Carevo novo ruho (Hans Christian Andersen)

Prije mnogo, mnogo godina ivio je jedan car koji je iznad svega volio novu odjeu. Sav je svoj novac troio na to da se to se ljepe obue. Nije se brinuo za svoje vojnike, nije mario za kazalite, a niti da se izveze u etnju kroz umu, ukoliko mu ne bi bilo stalo da pokae neko novo odijelo.

Tako bi on po cijeli dan samo mijenjao odjeu. ao to se za vladara obino kae da se nalazi u vijenici, tako se za njega govorilo! "#ar je u svojoj garderobi." $ tom velikom gradu u kojem se nalazio njegov dvor bilo je veoma ivo i veselo. Svaki dan su ga posjeivali mnogi stranci, ali jednog dana mu do%oe i dvije varalice. &ekoe mu da su tkalci i da mogu istkati tkaninu kakva se samo zamisliti moe. Ne samo da nji'ove boje i are izazivaju divljenje, nego i odijelo od te tkanine ima neobinu osobinu ( ono je nevidljivo za svakog tko nije sposoban za svoju slubu ili je neoprostivo glup. "), divna je ta tkanina*" ( pomisli car. ( " ad budem imao odjeu od takve tkanine, znat u tko u mome carstvu nije na visini svog poloaja. + moi u i razlikovati pametne od glupi'. Ta mi se tkanina mora odma' otkati*" , dade car toj dvojici varalica veliki novani predujam, s tim da odma' ponu s radom.

-aralice odma' postavie dva prazna razboja i poee toboe raditi. .o kasne noi su tako tkali na praznim razbojima i sve traili da im donose naj/iniju svilu i najistije zlato, i sve su to trpali u svoju torbu. "0a bi' elio vidjeti koliko li su ve otkali" ( pomislo je car, ali mu je bilo malo teko na srcu kada se sjetio da glupi ljudi, a i oni to ne odgovaraju svom pozivu, nee moi vidjeti tu udesnu tkaninu. 0io je uvjeren da se on za sebe nema ta pribojavati, ali ipak je odluio prvo poslati nekog drugog da vidi kako posao napreduje. 1itav je grad ve znao kakvu e udotvornu mo imati ta tkanina i svi su nestrpljivo oekivali tko e se od nji'ovi' susjeda pokazati kao glup, a tko nedostojan svog poloaja. "Poslat u ja tkalcima svog starog i potenog ministra" ( odluio je car. ( ")n e najbolje vidjeti kako ide s tkanjem. )n je pametan i nitko bolje od njega ne vri svoju slubu*" , stari estiti ministar u%e u odaje gdje su one dvije varalice tkale na praznim razbojima. "Sauvaj me, 0oe, ja nita ne vidim*" ( trljajui oi, pomisli stari ministar, ali nita ne ree. -aralice ga zamolie da pri%e blie, a onda ga upitae svi%a li mu se ara i jesu li lijepe boje. )ni su pokazivali na prazan razboj, a jadni stari ministar, ma koliko naprezao oi, nita nije mogao vidjeti, jer niega nije ni bilo. "2ospode 0oe*" ( pomisli ministar ( "da ja nisam glup3 Nikada to nisam pomislio. +li to nitko ne smije saznati* 4ar ja nisam dorastao za svoj poziv3 Ne, ne, ne smijem im rei da ne vidim tkaninu*" ( Pa vi nita ne kaete* ( ree jedan od tkalaca.

( ), tkanina je savrena, prekrasna* 5are su izvrsne, boje su divne* ( odgovori stari ministar gledajui u razboj kroz svoje naoale. ( .a, da, rei u caru da mi se tkanina izvanredno dopada* ( 6, to nam je veoma drago* ( rekoe tkalci u jedan glas i poee nabrajati boje i vrste ara svoje tkanine.

Stari ministar je paljivo sluao kako bi to sve mogao ponoviti kad se vrati u dvor. Tako je i uinio. Poslije toga varalice zatraie jo vie novaca, jo vie svile i jo vie zlata. &ekli su da im to treba za tkanje, a sve su trpali u svoje depove. Nita od svega toga nije uzeto za tkanje i oni su i dalje tkali, na praznim razbojima. 7alo zatim car posla jo jednog cijenjenog slubenika da vidi kako ide s tkanjem i kada e tkanina biti gotova. +li i s tim slubenikom se dogodilo isto to i s ministrom. )n je gledao i gledao, ali nije vidio nita drugo do prazan razboj. ( 5to, zar nije lijepa tkanina3 ( upitae ga varalice pokazujui mu i objanjavajui nepostojee are. ".a sam glup ( nisam" ( pomisli ovjek. ( "Pa ta onda3 4nai da nisam dorastao svom poloaju3 To je zaista smijeno* +li ne smijem dozvoliti da to drugi primijete*" ( , ovjek poe 'valiti tkaninu koju nije vidio i uvjeravati tkalce koliko mu se svi%aju nji'ove prekrasne boje i predivne are. ( .a, da, to je neto prekrasno* ( rekao je caru kada se vratio u dvor. 1itav grad je sada priao samo o toj prekrasnoj tkanini. Sada je i car 'tio vidjeti tu tkaninu dok je jo na razboju. S itavom pratnjom svoji' odabranika, me%u kojima su bila i ona dva stara velikodostojnika to su ve bili tamo, car je doao onoj dvojici varalica i zatekao i' kako iz sve snage tkaju, ali tkaju bez potke i osnove. ( 4ar nije divna tkanina* ( rekoe ona dvojica velikodostojnika. ( ,zvolite, vae velianstvo, pogledajte kakve su divne are, kakve divne boje* ( i pokazae na prazne razboje, jer su vjerovali da drugi vide tu tkaninu.

"5to je ovo3*" ( pomisli car. ( "8a nita ne vidim. Pa to je uasno* 4ar sam ja glup3 ,li ne zasluujem biti car3 Pa to bi bilo najstranije to bi mi se moglo dogoditi*"

Nije 'tio priznati da nita ne vidi, pa je toboe zadovoljno klatio glavom i, gledajui u prazan razboj, ponavljao! ( ), ba je, ba je lijepo* Taj va rad zasluuje moje najvie priznanje* Sada je i itava careva pratnja gledala u prazan razboj i ponavljala! ( 6, ba je, ba je lijepo* ( , savjetovali su caru da se odma' na prvoj sveanosti pojavi u odjei od te divne tkanine. Svi su bili us'ieni, od usta do usta je ilo! ( .ivno* rasno* -elianstveno* )bojicu varalica car je odlikovao ordenom vitekog kria i dodijelio im titulu tkalakog viteza. #ijelu no uoi sveanosti varalice su probdjele pored esnaest zapaljeni' svijea. Svi su mogli vidjeti kako se toboe ure zavriti carevu odjeu. Skidali su s razboja nepostojeu tkaninu, u zraku su je toboe sjekli velikim makazama, ili su je iglama bez konca i najzad su rekli! ( 6vo, odjea je gotova* #ar pri%e u pratnji svoji' najotmjeniji' dvorana, a varalice podigoe ruke kao da neto dre i rekoe! ( 6vo 'laa* 6vo kaputa* 6vo ogrtaa* Sve je kao pauina* 1ovjek bi mogao pomisliti da na tijelu nema nita, ali u tome i jeste prava vrijednost ove tkanine* ( .a, da, tako je* ( u jedan glas potvrdie dvorani iako nita nisu vidjeli. ( 9oete li sada, -ae -elianstvo, biti tako ljubazni i odloiti svoju staru odjeu* ( rekoe varalice. ( Novu emo vam dati pred velikim ogledalom* #ar skide sa sebe staru odjeu i varalice mu poee toboe dodavati komad po komad nove odjee, a onda ga u'vatie oko struka i toboe mu namjetati skute. Tako oni rade oko njega, a car se pred ogledalom samo vrti i okree. ( 0oe, kako je divno saiveno* ao saliveno je* ( divila se sva careva pratnja. ( akva ara, kakve boje* 4aista dragocjeno ru'o* ( -ae -elianstvo, napolju ve ekaju nosai s balda'inom to e ga nositi nad vaom glavom u mimo'odu* ( izvijestio je vo%a parade. ( .obro, dobro, ja sam ve gotov* ( odgovorio je car. ( .obro mi stoji, zar ne3* ( i okrenu se pred ogledalom kao da 'oe jo jednom paljivo promotriti svoju raskonu pojavu.

omornici koji su bili zadueni da mu nose skute podigli su i' toboe s poda i krenuli za njim drei ruke u zraku i stra'ujui da se ne bi primijetilo da te skute i ne vide. , tako je car iao u mimo'odu pod divnim balda'inom, dok je okupljena svjetina na ulicama i prozorima ponavljala! ( 0oe, novoj carevoj odjei nema nigdje ravne* ako su mu divni skuti* ako mu sve krasno stoji* Nitko nije 'tio priznati da nita ne vidi, jer bi time priznao da je glup i da nije dorastao svojoj dunosti. .o tada nijedna careva odjea nije doivjela takvo priznanje. +li najednom je neko dijete povikalo! ( Pa car je gol* ( +', 0oe moj, taj neduni glasi* ( zabrzao je uplaeni otac. +li ve istog trenutka se zauo apat! ( .ijete kae da je car gol* #ar je bez odjee* , odma' zatim poee svi u jedan glas vikati! ( #ar je bez odjee* 0ez odjee* #ar je pretrnuo ( vidio je i sam da je bez odjee, ali je ipak odluio ostati do kraja na mimo'odu, pa je zauzeo jo dostojanstvenije dranje. + komornici iza njega i dalje su nosili nepostojee skute. :Pria je, neznatno izmijenjena, preuzeta s ovog mjesta...;