Raspravljaki kolski esej: Andrea Zlatar, Bura i gripa, bez makara

Razvojem tehnologije i strojeva, ljudski ivot se promijenio u potpunosti u

odnosu na ivot prije industrijske revolucije. Ljudima dananjice sve je na dohvat
ruke, bile to informacije ili potreptine za zadovoljavanje osnovnih i kompleksnih
ljudskih potreba. Ljudi tee k tome da to prije izvre sve svoje obveze i posvete se
stvarima u kojima uivaju i koje ih interesiraju, kao to i autorica Andrea Zlatar
navodi: Proljee se obino iekuje ve od Nove godine.
im s dolaskom jeseni padne prvi list, ja oblaim svoj zimski kaput
prieljkujui snijeg i zimski ugoaj. Na taj nain sam u glavi sve blie Boiu, Novoj
godini i mome omiljenome, skijanju po francuskim alpama. Tako ubrzam jesen,
odnosno forsiram vrijeme i kalendar prirode. Ljudi na razliite naine ele ubrzati neki
period u ivotu kako bi postigli svoj cilj. Dananje vrijeme je digitalizirano. Iz depa ti
zvoni da se ustane ujutro, da ne zakasni na posao, da plaa raune, da ode kod
doktora, da ne zaboravi roendane ili godinjice drugima. To se dogaa jer su ljudi
preokupirani brigom za sutra. Posao i novac su ispred svega. injenica je da se bez
novca ne moe, ali je li on najvaniji? Zato se svi ure? Zato forsirati prirodni tok?
Zato ne iskoristiti svaki trenutak u ivotu, a ne uvijek iekivati i prieljkivati? Rijei
Ernesta Hemingwayja: Nijedan ovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je ovjek
dio kontinenta, dio Zemlje... se ne nadovezuju u potpunosti na autoriin tekst, ali se
iz navedenoga moe zakljuiti da citat govori o tome kako su ljudi kao pojedinci dio
jedne velike cjeline i da jedni bez drugih ne bi mogli funkcionirati. Iz toga se moe
zakljuiti da su se ljudi kroz povijest previe izolirali i uvukli u sebe. Svatko gleda
svoje interese bez previe brige kako e to utjecati na drugoga. Ne smijemo biti otoci,
moramo biti cjeline odnosno kao kontinenti. Moderna vremena promjenila ovjekovu
ud i narav. Ljudi gube povezanost i drutvene sposobnosti. Sve je na mobitelima,
raunalima.
Definitivno se slaem s onime to je Zlatar htjela rei. ivimo predinamino..
Moderan ivot nam je pridonio, ali naalost i oduzeo. Kao to sam rekao, sve nam je
sada na dohvat ruke i imamo posao pomou kojeg zaraujemo i moemo si priutiti
svata. Ali opet, posao nas optereuje jer nam oduzima previe vremena te nas otuuje
od blinjih i postajemo kao otoci, sami. Treba iskoristiti svaki trenutak, a ne na primjer
raditi cijelu godinu da bismo otili tjedan dana na odmor na eljenu lokaciju. Kao to
autorica kae: Ono to sada gubimo, gubimo u nepovrat, nenadoknadivo je.

Jakov Babi, 4.C