CAREVO NOVO RUHO

Hans Christian Andersen

BILJEKE O PISCU: Hans Christian Andersen (Odense, 1805. - Kopenhagen,
1875.) je svjetski slavan danski pisac bajki, meu kojima su najpoznatije
"Snjena kraljica", "Runo pae", "Mala sirena", "Djevojica sa igicama" i
druge. Smatra se tvorcem danske realistine proze. Njegova djela,
prevedena na preko 150 jezika i tiskana u milijunima primjeraka diljem
svijeta, bila su nadahnude za stvaranje mnogih kazalinih djela, baletnih
predstava, filmova, skulptura i slika.
VRSTA DJELA: bajka
MJESTO RADNJE: careva kuda, gradske ulice
VRIJEME RADNJE: prije mnogo godina
LIKOVI:
- Glavni
- Car - umiljen, naivan i nesiguran vladar kojemu nije bilo stalo
do voenja svoje zemlje, ved su mu njegove povlastice koristile
samo za zadovoljavanje svojih strasti za lijepom odjedom.
Svoju nesposobnost nadoknauje kupovanjem skupe odjede,
jer se jedino na tom polju osjeda dovoljno sposoban. Okruen
je licemjernim podanicima, koji mu lau da ruho fantasino
izgleda iako ga uopde ni ne vide. Neposluan je to nam
dokazuje kraj prie koji kae da mu je dijete reklo da nema
nita na sebi, a on je samo produio.
- Sporedni varalice, ministar, slubenik, dvorjani, dijete, narod


KRATAK SADRAJ:
Prije mnogo godina ivio je car koji je oboavao svoje ruho. Glavni
cilj mu je bio da izgleda lijepo i dotjerano, a za narod ga nije bilo previe
briga. U dvorima se ivjelo raskono i bezbrino, kako kae pisac: Okretali
ovdje brigu na veselje.
Jednog dana, u dvore je stiglo dvoje nepoznatih mukaraca. To su
bile varalice koje su uvjereno prili caru i rekli mu da mu mogu isplesti
najljepe ruho na svijetu. Rekli su mu da ruho mogu vidjeti samo
najpametniji i najsposobniji ljudi, ali kako je car bio naivan, on pristane i
da im mnogo novca kao predujam. Dok se ruho izraivalo, car je prvo
poslao potenog ministra da pogleda ruho. Iako ministar nije vidio ruho,
rekao mu je da izgleda odlino samo kako ga ne bi kaznio. Zatim je car
poslao drugog estitog slubenika koji je vidio da nema ruha, ali je opet
rekao da izgleda krasno samo da ga car ne kazni. Varalice su i dalje traili
jo novca i zlata, a car im je samo davao. Onda je i sam car htio vidjeti
ruho. Kad ga je pogledao, odmah je shvatio da ga nema, ali nije htio nita
redi.
Doao je i dan povorke. Car je obukao svoje nevidljivo ruho i polako
izaao na ulicu. Svi su primjetili da car zapravno ne nosi nita, ali su utjeli.
Sve dok se jedno iskreno dijete nije izderalo da nema nita na sebi. Nakon
toga svi su to priznali, osim cara koji je nastavio i dalje hodati kao da se
nita nije dogodilo.
DOJAM O DJELU: Ovo djelo mi se jako svidjelo i bilo mi je malo aljivo.
Smijeno mi je to kako je car izaao bez iega pred narod, a opet s druge
strane poruuje mi da budem pametan u ivotu i da ne vjerujem
svakome.