Ogled iz metodike itanja Epistemoloka skica metafore

Neboj{a Vasi}

od okriljem metodike itanja, koja se ne moe reducirati iskljuivo na osnovne metodike postulate, na naine i ciljeve itanja, znaajne teme obuhvataju semantike izazove kao to su pojam i smisao metafore koja nerijetko zamagljuje, ali i osvjetljava dublje epistemoloke slojeve teksta. Prije svega korisno je podsjetiti se na samo znaenje metafore; na smisao i funkciju prenoenja znaenja jednog pojma ili predmeta na drugi pojam ili predmet (grki - metapherein: meta = iza; pherein = prenijeti), to nuno upuuje na sutinu metafore koja govori jedno, a znai drugo.1 Metafora je, izmeu ostalog, tretirana kao vrsta jezike aberacije, kategorijalne pogreke, logike kontradiktornosti, izopaenja, apsurdnosti ili povrede standardnog znaenja; u najboljem sluaju kao jedna od stilskih figura koja se mora ograniiti na primarno poetski ili esejistini jezik kojem bitno nedostaje znanstveni dignitet kartezijanskog jasnog i preciznog miljenja. Nastojat emo dokazati da je navedeno ogranieno razumijevanje metafore (koja se naivno smjeta iskljuivo u prostore poetike i slobodnijeg stila) neprihvatljivo; da metafora nije samo ukras ili stilski izraz ve mnogo vie priroda samog jezika koja je neizbjeno prisutna i u egzaktnim znanostima tamo gdje se najmanje oekuje. Pristalice ideje doslovnosti (koju je posebno naglaavao Donald Davidson) negiraju metaforu kao primjeren izraz semantike polivalentnosti, odnosno kao neminovnost koja se nalazi u samoj jezgri savremene fizike i matematike upravo zbog svog zadivljujueg semantikog opsega (potencijala), ali i same prirode znanstvenih istina i postulata, kao i mogunosti smisaonog povezivanja novih spoznaja s
1

O. Bartfield, Poetic Diction and Legal Fiction; u M. Black (ed.), The Importance of Language, Englewood Cliffs, N.Y.: Prentice Hall, 1962, str.55. 131

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

postojeim znanjem. Prisustvo metafore iznenauje svojom fleksibilnou; od egzotinog miljenja, kolokvijalnog govora, retorike, poetike i esejistike, do vrhunske knjievnosti, najdublje metafizike i egzaktne znanosti; metafora tako pripada samoj biti jezika koji je metaforian blii miljenju i svijetu kako to istie Miodrag ivanovi u uvodnom dijelu knjige Metafora i filozofija.2 Smisao metafore postaje jasniji unutar intencionalistikog pristupa (Monroe C. Beardsley) u kojem se naglaava distinkcija izmeu ozna~avajueg (designated) i konotacijskog (connoted) aspekta znaenja, odnosno sredinjeg i marginalnog znaenja, to se moe shvatiti i kao odnos izmeu semanti~kog nukleusa i njihovih atributa. U kontekstu intencionalistikog pristupa svaka metafora posjeduje svoje semantiko jezgro iz kojeg emaniraju specifine konotacije ili asocijativni sklopovi koji su razumljivi u odreenom jezikom, drutvenom i epistemolokom kontekstu, uprkos svojoj oiglednoj neloginosti i nedoslovnosti. Metafore imaju savren potencijal, jer se - istie Goodman; denotacijska hijerarhija moe iriti beskonano3, ako se podrazumijeva osnovno (doslovno) znaenje nekog izraza koje se proporcionalno ekspanziji spoznaje protee u nesluene prostore smisla (daleko od svoje prvobitne jednoznane semantike) u polisemikom lancu znaenja iji je prvi impuls samo nagovjetaj mogueg smisla. Kao primjer polisemije i irenja prvobitnog semantikog nukleusa (doslovnosti) moemo uzeti rije krilo koja osim svog osnovnog znaenja ptije krilo, moe postati i pluno krilo, ali i krilo zgrade, vrata, vjetrenjaa i prozora, krilo ljubavi (na krilima ljubavi), to nalazimo i u metaforinim izrazima dobiti krila, srezati krila itd.4 Polisemija je nerijetko prihvaena kao jeziki deficit ili suvian lingvistiki talog (jednako tome nebitan jeziki ukras), to proteira rigidna forma racionalistikog pristupa koji se nastojao radikalno osloboditi maglovitih i neprimjerenih jezikih konstrukcija u formi plana za reformu jezika kojeg je pod utjecajem Condillaca predloio Talleyrand. Iluzornost takvog plana nalazi se u nemogunosti stvaranja enormnog broja novih morfema ili jezikih izraza koji bi hipotetiki bili supstitucija za sve oblike metafore i koji bi, dosljedno strogoj racionalizaciji jezika, stvorili nepremostive prepreke rjeavajui
2

. Miodrag, Metafora i filozofija, biblioteka posebna izdanja, drugo dopunjeno izdanje, Banja Luka, 2011, str.5.
3 4

N. Goodman, Of Mind and Other Matters, Cambridge, MA; Harvard University Press, 1984, str. 62. Vidi R. Zdravko, Metafore i mehanizmi miljenja, biblioteka filozofska istraivanja, Zagreb, 1995, str. 36.

132

Zeni~ke sveske

se obilja sinonima, homonima i polisemije u najirem smislu. Takav imaginarni jezik narastao bi svojim obimom u lingvistiko udovite kojeg prosto ne bismo mogli usvojiti, tim vie to bi svaka nova spoznaja ili znanstvena disciplina do posljednje minucioznosti zahtijevala nenormalan rast nomenklature, odnosno inkorporiranje velikog broja novih zasebnih jezikih estica. Tenja da se mnogostruke referencije istih jezikih izraza aboliraju kao lingvistiki atavizam ostaje u domenu iluzionornog, pod platom ideje kristalizacije idealnog jezika koji bi za svaku semantiku nijansu novih znanstvenih uvida skovao posebne lingvistike entitete, o emu je pisao S. Ullmann5: Ako ne bi bilo mogue jednoj rijei prikljuiti nekoliko znaenja, bio bi to satirui teret za nae pamenje: morali bismo za svaki zamislivi predmet o kojem bismo poeljeli govoriti, posjedovati odvojene izraze Nakon kratkog osvrta na skepticizam prema metafori iz domena krutog racionalizma i nemogunosti stvaranja savrenog jezika osloboenog od svakog oblika nejasnoe, vratimo se samom pojmu metafore koja se, prije svega, nalazi u singularnim izrazima, odnosno odvojenim morfemima (osnovnim jezikim esticama koje su u stanju prenijeti znaenje). Metafora nije samo na nivou frazeologije (kako se to uobiajeno pretpostavlja) nego primarno na nivou rijei, to se moe jednostavno dokazati i demonstrirati ako konsultujemo rijenike bilo kojeg jezika. Polisemija je tako utkana u samu prirodu jezika koja je na rudimentalnom nivou domen leksikih jedinica koje se dalje mogu grupisati na potencijalno beskonane naine tvorei tako nove, metaforine nijanse znaenja. Kao ilustraciju polisemije leksikih jedinica moemo uzeti primjer iz engleskog jezika sasma obine i prividno semantiki siromane rijei horse (konj) koja u Websterovom6 rjeniku ima 40 znaenja: horse (hrs), n., pl. horses, (esp. collectively) horse, v., horsed, horsing, adj.
n. 1. a large, solid-hoofed, herbivorous quadruped, Equus caballus, domesticated since prehistoric times, bred in a number of varieties, and used for carrying or pulling loads, for riding, and for racing. 2. a fully mature male animal of this type; stallion. 3. any of several odd-toed ungulates belonging to the family Equidae, including the horse, zebra,
5

S. Ullmann, Semantic: An Introduction to the Science of Meaning, Oxford, Basil Blackwell, 1972, str.168.
6

Random House Websters Unabridged Dictionary, Collexion Reference Software, Lernout&Hauspie, 1998. 133

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

donkey, and ass, having a thick, flat coat with a narrow mane along the back of the neck and bearing the weight on only one functioning digit, the third, which is widened into a round or spade-shaped hoof. 4. something on which a person rides, sits, or exercises, as if astride the back of such an animal: rocking horse. 5. Also called trestle. a frame, block, etc., with legs, on which something is mounted or supported.6. Gymnastics. a. See vaulting horse. b. See pommel horse. 7. Carpentry. carriage (def. 7). 8. soldiers serving on horseback; cavalry: a thousand horse. 9. Slang. a man; fellow. 10. Often, horses. Informal. horsepower. 11. horses, Slang. the power or capacity to accomplish something, as by having enough money, personnel, or expertise: Our small company doesnt have the horses to compete against a giant corporation. 12. Chess Informal. a knight. 13. Slang. a crib, translation, or other illicit aid to a students recitation; trot; pony. 14. Mining. a mass of rock enclosed within a lode or vein. 15. Naut. Traveler (def.6b).16 Shipbuilding. a mold of a curved frame, esp. one used when the complexity of the curves requires laying out at full size. 17. Slang. heroin. 18. back the wrong horse, to be mistaken in judgment, esp. in backing a losing candidate. 19. beat or flog a dead horse, to attempt to revive a discussion, topic, or idea that has waned, been exhausted, or proved fruitless. 20. from the horses mouth, Informal. on good authority; from the original or a trustworthy source: I have it straight from the horses mouth that the boss is retiring. 21. hold ones horses, Informal. to check ones impulsiveness; be patient or calm: Hold your horses! Im almost ready. 22. horse of another color, something entirely different. Also, horse of a different color. 23. look a gift horse in the mouth, to be critical of a gift. 24. To horse! Mount your horse! Ride! v.t. 25. to provide with a horse or horses. 26. to set on horseback. 27. to set or carry on a persons back or on ones own back. 28. Carpentry. to cut notches for steps into (a carriage beam). 29. to move with great physical effort or force: It took three men to horse the trunk up the stairs. 30. Slang. a. to make (a person) the target of boisterous jokes. b. to perform boisterously, as a part or a scene in a play. 31. Naut. a. to caulk (a vessel) with a hammer. b. to work or haze (a sailor) cruelly or unfairly. 32. Archaic. to place (someone) on a persons back, in order to be flogged. v.i. 33. to mount or go on a horse. 34. (of a mare) to be in heat. 35. Vulgar. to have coitus. 36. horse around, Slang. to fool around; indulge in horseplay. adj. 37. of, for, or pertaining to a horse or horses: the horse family; a horse blanket. 38. drawn or powered by a horse or horses. 39. mounted or serving on horses: horse troops. 40. unusually large. horseless, adj. horselike, adj.

Na osnovu navedenog primjera moemo vidjeti kako jedna rije gradi polisemiju u razliitim funkcijama istog morfema (imenica, glagol, pridjev), s primjerima slenga, idiomatske upotrebe, u arhainim izrazima, frazeologiji i sl. U navedenom rijeniku izraz set ima 119 znaenja (s razliitim kolokacijama, idiomima, u slengu itd.,) get 63 znaenja, take 126 znaenja, put 47 znaenja, make 84 znaenja, do
134

Zeni~ke sveske

57 znaenja, have 38 znaenja itd. Svakako da postoje i bogatiji rijenici s vie nijansi znaenja i da mnoga (posebno kolokvijalna znaenja) ne nalaze svoje mjesto u rjenicima, to sve potvruje tezu o iznimnom bogatstvu jezike polisemije koja se nalazi u svakom rjeniku i koja polazi od najfrekventnijeg (doslovnog) znaenja bilo kojeg morfema. Nakon ovih primjera jasno je da znati rije nije nimalo jednostavno i da se poznavanje rijei esto olako svodi na uobiajene i najee smisaone odrednice, to je daleko od polisemije vezane za odreeni izraz drugim rijeima metaforine supstance jezika. Da je metafora sama priroda jezika postaje evidentno na osnovu letimine analize sastavnica svakog ozbiljnijeg rjenika koji zbunjuje obiljem lingvistikih poveznica, kolokacija, konotacija, sinonima, antonima, homonima, slenga, idioma i sl. Ovdje emo ukazati na dva aspekta polisemije, koji se uobiajeno nazivaju sinkronijski i dijakronijski, gdje prvi (sinkronijski) implicira vie neovisnih znaenja, dok se drugi (dijakronijski) odnosi na dodavanje semantikoj jezgri novih nijansi znaenja (slojeva semantike), ali da ostaje spona prvobitnog znaenja koja se, uprkos polisemiji, ne gubi u potpunosti. Za iscrpniju analizu ovog jezikog fenomena potrebno je mnogo vie prostora od kratkog osvrta na epistemologiju metafore, ali emo se malo zadrati na dijakronijskom aspektu polisemije. Promijenjena znaenja istog morfema, odnosno slabljenje semantike veze sa izvornim znaenjem (koje uvijek ostavlja neki trag sa prvobitnom semantikom) moemo ilustrovati u semantikim mutacijama mnogih morfema. Navedene promjene mogue je klasificirati na sljedei nain7: Funkcionalni transfer znaenja obuhvata rijei ije se znaenje promijenilo jer se predmet ili pojam na koji se odnosi rije takoer promijenio. Kao primjer moemo uzeti sljedee pojmove: hospital u trinaestom stoljeu hospital je bio hostel, ili mjesto gdje su se odmarali putnici ili hodoasnici, u petnaestom stoljeu hospital je bila dobrotvorna ustanova (a charitable institution) ili azil (asylum) za bolesne i siromane, dok se savremeno znaenje hospital javlja u esnaestom stoljeu paralelno sa jo jednim (manje poznatim znaenjem) hospital u smislu koleda ili kole, tako da je Christs Hospital (osnovana 1533. godine) bila privatna kola, a ne bolnica u sadanjem smislu te rijei.

Vidi: Dictionary of Changes in Meanings, NTC Publishing Group, Lincolnwood, Illinois USA, 1996. 135

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Redukcija znaenja se odnosi uglavnom na imenice (manje na pridjeve), gdje se znaenje suava sa ireg semantikog polja na specifinije i konkretnije pojmove. Kao primjer moe posluiti engleska rije meat (meso), to je u starom engleskom znailo food (hrana), odakle potie izraz meat and drink (hrana i pie) koji je jo uvijek u upotrebi. Savremeno znaenje rijei meat potie iz esnaestog stoljea. Degradacija u znaenju odnosi se na rijei koje se danas koriste u peorativnom smislu, iako su njihova prvobitna znaenja bila pozitivna, zatim neutralna i naposljetku negativna. Markantan primjer degradacije znaenja nalazimo u izrazu silly (blesav, aav, luckast). U trinaestom stoljeu isti izraz se koristio u smislu happy (sretan), blessed (blagoslovljen) ili holy (svet). U etrnaestom stoljeu biljeimo prve ozbiljnije promjene znaenja; silly kao innocent (nevin), zatim helpless (bespomoan) i pitiable (jadan). Od esnaestog stoljea biljeimo savremeno znaenje izraza silly (foolish, stupid luckast, glup) u frazama silly sheep (glupe ovce), silly old man (blesavi starac) i sl. Ekspanzija znaenja suprotno od navedene redukcije znaenja (2) odreeni pojmovi su od partikularnog smisla postepeno dobili sveobuhvatnije, ire znaenje. Primjer je izraz holiday koji se prevodi kao praznik ili godinji odmor, dok je taj isti izraz prije etrnaestog stoljea iskljuivo bio a holy day u religijskom znaenju kao vjerski praznik ili blagdan. Asocijativni transfer znaenja je zadrao znaajnu sponu sa prvobitnim znaenjem u asocijativnom smislu. Kao primjer moe posluiti engleska rije cash (gotovina, novac) ije je izvorno znaenje bilo moneybox ili cashbox (kasica). Zanimljivo je da je samo u engleskom jeziku dolo do navedene promjene znaenja dok je u nekim drugim jezicima ostalo netaknuto prvobitno znaenje: francuski caisse, italijanski cassa, panski caja, njemaki Kasse, ruski kassa. Apstrahovanje znaenja se odnosi na konkretne pojmove koji su prerasli u apstraktne izraze. Kao primjer moe posluiti engleska rije deduce (zakljuiti, donijeti sud) koja je prvobitno znaila bring (donijeti) ili convey (prenositi). Pozitivna semantika promjena odnosi se na izraze koji su prvobitno bili negativni ili neutralni, da bi postepeno dobili pozitivno znaenje. Kao primjer
136

Zeni~ke sveske

neka poslui engleska rije ambition (ambicija) koja je izvorno asocirala neto negativno kao vice (porok) ili sin (grijeh), jer se podrazumijevala nezasita ambicija koja se ne obazire na sredstva ka postizanju cilja nego makijavelistiki gazi sve pred sobom. U savremenom znaenju biti ambiciozan je vrlina koja esto ima u sebi latentan prizvuk moralnog prigovora koji se podrazumijeva ako je ambicioznost nekontrolisana i ako ne potuje etika naela. Slabljenje znaenja obuhvata rijei koje su izgubile svoju semantiku snagu. Jedan od mnogih primjera je engleska rije awful (strano), koja je prvobitno znaila full of awe (ispunjen potovanjem ak strahopotovanjem), znaenje terrible (strano) nastaje u devetnaestom stoljeu, dok danas ta ista rije esto ima mnogo blai smisao little more than bad malo gore od loeg (ali ne i strano u izvornom smislu). Znanstvene semantike korekcije odnose se na rijei koje su dobile precizna i adekvatna znaenja usklaena sa znanstvenom slikom svijeta. Primjer je engleska rije planet (planet) koja se, do Kopernika, odnosila na sva nebeska tijela koja se okreu oko zemlje (kako je primitivna astronomija tumaila u dvanaestom stoljeu). Dosljedno tom prvobitnom znaenju i sunce je bila jedna od planeta. Artificijelna promjena znaenja je zanimljiv jeziki fenomen semantikih mutacija koje su nastale zbog pogrenog razumijevanja etimologije. Primjer takve semantike promjene je elongate (produiti). U esnaestom stoljeu elongate je znailo remove (otkloniti) ili depart (otii). Savremeno znaenje je izvedeno iz pogrene etimologije koja se vezuje za rije long (dug) kao pretpostavljenu osnovu izraza elongate. Jaanje semantike odnosi se na pojmove koji su izvorno imali slabije znaenje kao to su disgust (gaenje) iji je prvobitni smisao bio not like, dakle neto neprijatno, to nam se ne svia, ali svakako ne i gadljivo. Promjenljivost jezika, stalne i este mutacije, semantika skretanja od izvornog smisla, fleksibilnost i adaptivnost jezika novim epistemolokim izazovima, inherentna lingvistika otvorenost za improvizacije i permanentno traganje za boljim, preciznijim i sveobuhvatnijim izrazom sve to potvruje Edward Sapir sljedeim rijeima: Nita nije savreno, statino. Svaka rije, svaki gramatiki element, svaka lokucija, svaki
137

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

zvuk i naglasak predstavlja sporo mijenjajuu konfiguraciju, oblikovanu nevidljivom i bezlinom strujom, koja predstavlja ivot jezika.8 Posebno znaajna funkcija metafora se ogleda u paradigmatinoj promjeni slike svijeta, kada se prosto namee potreba za osmiljavanjem novih izraza da bi se mogle imenovati, objasniti ili pak pribliiti novonastale spoznaje na nain koji najvjerniji odraava radikalne znanstvene uvide u strukturu ovjeka i njegovog svijeta. U skladu sa kunovskim poimanjem revolucionarnog paradigmatskog pomaka svjedoimo snanim semantikim potresima koji u znaajnoj mjeri mijenjaju deskriptivne forme na tragu optimalne znanstvene objektivnosti. Ovdje uvodimo pojam znanstvene metafore koja se nalazi u samom srcu egzaktnosti, to se doima kontradiktorno stremljenju ka objektivnom i akribijskom stilu hladne racionalnosti. Filozofija znanosti rado istie ideju aproksimativnosti koja neumitno prati ak i najegzaktnije nauke kao to su matematika i fizika. Pribliavanje deskripcije svijetu objekta ostavlja semantiku pukotinu koja se nastoji premostiti metaforom, to nikada nije u cijelosti izvedivo jer uvijek ostaje neto nedoreeno, nespoznatljivo, ak i pogreno u znanosti - to po definiciji, otvara perspektive novim mijenama i paradigmatskim promjenama. Ali, zapitat emo se, zato nam je potrebna metafora kada se nalazimo na tlu objektivnosti, verifikacije, hladne racionalnosti, egzaktnosti i sl?. Zar je nemogue izbjei upotrebu metafore tamo gdje se ona ini najmanje primjerenom, naime u svijetu znanstvenih uvida koji su, sve vie, nerijetko na rubu metafizike? Prije nego to pokuamo odgovoriti na ova pitanja pokuajmo objasniti nepovjerenje prema metafori. Da li je to nepovjerenje uzrokovano samom prirodom metafore koja se, izmeu ostalog, moe osvijetliti postavkom kao da. Upravo ove dvije rijei kao da izraavaju bit metafore koja ukorijenjena u ono to je poznato stremi nepoznatom, na osnovu osvojenog traga za neotkrivenim, uspostavlja most izmeu elaboriranog i nasluenog, kako to sugerie i Hugho G. Petrie: Metafora moe pruiti racionalni most od poznatog ka radikalno nepoznatom, od danog konteksta razumijevanja do promijenjenog konteksta razumijevanja.9 Kao da izraava ideju komparacije, slinosti i pribliavanja dva
8 9

E. Sapir, Language, New York: Harcourt, 1949, str.171. H.G. Petrie, op.cit., str. 440 441

138

Zeni~ke sveske

fenomena jednog koji je poznat i drugog koji se tek spoznaje. S lingvistikim arsenalom, koji je, prije svega, utemeljen u empirijskom, fizikalnom i svakodnevnom iskustvu, nastojimo se popeti na viu razinu spoznaje u zoni razumljivog inputa. Tako smo, barem djelimino, odgovorili na pitanje zato metafora na podru~ju znanosti. Ne postoji ni jedan drugi nain da se predstavi i objasni priroda veine (ako ne i svih) znanstvenih fenomena nego poreenjem sa poznatim, to u konanici osmiljava funkciju metafore. Utopija istog jezika koji je osloboen svakog suvinog ukrasa, simbola, metafore i nejasnosti ostaje neostvareni ideal strogih racionalista. Uprkos rairenom uvjerenju da je metafora iracionalna, a znanost racionalna, ekspresivna vie nego informativna, prenaglaeno emotivna i viesmislena, iako znanost zahtijeva hladnu objektivnost i jednoznanost, ona (metafora) ulazi u sve faze znanstvenog; od hipoteza koje su esto mnogo vie maglovite vizije nego kristalno jasne pretpostavke (heuristika vrijednost metafore), do procesa deskripcije znanstvenih fenomena i u konanici definicija (u svrhu edukacije). Descartesov princip znanstvenog clare et distincte teko moemo nai ak i u matematici poslije uvoenja imaginarnih, negativnih i iracionalnih brojeva, to potvruje i Cassier10: U svim velikim sustavima racionalizma, matematika se smatrala ponosom ljudskog razuma egzemplarnim podrujem jasnih i razgovjetnih ideja. Meutim, iznenada se tu reputaciju poelo stavljati pod znak pitanja. Temeljni matematiki pojmovi, daleko od toga da budu jasni i razgovijetni, pokazali su se krcati zabludama i nejasnoama. Ranije spominjani metaforiki izraz kao da nalazimo kod briljantnih znanstvenika kao pokuaj izricanja neizrecivog, odnosno razumijevanja nejasnog i opskurnog. James C. Maxwel na sljedei nain opisuje fenomen elektromagnetskog: Elektromagnetsko se polje ponaa kao da je zbir gumenih traka i potezaa. Maxwel ne tvrdi (to bi bilo apsurdno i krajnje netano) da je elektromagnetsko jednako zbiru gumenih traka i potezaa, ali upravo taj slikoviti (metaforiki i simboliki) opis nastoji nas pribliiti razumijevanju fenomena koji izmie kartezijanskom principu jasnosti. Miller koristi navedeni izraz similariteta u sljedeoj definiciji: Nuklearna sila djeluje kao da je estica razmijenjena. Jasno je da u doslovnom smislu nuklearna sila nije razmjena estica, ali Miller
10

E. Cassier, An Essay on Man, New Haven, Yale University Press, 1962, str.60. 139

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

upravo koristi navedenu metaforu koja, opet na slikovit i aproksimativan nain, nagovjetava prirodu nuklearne sile. Slino se govori i o prirodi svjetlosti koja se naizmjenino ponaa kao estica ili val u skladu sa navedenim kao da naelom. Metaforian izraz svojim neoekivano irokim dijapozonom pokriva sve kognitivne napore i dostignua, od retorike, kolokvijalnih izraza, poetskog, etikog, do estetskog, egzaktnog, metafizikog i teolokog (gdje je metafora ekskluzivno i jedino mogue sredstvo izraavanja). Ovaj kratak pregled epistemolokih problema metafore je samo dodirnuo neka temeljna pitanja o jeziku, spoznaji i modusima deskripcije objektivnih, apsolutnih, estetskih i drugih istina. Kako se primiemo kraju ovog letiminog pogleda na metaforu kao da svaka rije zahtijeva navodne znakove u emu naziremo trijumf metafore koja, uprkos svim otporima logikog pozitivizma i stroge racionalnosti, dobija na svjeini i zamahu, umjesto da se skrueno povlai pred najezdom kartezijanskog principa egzaktne znanosti.

140