u nekim sluajevima neobjanjivih fobija, primjerice od vatre ili pak opsesija, kao i u sluajevima neobjanjivih spolnih ili rasnih predrasuda i mrnje. ini se da ove osobe iz prolosti, kojih se prisjeamo u regresiji, ipak nisu umjetno formirane poput linosti u disocijativnom poremeaju identiteta, pogotovo jer se za mnoge linosti provjeravanjem u povijesnim izvorima ustanovilo da su doista postojale. Posve srodan poremeaj, na neki nain i njegova varijanta, jest disocijativna fuga. Kod ovog poremeaja osoba postaje potpuno amnezina za prethodni ivot, i na dulje vrijeme usvaja drugu linost te obino otputuje u drugo mjesto. Uspostavljajui ondje katkad vrlo sloen drutveni ivot. Tako je primjerice zabiljeen sluaj kad je sveenik otiao u drugi grad i odjednom se poeo baviti privatnim biznisom. Nakon nekoliko mjeseci, ak je uspio stei poprilian imetak, kao da se tim poslom oduvijek bavio. Iznenada kao to je doao novi identitet, tako mu se i vratio stari identitet, tako da se vratio u svoj grad i normalno nastavio sveeniki poziv, bez imalo svijesti ili sjeanja za svoj ivot poslovnog ovjeka u drugom gradu. Ipak ei je sluaj kod disocijativne fuge da se novi ivot ne kristalizira do te mjere, a fuga je relativno kratkotrajna. Fuga se obino sastoji od ogranienog, ali naizgled svrhovitog putovanja, tijekom kojeg su socijalni kontakti
35
svedeni na najmanju mjeru ili posve prekinuti kako navode Davison i Neale. Glavni je otponac, koji pokree proces disocijacije i u ovome sluaju neki teak stres, i on omoguava linosti iz nesvjesnog da potpuno zauzme na neko vrijeme svijest pacijenta. Do promjene u svijesti dolazi i kod depersonalizacije. To je poremeaj u kojem osoba gubi osjeaj realnosti i osjea se otueno od sebe i svoje vlastite linosti. Promjena u percepciji moe dovesti ak i do osjeaja odvojenosti od vlastitog tijela. Tako se osobi s ovim poremeajem moe uiniti da su napustili vlastito tijelo i da sami sebe promatraju s udaljenosti. Iako se ove osobe osjeaju katkad poput robota i kreu se kao u snu, u svijetu koji je izgubio realnost, ipak u depersonalizaciji nema poremeaja pamenja, to je odlika drugih disocijativnih poremeaja. Ovdje se pak namee slinost s jednim vantjelesnim iskustvom, zvanim astralna projekcija kod kojeg se kratko reeno, astralno tijelo pojedinca projicira na nekom drugom mjestu. Takoer postoji podudarnost s doivljajem tik do smrti, u kojem osoba promatra vlastito tijelo s odreene udaljenosti, kao gledatelj. Ipak je znaajna razlika to to se kod ESP fenomena tijelo promatra kao nepomino, u krevetu, a kod psiholokog poremeaja gleda se vlastita slika kao odraz u ogledalu, s tim to moe praviti razliite pokrete, govoriti, tako da je jasno da je u ovom sluaju rije o vizualnoj halucinaciji. Manija je emocionalno stanje intenzivnog ali bezrazlonog oduevljenja, to se oituje u govorljivosti, bijegu ideja i distaktibilnosti, velikim planovima i besmislenim aktivnostima. Oito je gotovo uvijek vezana uz depresiju, kao epizoda bipolarnog poremeaja. Inae u populaciji depresivnih bolesnika, manine epizode ima svega 5 do 10 posto pacijenata. Kod bipolarnog poremeaja, epizode depresije i manije izmjenjuju se u kraim ili duljim pravilnim ili nepravilnim ciklusima. Na maninu fazu poremeaja gleda se obino kao na obranu od onesposobljavajueg psiholokog stanja. Mnogi teoretiari, shodno tomu, zakljuuju da manino stanje ima zatitnu funkciju. Po svojim karakteristikama, izmijenjeno stanje svijesti kod manije nalik je onom nakon konzumiranja ecstasyja. Radi se o jednoj euforiji s nametljivom drueljubivou, velikom razgovorljivou s pravom bujicom
36
izgovorenih reenica, sklonosti alama i zajedljivim primjedbama te upadicama o okolnim objektima to privlae govornikovu pozornost. Viak energije osobu nagoni na neku aktivnost, najee nesvrhovitu, a svaki pokuaj zaustavljanja tog zamaha aktivnosti izaziva veliku ljutnju, pa i napade bijesa. ini se da je nasljedni faktor presudan u odnosu na to, kojem e tipu (unipolarnom ili bipolarnom) osoba biti disponirana. Kao i kod drugih poremeaja, kod manije dolazi do promjene u neurotransmitorskim sustavima, a prvenstveno do poveane koncentracije noradrenalina. Ipak, novija su istraivanja vie usmjerena na prouavanje osjetljivosti beta-adrenoceptora. Openito se smatra u posljednjih nekoliko godina da sposobnost podraljivosti postsinaptikih receptora igra znaajnu ulogu od same koncentracije odreenih neurotransmitora u mozgu. No, kao i kod drugih poremeaja, za potpuniju sliku mehanizma nestanka potrebno je pretpostaviti, smatram, i promjene na suptilnijim razinama, koje onda dovode do biokemijskih promjena. Ako na maniju gledamo kao na obranu od onesposobljavajueg stanja depresije, ini se da impulsi za zatitu tijela od opasnosti dolaze iz nesvjesnog. Ovi impulsi djeluju izgleda tako da ubrzavaju rad akri, osobito korijenske (poveani seksualni nagon) i grlene akre (poveana elokvencija), za razliku od epizode depresije, kada seksualni nagon opada, a razmiljanje i govor su usporeni, te postoji osjeaj stezanja u grlu. Na fiziolokom nivou, ove promjene dovode do disfunkcije titaste lijezde, a prema nekim autorima (Godwin i Jamison) upravo poviena razina hormona tiroidne lijezde inducira maniju, u bolesnika s bipolarnim poremeajem. Delirij je stanje velike duevne smetenosti pri kojem je svijest suena, panja se ne moe odrati, a tijek misli i govora je nesuvisao. Poremeaj se daleko najee javlja kod starijih ljudi. O deliriju se govori kao o zamraenom stanju svijesti, pa tako bolesnik ima velikih tekoa s koncentracijom i panjom te sa zadravanjem suvinog i usmjerenog toka misli. Takoer se moe izgubiti orijentacija u vremenu i prostoru, a katkad se ne prepoznaju osobe. Dolazi i do smetnji u percepciji, iskrivljavanja predmeta koji se promatraju, s obzirom na njihovu veliinu ili oblik. Uobiajene su i halucinacije i vizualne i auditivne, mada nisu
37
uvijek prisutne. Velik postotak osoba s delirijem ima paranoidne sumanutosti. Ove promjene u razmiljanju i percepciji praene su i promjenama u aktivnostima i raspoloenju. Mogu tako biti prisutni depresija, anksioznost, strah, bijes, euforija i razdraljivost. Od fiziolokih simptoma zastupljeni su groznica, zarumenjelo lice, proirene zjenice, brza drhtavica, ubrzani otkucaji srca, povieni krvni tlak te inkontinencija mjehura i crijeva. Duim trajanjem poremeaja osoba moe izgubiti kontakt s realnou i zapasti u stanje stupora. Kao uzroci delirija u starijih navode se trovanje lijekovima, metabolika neravnotea, infekcije, neuroloki poremeaji i stres. Moe se javiti i nakon operacija, u sluaju smanjenja doze psihofarmaka, te nakon povrede glave. itav niz tjelesnih bolesti moe potaknuti nastajanje delirija. Vjerojatno je najei uzrok delirija kako navode Davison i Neale, trovanje prepisanim lijekovima, no ipak se obino radi o kombinaciji raznih uzronika. ini se da dugogodinje uzimanje lijekova, a u prvom redu psihofarmaka, pogotovo u sluaju zlouporabe i pogrenog doziranja moe dovesti do ireverzibilnih oteenja u neuronima mozga, isto kao i kod zlouporabe opojnih sredstava. Na razini bioenergije, dolazi do zastoja, a takoer i oteenja suptilnih razina astralnog tijela, to sve ima za posljedicu slabu otpornost na stres. Doista, u pravu su Davison i Neale kada tvrde da vei dio psihikih poremeaja kod starijih osoba nije neposredno povezan s fiziolokim procesima starenja. Shodno tomu moemo zakljuiti da u lijeenju neurolokih poremeaja valja traiti alternativne metode budui da dugoronije uzimanje (pogotovo veih doza) lijekova ima razvidno pogubne uinke. Dakle, stres je oito primarni uzrok, a metabolika i hormonalna neravnotea te oslabljenje imunolokog sustava tek sekundarni uzroci koji dovode do ovog tekog psihikog poremeaja koji zahvaa preteito stariju populaciju. Postoje dakako i drugi psihiki poremeaji koji dovode do izmijenjenih stanja u svijesti, no u ovome kratkom pregledu obuhvaeni su oni gdje su te promjene znaajnije. Dosadanja brojna laboratorijska istraivanja navedenih poremeaja u prvom redu, genetikih i biokemijskih imbenika u njihovoj etiologiji, dala su odreene rezultate, ali do nekih decidiranih odgovora ipak se nije dolo. Graa ovjekovog tijela (i posebice mozga) na
38
molekularnoj razini je poznata do u detalje. Moe se hipotetiki priupitati, to ako primarni uzroci ipak lee na nekoj pretpostavljenoj suptilnoj subatomskoj razini? Hoe li u nekoj daljnjoj budunosti biti eventualno ukljuena ekstrasenzorna percepcija u lijeenju, kao i primjena medikamenata bez ikakvih nuzuinaka? Odgovori na ova pitanja jo se ne naziru. A o fenomenima vezanim za ESP rije je u slijedeem posljednjem poglavlju.
39
PROMJENA SVIJESTI U ESP I SNOVIMA Mada je ekstrasenzorna percepcija uglavnom fenomen do kojeg dolazi spontano, postoje i pojedinci koji mogu neke od oblika ESP izvoditi svojom voljom. Budui se veina ESP fenomena odvija neovisno o volji osobe, moemo ih u naelu ipak smatrati spontanim promjenama stanja svijesti. Ekstrasenzornu percepciju mogli bi definirati kao primanje informacija i predodbi u prostoru i vremenu, bez koritenja uobiajenih osjetila vida, sluha, njuha, okusa i opipa. Meutim, svi se ekstrasenzorni fenomeni ne mogu podvesti pod ovu definiciju zato jer postoje i oblici koji se odnose na djelovanje u prostoru bez utjecaja fizike sile, primjerice telekineza. Shodno tomu, moda bi bilo prikladnije rabiti openitiji pojam parapsiholoki fenomeni. Vidovitost je izvanosjetilni dogaaj u kojem osoba svjesno zamjeuje neki stvaran izvanjski dogaaj, mada se nalazi daleko od njega i pri tome se ne oslanja ni na jedno od poznatih osjetila. Ovo je definicija J. B. Rhinea iz knjige Novi svijet duha, dok Charles W. Leadbeater vidovitost jednostavno definira kao mo gledanja onoga to je skriveno fizikom vidu ili pogledu. Jedan primjer vidovitosti imali smo u prethodnom odjeljku autistine blizance koji su vidjeli broj rasutih ibica (oni naime, nisu ni znali brojati). Ovaj se oblik izvanosjetilnog zamjeivanja ee javlja u obliku predosjeaja ili slutnje, a rjee u formi jasne vizije, uglavnom u snovima. Jedan od rijetkih pojedinaca sa sposobnou jasnog vienja i pri punoj budnoj svijesti bio je vedski znanstvenik i filozof Emanuel Swedenborg. On je 1759. godine, u mjestu Gothenbergu vidio stotinama milja udaljeni poar u Stockholmu. C. G. Jung je u svojem djelu Sinkronicitet, navodei ovaj primjer pretpostavio da se ono to se dogaa u kolektivnom nesvjesnom pojedinca moe isto tako odvijati i u drugim pojedincima, organizmima, stvarima ili situacijama. On govori o relativnosti prostora i vremena za nesvjesnu psihu. Znanje on smatra imanentnim prostorvremenskom kontinuumu. Ovaj Swedenborgov primjer naveden je u mnogim djelima koja se bave tematikom vidovitosti i srodnih pojava, a zanimljivo je da ga je prvi zabiljeio slavni filozof Immanuel Kant, u svojoj raspravi Snovi jednog vidovnjaka. Teorija
40
C. W. Leadbeatera o ovoj pojavi je jednostavna. Po njemu svaki predmet zrai, i to u svim pravcima i stoga se onda na vioj razini (astralnoj op. a.) stvaraju odrazi ili slike zbivanja na fizikoj razini. Dakle, cjelokupna materija zrai. Ruski znanstvenik, dr. Ipolit Kogan smatra da su u parapsiholoke procese ukljueni vrlo dugi elektromagnetski valovi. Takoer ruski fiziar Igor ikin smatra da se ovi procesi odvijaju brzinom veom od brzine svijetlosti. Kanadski znanstvenik Michael Persinger tvrdi da se radi o tzv. ELF valovima, vrlo niske frekvencije, koji se mogu iriti zemljinom kuglom neovisno o zaprekama, a djeluju na istoj frekvenciji kao temeljni elektrini procesi u ljudskom mozgu. Ovo bi se moglo odnositi na sve manifestacije energije koje transcendiraju kronoloko vrijeme, odnosno na sve ESP fenomene. I osniva znanstvene parapsihologije J. B. Rhine pretpostavlja takoer da u fenomenima vidovitosti, telepatije i prekognicije djeluje samo jedna temeljna izvanosjetilna sposobnost. Vidovitost je, kao to je ranije navedeno, spontani fenomen, no postoji odreeni sustav vjebi kojim se ova vanosjetilna percepcija moe razviti. Teozofski pokret i Leadbeater smatrali su kako se sposobnost vidovitosti latentno nalazi u svakom ovjeku. Vidovitost je dakle poglavito stvar vibracija, a razni se ljudi razlikuju u sposobnosti primanja vibracija dostupnih naim fizikim osjetilima. Upravo zahvaljujui ovom fenomenu dobijamo bolji uvid u naa suptilnija tijela, eteriko, astralno i mentalno i cjelovitiju sliku izmijenjenih stanja svijesti. Pod telepatijom, opet po Rhineu, podrazumijevamo izravan doticaj duha sa duhom koji ne ukljuuje nikakvo fiziko posredovanje ni preko tijela dva subjekta, niti ikako drukije. Pojave vidovitosti i telepatije se u znatnoj mjeri proimaju, tako da ih je ponekad teko i razluiti. Tako su upravo pokuali istraivai Rhineovom parapsiholokog laboratorija pri Duke sveuilitu Sjeverna Karolina. U testovima za istu telepatiju (kako su ih nazvali) traili su od ispitanika da identificira znak koji je postojao samo u mislima odailjatelja, dakle znak koji nigdje nije bio zabiljeen. Rezultati su pokazali da nema bitne razlike u postignutim uspjesima, bilo da je rije o testovima za istu telepatiju ili o ispitivanjima nediferenciranog izvanosjetilnog zapaanja. Rhine navodi kako pojava telepatije upuuje na misao
41
da u duhu postoji neto to nije sputano ogranienjima fizikoga svijeta koja inae omeuju osjetila zbivanja. On zakljuuje da stoga duh mora biti donekle odvojiv od tijela, barem u djelovanju. Najei oblik telepatije, isto kao i vidovitosti, dogaa se u snovima. Vjerojatno je jedan od najizrazitijih oblika telepatije kada jedna osoba proivljava bol druge. Rhine veli kao da su njihove dvije svijesti jedinstvena cjelina. Ovaj oblik se u prvom redu odnosi na telepatsku vezu majke i djece, to je potkrijepljeno doista mnogobrojnim primjerima. No, do stanovite telepatske veze moe doi i ako su bilo koje osobe emocionalno povezane ili ih povezuje zajednika sklonost k neemu. Leadbeater u djelu Unutarnji ivot kae da su misli vrlo odreena stvar, te da misli o istoj stvari i misli istog karaktera tee okupljaju. Godine 1882. u Londonu je osnovano Drutvo za psiholoko istraivanje, od strane nekolicine eminentnih sveuilinih profesora. Provodili su brojna istraivanja na podruju parapsiholokih fenomena. Glede telepatije, ustanovili su mnogo ee telepatske veze izmeu roaka i bliskih prijatelja, dok je samo 4 posto zabiljeenih telepatskih veza bilo izmeu potpunih stranaca. Ovo podupire hipotezu maarskog psihoanalitiara Istvana Szondija o postojanju obiteljskog nesvjesnog, kao djela kolektivnog nesvjesnog. Kod primanja telepatske poruke u normalnih osoba dolazi, ini se, samo do trenutnog pomaka u svijesti, dok se poruka prima, a kad je rije primjerice o shizofreniku, taj je pomak u svijesti trajne naravi zbog, kako je u prethodnom odjeljku navedeno, oteenja u auri i na astralnom tijelu. Dakle, radi se pojednostavljeno, o prijenosu posve analognoj radio-telekomunikaciji izmeu odailjatelja i primatelja ije su oscilacije astralnog tijela na istoj frekvenciji ili valnoj duljini. Astralna tijela, prema teoriji kaosa, predstavljaju u sluaju telepatije neobine atraktore. Prekogniciju bismo mogli definirati kao znanje o nekom dogaaju prije nego to se on, zbio ili pak jedno izvanosjetilno znanje o budunosti. Rhine umjesto definicije navodi injenicu kako je i sama pretpostavka o prekogniciji kao stvarnom fenomenu izazvala otpor nekih kolega koji su sudjelovali u parapsiholokim istraivanjima. Tako se primjerice trailo da se rezultati prekognicijskih testova protumae nekom prihvatljivom
42
alternativom. Sam Rhine konstatira: Dananjim (1952. godine op. a.) pojmovima nemogue je razumjeti djelovanje kojim ispitanik sagledava neki objektivan dogaaj u budunosti, dogaaj kakav se jo nije zbio. Ipak, malo dalje navodi kako izvanosjetilno zamjeivanje moe zahvatiti i sadanje i budue, kao i ono subjektivno i objektivno. Dakle, prekognicija je u nekih parapsihologa izazvala istu nevjericu kao i disocijativni poremeaj identiteta u nekih psihijatra, kao to smo vidjeli u prethodnom odjeljku. U vrijeme pisanja Rhineova djela Novi svijet duha jo je bio vrlo utjecajan Einstein, koji je, kao to je poznato, dosljedno negirao fenomen vremenskog obrata na subatomskoj razini, kojeg je najistaknutiji zagovornik bio fiziar Werner Heisenberg. Meutim, tijekom vremena, veina fiziara je ipak prihvatila tzv. Kopenhagensko tumaenje kvantne teorije koje su zastupali Heisenberg, Boh, Pauli, Born i Jordan. U fizici i filozofiji Heisenberg pretpostavlja da fenomen vremenskog obrata pripada najmanjim prostorno-vremenskim podrujima, a u takoer utjecajnom i popularnom djelu Tao fizike fiziar Fritjof Capra ustvruje kako se subatomske estice doista mogu gibati naprijed i natrag u vremenu. Fiziari su u odnosu na ESP fenomene openito pokazali slobodoumniji stav od psihologa. Britanska autorica Joan Forman u djelu Mask of time navodi miljenje dvojice amerikih fiziara, Harolda Puthoffa i Russella Targa, koji vjeruju kako suvremena fizika moe bez tekoa prihvatiti fenomen prekognicije. Po teoriji ovih fiziara u prekogniciji se dogaa prijenos informacije iz budunosti u sadanjost. Naime, dogaanje u postorvremenu uzrokuje val koji se iri naprijed i natrag u vremenu, dakle povratni val na subatomskoj razini donosi informaciju o samom dogaaju koji se na atomskoj razini ima zbiti tek kasnije. Ovi se valovi najee prenose u vidu slutnji i snova. Doista je mnogo sluajeva zabiljeeno kada su ovakva predvianja bila dovoljno jaka i uvjerljiva da nagnaju ljude da odustanu od odreenih aktivnosti, primjerice planiranog puta. Po J. Forman, sva materija na neki nain ve ima plan svoje budunosti. Kad taj plan presijeca nau sadanjost, dakle kad nesvjesno stupi u kontakt sa svijeu, tada vidimo dogaaje iz budunosti. Ovo ne znai da je budunost u potpunosti determinirana. Budui dogaaji jednostavno postoje kao
43
mogunosti, koje se mogu zbiti s veom ili manjom vjerovatnoom. O ovome govori kvantna fizika (na subatomskoj razini kruti materijalni objekti klasine fizike raspadaju se na valovite modele vjerojatnoa), astrologija (dogaaj e se dogoditi sa veom ili manjom vjerojatnoom u odnosu na aspekte planeta natalnog horoskopa i tranzite), a i C. W. Leadbeater (Budui ivotni dogaaji ne mogu se predvidjeti ak niti s mentalne razine. Sve to se moe vidjeti jesu vjerojatnosti). Odluan faktor u ovjekovom ivotnom putu, ine po svemu sudei, kaotini atraktori. Osim spontane prekognicije postoji i svjesno izazivanje fenomena kod osobito psihiki osjetljivih osoba, medija, no mehanizam djelovanja je u sutini isti. Kod slijedeeg fenomena, telekineze (ili psihokineze, kako se jo naziva) moda je i ee njegovo svjesno izazivanje od spontanog, koje se ponekad naziva i poltergeistom. Za razliku od drugih ESP fenomena, ovdje se ne radi o izvanosjetilnoj percepciji, ve o djelovanju bezkoritenja fizike energije u prostoru, ili drugim rijeima, o izravnom utjecaju duha na materiju. Naziv telekineze potjee od spiritistikog pokreta, vezanog za nagli prodor okultnoga sredinom 19. stoljea. Naime, za vrijeme spiritistikih seansi redovito je dolazilo do pojava pomicanja predmeta i osobito fenomena lebdenja stolova. Kako navodi Rhine, znanstvenim istraivanjima spiritistikih medija u laboratorijskim uvjetima ipak se nije dolo do uinaka koji bi zadovoljili zahtjeve punovrijednog znanstvenog suda. Rhine je sa svoje strane pak pokuao dokazati postojanje fenomena na drugi nain. Proveo je doista mnogobrojne eksperimente s bacanjem kocke u kojima su ispitanici nastojali utjecati na kocke da padnu na izvjestan nain ili u izvjesnoj kombinaciji. Testiranje je pokazalo statistiki znaajne rezultate, koji su kazivali da psihokinetiki uinak doista postoji. Kasnije se u testove uvelo i plosnate predmete (diskove), i rezultati su pokazali da je ne samo mogue utjecati na kocke i diskove tako da padnu na odabrano lice, ve da se moe utjecati i na smjer pomaka predmeta. Znanost je priznala postojanje psihokineze, zakljuio je Rhine. Vjerojatno najpoznatiji medij s PK sposobnou jest Nina Kulagina, domaica iz Lenjingrada (danas St. Petersburg). Ona je svoje izvanredne sposobnosti demonstrirala kroz seriju
44
eksperimenata u kojima je pomicala razliite predmete od metala, plastike i papira. Njene sposobnosti imali smo prigodu vidjeti na TV u sedamdesetim godinama (emisija Nedjeljno popodne). Istraivanja koja su vrili sovjetski znanstvenici predvoeni dr. Geradi Sergejevim pokazala su veliku razliku elektrinog potencijala izmeu stranjeg i prednjeg renja mozga Nine Kulagine. Proporcionalna razlika kod prosjene odrasle osobe jest 3 do 4 naprama jedan, dok je kod Kulagine bio 50 naprama jedan. Zahvaljujui ogromnom naporu i istjecanju energije ona je u toku jedne seanse gubila do jedan kilogram na teini, a puls rastao do 240 otkucaja u minuti. EEG i kardiografski testovi za vrijeme pomicanja objekta pokazali su da medij stvara odreeno fluktuirajue elektrostatiko polje. Shodno tome, na predmete je zapravo djelovala odbojna sila iz smjera izvora polja, tj. mozga medija. ini se da je u ovom sluaju rije o znatno veoj moi prikupljanja prane iz okoline pomou koronarne akre na tjemenu, koja se potom transformira u elektrinu energiju. Sluajevi spontane psihokineze ponekad su doista drastini, tako da su zabiljeene pojave primjerice pomicanja i razbijanja aa, tanjura, vaza, zatim eksplodiranju arulja, njihanju lustera, aktiviranju telefona. Ovakvi nekontrolirani i spontani psihokinetiki fenomeni bili su veinom vezani uz mlade ljude. ini se da se radi o jednom posebnom izljevu negativne energije podsvjesnim impulsima uslijed nezadovoljstva i frustracije ovih senzitivnih mladih osoba. Fenomenu psihokineze donekle pripada i iscjeljivanje bioenergijom, budui da ova energija izaziva gibanje molekula, (uslijed davanja tretmana) u tijelu osobe koja tretman prima. Astralna projekcija predstavlja odvajanje astralnog od fizikog tijela u stanju sna ili transa i prijenos svijesti na astralnu razinu. Ovo odvajanje ne znai i prekid veza s fizikim tijelom, budui su spojeni tzv. srebrnim uetom, nainjenim od fine astralne materije. Ovaj ESP fenomen jedan je od najjaih dokaza slojevitosti grae ljudskog tijela. On takoer i omoguava fenomene poput vidovitosti ili telepatije. Astralna projekcija se razlikuje od lucidnog sna (u kojem smo svjesni da sanjamo) po tome to je u njoj subjekt potpuno svjestan budnog ivota. Na ovaj nain mogue je postii kontinuitet svijesti 24 sata dnevno. Po Leadbeateru, neprekinuta se
45
svijest postie buenjem eterikih akri, od najdoljnje korijenske do najvie koronarne. Buenje akre postie se prolaskom koncentrirane kundalini energije, kada prolaskom kroz koronalnu akru ovjek moe napustiti tijelo pri punoj svijesti i vratiti se u njega bez uobiajenog prekida. Ovo mogu postii uglavnom uvjebane i visoko spiritualno razvijene osobe, no na spontani nain astralna projekcija se ipak ee dogaau snovima. Jedan takav sluaj objavio je Journal, asopis Amerikog drutva za psihika istraivanja. Subjekt je bila supruga poznatog njemakog filozofa Hansa Driescha, a ukratko se u prii opisuje kako je gospoe Driesch sanjala poar u susjednoj sobi, gdje je spavala njena sluavka. U snu ju je neto tjelesno vuklo k toj osobi i vikom je probudila sluavku, koja se probudila iz sna i u tren znala da mora baciti svijenjak u umivaonik da bi sprijeila irenje poara. I fenomen tik do smrtimoemo smatrati jednom varijantom astralne projekcije. Po Raymondu Moodyju autoru djela ivot poslije ivota doivljaj tik do smrti moemo definirati kao svako svjesno perceptralno iskustvo koje stjeemo za vrijeme susreta sa smru. U ovom sluaju se astralno tijelo odvoji od fizikog tijela i ostaje lebdjeti iznad njega potpuno svjesno dogaaja koje odigravaju u neposrednoj okolini. Do ovog fenomena dolazi u specifinim situacijama neposredne smrtne opasnosti, primjerice ranjavanja, operacije ili klinike smrti. Doivljaj tik do smrti do sada su iskusile tisue ljudi i njihovi se iskazi u mnogome podudaraju. Govori se tako o osjeaju kretanja velikom brzinom kroz dugaak i mraan tunel, gledanja vlastitog fizikog tijela s odreene udaljenosti, potom kasnije razaznavanja duhova roaka i prijatelja koji su umrli prije njega. Mnogi opisuju bie od svjetlosti koje trai od njih procjenu vlastitih ivota (jesu li zadovoljni onime to su u njemu postigli). Potom se u trenu odvija panorama najvanijih trenutaka u ivotu. U odreenom asu na nekoj vrsti granice izmeu ivota i smrti, poinje vraanje u fiziko tijelo. Mnogi subjekti koji su doivljavali ovaj fenomen izjavili su da su tijekom ovog izmijenjenog stanja svijesti bili preplavljeni intenzivnim osjeajem radosti, ljubavi i smirenosti. Kako Moody navodi, ovo je iskustvo duboko izmijenilo stav ispitanika prema
46
tjelesnoj smrti, osobito stav onih koji su prije smatrali da poslije smrti nema vie niega. San je izmijenjeno stanje svijesti u kojem je organizam u stanju poinka, aktivnost skeletivnih miia smanjena, kao i svjesno reagiranje na promjene u okolini. U snu aktivnost parasimpatikog sustava prevladava nad simpatikim omoguujui regenerativni uinak. Tijekom sna se sniava tjelesna temperatura, krvni tlak pada, usporava se rad srca i plua, a smanjena je i eluana i suzna sekrecija. Ciklus spavanja podloan je tzv. cirkadianskom ritmu. To su bioloki satovi, koji omoguuju u pravilnim vremenskim razmacima rast i smanjivanje temperature, krvnog tlaka, hormonalnog luenja i mnogih drugih pokazatelja u organizmu. Sva ljudska bia imaju odreene cikluse sna i budnog stanja. U organizmu postoje bioloki satovi koji reguliraju ove cikluse. Oni utjeu i na luenje melatonina iz pinealne lijezde (epifize), koji nas dovodi u stanje sna. Kako putem epifize, na poseban nain dolazimo do stanja svjesnosti u astralnom tijelu za vrijeme sna, moe se ustvrditi da je Descartes ipak bio donekle u pravu kada je tvrdio da je upravo epifiza posrednik izmeu ovjekova tijela i due. U odnosu na budno stanje i san, sanjanje bi bilo tree stanje svijesti, koje se dogaa izmeu najdubljeg sna i prelaska k ponovnoj fazi lakog sna. Ovaj se prijelaz naziva REM stanjem. Postoji vie vrsta snova, a oni se odvijaju na razliitim razinama. Najvei broj ljudi sanja obine snove, koji obino nastaju zbog naknadne obrade podataka koje je mozak tijekom dana registrirao. U pravilu su najei snovi uslijed psihikih konflikata koje osoba nastoji razrijeiti. Zatim postoje, rjee sanjani lucidni snovi u kojima smo svjesni da sanjamo, te astralna projekcija, ranije spomenuta. Ovi se snovi dogaaju na astralnoj razini. Mada se do svijesti na astralnoj razini dolazi uglavnom vjebom i posebnim metodama (tzv. turiya joga), moe se do nje u iznimnim sluajevima doi i spontano. Posebno prosvijetljene osobe mogu u snu doii do najviih sfera, nebeske i budike. Nebeska (ili mentalna) razina je svijet misli i ideja. ini se da su u dodir s ovom razinom dospjeli neki znanstvenici poput kemiara von Kekulea i fiziara Bohra, koji su inspiraciju za svoja otkria nali u snovima, kao i mnogobrojni knjievnici i kompozitori. Najvia razina,
47
buddhika, odnosi se na moral, mudrost i kreativnost i u njoj dolazi do stjecanja savrene mudrosti i spajanja s apsolutom (stanje samadhija). U snu ponekad dolazi do fenomena somnambulizma, aktiviranja odreenih motorikih funkcija kada se osoba kree otvorenih oiju, ukoenih zjenica i koordiniranim kretnjama te se potom opet vraa na mjesto odakle je poao. Somnambuli, nakon to se probude, ne sjeaju se onog to su radili za vrijeme sna. Ovom su fenomenu podlone osobito mlade i senzibilne osobe. Pojava ima slinost s hipnotikim snom, pa se ini da je u ovom sluaju rije o sugestibilnom poticaju s astralne razine koji potom aktivira motorika podruja smjetena u elnom renju fizikog mozga. Izgleda da osobe koje hodaju u snu imaju jednu vrst astralnog vida, koji im omoguuje primjerice siguran hod rubom ponora i sl. Ovim kratkim pregledom obuhvaeni su vaniji ekstrasenzorni fenomeni. Kod dobrog dijela znanstvenika jo uvijek i sama injenica ozbiljnog razmatranja parapsiholokih fenomena izaziva podozrivost. Ona je sada ipak mnogo manja nego prije pola stoljea, u vrijeme pisanja Novog svijeta duha Josepha S. Rhinea, gdje je on dobar dio prostora posvetio upravo uvjeravanju znanstvenika kako bavljenje parapsiholokim fenomenima ima odreenu znanstvenu osnovu. Sve vie mladih znanstvenika otvara se ESP fenomenima. (Primjerice, autor knjige Astralna projekcija Donald De Gracia diplomirani je kemiar i doktor fiziologije, radi kao istraiva biokemije na podruju cerebralne ishemije i reperfuzije, iz kojih je objavio brojne radove). Britanski psiholog i filozof Hans J. Eysenck predvidio je da e vremenom nestati sve tekoe i imat emo poetke racionalne teorije parapsihologije. A do tada, ne bismo smjeli biti odvie kritiki nastrojeni, budui da nemamo pravilne teorije ni za veinu psiholokih fenomena, zakljuio je on.
48
ZAKLJUNO RAZMATRANJE Osnovna nit vodilja koja se povlai ovom komparativnom studijom jest meuproimanje razliitih primijenjenih stanja svijesti, kako onih uzrokovanih voljom subjekta (prakticiranjem tehnika promjene svijesti ili uzimanjem opojnih supstanci), tako i onih do kojih dolazi u pravilu spontano (promjena stanja svijesti uslijed psihikih poremeaja te promjena svijesti u stanju doivljavanja ESP fenomena i snova). Paralele su, kao to smo vidjeli, mnogobrojne, pa se doima plauzibilnom hipoteza amerikog psihijatra Stanislava Grofa o postojanju matrica u nesvjesnom. On je naime, smatrao da u naem nesvjesnom (koje odgovara razini mentalnog tijela) postoje takve matrice koje se mogu pokrenuti na mnogo razliitih naina i razliitim sredstvima. Usporedbom stanja svijesti kod uzimanja sredstava i tehnika promjene stanja svijesti moe se zakljuiti da su upravo ove potonje najadekvatniji supstitut za ovisnike, budui su prirodne i nemaju tetne nuzuinke. U prvom redu se to odnosi na meditaciju i autogeni trening. Mnogi eminentni kliniki psiholozi i psihijatri smatraju da je ovjeku imanentna potreba za promjenom stanja svijesti, a metoda koja je najnaravnija, kao to je razvidno jesu tehnike promjene stanja svijesti. Njihova redovita primjena vrlo je uinkovita u prevenciji raznih bolesti, pa tako i psihikih poremeaja. Tehnikama promjene stanja svijesti odrava se visoka razina protonosti bioenergije u organizmu, to je osnovni preduvjet zdravlja pojedinca. to se tie ESP fenomena, valja naglasiti razliku izmeu izmijenjenog stanja svijesti kod njih i promjene stanja svijesti uslijed psihikih poremeaja. Kao to smo vidjeli postoje izvjesne slinosti (primjerice depersonalizacija i astralna projekcija ili shizofrenija i telepatija) ali i znaajne razlike koje sasvim izvjesno odjeljuju te pojave Moe se na kraju postaviti pitanje, u kojoj je mjeri plauzibilan spoj mistike i znanosti, zastupljen u velikoj mjeri u ovom dijelu. U povijesti razvoja znanosti njeni su se horizonti neprestano irili, uvijek osvjetljavajui ranija zatamnjena podruja. Od uvijek je bilo znanstvenika koje je zanimala i mistina sfera, poev od antike, preko srednjeg vijeka, Eriugene i Alberta Magnusa do Emmanuela Swedenborga i teozofskog pokreta (C. W. Leadbeater) u novome
49
vijeku. Ljudska e za znanjem i danas je neutaiva, tako da i meu naim suvremenicima ima odvanih pojedinaca koji smjelo kroe izvan granica slubene znanosti. Mistino vjenanje znanosti i mistike mnogim znanstvenicima moe djelovati zaudno i neprimjereno, no iskljuivo pozitivistiko sagledavanje injenica postalo je prijeporno s nekoliko teorija izraenih u prolom stoljeu u okvirima same znanosti. U prvom redu su to teorija relativnosti i kvantna teorija (napose relacije neodreenosti), a smatram da je definitivan korak u mistici doao usvajanjem teorije kaosa, koja se nametnula ve kao vodea u mnogim podrujima, zajedno sa holizmom kao novom paradigmom. U znanosti, i posebno psihologiji kao jednom njenom segmentu, doli smo do mnogih otkria. No, pred nama je jo dugaak put, budui da, kako je to lijepo rekao Carl G. Jung dua sadri isto toliko zagonetki koliko i svemir sa svojim galaktikim sustavima.
50
BIBLIOGRAFIJA:
BERI, Boran: Kognitivizam i svijest, Hrvatski kulturni dom, Rijeka, 1994. BLOOMFIELD, Harold, CAIN, Michael P., JAFFE, DENNIS, KORY, Robert: Transcendentalna meditacija, Prosvjeta, Zagreb, 1990. CAPRA, Fritjof: Tao fizike, YAK, Zagreb, 1998. CAPRA, Fritjof: Mrea ivota, Liberata, Zagreb, 1998. CHANG, Stephen T.: Cjeloviti sustav samozlijeenja, Galaksija, Nova Gradika, 1995. CHOPRA, Deepak: Stvaranje zdravlja, Medicinska knjiga, Beograd Zagreb, 1989. CHOPRA, Deepak: Copro senza eta', mente senza tempo, Sperling, Milano, 1994. AI, Juraj: Hipnoza i parapsiholoki fenomeni, Leo commerce, Rijeka, 1994. DAVISON, Gerald C. i NEALE, John M.: Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1999. DE GRACIA, Donald: Astralna projekcija, Liberata, Zagreb, 1999. FAUST, Viktoria: Parapsihologija, Zagrebaka naklada, Zagreb, 2002. FORMAN, Joan: Mask of Time, Macdonald and Jane's, London, 1978. FREUD, Sigmund: Il sogno e scritti su ipnosi e suggestione, Newton, Roma, 1997. GLEICK, James: Kaos, Izvori, Zagreb, 2000. HEISENBERG, Werner: Fizika i filozofija, KruZak, Zagreb, 1997. HOZZEL, Malte: Levitacija, Hodoba Betlach, Zagreb HUDOLIN, Vladimir: Rjenik ovisnosti, kolska knjiga, Zagreb, 1987. JAKELI, Branka: Govor snova, Zagrebaka naklada, Zagreb, 1994. JAMES, William: Raznolikosti religioznog iskustva, Naprijed, Zagreb, 1990. JEROTI, Vladeta: Izmeu autoriteta i slobode, Prosveta, Beograd, 1980. JUNG, Carl G., PAULI, Wolfgang: Tumaenje prirode i psihe, Globus, Zagreb, 1989. KUNG, Hans: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994. LEADBEATER, Charles W.: akre, CID, Zagreb, 1994. LEADBEATER, Charles W.: Snovi, CID, Zagreb, 1993. LEADBEATER, Charles W.: Vidovitost, CID, Zagreb, 2000. MOODY, Raymond: ivot poslije ivota, Prosvjeta, Zagreb, 1994. RHINE, Joseph B.: Novi svijet duha, Globus, Zagreb, 1989. STEVENS, William O.: The Mystery of Dreams, Allan and Unwin, London, 1950.
51
Altered, States of Consciousness In this work the author has shown the intrinsie interconnection between different altered states of consciousness, thoase caused by free will of the subject, as well as those spontaneous. Thera are numerous parallelu between then. The author has tried to prove hypothesis by American Psychiatrist Stanislav Grof about the existence of matrices in the unconsious. There are ruch matrices which can be moved in different ways and by different means, for instance by using technics for altering the state of conscioussnes or using different kinds of drugs as well as those caused by psychic disorders or extrasensory perception and dreams.
52

IZMIJENJENA STANJA SVIJESTI Desiderio Valacco

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

IZMIJENJENA STANJA SVIJESTI Desiderio Valacco

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Desiderio Valacco & IZMIJENJENA STANJA SVIJESTI _____________________________________________________________________________________________