Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Boris Apsen - Repetetorij Vise Matematike 2

    Uploaded by

    Kathleen Murphy
    48 views318 pages

    Copyright

    © Attribution Non-Commercial (BY-NC)

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    Attribution Non-Commercial (BY-NC)
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    48 views318 pages

    Boris Apsen - Repetetorij Vise Matematike 2

    Uploaded by

    Kathleen Murphy

    Copyright:

    Attribution Non-Commercial (BY-NC)
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 318
    PROF. DR ING. BORIS APSEN REPETITORIJ VISE MATEBMATIKB DIFERENCIJALI, ZAKRIVLJENOST KRIVULJA. INTEGRALI. PRIMJENA INTEGRALNOG RACUNA. DIFERENCIJALNE JEDNADZBE. FOURIEROVI REDOVI. DRUGI DIO Peto izdanje TEHNICKA KNJIGA ZAGREB Tomic Davor SADRZAJ ‘Strana § 1. DIFERENCIJAL FUNKCIE .. 2.2... n 1. Pojam diferencijala.... 2.2... .....,..,,, uM 2 Geometrijsko znatenje diferencijala funkcije.. |. 12 3. Derivacija kao diferencijaini kvocifjent.. 2... |. | 13 4 O vrijednostima diferencijala dxidy ....... rec) 5 Osredivanje Pogretke velitine izratunate iz podataka ‘mje- ‘ renja..... tee eee 1 6. Diferencijal konstante. Diferencijal zbroja, razlike, umnotka i kvocijenta funkelja 2. 16 7. Diferencijali videga reda .. 2.2... 7 8. Diferencijali slozene funkcije ...........2.~~~, 19 § 2. JEDNADZBE TANGENTE I NORMALE NA_ KRIVULJU, KOJOJ JE JEDNADZBA ZADANA U PARAMETARSKOM OBLIKU. 20 Cikloida ll, 2 § 3. JEDNADZBE TANGENTE I NORMALE NA KRIVULJU ZADANU U POLARNIM KOORDINATAMA...... 25 Arhimedova spiralar=ap ..............., 28 Hiperbolna spirala r = + eee eee 31 Logaritamska spiralar=ew. 22... 2. 32 § 4. ZAKRIVLJENOST KRIVULJA ..... beeen 34 1. Zakrivijenost kruinice. 2... 34 2. Zakrivijenost krivulje zadane u Pravokutnim koordinatama 35 a) Jednadzba krivulje zadana je u eksplicitnom obli- RUy=S@) oem OPte 35 b) Jednad2ba krivulje je zadana u parametarskom obliku 5 = 30) 39 3. Zakrivijenost krivulje zadane u polaraim keordinatama rer@) occ. cee a 4, Srediéte i kruinica zakrivijenosti © © © © - 7 §. Evoluta i evolventa.. -- -- 2 ests § 5. NEODREDENI INTEGRAL]... - 7 ttt 1. Pojam neodredenog integrala i primitivne funkcije 2. Osnovni integrali.. 2. ee 3. Pravila integriranja ss Lee Prvo pravilo: integral umnotka konstante i funkcije . - . - Drugo pravilo: integral algebarskog zbroja funkeija . . . . Treée pravilo: pravilo supstitucije . : Cetvrto pravilo: pravilo parcijalne (djelomitne) integracije 4. O konstanti integracileC oe 5. Upute i primjedbe obzirom na integriranje .. . . «+ + 6. Predtipovi neodredenih integrala ... =. -- +--+ Predtip B dx f yee Predtip C ea 7. Tipovi neodredenth integrala 2. Tip L [BQae=f Roper ree Tip IL. [Re Var FB ass fale eS) a beets Tip I. [RG Var FR FO de ee I. Osnovni postupak za rjeSavanje integrala tipa IIT IL. Posebni oblici integrala tipa II. ©.) ee Tip IV. Binomni integrali frre + by de 85 87 95 95 122 § By Tip V. Bliptitki integrali. 2.2... Tip VL J RGin x, cosx) de; [Rohs chs)de . 1... ee Tip VIL. J sin (mz) . 008 (nx) de J cos (mx) . cos (nx) de J sin@mx) sins) 22... Tip VII. Jsimxdes footede 22... : Tip Ix. Jrerxdss fogxde 2.2.2... Tip x. dx de fits foo bocce Tip XI. Jsinmx cotede 0. : 8. Integriranje beskonanih redova... =. 2... . ODREDENI INTEGRALI ... 22... 2... ee 1 Pojam . oe eee 2. Teorem srednje vrijednost! imtegralnog raiuna... . . . 3. Veza izmedu odredenih i neodredenih integrala. ... . 4. Ratunanje odredenih integrala ...........~. . 5, Pravila za odredene integrale. 2... 0.2... PRIMJENA INTEGRALNOG RACUNA... 2.2.0... 1, Ratunanje povrdina. | a) U pravokutnim koordinatama .......... . 1, Jednadzba krivulje je zadana u eksplicitnom obliku y=f(x) 2. Jednadzba krivulje je zadana u parametarskom obliku b) U polarnim koordinatama ............. ¢) Povr8ina sektora krivulje zadane u pravokutnim koordinatama... . . 4) Povréina zatvorene krivulje. ‘Krivuljni integral 154 156 157 167 172 172 175 176 178 180 187 187 187 187 189 190 192 193 ‘Strana 2, Ragunanje statitkih momenata i koordinata teiilta revaih likova. . 2... 2 eee eee 195 3. Ratunanje momenata tromosti (inercije) ravaih likova 202 4, Primjeri iz fiike ees 205 5. Odredivanje duljine luke krivulje (retkifikactja krivalje) . . 207 a) Opéenito 2. eee 207 b) U pravokutnim koordinatama ..-...--..--. 207 1. Jednad’ba krivulje zadana je u eksplicitnom obliku y=f(x) 207 2. Jednadba krivulje je zadana u parametarskom obliku . 209 c) U polarnim koordinatama ....-.---+-+-s 212 6. Obujam (volumen) tijela .. 2.2... 0-00-0007 - 213 7. Rotacione plohe i tjelesa... 2 62 -- eee 215 a) Jednadabe rotacionih ploha ........-... 215 b) Obujam rotacionog tijela...... 2.2... 0- 217 c) Povr8ina rotacione plohe..........- + 218 d) Guldinovo pravilo za volumen i povrbinu rotacio- nog tijela - 22n ¢) Tezi8te i momenti tromosti homogenog rotacionog tijela so... 25 L Tetifte 2 ee 225 2. Momenti tromosti 227 § 8. NEPRAVI INTEGRAL ...------ ee 231 § 9. ODREDIVANJE PRIBLIZNE VRIJEDNOSTI ODREDENOG INTEGRALA ... 0.000000 eee been ee eee 235 1, Numeriéka integracija (kvadratura) .......- s+ 235 a) Metoda pravokutnika nutarnjih i vanjskih . . .. 235 b) Metoda trapeza. 2. ee 236 ©) Metoda tangenata. 2...) eee eee 236 4) Simpsonova formula... ..- +--+ - 237 2 Grafitka integracija. . 2... ee 242 § 10, DIFERENCIJALNE JEDNADZBE ......- See 246 1. Opéenito o diferencijalnim jednadibama. . . . 246 2, Diferencijalne jednadibe prvog reda .. . . « > 251 a) Opéenito ... 1.2 - ee 251 b) Geometrijsko anatenje diferencijalne jednadzbe prvogreda.. eee 252 ©) Grafiéko rjeSavanje diferencijalnih jednadzbi . . . 252 d) Tipovi diferencijalnih jednadzbi prvog reda. .°. . 254 Tip I. Promjenijive x iy daju se separirati . 254 Tip Il. Homogene diferencijalne jednadibe ..... . . 258 ‘Tip ILI. Linearne diferencijalne jednadzbe ....... . 261 I. Opéenito . : 261 Il. Prvi nadin sjesavanja 262 II. Drugi naéin. Varijacije konsta 265 Tip IV. Bernoullijeva diferencijalna jednadtba .. . . . . 267 ©) Singularna rjeSenja diferencijalnih jednadzbi . . . 268 f) Tipovi diferencijalnih jednad2bi prvog reda (na- stavak). 2. 270 Tip V. Clairautova diferencijaina jednadtba - 270 Tip VI. Lagrangeova diferencijalna jednadtba ... ~~ - 272 Tip VII. Egaiene diferencijnine jednadibe. Eulerov multi- 2) Primjedba o 0 rjefavanju diferencijalaih jedaad3bi pryvogreda oe. ee es 215 h) Ortogonalne trajektorije ©... ee 271 3. Diferencijalne jednadibe drugog i vitih redova .. . . . 219 a) Opéenito . 219 b) Redukcija diferen 280 Jednadzba elastigne Ii 281 ‘Matematitko njihalo 286 ©) Linearne diferencijalne jednadzbe s konstantnim koeficijentima 290 1. Opéenito. . 22. ee eee 290 2. Linearne homogene diferencijalne jednadzbe drugog reda s konstantnim koeficijentima...... 2... 0.5 290 3. Linearne homogene diferencijalne jednadZbe vitih redova s konstantnim Koeficijentima......-.-- +++ 4, Linearne nehomogene diferencijalne jednadzbe s konstant- nim koeficijentima .. 2. ee 299 1 slugaj: Desna strna diferencijsne jednadhe je po- Eulerova formula za iv janje Sapa. 302 IT sluéaj: Desna strana diferencijalne jednadzbe je eks- ponencijalna funkeija 3 III sluéaj IV slugaj: Desna strana diferencijalne jednadibe alge- barski_ je zbroj polinoma, JeSpponcnelaine funkeije i funkeije sinusa Ponie ii keemuse 310 V sluéaj: Desna strana diferencijalne jednadtbe je umnozak polinoma i eksponencijalne funkci- Cle et 311 Strana VI slutaj: Desna ee ana, dierencaine jednadabe je polinoma, eksponencijalne funk- cije i get finkoja sinusa ili kosinusa.. . . . . 4)RjeSavanje linearnih nehomogenih diferenci- jalnih jednadzbi Lagrangeovim natinom v: rijacija konstanata............. cee )Linearne diferencijalne jednad#be s promjen- ljivim koeficijentima. Eulerove i Besselove di- ferencijalne jednadzbe .... 2-2... 00+ f) Titranja 1. Opéenito 2. Slobodna ili viastita titranja I. Nepriguéena tritranja . . . . Lees IL, Prigudena titranja. 2.2... 2.00000. Il. Prisilna titranja. Rezonancija........ § Il, HARMONICKA ANALIZA. FOURIEROVI REDOVI . . . . . 1, Fourier-ov red za opéu, parnu i neparnu funkciju f(x) pe- Pioda 2m 2 ee 2. Fourlerov red za funkciju bilo kojeg perioda 3. O konvergenciji Fourierovih redova. Dirichletowt avjet. Parsevalova jednakost ©... oe 4, Numeritka harmonitka analiza... .......... POPIS NAJVAZNIJIH FORMULA ...+ 2.1... eee eae 313 319 323 327 327 328 328 330 332 336 § 1. Diferencijal funkcije 1, Pojam diferencijala _Neka je zadana funkcija y = y(x), koja ima u svakoj totki konatnu deri- vaciju: tim 4% of (x) = fim Do prijelaza na limes mode se pisati: Rav) te ® gdje e-0, kad Ax~0. Na slici 1. prikazana je ta jednakost na brojnom praveu. Iz slike se jasno razabire, da kad 2 orn teZi svome limesu y'(x), ¢ t. j, razlika izmedu 2 i y'(x), tedi null, Pomnosimo li obje strane jednakosti (a) ¢ Ax, dobijemo: Ay = 9" (x) -Ax + e-Ax (>) Prvi dan desne strane te jednakosti: ¥ (x) bx zove se diferencijal funkcije y i biljeti se s dy (Citaj: ,,diferencijal y« ili dey), t. j. dy = y'(x) -Ax © Primijenimo tu formulu (c) za funkciju y(x) = x. Kako je sada y‘(x) = 1, ay = x, uvritenje tih vrijednosti u (c) daje: dx = Ax a To znati: ako je x nezavisna promjenljiva, diferencijal x, t. j. dx, identitan je s Ax. Uvrstivsi Ax = dx u (c) dobijemo definitivni izraz za diferencijal funkcije Y= wH)? dy = y'(x) dx Q 11 Diferencijal funkcije jednak je deriva 8 diferencijalom argumenta, Ako znamo derivirati, znamo i diferencirati, t. j. izragunati diferencijal funk- cije: treba samo izracunati derivaciju pa je pomnoditi s diferencijalom argumenta. Kako se vidi iz. gore navedenog, slovo malo d je oznaka za diferencijal, pa se pise dy, dx, d(x), dsin x, d arc tg x it. d., a to znati: diferencijal y, diferencijal x, diferencijal funkcije f(x), diferencijal sin x i t. d., dok slovo veliko ,,D« je oznaka za derivaciju, na pr. D,sin x = cos x, a dsin x = cos x-dx, ji funkcije pomnogenoj Primjeri y y in x5 y =aresin x; ua Bx; ust; du=(—3)de v= Inu; dv = dy = & “ u Pomotu slike 2 prikazimo sada: 2. Geometrijsko 2natenje diferencijala funkelje y = y(x) U totki T apscise x povutemo tangentu na krivulju y = y(x), pa apscisi x te totke T dademo prirast dx = Ax. Tada ée ordinata tangente dobiti prirast AB, a ordinata krivulje prirast Ay = T’B. Iz pravokutnog trokuta TBA slijedi: AB = TB-tga = de-tga Kako je gradijent tangente tga = y'(x), dobijemo: AB = y'(x) de a to je nad izraz (2) za diferencijal funkcije, tj AB = dy. Prema tome diferencijal funkcije predoten je geometrijski prirastom ordinate tangente, kad x priraste 2a dx, odnosno za Ax, dok je Ay prirast ordinate kri- vulje. Iz slike 2 razabiremo dalje, da je prema (b) mala dutina T’A = e-Ax i da ta duzina tei nuli, kad Ax—+0 i to mnogo brie nego Ax, jer i e+ 0. Kate se u tom slutaju, da je e-Ax beskonatno mala velitina bar drugog reda, ako Ax sma- tramo beskonaéno malom velitinom prvoga reda. 12 3. Derivacija kao diferencijalni kvocijent Podijelimo izraz za dy dy = y'(x) -dx -2 8 dx. Dobijemo: ¥ (x, (2a) Derivaciju funkeije prikazali smo u obliku diferencijalnog kvocijenta 2. To je posve formalni prikaz, jer derivacija nije kvocijent, veé limes kvo- cijenta diferencija x%, kad Ax—+0, ali taj prikaz derivacije u obliku kvocijenta ima tu veliku prakigau prednost, da se iz samog kvocijenta neposredno vidi, po kojoj je promjenljivo} funkcija derivirana, i da se s diferencijalnim kvocijeatom mode postupati kao s obiénim razlomkom. Na pr., kako je brzina derivacija puta s po vremenu t, pigemo je sada ovako: Ako je gibanje materijalne totke zadano parametarski, t. j. svojim projekci- jama u koordinatne osi X iY: x= 2(t) y=¥(t) gdje je parametar ¢ vrijeme, bit 6e: dx “Gr | brzina projekcije u smjeru osi X, odnosno osi ¥ = (x) 2, | itt projekcife braine w te osi. i inverene funkeije x(y) jednaka reciproénoj_vijednoat derivacije direkine funkcije 9(), pilemo je 1 lide *O)= Fay ae Isto tako lako dolazimo do izraza za derivaciju y'(x) slotene funkcije y = y(u), gdje je w= u(x), ako diferencijalni kvocijent 22 mnotimo i dijelimo s du: t, j. izderiviravi y po u mnozimo tu derivaciju s derivacijom u po x. 13 4. O vrijednostima diferencijaia dx i dy Iz vrijednosti & = y'(x) = lim 2 = tga = gradijent tangente jasno sli- ars jedi, da diferencijali dx i dy nisu neke odredene vrijednosti, jer je tga omjer kateta dy = AB i dx = Ax = TB (vidi sl. 2), a iz goniometrije znamo, da vrijed- nost tg a ovisi jedino o kutu a, a ne ovisi o uzetoj po volji kateti dx == Ax. Samo je kvocijent diferencijala dy i dy, t. j. 2 , stalan u svakoj totki funkcije i jednak je njenoj derivaciji y’(x) u toj totki. Medutim, pri rjeSavanju mnogih problema iz matematike, fizike, évrstoée i t. d. desto je zgodno uzeti, da su prirast argu- menta Ax, a dakle i njemu pripadni prirast funkcije Ay male velitine, a diferen- cijali dx i dy da su beskonatno male velitine, t. j. promienljive velitine, koje tee nuli, U tom slucaju izrazi za Ax i Ay daju priblidne formule za velitinu, koj i Ay manji, dok iz Pitagorinu poucku napisati: Ast Axt + Ay? dst = dx* + dy* Q) Prva jednakost daje pribliznu vrijednost kvadrata duzine luka TT’ ktivulje y = y(x), koja je to totnija, Sto je Ax, a dakle i Ay manji. Druga jednakost daje tofnu vrijednost_ kva- drata diferencijala luka ds krivulje, naravno uz uvjet, da su dx i dy beskonatno male velitine, Kako éemo kasnije u primjeni integralnog ra- dua vidjeti, iz te formule lako dobijemo formulu za duljinu s luka krivulje y = y(x). ‘Smatrajuéi Ax malom velitinom dolazimo do prakticki vrlo vatnog_pravila: 5. Odredivanje pogretke velitine izratunate iz podataka mjerenja Svi podaci mjerenja sadréavaju i uz najvecu paznju opazata slutaine po- greke uzrokovane nesavrienstvom nafih éutila i mjeracih sprava. Jasno je, da ne znamo niti velitine niti tih pogreSaka, ali znamo granitne vrijed- nosti ili mede tih pogreSaka. Tako na pr. mjere¢i neku kraéu duzinu pomocu mije- rila s noniusom, kojega je podatak 0,1 mm, znamo da Ge pogredka izmjerene du- Hine ledati izmedu —0,1 i +0,1 mm. Zadaéa se sastoji u tome, da se izratuna gra- nina vrijednost pogreske one velitine, koju smo izratunali iz podataka mijerenja. Uzmimo opéenito, da imamé izratunati vrijednost funkcije y=y(x) za neku vrijednost x, koju smo izmjerili na -t Ax totno, i odrediti graniénu vrijednost Ay pogrelke te izratunate vrijednosti. Ta trazena apsolutna pogretka bit ce: Ay = y(x + Ax) —y(x) (4) Iz jednad2be (b) na str.11: Ay = (x) Ax + e-Ax uz y'(x)-Ax = dy slijedi: Ay—dy =e-Ax Pokazali smo veé: ako Ax tezi nuli, ¢-Ax jo8 brie tei nuli, pa mozemo 2a male Ax priblizno uzeti, da je: Ay—dy 0 ili Ay = dy a kako je dy = y'(x)-dx = y'(x)-Ax, jer je dx = Ax, dobijemo: apsolutna pogretka Ay. dy =y'(x)-Ar (3) pri emu je ta jednakost to tofnija, Sto je Ax manji. Pomotu te formule ratuna se obiéno apsolutna pogreska velitine, ako je jedan podatak, pomotu kojeg se ta velitina ratuna, izmjeren s izvjesnom totnosti, jer je mnogo jednostavnije izratunati tu pogre’ku po formuli (5) nego prema (4), dok je razlika u tognosti raéuna obitno toliko malena, da nema prakticki nikakvog znatenja. Primjer Izratunaj povréinu P kvadrata i njenu apsolutnu pogredku AP, a takoder relativnu i pro- centualnu pogresku, ako je za stranicu kvadrata dobiveno mjerenjem a = 5,21 cm + Aa, gdje je a = 0,1 mm, 1, Toéni ratun prema (4): P=a* AP = (a + Aa)*—a" = a" + 2a - Aa + Aa AP = 2a + Aa + Aat Na slici 4 prikazana su oba Hana pogreike AP. ‘Uvritenje a = 5,21 cm, Aa = + 0,1 sam = + 0,01 cm daje: P = 5,21? = 27,1441 cm? AP = 2 - 921 - 0,01 + 0,01" = 0,1042 + 0,0001 = 0,1043 AP = 0,1043 cm* = 0,1 cm? Kako rezultat smije sadrZavati samo zajaméene znamenke osim posljednje, koja moe biti nesigurna za jedinicu, odbacimo u vrijednosti dobivene za P sve decimale osim prve, pa dobijemo: P= 27,1 ont + Oem? ‘To znadi: prava vrijednost povrtine P kvadrata leSi izmedu 27,0 i 27,2 em’, Kako vidimo, ratunanje druge, trete i Setvrte decimale u P i AP bilo je posve suviino, 15 AP _ O,1cm* Relativna pogretka: Sp = 577, = 000037 Procentualna pogreska: a + 100% = 0,0037 + 100% = 0,37% 2, Priblitni ratun pomogu diferencijala, t. j. prema (5): P=at AP =. dP = 2a + Aa Usporedimo li ovaj rezultat s prije dobivenim AP = 2a - Aa + Aa’, vidimo, da smo izgubili drugi lan Aa = 0,017 = 0,0001 cm$, t, j. kvadratié prikazan na slici 4, koji za nai ratun nema praktitki nikakvog znatenja, Uveitenje a = 5,21em i Aa = 0,01 cm daje: AP = 10,42 - 0,01 = 0,1042 AP = 0,1042 cm? = 0,1 cm* Dobili smo isti rezultat: P = 27,1cm* + O,lom* bie 27,0 cm < P< 27,2cm* Da smo nai raun povrfine P kvadrata poteli s odredivanjem apsdlutne pogretke AP, mogli bismo vrijednost P izracunati pomoéu logatiramskog racunala ili natinom skratenog, mnotenja®) ‘samo na jednu decimalu totno i teko skratiti ratunski rad: 5,21 125 05 104 P = 27,1 cm? + 0,1 cnt $ zT14 Za relativau i procentualnu pogretku dobijemo iste gore navedene vrijednosti. 6. Diferencijal konstante. Diferencijal zbroja, razlike, umnotka i kvocijenta funkcija Kako je diferencijal fankcije jednak umno8ku derivacije te funkci cijala argumenta, sva pravila za deriviranje vrijede i za diferenciranj Tako za diferencijal konstante y= C prema dy = y'(x)-dx dobijemo: dy = dC = 0-dx dc =0 © Diferencijal konstante jednak je nuli. Isto tako za diferencijal zbroja, odnosno razlike funkcija imamo: d[u(x) + v(x) = du + do Mm Pokazimo, da pravilo za deriviranje produkta vrijedi i za diferencijal pro- dukta. i diferen- +) Vidi od istog pisca: Logaritamsko ratunslo, IV. izdanje, 1957. i Repetitorij elementarne matematike, III. izdanje, 1954, Tehnitka knjiga, Zagreb. 16 Znamo: . (uv)! = uo! +o [de (wo)! de = wo'de + olde Po definiciji diferencijala imamo: (wv)'de = d(u-v); vide =do i wide = dw ‘Uvritenje daje: d(u-o) = udo + odu @® Analogno dobijemo: u vdu — udo q () a » Primjeri 1. d (xt + sin x) = x4 cos. xdx + sin x + 3x4dx = x? cons de + 3x*sinzdx = m= 3 (xcosx + 3 sin x) dx dy = EBA (z+ 8) (et 3) AGH 3) Catt 8) de Oe 3) De de Oar EO (+I 2s 6x) dx _ IG zat, + oF ES 3. Odredi dx iz 2e = 1. Diferencirajuéi lijevu stranu po x, a desnu po + dobijemo: 2eide=i-de a odatle jez 1 apa 4, Odredi dr iz 7? = a*coa2 9. Postupajuéi na isti natin dobijemo: 2r dr = —a? -2sin29 «de a odatle: aro — aesinze. $. Odredi dy iz o*x*—aty* = alt 2btxde—2atydy =O Odatle: dy a-ha 7. Diferencijali vikega reda Sliéno tome kako je druga derivacija derivacija od prve derivacije, tako je i drugi diferencijal dty (Citaj ,,drugi diferencijal y« ili ,,de dva y«) funkcije y = (x) diferencijal od prvog diferencijala, t. j. dy = d(dy) 2B. Apsen: Repetitorij vite matematike II dio Ww Uviitenje dy = y'(x) dx daje dty = dly’(x) dx) Imamo diferencirati produkt prema (8): dty = y'(x) -d(dx) + dx-y"(x)-dx Kako je dx, t. j. diferencijal nezavisne promjenljive x, velitina uzeta po volji i to neovisno o x, ona je konstanta, pa je prema (6) d(dx) = 0 Ostaje . dty = y"(x) det (10) € — Drugi diferencijal funkcije ili diferencijal drugog reda jednak je drugoj derivaciji funkcije pomnozenoj s kvadratom diferencijala argumenta. Na pr. zay = sin x dty =—sin x-dx* Podijelimo li formulu (10) za drugi diferencijal funkeije s dx* dobijemo dy an) ‘ @ ii w(x) = (11) Sada smo i drugu derivaciju formalno prikazali u obliku drugog diferen- cijalnog kvocijenta, Kako je druga derivacija funkcije derivacija od njene prve derivacije, mo- 2emo drugi diferencijalni kvocijent pisati i ovako: (Ia) Na pr. za y = sinx dty _ (sin x)’ at de Analogno dobijemo tre¢i diferencijal funkcije y = y(x): dy "(x) -dx* (12) i treéu derivaciju u obliku treéeg diferencijalnog kvocijenta: o ay Y= 3B 3) ind. Kako je ubrzanje (akceleracija) @ druga derivacija puta s = s(t) po vremenu ¢, pitemo je obitno u obliku: Ako je pak put 5 materijalne totke zadan parametarski, t. j. svojim projek- cijama u koordinatne osi X i ¥: x=x(t) i y=y(t) tada su: ax, ay ae Ga 1} o> GR akceleracije gibanja projekcije tocke u smjeru osi X i osi Y, odnosno projekcije akceleracije @ u obje koordinatne osi. 8. Diferencijali slo¥ene funkcije Neka je zadana slozena funkcija y = y(u), gdje je u = u(x), t. j. y = ylu(x)) Prvi diferencijal sldzene funkcije graden je tako, kako da je « argument a ne funkcija, t. j. dy = y'(u)-du (14) a kako je y’(u) =%, a za u= u(x) du=w(x)-de = % dx, dobijemo ay du dy =. ae (13) Slozena se funkcija diferencira tako, da se izratuna njena derivacija pa se pomnozi s diferencijalom argumenta, Primjer d {are sin (3 1-4 ¢%)] Prelazimo na drugi diferencijal slozene funkcije y=x(u), gdje je wu = u(x) dty = d(dy) = prema (14) = d[y’(u) -du] = prema (8) = = y'(u)-d(du) + du-y’’(u) du Kako nije nezavisna promjenijiva, veé je funkcija od x, du nije konstanta, pa je d(du) + 0, veé je d(du) = d'u, Imamo dakle: dy = y"(u) dur + y'(u) dru (16) Ako je u nezavisna promjenijiva, du =C, d*u = d(du) = dC = 0, pa je dey = y"(u) dur a to je naSa formula (10). Podijelimo li formulu (16) sa dx*, dobijemo izraz za drugu deri slozene funkcije: . (16a) . au\?, dtu gy =" w) (s) +9 GF 19 Primjeri 1, Tzratunaj d¥y za y = sinx*, tj. za y = sinu, gdie'je w= 2%. Ratunamo prema (16) uvrstivti w= 3 dy = — sin x8 + (ds*)* + cos 2°+ dt(x2) = —sin x* (3x4 - dx)* + con x? sin xt + 9xt det + cos x? + Ge + dxt = 3 x (2 cos x? — 3.x? sin x4) 8" dat Jednostavnije dolazimo do istog rezultata, ako izratunamo drugu derivaciju zadane slotene funkeije 2 je pomnotimo + kvadratom diferencjata arguments, jer d'y dobijemo iz $% tako, de taj kvo= Gijent pomnotimo s de*, NaS primjer 1: y= sin st ya “Bxte date Wf = Gem cost 3 xt 322+ cost dy 3(— at sina? +32" + osx +2) ili Pym aa3xtsin st + 2.008 x*) | -dx* dty = 3 x(2 cos x? —3 x4 sin xt) de? 2. Teratunaj dy “2a y = arc sin ——™ view a Vira -1—x—4__ gy dV de yi- = i+ i+ x 1+ xt xt 1 Tee "ise dy —1-2 . we eel 2x ay ~~ 7 Sada kada smo uveli pojam diferencijala i pojam derivacije kao diferencijalnog kvocijenta, mozemo rijeSiti niz pitanja u vezi s krivuljama zadanim u parametar- skom obliku, odnosno u polarnim koordinatama (vidi Dio I. § 5 i § 3, 6). § 2. Jednadzbe tangente i normale na krivulju, kojoj je jednadzba zadana u parametarskom obliku ‘Trazimo jednadibe tangente i normale na krivulju x= x(t) yay) isten @) w totki 7, parametra ty. 20 . Ako bi jednadéba zadane krivulje bila zadana u' obitnom obliku y = f(x), tada bi jednad%ba tangente u istoj totki T.(x,, ys) glasila (vidi Dio i. formule (90) i (91): YN =S' (Hs) (XH) () F(x) + y¥'() prikatimo f'(x) u obliku diferencijalnog kvocijenta Kako je: fe =2 © pa prema (a) ratunamo: dy = y'(t)-dt dx = x'(t) de ‘Uvrstivli to u (c) i skrativsi s de dobijemo: “gy VC) £0) =O an au totki T, apscise x, kojoj odgovara parametar ¢, "(e,) =) F(x) = 28 @ ‘Uvrstimo li u (b) jednadZbu (d), a takoder x, = x(¢,) iy, = y(t,), dobijemo: Imwlh) = BS te sly) veto (18) To je jednadéba tangente na krivulju * = x(t) ; peat) | UT (emt Kako je normala okomita na tangentu, bit ée: yawn) = 2 eae) eS (8) jednadzba normale u istoj totki T,(t,). Primjeri 1. Napi8i jednadzbe tangente i normale na elipsu x = 6 cos t y=4sine u totki ni(« = $= a0’) Prema (18) ratunamo: sft) = 6em-% = 6.V3 —3ya y(t) = Asin = 4 2 x(t) =—6sint; x(t) =—6sin y(t) =Acosty y(t) = 408% Uvritenje u (18) daje: y-2 2B sy)... a prema (18a): 3 - = 2 -@—3y5. y 3 yae v3) Nakon uredenja dobijemo: y —pysx+8 see ili za V3 = 1,73 ya—tlse +8 3,9 yaapsto art? 5 z 6 jednadzba tangente jednadzba normale jednadzbe tangente jednadzba normale 2. Napi8i jednadzbe tangente i normale na cikloidu u totki T, parametra tat, Cikloidu opisuje svaka évrsta totka A na obodu kruga polumjera r, koji se bez klizanja kotrlja po nekom évrstom pravcu (vidi sl. 5). 22 Uzevsi za os X taj pravac, za ishodiste koordittatnog sustava poéetni polozaj te évrste tocke A, za parametar r kut zaokreta évrstog polumjera SA, imamo prema slici 5 za neku tocku T(x, y) cikloide: x= AB—DS, Uzevai_u obzir, da je AB = BT = rt, a DS, = r-cos (t — 90°) (vidi ra- firani trokut), dobijemo: 11 —r-cos (t — 90°) = rt —r cos(90° — t) = rt —rsint = r/t—sint) Sligno prema slici 5 imamo: Y + DT =r +rsin(t—90°) = r—r sin(90° —t) =r—rcost = (1 — cos t) Dakle: x=r(t—sint) | ikloi jar eos) | iednadiba cikloide (1g) Za jedan luk krivulje uzimamo 0 <¢ 5 2n. Primjecujemo, da évrsta tocka B, koja ledi unutar kruga, koji izvodi cikloidu, opisuje prikracenu cikloidu, a évrsta tocka C, koja lei izvan toga krugs, opisuje produljenu cikloidu (sl. 6). Kotrlja lise izvodni krug ne po évrstom praveu, veé po évrstoj kruénici, tada évrsta totka A na obodu kruga opisuje epicikloidu, odnosno hipocikloidu, veé prema tome, da li se krug kotrlja po krudnici izvana ili iznutra. Kao primjer epicikloide navedimo kardioidu, koju opisuje pogetna totka A pominog kruga, ako pomitni i évrsti krug imaju isti promjer a (vidi dalje sl. 50, u kojoj je takoder prikazana jednostavna konstrukcija te krivulje). Prelazimo na raéunanje jednadybi tangente i normale na cikloidu u totki T.(t = ti). 2B. Apsen: Repetitor vite matematike Prema (18) raéunamo: x(t) = r(ts—sin ty) r(1— cos ty) r(1 cost}; x'(t,) = r(1— cos t,) rsint; y(t) = rsints Uvrstenje u (18) daje y— rll —cos [x—r(t,—sin ts) iti 2sin 4. cose YP = 008 fy) = = [x = rts — sin 6) 2sint->- ili 1 — cos ty) = erg Sex = r( sin] — jednadtba tangente. Prema (18a) dobijemo: y—r(l—cos th) = e114 sin 4) — jednadzbe normale. Na pr. za cikloidu, kojoj je polumjer izvodnog kruga r =: 2, dobijemo u toki 7. (c = ©) uzevii u obzir, da je cos = = 0, cg = tg 5 =1, a sin =I: (nz) » da je za% wey= ey lasing =: =1[:-2($-1)] vis jednad’ba tangente ii ili uzev8i u obzir da je 7. 3,14: +.0,86 ... jednadzba tangente +3,14 .. jednadzba normale (Vidi sl. 7). 24 § 3. Jednadzbe tangente i normale na krivulju zadanu u polarnim koordinatama ‘Trazimo jednadzbe tangente i normale na krivulje r = r(q) u tocki T\(@,, rs) idi sl. 8). ° Opet polazimo od jednadzbe tangente na krivulju y = y(x) u toéki Ts(x1. 1): PHM =N EVR), (a) Prema slici 8: 7 COs nisin 91 &) Kako je: , 4 tga = y"(x) =z ratunamo dx i dy prema: x= r-cos 9 SL. 8 ye=rsin 9 po pravilu za diferenciranje produkta (8), jer r nije konstanta, vet je funkcija od 9: r= (9): de dy ili ako iz desnih strana tih jednadzbi izlutimo cos @-de dobijemo: —rsin 9-de + cos g-I-dr reos @-d@ + sin g-1-dr dr dr = exe gd (—rep + 31) dr dy = 008 g-dp (r+ te 9 $4) ‘aia je krivulja zadana u obliku: r= re) pa SE je derivacia r po 9, tj gro) ‘Uzmemo li to u obzir i uvrstimo li gornje izraze za dx i dy u yio=¥, do- bijemo: (x) -Y tree He) = = PE (20) au totki Tip, 1), (x5 91) I(x) = (20a) Formule (20) i (20a) daju gradijent tangente na krivulju r= r(9) u nekoj totki T, odnosno u zadanoj totki Ts. 25 Uvritenje (b) i (20a) u (a) daje: nt cs::5 yorsin 9. = af: 7,008 9.) (21) ny To je jednad#ba tangente na krivulju r= r(p) vu tocki Tip, 1)- Odatle slijedi jednadzba normale u istoj tocki 71: yorsin 9. = — nF nite @ (x —r,cos @1) (21a) Smjer tangente na krivulju r = r(g) odreden je ne samo kutom , Sto ga tangenta zatvara s polarnom osi, odnosno s osi X, vec i kutom 6, koji tangenta zatvara s radijvektorom povucenim u diraligte (vidi sl. 8). Prema toj slici imamo: a=B+9 (22) (q je vanjski kut trokuta) Odatle: B=a—9 (228) ili tg 8 = tg(a— 9) = prema poznatoj trigonometrijskoj formuli = _ wa-ee t+ tga e ® Znamo takoder, da je: = yx) =” waar le) => ©) a prema slici 8: =2 we= sy © i roxety (@) (Poznate formule prijelaza od pravokutnih. kbordinata na polarne). Uvestenje (b) i (c) u (a) daj ili ako brojnik i nazivnik pomnozimo sa x-dx, dobijemo: _xdy —ydxe 88 = ye © Sada izvrsimo prijelaz na polarne koordinate najprije za brojnik, a zatim za nazivnik formule (e). 26 Iz (0) ee = 2 slijedi: Diferencirajmo tu jednakost po pravilima za diferenciranje kvocijenta (9) i slozenih funkcija (15): dx ili _xedy—y-de xt yt Odatle: xdy —ydx = (x* + y")dp a kako je prema (d) stoyter dobijemo: xdy — ydx = ride ) To je brojnik formule (e) u polarnim koordinatama. Prelazimo na nazivnik. Diferenciramo li (d) rn +4 ys dobijemo: 2r dr = 2x dx + 2y dy Odatle: xdx + ydy = rdr ® To je nazivnik formule (e) u polarnim koordinatama. Uvrstenje (f) i (g) u (€) daje: ili @) ar rant i? ili reciproéno dp_t dr 27 Uvestimo li to u (h), dobijemo konatno: B= 23) te B= Prema tome jednad?bu tangente na krivulju r= r(g) u tocki Ti(p., 1) mo- 2emo obzirom na (21) napisati i u obliku: y—risin ge = te (Br + 9.) (x —r1608 @,) (24) jer je y'(x) = tga, = prema (22) == tg(B. + .), a kut 8, se odredi prema (23) . n iz tg B, wr Primjeri 1. Napiii jednadzbu tangente na Arhimedovu spiralu r= ap u totki Ty amplitude 9. ‘Totka opisuje Arhimedovu spiralu, ako se polna poluzraka, t. j. poluzraka kroz pol, okreée jednoliko oko pola, a po njoj se jednoliko giba ta totka. Najprije izratunajmo nekoliko tofaka spirale i nari8imo je uzevsi za konstantu a neku vrijednost, na pr. 2. ast 90° 180° 2 arc 180° = 2n =. 6,28 270° 2 arc 270° = 2. Ze = 3m 2 9,42 360° 2 arc 360° = 2 - 2m 12,56 360" 4. 45°) 2 arc (360° + 45%) = 2(25 +9)-« the == 12,56 4 1,57 = 14,13 (28+ $)-4e 4+ a= = Sri 15,71 360° + 90°| 2 arc (360° + 90° Vidi sl. 9. Iz kridaljke s vrijednostima za 9 i r, a takoder iz slike vidimo, da radijvektori Arhimedove spirale r= a@, koji pripadaju isto} polnoj poluzraci, Hanovi su arit- meticke progresije, kojoj je diferencija d = 2am (Vidi Repetitorij elementarne mate- matike, I, § 12). 28 ‘Tako na pr. Arhimedova spirala r = 2p odsjeca’ na polarnoj osi radijvektore 0, 2-2n, 2-4x, 2-67,..., a to je aritmeticka progresija diferencije d -- 42 —0 = 8n—4n = 12x — 8x =... = 40 = 2-2n (vidi sl. 9). reap (@-2) Primijetimo jo8, da linearna funkcija rod 9, t. j. r= a9, predotuje u polar- nim Kkoordinatama Athimedovu spiralu, dok linearna funkcija y od x, t. j. y = ax, predotuje u pravokutnim koordinatama Pravac kroz ishodiste. Prelazimo na izratunavanje jed- nadbe tangente na Athimedovu spiralu 7 =a u totki T, amplitude 1. Ragunamo prema (21): rap; m= a, yp ori=a Uveitenje u (21) d T4238 Pt a— ange y— ag, sing. = (x — ag, cos 9.) ili ap. + tg 9) a(l Tate) FT PHOS y— api sin 9, ili, ako svedemo na zajednitki nazivnik YU — grtg gx) — 2 pisin g(l— pitg ps) =(1 + tg pi)x —(e. + tg G1): 2 GCOS q, sin 9 Odatle uzevii u obzir, da je tgq, = —=2, dobijemo: : C08 cos gi — prising: 9 | cose —gisings y COs 1 oe sin Gy COS Pi _ 91.008 @ + sin gs cag, 7 OOH ili (Cos G1 — prsin 9) —a@ gr Sin pCO p. + @ p.*sin’p: = = (9..cos g, + sin @.)x — a p,* cos*p, — a 91 SiN P,.COS Pr a odatle: — (#1 Cos p+ sin g:)x + 2 p.(sin* g. + cost p,) = 0 9(608 G1 — i konatno: sin 9, (sin @. + 1.608 @1)x — (cos @1 — 91 sin p1) y— 2 GI=O 29 To je trazena jednadiba tangente na Arhimedovu spiralu r ~ ag u totki T.(p.). Za na& slutaj r = 2g, na pr. za totku T, amplitude 9. = =, imamo: 6” : 0,52 \* (3) = 0,52" = 0,27 sin @ = sin Z = sin 30° = cos @: = cos Uvritenje u jednadzbu tangente daje: (0,5 + 0,52-0,87)x — (0,87 — 0,52-0,5)y — 2-0,27 ili 0,95 x — 0,61 y — 0,54 = a u eksplicitnom obliku: 0,95 _ 0,54 >= Q6r* — D6 ti . y = 1,56 x — 0,89 (vidi sl. 9). Teragunajmo 2a vjetbu i kut B za tu totku Ty (% = 3) Prema (23): 4? _* wR => = @ a za totku (a= 3) X Fa 052. Odatle: (idi sl. 9). Tzratunaj za vjeZbu jednadzbu iste tangente po formuli (24). 30 jednadzbu tangente na hiperbolnu spiralu r =¢ u totki T.(p = 9.) Uzevsi da je konstanta @ jednaka na pr. 10, izracuniaimo nekoliko totaka spi- rale i narigimo je (vidi sl. 10). 0 | 2 nema smista, ali tim 1° 2 ° yoo? as | 10 x a 10_ 20 90 | = 34g = 636 z , | 10 10° | = , | 10 270" | 32 z . | 10 3e0r | Iz nagih raguna, iz slike 10, a takoder iz lim 7 =0 vidimo, da hiperbolna 0 P spirala teZi polu 0, kad @ tedi u beskonatnost. Kaze se, da je pol 0 asimptoti¢ka toéka hiperbolne spirale. Odredimo sada, éemu teZi ordinata y hiperbolne spirale, kad @ tezi nuli, a, r= }.sin ¢ e sin g ? Uzevsi u obzir, da je r-sin 9 prijedimo na limes pustivii, da 9 rsing = lim y = a- lim S22 = pac oo? Vidimo da ordinata y tezi k a, kad @ te#i k nuli (vidi sl. 10), tj. y =a je asim- ptota hiperbolne spirale, dok u polarnim koordinatama njena jednadzba glasi: a sing -l=a_ (vidi Dio I. § 7). (vidi dio 1. drugo izdanje, § 9). 31 Primjecujemo jo8, da razlomijena racionalna funkcija rad predotuje u polarnim koordinatama hiperbolnu spiralu, a u pravokutnim y -<- istostranu hiperbolu. Odatle potjece naziv spirale — hiperbolna. Prelazimo na ratunanje jednadzbe tangente na hiperbolnu spiralu rad u totki T, amplitude g. Ragunamo prema (21): 2, a e me ili asing, _ g.cosgi—sin py (22 21) me cos p+ ising: m ili asin 91 60S @ e —asin® 9, + (9100s @ —sin g) x— (cos ps + Gi SiN P.) — asin 91608: _ g acest es + ’ e (g1.c0s p1 — sin 9:)x + (cos 91 + ersin py —a =0 tratena jednadZba tangente na hiperbolnu spiralu red wu tocki Ts(@:). 3. Napi TAe = 9). jednadibu tangente na logaritamsku spiralu r =e? u_ totki 32 Konstruirajmo spiralu uz a = 1. Osim toga vidimo: ako @ prima redom vrijednosti 0, 2x, 4x, 6m, ..., 7 prima ' Fs ‘vrijednosti 1, e, e, e,.... a to je geometriiska progresija kvocijenta g =~ = “Se radijvektori logaritamske spirale r =e, koji pripadaju isto} polnoj poluzraci, élanovi su geometrijske progresije kvocijenta q = ele em Sem, t (vidi sl. 11). Da pokazemo jo8 jedno svojstvo logaritamske spirale, izratunajmo prema (23) ree 8B = = arg = = Konstanta, 1 8 = arc tg a konstanta t. j. tangenta na logaritamsku spiralu zatvara s radijvek- torom u svim totkama spirale stalan kut 8 ili, drugim rijegima: sve polne poluzrake sijeku logaritamsku spiralu pod istim kutom 6. Odredivii za zadanu logaritamsku spiralu taj stalni kut B, mozemo 2a uzete po volji kutove @ izratunati pri- padne r, pa prema navedenom svojstvu logaritamske spi- rale konstruirati tangente u tim totkama spirale, a i samu spiralu. Prelazimo na ratun tangente prema (21): r=e? 5 nem !=aen rv =aew 3 ry Uvritenje u (21) daje: emt: + acm tg gr TOON Ds = Tea — TE Ge (x — e™ cos 1) 8B. Apsen: Repetitorij vise matematike 33 av si T+ ater ee, yer sin gi = gege (w— eros 9) itt . gees gin ©, = LO PF ASIN coos Ie Sin 1 eT e e C08 #:) ili ‘y(a.cos @: — sin ps) — ae sin @, cos g. + emmsin* gp, — (cos g: + asin @)x + + e9% . cost p, + aem sin 9 COs p: = 0 ili konatno: (cos 9: + asi @i)x + (sin 9: — a cos 91): Jednadtba trazene tangente na logaritamsku spiralu r= er u totki Ti(9.). Tzratunajmo jo8 kut f za spiralu r =e. Prema (23): e we=t=f=1 Odatle: p= 45° Sve tangente na spiralu r=? zatvaraju s radijvektorima povuéenim u diralista kut 8 = 45° (vidi sl. 11). § 4. Zakrivijenost krivulja 1. Zakrivijenost kruinice Iz slike 12 vidimo, da je zakrivljenost kruznice stalna u svim totkama iste krufnice i da je zakrivijenost to veéa, Sto je polumjer kruznice r manji. Drugim rijetima: zakrivijenost k kruZnice obratno je BS razmjerna njenom polumjeru r, t. j. k -t- konstanta (25) zakrivijenost krugnice polumjera r. { Pravac mozemo smatrati kruznicom polu- Sl. 12, mjera r= oo, pa je zakrivijenost pravca k= 0. 34 Zakrivijenost mozemo takoder mjeriti kutom zackreta tangente, Od tocke 7, u kojoj kruznica ima tangentu ¢, prijedimo na neku susjednu tock ul’, krudnice s tangentom t,. Kako se vidi iz slike 13, tangenta se kod toga zaokrenula za kut Aa, koji je jednak sredignjem kutu TST,. Oznagivii duljinu luka TT, s As, imamo: As =r-Aa/ : Aw (vidi Dio I. § 4) ili reciprotno: Sh. 13. Kako je 1 = &, dobili smo nov izraz za zakrivijenost kruznice: Aa _ kut zaokreta tangente “As ~ pripadna duljina luka konstanta (25a) 2. Zakrivijenost krivulje zadane u pravokutnim koordinatama a) Jednadéba krivulje zadana je u eksplicitnom obliku y = y(x) Za sve krivulje osim krugnice zakrivljenost nije stalna, ve¢ se mijenia od tocke do tocke, ona je, dakle, funkcija od x. Prema tome odredimo zakrivljenosti zadane krivulje y = y(x) u jednoj zadanoj tocki T apscise x. Postupajmo kag kod kruznice, t. j. odre- dimo prema (25a) kut zaokreta tangente i pri- padni luk. ci 14 i Aw 5 Prema slici 14 imamo: >=, ali to nije Se zakrivljenost zadane krivulje u tocki 7” ap- scise x, veé samo srednja zakrivijenost luka TT; keivulje, jer vrijednost tog kvoci- jenta ovisi ne samo o zadanoj totki T, vet io po volji uzetoj totki Ty. Da dobijemo pravu zakrivijenost_kri- vulje y=y(x) u tocki T apscise x, koju cemo slitno kao kod kruznice oznativati s 4, pam- te¢i, da p nije konstanta veé je funkcija od x, pustimo da totka 7, iduéi po krivulji tezi prema totki T, t. j. pustimo da As tedi auli, i odredimo grani- &nu vrijednost kvocijenta a, 35 Tada je Ba da alin ga ® tradena zakrivijenost krivulje y(x) u totki T apscise x. Odredimo sada da i ds, Prema slici 14 a je kut, sto ga tangenta ¢ u totki T krivulje zatvara s + osi X, dakle je: y' (x) = ge odatle a = arc tg y'(x) Diferenciramo: 1 1 = ———-+ a = “y" od 'b) de = aaa OO) =p yaey 9") 8 ) Za kvadrat diferencijala luka imali smo ve¢ formulu (3): dst = dx* + dyt Odatle: dst = dx ( iti sa ‘dy’ as! [i +@ a kako ie® = y'(x), dobijemo konatno ds = VIF y*(z) - de © ‘Uvritenje (b) i (c) u (a) daje: 1 y(x)dx [+ 9@)] VT +9): de it 1 x(x) ety) 6 To je zakrivljenost krivulje p(x) u totki T apscise x. Uzmemo li ispred drugog korijena predznak ++, predznak aaksiljenos ovisit Ge prema (26) jedino o predznaku y”. Prema tome krivulja ima u nekoj svojoj totki T pozitivau zakrivijenost, ako je U toj to&ki konkavna (kao na sl. 14), odnosno negativnu zakrivijenost, ako je u toj totki koaveksna (vidi-Dio I. § 15, 3). Primijetimo jo8, da u totkama infleksije krivulja nije zakrivijena, jer je u tim totkama y” = 0,,pa je prema (26) zakrivijenost — = 0. 36 Uzmeme i reciprognu vrijednost formule (26), dobijemo: _ Ut y'ayh Fa ‘To je polumjer zakrivijenosti krivulje y =y(x) u totki T ap- scise x, koji ima naravno isti predznak kao i zakrivijenost - ali se obiéno uzima Po svojoj apsolutnoj vrijednosti Ako je y'(x) tako mala velitina, da je mozemo zanemariti, formula (26) prima jednostavan oblik: Q7) Sy" (x) e 1. j. zakrivijenost krivulje u nekoj njenoj totki priblidno je jednaka vrijednosti njevine druge derivacije u toj tocki, ako joj tangenta zatvara malen kut s osi X. Na pr. progib optereéene grede praktitki je uvijek toliko malen (ne smije prekoratiti ¥/,, duljine grede), da tangente na elastiénu liniju, t. j. na savinutu os nosaéa (spojnicu tezista popretnih presjeka grede), zatvaraju sa spojnicom lezaja grede vrlo malene kutove @, pa je y'(x) = tg@..0, a zakrivjenost sy". Ta formula se uvijek upotrebljava u tvrstodi za odredivanje jednadzbe clastitne inije nosata, Iz. teorije savijanja poznato je, da je zakrivijenost grede u nekoj njenoj totki 1M ? =f gdje je M moment savijanja grede, a EJ njena krutost. Uveitenje + =y" daje: ow MM as ili . dy = M GE 28) To je diferencijalna jednadzba elasti¢ne linije nosata. (Primjer za elastiénu liniju vidi dalje § 10, 3). Primjeri ogi Agta akivtienost i polumjer zakriviienosti antanice y = ch x u neko} totki T po ji apscise x. Ratunamo prema (26): yomchs yf =the y= che 37 Uvrdtenje u (26) daje: 1 che e Va+shray a kako je VI shtx = ch x [vidi Dio I. formula (62)], imamo: 1 chs chix an 1 _ 1 zakrivijenost tantanice u nekoj totki pchtx T apscise x. Odatle je: 2. Odredi zakrivijenost i polumjer zakrivijenosti parabole njoj tocki parametra 2p = 8, t. j. u totkama 0(0,0) i 7; (2, 4) (vidi sl. 15). ‘Ratunamo prema (26): Sh. 15. ‘Uvritenje vrijednosti dobivenih za y' iy” u (26) daje: 1 Vz e 2\) jx + 2\* amyiray VER) --_F_t 2Vix + 27 V2(x + 2)* ‘Dakle: 1 1 e Viwre To je zakrivijenost zadane parabole u bilo kojoj totki T apscise x. U vibu 0, t. j. 2a x» = 0 dobijemo: fo = 4 = p = poluparametar parabole, au totki 7, apscise x; = 2, zakrivljenost ima vrijednost: 1 1 1 1 Ras 2 yr 82 TT — 0,084 38 Dobili smo za zakrivijenost + negativau vrijednost, jer j¢ zadana parabola u totki 7, kon- veksna. Da smo trafili zakrivijenost u donjoj totki Ty (2 — 4) parabole, morali bismo ispred

    You might also like